Professional Documents
Culture Documents
Zdravstveno Odgojni Rad Kod Školske Djece
Zdravstveno Odgojni Rad Kod Školske Djece
Pod stjecanjem zdravih navika i ponašanja, koje je temelj zdravlja u odrasloj dobi, se u prvom redu misli na
zdravu prehranu i redovitu tjelovježbu, nekonzumiranje alkohola, duhana i droga, jer su pretilost i ovisnosti
jedni od vodećih zdravstvenih problema školske djece.
2. Pretilost
10% djevojčica, a 23% dječaka do 15. Godine u Federaciji Bosne i Hercegovine je pretilo.
Nekada je najveći problem vezan uz prehranu predstavljao nedovoljan unos hrane i nutrijenata, danas je to
pretilost. Uzrok tome je prevelik unos energijom bogate hrane, fast fooda i slatkiša te smanjene tjelesne
aktivnosti. Djeca danas više vremena provode kod kuće uz televiziju, kompjutere i video igrice. Primarni
cilj rješavanja ovog problema treba činiti edukacija o važnosti pravilne prehrane u očuvanju zdravlja, koja
bi trebala početi u osnovnim školama. Uloga roditelja također je velika, a uključuje poticanje zajedničkih
porodičnih obroka, pripremu raznolikih i nutritivno kvalitetnih obroka, pripremu obroka za školski doručak,
umjesto osiguravanja djetetu novca za kupnju doručka. Međutim, nije sve u rukama roditelja i djece.
Utjecaj marketinga i društva je snažan, a prehrambena industrija većinom promovira namirnice niske
nutritivne kvalitete. Na školskim hodnicima su postavljeni aparati sa sokovima i grickalicama, prodavnice
brze hrane i pekare u neposrednoj blizini škola. Takve bi se stvari trebale zakonski regulirati. Jedna od
strategija je uvođenje organizirane prehrane u sve osnovne škole.
3. Saobraćajni traumatizam
Polovinu svih smrti mladih čine saobraćajne nesreće, djeca mlađa od 15 godina u prometu najčešće stradaju
kao pješaci. Stoga je neophodno uvesti razne akcije koje upozoravaju vozače na djecu u prometu, a djecu
uče pažljivom ponašanju na cesti. Možda bi se takve akcije trebale provoditi češće, a ne samo na početku
školske godine.
4. Vršnjačko nasilje
Više od 60% osnovnoškolske djece tvrdi da su žrtve bilo kakvog oblika nasilja u školi, a oko 40% su žrtve
cyber-bullyinga, 35% ih je doživjelo online prijetnje. Zlostavljana djeca imaju smanjenu koncentraciju,
lošiji uspjeh u školi, češće izbjegavaju odlazak u školu (razlog izostanka kod 15% djece), a suicid, kojem su
sklonije djevojčice od 10 do 14 godina, uz traume i nesreće, vodeći uzrok smrtnosti u ovoj dobi. Djeca
zlostavljači su češće dječaci predadolescentne dobi, koji se osjećaju nesigurno i odbačeno, a četiri puta
učestalije vrše kriminalne radnje u odrasloj dobi. Važan je i podatak da je mali broj roditelja svjestan da su
im djeca žrtve bullying ili cyber-bullyinga, tek 10% njih. Treba naglasiti potreu rada nastavnika za
uspostavljanje i održavanje međusobnih odnosa između učenika u razredu i ulogu društva u povećanju
svjesnosti o problemu nasilja među vršnjacima. Stoga ne čudi podatak da je 2,5% američke djece
depresivno. Depresiji su u osnovnoj školi skloniji dječaci mlađi od 10 godina, dok 8% teenagera pati od
generaliziranog anksioznog poremećaja, čiji se simptomi pojavljuju već u 6. godini, njih je samo 18%
potražilo stručnu pomoć, što ukazuje na nužnost naglašavanja mogućnosti pojave težih mentalnih
poremećaja i kod djece i skidanje stigmi sa mentalno oboljelih jer depresija i generalizirani anksiozni
poremećaj, koji se nerijetko pojavljuju skupa, uzrokuju teže probleme u školovanju, češće izostanke,
problematično ponašanje, gubitak energije (za učenje, igru i razvoj), povlačenje iz društvenih aktivnosti,
gubitak prijatelja, osjećaje bezvrijednosti, ljutnje i razdražljivosti, koji mogu voditi nasilju među
vršnjacima, s druge strane su izopćena i povučena djeca lahka meta nasilnika.
...
Kao jedan od ključnih faktora koji bi trebao biti presudan u organizaciji zdravstvene zaštite učenika jeste
uvođenje ljekara školske medicine. U susjednoj Hrvatskoj, osim primarnih pedijatara, porodičnih/opštih
ljekara, ljekara javnozdravstvenih specijalizacija, u zdravstvenoj zaštiti djece sudjeluju i ljekari školske
medicine, osnovni cilj im je unapređenje zdravlja školske djece postizanjem zdravog stila života,
poboljšanjem fizičke i psihičke kondicije, smanjenjem rizičnih čimbenika kod samih učenika i u njihovoj
okolini.
ZAKLJUČAK
Djeca su vunerabilna skupina koja predstavlja budućnost, stoga bi zaštita i unapređenje njihovog zdravlja
trebali biti prioriteti svakog društva. U provedbi bi trebali sudjelovati svi, od političara koji donošenjem
zakona mogu sudjelovati u primordijalnoj prevenciji, preko društva, porodice, zaposlenika škole i socijalnih
službi, do dobro organizovane zdravstvene zaštite.