2013

PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE
MINISTARSTVO ZA OBRAZOVANJE, NAUKU I MLADE KANTONA SARAJEVO
ASOCIJACIJA XY

KANTON SARAJEVO | FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

1|

Izdavači
Asocijacija XY
Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo

Autori
Emina Osmanagić
Lamija Husić
Leila Kovačević Hamzagić
Feđa Mehmedović
Dajana Cvjetković
Nadija Bandić
Sanja Arnautović
Azra Delić
Ignancije Radić
Sretko Žmukić
Abid Fajzić
Mirsada Čajlaković
Elvira Jašarbašić ISBN
Hava Dautbašić
Amela Penava
Vildana Doder

Tiraž: 300

Sarajevo 2013
2|

UVOD U PRIRUČNIK ZDRAVI ŽIVOTNI STILOVI

Poštovani nastavnici/nastavnice,

Priručnik za nastavnike/ce Zdravi životni stilovi nudi inovativne, podsticajne i efikasne koncepte
učenja, omogućava vam kreativan pristup, individualizaciju nastavnog i vannastavnog procesa,
te aktiviranje samostalnog rada učenika/ca kao aktivnih sudionika/ca odgojno-obrazovnog
procesa.

Prateći hronologiju nastavnog predmeta Zdravi životni stilovi, nastavne jedinice u Priručniku za
nastavnike/ce su posvećene zdravoj ishrani, fizičkim aktivnostima, zdravim životnim stilovima
protiv upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, očuvanju reproduktivnog zdravlja, rodnim
pitanjima, razvoju životnih vještina, prevenciji nasilja u školi i
njegovanju i afirmaciji različitosti. Teme su međusobno
povezane i traže sinergijski i kreativan pristup u njihovoj
realizaciji.

U vremenu punom izazova, odgojno-obrazovne ustanove sa

bogatstvom sadržaja i aktivnosti postaju snažne zaštitničke i
poticajne sredine za razvoj svakog djeteta. Kvalitetna i humana
škola svojim učenicima/ama pruža potrebna znanja i vještine,
prati naučne, tehnološke i društvene promjene i transferira ih u
svoj rad, poštuje specifične potrebe i mogućnosti svakog djeteta
i socijalizira ih u skladu sa njima.

Da bi u potpunosti zaživio ovakav koncept djelovanja odgojno-

obrazovnih ustanova potrebno je preispitati vlastitu odgovornost, revitalizirati odgojnu
komponentu u školama i osnažiti odgojne kompetencije, ojačati roditeljske vještine i
kompetencije, istraživati ciljano i permanentno, djelovati provođenjem preventivnih programa
počevši od ranog razvoja, te detektirati poteškoće i uključiti učenike/ce koji su pod uvećanim
rizikom u tretman na vrijeme.

Poštovani nastavnici/nastavnice,

Ako je očuvanje zdravlja sklonost pronalaženja dobroga u svemu, želimo vam da budete istrajni
u pronalaženju najboljeg puta za ostvarivanje zajedničkog cilja, a to je razvoj mladih koji su
obrazovani, odgovorni, nenasilni i humani. Vjerujemo da će vam ovaj Priručnik biti nepresušan
izvor nadahnuća na tom putu. Sretno!
3|

TEMA 1: ZDRAVA ISHRANA -

OSNOVA ZA PRAVILAN
FIZIČKI I DUHOVNI RAZVOJ
DJECE

Sticanje zdravih navika u ishrani i

konzumiranje kvalitetne,
nutriciono bogate hrane vezano
je za odgovorno, zdravo
roditeljstvo, porodično okruženje
i kontinuiran odgoj djeteta o
važnosti zdrave ishrane od ranog
djetinjstva.

Postoji niz izazova u čijem

kontekstu se nalaze problemi
ishrane: siromaštvo, katastrofe,
zagađenje životne sredine,
zdravstveni sistemi koji
investiraju primarno u kurativne,
ali ne i preventivne usluge,
porast stope nezaposlenosti.

Porodica kao mjesto početka

zdravstvenog odgoja vrlo često je
mjesto gdje se stiču nepravilne
prehrambene navike. Prema
tome, dolazimo do zaključka da
su roditelji osnovni oslonac i
smjernica kod djece za stvaranje
pravilnih prehrambenih navika.
4|

UVOD U TEMU
Problem ishrane djece i mladih je, kako na međunarodnom planu, tako i kod nas, još uvijek jedan
od vodećih javno-zdravstvenih izazova. Stanje uhranjenosti djece je odraz njihovog cjelokupnog
zdravlja. Kada je djeci i mladima dostupna pravilna ishrana, nisu izložena čestim oboljenjima, i
dobro zbrinuta, ona dostižu svoj puni potencijal rasta i razvoja, zdravlja i stanja uhranjenosti.

Nepravilna ishrana djece i mladih smatra se glavnom prijetnjom za socijalni i ekonomski razvoj i
najozbiljnijom preprekom za postizanje i održavanje zdravlja. Poznato je da je jedan od značajnih
preduslova zdravog početka u životu pravilna ishrana djeteta i mlade osobe i blagovremeno
sticanje zdravih navika u ishrani.

Sticanje zdravih navika u ishrani i konzumiranje kvalitetne, nutriciono bogate hrane vezano je za
odgovorno, zdravo roditeljstvo, porodično okruženje i kontinuiran odgoj djeteta o važnosti zdrave
ishrane od ranog djetinjstva. Postoji niz izazova u čijem kontekstu se nalaze problemi ishrane:
siromaštvo, katastrofe, zagađenje životne sredine, zdravstveni sistemi koji investiraju primarno u
kurativne, ali ne i preventivne usluge, porast stope nezaposlenosti. Porodica kao mjesto početka
zdravstvenog odgoja vrlo često je mjesto gdje se stiču nepravilne prehrambene navike. Prema
tome, dolazimo do zaključka da su roditelji osnovni oslonac i smjernica kod djece za stvaranje
pravilnih prehrambenih navika.

Osim porodice, bilo bi poželjno da se u školskom okruženju provodi edukacija mladih o zdravoj
ishrani i njenom utjecaju na psihofizički rast i razvoj. Da bi se spriječile bolesti povezane sa
nepravilnom ishranom, uključujući i bolesti nastale uslijed nedostatka mikronutrijenata, posebna
pažnja se treba posvetiti provođenju specifičnih programa i mjera za smanjenje rizika od
navedenih bolesti. Edukacija i zdravstveni odgoj na ovu temu je jedan načina sprječavanja
oboljenja nastalih kao posljedica nepravilne ishrane .

Veoma je važno da se kroz kontinuiranu edukaciju i preporuke utječe na mlade u smislu

prevencije nezdravih navika u ishrani, koje za posljedicu imaju narušavanje cjelokupnog zdravlja
i kvaliteta života. Preventivno djelovanje treba biti usmjereno na informiranje mladih o osnovnim
pravilima ishrane i preporukama za mijenjanje nepravilnih prehrambenih navika. Učenici/e trebaju
spoznati značaj piramide ishrane, energetskim vrijednostima pojedinih namirnica i utjecaju na
opće zdravlje, načinima konzumiranja odgovarajućih namirnica, načinima pripreme odgovarajućih
obroka i rasporedu konzumacije istih.

Najčešća odgojno-obrazovna metoda u oblasti edukacije o zdravoj ishrani je interaktivan rad s

učenicima/ama, gdje se posebno insistira na aktivnom učešću učenika/ca, najčešće kroz rad u
grupama i diskusiju, te razmjeni informacija i vlastitih iskustava učenika/ca po pitanju navika i
načina konzumiranja hrane.
5|

NASTAVNA JEDINICA 1:
TEMA: OSNOVNI PRINCIPI ZDRAVE ISHRANE, ZDRAVE
PREHRAMBENE NAVIKE I POSLJEDICE LOŠIH PREHRAMBENIH
NAVIKA

CILJEVI:

Obrazovni:

 Učenici/e kroz aktivno učešće razmjenjuju mišljenja o značaju i važnosti zdrave ishrane.
Samim tim razvijaju interesovanje i svijest o bitnosti načina ishrane, kao utjecaju loših
prehrambenih navika na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Odgojni:

 Razvijanje pozitivnog odnosa prema prehrambenim navikama kod učenika/ca;

 Razvijanje interesovanja za važnost pravilnog načina ishrane.

Funkcionalni:

 Prepoznavanje zdrave hrane, shvatanje posljedica loših prehrambenih navika;

 Pridržavanje osnovnih principa zdrave ishrane - piramide zdrave ishrane.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce s ciljevima časa i istaknuti važnost zdrave ishrane na fizičko i mentalno
zdravlje svakog/e pojedinca/ke, s posebnim akcentom na period adolescencije jer se nalaze u
intenzivnom rastu i razvoju. Uz razmjenu mišljenja, nastavnik/ca će pripremiti i pisani materijal s
piramidom zdrave ishrane i deset osnovnih savjeta za pravilnu ishranu, uz prezentaciju na
glavnom dijelu časa.

Glavni dio časa

1. Prezentacija uz veliki broj slikovnih prikaza na slajdovima;

2. Aktivno učešće učenika/ca sa već prikupljenim relevantnim informacijama kroz razmjenu
mišljenja i iskustva u prehrani u grupama;
3. Prezentacija predstavnika/ca grupa iz odjeljenja sa zaključcima i mogućnost razvijanja
diskusije na zadanu temu. Učenici/e postavljaju pitanja, navode primjere iz
svakodnevnog života, lična iskustva, te predlažu temu iz ove oblasti koju bi željeli
obrađivati kroz referate i istraživački rad.
6|

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz sumiranje zaključaka i sugestija učenika/ca kako
unaprijediti i podići svijest o utjecaju loših prehrambenih navika na zdravlje cjelokupnog
organizma, kao i posljedica loše ishrane na koncentraciju prilikom učenja i obavljanja drugih
aktivnosti. Predložiti izradu panoa koji će biti kao podsjetnik u razredu o piramidi zdrave ishrane
sa deset osnovnih pravila.

Zaključak: Nakon usvajanja važnosti zdrave ishrane za fizički i mentalni razvoj djece i mladih,
daju se konkretni prijedlozi o promjeni svijesti odgovornih u školi i poznavanju ove problematike,
koji će svojim stavovima utjecati na izbor hrane kroz školske kuhinje, čime će se preventivno
djelovati na fizički i mentalni razvoj učenika/ca i njihovo zdravlje.
7|

NASTAVNA JEDINICA 2:
TEMA: PREHRANA ŠKOLSKE DJECE I ZNAČAJ UNOSA I PRAVILNOG
RASPOREDA ENERGETSKIH, HRANJIVIH I ZAŠTITNIH MATERIJA U
TOKU SVAKODNEVNE ISHRANE

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje znanja o energetskim, hranjivim i zaštitnim materijama koje unosimo ishranom u

toku pet dnevnih obroka u pravilnim razmacima;
 Sticanje znanja, vještina i kompetencija o važnosti vršnjačke edukacije, usvajanje
informacija o posljedicama nezdrave ishrane i „lošim” prehrambenim navikama.

Odgojni:

 Upoznavanje učenika/ca o značaju uravnotežene i zdrave ishrane, kao i bitnosti pravilnog

rasporeda i unosa energetskih, hranjivih i zaštitnih materija u svakodnevnoj ishrani i
njihova uloga u psihofizičkom razvoju učenika/ca i mladih osoba.

Funkcionalni:

 Upoznavanje sa osnovnim namirnicama koje sadrže energetske, hranjive i zaštitne

materije sa akcentom na vrstu hrane sa praznim kalorijama - visoke energetske gustine;
 Razvijanje interesovanja o važnosti zdrave ishrane, izgrađivanje pozitivnog stava i
svijesti o važnosti zdrave ishrane kod učenika/ca i mijenjanje loših navika kod odabira
namirnica koje ne zadovoljavaju dnevne potrebe mladog organizma.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce s ciljevima časa i isticanje važnosti poznavanja životnih namirnica koje imaju
energetsku, hranjivu i zaštitnu ulogu u ishrani, kao veliki utjecaj zdrave ishrane na psihofizički
razvoj. Nastavnik/ca treba dati uvodni opis prezentacije na datu temu i zamoliti učenike/ce da se
poslije pažljivog praćenja pripreme za rad u grupama i interaktivnu komunikaciju.
8|

Glavni dio časa

1. Prezentacija uz veliki broj slikovnih prikaza na slajdovima o energetskim materijama

(ugljikohidrati i masti), gradivnim (bjelančevine i minerali) i zaštitnim materijama (vitamini
i minerali) i njihovom utjecaju na zdravlje. Staviti akcenat na hranu bogatu praznim
kalorijama (zaslađeni napici, čokoladne bombone, pita od jabuka, pohovana piletina,
punomasni sirevi, pomfrit i sl.), a umjesto toga birati hranu visokih nutritivnih vrijednosti
(obrano mlijeko, sušeno i koštuničavo voće - miks, svježe jabuke, pečena piletina bez
kožice, mladi sir, krompir pečen ili kuhan);

2. Aktivno učešće učenika/ca sa već prikupljenim relevantnim informacijama kroz razmjenu

mišljenja i iskustva o njihovoj prehrani kroz rad u grupama. Navođenje primjera iz
svakodnevnog života i njihovo mišljenje u vezi sa „brzom“ ishranom – razvijanje diskusije
na ovu temu (koliko često se učenici/e hrane van kuće, koliko često preferiraju „brzu“
hranu i sl.);

3. Prezentacija učenika/ca kroz zaključke i postavljanja pitanja uz aktivno učešće svih grupa
sa nastavnikom/com.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz sumiranje zaključaka i sugestija učenika/ca kako
unaprijediti i podići svijest o utjecaju loših prehrambenih navika na zdravlje cjelokupnog
organizma, kao i posljedica loše ishrane na koncentraciju prilikom učenja i obavljanja drugih
aktivnosti. Dobrovoljni prijedlozi za izradu panoa koji će se postaviti kao podsjetnik u razredu.

Zaključak: Kroz školsku sredinu i nastavne jedinice se može vrlo bitno utjecati na izbor hrane u
kojoj će biti zastupljene energetske, hranjive i zaštitne materije kroz školske kuhinje, a samim tim
djelovati preventivno na fizički i mentalni razvoj učenika/ca i njihovo zdravlje. Za kraj časa poruka
grčkog ljekara Hipokrata: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude hrana“, a to
znači da u mladosti možemo preventivno djelovati na sva oboljenja koja nastaju kao posljedica
loših prehrambenih navika.
9|

NASTAVNA JEDINICA 3:
TEMA: ZNAČAJ KONZUMIRANJA VOĆA I POVRĆA U ŠKOLSKOM
UZRASTU I POZITIVAN UTJECAJ NA PSIHOFIZIČKI RAZVOJ
UČENIKA/CA

CILJEVI:

Obrazovni:

 Da učenici/e na najjednostavniji način spoznaju da konzumiranje voća i povrća u

svakodnevnoj ishrani ima nezamjenjivi pozitivan utjecaj na psihofizički razvoj jer sadrži
mnogo vitamina, minerala i prehrambeni vlakana koji su važni za zdravlje;
 Upoznavanje učenika/ca sa značajem konzumiranja sezonskog voća i povrća, sa voćem
i povrćem koje sadrži značajne vitamine, minerale i prehrambena vlakna i njihov utjecaj
na pojedine organe i organizam u cjelosti;
 Upoznavanje učenika/ca sa rezultatima preventivnog djelovanja svakodnevne
konzumacije voća i povrća kod velikog broja oboljenja (smanjuje se rizik od bolesti srca i
krvnih sudova, infarkta miokarda, pomaže u sprječavanju nastanka povećanog krvnog
pritiska, pojedinih oblika karcinoma, spriječava nastanak patoloških promjena na
crijevima, kao i niza drugih oboljenja).

Odgojni:

 Razvijanje pozitivnog odnosa prema ishrani bogatoj vitaminima, razvijanje interesovanja

kod učenika/ca za pravilnim načinom pripreme i konzumacije voća i povrća s akcentom
na važnost konzumiranja sirovog, termički neobrađenog i dobro opranog voća i povrća.

Funkcionalni:

 Davanje preporuke učenicima/ama za najefikasnije dnevne doze voća i povrća koje je

potrebno unijeti u organizam: između ručka i večere, preporuke 3 porcije povrća i 2 porcije
voća u svakodnevnoj ishrani.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce s ciljevima časa i istaknuti važnost nastavne jedinice za fizičko i mentalno
zdravlje svakog/e pojedinca/ke, s posebnim akcentom na period adolescencije zbog intenzivnog
rasta i razvoja djece. Uz dobru pripremu nastavnika/ce, čas će biti dinamičan uz potpunu aktivnost
učenika/ca.
10 |

Glavni dio časa

1. Prezentacija i otvaranje diskusije uz slajdove i razmjenu mišljenja;

2. Izrada plana i programa voćnog dana u školskim kantinama za sve uzraste djece dva puta u
toku sedmice, zajedno nastavnik/ca i učenici/e.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa, uz razmjenu mišljenja i sugestija, za kraj svakom/oj
učeniku/ci dati da iz korpe uzme jabuku za odmor i osjeti utjecaj jabuke na koncentraciju i
osvježenje za sljedeći čas.

Preporuka: Uraditi kratku ali efektivnu vježbu sa učenicima koja zahtjeva njihovu participaciju i
primjenu dobijenih informacija u toku časa. Na stolove poredati različito voće i povrće i dati
svakom učeniku čačkalicu sa papirićem/zastavicom koja na sebi ima ime nekog minerala,
vitamina ili prehrambenog vlakna. Zadatak je da tačne vrijednosti voća i povrća povežu sa
čačkalicama (papirima). Svi učenici učestvuju tako što svaki učenik dobije pet papirića i treba da
ih zabode u odgovarajuće voće ili povrće ali tako da se vrijednost koju je dodijelio ne podudara
sa prethodno dodijeljenim vrijednostima.

Zaključak: Realiziranjem časa na ovaj način učenici/e se podstiču da grickalice, gazirana pića i
slatkiše zamijene voćem koje utječe na kvalitet zdravlja i života.

NASTAVNA JEDINICA 4:
TEMA: RASPORED I PRIPREMA OBROKA I UTJECAJ PORODICE NA
ZDRAVE NAVIKE ISHRANE KOD DJECE U ŠKOLSKOM UZRASTU

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje osnovnih znanja o značaju rasporeda i priprema pet obroka u njihovom uzrastu
(doručak, ručak, večera) i dva međuobroka u pravilnim vremenskim razmacima,
prihvatanje stavova o važnosti prehrane kroz tri obroka dnevno, na šta poseban utjecaj
ima porodično okruženje;
11 |

 Razvijanje svijesti o važnosti prevencije različitih oboljenja putem zdrave ishrane, isticanje
važnosti doručka kao najbitnijeg obroka, te negativnim posljedicama njegovog
izbjegavanja, što između ostalog, utječe na pad koncentracije u školi.

Odgojni:

 Razvijanje svijesti o potrebi redovnih obroka u ishrani, posljedicama neredovne ishrane,

razvijanje interesovanja kod učenika/ca za zdrav fizički izgled, koji je uslovljen zdravom i
redovnom ishranom.

Funkcionalni:

 Procjena važnosti obroka u tačno naznačenom periodu, učvršćivanje porodičnih

vrijednosti kroz zajedničke obroke.

Uvodni dio časa

Nastavnik/ca ističe važnost pravilnog rasporeda dnevne ishrane za fizičko i mentalno zdravlje
svakog/e pojedinca/ke, s posebnim akcentom na period adolescencije, zbog intenzivnog rasta i
razvoja.

Glavni dio časa

1. Prezentacija uz slikovni prikaz slajdova pet obroka s akcentom na sadržaj i zastupljenost

namirnica koje će zadovoljiti potrebe organizama u školskoj dobi;

2. Podjela učenika/ca u grupe, od kojih će svaka grupa dobiti zadatak da sastavi dnevni
meni, u zavisnosti od godišnjeg doba i dostupnosti određenih namirnica;

3. Razmjena iskustava i mišljenja učenika/ca o svakodnevnoj ishrani u vlastitoj porodici, s

osvrtom na nacionalnu kuhinju BiH – upoznavanje sa nacionalnim kuhinjama susjednih
zemalja.

Završni dio časa

Uvažavajući usvojeno znanje iz glavnog dijela časa, sumirati prijedloge koji će utjecati na
kvalitetniji izbor obroka, te time utjecati na promjene loših navika u ishrani. Podstaknuti učenike/ce
na vođenje rasprave o štetnosti preskakanja obroka, opasnosti naglog smanjenja tjelesne težine
i sprovođenja rigoroznih dijeta. Utjecati na promjenu svijesti kod djece o bitnosti zastupljenosti
svih pet obroka i posljedicama izbjegavanja obroka koji posebno utječu na njihovo psihičko
12 |

zdravlje, a istovremeno narušavaju fizičko zdravlje i izgled. (Po mogućnosti, na razgovor sa

učenicima/ama osigurati dolazak mlade osobe koja je u bliskoj prošlosti imala poremećaj ishrane).

NASTAVNA JEDINICA 5:
TEMA: NEPRAVILNA ISHRANA I BOLESTI

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje novih znanja o mogućnostima preventivnog djelovanja na sprečavanje pojave

niza oboljenja koja su uzrokovana nepravilnom ishranom i lošim prehrambenim
navikama;
 Ukazivanje na posljedice koje mogu imati uslijed nepravilne ishrane, s akcentom na
anoreksiju i bulimiju, upoznavanje učenika/ca sa najčešćim bolestima koje nastaju kao
posljedica nepravilne ishrane.

Odgojni:

 Razvijanje svijesti o važnosti preventivnog djelovanja s akcentom na promjenu loših

prehrambenih navika;
 Razvijanje kritičkog mišljenja prema obrascima popularne kulture, kozmetičke industrije i
medijskog marketinga putem kojih se normira jednoličan izgled i ideal ljepote.

Funkcionalni:

 U zdravom tijelu zdrav duh – prakticiranje tjelesnih aktivnosti uz zdravu ishranu,

izbjegavanje dugotrajnog sjedenja za računarom.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce s ciljevima časa i isticanje važnosti zdrave ishrane za fizičko i mentalno
zdravlje svakog/e pojedinca/ke, s posebnim akcentom na period adolescencije i osjetljivost
organizma jer se nalazi u fazi intenzivnog rasta i razvoja i kao takav uslijed nepravilne ishrane je
prijemčiv za nastanak brojnih oboljenja.

Glavni dio časa

13 |

1. Nastavnik/ca s učenicima/ama kroz

obrazovni pano prezentira nastavnu jedinicu
uz aktivno učešće učenika/ca, uz razmjenu
mišljenja i podsticanje pitanjima o štetnosti
konzumiranja nezdrave hrane, preskakanja
obroka i po mogućnosti posjete ljekara
nutricioniste koji se bavi ovim poglavljem i koji
će na jedan prihvatljiv način opisati najčešća
oboljenja koja za sobom povlače niz
komplikacija i liječenja;

2. Na kraju učenici/e će ispuniti anketni listić iz

čije evaluacije bi se moglo zaključiti da li djeca
imaju zdrave prehrambene navike.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz

diskusiju i pitanja o bolestima i ishrani. Utjecati
na promjenu svijesti kod djece o mogućnosti
preventivnog djelovanja na nastanak niza
oboljenja, promjenom loših prehrambenih
navika. Razviti svijest kod djece o potrebi
konsultiranja sa stručnjakom iz ove oblasti
(ljekar nutricionista koji će na prihvatljiv način
za učenike/ce ukazati na važnost zdrave
ishrane i posljedice nepoštovanja istih).

Literatura i izvori:

- Miller, D.2011, Food as medicine, Health and medicine; USA,

- Kuzman M., Pejnović Franelić I., Pavić Šimetin I. 2012, Ponašanje u vezi sa zdravljem u
djece školske dobi – Zagreb, The Health Behaviour in School-aged Children (HBSC);
Zagreb
- Prebeg, Ž. 2001, Školska medicina – jučer – danas – sutra; Knjiga sažetaka, 3. Hrvatski
kongres školske i sveučilišne medicine, Zagreb
- Schneider D. 2000, International Trends in Adolescent Nutrition, Social Science and
Medicine; New Brunswick
- Vogel, A. 1990, Zdravo življenje; Ljubljana
14 |

TEMA 2: FIZIČKE AKTIVNOSTI

– RAZVOJ HUMANOSTI,
SPOSOBNOSTI, ZNANJA I
VJEŠTINA

Cilj tjelesnog odgoja kao

integralnog dijela općeg
odgoja, ogleda se u davanju
značajnog doprinosa u
planskoj, svrsishodnoj i
organiziranoj pedagoškoj
djelatnosti, koja uključuje
harmoničan razvitak oblika i
funkcije tijela, dobro zdravlje,
optimalne fizičke kvalitete
(snaga, brzina, spretnost,
okretnost i gipkost), svestrane
motorne umješnosti, znanja i
navika; razvijene i stabilne sve
osobine volje i karaktera, kao i
formiranje zadovoljne,
ispunjene, svestrane i
kulturne osobe koja će
doprinositi stvaranju
razvijenog, humanog,
građanskog, demokratskog,
multikulturnog društva,
ravnopravnih i prijateljskih
međuljudskih odnosa.
15 |

UVOD
Cilj tjelesnog odgoja kao integralnog dijela općeg odgoja, ogleda se u davanju značajnog
doprinosa u planskoj, svrsishodnoj i organiziranoj pedagoškoj djelatnosti, koja uključuje
harmoničan razvitak oblika i funkcije tijela, dobro zdravlje, optimalne fizičke kvalitete (snaga,
brzina, spretnost, okretnost i gipkost), svestrane motorne umješnosti, znanja i navika; razvijene i
stabilne sve osobine volje i karaktera, kao i formiranje zadovoljne, ispunjene, svestrane i kulturne
osobe koja će doprinositi stvaranju razvijenog, humanog, građanskog, demokratskog,
multikulturnog društva, ravnopravnih i prijateljskih međuljudskih odnosa.

U cilju postizanja opće odgojnog cilja pred tjelesni odgoj postavlja se niz neposrednih zadataka
koji treba da su u skladu sa potrebama i mogućnostima pojedinca i društvene zajednice (uzrast,
stanje zdravlja, nivo tjelesne pripremljenosti, profesionalni interesi). Svi zadaci tjelesnog odgoja
mogu se uglavnom svrstati u dvije osnovne grupe: biološki (zdravstveno-higijenski) zadaci i
pedagoški odnosno obrazovno-odgojni zadaci.

Cilj i zadaci tjelesnog odgoja kako su formulirani u ovom prijedlogu koncepta, najviše odgovaraju
funkciji tjelesne kulture u školama, jer škola predstavlja osnovno područje za rješavanje ovdje
definiranih zadataka u funkciji ostvarenja cilja tjelesnog odgoja i šire, jedinstvenog cilja odgoja
uopće. Ovako postavljeni zadaci identični su za sva područja tjelesne kulture i koristit će se negdje
više, negdje manje i u ostalim područjima tjelesne kulture, s tim što će se uz sve zadatke dodavati
i specifični zadaci za pojedina područja.
16 |

NASTAVNA JEDINICA 1:
TEMA: PSIHIČKI I FIZIČKI RAZVOJ DJECE, POSLJEDICE I PREVENCIJA
SJEDENJA ZA RAČUNAROM, ZAGRIJAVANJE U NASTAVI TJELESNOG
I ZDRAVSTVENOG ODGOJA

CILJEVI:

 Cilj ove jedinice je da učenici/e kroz aktivno učešće samostalno spoznaju i razumiju
psihički i fizički razvoj, posljedice sjedenja za računarom i značaj zagrijavanja u toku
nastave;
 Cilj ovog časa je da učenici/e provjere učinak i efekte zagrijavanja.

Zadaci:

1. Definišu psihički i fizički razvoj

2. Identifikuju posljedice dugotrajnog sjedenja za računarom
3. Upoznaju funkcije zagrijavanja
4. Izrade kriterije za razvoj programa za zagrijavanje
5. Ispitaju vlastite navike vezane za pomenute teme

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce sa sadržajem časa.

Učenicima/ama treba pojasniti pojmove
fizičkog i psihičkog razvoja i njihove
povezanosti. Dugotrajno sjedenje za
računarom kroz diskusiju treba povezati
sa posljedicama psihičkog i fizičkog
razvoja djece. Nastavnik treba definisati
pojmove općeg i specifičnog zagrijavanja
i objasniti osnovne karakteristike.
Naglasiti da opće zagrijavanje treba
obuhvatiti velike mišićne grupe, da vježbe
budu bazirane na prirodnim oblicima
kretanja, da pokrete u ovoj fazi
zagrijavanja treba izvoditi umjerenom
snagom i brzinom, da treba poštovati
princip postupnosti. Glavna odlika
specifičnog zagrijavanja treba biti
upotreba karakterističnih oblika kretanja
pomoću kojih organizam nastojimo
dovesti u optimalno stanje za napore koji
slijede u glavnom dijelu časa.
17 |

Glavni dio časa

Program zagrijavanja sadrži:

1. Trčanje bez rekvizita (pravolinijsko trčanje sa zadacima);

2. Istezanje (5 minuta);
3. Hvatanje i dodavanje lopte u parovima i trojkama u mjestu i kretanju;
4. Istrčavanje sa raznih pozicija.

Završni dio časa

Završni dio časa je refleksija glavnog dijela. Učenici/e na osnovu prethodno izrađenih kriterija
analiziraju i ocjenjuju provedeni program zagrijavanja sa tendencijom daljeg razvoja kriterija
zagrijavanja.

Zaključak: Kroz svakodnevnu nastavnu praksu možemo zaključiti da su učenici/e dovoljno

motivirani/e za rad, naročito u uvodnom i pripremnom dijelu časa.

NASTAVNA JEDINICA 2:
TEMA: SPORTSKA REKREACIJA - POTREBA MLADIH

CILJEVI:

 Korekcija tj. ispravljanje negativnih učinaka okoliša, rada i uslova života što se
manifestira smanjenom funkcionalnom radnom sposobnošću i narušenim stepenom
zdravlja;
 Kompenzacija tj. naknada ili uspostava narušene ravnoteže, uslovljene savremenim
načinom rada i života: nastaje pomanjkanje kretanja tjelesnih aktivnosti;
 Stvaranje pozitivnih navika usmjerenih ka sadržajnom i korisnom načinu provođenja
slobodnog vremena, što može znatno utjecati na smanjenje broja asocijalnih pojava i
ponašanja;
 Humanizacija savremenog načina života i rada putem sportsko-rekreativnih aktivnosti
koje pomažu čovjeku da se lakše adaptira na nepovoljne uslove života i rada.

Zadaci:

Predstavljaju konkretna ostvarenja, učinke koji se mogu postići primjenom rekreativnog tjelesnog
vježbanja:
18 |

1. Podizanje funkcionalnih motoričkih somatskih i psiholoških sposobnosti;

2. Poboljšanje radnog učinka i uklanjanje umora;

3. Povećanje interesa i motiva.

Glavni dio:

Na osnovu izloženog mogu se uobličiti definicije sportske rekreacije kojima se preciznije

karakteriše njena suština: sportska rekreacija je specifičan vid tjelesnog odgoja.

Sportska rekreacija je sportska djelatnost sa posebnim ciljevima i zadacima i sistemom vrijednosti

koji se ostvaruju kroz specifične programe, sadržaje, oblike i metode, te posebne oblike
organiziranja i djelovanja.

Sportska rekreacija je tjelesno aktivan i zdrav način života savremene osobe. Hodanje je idealna
rekreacija i može se provoditi kako napolju tako i unutra.

NASTAVNA JEDINICA 3:
TEMA: AEROBIK U FUNKCIJI RAZVOJA FUNKCIONALNIH
SPOSOBNOSTI

CILJ:

Razvijanje aerobnih sposobnosti uz pomoć različitih okretnih struktura (hodanja, trčanje, poskoci
i skokovi u svim pravcima i smjerovima kao i njihovo povezivanje u plesne korake i različite
koordinacijsko-ritmičke cjeline) uz zadovoljavanje estetskih kriterija.

Ciljevi rada:

1. Motoričko-funkcionalni;

2. Zdravstveni ciljevi;

3. Estetski ciljevi;
19 |

4. Socio-psihološki ciljevi.

Zadaci:

Ravnomjerno povećanje intenziteta na postepen rast složenosti pokreta unutar treninga. Važno
je pravilno dozirati opterećenje od početka do kraja časa, te pružiti razne mogućnosti izvođenja
vježbe (npr. niski i visoki kick, hodanje ili trčanje, mali ili veliki iskorak i sl.).

Glavni dio

Tjelesna aktivnost ili vježbanje stimulira opću aerobnu izdržljivost organizma (sposobnost rada
visokim intenzitetom tokom dužeg perioda). Aerobik kao oblik vježbanja zadovoljava sve kriterije
za poboljšanje sposobnosti kardiorespiratornog sistema u populaciji mladih. U predviđenom
vremenu izvode se različite kretne strukture uključujući veliki broj mišićnih grupa u dinamičkom
režimu rada a obavezno mišića nogu.

Kretne strukture tzv. „osnovni koraci“ koji se izvode aktivnošću mišićnih grupa donjih ekstremiteta
najviše su odgovorni za utrošak energije u jedinici vremena, dok su kretene strukture koje se
izvode rukama neusporedivo manji potrošači energije. Vježbaču se pruža mogućnost da ispoljava
i vlastite kreativne sposobnosti (sopstveni stil) pri izvođenju koreografije, što doprinosi održavanju
pozitivne stimulativne radne atmosfere koja je bitna kao izvor stalne motivacije prilikom aerobnog
vježbanja.

Muzika je neizostavni dio aerobika i jedan od najvažnijih faktora za uspješnu realizaciju časa
aerobika. Kretne strukture u aerobiku ne mogu se ni zamisliti bez muzike koja svojim ritmom i
melodijom povezuje kretanje i njegov utjecaj u jedinstvenu cjelinu.

Završni dio

Obavezno istezanje svih mišićnih grupa koje se provodi kroz stretching koji djeluje na lagano
hlađenje tijela, razvoj fleksibilnosti u smislu relaksacije (opuštanja) od stresa i psihičke napetosti,
poboljšanja držanja tijela i postizanje svijesti o vlastitim sposobnostima i mogućnostima.
20 |

„Vježbanje je lijek koji bezbroj ljudi održava u životu, ali kao i svaki lijek treba da se uzima
prema receptu.“

NASTAVNA JEDINICA 4:
TEMA: ODBOJKA – ODBIJANJE I DODAVANJE LOPTE PRSTIMA

CILJEVI:

Antropološki:

 Antropometrijske karakteristike: utjecati na skladan rast u visinu i širinu;

 Motoričke sposobnosti: razvijanje brzine reakcije i skočnosti;
 Funkcionalne sposobnosti: povećanje funkcije kardiovaskularnog sistema.

Obrazovni:

 Edukacija novih motoričkih znanja iz odbojkaške igre;

 Educirati učenike/ce o novim motoričkim znanjem iz odbojkaške igre.

Odgojni:

 Osigurati razonodu, razvijati volju, karakter i svjesnu disciplinu.

Struktura i sadržaj časa:

21 |

Uvodne vježbe u kretanju, kompleks vježbi, dodavanje lopte prstima, igra, vježbe relaksacije-
hlađenje.

Sadržaj časa: Uvodne vježbe u kretanju, istezanje (streching), vježbe s loptom, vježbe u
parovima.

Glavni dio

Ovu jedinicu realizovati kroz praktičan rad sa učenicima/ama. Intervencija nastavnika/ce je

ključna u prenošenju i savladavanju odbojkaške vještine/tehnike odbijanje lopte prstima. Formirati
manje (homogene) grupe što omogućava napredak prema sposobnostima i zainteresiranosti
učenika/ca. Ustrajati u savladavanju tehnike i pri tome učenike/ce podsticati i motivirati da
preuzmu veću kontrolu odgovornosti i discipline i povećati nivo samoinicijative. Koristiti crteže,
grafičke prikaze, video snimke, demonstraciju sportista, takmičenja. Za vrijeme rada uključiti
učenike/ce da budu u funkciji sudije.

Završni dio

Vježbe relaksacije, labavljenje nogu, ruku, istezanje nogu, relaksirajući poskoci. Obavezno na
svakom času odvojiti dio vremena za korektivnu gimnastiku.

NASTAVNA JEDINICA 5:
TEMA: SPORTSKE AKTIVNOSTI / IGRA

CILJEVI:

1. Pružiti učeniku/ci mogućnost da upražnjava i uživa u slobodno izabranoj aktivnosti/igri;

2. Pomoći učeniku/ci da razvije i održava vještine potrebne za slobodno izabranu aktivnost
/igru;
3. Osposobiti učenika/cu da se njom koristi nakon školovanja;
4. Omogućiti učeniku/ci praćenje, vrednovanje i ocjenu slobodne izabrane aktivnosti/igre.

Svrha nastavne jedinice je da se svaki/a učenik/ca (pojedinačno) opredijeli za sportsku

aktivnost/igru koju želi upražnjavati. Razvijanje i usavršavanje kretnih i tjelesnih sposobnosti
učenika/ca, kako općih tako i specijalnih (vezano za slobodno izabranu aktivnost/igru). Razvijanje
trajnog interesa i ljubavi u službi aktivnog odmora, rekreacije, održavanja psihofizičke spremnosti
i društvene angažiranosti.

Zadaci:
22 |

Stvaranje svijesti i predstave kod učenika/ca o potrebi i značaju programirane tjelesne aktivnosti.

Glavni dio

Prilikom korištenja igre kao jednog od metoda u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja treba
sačuvati sva opća obilježja koja čine specifičnom u odnosu na ostale metode. Posebno treba
zadržavati odlučujuću ulogu djeteta kao aktera igre. Vrlo važno je da djeca shvate da u igri mogu
biti znatno spontaniji, opušteniji a često i samostalniji nego u drugim aktivnostima. U igri trebaju
dominirati odgojne i obrazovne vrijednosti. Motoričke sposobnosti djeca treba da usvajaju
zahvaljujući samoj privlačnosti igre.

Djeci se daje mogućnost da eksperimentiraju sa različitim sportskim rekvizitima, različitim

rješenjima unutar zadatka igre a da su pri tome oslobođeni raznih frustracija na koje nailaze u
realnom životu. Djecu treba navikavati da se u igri ponašaju otvoreno, pošteno i jednostavno,
izbjegavajući razmetljivo ponašanje što znači da igra treba da bude i škola valjanih socijalnih
odnosa. Iako je učestvovanje u igri dobrovoljno, igra istovremeno podrazumijeva prihvatanje i
pridržavanje pravila koja je reguliraju. O svemu se treba dogovarati sa drugim igračima: treba se
pošteno držati pravila igre; ne treba se uvijek „otimati“ za glavne uloge igre, jer bi i drugi htjeli da
ih igraju; ne treba smetati drugovima kada su zanijeti igrom; započetu igru sa pravilima ne treba
napustiti bez saglasnosti ostalih igrača.

Završni dio

U toku igre poželjno je stimulirati učenike/ce u vidu nagrade, npr. postizanje određenih poena,
svečano proglašenje pobjednika i sl. Nagrađivanje učesnika/ce igre bit će praćeno unutrašnjim
zadovoljstvom koje igrač ima jer je potvrdio/la svoje sposobnosti i postigao/la cilj.

Uloga nastavnika/ce

Nastavnik/ca ima ulogu animatora i njegovo/njeno prisustvo se osjeća na početku igre, priprema
uslove za njeno nesmetano odvijanje, priprema materijal i upoznaje učenike/ce sa pravilima igre.
U toku igre podsjeća djecu na aktivnost, posmatra ih i usmjerava u procesu igranja.

Literatura:

- Dautbašić, Sabahudin 2007, Antropomotorika, Drugo izdanje; Sarajevo

- Dautbašić S., Bradić A. 2005, Antropomotorika – priručnik; Sarajevo
- Hadžikadunić M., Demir M., Haseta M., Pašalić E. 2002, Sportska rekreacija; Sarajevo
- Hadžikadunić M., Madžarević M. 2004, Metodika nastave tjelesnog odgoja sa osnovama
fiziologije tjelesnog vježbanja; Zenica
- Hrvat, Vladimir 1975, Sportska (kineziološka) rekreacija – sabrani materijal I; Zagreb
- Macanović H., Delić M., relac M., Zorko Z. 1961, Slobodna sportska djelatnost; Zagreb
- Smajić, Meho 1998, Osnove tjelesnog odgoja; Sarajevo
23 |

- Stanojević I., Dragičević M., Ademović K. 1971, Fizičko vježbanje i njegov uticaj na
učenika; Beograd
- Šebić L., Podrug-Arapović M. 2012, Aerobik – aerobna gimnastika; Sarajevo
- Zdanski I., Galić M. 202, Didaktika fizičkog vaspitanja; Beograd-Banja Luka
- SPORTEKSPERT 2008, Stručni časopis iz oblasti tjelesnog odgoja i sporta, Broj 2;
Sarajevo
24 |

TEMA 3: ZDRAVIM
ŽIVOTNIM STILOVIMA
PROTIV UPOTREBE I
ZLOUPOTREBE
PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI

Jedan od najvećih psiho

socijalnih problema
savremenog društva
predstavlja upotreba i
zloupotreba psihoaktivnih
supstanci. Poratni period
obilježen je lošom socio
ekonomskom situacijom u
cijeloj zemlji, a samim tim i
nepovoljnom emocionalnom
klimom u porodici.
Zabrinjavajuća je činjenica da
se granica konzumiranja
različitih psihoaktivnih
supstanci, nažalost, pomjerila
i da je sve veći broj djece koja
počinju konzumaciju već u
nižim razredima osnovne
škole. S obzirom na to da su
posljedice uzimanja
psihoaktivnih sredstava
nesagledive potrebno je već u
nižim razredima osnovne
škole upoznati učenike/ce sa
ovim posljedicama i učiti ih
kako se nositi sa
svakodnevnim stresnim i
frustrirajućim situacijama.
25 |

UVOD
„Odrasli su dužni štititi djecu od zla, ali to je moguće samo ako

raspolažu dovoljnim saznanjima da bi mogli procijeniti kada je dijete u opasnosti.”

Christiane Sanderson

Jedan od najvećih psihosocijalnih problema savremenog društva predstavlja zloupotreba

psihoaktivnih supstanci. Poratni period obilježen je lošom socioekonomskom situacijom u cijeloj
zemlji, a samim tim i nepovoljnom emocionalnom klimom u porodici. Zabrinjavajuća je činjenica
da se granica konzumiranja različitih psihoaktivnih supstanci, nažalost, pomjerila i da je sve veći
broj djece koja počinju konzumaciju već u nižim razredima osnovne škole. Neadekvatna i
nedovoljna komunikacija u porodici kod djece često izaziva nesigurnosti, zapostavljanje i čini da
se djeca osjećaju nesretno i izolirano. Roditelji, preokupirani svakodnevnim problemima, brigama,
obavezama, nesvjesno zanemare dijete, izgube kontakt i prestanu razgovarati. Česti konflikti u
porodici, disfunkcionalne porodice, izostanak socijalne podrške u stresnim situacijama, izostanak
komunikacije između roditelja i djece mogu dovesti do stanja kada dijete nije sposobno nositi se
samo sa problemima. Svakodnevna komunikacija i funkcionalna porodica najbolja je zaštita od
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Na taj način kod djeteta se uspostavlja osjećaj povjerenja,
sigurnosti, vezanosti, razumijevanja, potpore i razvija samopoštovanje, samopouzdanje kao i
stvaranje pozitivne slike o sebi. Otvorena komunikacija uz aktivno slušanje djeteta je put ka
rješavanju problema i uspostavljanje zdravog porodičnog ambijenta.

S obzirom na to da djeca veći dio vremena provode u školi, nepovoljne okolnosti u tom ambijentu
mogu frustrirajuće djelovati na dijete a u kombinaciji sa porodičnim problemima, mogu potaknuti
zloupotrebu psihoaktivnih supstanci. U periodu puberteta, nezadovoljstvo fizičkim izgledom
najčešće izaziva promjene na emotivnom, psihološkom i socijalnom nivou što može izazvati
depresiju i potrebu za konzumiranjem psihoaktivnih supstanci, kako bi pobjegli od stvarnosti i
pokušali se osjećati bolje. Partnerska saradnja porodice i škole je preventivni faktor protiv
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i način da se djeca razviju u mlade, pozitivne ličnosti s
kritičkim razmišljanjem i pozitivnom načinu rješavanja problema. Najbolji način prevencije i
pomoći je pružanje podrške i razumijevanja mladoj osobi, razvijanje međusobnog povjerenja, kao
i potpore pri donošenju odluka. Kroz zajednički timski rad može se dosta učiniti na prevenciji i
sprečavanju zloupotrebe psihoaktivnih supstanci kao i očuvanju psihofizičkog zdravlja djeteta kao
zdravog člana porodice i šire društvene zajednice.

Ovisnika/cu nije jednostavno prepoznati, pogotovo ako se radi o povremenom konzumiranju

psihoaktivnih supstanci. Često se konzumenti/ice psihoaktivnih supstanci ponašaju sasvim
neupadljivo. Neke od analiza pokazuju da ovisnici/e mjesecima, pa i godinama uzimaju drogu, a
da to nastavnici/e u školi, pa čak ni roditelji ne zapaze.

Sve psihoaktivne supstance stvaraju psihičku zavisnost, a neke od njih i fizičku i nakon prvog
uzimanja. Svako uzimanje psihoaktivnih supstanci je upotreba ili zloupotreba, ovisi od toga da li
su dozvoljene supstance ili ne, da li se konzumiraju na predviđen način ili se njihovim miješanjem
stvara treća psihoaktivna supstanca. Na uzimanje psihoaktivnih supstanci može ukazati:
promjenljivo raspoloženje i ponašanje, pojačano i stalno znojenje, drhtanje ruku, suhoća usta i
26 |

ždrijela, poremećaj u radu srca, želuca i crijeva, crvene, suzne ili podbuhle oči, jako sužene ili
jako raširene zjenice, stalno curenje iz nosa, upaljeni rubovi usana i dr. Ovo su samo neki od
simptoma, a zavise od vrste konzumirane psihoaktivne supstance. Nijedan od navedenih
simptoma nije sam po sebi dovoljan kako bi se sa sigurnošću moglo posumnjati da je osoba
konzument/ica psihoaktivnih supstanci ili ovisnik/ca. Međutim, neuobičajeno ponašanje, naročito
mlađe osobe, s istovremenom manifestacijom više navedenih simptoma, može ukazati na
problem i zahtijeva prije svega od roditelja, nastavnika/ce, ali i ljekara/ke, otvoren razgovor i hitnu
intervenciju. U razgovoru s učenicima/ama, potrebno je naglasiti koje su posljedice uzimanja
psihoaktivnih supstanci na mlade. Upozoriti ih da zloupotreba psihoaktivnih supstanci ima izrazito
negativan utjecaj na cjelokupno psihofizičko stanje čovjeka.

S obzirom na to da su posljedice uzimanja psihoaktivnih sredstava nesagledive, kako za

pojedinca, tako i za porodicu te cijelu društvenu zajednicu u kojoj ovisnik/ica živi i djeluje, potrebno
je već u nižim razredima osnovne škole upoznati učenike/ce sa ovim posljedicama i učiti ih kako
se nositi sa svakodnevnim stresnim i frustrirajućim situacijama. Razvoj samopoštovanja i
izgradnja pozitivne slike o sebi je proces koji uključuje sve bitne karike u lancu roditelj-
nastavnik/ca-učenik/ca. Liječenje ovisnosti i nastalih komplikacija je problem porodice i
cjelokupne društvene zajednice sa neizvjesnim uspjehom izlječenja. Prema tome, svaka
preventivna mjera u odgojno-obrazovnom procesu mlade ličnosti daje velike rezultate i iziskuje
puno manje ulaganja, nego sekundarno liječenje nastalih posljedica loših životnih navika.

NASTAVNA JEDINICA 1:
TEMA: DUHAN I PUŠENJE: PROMJENE I BOLESTI KOJE NASTAJU KAO
POSLJEDICA AKTIVNOG I PASIVNOG PUŠENJA DJECE U ŠKOLSKOM
UZRASTU

CILJEVI:

Obrazovni:

 Upoznavanje i stjecanje osnovnih znanja o štetnosti duhana (aktivno i pasivno pušenje),

kao i opasnosti koje povlači boravak u zadimljenim prostorijama;
 Da učenici/e prošire saznanja o štetnim tvarima koje se nalaze u cigaretama i bolestima
koje nastaju kao posljedica pušenja.

Odgojni:

 Razvijanje interesa kod učenika/ca o štetnosti duhana (aktivno i pasivno pušenje),

osnovnim štetnim tvarima koje se nalaze u cigaretama i posljedica akutnog i hroničnog
trovanja cigaretama. (Neki opći podaci o cigaretama i pušenju jesu: u svakoj cigareti
postoji petnaest kancerogenih tvari, a osoba koja popuši kutiju cigareta dnevno, nakon
jedne godine ima litru katrana u svojim plućima; svaka cigareta smanjuje život za
27 |

prosječno osam minuta; vježbanje ne poništava negativno djelovanje pušenja; 90%

pušača kaže da bi željeli prestati pušiti jer se osjećaju umorno, nervozno.)

Funkcionalni:

 Davanje preporuka
učenicima/ama o štetnosti
pušenja i upoznavanje sa
faktorima koji stimuliraju
pojedinca da prestane pušiti:
smanjena društvena
prihvatljivost pušenja, povećana
briga o zdravlju, povećana cijena
duhanskih proizvoda, itd;
 Faktori koji podstiču pojavu
recidiva pušenja su: čežnja za
nikotinom, povećanje tjelesne
težine, socijalni pritisci itd;
 Da se kroz otvorenu diskusiju i
razmjenu mišljenja podstaknu
učenici/e da sami dođu do
kritičkog mišljenja koje će im
pomoći za stjecanje vlastitog
suda o važnosti promjena loših
navika i prestanka konzumacije
duhana.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce sa sadržajem časa s osvrtom na važnost nastavne jedinice na psihičko i

mentalno zdravlje svakog/e pojedinca/ke, s akcentom na važnost promjene loših navika i izbora
zdravog načina života.

Glavni dio časa

1. Izlaganje nastavne jedinice primjenom različitih metoda radi što kvalitetnije, zanimljivije i
afirmativnije prezentacije i dostupnosti činjenica;
2. Postavljanje različitih vrsta jednostavnih pitanja da bi se podstakla djeca na kvalitetne
logične odgovore kroz koje će nastavnik/ca dobiti okvirni uvid o svjesnosti djece o štetnosti
konzumiranja duhana;
3. Nastavnik/ca prezentira pano koji je pripremio/la zajedno sa učenicima/ama s posebnim
osvrtom na slikovni dio zbog boljeg efekta u prikazu posljedica koje duhan ostavlja na
pojedine organe i organizam kao cjelinu (promjene i bolesti na pojedinim organima i
organskim sistemima).
28 |

4. Interaktivna vježba: učenicima postaviti slijedeća pitanja, koja i oni mogu koristiti kao
dodatni argument u razgovoru sa drugima zašto prestati pušiti. Da li svaka osoba ima
dovoljno novca da kupi najnoviji mobitel? Da li ima dovoljno novca da sebi priušti godišnji
odmor ili parfem? Odgovori su NE. Da li osoba koja je pušač ima svaki dan dovoljno novca
da sebi priušti kutiju cigareta? DA. Svi učenici trebaju izračunati koliko novca potroši pušač
za jednu godinu ako svaki dan ispuši jednu kutiju cigareta. Kada bi prestali pušiti, novac
za cigarete ostavljati u kasicu, sve gore navedene stvari bi sebi mogli priuštiti.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz aktivnu konverzaciju i prenošenje vlastitih spoznaja iz
porodice o štetnosti pušenja cigareta. Izabrati dobrovoljce koji će uraditi pano za učionicu na ovu
temu uz pomoć nastavnika/ce s posebnim osvrtom na promjene i bolesti koje nastaju kao
posljedica konzumacije duhana.

Zaključak

Kroz školsku sredinu i nastavne jedinice može se utjecati na promjene u navikama. Zamijenite
konzumiranje cigareta odlaskom na planinu gdje ćete izdisati punim plućima nemir, a udisati mir
i ljubav što će stvarati harmoniju našeg organizma, a to znači zdravlje, zadovoljstvo i sreća.

NASTAVNA JEDINICA 2:
TEMA: ALKOHOL I ALKOHOLIZAM KAO BOLEST SAVREMENOG
SVIJETA SA DESTRUKTIVNIM POSLJEDICAMA NA PSIHOFIZIČKI
RAZVOJ MLADOG ORGANIZMA - RADIONICA ILI POSJETA
SAVJETOVALIŠTU LIJEČENIH
ALKOHOLIČARA

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje znanja o štetnosti konzumacije

alkohola, podsticanje stvaranja kompetencija
za vršnjačku edukaciju;
 Promjena svijesti djece o ulozi porodice u
društvu u kojem je stabilna porodica važan
preduslov za razvijanje pozitivne ličnosti
djeteta, sticanje osnovnih znanja o štetnosti
konzumacije alkohola;
29 |

 Podizanje svijesti kod učenika/ca o destruktivnom utjecaju alkohola na mentalno i fizičko

zdravlje svakog organizma te mogućnosti preventivnog djelovanja na konzumaciju
alkohola i nastanku bolesti.

Odgojni:

 Razvijanje interesovanja kod učenika/ca u vezi sa posljedicama konzumiranja alkohola,

usmjeravanje pažnje na važnost preventivnog djelovanja kod mladih ljudi.

Funkcionalni:

 Da se podstakne stvaranje kompetencija za međuvršnjačku edukaciju uz uključenje

roditelja određenih profesija koji bi mogli pomoći u realizaciji radionica na ovu temu;
gostovanje doktora/ica koji rade na liječenju ovisnika/ca alkoholu ili organiziranje
zajedničke posjete Centru za odvikavanje.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce s ciljevima časa, isticanje važnosti ove problematike kao globalnog svjetskog
problema mladih. Ukazati na važnost aktivnog uključivanja različitih činilaca u društvu u
rješavanje pitanja bolesti alkoholizma.

Glavni dio časa

1. Realizacija kreativne radionice u pravljenju voćnih koktela od svježeg voća (pozitivna praksa
i utjecaj pokazan u školama u Evropi). Pozvati kao goste određeni broj roditelja,
nastavnika/cu i pedagoga/icu škole.

2. Na nenametljiv način praktično pokazati prednosti konzumiranja voćnih sokova koji

okrepljuju i daju organizmu snagu, povećavaju imunitet, utječu na ljepši fizički i mentalni
izgled, zdravije razmišljanje, sa akcentom na činjenicu da alkohol vrši destrukciju ličnosti u
potpunosti. Nastavnici/e mogu organizirati posjetu učenika/ca Savjetovalištu liječenih
alkoholičara, gdje će mladi kroz razgovor sa liječenim ovisnicima/ama o alkoholu i
upoznavanje sa njihovim životnim pričama uvidjeti trajne posljedice konzumiranja alkohola.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz sumiranje zaključaka i sugestija kako unaprijediti i podići
svijest o destruktivnom djelovanju alkohola na cjelokupno zdravlje mlade ličnosti s trajnim
posljedicama.
30 |

Zaključak: Da se kroz školsku sredinu i nastavne jedinice može ostvariti veliki utjecaj škole i
vršnjačke grupe na pravilan psihofizički razvoj učenika/ce i na pravilne odluke i izbor zdravog ili
nezdravog načina života. Razvijanje svijesti o mogućnostima obraćanja specijaliziranim
ustanovama za liječenje ovisnosti jer „Alkoholizam je bolest koja ne zaobilazi nijedan organ, a
alkoholičar je bolesnik koji traži liječenje i potpunu pažnju, bez garancije za izlječenje!“

NASTAVNA JEDINICA 3:
TEMA: POSLJEDICE KONZUMIRANJA ALKOHOLA

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje znanja kroz kontinuiranu edukaciju o štetnosti konzumacije alkohola, što za

posljedicu može imati nastanak različitih oboljenja, čije izlječenje zahtijeva dugotrajnost i
novac te vrlo često završava neuspješno sa smrtnim ishodom kod hroničnih alkoholičara;
 Podizanje svijesti učenika/ca o destruktivnom utjecaju alkohola na mentalno i fizičko
zdravlje svakog organizma i mogućnosti preventivnog djelovanja na konzumaciju alkohola
i nastanak bolesti alkoholizma koja je u porastu u BiH.

Odgojni:

 Razvijanje interesiranja kod učenika/ca u vezi sa posljedicama konzumiranja alkohola i

težine komplikacija i liječenja bolesti.

Funkcionalni:

 Da se podstakne promjena svijesti o štetnosti konzumacije alkohola, i da na taj način

prepoznaju prednosti zdravog načina života, što se reflektira na cjelokupan organizam.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce sa sadržajem časa i istaknuti važnost ove nastavne jedinice kao globalnog
svjetskog problema mladih. Ukazati na važnost aktivnog uključenja gdje će se jedan dio
organizirati na času kroz radionice uz pomoć roditelja, a drugi dio posjetom ljekara/ke koji/a radi
na liječenju alkoholnih ovisnika/ca i izliječenih pacijenata/ica.

Glavni dio časa

31 |

1. Prezentacija nastavnika/ce uz aktivno učešće učenika/ca u svim oblicima nastavnog rada

uz prethodno prikupljeni materijal za pravljenje obrazovnog panoa sa nastavnikom/com;

2. Direktna konverzacija, postavljanje pitanja gostu/gošći liječniku/ici koji/a će pružati

odgovore o destruktivnom djelovanju alkohola na ličnost, porodicu i cjelokupno zdravlje
sa akcentom na težinu oboljenja i trajnim posljedicama po organizam.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz sumiranje zaključaka i sugestija kako unaprijediti i podići
svijest o destruktivnom djelovanju alkohola na cjelokupno zdravlje mlade ličnosti sa trajnim
posljedicama.

Zaključak: Da se kroz školsku sredinu i nastavne jedinice može ostvariti utjecaj škole i vršnjačke
grupe na pravilan psihofizički razvoj učenika/ca, na pravilne odluke i izbor zdravog ili nezdravog
načina života, i razvijanje svijesti o mogućnostima obraćanja specijaliziranim ustanovama za
liječenje ovisnosti jer „Alkoholizam je bolest koja ne zaobilazi nijedan organ, a alkoholičar je
bolesnik koji traži liječenje i potpunu pažnju, bez garancije za izlječenje!“

NASTAVNA JEDINICA 4:
TEMA: DROGE - OVISNOST O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje osnovnih znanja o štetnosti upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci na

psihofizički razvoj mladih sa trajnim posljedicama na cjelokupan organizam;
 Promjena svijesti djece o ulozi porodice u društvu u kojoj je stabilna porodica važan
preduslov za razvijanje pozitivne ličnosti djeteta, koja će biti korisna sebi, porodici i široj
društvenoj zajednici;
 Podizanje svijesti učenika/ca kroz stjecanje osnovnih znanja o vrstama droga i
destruktivnom uticaju droga na mentalno i fizičko zdravlje svakog organizma, i
mogućnosti preventivnog djelovanja na konzumaciju droga i nastanku bolesti.
32 |

Odgojni:

 Razvoj interesa učenika/ca o štetnim

posljedicama upotrebe i zloupotrebe
psihoaktivnih supstanci (u daljem tekstu PAS)
i izgrađivanje stava o važnosti
nekonzumiranja PAS;
 Izgrađivanje vlastitog stava o značaju
prevencije od najmlađeg uzrasta, da učenici/e
donose zaključke o važnosti samopouzdanja,
prihvatanja vlastitog identiteta i odupiranja
pritisku vršnjaka i postavljanje jasnih ciljeva
koji vode zdravom načinu života, sreći i
zadovoljstvu.

Funkcionalni:

 Da učenici/e upoznaju osnovne vrste i negativne efekte najvažnijih psihoaktivnih

supstanci koje se zloupotrebljavaju (marihuana, sintetičke droge, heroin, kokain...) kao i
mogućnost liječenja i rehabilitacije;
 Da razumiju opasnost upotrebe psihoaktivnih supstanci na zdravlje pojedinca/ke i
njegove/njene okoline;
 Da prepoznaju osnovne simptome koji se javljaju kod osoba koje koriste PAS, kao i
opasnost bolesti koje uglavnom ostavljaju trajne posljedice;
 Da upoznaju najčešće bolesti koje nastaju kao posljedica konzumacije droga.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce sa sadržajem časa i istaknuti važnost nastavne jedinice za fizičko i mentalno
zdravlje svakog/e pojedinca/ke sa posebnim akcentom na period adolescencije te i da svaka
upotreba PAS ima trajne posljedice na zdravlje i kvalitet života.

Glavni dio časa

 Nastavnik/ca prezentira pano koji je pripremio/la zajedno sa učenicima/ama s posebnim

osvrtom na slikovni dio zbog boljeg efekta i vizuelnog pamćenja u prikazu posljedica koje
zloupotreba PAS ostavlja na pojedine organe i organizam kao cjelinu bolesti;
 Prezentacija učenika/ca kroz otvorenu diskusiju i razmjenu mišljenja o štetnosti
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i važnosti preventivnog djelovanja da ne dođe do
zloupotrebe PAS, uz određivanje tema koje bi voljeli obrađivati iz ove oblasti kroz referate
i istraživački rad.
33 |

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz sumiranje zaključaka i sugestija kako unaprijediti i podići
svijest o destruktivnom djelovanju svake vrste droge na cjelokupno zdravlje mlade ličnosti sa
trajnim posljedicama. Dogovoriti posjetu eksperta/ice iz ove oblasti (ljekar/ka, policajac/ka,
socijalni/a radnik/ca...) koja će približiti povezanost zloupotrebe sa kršenjem zakona i pravljenjem
krivičnih djela kao i opće štetnosti po život.

Zaključak: Da se kroz školsku sredinu i nastavne jedinice može utjecati preventivno na

zloupotrebu psihoaktivnih supstanci - droga, i kako bi se na najbolji način usvojili nastavni sadržaji
i zadovoljile potrebe učenika/ca, mogu se uključiti i roditelji određenih profesija koji bi mogli vršiti
edukaciju roditelja kroz vijeće roditelja i edukaciju učenika/ca kroz vijeće učenika/ca.

U školama se mogu organizirati debate na temu „Droga - negativne i trajne posljedice po

psihičko-fizičko zdravlje mladih“ - gdje će nastavnici/e u obostranoj diskusiji dobiti informacije
koliko mladi znaju ili ne znaju o trajnoj štetnosti droga na mladi organizam.

Kroz razgovor akcentirati negativne strane droga i života koji izmiče kontroli i vodi ka smrti.
Obavezno organizirati posjetu u Savjetovalište za liječenja ovisnika ili Komune.

NASTAVNA JEDINICA 5:
TEMA: FAKTORI KOJI UTJEČU NA UPOTREBU I ZLOUPOTREBU
DROGA

CILJEVI:

Obrazovni:

 Sticanje znanja o faktorima koji utječu na zloupotrebu droga (faktori rizika i zaštitni faktori)
u okruženju gdje žive i načinu preventivnog djelovanja kroz zdrave životne navike;
 Podizanje svijesti kod učenika/ca kroz sticanje osnovnih znanja o faktorima koji utječu na
zloupotrebu droga i destruktivnom utjecaju droga na mentalno i fizičko zdravlje svakog
organizma, uz nadogradnju na prethodno obrađene sadržaje.

Odgojni:

 Razvoj interesa kod učenika/ca za štetne posljedice upotrebe psihoaktivnih supstanci i

podsticanje izgrađivanje vlastitog stava o značaju prevencije od najmlađeg uzrasta, sa
usmjeravanjem pažnje na zaštitne preventivne faktore.
34 |

Funkcionalni:

 Da se podstakne stvaranje kompetencija za međuvršnjačku edukaciju uz uključenje

roditelja određenih profesija, koji bi mogli pomoći u realizaciji ove teme. Da učenici/e
spoznaju pet osnovnih oblasti faktora rizika i zaštitnih faktora:

a) individualni,
b) porodični,
c) vršnjačka grupa,
d) škola,
e) zajednica.

Uvodni dio časa

Upoznati učenike/ce sa sadržajem časa i istaknuti važnost nastavne jedinice za fizičko i mentalno
zdravlje svakog/e pojedinca/ke, s posebnim akcentom na period adolescencije jer se nalaze u
intenzivnom rastu i razvoju, i da svaka upotreba PAS ima trajne posljedice na zdravlje i kvalitet
života.

Glavni dio časa

1. Nastavnik/ca prezentira pano koji je pripremio/la zajedno sa učenicima/ama o faktorima

koji utječu na zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i važnosti preventivnog djelovanja
kroz sve navedene oblasti faktora, gdje je ključ preventivnog djelovanja u porodici uz
bitnost svih pet faktora.
2. Učenici/e aktivno učestvuju u radu kroz otvorenu diskusiju i razmjenu mišljenja, gdje
iznose primjere iz vlastitog iskustva i načinima odupiranja pritisku vršnjaka, kao i okoline
življenja.
3. Uključiti određeni broj roditelja koji mogu dati veliki doprinos u zajedničkom radu na
podizanju svijesti kod djece na faktore koji se mogu izbjeći i preventivno djelovati.

Završni dio časa

Uraditi refleksiju glavnog dijela časa uz sumiranje zaključaka i sugestija kako unaprijediti i podići
svijest o destruktivnom djelovanju svake vrste droge na cjelokupno zdravlje mlade ličnosti sa
trajnim posljedicama. Dogovoriti posjetu eksperta/ice iz ove oblasti koji će približiti povezanost
upotrebe sa kršenjem zakona i pravljenjem krivičnih djela.

Zaključak
35 |

Da se kroz školsku sredinu i nastavne jedinice može utjecati preventivno na zloupotrebu

psihoaktivnih supstanci. Kako bi se na najbolji način usvojili nastavni sadržaji i zadovoljile potrebe
učenika/ca, mogu se uključiti i roditelji određenih profesija koji bi mogli vršiti edukaciju roditelja
kroz vijeće roditelja i edukaciju učenika/ca kroz vijeće učenika/ca. Stabilna porodica je dobar
osnov za prevenciju svih loših navika. Roditelji imaju primarnu ulogu u odgoju djece za pozitivan
start u život. Mnogi roditelji prezauzeti svojim obavezama, nemaju informacije gdje se i sa kim
druže njihova djeca. Svoju odsutnost nadoknađuju džeparcem koji se često troši na različita
štetna sredstva - nezdravu hranu, duhan i alkoholna pića. Zato je važno da roditelji razgovaraju
sa svojim djetetom i da dijete upute u pravi život.

Literatura i izvori:

- Federalno ministarstvo obrazovanja, Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju

osnovnu školi u Federaciji Bosne i Hercegovine; Sarajevo
- Federalno ministarstvo zdravstva, 2011; Akcioni plan za borbu protiv opojnih droga u
Federaciji Bosne i Hercegovine 2012-2013.; Sarajevo
- Lažetić, Goran 2011, Alkoholizam i narkomanija: razumeti i pobediti ovisnost; Beograd
- Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo, 2010, Nastavni plan i
program za deveti razred devetogodišnje osnovne škole; Sarajevo
- Pekić S., Smailbegović T. 2006, Priručnik za multidiscipinarni pristup prevenciji
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci; Sarajevo
36 |

TEMA 4: OČUVANJE
REPRODUKTIVNOG
ZDRAVLJA I RODNA PITANJA
– RAZVIJANJE POZITIVNIH
STAVOVA I VRIJEDNOSTI

Poglavlje „Očuvanje
reproduktivnog zdravlja i
rodna pitanja“ osmišljeno je
na način da odgovori na
brojna pitanja sa kojima se
suočavaju mladi ljudi.
Činjenica koju su potvrdile
različite studije je da mladi
ljudi, u sredinama gdje je ova
tema taboo, odgovore na
pitanja koja se odnose na
reproduktivno zdravlje
najčešće traže od svojih
vršnjaka.

No postavlja se jednostavno
pitanje: „Koliko vršnjaci znaju
o ovim temama i da li su
informacije kojima raspolažu
tačne i provjerene?“ Ovo
poglavlje odgovara na
najčešća pitanja mladih te su
odgovori osmišljeni na način
da upoznaju učenike sa
različitim aspektima
reproduktivnog zdravlja o
kojima se često ne govori,
barem ne javno.
37 |

UVOD
Poglavlje „Očuvanje reproduktivnog zdravlja“ osmišljeno je na način da odgovori na brojna pitanja
sa kojima se suočavaju mladi ljudi. Činjenica koju su potvrdile različite studije je da mladi ljudi, u
sredinama gdje je ova tema taboo, odgovore na pitanja koja se odnose na reproduktivno zdravlje
najčešće traže od svojih vršnjaka. No postavlja se jednostavno pitanje: „Koliko vršnjaci znaju o
ovim temama i da li su informacije kojima raspolažu tačne i provjerene?“ Ovo poglavlje odgovara
na najčešća pitanja mladih te su odgovori osmišljeni na način da upoznaju učenike sa različitim
aspektima reproduktivnog zdravlja, o kojima se često ne govori, barem ne javno. Cilj ovog
poglavlja nije da ohrabruje mlade da stupaju u seksualne odnose, već da ih upozna sa svim
rizicima, posljedicama i pozitivnim stranama reproduktivnog života te im pomogne u donošenju
zdravih i sigurnijih odluka.

Uvodno poglavlje „Anatomija i fiziologija muškog i ženskog reproduktivnog sistema“

upoznaje učenike sa procesima putem koji dolazi do trudnoće dok poglavlje planiranje porodice
govori o tome kako spriječiti neplaniranu trudnoću. Mladi ljudi često odluke o svom seksualnom
životu donose bez dovoljno znanja o tome kakve posljedice mogu očekivati ukoliko se budu
rizično ponašali. Baš iz tog razloga smo uvrstili dva poglavlja koja pokrivaju tematske oblasti koje
ih upoznaju sa rizicima i posljedicama rizičnih seksualnih ponašanja.

S obzirom na to da je broj maloljetničkih trudnoća u porastu, za učenike smo pripremili i dio koji
govori o tome šta podrazumijeva „Planiranje porodice“ i zašto je važno da mladi ljudi vode
računa o tome, zašto i kako spriječiti trudnoću i kakve rizike nosi maloljetnička trudnoća.

Poglavlja o „HIV-u i AIDS-u“ i drugim „Spolno prenosivim infekcijama“ donose važne

informacije koje su preduslov za donošenje zdravih odluka. Na razvoj seksualnosti ali i ponašanja
u velikoj mjeri utječe društvo. Veliki utjecaj imaju rodne norme pa smo iz tog razloga u ovaj vodič
uvrstili temu „Rod i rodni identitet“.

Kroz predzadnji dio poglavlja učenike uvodimo u svijet „Seksualnosti“ gdje će pronaći
informacije o tome šta je to seksualnost, kakve promjene mladi ljudi mogu očekivati kada
govorimo o periodu adolescencije, zašto neke od promjena plaše mlade ljude i kako se suočiti sa
strahovima i suprotstaviti im se.

Posljednja tema „Vršnjački pritisak“ je dodatak nastavnom programu. Vršnjaci često utječu na
odluke mladih, posebno kada govorimo o prvom seksualnom odnosu pa smo iz toga razloga
dizajnirali oblast „Vršnjački pritisak“ koji daje jasne smjernice kako mu se suprotstaviti te donijeti
odluku koju zaista želimo, a ne onu na koju nas nagovaraju vršnjaci.

Naš cilj je da naučimo učenike da sami donose najbolje, najzdravije i najplemenitije odluke. Naš
cilj je da mladi ljudi uživaju ljudska prava koja im pripadaju.

Naš cilj je zdravija Bosna i Hercegovina!

38 |

NASTAVNA JEDINICA 1:
TEMA: ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA ŽENSKOG I MUŠKOG
REPRODUKTIVNOG SISTEMA I PUBERTET

CILJEVI:

Obrazovni:

 Učenici/ce kroz interakciju sa nastavnikom analiziraju poziciju, građu i funkcije organa

koji sačinjavaju reproduktivni sistem;
 Razumijevajući faktore ranjivosti, učenici/ce sa nastavnikom diskutuju o načinima zaštite
reproduktivnog zdravlja i značaja apstinencije;
 Učenici/ce prepoznaju vršnjački pritisak kao faktor uticaja na donošenje odluka te se u
radu sa nastavnikom osposobljavaju da donose odluke zasnovane na tačnim i
provjerenim informacijama;
 Učenici/ce diskutuju sa nastavnikom o značaju reproduktivnog zdravlja, građi i
funkcijama muškog i ženskog reproduktivnog sistema, pubertetu kod dječaka i
djevojčica, promjenama koje se dešavaju tokom puberteta.

Odgojni:

 Usvajanje pozitivnog i brižnog odnosa prema reproduktivnom zdravlju;

 Podizanje svijesti učenika o značaju zdravstvenih pregleda i drugih povezanih usluga u
kontekstu zaštite reproduktivnog zdravlja;
 Usvajanje vrijednosti koji podstiču suprotstavljanje negativnim uticajima vršnjaka.

Funkcionalni:

 Razumijevanje građe i funkcija organa koji sačinjavaju muški i reproduktivni sistem;

 Shvaćanje važnosti brige o reproduktivnom zdravlju kroz brigu o reproduktivnim
organima i faktorima koji negativno utiču na njihov nesmetan rad i razvoj tokom
puberteta;
 Poznaju građu reproduktivnih organa te razumiju procese kao što su menstruacija,
spermatogeneza, ovulacija, obrezivanje, oplodnja, van materična trudnoća,
adolescentna trudnoća i rizici koji je prate;
 Prepoznavanje rizičnih ponašanja kao preduslov za donošenje odluka koje umanjuju ili
eliminiraju rizike.

Uvodni dio

Jasnim i prilagođenim informacijama mlade treba upoznati sa građom i funkcijom ženskog i

muškog reproduktivnog organa, s promjenama koje prate pubertet, te na taj način utjecati na
spoznaju o fiziološkim procesima koji ulaze u kategoriju patoloških stanja (različite upale, ciste,
maligne promjene na grudima, testisima i cerviksu). Kroz pojednostavljene i prilagođene primjere
nastavnik sa učenicima treba razgovarati o problemu adolescentne trudnoće te upoznati učenike
sa rizicima i posljedicama ovog problema. Podizanjem svijesti učenika o ovom i sličnim
39 |

problemima neophodno je razviti sposobnost kritičkog razmišljanja i samoevaluacije određenih

oblika ponašanja.

Glavni dio

Kada govorimo o razlikama između muškaraca i žena, sasvim lako je zaključiti da su najuočljivije
razlike zasnovana na fizičkom izgledu i spolnim karakteristikama koje obilježavaju muškarce
odnosno žene. Građa tijela i fizičke karakteristike, osnova su kojom se vodimo da bi zaključili da
li je neko muškarac ili žena.

Kako je sve počelo?

Roditelji ili odgajatelji su zakoračili kroz život jednako kao i svi mladi ljudi u razredu. Nastali su
spajanjem muške polne stanice, tj. spermatozoida sa ženskom spolnom stanicom koju zovemo
jajna ćelija. Nekoliko sedmica nakon začeća muškarci i žene su manje-više identični osim
hromosoma gdje žene imaju dva X hromosoma (XX) a muškarci X i Y hromosome (XY). Sa ovim
karakteristikama započinjemo putovanje kroz život, oni sa XX hromosomima kao djevojčice i oni
sa XY kao dječaci. Drugi mjesec nakon što smo začeti Y hromosom dovodi do lučenja
testosterona uslijed čijeg se prisustva kod bebe formiraju muški reproduktivni organi. Ukoliko
nema Y hromosoma, testosteron se ne počinje proizvoditi i umjesto muških, razvijaju se ženski
reproduktivni organi. Ove razlike zasnovane na reproduktivnim organima zovemo primarnim
spolnim karakteristikama, no postoje i sekundarne karakteristike koje također naznačavaju jasne
razlike između dva spola. Iako se dječaci i djevojčice rađaju sa reproduktivnim organima, dugo
će proći od rođenja sve do vremena kada će ti organi doseći svoju zrelost i postati funkcionalni.
Reproduktivni organi se razvijaju postepeno i možemo reći da neće biti zreli sve do najburnijeg
perioda za mlade ljude. U pravu ste - govorimo o pubertetu!

Početkom puberteta dječaci i djevojčice postaju reproduktivno sposobni pa kod dječaka počinje
proizvodnja sjemene tečnosti, a kod djevojčica dolazi do pojave menarhe, tj. prve menstruacije.
Od ovog trenutka testisi kod muškaraca počinju proizvoditi milione muških spolnih stanica
spermatozoida. Žene se za razliku od muškaraca rađaju sa spolnim stanicama, ali su one nezrele.
Počevši sa prvom menstruacijom, svakog mjeseca jedna jajna ćelija sazrijeva i spremna je za
oplodnju. Dakle, muški organizam proizvodi spolne
stanice, a djevojke se rađaju sa već određenim
brojem nezrelih spolnih stanica koje vremenom
sazrijevaju.

Oplodnja i rađanje

Djevojke i žene imaju jajnike. Svakog mjeseca iz

jednog jajnika se otpusti zrela jajna ćelija. Muško
tijelo, tačnije testisi proizvode muške spolne ćelije,
tj. spermatozoide. Spajanje ženske jajne ćelije i
muškog spermatozoida zove se oplodnja.
Oplođena jajna ćelija smješta se u matericu gdje se
narednih 9 mjeseci razvija beba. Dok je u materici,
bebu zovemo fetusom, a fatus hranu i kiseonik iz
40 |

majčine krvi dobija putem pupčane vrpce. Ako trudnica u ovom periodu unosi lijekove, droge ili
alkohol, iste lako iz krvi trudnice prelaze u organizam bebe i tu prave veliku štetu. Stoga je važno
da trudnica brine o tome šta unosi u organizam te tako zaštiti bebu. Kofein, lakovi za nokte, boje
za kosu i sl. hemijske supstance također mogu biti štetne za fetus ako ih trudnica koristi. Do
poroda dolazi tako što porodilja osjeti grčenje mišića materice (blaži vid menstrualnih bolova),
potom intenzitet grčenja materice postaje sve izraženiji. Do grčenja materice dolazi jer ovaj organ
u kojem se nalazi beba svojim stiskanjem gura bebu prema vagini, tj. vodi ka porodu.

Kako dolazi do oplodnje?

Do oplodnje dolazi spajanjem spermatozoida sa zrelom jajnom ćelijom. Čitajući tekst, učenike
usmjerite da pokušaju odgonetnuti o kojim se organima radi te svoje odgovore upišu u prazna
polja.

Muški reproduktivni sistem

Muškarci kao i žene imaju reproduktivne organe koji zajedno čine cjelinu koju nazivamo
reproduktivni sistem. Dakle, reproduktivni sistem se sastoji od više međusobno povezanih organa
koji obavljaju različite funkcije. Vidljive organe dijelimo na penis i mošnje, dok unutrašnje
reproduktivne organe dijelimo na testise, sjemenovode, sjemene kesice, mokraćnu cijev.

Penis je građen od spužvastog tkiva i kroz njega prolazi mokraćna cijev. Mošnje su kesice u
kojima se nalaze testisi.
41 |

Testisi su najvažniji reproduktivni organi

kod muškaraca. Muškarci imaju dva testisa
i u njima se proizvode spermatozoidi.
Spermatozoid prolazi tri faze razvoja i to
zovemo spermatogeneza. Kada sazriju,
spermatozoidi prolaze kroz sjemenovod i
dolaze do sjemenih kesica gdje se
zadržavaju sve do napuštanja organizma. Iz
sjemenih kesica, spermatozoidi odlaze
dalje opet putem sjemenovoda do
mokraćne cijevi putem koje napuštaju
organizam muškarca.

Ženski reproduktivni organ

Ženske reproduktivne organe također

možemo podijeliti na grupu vanjskih i
unutrašnjih organa. Vanjski dijelovi su
velike i male usne, dražica i himen. Himen,
tj. djevičnjak je dio koji razdvaja vanjske
dijelove od unutrašnjih. Unutrašnje dijelove čine vagina, grlić materice, materica, jajovodi i jajnici.
Vagina je mjesto kuda prolazi menstrualno krvarenje i kuda za vrijeme poroda izlazi beba koja se
rodi prirodnim putem. Kroz isti otvor prolaze i muške spolne stanice koje putuju do jajovoda gdje
oplode jajnu ćeliju te tako dovode do trudnoće.

Vagina se sa unutrašnje strane nastavlja grlićem materice koji je jako osjetljiv na vanjske utjecaje
(bakterije, virusi i sl.). Grlić materice je suženje promjera 1-2 milimetra kroz koji menstrualna krv
izlazi iz materice i dolazi do vagine i tim putem dalje izlazi iz organizma. Materica je kruškoliki
mišićni organ u kojem, ako je žena oplođena, raste beba. Također, menstrualno krvarenje
predstavlja ljuštenje unutrašnjih zidova materice koja se svakog mjeseca priprema za oplodnju,
a ako do oplodnje ne dođe, pripremljeni zadebljani zidovi materice se ljušte i izbacuju u vidu
menstrualnog krvarenja te se sljedećeg mjeseca izbačeni zidovi zamjenjuju novima. Taj se proces
odvija svakog mjeseca. Kod mlađih djevojaka ovo krvarenje može biti neujednačeno, no
vremenom se ciklus postane stabilan i ujednačen svakog mjeseca.

Jajovodi su parni organi koji vode zrelu jajnu ćeliju od jajnika do materice. Ukoliko djevojka ima
česte prehlade jajnika, te prehlade se prenose i na jajovode što uzrokuje stvaranje zadebljanja.
Česte upale mogu potpuno suziti jajovod i tako ga učiniti neprohodnim. Ukoliko je jajovod
začepljen, tj. Neprohodan, za djevojku kažemo da je sterilna ili je podložna vanmaterničnoj
trudnoći. Jajnici su najvažniji reproduktivni organi žene jer se u njima nalaze nezrele jajne ćelije
42 |

bez kojih žena ne bi mogla biti

reproduktivno sposobna.
Svakog mjeseca iz jajnika
izlazi jedna jajna ćelija koju
hvataju mali organi koji
izgledaju kao rukice a koje
zovemo fimbriji.

Fimbrij uhvati jednu jajnu

ćeliju i ubaci je u jajovod. Jajna
ćelija u najširem dijelu
jajovoda čeka na mušku
spolnu stanicu i njihovo
spajanje se uvijek dešava u tom
dijelu jajovoda. Ukoliko dođe do
njihovog spajanja, kažemo da je
došlo do oplodnje, a dalje
oplođena jajna ćelija putuje
kroz jajovod i dolazi do
materice gdje se ugnijezdi i
gdje počinje da se razvija
fetus, tj. novi ljudski organizam.

NASTAVNA JEDINICA 2:
TEMA: KONTRACEPCIJA, PLANIRANJE PORODICE I TRUDNOĆA U
ADOLESCENCIJI

CILJEVI:

Obrazovni:

 Upoznavanje učenika/ca sa modernim metodama kontracepcije ističući prednosti i

nedostatke ovih metoda;
 Upoznavanje učenika/ca sa tradicionalnim metodama kontracepcije ističući negativne
aspekte upotrebe metoda koje pripadaju ovoj kategoriji;
 Upoznavanje učenika/ca sa mehanizmima djelovanja obje kategorije kontraceptivnih
sredstava;
 Razumjeti obaveze i odgovornosti koje sa sobom nosi odgovorno roditeljstvo;
 Razvijanje predrasuda o korištenju modernih metoda kontracepcije;
 Upoznavanje učenika/ca sa trudnoćom a posebno adolescentnom trudnoćom te rizicima
koji je prate;
43 |

Odgojni:

 Razvijanje osjećaja u kontekstu kompleksnosti roditeljstva;

 Usvajanje stavova i vrijednosti vezanih za planiranje porodice uzimajući u obzir rizike
koji se mogu javiti kao posljedica adolescentne trudnoće;
 Razvijanje stavova vezano za odgovorno roditeljstvo;
 Usvajanje stavova po pitanju uticaja prijevremenog roditeljstva na akademski uspjeh i
budućnost mladih.

Funkcionalni:

 Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na suprotstavljanje negativnim uticajima

vršnjaka;
 Usvajanje životnih vještina sa posebnim fokusom na donošenje odluka po pitanju
planiranja porodice;
 Sprečavanje maloljetničke trudnoće;
 Poticanje mladih da koriste medicinske usluge u smislu zaštite reproduktivnog zdravlja.

Potreban materijal: Dodatni materijal o trudnoći

Uvodni dio

Nastavnik/ca objašnjava svrhu ove nastavne jedinice a počinje sa obrazloženjem pojma

planiranja porodice. Potrebno je da učenici/e razumiju ovaj pojam i da ga ne povezuju samo sa
odraslim nego i sa svojim uzrastom. Planiranje porodice podrazumijeva donošenje odluke o tome
da li neko želi da ima djecu, kada i koliko djece. Nastavnik/ca ovdje može da započne kratku
diskusiju sa učenicima/ama počevši sa izjavom:
„Vjerovatno se sada pitate zašto biste planirali porodicu jer niste spolno aktivni ili uopće ne
razmišljate o tome da imate djecu. Da li ste ikada razmišljali o tome kako ćete kada odrastete vi
formirati jednu novu porodicu? Da li ste razmišljali o tome kada bi se to moglo desiti? Šta mislite
da li je važno završiti školovanje uključujući i fakultet te onda stvoriti porodicu ili smatrate da je
obrnuti redoslijed bolji? Dok ste razmišljali o odgovorima na ova pitanja, vi ste planirali porodicu.„

Glavni dio

Razmišljanje o pravom trenutku također je proces planiranja porodice. Znamo da je važno

odabrati sa kim neko želi osnovati porodicu. Planiranje porodice je sastavni dio ljudskih prava,
tačnije reproduktivnih prava koja kažu da svaki čovjek i žena imaju pravo odabrati sa kim žele
osnovati porodicu, i da samostalno odlučuju da li, kada i koliko djece žele da imaju. Sve suprotno
navedenom svrstava se u kršenje ovih prava.

Ukoliko osoba nije spolno aktivna, znači da apstinira od spolnih odnosa. Apstinencija tj.
suzdržavanje najefektivniji je metod planiranja porodice. Apstinencija nije loša, čak naprotiv, jako
je sigurna iako je nekada teško odoljeti pritisku vršnjaka/kinja koji/e su spolno aktivni/e i koji/e
„nagovaraju“ ostale da i oni stupe u odnose. Odluka o tome kada osoba želi započeti svoj spolni
44 |

život treba da bude individualna i niko ne bi trebao da utječe na nju. Dešava se da partner/ica
nagovara na spolni odnos (npr. momak/djevojka govori djevojci/momku da ona/on to treba uraditi
da bi dokazala/o svoju ljubav ili to jednostavno pravda time da su „svi to već uradili“). Mladi
ponekada pristaju da imaju prvi spolni odnos iz straha da ne izgube partnera/icu. To ne treba da
bude razlog. Svi znamo da će osoba koja poštuje svog/svoju partnera/icu, poštovati
njegovu/njenu odluku da ne bude spolno aktivan/a.

Ukoliko se mlada osoba odluči (naravno, bez ičijeg pritiska i isključivo svojom voljom) da započne
svoj spolni život, tada je jako bitno da se prethodno dobro informira o relevantnim temama. Spolni
život daleko je ugodniji ukoliko se osoba osjeća sigurno. Sigurnost se postiže upotrebom zaštitnih
sredstava. Upotreba kontracepcije omogućava parovima da imaju spolni odnos, ali da pri tome
ne dođe do neplanirane trudnoće ili neke spolno prenosive infekcije. Odluku o izboru
kontracepcije treba donijeti na osnovu konsultacija sa zdravstvenim radnicima/ama. O ovoj odluci
osoba treba da razgovara i sa svojim/svojom partnerom/icom. Da bi se odabrao najbolji metod
zaštite, neophodno je znati koji od njih su dostupni i kako djeluju. Kontracepcija predstavlja
upotrebu postupaka i metoda koji omogućavaju da jedan par ima spolne odnose a da pri tome na
nastupi trudnoća. Termin kontracepcija se sastoji od dvije riječi KONTRA (suprotno) i CEPCIJA
(spajanje) što u prevodu znači da korištenjem određenih metoda spriječavamo spajanje
spermatozoida sa zrelom jajnom ćelijom te na taj način kontroliramo začeće. Najpouzdanija
metoda kontracepcije i planiranja porodice je apstinencija. To je jedina metoda koja pruža 100%
zaštitu jer štiti i od spolno prenosivih infekcija i od neplanirane trudnoće. Ovo je odlična metoda
zaštite za one mlade ljude koji nisu spolno aktivni (oni koji još uvijek ne žele da stupe u spolni
odnos, ne osjećaju se spremnim za to i sl.). S druge strane, mladi ljudi koji namjeravaju da stupe
u spolni odnos ili koji su već spolno aktivni obavezno mora da znaju neke od najvažnijih metoda
zaštite: kondom, kontracepcijske pilule, spirala, dijafragma, cervikalna kapa i spermicidi. Jedina
metoda koja štiti i od neplanirane trudnoće i od spolno prenosivih infekcija je kondom koji se zbog
toga naziva i metoda „dvojne zaštite“. Postoji i metoda hitne kontracepcije koja se koristi kao hitna
pomoć i u vanrednim situacijama. To je tzv. „pilula jutro poslije“ koju djevojka dobije samo kada
posjeti ljekara koji će nakon kratkog savjetovanja izdati recept.

Adolescentna trudnoća

Adolescentna trudnoća predstavlja ozbiljno pitanje koje utječe ne samo na djevojku i njeno fizičko
i psihičko zdravlje, već i na njenu porodicu, bližu okolinu, zdravstvene profesionalce/ke i
savjetnike/ce. Oko 16 miliona djevojaka od 15 do 19 godina i 2 miliona djevojaka mlađih od 15
godina se porodi godišnje.1 Kod adolescentnih trudnica postoji veći rizik od medicinskih
komplikacija i za majku i za dijete, posebno kada je u pitanju rađanje djeteta male porođajne
težine, smrt novorođenčeta kao i smrt majke. Drugi medicinski rizici koji se asociraju sa
porodiljama adolescenticama su prijevremeni porod, anemija, hipertenzija, pobačaji i drugi. Pored
medicinskih, kada se radi o adolescentnim trudnoćama, bitno je istaći i društvene faktore koje je
potrebno razmotriti kao što je ekonomski status i siromaštvo, odnos sa partnerom, nivo
obrazovanja, pušenje, upotreba psihoaktivnih supstanci i sl. Nažalost, postoji mnogo problema

1
WHO (Svjetska zdravstvena organinizacija, fact sheet 364, maj 2012)
45 |

koji se vežu sa adolescentnom trudnoćom a to su oni psihosocijalnog karaktera. Jako puno

adolescentica se u situaciji kada ostanu trudne mora odreći škole i obrazovanja, te se suočavaju
sa ograničenim izborom poslova, odvajanjem od partnera, čestim razvodima i ponavljanim
trudnoćama.

Neplanirana trudnoća i pobačaj

Milioni žena i djevojaka u svijetu su doživjeli iskustvo neplanirane trudnoće. Te trudnoće dogode
se iz više razloga: kontracepcija nije bila dostupna, nije bila korištena, bila je korištena na
pogrešan način ili je korištena ispravno ali nije uspjela. Za svaku djevojku, suočavanje sa
neplaniranom trudnoćom predstavlja traumatičan događaj sa kojim se svaka nosi na svoj način i
potrebna im je velika podrška.

Neki od razloga zbog koga se žene i djevojke u takvim situacijama odlučuju na pobačaj su:

- Ne mogu sebi priuštiti odgoj djeteta (bez obzira je li to prvo ili drugo dijete);
- Ne žele postati roditelj u vrijeme kada se trudnoća dogodila;
- Žele završiti obrazovanje;
- Njihov odnos s partnerom postao je težak ili nisu u stabilnoj vezi, a ne žele sami odgajati
dijete;
- Trudnoća prijeti njihovom fizičkom ili mentalnom zdravlju;
- Trudnoća je bila rezultat prisilnog seksa;
- Nisu u mogućnosti da same o tome odlučuju (iako bi možda one htjele zadržati
trudnoću).

Postoje razne metode za obavljanje sigurnog pobačaja. Ovisno o stepenu trudnoće i zdravstvenoj
ustanovi, metodi pobačaja uključuju hirurški zahvat ili lijekove.
To uključuje kvalificiranog izvršioca, odgovarajuću i sterilnu opremu i pristup ranom liječenju u
slučaju potencijalnih komplikacija. Važno je da se pobačaj odvija u odgovarajućim i za to
ovlaštenim zdravstvenim ustanovama te od stručnog osoblja što mu daje karakteristiku sigurnog
pobačaja.

Info - Pobačaj

Pobačaj je prekid trudnoće prije izlaska fetusa. Trudnoća koja završi sama od sebe zove
se spontani pobačaj. Pobačaj može biti i izazvan, to jest, žena ili djevojka može tražiti
okončanje trudnoće. Ljudi se odlučuju na pobačaj zbog različitih ličnih i zdravstvenih razloga.

Kada se izvodi pod odgovarajućim uslovima, pobačaj je jednostavan i siguran postupak.

Postupak mora provesti osposobljeni zdravstveni kadar koristeći odgovarajuću
opremu, tehniku i sanitarne standarde. Pobačaj je najsigurniji u ranoj trudnoći. Izvođenje
pobačaja je legalno u našoj zemlji. U entitetskim zakonima o uslovima i postupku prekida
trudnoće, pobačaj je legalan do desete sedmice trudnoće. Ukoliko je trudnoća starija od 10
sedmica a mlađa od 20 sedmica, pobačaj se može izvesti samo sa dozvolom medicinske
komisije. Specifična situacija je kod maloljetnica, za čiji je pobačaj potrebna saglasnost
roditelja.
46 |

Završni dio

Sumiranje časa (5 minuta)

Nastavnik/ca podsjeća na moguće negativne posljedice koje sa sobom donosi neplanirana

trudnoća u adolescenciji a koje se ogledaju ne samo u narušavanju reproduktivnog zdravlja
djevojke, već njenog mentalnog zdravlja, narušavanje odnosa sa partnerom, porodicom i
okolinom. U takvoj situaciji nije jednostavno naći rješenje jer šta god da par odluči, to je odluka
sa kojom se, uzimajući u obzir starosnu dob, jako teško nositi. Kako bi se smanjio broj
adolescentnih trudnoća i samim tim izbjegle neželjene posljedice istih, važno je informirati se i
educirati na vrijeme. Potrebno je uputiti učenike/ce na servise koji postoje (Prijateljski centri za
zdravlje mladih/ ginekolozi/savjetnici) i koji im mogu biti podrška u očuvanju svog zdravlja.

NASTAVNA JEDINICA 3:
TEMA: SPOLNO PRENOSIVE INFEKCIJE

CILJEVI:

Obrazovni:

 Podizanje znanja i svijesti učenika/ca o problemu spolno prenosivih infekcija sa

posebnim fokusom na adolescentnu ranjivost;
 Upoznavanje učenika sa metodama suprotstavljanja vršnjačkom pritisku;
 Upoznavanje učesnika sa specifičnostima simptomatologije pojedinih spolno prenosivih
infekcija;
 Upoznavanje učenika sa uslugama testiranja na spolno prenosive infekcije.

Odgojni:

 Razvijanje osjećaja da se spolno prenosive infekcije mogu desiti svakoj osobi bez obzira
da li je spolno aktivna ili ne;
 Smanjenje stigme prema osobama koje žive sa spolno prenosivim infekcijama;
 Eliminacija diskriminacije prema osobama oboljelim od spolno prenosivih infekcija.

Funkcionalni:

 Razumijevanje mehanizama i puteva transmisije (prijenosa) spolno prenosivih infekcija,

metoda i značaja zaštite;
 Mladi razvijaju kritičko mišljenje u kontekstu značaja prevencije spolno prenosivih
infekcija;
47 |

 Učenici/ce prepoznati rizike i posljedice spolno prenosivih infekcija, učesnici/e će

poznavati metode prevencije njihovog prenosa;
 Razumijevanje značaja ranog otkrivanja spolno prenosivih infekcija.

Uvodni dio
Spolno prenosive infekcije predstavljaju najveću opasnost po zdravlje mladih, kako u svijetu, tako
i u BiH. Istraživanje2 koje je u Sarajevu sprovela Asocijacija XY u saradnji sa CARE
Internationalom i ICRW organizacijom iz Washington DC-a pokazuje da se granica stupanja u
seksualne odnose među mladima u Kantonu Sarajevo spuštena na 13,6 godina. Isto istraživanje
pokazalo je također izraženo nisko znanje kod mladih o spolno prenosivim infekcijama i putevima
njihovog prijenosa. Ova dva podatka govore da pojedine mlade osobe, bez potrebnog znanja i
informacija, ulaze u odnose koji za posljedicu mogu dovesti do niza zdravstvenih ali i drugih
problema. Svi koji se izlažu riziku imaju šansu dobiti infekciju! Što je osoba mlađa, lakše dobije
određenu infekciju ukoliko se izlaže riziku. Tome doprinose nezrelost pojedinih reproduktivnih
organa i spolne karakteristike. Svake godine broj novih slučajeva infekcija je u porastu. Mladi ljudi
nisu izuzetak.

Glavni dio

Mladi se često upuštaju u rizične spolne kontakte a da rizika nisu svjesni. Razlog tome je
nedovoljna informisanost i znanje iz oblasti reproduktivnog zdravlja, kao i nedostatak hrabrosti da
sa stručnom osobom razgovaraju o ovim temama. Studije rađene u Americi 3 pokazale su da
polovina od ukupno 19 miliona ljudi, koliko je inficirano nekon SPI (spolno prenosiva infekcija),
jesu mladi uzrasta od 15 do 24 godine. Pored nedovoljne informiranosti, mladima nedostaju
životne vještine koje bi im pomogle da u ključnim trenucima donose zdravije odluke.4 Činjenica je
da mladi obično nisu svjesni rizika o dobivanju spolno prenosivih infekcija.5 Također, mladi,
posebno oni srednjoškolskog uzrasta, svrstavaju se u kategoriju s najvišim rizikom za dobivanje
spolno prenosivih infekcija. Strah od odbacivanja i socijalne isključenosti i u Bosni i Hercegovini
predstavlja veliku barijeru u procesu povećanja broja testiranih na spolno prenosive infekcije.
Dakle, neznanje koje dovodi do predrasuda o tome ko se i na koji način inficira spolno prenosivim
infekcijama te strah od suočavanja sa ovim bolestima otežavaju zdravstvenom sistemu da
dosegne do većeg broja mladih. Stoga je neophodno razviti svijest o prevenciji, odnosno testiranju
na spolno prenosive infekcije.

Mladi trebaju dobiti osnovne informacije o spolno prenosivim infekcijama:

 Virusne infekcije
 Bakterijske infekcije
 Parazitske infekcije

2
Evaluating the Implementation and Effectiveness of CARE NW Balkan’s Young Men Initiative in Bosnia and
Croatia: 2011--‐2012 (Submitted by: International Center for Research on Women – 30 November 2012

3
Robert Crooks and Karla Baur, Our Sexuality, 2008, Belmont: Crosby & Danner, 2008; T. Hall, 2008
4
Janell L. Carroll, Sexuality now, 2010, USA: Ku, 2002
5
Janell L. Carroll, Sexuality now, 2010, USA: Revzina & DIClimente, 2005
48 |

 Gljivične infekcije

Na osnovu informacija koje dobiju kroz diskusiju ovih tema, učenici trebaju shvatiti da se spolno
prenosive infekcije mogu desiti bilo kome i bilo kada, te upoznati učenike sa načinima
izbjegavanja ovih neželjenih pojava.

Izrazi koje trebate razumjeti:

Infekcija – Ulazak mikroorganizma u ljudsko tijelo.

Bolest – Nakon što mikroorganizam uđe u tijelo, slijedi faza razvoja bolesti. Osoba može biti
inficirana, a da se bolest ne razvije. Razvoj bolesti se može spriječiti ili prolongirati upotrebom
lijekova
Simptom – znak neke bolesti. Mnoge spolno prenosive infekcije nemaju znakove, tako da
osoba ne zna da nosi određenu infekciju ili da je bolesna.
Liječenje – pojedine infekcije se mogu u potpunosti izbaciti iz organizma upotrebom lijekova.
Također, postoje infekcije koje ostaju u organizmu do kraja života, ali lijekovima se može
umanjiti šteta koju one prave organizmu u kojem se nalaze.
Testiranje – obično se obavlja u posebnim centrima za testiranje i radi se na uzrocima
pljuvačke, krvi ili brisa.

Šta su to spolno prenosive infekcije?

Spolno prenosive infekcije su one infekcije koje se sa osobe na osobu prenose putem
nezaštićenih spolnih odnosa. Pojedine infekcije se mogu prenijeti i putem krvi pa ih kao takve
možemo svrstati u kategoriju krvlju prenosivih. Mnoge od infekcije nemaju vidljive pa ni osjetne
simptome, što u mnogim slučajevima otežava osobi da otkrije da nosi nekog od uzročnika SPI 6.
Iako osoba ništa ne osjeća, ista lako može prenijeti infekciju na svog partnera.

Bakterije Virusi Paraziti Gljivice

6
SPI – skaćenica za spolno prenosive infekcije
49 |

Spolno prenosive infekcije dijelimo prema uzročnicima na virusne, bakterijske, parazitske i

gljivične. Ukoliko osoba dobije određenu infekciju jako je važno da je otkrije na vrijeme i da se
uključi u liječenje. Upotrebom lijekova, bakterijske, parazitske i gljivične infekcije mogu se potpuno
izbaciti iz organizma, tj. osoba se može izliječiti od ovih infekcija. Virusne infekcije su mnogo
komplikovanije zbog toga što virus kada jednom uđe u organizam, tu ostaje zauvijek. To se
dešava iz razloga što se virusi obično
„sakriju“ u određenu ljudsku stanicu, pa
odbrambeni sistem nije u mogućnosti da ih
pronađe, te ljudski organizam nije u stanju da
se samostalno izbori sa njima. Liječenjem
virusnih bolesti možemo usporiti njihov
razvoj, u nekim slučajevima i potpuno
zaustaviti razvoj bolesti, no uzročnik se ne
može u potpunosti izbaciti iz tijela. Iz tog
razloga kažemo da se virusne infekcije mogu
samo zaliječiti, a ne izliječiti. Kakva će biti
prognoza liječenja, zavisi od vremena koje je
prošlo od infekcije, stepena razvoja bolesti,
vrste uzročnika i sl.

Zadatak za učenike – najčešće infekcije u našem gradu

Mladi rijetko razmišljaju o tome da li su ove infekcije prisutne u njihovom okruženju. Ljudi koji
imaju ove infekcije, u strahu od društvenog odbacivanja, najčešće šute o svom zdravstvenom
statusu tako da se stiče dojam da ovih infekcija nema, što nije tačno. U svakom gradu u BiH
postoji određeni broj ljudi koji žive sa infekcijama, no pitanje je koji je broj takvih osoba i koje su
infekcije najčešće prisutne u našoj neposrednoj blizini.

Zadatak: Istražite koje su tri najčešće infekcije koje pogađaju mlade, a prisutne su u vašem gradu.
Predviđeno je da sa kolegama iz razreda oformite grupu koja će istražiti ove teme. Izvori
informacija:

 Asocijacija XY – www.xy.com.ba

 Zavod za javno zdravstvo FBiH - http://www.zzjzfbih.ba/

 Infektivna klinika u vašem gradu

Najčešće infekcije Broj inficiranih Znak bolesti Posljedice

1.

2.

3.
50 |

Sada kada ste ispunili tabelu, razgovarajte sa svojim nastavnikom o rezultatima istraživanja.
Također, od nastavnika možete tražiti više informacija o ovim temama.

Znakovi prisustva spolnih bolesti

Ove infekcije su opasnije od drugih jer

mnoge od njih nemaju prepoznatljive
znakove. Simptomi, tj. znakovi bolesti
se mogu ali i ne moraju pojaviti, što
znači da osoba može nositi jednu ili
više infekcija, a da toga nije ni svjesna.
Neke od infekcija će izazvati simptome
i to su najčešće svrab, osip, spolne
bradavice, peckanje pri mokrenju,
gnojni iscjedak i sl.

Većina nas smatra da spolno

prenosive infekcije imaju prepoznatljive Slika 1 Uzorak krvi
simptome i da će u slučaju da dođu u
kontakt sa inficiranom osobom, to moći
prepoznati na osnovu vidljivih znakova.
To nipošto nije slučaj. Prije svega, ista infekcija kod jedne osobe može izazvati pojavu određenih
simptoma (znak određene bolesti ili poremećaja), dok kod druge osobe ista infekcija ne mora
razviti niti jedan simptom iako se radi o istoj infekciji. S druge strane, mnoge infekcije uopće
nemaju specifične simptome, ili su oni toliko slabi da ih osoba ne primjećuje. Iz ovoga je lako
zaključiti da mladi ljudi koji smatraju da se infekcije lako prepoznaju u povećanom su riziku da
dobiju infekciju jer će njihov stav utjecati na njihove odluke o tome šta je rizično ponašanje7 a šta
ne. U ovakvim okolnostima ne samo da osobe dobijaju infekcije već ih i nesvjesno prenose na
druge. Stid i osjećaj krivnje o kojem smo prethodno govorili mogu smanjiti šanse da će osoba
potražiti adekvatnu ljekarsku pomoć ili čak partneru prešutjeti činjenicu da su inficirani.

Posljedice spolno prenosivih infekcija

Spolno prenosive infekcije, posebno one neliječene, mogu dovesti do značajnih komplikacija. Bol,
poremećaj rada pojedinih organa, neplodnost pa čak i smrt neke su od brojnih posljedica
neliječenih spolno prenosivih infekcija. Iako pogađaju i muškarce i žene, ove infekcije kod žena
mogu stvoriti više dugoročnih komplikacija nego je to slučaj sa muškarcima.8 Žene su podložnije
za dobijanje gonoreje, hlamidije pa i HIVa, dok se širenje sifilisa i spolnih bradavica podjednako
pripisuje oba spola. Iako se 80-ih godina prošlog stoljeća HIV najčešće širio među
homoseksualnom populacijom, heteroseksualne žene su mnogo podložnije za dobijanje HIV-a
nego je to slučaj sa bilo kojom drugom populacijom. Tome doprinosi tzv. biološka predispozicija
žena, što znači da zbog specifičnosti u građi ženskog reproduktivnog sistema žene za razliku od
muškaraca lakše dobijaju HIV ukoliko imaju nezaštićeni odnos sa partnerom. Studije su dokazale
da zbog građe vagine (tkivo vagine je mekano i lakše se oštećuje nego koža od koje je građen
penis) žene su u većem riziku da dožive dugoročne posljedice spolno prenosivih infekcija, znatno

7
Rizično ponašanje – svaki oblik ponašanja koji nosi rizik da se osoba inficira određenom spolno prenosivom
infekcijom
8
Janell L. Carroll, Sexuality Now: Embracing Diversity, 2011, Belmont
51 |

više nego je to slučaj sa muškarcima.9 Uzmemo li u obzir da kod mnogih žena, opet zbog
specifičnosti u građi njihovog reproduktivnog sistema, često se ne pojavljuju simptomi bolesti, one
u takvim situacijama ne znaju da su inficirane. Ovo doprinosi daljem širenju infekcije.

Spolno prenosive infekcije značajno utječu i na trudnoću. Ukoliko se ne liječe, infekcije kao što
su gonoreja, hlamidija, sifilis, herpes, hepatitis B i HIV, mogu dovesti do prijevremenog poroda,
mrtvorođenčeta, ranih trudova, prijevremenog pucanja vodenjaka, mentalnih retardacija, pa i do
prenosa infekcije na novorođenče.10 Bakterijske infekcije se mogu liječiti tokom trudnoće i što se
prije liječenje započne veća je šansa da će se spriječiti komplikacije do kojih ove infekcije mogu
dovesti. Virusne infekcije se ne mogu izliječiti, ali trudnica može koristiti antivirusne lijekove koji
će otkloniti simptome.

Završni dio

Otkrivanje spolno prenosivih infekcija

Testiranje na spolno prenosive infekcije jedini je pravi način da osoba otkrije da li je inficirana ili
ne. Mjesta gdje se ljudi mogu besplatno testirati te otkriti svoj status zovu se Centri za dobrovoljno,
povjerljivo savjetovanje i testiranje (DPST). Gotovo svaki grad u BiH ima ovakav centar. Nakon
što osoba odluči da se testira, prvo će proći osnovno savjetovanje putem kojeg će medicinski
radnici procijeniti da li je toj osobi testiranje zaista potrebno. Ako da, osoba daje krv ili se uzima
uzorak pljuvačke te se isti šalje na pretrage. Nekoliko dana kasnije, osoba dolazi po rezultat i
prolazi završno savjetovanje gdje dobije dodatne informacije i smjernice kako da živi zdravije i
sigurnije.

NASTAVNA JEDINICA 4:
TEMA: HIV I AIDS

CILJEVI:

Obrazovni:

 Upoznavanje učenika sa osnovnim informacijama o virusnim spolno prenosivim

infekcijama;
 Naučiti učenike razlici između HIV-a i AIDS-a;
 Upoznavanje učenika/ca sa mehanizmima i putevima transmisije virusa HIV;
 Upoznavanje učenika/ca sa socijalnim kontaktima koji ne nose rizik za prijenos virusa
HIV-a;
 Upoznavanje učenika/ca sa značajem ranog otkrivanja HIV infekcije i dostupnim
uslugama testiranja.

Odgojni:

9
Ibid.
10
Ibid
52 |

 Učenici/ce razvijaju osjećaj prema vlastitom reproduktivnom zdravlju;

 Razvijanje empatije prema osobama koje su izložene stigmi i diskriminaciji zbog svog
HIV statusa;
 Ukazivanje na negativne posljedice svih oblika rizičnih ponašanja.

Funkcionalni:

 Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na adekvatne (sigurnije) oblike ponašanja;

 Razumijevanje važnosti zaštite reproduktivnog zdravlja;
 Sprečavanje različitih oblika rizičnih ponašanja;
 Razumijevanje važnosti testiranja na HIV;
 Smanjenje podložnosti uticajima vršnjaka na donošenje odluka vezano za reproduktivni
život mladih;
 Prepoznati rizike i posljedice HIV infekcije, učesnici/ce će poznavati metode prevencije
prenosa ovog virusa.

Uvodni dio

Nepoznavanje elementarnih informacija o HIV-u i AIDS-u kao i nedostatak znanja i svijesti u

kontekstu ovog problema, mlade postavlja u položaj povišenog rizika, pa je istima važno ponuditi
sve navedene elemente kako bi samostalno razvijali vještine neophodne da žive sigurnije i
donose zdravije odluke. U periodu adolescencije mladi su skloniji istraživanju svoje seksualnosti
te su često i pod utjecajem svojih vršnjaka/vršnjakinja. Također, ovo je period kada oni najčešće
stupaju u spolne odnose, pa su to dodatni razlozi zbog kojih je važno posvetiti se ovoj temi.

Ukoliko mladima pored informacija i znanja podignemo svijest o prisustvu virusa HIV-a u našoj
zemlji, isti će prepoznati rizike, postati svjesni posljedica rizičnog ponašanja a što će u konačnici
pozitivno utjecati na ishod njihovih odluka u kontekstu reproduktivnog zdravlja. Razbijanjem
mitova i predrasuda o ovoj bolesti, mladi će razviti i dodatne vještine bazirane na nultoj toleranciji
prema stigmi i diskriminaciji, što će na dugoročnom planu podsticati stvaranje ambijenta u kojem
će oboljeli od ove bolesti živjeti kvalitetnije.

Iako je virus HIV-a otkriven 1981. godine, u našoj zemlji prvi slučaj AIDS-a tj. SIDE je zabilježen
1986. godine. Tek 1989. godine testom je u našoj zemlji potvrđen prvi zabilježeni slučaj HIV
infekcije.

Prema posljednjim statističkim podacima, Bosna i Hercegovina spada u grupu zemalja sa niskom
prevalencom (procenat novo inficiranih) HIV-a, manjom od 1% u općoj populaciji i manjom od 5%
u populacijama sa povećanim rizikom. Iako statistika govori o relativno malom broju inficiranih u
odnosu na ukupan broj stanovnika, moramo biti svjesni činjenice da se ljudi u BiH rijetko odlučuju
za testiranje na HIV pa je stoga i procenat novootkrivenih slučajeva mali. Stoga je lako zaključiti
da zvanični podaci nisu tačni i da je vrlo vjerovatno da je ovaj broj daleko veći. Također, kad je
riječ o ovom oboljenju, važno je napomenuti da najčešći način prenošenja HIV-a u razdoblju od
1986. godine do danas je heteroseksualni (muško-žensko). Nakon heteroseksualnog načina
53 |

prenosa HIV-a slijede homo/biseksualni i prijenos među injekcionim korisnicima droga, dok se za
jedan broj inficiranih ne može utvrditi način prenošenja (Zavod za javno zdravstvo F BiH).

HIV i SIDA (AIDS) nisu isto, HIV je virus, a SIDA je bolest koja nastaje kao posljedica prisustva
virusa HIV-a.

Glavni dio

Pitanje za interakciju: Da li osoba može izgledati zdravo i osjećati se dobro, a da je već

nekoliko godina inficirana HIV-om?

Skraćenica HIV dolazi od tri riječi i to:

 Human
 Immunodeficiency
 Virus

Prva riječ „human“ govori nam da je ovo virus koji se prenosi isključivo sa čovjeka na čovjeka,
dakle, životinje, insekti i sl. ne mogu prenositi ovaj virus. Druga riječ „imuno deficijencija“ govori
nam da ovaj virus dovodi do pada imuniteta. Učenicima/ama je važno objasniti šta je imunitet,
koji je njegov značaj za ljudski organizam te koje su posljedice deficita odbrambenih stanica. Broj
odbrambenih stanica opada polako i u tom periodu, sve do pojave AIDS-a, osoba ne osjeća
nikakve znakove bolesti. Dakle, osoba može živjeti nekoliko godina sa virusom, a da to ne zna.

Posljednje slovo u skraćenici HIV govori nam da se radi o virusnom uzročniku. Riječ dolazi od
latinske riječi „virus“ što znači otrov, a na engleskom jeziku ova riječ je prvi put korištena 1392.
godine. „Virulentno“, od latinske riječi „virulentus“ (toksičnost), datira još iz 1400. godine.

Virus HIV-a ne može dugo da preživi, posebno ne kada je riječ o vanjskim uslovima. Virus HIV-a
van tijela u najpovoljnijim uslovima živi maksimalno tri minute.

Nakon ulaska u ljudski organizam virus dovodi do imuno deficijencije tj. postepenog uništavanja
imunološkog sistema inficirane osobe. Kroz nekoliko godina taj pad je toliko izražen da osobu
počinju napadati različite bolesti koje zajedničkim imenom zovemo oportunističkim infekcijama.
Pojava prve oportunističke infekcije označava početak AIDS-a tj. SIDE.

AIDS (SIDA) je skraćenica za sindrom stečenog gubitka imuniteta. S obzirom na to da virus

uništava odbrambeni sistem inficirane osobe te u konačnici razvoja bolesti organizam više nije u
stanju da se brani od različitih uzročnika koji nas svakodnevno okružuju, te se kod osobe
pojavljuju različite bolesti koje imaju svoje pripadajuće simptome. Pojavu različitih bolesti i
različitih simptoma zovemo sindromom a sve to je uzrokovano imuno deficijencijom. Riječ stečeno
nam govori da ovo nije nasljedna bolest te da se virus stiče tokom života.

Prenos HIV-a

Pitanje za interakciju: Da li su samo osobe koje često mijenjaju partnere u riziku da dobiju
HIV ili su ugroženi i oni koji su imali samo jedan spolni odnos?
54 |

Virus HIV-a se prenosi putem razmjene tjelesnih tečnosti. Ne mogu sve tjelesne tečnosti dovesti
do infekcije. Za ovo su sposobne samo one koje u sebi sadrže koncentraciju virusa dovoljnu za
njegov prijenos. Tjelesne tečnosti koje mogu prenijeti HIV su:

 krv,
 vaginalni sekret,
 sperma,
 majčino mlijeko.

Za vrijeme nezaštićenog seksualnog odnosa dolazi do razmjene različitih tečnosti koje u sebi
sadrže visoke koncentracije HIV-a. U slučaju vaginalnog seksualnog odnosa, ukoliko je
žena/djevojka inficirana HIV-om, tada virus u većim koncentracijama se nalazi u njenom
vaginalnom sekretu. Penis za vrijeme penetracije (prodiranje penisa u vaginu) dolazi u direktni
kontakt sa vaginalnom tečnošću iz koje virus ulazi u krvotok penisa te na taj način dolazi do
infekcije. Virus u krvotok penisa ulazi kroz mikro oštećenja na prepucijumu (koža koja prekriva
glavu penisa), kroz otvor mokraćne cijevi tj. kroz sluznice koje se tu nalaze.

U slučaju da je muškarac nosilac virusa, tada za vrijeme vaginalnog spolnog odnosa iz penisa
izlazi manja koncentracija prisjemene tečnosti čija je uloga čišćenje mokraćne cijevi i priprema
iste za prolazak spermatozoida. Ova tečnost sadrži veću koncentraciju virusa i ona iz penisa izlazi
tokom čitavog spolnog odnosa. To znači da se djevojka može inficirati HIV-om i na samom
početku spolnog odnosa bez da dođe do ejakulacije kod muškarca (izbacivanje sperme).

Djevojke su podložnije na infekciju HIV-om nego muškarci. Činjenica da je ženski reproduktivni

sistem građen najvećim dijelom od sluznica (vaginalna cijev) ukazuje na to da su djevojke i žene
u biološkoj predispoziciji za dobivanje HIV-a. Pojedina istraživanja potvrđuju da se HIV dosta
lakše prenosi sa muškarca na ženu nego sa žene na muškarca (Betts, 2001; Shapiro & Ray
2007). Ovo je posebno izraženo u periodu adolescencije s obzirom na to da je u ovom periodu
ženski reproduktivni organ nezreo posebno grlić materice (cervix) što djevojke postavlja u
posebno rizičan položaj za dobivanje različitih spolno prenosivih infekcija (Lamptey, 2006;
Shapiro & Ray, 2007) uključujući i HIV. Prisustvo drugih spolno prenosivih infekcija kod djevojaka
i žena znatno povećavaju ovaj rizik.

Analni seksualni odnos također predstavlja visok rizik ukoliko se radi o nezaštićenom odnosu. Za
vrijeme penetracije, penis na zidovima debelog crijeva stvara veliki broj mikro oštećenja koja
predstavljaju ulazna vrata infekcije (vrata infekcije - mjesto ulaska virusa u organizam). Činjenica
je da su sluznice same po sebi polupropusne tj. omogućavaju da tečnost prođe kroz njihove
zidove te tako dospije do krvotoka, pa je evidentno da virus također može proći kroz zidove
sluznica te na taj način pronalazi put do krvotoka.

Nezaštićeni oralni seksualni odnos također podrazumijeva određeni rizik za sticanje ovog virusa.
Bilo da se radi o muškarcu ili ženi, u oba slučaja postoji znatna mogućnost da će tokom spolnog
odnosa virus putem tjelesnih tečnosti kroz sluznice usta dospjeti u krvotok druge osobe što u
konačnici znači i infekciju HIV-om. Tokom oralnog spolnog odnosa prisjemena tečnost ili
vaginalna tečnost dolaze u kontakt sa sluznicama usta što je dovoljno za prenos ove infekcije.
55 |

Bez obzira na to da je evidentno da je oralni spolni kontakt potencijalno rizičan za prenos HIV-a,
mali je broj ljudi koji tokom ovog čina koriste bilo kakvu vrstu zaštite. (Torassa, 2000)

Pored spolnih puteva prenosa, virus HIV-a se također može prenijeti upotrebom nesterilnog
pribora za tetoviranje, piercing (bušenje dijelova tijela) i nesterilnog pribora za intravensko
korištenje droga. Virus koji se nalazi u krvi, putem nesterilnog pribora lako može pronaći put do
krvotoka druge osobe posebno jer se radi o priboru koji oštećuje kožu i na taj način otvara vrata
potencijalnoj infekciji.

Virus HIV-a također može preći sa majke na dijete. S obzirom na to da se tokom poroda pojavljuje
velika količina krvi, virus lako može preći na novorođenče. To se također može spriječiti
upotrebom lijekova koji se daju majci tokom trudnoće, ali i bebi 6 mjeseci nakon poroda. Iako se
prije smatralo da je dojenje također potencijalno rizično, danas je jasno da majka koja je HIV
pozitivna, može dojiti bebu ali se mora pridržavati pravila dojenja koja imaju za cilj smanjenje
rizika za prenos virusa ovim putem. Ukoliko se majka odluči za dojenje, tada 6 mjeseci koliko
dojenje traje ne smije u prehranu djeteta dodavati ništa osim majčinog mlijeka.

Pitanje za interakciju: Da li i kako alkohol i droge utječu na nas da se ponašamo rizičnije i

kako?

Upotreba alkohola i droga mogu smanjiti sposobnost razmišljanja, prosuđivanja i procjenjivanja

rizika. Pod utjecajem droga i/ili alkohola, osobe prave one odluke koje inače (trijezni) ne bi
napravili. Osoba zbog utjecaja navedenih supstanci može pristati na spolni odnos bez kondoma,
pristati na upotrebu određenih droga koje inače ne bi uzela pa i da koristi nesterilan pribor prilikom
korištenja određenih droga. Sve ovo povećava rizik za dobivanje HIV-a. Dovoljno je jednom
koristiti tuđi pribor ili imati jedan seksualni odnos da osoba dobije HIV.

Mitovi i predrasude dovode do stigme i diskriminacije.

U svijetu ali i u našem društvu infekcije se često vežu za nemoralno ponašanje. Kada spolno
prenosive infekcije usporedite sa drugim bolestima npr. karcinom ili dijabetes, stavovi o spolno
prenosivim infekcijama su daleko negativniji i osuđujući. To dovodi do toga da se osobe koje su
inficirane „okrivljuju“ da su sami krivi što su se inficirali i da je to svojevrsna kazna za takvo
ponašanje. Ovaj koncept tzv. kazne zbog nemoralnog ponašanja naglašavao je da je ta osoba
uradila nešto loše zbog čega je kažnjena. Iz tog su razloga mnogi ljudi pored same bolesti morali
da žive i sa osudom sredine što im zasigurno nije pozitivno utjecalo na kvalitet života. Studija koja
je rađena pokazala je da većina ljudi koji su otkrili da su inficirani određenom infekcijom osjetili
tzv. samoosudu te prihvatili osjećaj krivnje za stanje u kojem se nalaze što podrazumijeva
prihvatanje negativnih aspekata stigme (Osjećati se neadekvatnim i osramoćenim - Fortenberry,
2002). Ova osjećanja mogu utjecati na osobu da zbog straha od rezultata ne želi da sazna svoj
status i stoga se uopće ne odluči na testiranje.

Činjenica je da mladi ljudi obično ne vide da su u riziku od dobijanja spolno prenosivih infekcija.
Polovina od ukupno 19 miliona ljudi koliko je inficirano nekom SPI u SAD (spolno prenosiva
infekcija) jesu mladi uzrasta od 15 do 24 godine! Brojne su studije dokazale da su mladi posebno
oni srednjoškolskog uzrasta izraženo ranjiva populacija na HIV i druge spolno prenosive infekcije.
56 |

Mladi nemaju adekvatne informacije, znanje iz oblasti seksualnosti i reproduktivnog zdravlja je

nisko, teško se odlučuju da sa stručnom osobom razgovaraju o ovim temama. Mnogi od njih
upuštaju se rizične spolne kontakte a da rizika nisu uopće svjesni.

Strah od odbacivanja i socijalne isključenosti i kod nas predstavlja veliku barijeru u procesu
povećanja broja testiranih na spolno prenosive infekcije. Dakle, neznanje koje dovodi do
predrasuda o tome ko se i na koji način inficira spolno prenosivim infekcijama te strah od
suočavanja sa ovim bolestima otežavaju zdravstvenom sistemu da dosegne do većeg broja
mladih ljudi te pozitivno utječe na njihovu svijest kada je u pitanju prevencija ali i testiranje na
spolno prenosive infekcije.

Primjer može biti kolektivni stav koji se veže za našu zemlju. U Bosni i Hercegovini ljudi smatraju
da se infekcije najčešće dešavaju samo među homoseksualcima, među intravenskim korisnicima
droga i promiskuitetnim pojedincima što svakako nije tačno. Ukoliko osoba ne pripada ovim
populacijama, ne raspolaže kvalitetnim informacijama, tada će za osobu „jedan spolni odnos“
izgledati kao bezopasan čin jer se ne veže niti za jednu od gore pomenutih skupina. Istina je da
se infekcije najbrže šire među najbrojnijom populacijom a to su heteroseksualci i to najčešće mladi
ljudi.

Stigma i diskriminacija predstavlja ozbiljan problem koji posebno ugrožava osobe koje žive sa
ovom bolesti. Ljudi uslijed neznanja i neinformiranosti imaju pogrešne stavove o tome kako se
HIV prenosi što u konačnici dovodi do toga da se ljudi plaše prisustva osobe koja živi sa HIV-om.
Istraživanje koje je rađeno među zdravstvenim radnicima govori nam da 60,4% njih radije
izbjegava kontakt sa odjećom HIV+ pacijenta što nam govori da se i zdravstveni sektor suočava
sa problemom neinformiranosti te slabim pristupom novim i naučno utemeljenim informacijama.

Da li ste znali da čak 47,8% ispitanih zdravstvenih radnika/ca u BiH smatra da se HIV može
prenijeti ubodom komaraca? 60,4% ispitanih zdravstvenih radnika/ca izbjegava kontakt sa
odjećom zaraženih, a 99,5% njih na neki način osuđuje HIV-pozitivne osobe? Ovo su samo neki
od poražavajućih podataka iz izvještaja Zavoda za javno zdravstvo F BiH.

Najveću štetu zbog stigme i diskriminacije osjete upravo osobe koje žive sa HIV-om, a koje se
često upravo zbog stigme i diskriminacije osjećaju napušteno, izopćeno iz društva, manje vrijedno
i sl. Pored negativnog utjecaja stigme i diskriminacije na osobe koje su inficirane, važno je istaći
da su ova dva fenomena najveća prepreka programima povećanja broja ljudi koji su se testirali
na HIV. Zbog sveprisutnog stava koji osuđuje osobe koje žive sa HIV-om, drugi ljudi plašeći se
rezultata i svjesni da će ukoliko on bude pozitivan i oni sami biti žrtve stigmatizacije, ne odlučuju
se za testiranje braneći se stavom da je bolje da ne znaju da su HIV pozitivni, čak i ako smatraju
da postoji mogućnost da su inficirani.

Prevencija HIV-a

Jedini adekvatan način izbjegavanje infekcije HIV-om putem spolnih odnosa je korištenje zaštite,
pri tome mislimo na kondom i femidom (ženski kondom). Smanjenje broja seksualnih partnera,
kao i prakticiranja monogamnih veza također može smanjiti šansu od dobijanja ovog virusa. S
obzirom na to da brojne infekcije olakšavaju ulazak HIV-a u organizam, liječenje ovih infekcija
57 |

također može doprinijeti smanjenju rizika. Sljedeće infekcije olakšavaju ulazak HIV-a u
organizam: genitalni herpesi, klamidija, gonoreja, sifilis, trihomonijaza i sl. (OˇByrne & Dias, 2008).
Evo i nekih od preporuka za smanjenje rizika za dobivanje infekcije:

 Ukoliko ste spolno aktivni, preporučljiva je upotreba kondoma. Jedan spolni odnos je
dovoljan da dobijete HIV;
 Ukoliko koristite kondom važno je da poznajete i prakticirate pravilnu upotrebu kondoma.
Nepravilna upotreba smanjuje stepen zaštite koju kondom pruža;
 Ukoliko koristite intravenski pribor za ubrizgavanje droga, važno je izbjegavati dijeljenje
pribora i uvijek koristiti svoj vlastiti. U BiH se u mnogim gradovima sprovodi program
smanjenja štete koji podrazumijeva da se osobama koje koriste intravenski pribor, isti daje
u zamjenu za iskorišteni;
 Izbjegavati kontakt sa tjelesnim tečnostima druge osobe
 Izbjegavati spolne odnose u periodu menstrualnog krvarenja;
 Ne dijeliti pribor za ličnu higijenu (brijači, četkice za zube i sl.) sa drugima.

Završni dio

Testiranje

Pitanje za interakciju: Ukoliko test pokaže da smo HIV negativni, da li to znači da u

budućnosti ne trebamo voditi računa o zaštiti od ove infekcije?

Testiranje u Bosni i Hercegovini se sprovodi u centrima za dobrovoljno, povjerljivo savjetovanje i

testiranje (DPST centri). Danas u BiH postoji 21 centar u kojima pored testiranja, klijenti mogu
dobiti informacije iz oblasti HIV-a i AIDS-a, ali i besplatna zaštitna sredstva.

Proces testiranja se provodi u tri faze. Osoba prvo prolazi kroz tzv. pred savjetovanje koje ima za
cilj da upozna klijenta sa procesom testiranja. Pred savjetovanje ima za cilj također da utvrdi da
li osobi zaista potrebno testiranje i da li su se zadovoljili uslovi za njegovo izvođenje.

Testiranje se radi na uzorcima krvi i pljuvačke. Ukoliko osoba test radi u jednom od DPST centara,
tada će se test raditi na uzorku krvi i obično se rade dvije vrste testova (Elisa i Western blot).
Testovi na pljuvačku su obično brzi testovi koji se mogu kupiti u apotekama, ali kod korištenja
ovih testova izostaje savjetovanje koje je važna mjera u prevenciji HIV-a.

Testiranje je povjerljivo i koristi se poseban sistem šifriranja, tako da klijent kroz proces testiranja
ne prolazi sa svojim imenom i prezimenom već sa šifrom koju sam određuje (NPR Cvijet 2012).
Testiranje je također dobrovoljno, tako da klijent u svakom trenutku može odustati od testiranja.
Nakon testiranja, obično je to 7 dana od davanja krvi, klijent dolazi po rezultat testa. Rezultat
može biti:

HIV+ Testom je detektirano prisustvo virusa u krvi

HIV- Testom nije detektirano prisustvo HIV-a u krvi

58 |

U zavisnosti od rezultata zavisi i dinamika i pravac savjetovanja. Ukoliko je rezultat pozitivan,

zdravstveni radnik će klijenta upoznati sa mogućnostima koje su dostupne a odnose se na
liječenje, psihosocijalnu podršku i sl.

NASTAVNA JEDINICA 5:
TEMA: ROD, SPOL I RODNE ULOGE

CILJEVI:

Obrazovni:

 Razumjeti pojmove spol i rod;

 Povećati svijest o utjecaju rodnih uloga na različite sfere života;
 Upoznati učenike sa negativnim efektima i posljedicama rodne neravnopravnosti;
 Upoznati učenike sa značenjem izraza rodni identitet, rodno izražavanje i rodne uloge;
 Potaknuti učenike/ce da preispituju određene društvene uloge i odgovornosti (maskulinitet i
feminitet).

Odgojni:

 Razvijanje kritičkog mišljenja u kontekstu roda;

 Razvijanje empatije prema osobama koje izlaze iz okvira tradicionalnih rodnih uloga;
 Učenici prepoznaju potrebu za postizanje rodne ravnopravnosti te aktivno sudjeluju u tom
procesu;
 Podizanje svijesti o irelevantnosti društvenih normi u odnosu na donošenje odluka o svom
reproduktivnom zdravlju;
 Razumijevanje utjecaja rodnih uloga i odnosa moći na proces donošenja odluka.

Funkcionalni:

 Učenici/ce su osposobljeni da prepoznaju rigidne društvene norme koje podstiču rizične oblike
ponašanja;
 Učenici/ce prepoznaju značaj rodne ravnopravnosti i podstiču njeno postizanje u različitim
društvenim i individualnim dimenzijama;
 Učenici/ce razumiju pojmove roda i spola te rodne uloge;
 Učenici/ce mogu da identifikuju društvene faktore koji utječu na formiranje rodnih uloga.

Uvodni dio

Nastavnik/ca crta dvije kolone na tabli. U prvoj koloni napišite „muškarac“/muškost a u drugoj
koloni „žena”/“ženskost“. Zamolite učenike/ce da iznesu svojstva, osobine, i zadatke koja se
pripisuju muškarcima odnosno pojmu muškosti, na ideju šta znači biti muškarac. Zapisujte u prvu
kolonu njihove odgovore koji mogu biti pozitivni ili negativni. Pomozite učesnicima/ama da navedu
sociološke i biološke karakteristike.
59 |

Ponovite istu aktivnost u koloni označenoj sa „žena” odnosno osobinama ženskosti. Nakon toga,
zamijenite naslove kolona stavljajući oznaku „žena” umjesto „muškarac” i obrnuto. Pitajte
učenike/ce da li bi se karakteristike navedene za muškarce mogle pripisati ženama i obrnuto.
Podučite ih da su osobine i emocije ljudske te da se ne mogu vezati za specifične rodne/spolne
karakteristike.

Glavni dio

Neka od sljedećih pitanja mogu pomoći da započnete diskusiju o tome za koje karakteristike
učenici/e smatraju da se ne bi mogle pripisati i muškarcima i ženama, i zašto.
 Šta to znači biti muškarac?
 Šta to znači biti žena?
 Da li mislite da su muškarci i žene odgojeni na isti način?
 Kakve su društveno konstuirane uloge muškarca odnosno žene u intimnoj vezi?
Na koji način muškarac ispoljava svoje emocije? Da li se to razlikuje od načina na koji
žena ispoljava svoje emocije? Zbog čega mislite da se razlikuje? Zašto je ispoljavanje
nekih emocija neprihvatljivo za muškarce odnosno žene? Kako društvena očekivanja
normiraju te emocije?
 Šta se očekuje od muškaraca odnosno žena u privatnom i javnom životu, i kako ta
očekivanja formiraju naše vlastite predodžbe i predodžbe o drugima? Pojasniti da se ne
treba praviti razlika među muškim i ženskim poslovima odnosno muškim i ženskim
ulogama.
 Da li su oni koji se ne uklapaju zadate norme stigmatizirani? Kako i na koji način?
 Na koji način muškarac ispoljava svoju seksualnost? Da li se to razlikuje od načina na koji
žena ispoljava svoju? Zbog čega mislite da se razlikuje?
 Da li na naša mišljenja o ulogama muškaraca i žena utiču mišljenja članova naših porodica
i mišljenja naših prijatelja/ica? Na koji način?
 Na koji način mediji normiraju rodne uloge? Kako mediji prikazuju žene? Kako mediji
prikazuju muškarce?
 Kako obrazovne institucije (školski udžbenici) formiraju rodne norme?
 Da li postoji diskriminacija na osnovu spola na tržištu rada? Kako se ona najčešće
ispoljava? Razgovarati s učenicima/ama o nekim od najčešćih primjera/slučajeva?
 Na koji način rodne uloge utiču na naše svakodnevne živote? Na naše odnose s
porodicom i partnerima?
 Kako se može prepoznati neravnopravnost spolova odnosno diskriminatorna praksa po
osnovu spola u društvu? Koji su opći primjeri? Da li učenici/e znaju za neke primjere?
 Kako možemo izazvati dominantne stereotipe i predrasude o rodnim ulogama?

Dodatna vježba

Kao dodatak ovoj vježbi, nastavnik/ca može uraditi dodatnu sesiju o tome na koji način mediji
percipiraju ali i interpretiraju uloge koje se dodjeljuju muškarcima i ženama te s tim u vezi poduči
učenike/ce kako prepoznati rodne stereotipe. Za ovu vježbu potrebna su dva primjerka dnevnih
novina, par makaza i dva koluta selotejp trake. Nastavnik/ca učenike/ce dijeli u dvije grupe. Obje
grupe dobijaju po jedan primjerak novina, makaze i kolute selotejp trake. Prva grupa ima zadatak
da izdvoji sve ilustracije muškaraca iz novina koje su dobili, dok druga grupa treba da izreže sve
slike žena i djevojaka koje su prikazane u tim novinama. Sve prikupljene slike se lijepe na tablu.
60 |

Nastavnik/ca učenicima/ama treba dati 10 minuta da izrežu sve slike koje se nalaze u novinama:
prva grupa donosi zaključke o tome kako su prikazane binarne rodne uloge (zadaci, poslovi,
aktivnosti) koje se dodjeljuju muškarcima, a druga grupa radi isto za uloge koje se dodjeljuju
djevojkama i ženama. Nakon što završe pripreme, prvo izlazi jedna grupa koja lijepi slike i
prezentuje zaključke, a nakon toga isto treba da uradi i druga grupa. Nastavnik/ca zatim sa
učenicima/ama treba da diskutuje o tome kako mediji prikazuju muškarce, kako prikazuju žene,
koje su sličnosti i koje su razlike u interpretaciji zadataka/uloga koji se dodjeljuju muškarcima i
ženama te kako bi se mogle iste drugačije/korektnije prikazati (ravnopravnost a ne podvojenost).

Sumirajte diskusiju sa objašnjenjima pojmova spol i rod.

Pojasnite da se pojam spola odnosi na biološke karakteristike, a rod na društvene i kulturološke.

Prema definiciji Vijeća Europe, rod je "društveno konstruirana definicija muškarca i žene”. Radi
se o društvenom oblikovanju rodnih uloga, određeno shvaćanjem zadataka, djelovanja i uloga
pripisanih muškarcima i ženama u društvu, u javnom i privatnom životu. Rod je kulturološki
konstuirana definicija ženskosti i muškosti, i prema tome je promjenljiva u vremenu i prostoru.
Biologijske specifičnosti utiču na normiranje rodnih uloga odnosno na podvojene uloge u društvu
i stoga su spol i rod vrlo česta osnova diskriminacije i neravnopravnosti.
Rod je ujedno i konstrukt vlastitog identiteta i podrazumijeva pravo na rodni identitet neovisno od
spola (odnosno negiranje nametnutih uloga). Svako ima pravo na izbor vlastitog rodnog i
seksualnog identiteta i seksualne orijentacije.

Konstrukcija roda i reprodukcije rodnih normi zauzimaju mjesto i na individualnom i na

društvenom nivou. Oboje je jednako važno. Društvo (kultura, religija, povijest, politika,
umjetnost…) oblikuje rodne uloge i norme a individue ih reproduciraju ih sukladno očekivanjima.
Pitanje rodnih uloga i normi je izuzetno važno na političkom i institucionalnom nivou. Rod nije
samo društveno konstruirana definicija žena i muškaraca, to je i društveno konstruirana definicija
odnosa između spolova. Rodna neravnopravnost definirana je odnosom moći a tradicionalno
uključuje mušku dominaciju odnosno žensku subordinaciju u većini životnih područja. Rodna
diskriminacija, neravnopravnost te nasilje u porodici proističu iz odnosa moći
(subordiniranost/privilegiranosti; jači/slabiji itd.). Budući da je ovdje važan odnos moći, bilo ko
može preuzeti dominantnu ulogu, neovisno od spola/roda već situacije/konteksta. S obzirom da
su muške uloge i osobine „muškosti“ preuzete kao norma za društvo, kao nešto što je prihvatljivo
i poželjno, muškarci i njihovi zadaci, uloge, ponašanje i vrijednosti koje im se pripisuju, u mnogim
aspektima vrednovani su više nego žene i svojstva koja im se pripisuju. Zbog toga se događa da
žene na pozicijama moći često preuzimaju osobine koje se identificiraju s pojmom muškosti
smatrajući da će tako biti više priznate i vrednovane. Ovakva shvatanja rodnih uloga i svojstava
ne dovedi samo do diskriminirajućih i sekundarnih pozicija žena (kao i svih
rodnih/spolnih/seksualnih manjina) u privatnom i javnom životu već također negativno oblikuju
percepcije o muškosti (odnosno ženskosti) namečući muškarcima/ženama odredjene zadatke,
uloge, i ponašanja. Kada osobe ne odgovaraju ovim normama, odnosno kada se ne ponašaju u
skladu s društvenim očekivanjima i tragaju za vlastitim spektrom identiteta, posljedice mogu biti
tragične (isključivanje, diskriminacija, nasilje, trauma…) Rodni odnosi se reflektiraju u politici i
strukturama moći odnosno u procesu donošenja odluka.
61 |

Politika i strukture moći često nenamjerno reproduciraju rodnu nejednakost." (A. Lithander:
Engendering the Peace Process, Kvinna till Kvinna Foundation, Stockholm, 2000)
Ukratko, rod možemo shvatiti na slijedeći način:
Rod je društveno konstruirana predodžba spola.
“Rodni identitet podrazumijeva vlastitu koncepciju roda, ne nužno u skladu sa spolom
pripisanom pri rođenju.

Rodno izražavanje se odnosi na vanjsku prezentaciju i/ili izražavanje koje uključuje odijevanje,
frizuru, ponašanje, govor tijela i ostale vanjske oznake.

Rodne uloge podrazumijevaju aktivnosti, ponašanje, vrijednosti, stavove, norme, obaveze i

očekivanja koje određeno društvo ili zajednica pripisuje i zahtjeva od svake osobe s obzirom na
njihov pripisani spol.”

(O Spolu, rodu i seksualnom i reproduktivnom zdravlju;) Projekt Odjela za djecu i mlade Ureda
Italijanske Kooperacije za Razvoj u Bosni i Hercegovini: Bemust, Sarajevo, 2009.)

Spol je biološka kategorija, dok su rodni identiteti muškaraca i žena u bilo kojem društvu društveno
i psihološki (što znači povijesno i kulturološki) definirani. Biološki i fizički uslovi (kromosomi,
vanjski i unutarnji spolni organi, hormonalni status, sekundarne spolne karakteristike) vode
do određenja muškog i ženskog spola, koje se pripisuje i prije rođenja osobe. Da bi se razumjela
rodna dimenzija treba uzeti u obzir povijesnu, društvenu i kulturološku percepciju muških i ženskih
karakteristika i uloga.
Mijenja se od kulture do kulture i unutar ekonomskog, društvenog i političkog konteksta. Isto tako,
mijenja se i kroz vrijeme.
Postoje znatne razlike u rodnim ulogama između kultura. Podjela rada između spolova najbolje
je objašnjena rodnim pitanjem, ali budući da je reprodukcija bazirana na univerzalnoj biološkoj
razlici između žena i muškaraca, društva to koriste kao osnovu za dodjeljivanje određenih
zadataka sukladno muškim i ženskim ulogama odnosno karakteristikama. Rod se isto tako
mijenja kroz povijest. Kultura nije statičke prirode, već se razvija. Na uloge muškaraca i žena u
privatnom i javnom životu utiču i društveni, politički i ekonomski faktori.

Mi učimo rodne uloge, iz toga proizlazi da se mogu mijenjati.

Rod je naučen kroz proces socijalizacije i kroz kulturu određenog društva. Djeca uče svoj rod od
rođenja. Uče kako se ponašati da bi bili percipirani od drugih, ali i od sebe, kao muškarci i žene.
Tokom života to je poticano od strane njihovih roditelja, učitelja/ica, vršnjaka, njihove kulture i
društva. U mnogim kulturama dječaci su poticani da se bave aktivnostima za koje se smatra da
odgovaraju muškim crtama (muškost), a djevojčice pri aktivnostima koje odgovaraju ženskim
(ženskost). Djeci se daju različite igračke, podučavaju se različitim hobijima i igrama, tako da
djevojčice, na primjer, dobivaju lutke, pribor za kuhinju, kolica a dječaci pištolje, loptu,
automobile... Kroz igru oni uče kojim poslovima ili karijerama mogu težiti.

Ljudi koji djeluju izvan svoje rodne uloge mogu doživjeti neodobravanje.
62 |

Uz svaku rodnu ulogu vežu se određena očekivanja, te su propisane poželjne osobine i

ponašanja. To može biti način odijevanja, oblikovanja tijela, govora i gestikulacije, ispoljavanje
emocija. Ako osoba izabere neka ponašanja koja nisu u skladu s njezinom rodnom ulogom, vrlo
često nailazi na nerazumijevanje i osudu sredine. Primjerice, žene za koje se smatra da
preuzimaju „muške“ osobine etiketirane su kao „muškobanje“, što upućuje na to da se žene
identificiraju s pojmom ženstvenosti i senzualnosti. Problematičan može biti i životni izbor.
Recimo, žene koje se ne žele udati ili imati djecu su omalovažavane i smatraju se društveno
neprihvatljivima. S druge strane, muškarci koji su nježni, obavljaju kućanske poslove, koji su
posvećeni porodici i djeci često su stigmatizirani kao slabići odnosno „nisu pravi muškarci“. Takve
stereotipne percepcije vrše veliki pritisak na pojedince/ke tjerajući ih da se ponašaju u skladu s
društvenim očekivanjima, a ne shodno vlastitim željama i potrebama.
Važno je uzeti u obzir rodne odnose.
Analiza roda ne bavi se samo ulogama i aktivnostima, već i odnosima. U analizama se tako ne
postavlja samo pitanje ko što radi, nego i ko donosi odluke, ko izvlači korist, ko koristi resurse, a
ko ih kontrolira, te kako ostali faktori, kao što su zakoni o nasljeđivanju i posjedovanju, utječu na
odnose. To otkriva da muškarci i žene, zbog njihovih različitih rodnih uloga i odgovornosti, imaju
različita iskustva i potrebe. I muškarci i žene igraju ulogu u sferi rada i života u zajednici, ali je
doprinos žena često manje vrednovan. Muškarci i žene biraju različita ili ista zanimanja i aktivnosti
te imaju različite mogućnosti na tržištu rada. U patrijarhalnim sredinama, od žena se tradicionalno
očekuje da budu uključene u brigu o domaćinstvu, što vrlo često dovodi do neravnopravnog
odnosa u porodici te društvu.

U sferi seksualnosti, tradicionalni rodni odnosi i neravnopravnost podupiru rizično seksualno

ponašanje. Djevojke većinom nemaju kontrolu nad spolnim odnosom i najčešće dopuštaju
mladiću da definira oblik njihovog odnosa. Odluku o upotrebi kontracepcije prepuštaju njemu, jer
se insistiranje na zaštiti percipira kao neženstveno, a istovremeno asocira i na seksualnu
upućenost i asertivnost što se ne smatra poželjnom ženskom karakteristikom. Pornografski
časopisi i filmovi često prikazuju žene kao uvijek spremne i željne spolnih odnosa, a spolni
odnos kao zadovoljavanje prvenstveno muškarčevih želja i potreba. Mladići koji preuzimaju takve
stavove i odnos prema spolnim odnosima, dovode djevojke u stresnu, neugodnu, a ponekad i
opasnu situaciju. TV filmovi i serije također stvaraju dojam da je muškarac taj koji mora započeti
i kontrolirati spolni odnos, a ako je još i grub, žena će se još više uzbuditi. Imaš pravo znati
da mladić neće izgubiti ništa od svoje muškosti i poštovanja od strane djevojke ako pokaže
nesigurnost prilikom prvog spolnog odnosa, ili ako prepusti inicijativu djevojci, ili ako sam zatraži
da koristi kondom.

Završni dio

Kako biste prikazali stereotipno predstavljanje muških i ženskih uloga u društvu, možda biste
mogli da sakupite i prezentirate ilustracije koje odražavaju primjere rodnih stereotipa (rodno
segregativnih uloga). One bi mogle uključivati: ženu koja pere suđe (rod); i muškarca koji
popravlja automobil (rod). Zamolite učesnike da razgovaraju o tome zašto se rodne uloge (uloge
muškaraca i žena) prikazuju na ovaj način a ne obratno i na koji način je ovakvo prikazivanje
uloga uticalo odnosno utiče na njihovo normiranje i društvena očekivanja. Važno je objasniti
učenicima/ama da svako ima pravo na sopstveni rodni identitet te samim tim na vlastiti izbor kada
su u pitanju rodne uloge.
63 |

Zaključak: Tokom života muškarci i žene dobivaju poruke od svojih porodica, škole, medija i
društva (religija, kultura, umjetnost, književnost, politika...) o tome kako bi trebalo da se odnose
prema sebi i jedni prema drugima. Važno je razumjeti da, iako postoje razlike između muškaraca
i žena, mnoge od ovih razlika je stvorilo samo društvo, i da one nisu sastavni dio naše prirode ili
biološkog sklopa. Uprkos tome, ove razlike imaju fundamentalan utjecaj na svakodnevne živote
muškaraca i žena i njihove odnose. Na primjer, od muškarca se često očekuje da uvijek bude jak
i dominantan u svojim odnosima sa drugima, uključujući tu i odnose sa njihovim intimnim
partnerima. Istovremeno, od žene se često očekuje da bude pokorna autoritetu muškarca. Mnogi
od ovih strogih rodnih stereotipa imaju posljedice i za muškarce i za žene, o čemu ćete diskutirati
za vrijeme trajanja ovih sesija. Kako postajete sve više svjesni o tome na koji način pojedini
stereotipi mogu negativno da utječu na vaše živote i zajednice u kojima živite, možete
konstruktivno razmišljati o tome kako da ih osporite i podstaknete pozitivniju ulogu roda i odnosa
u vašim životima i zajednicama.

NASTAVNA JEDINICA 6:
TEMA: SEKSUALNOST I ROD

CILJEVI:

Obrazovni:

 Upoznati učenike/ce sa terminom seksualnost;

 Upoznati učenike/ce sa različitim dimenzijama seksualnosti (ljubav, zaljubljenost, veze
među ljudima, seksualne manjine, reproduktivna prava, diskriminacija);
 Upoznati učenike/ce sa društvenim, biološkim i psihološkim faktorima razvoja
seksualnosti.

Odgojni:

 Poznaje faktore ranjivosti reproduktivnog zdravlja u kontekstu seksualnosti;

 Razvijaju vlastita osjećanja prema svojoj ali i seksualnosti drugih;
 Razumiju različite forme veza među ljudima razvijajući poštovanje prema drugima i
drugačijima;
 Razvijaju empatiju prema seksualnim manjinama;
 Usvajaju stavove koji su bazirani na nultoj toleranciji prema stigmi i diskriminaciji;
 Učenici/ce razvijaju lične stavove i usvajaju znanje u kontekstu seksualnosti i
prihvaćanja različitosti koje se odnose na seksualnost i seksualne orijentacije.

Funkcionalni:
64 |

 Učenici/ce razumiju značaj seksualnih i reproduktivnih prava svakog pojedinca/ke;

 Učenik/ce poštuju različitosti i promoviraju odnos zasnovan na toleranciji i poštivanju
drugih i drugačijih;
 Učenici/ce prihvaćaju seksualnost kao živi proces o kojem se uči tokom cijelog života;
 Kod učenika će biti povećana svijest o pretpostavkama i sudovima koje često donosimo
o osobi, zasnovanim na spolu te osobe;
 Učenici će razviti vještine kritičkog razmišljanja prema vlastitoj ali i tuđoj seksualnosti.

Potrebni materijal: tabla i kreda; kopirani primjerci „Majine priče“ za polovinu učenika/ca i
kopirani primjerci „Alenove priče“ za preostale učenike/ce, dovoljno prostora kako bi obje grupe
mogle voditi razgovor bez da čuju jedni druge.

TOK ČASA:
Objašnjenje (5 minuta)
Rad u grupama (15 minuta)
Izlaganja i diskusija (20 minuta)

Uvodni dio

 Danas ćemo čitati i razgovarati o priči o iskustvima, osjećajima i izazovima s kojima se

susreću adolescenti/ce.
 Podijelit ćemo se u dvije grupe; članovi svake grupe će pročitati priču; podijeliti svoja
mišljenja te svoje odgovore zapisati na papir.
Razred podijelite na dva dijela. Jednoj od grupa podijelite „Majinu priču“, a drugoj grupi podijelite
„Alenovu priču“ (ne pojašnjavajte ništa vezano za priče). Grupama dajte vremena za čitanje,
vremena da odgovore na pitanja, te da unutar grupe usporede odgovore. Osigurajte da grupe
budu daleko jedna od druge kako ne bi mogli čuti jedni druge.

Glavni dio

Nakon 15 minuta zamolite grupu da naglas pročita dio o Alenu, te da ukratko podijeli svoje
odgovore na svako od pitanja s kraja priče bez objašnjavanja ili diskutiranja. Neke od ključnih
odgovora ispišite na tabli (pridjeve, imenice).
Isto uradite i sa grupom koja čita „Majinu priču“.
Na vrhu liste riječi sugeriranih od strane grupe koja je čitala o Alenu napišite „Alen“. Na vrhu liste
riječi sugeriranih od strane grupe koja je čitala o Maji napišite „Maja“.
Otkrijte i to da su obje priče identične osim u dijelu koji govori o spolu lika. Nakon toga pitajte:
 Šta primjećujemo kod odgovora za Maju u poređenju s onima o Alenu?
 Šta nam ovo govori o standardima za djevojke u poređenju s onima za dječake?
 Da li ovi dupli standardi utječu na razmišljanje i život djevojaka u našoj zajednici?
 Kakvo je vaše mišljenje o ovim duplim standardima?

PRILOG 1
65 |

Majina priča

Maja živi u Sarajevu i ima 16 godina. Dvoje njenih prijatelja ju je

ponekada znalo zezati zbog toga što ona nikada nije imala momka
i potakli su je da se upozna sa jednim koji je bio poprilično popularan
u njihovom društvu. Maja se trudila da ne pokazuje da joj to zezanje
smeta i često bi pokušala promijeniti temu, no njeni prijatelji su
uporni i to joj nisu dozvoljavali. Predložili su joj momka koji je zaista
u društvu važio za cool osobu i mnoge cure su ludile za njim. Maji
je on izgledao nedostižno, no poslije nagovaranja svojih prijatelja,
odlučila je da proba. Prvi korak: šminkanje, drugi korak: odlazak na
zabavu gdje će ga sresti. Maja je sa prijateljicom došla na zabavu,
odmah ju je spazio i prišao. Majina prijateljica se sklonila u stranu.
Ja sam Maja, rekla mu je. Ja sam Alen, odgovorio joj je. Kratko su
razgovarali i Alen je preuzeo inicijativu, predložio joj je da izađu na
terasu i tamo nastave razgovor. U razgovoru i smijehu započela je
romansa između Maje i Alena.

Mjesec dana kasnije, Maja je upoznala još jednog momka koji je

također bio popularan u društvu. Njena prijateljica Amela je predložila da izađu sa njim i
njegovi prijateljem. Maja je oklijevala no njena prijateljica je bila uporna pa je Maja pristala
zbog nje. Te večeri Majina prijateljica je predložila da njih četvero popiju po jedno piće
opravdavajući to činjenicom da će to biti samo jedno piće i da će tu stati. Maja ne pije alkohol
i protiv je toga, no Amela je je govorila da su one velike i da se ništa neće dogoditi. Maja zna
da ljudi pod uticajem alkohola pristaju na stvari koje trijezni ne bi napravili. „Nemoj biti
kukavica, redi se o jednom ili dva pića. Nećemo piti više, hajde, ne kvari nam zabavu“- uporno
su ponavljali Amela i dva momka. Maja je opet pristala no ubrzo je jedno piće postalo dva pića
i tako se završilo na nekoliko njih. Momak sa kojim je izašla je prišao i počeli su razgovarati.
Poslije par minuta on je pokušao da poljubi Maju, no ona je bila protiv toga. Mislila je na Alena,
na vezu koju ima sa njim, no ovaj momak je bio uporan i nakon sat vremena, Maja je pristala
na poljubac. Prošlo je 15 minuta i Maji je zazvonio mobitel, bio je to Alen. Odmah se pomjerila
korak u nazad: „ovo je bila greška“, rekla je i izvinula se te otišla kući. Ispred kuće je čekao
Alen. Izgledao je ljut. Prišla mu je a on joj je pokazao mobitel na kojem se vidi slika Maje kako
se ljubi sa drugim momkom.

Alen i Maja su prekinuli.

Nakon što pročitate priču razmislite o sljedećim pitanjima, a onda o njima razgovarajte s
ostatkom grupe:

1. Šta mislite šta Majino društvo misli o njoj?

2. Šta vi mislite o Maji?

66 |

3. Napravite spisak od najmanje 3 ili 4 pridjeva za koja mislite da opisuju Maju? Na primjer,
da li je ona sretna ili nesretna, samouvjerena ili nesigurna, iskrena ili neiskrena, realna ili
nerealna, poštena ili nepoštena, tipična ili netipična djevojka i sl.?

PRILOG 2

Alenova priča

Alen ima 17 godina i živi u Sarajevu. Prije mjesec dana upoznao je djevojku za koju je rekao
najboljem prijatelju da je najbolje što mu se desilo u životu. Alenu se dopalo
to što njegova nova djevojka Maja nije tip cure koje mijenja momke i koja
je ne pije alkohol. Alen je volio sport tako da su mu nezdrave navike bile
nepoznanica, jednostavno, Alen je volio i vodio zdrav život. Maja je bila
ista, pa je to bio razlog zašto mu je bila još draža.

Alenovi prijatelji su često uticali na Alena nagovarajući ga da proba alkohol

i cigarete no on je to uporno odbijao. Jedne večeri je bio na proslavi
rođendana njegovog najboljeg prijatelja kada su ga raja zamolila da sa
njima igra istinu i izazov. Pristao je i kada je morao da odabere, pristao je
na izazov. Njegovi prijatelji su jedva dočekali i predložili da popije dva piva.
Prijatelji su ga zezali kako je plašljiv i kukavica što neće da ispuni svoj
izazov. Alen je objasnio da on ne voli alkohol i da, ako su mu zaista
prijatelji, oni će poštovati njegovu odluku. Tako je i bilo, izazov je zamijenio
za pitanje istine, no pitanje ga je zbunilo. Momak koji je igrao sa njima
izvadio je mobitel i pokazao sliku sa Facebook profila gdje se vidi Maja
kako se ljubi sa nepoznatim momkom, a datum je bio današnji. Momak je
držao telefon i rekao: „Alene, pošto si izazov zamijenio sa pitanjem istine,
reci nam, ko je ovo“. Alen je blijedo gledao u telefon, sa nevjericom je ponavljao „Maja to ne
bi uradila“. Drugovi su ga počeli zezati kako je normalno da to uradi momak no da to nije
primjereno za djevojke. Provjerio je na čijem profilu je slika objavljena i vidio da se radi o
prijatelju momka sa kojim se Maja ljubila. Alen je nazvao Maju, našli su se ispred njene kuće.
Stajao je i gledao, bio je vodno razočaran. Maja i Alen su prekinuli.

Nakon što pročitate priču razmislite o sljedećim pitanjima, a onda o njima razgovarajte s
ostatkom grupe:

1. Šta mislite šta Alenovo društvo misli o njemu?

2. Šta vi mislite o Alenu?

67 |

3. Napravite spisak od najmanje 3 ili 4 pridjeva za koja mislite da opisuju Alena? Na primjer,
da li je on sretan ili nesretan, samouvjeren ili nesiguran, iskren ili neiskren, realan ili nerealan,
pošten ili nepošten, tipičan ili netipičan momak i sl.?

Završni dio

Nastavnik/ca sumira izjave učenika/ca u odnosu na priče. Može da iskoristi sljedeći zaključak.

Zaključak: Razvoj seksualnosti kod dječaka i djevojčica nije isti. Na formiranje odnosa prema
seksualnosti veliki utjecaj imaju društveno konstruirane i nametnute norme odnosno pravila
ponašanja. Dupli standardi koji ohrabruju dječake da budu seksualno promiskuitetni a djevojke
ne, zasigurno oblikuju različite percepcije seksualnosti među dječacima i djevojčicama. U našem
društvu prihvatljivo je da momci često mijenjaju partnere, dok je, s druge strane, neprihvatljivo da
djevojke rade isto.

Društveni koncept seksualnosti u našoj zemlji utječe na način da muškarca koji nosi kondom
posmatramo kao odgovornog, dok je djevojka ili žena koja ima više seksualnih partnera ili koristi
kondom često obilježena kao „promiskuitetna“.

DODATNA NASTAVNA JEDINICA 7:

TEMA: VRŠNJAČKI PRITISAK

CILJEVI:

Obrazovni:

 Podizanje znanja i svijesti učesnika o utjecaju vršnjačkog pritiska na odluke koje donose
mladi srednjoškolskog uzrasta;
 Upoznati učenike/ce sa utjecajima vršnjačkog pritiska na donošenje odluka;
 Upoznati učenike sa vještinama suprotstavljanja vršnjačkom pritisku;
 Upoznati učenike/ce sa ranjivosti adolescenata na vršnjački pritisak.
Odgojni:

 Učenici/ce će razumjeti različite forme vršnjačkog pritiska te identificirati alternative

 Razvijanje kritičkog mišljenja;
 Razvijanje pozitivnih crta ličnosti, volje i karaktera;
 Podsticanje vještina za prepoznavanje vlastitih osjećanja.

Funkcionalni:

 Učenici/ce će biti u stanju prepoznati pozitivne ali i negativne oblike vršnjačkog pritiska;
 Učenici/ce će razumjeti na koji način vršnjački pritisak utječe na mlade;
68 |

 Učenici/ce će naučiti strategije suprotstavljanja negativnom vršnjačkom pritisku te će

dobiti vještine koje su im neophodne u ovom procesu.

Uvodni dio

Vršnjaci su individue ili grupe sa kojima se mlada osoba poistovjećuje i često, ali ne obavezno,
istog su ili približnog uzrasta ili pripadaju istoj socijalnoj grupi. Vršnjački pritisak nastaje kada je
pojedinac/ka uvjeren/a da treba da usvoji iste vrijednosti, uvjerenja, oblike ponašanja ili da
učestvuje u određenim aktivnostima kao i njegovi odnosno njeni vršnjaci/vršnjakinje.

Vršnjački pritisak danas prepoznajemo kao jedan od najzastupljenijih društvenih fenomena u

svijetu a koji često utiče na odluke koje prave adolescenti/ce te ga identificiramo kao ključni faktor
u razvoju adolescenata i mladih ljudi, generalno. U periodu adolescencije mladi sve više svog
vremena provode sa svojim vršnjacima/vršnjakinjama te mnoge obrasce ponašanja formiraju
učeći od njih. Adolescenti/ce dosta svog vremena provode van kuće, bilo da su u školi, na
zabavama, sportskim manifestacijama ili kući kod njihovih prijatelja/ica. Prihvatanje od strane
vršnjaka/vršnjakinja jedan je od najvažnijih zadataka koji ispred sebe postavljaju mladi ljudi. Ova
želja da budu prihvaćeni od strane svojih vršnjaka/vršnjakinja ujedno je i snažna motivacija tokom
adolescencije da mlada osoba preispituje svoje stavove, odluke, vrijednosti i sl. pa u konačnici
može prisiliti mladu osobu da se uključi u rizične aktivnosti kao što su pušenje cigareta, izostanci
sa nastave, korištenje alkohola ili droga, učešće u nasilju, rizične seksualne aktivnosti, prerano
stupanje u spolni odnos, čak iako osoba nije spremna za to i sl. Po Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji, adolescenti/ce najveći stepen ranjivosti doživljavaju sa početkom srednjeg
obrazovanja. U tom periodu njihovo samopouzdanje opada a vršnjački pritisak je u porastu.

Istraživanja koja je sprovela Asocijacija XY pokazuju da mladi do informacija iz oblasti

seksualnosti, droga, nasilja i sl. najčešće dolaze u razgovorima sa svojim vršnjacima, što znači
da mladi mnoge stavove formiraju pod direktnim ili indirektnim utjecajem vršnjaka/vršnjakinja.

Dakle, vršnjaci/vršnjakinje igraju značajnu ulogu u razvoju adolescenta a dosadašnje studije

potvrđuju da je, pored pozitivnih efekata, vršnjački pritisak jedan od najjačih uzročnika brojnih
problema adolescenata/ica. Studija koja je rađena među adolescentima/icama a koju je sproveo
Gregory S. Berns 2009. godine ukazala je na to da su adolescenti/ce ocijenili/e svoj užitak u
slušanju određene pjesme većom ocjenom ukoliko su prije toga čuli da je ona popularna. Iz ovog
primjera je evidentno da uticaj vršnjaka podrazumijeva daleko više od samog slijeđenja vršnjačkih
stavova. Evo nekoliko primjera izjava mladih koji vrše pritisak na svoje vršnjake da donesu
određenu odluku:

Probaj alkohol, svi osim tebe su to probali.

Kukavica si ako ne probaš joint.

Hajde da imamo spolni odnos, svi naši prijatelji su to već uradili.

Odrasli puše, ti si još mlad/a pa zato ne želiš probati cigaru.

69 |

Glavni dio

Pitanje za interakciju: Svi smo pod utjecajem vršnjačkog pritiska!?

Svi se u životu susrećemo sa brojnim oblicima vršnjačkog pritiska i često smo pod utjecajem
određenih oblika istog. Nekada je u pitanju uspjeh u školi, uspjeh u sportskim aktivnostima, uspjeh
u ostvarivanju prijateljskih odnosa sa vršnjacima/vršnjakinjama. No, također, mnogi mladi ljudi
pod utjecajem su i onih negativnih oblika vršnjačkog pritiska kao što su konzumiranje cigara,
alkohola, a u određenim slučajevima i rizičan spolni život. Vršnjački pritisak podrazumijeva da
grupa ili vršnjak vrše pritisak na drugu osobu da promijeni svoj stav ili ponašanje kako bi se ta
osoba „uklopila“ u grupu ili u tzv. društvene norme. Dakle, vršnjački pritisak podrazumijeva da
mlada osoba, da bi se poistovjetila ili približila svojim vršnjacima/ vršnjakinjama, preuzima
pojedine oblike ponašanja ili prihvata stavove većine. To može biti opasno ukoliko se mlada
osoba prije toga ne upozna sa eventualnim posljedicama takvih odluka.

Vršnjački pritisak može biti pozitivan ali i negativan, pa ga kao takvog definiramo u nekoliko
različitih oblika:

- Direktan vršnjački pritisak (podrazumijeva da jedna ili više osoba utječu na donošenje
odluke određene osobe);

- Indirektan vršnjački pritisak (podrazumijeva da određena osoba zbog odluka koje

donose njegovi/njeni vršnjaci preispituje vlastite kako bi se poistovjetio/la sa tom grupom);

- Online vršnjački pritisak (može biti u formi direktnog i indirektnog vršnjačkog pritiska i
najčešće se odvija putem socijalnih mreža i foruma).

Učenike/ce podijelite u dvije grupe i dajte im tri minute da odrede nekoliko primjera pozitivnog
vršnjačkog pritiska i negativnog vršnjačkog pritiska. Nakon što ispune tabelu, učenike/ce zamolite
da prezentiraju zaključke do kojih su došli te ostavite obje tabele, od obje grupe, na tabli. Nakon
što su obje grupe prezentirale svoje zaključke, kroz diskusiju ispunite drugu kolonu tabele
(posljedice). To radite tako što ćete objasniti da ćete u nastavku svi zajedno odrediti posljedicu
svakog identificiranog oblika vršnjačkog pritiska. Počnite sa negativnim i završite sa pozitivnim
vršnjačkim pritiskom.

PRILOG 3

POZITIVNI VRŠNJAČKI PRITISAK POSLJEDICE +

70 |

POZITIVNI VRŠNJAČKI PRITISAK POSLJEDICE -

Sada kada ste ispunili obje tabele, učenike/ce pitajte da li su mladi skloni negativnom pritisku, i
zašto? Diskusiju nastavite pitanjem da li su mladi svjesni posljedica negativnog vršnjačkog
pritiska i šta je to što utječe na njih da promijene svoje odluke i pristanu na one obrasce ponašanja
čije preuzimanje podstiče određeni negativni vršnjački pritisak. To uradite tako što ćete na tabli
nacrtati mladu osobu (Čiča Gliša) i odgovore učenika upisujte u balončiće koji se nalaze iznad
Čiča Gliše, a koji simboliziraju teret koji pritišće mladu osobu i utječe na njene odluke.

Kako se oduprijeti negativnom vršnjačkom pritisku?

Život se sastoji od donošenja različitih odluka, nekada su one bez nekog posebnog značaja, no
neke su opet jako važne za našu sadašnjost ali i budućnost. Nastavnik/ca treba da objasni
učenicima/ama da su odluke refleksija naših uvjerenja i saznanja. Da bi objasnili šta to znači
donošenje odluka i postali svjesni situacija u kojima se mladi često nalaze, iskoristit ćemo jedan
od čestih primjera vršnjačkog pritiska koji se javlja u vezama. Učenike zamolite za malo pažnje i
pročitajte im sljedeći scenarij:

Dejana se sa Damirom zabavlja dvije godine. Dejana ima 16 a Damir 17 godina. Posljednjih
nekoliko mjeseci Damir insistira da se Dejana i on poljube. Dejana govori da još uvijek nije
71 |

spremna, dok Dejan ističe da se ona ne treba plašiti, da to nije ništa strašno i da on zna šta treba
da radi. Dejana se boji da ne razočara roditelje koji smatraju da je još uvijek mlada za veze sa
mladićima. Dejana ne zna šta da radi?

Sada kada ste pročitali scenarij, pitajte učenike/ce da li je ovo česta situacija sa kojom se nose
mladi njihovog uzrasta. Da li je situacija u kojoj se nalazi Dejana jednostavna? Šta ovu priču čini
komplikovanom? Šta Dejani nedostaje da bi donijela pravu odluku i koja je prava odluka u ovoj
priči? Kakvu bi podršku učenici/e ponudili Dejani kako bi joj pomogli da riješi svoj problem?

U nastavku ćemo analizirati nekoliko pristupa koje Dejana može koristiti da odloži seksualni
odnos, a da to ne utječe na njenu vezu sa Damirom. Na tabli napišite sljedeće metode:

 Uljudno odbijanje;
 Ponudi razloge za svoju odluku;
 Budite čvrsti u svojim uvjerenjima;
 Ponudite alternativu;
 Opišite svoja osjećanja i strahove;
 Promijenite pritisak u svoju korist;
 Izbjegnite situaciju;
 Snaga prijatelja.

Sada kada ste napisali metode, sa učesnicima diskutirajte o tome šta oni misle na koji se sve
način Dejana može služiti ovim metodama, tj. kako iskomunicirati svoje osjećaje i ostati pri svojoj
prvobitnoj odluci?

U nastavku smo izdvojili primjere do kojih treba doći kroz diskusiju sa učesnicima/ama:

 Uljudno odbijanje – Ne, hvala, ja zaista nisam spremna za takvu odluku. Ja

vjerujem da će dvoje, ukoliko se zaista vole, poštovati međusobne osjećaje i strahove te
sačekati pravi trenutak;
o Ponudi razloge za svoju odluku, opišite svoja osjećanja i strahove – Ja ne želim to
da uradim samo da bih tebi udovoljila, niti želim da to uradim samo zato što se plašim
našeg raskida. Također, ne želim da donesem odluku zbog koje bih sutra mogla osjećati
grižnju savjesti. Ako ti je stalo do mene, bit ćeš strpljiv;
 Budite čvrsti u svojim uvjerenjima – Ne još, ne još, ne još!

 Ponudite alternativu – Postoje i drugi načini razmjene nježnosti koje nismo probali,
a koji ne podrazumijevaju ljubljenje. Držanje za ruke, cvijet i sl. također su lijep način
iskazivanja emocija.

 Promijenite pritisak u svoju korist – Šta sam ti upravo rekla, da li si me slušao kada
sam pričala o svojim razlozima?

 Izbjegnite situaciju – Dejana uvijek može predložiti ona mjesta za izlazak gdje je
minimalna šansa da će Damir vršiti pritisak na nju. Ukoliko je Damir zove da provedu večer
zajedno, uvijek može sugerirati da se još neko od njihovih prijatelja/ica pridruži zabavi i
72 |

tako spriječi da ostanu sami. Također može reći da joj je neugodno da to radi pred
drugima.

 Snaga prijatelja – Dejana uvijek o svojim osjećanjima može razgovarati sa svojim

prijateljicama i prijateljima. Ponekada je dovoljno pet minuta razgovora i da pritisak sa
kojim su ušli u razgovor iščezne. Važno je da Dejana provodi više vremena sa
prijateljima/icama koji podržavaju njenu odluku, to će je zasigurno ojačati u njenim
nastojanjima da se odupre pritisku u vezi.

Završni dio

Ukoliko ostane vremena, ista pitanja se mogu koristiti i za analizu drugih situacija, kao što su
pritisak vršnjaka da osoba proba alkohol, cigarete i sl. Za tu diskusiju smo proširili spektar
pitanja:

 Uljudno odbijanje;
 Ponudi svoje razloge;
 Budite odlučni;
 Opišite svoja osjećanja i strahove;
 Ignorišite pitanja vršnjaka;
 Udaljite se sa tog mjesta;
 Objasnite da je teže biti jedinstven nego isti kao većina;
 Ponudite alternative;
 Promijenite pritisak u svoju korist;
 Izbjegnite situacije u kojima ste pod pritiskom vršnjaka/vršnjakinja;
 Okružite se pravim prijateljima/icama;
 Držite se svojih uvjerenja;
 Znanje je moć - objasnite zbog čega smatrate da određena odluka može biti
štetna za vas.

Zaključak

 Da li mladi smatraju da će se u budućnosti lakše nositi sa vršnjačkim pritiskom?

 Šta misle, kako mogu pomoći svojim vršnjacima/vršnjakinjama da se suprotstave
negativnom vršnjačkom pritisku?

Evaluacija
 Tražiti od učenika/ca da navedu metode koje smo identificirali, a koje se mogu
koristiti da se suprotstave negativnom vršnjačkom pritisku.

Aktivnost nastavnika/ce
73 |

Nastavnik/ca treba da ohrabri što veći broj mladih ljudi da se uključe u interakciju i diskusije.
Važno je voditi računa da se suprotstavljanje vršnjačkom pritisku ne shvati kao posljedica
„kukavičluka“ već naglašavati da je to odraz snage mlade osobe, zrelosti i sl. Važno je kroz
razgovore razbiti mitove poput:

 Mlada osoba konzumira alkohol jer se plaši;

 Mlada osoba koja se ne tuče je kukavica;
 Mlada osoba bi, ukoliko voli svog/ju partnera/icu, trebala pristati na seksualni odnos;
 Mlade osobe imaju pravo da vrše pritisak na svog/ju partnera/icu da započne seksualni
život.

Literatura i izvori:

- Berger, Dominique 2010, Standards for Sexuality Education in Europe; Cologne

- Bott S., Lloyd C., Smit H., Qian X., Channon A., Falkingham J., Matthews Z., Awoonor-
Williams J., Vaughan-Smit M., Phillips J., Graf M., Montagu D., Tavorow P., Malarcher
S. 2008, Social determinants of sexual and reproductive healrth; Geneva
- Breaken, Doortje 2011, Sexuality education is on the radar again!; Brussels
- Crooks R., Baur K. 2008, Our Sexuality, Belmont
- Cummingd, Andrew 2004, Boys2Man,UK Youth; London
- Ilić Z., Jovanović V., Krunić-Zita Lj., Muhibić E., Poturković M., Raguz B., Sarajlija Dž.
2011, Putokazi; Sarajevo
- IPPF 2007, Included Involved Inspired, London
- IPPF 2011, EXCLAIM! Young people's guide to sexual rights: An IPPF declaration;
London
- L-Carroll, Janell 2010, Sexuality now: embracing diversity; USA
- Mamula M., Komarić N. 2005, Seksualno nasilje- teorija i praksa; Zagreb
- Men are changing: Case study evidence on work with men and boys to promote gender
equality and positive masculinities, 2010, London
- UNESCO 2009, International Technical Guidance on Sexuality Education, Paris
- Vijeće ministara BiH 2011, Strategija za odgovor na HIV i AIDS u Bosni i Hercegovini
2011.-2016.; Sarajevo
- Vosika M., Tse C., Skaer M., Shapiro S. 2011, It's all one curriculum: Guidelines; New
York
- Vosika M., Tse C., Skaer M., Shapiro S. 2011, It's all one curriculum: Activities; New
York
74 |

TEMA 5: RAZVOJ ŽIVOTNIH

VJEŠTINA – PUT KA
NENASILNOJ KOMUNIKACIJI

Odgoj za nenasilje možemo

posmatrati kao sveukupnost
aktivnosti kojima se otklanjaju
prepreke i stvaraju okruženja
koja omogućavaju optimalni
razvoj potencijala sve djece.
Kulturu nenasilja najčešće
dovodimo u suodnos sa
obrazovanjem ali i stvarnim
životnim prilikama djece. Sam
pristup ima svoje izazove jer se
ostvaruje u uslovima
očiglednog postojanja sistema
obrazovanja u uslovima kada
javnost još uvijek nije dovoljno
senzibilizirana za problem niti
dovoljno materijalno spremna
da zadovolji nove potrebe.
75 |

UVOD
Odgoj za nenasilnu komunikaciju se postavlja kao imperativ razvoja društva i društvene zajednice
u cjelini. Složeni zahtjevi društva postavljeni obrazovanju u smislu definiranja kvalitete, u cjelini
se projiciraju na školu.

Škola se kao društvena, javna institucija uvijek posmatra u aktuelnom društvenom kontekstu,
zadovoljavanju očekivanja koje pred nju postavlja zajednica. Prepoznajući obrazovanje kao
nositelja progresa u budućnosti zajednice koja prelazi okvire određenih država, škola se još uvijek
vidi kao sistem, organizacija koja ostvaruje projicirane društvene vrijednosti. Traži se djelotvorna,
efektivna, otvorena, kvalitetna, inkluzivna škola, definira se i ističe značaj kvalitetnog obrazovanja
kao jedini odgovor za kvalitetne škole koje će zadovoljiti potrebe. Zahtjev se proširuje na
kvalitetan nastavni kadar, kvalitetno podučavanje, kvalitetni kurikulum i kvalitetan obrazovni
menadžment. U tom kontekstu cjelokupni program razvoja životnih vještina posmatra se s
aspekta razvoja kompetencija individue i zahtjeva društva.

Kako bi razumjeli bit pristupa, nije dovoljno imati definiciju pojmova „nenasilje“ i „zajednica“,
potrebno ih je razumjeti u interakciji i dinamici i skladu s obilježjima odgoja i obrazovanja. Za
poznavatelje problematike to zasigurno predstavlja jednu od onih pojava koja se na prvi pogled
čini lako prepoznatljivom, samoodređujućom ali nam se čini značajnim da ponudimo naša
određenja:

- Nenasilje (u smislu stvaranja podržavajućeg okruženja temeljenog na uvažavanju različitosti

kao bogatstva a ne kao prepreke);

- Kultura (u smislu razvoja ljudske duše i ostvarenja vrijednosti u duhu pravednosti, ljudskosti,
istinitosti, dobra i uzajamnog poštovanja);

- Školski (u smislu pripadajući školi kao životnoj stvarnosti svih koja ne obuhvata samo
racionalnu nego emocionalnu i duhovnu svjesnost);

- Zajednica (u smislu uključenja zasnovanog na pravu i odgovornosti kroz svrsishodnu

integraciju u stanju saradnje koja rezultira stvaranje novih vrijednosti).

Odgoj za nenasilje možemo posmatrati kao sveukupnost aktivnosti kojima se otklanjaju prepreke
i stvaraju okruženja koja omogućavaju optimalni razvoj potencijala sve djece. Kulturu nenasilja
najčešće dovodimo u suodnos sa obrazovanjem ali i stvarnim životnim prilikama djece. Sam
pristup ima svoje izazove jer se ostvaruje u uslovima očiglednog postojanja sistema obrazovanja
u uslovima kada javnost još uvijek nije dovoljno senzibilizirana za problem niti dovoljno materijalno
spremna da zadovolji nove potrebe.
76 |

Škola se prepoznaje kao mjesto gdje se realizira proces učenja za sve učenik/cae i ostvarenje
podrazumijeva prevladavanje različitih izazova a kao pretpostavke njene uspješnosti naznačene
su slijedeće (Savolainen & Kokkala, 2000. str. 86.):

 vrednovanje različitosti kao elementa koji obogaćuje svakog/u pojedinca/ku i društvo u

cjelini,
 obrazovna i politička zakonska rješenja koja promoviraju demokraciju,
 unapređenje obrazovnih programa, posebno brige u svim fazama razvoja djeteta,
fleksibilnost i raznolikost obrazovnih pristupa u osnovnoj školi,
 fleksibilan kurikulum koji može biti na raznolik način adaptiran shodno društvenim,
kulturološkim i individualnim različitostima,
 doživljavanje nenasilja kao koncepta cjelokupne školske zajednice,
 povoljna i emocionalna klima i otvorenost škole.

Planirana programska orijentacija zasnovana je na vrijednostima saradnje koja se dovodi u vezu

s četiri bitna elementa kooperativne međuzavisnosti. (Johnson, Johnson i Roy, 1986.8; prema
Bašić et al. 1994. str. 150).

Saradnja se može sagledati kao spontana – najstarija i najrasprostranjenija, nije unaprijed

propisana već situacijska i prisutna u svim tipovima grupa, dirigirana - usmjerena prema
zajedničkom cilju dirigirano od nekog spolja, ugovorna - usmjerena prema istom cilju ugovorena
na temelju dogovorenih tipova interakcija među članovima ili sudionicima, tradicionalna - kao
specifičan oblik spontane saradnje ukorijenjene u konvencijama u prošlosti.

1. Pozitivna međuzavisnost - što znači postoje zajednička aktivnost, cilj, izvor materijala,
recipročne uloge, nagrada - feedback - na temelju čega sudionici iskazuju svoju pozitivnu
međuzavisnost;

2. Komunikacija lice u lice - traže se male grupe sa specifičnim razmještajem koji omogućuje
pristup i uvid kako prema materijalu tako i prema osobama, za koje je bitno da se međusobno
vide i čuju;

3. Individualna odgovornost - postoji usmjerenost ka podizanju individualne djelotvornosti i

odgovornosti svakog/e člana/ice grupe za zajednički rezultat - odgovornost;

4. Korištenje interpersonalnih komunikacijskih vještina (socijalnih vještina) pojedinci moraju

posjedovati nužne socijalne vještine za saradnju.

Poznavanje tipova saradnje, kooperativne međuzavisnosti, razvoj kooperativnih vještina,

nastavnik/ca može pomoći da kreiranjem obilježja učenja utječe na kvalitet interpersonalnih
odnosa djece u razredu, ali i roditelja kroz interakciju na nivou škole.
77 |

NASTAVNA JEDINICA 1:
TEMA: STOP NASILJU!

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

 Upoznavanje učenika/ca sa pojmom nasilja nad djecom i među djecom;

 Upoznavanje učenika/ca sa vrstama nasilja;
 Upoznavanje učenika/ca sa položajem nasilnika, žrtve i svjedoka nasilja;
 Podsjetiti učenike/ce na ključne elemente po kojima prepoznajemo nasilje.

Odgojni ciljevi časa:

 Razvijanje osjećaja i potrebe za prijateljstvom, druženjem;

 Razvijanje osjećaja pravednosti i pravilnog postupanja kada se nađu u situaciji praćenoj
nasiljem;
 Razvijanje osjećaja pripadanja grupi i kolektivu-odjeljenju;
 Ukazivanje na negativne posljedice svih oblika nasilja.

Funkcionalni ciljevi časa:

 Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na adekvatne (poželjne) oblike ponašanja;

 Razvijanje sposobnosti uočavanja i posmatranja negativnih strana nasilja;
 Spriječavanje nasilja kao načina postizanja cilja;
 Osvijestiti ponašanje kojim izvršavaju svoje obaveze.

Tema: Definicija nasilja. Različiti tipovi nasilja. Uzroci i posljedice.

Zadaci : Prepoznati važnost postojanja pravila za zajednički život i poštovanje istih. Identificirati
kako se osjećaju drugi kada ne poštujemo njihova prava.

Očekivani rezultati:
Odbacivanje agresivnosti i nasilja kao načina za rješavanje problema. Jasne poruke „Stop nasilju“ i
otvoreni razgovor sa odraslima.

Uvodni dio

Nasilje čine oni oblici ponašanja koja imaju za cilj kontrolu nad drugim osobama upotrebom sile i
moći. Nasilje je neprihvatljivo ponašanje jer razara ličnost pojedinca, remeti međuljudske odnose,
78 |

razvija strah, nanosi bol, stvara nezadovoljstvo, uznemirava, unesrećuje... U određenim

situacijama nasilje se prihvata kao „normalno“, zato je često nevidljivo. Ne pridaje se važnost
kada se daju nadimci, udarci, govore pogrdne riječi i sl. Mnogo puta nasilje uključuje različite
situacije: ismijavanje načina govora, boje kože, fizičke nedostatke i sl. Prevencija nasilja zahtjeva
kreiranje jednog sigurnog ambijenta u školi u kome će se poštovati norme i uvažavati svi. Vrlo
važno je da učenici/e jasno znaju norme ponašanja. Djeca nasilnog ponašanja misle da su
snažna, moćna, i da ih drugi poštuju. Vjeruju da su popularni, ali ustvari njih se samo plaše. Osobe
koje nastupaju ovako - sa ponižavanjem i nepoštovanjem drugoga, jedino što će postići biće strah
ostalih, ali ne i njihovo poštovanje. Oni koji su izloženi nasilju, sa kojima se drugi zezaju i koje
ismijavaju, često su tužni, strah ih je i nikome ne govore šta im se dešava.

Nasilje se hrani šutnjom svih: onih koji ga sprovode, onih koji ga trpe i onih koji ga vide, a
ne reagiraju i ne spriječavaju.

Poznato je da je jedini način zaustavljanja nasilja među vršnjacima/vršnjakinjama –

prepoznavanje postupaka i osjećanja, te zajednički (otvoreni) razgovor o onome šta se dešava.
Važno je tražiti uzroke koji su doveli do takvog ponašanja, jer baveći se samo njegovim
posljedicama ne rješavamo problem nasilnog ponašanja. Ako govorimo o uzrocima, otvaramo
mogućnost i olakšavamo nekome da nam pomogne kao i da nam pomogne u razmišljanjima o
načinima spriječavanja nasilja. Ako se o postupcima otvoreno razgovara i ako su poruke jasne i
prepoznate, oni koji sprovode nasilno ponašanje i ne poštuju drugoga moraju ili prestati s tim ili
objasniti zašto to rade.

Pojavu nasilja među vršnjacima/vršnjakinjama treba odmah prijaviti odraslima. To nije kukavičluk!

Ne treba dozvoliti da šutnja povećava i daje moć onima koji se nasilno ponašaju. Šutnjom ne
pomažemo osobi koja trpi nasilno ponašanje, tako postajemo saučesnici, a sutra možda i
napadnuti.

Svako ima pravo biti poštovan i dužnost da poštuje druge. Dječaci i djevojčice podjednako
imaju pravo na život bez nasilja.

Glavni dio

Predložene aktivnosti:

Učenicima/ama se može postaviti pitanje zašto su neophodna pravila za zajednički život bez
nasilja. Važno je podsjetiti ih da ukoliko postoje zajednički dogovori, oni moraju biti poštovani kada
su u pitanju prava, ali i obaveze. Kada učenici/e razumiju da pravila služe kako bi se kontrolirala
određena ponašanja, da će samo na taj način prava svih biti poštovana, prihvataju da je to
ambijent u kojem mogu da se osjećaju sigurni i zaštićeni. Učenicima/ama se mora objasniti da je
važno poštovati svakoga, da sva djeca imaju pravo na život bez nasilja.
79 |

Upoznati ih sa vrstama nasilja: VERBALNO, EMOCIONALNO I FIZIČKO (popuniti prazan prostor

u svakom od krugova te napomenuti da postoje i druge podjele nasilja od onih koje su u Vodiču i
Priručniku navedene).

Definirati šta podrazumijeva verbalno, emocionalno i fizičko nasilje.

Fizičko: udarci, guranje.

Verbalno: nadimci, ismijavanje, ružne riječi.

Emocionalno: ucjenjivanje, ponižavanje, odbacivanje, ljubomora.

PRILOG 4

VRSTE NASILjA

VERBALNO: EMOCIONALNO:

Šta nasilje jeste (čupanje za kosu), a šta nije (strpljenje) - grupna diskusija sa primjerima.

Komentirati da je poštovanje drugog osnovno za prevenciju nasilja.

Završni dio
80 |

Podsjetiti ih na prava i obaveze, te da nacrtaju strip ili napišu esej o važnosti poštovanja drugog
kako bi živjeli bez nasilja. Ako grupa ima afinitete za glumu mogu pripremiti skeč na temu
prevencije nasilja, podijeliti ih u grupe u odnosu na vrstu nasilja kako bi se sve teme putem skeča
obuhvatile. (skeč se može iskoristiti i za školsku priredbu). Postaviti pitanja:

- Da li je nekada neko tebe ili tvog druga, brata, komšiju... ismijavao? (često im je
jednostavnije govoriti u trećem licu iako se neka dešavanja odnose na njih lično)
- Šta misliš kako se neko osjećao u toj situaciji?
- Na koji način možemo postići da nas neko poštuje? (dosljednost u ponašanju, poštovanje
usvojenih oblika ponašanja, uvažavanjem drugoga i sl.)

Aktivnost nastavnika/ce:

- Da posmatra reakcije učenika/ce kada se govori o nasilju, pomogne učenicima/ama da

razlikuju nasilna ponašanja, pita ih šta se može desiti ako ih usvoje;
- Pohvali i stimuliše miroljubiva ponašanja i poštovanje pravila;
- Zamoli učenike/ce da napišu pravila zajedničkog života, stave ih na zid učionice kako bi
ih svi mogli vidjeti.

NASTAVNA JEDINICA 2:
TEMA: BROJIM DO DESET (Ko se ljuti - gubitnik je - kontrolisanje emocija)

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

- Upoznavanje učenika/ca sa mogućim reakcijama u konfliktu;

- Upoznavanje učenika/ca sa važnošću donošenja odluka;
- Upoznavanje učenika/ca sa posljedicama određenih ponašanja u konfliktnim situacijama.

Odgojni ciljevi časa:

- Razvijanje osjećaja i potrebe za prijateljstvom, druženjem;

- Razvijanje osjećaja pravilnog postupanja kada se nađu u konfliktnoj situaciji;
- Razvijanje osjećaja pripadanja grupi i kolektivu-odjeljenju;
- Ukazivanje na negativne posljedice svih oblika nasilja;
- Izražavanje i identifikacija emocija;
- Kontrola emocija.

Funkcionalni ciljevi časa:

81 |

- Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na adekvatne (poželjne) oblike ponašanja;

- Razvijanje sposobnosti uočavanja i posmatranja negativnih strana nasilja;
- Prepoznati alternativne načine upravljanja ljutnjom i ponašanjem u konfliktnim situacijama.

Zadaci: Istražiti reakcije u konfliktu i posljedice donošenja odluka.

Očekivani rezultati: Diskutira i ističe moguće posljedice gubitka kontrole emocija i drugačije
reakcije u konfliktnim situacijama.

Glavni dio

Povezanost između nasilja i ljutnje nije uvijek direktna: nije svaka osoba koja se ljuti nasilnog
ponašanja i nemaju sve osobe nasilnog ponašanja problema sa ljutnjom. Ali bez obzira na to,
važnost učenja upravljanja emocijama dozvoljava nam razvijanje vještina koje nam pomažu
suočavanje sa problemima i spriječavanje odluka koje nam mogu škoditi. Prikrivena ljutnja može
izazvati nepoželjne reakcije, te traženje drugačijeg načina ispoljavanja emocija. Nasilje je jedan
od tih, ali samo ako ne poznajemo pozitivniji način upravljanja vlastitim emocijama.

Upravljanje emocijama otvara mogućnost prilagođavanja, a kada to postignemo, znamo da

postoje načini prevazilaženja situacije, ma koliko ona bila teška i definirana kao nasilje.

Udariti, okriviti, povrijediti druge, bilo fizički ili mentalno - sve su površni iskazi onoga što se u
nama događa kada smo ljuti. Prvi korak prema potpunom izražavanju ljutnje u nenasilnoj
komunikaciji je osloboditi drugu osobu od bilo kakve odgovornosti za našu ljutnju. Ponašanje
druge osobe može biti samo podsticaj za naše osjećaje, ali nikako uzrok. Važno je uspostaviti
razliku između podsticaja i uzroka. Ono što drugi ljudi čine nije uzrok naših osjećanja. Šta je uzrok
ljutnje? Iako nismo svjesni on se nalazi u našem vlastitom načinu razmišljanja, u mislima kojima
okrivljujemo i osuđujemo. U srcu ljutnje je nezadovoljena potreba. S toga ljutnja nam može biti
dragocjena kao poziv na buđenje. Ona nam liči na dragocjene prijatelje koji žele da nam kažu da
zastanemo i shvatimo šta nam je zaista potrebno. Neispoljena osjećanja stvaraju napetost.

Npr. Ljut/a sam jer mi je potrebno... Uplašen/a sam...

Nasilje dolazi iz uvjerenja da drugi ljudi uzrokuju našu bol i da zbog toga zaslužuju kaznu. Kada
čujemo osjećaje i potrebe druge osobe tek tada prepoznajemo ljudskost koja nam je zajednička.

Predlažemo četiri koraka u izražavanju ljutnje:

1. Zastanemo i dišemo;
2. Prepoznajemo svoje osuđujuće misli;
3. Povežemo se sa vlastitim potrebama;
4. Izrazimo svoje osjećaje i nezadovoljene potrebe.
82 |

Jedna od mogućnosti ispitivanja upravljanja emocijama jeste analiza izmišljene situacije ili stvarne
koja će jasno ukazivati na određene reakcije u određenim situacijama.

Predložene aktivnosti:
Šta me ljuti? Kako se osjećam, kako reagujem - plačem, vičem, odbijam uraditi nešto, donosim
pogrešne odluke? Diskutirati o mogućim posljedicama gubljenja kontrole nad emocijama.

Svaki/a učenik/ca na listu papira treba odgovoriti na pitanja.

1. Šta me ljuti?
2. Koje situacije me najviše ljute?
3. Kako sam se osjećao/la?
4. Kako reagiram kada sam najviše ljut/a?

Pozvati dobrovoljce na diskusiju. ŠTA MOGU URADITI KADA SAM LjUT/A: (identificiranje
načina reagiranja)

PRILOG 5

Završni dio
Šta još mogu uraditi?
S obzirom na to da se koriste izmišljene situacije, preporučuje se da neko od učenika/ca izrazi
vlastite emocije i reakcije kako bi se dala važnost strategijama samokontrole.
83 |

1. Zamoliti učenike/ce da se prisjete neke situacije koja je kod njih izazvala ljutnju.
2. Svako treba predložiti različite reakcije od one koju je imao, a koja bi bila bolja. Olujom
mozga nabrojati koje bi pozitivne ishode imala ta druga reakcija.

Oluja mozga: Psihološko-pedagoška tehnika koja se koristi sa ciljem uvođenja u određenu

tematsku oblast kako bi se uvidjeli stavovi, mišljenja, ideje i predznanja o datoj ideji. Primjenjuje
se najčešće po principu asocijacija.

Evaluacija: Učenici/e trebaju ponoviti šta su naučili i kako bi to primijenili u svakodnevnom životu.
Omogućiti dobrovoljcima demonstraciju svojih individualnih iskustava.

Uloga nastavnik/ca: Zapisuje odgovore učenika/ca uz vrednovanje ukoliko se proširi

njihov način razmišljanja kao i osude načina reagiranja koji izazivaju ljutnju. Procijeniti da li mogu
primijeniti stečena znanja u svojim učionicama gdje se često dešavaju konfliktne situacije.

NASTAVNA JEDINICA 3:
TEMA: JA ŽELIM REĆI KAKO SE OSJEĆAM, ALI JA ŽELIM SLUŠATI I
DRUGE KAKO SE OSJEĆAJU (IZRAŽAVANJE OSJEĆANJA )

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

- Upoznavanje učenika/ca sa vrstama emocija i načinom izražavanja emocija;

- Uočavanje važnosti verbaliziranja emocija i potreba, kako bi ih se bolje razumjelo;
- Upoznavanje učenika/ca sa važnošću korištenja „Ja-poruka“.

Odgojni ciljevi časa:

- Razvijanje kritičkog mišljenja;

- Razvijanje pozitivnih crta ličnosti, volje i karaktera;
- Podsticanje vještina za prepoznavanje vlastitih osjećanja;
- Unapređivanje pozitivnog odnosa prema ljudima.

Funkcionalni ciljevi časa:

- Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na adekvatne (poželjne) oblike ponašanja;

84 |

- Razvijanje različitih načina izražavanja emocija;

- Naglašavanje snage mozga svakog/e pojedinca/ke i neograničene mogućnosti stvaranja
novih ideja;
- Uvježbavanje sposobnosti slušanja.

Zadatak: Prepoznati svoja i osjećanja drugih

Očekivani rezultati: Izražavanje ideja, osjećanja, iskustava dajući važnost onima koje
zadovoljavaju određene potrebe. Odgovor na pitanje – šta osjećam sada?

Uvodni dio

Poznato je da se nasilno ponašanje povezuje i sa tužnim osjećanjima. Često oni koji su

nezadovoljni i imaju određene probleme nasilnim ponašanjem žele skrenuti pažnju na sebe.
Ovom temom želimo da ponudimo učenicima/ama različite načine izražavanja svojih osjećanja,
slušanja drugih kako se i oni osjećaju uspostavljajući time pozitivne odnose u kojima nema
nasilnog ponašanja. Na taj način oni će razviti vještine koje će im pomoći da prepoznaju svoja
osjećanja, izraze ih, poštujući pritom drugog i drugačijeg. Posebno je važno stalno im napominjati
tj. podsjećati da ljutnju moramo držati pod kontrolom.

Sposobnost slušanja podstiče zajedništvo, pomaže da učenici/e kreiraju „zdrav“ ambijent u kojem
će slobodno razmjenjivati mišljenja, iskazivati svoja osjećanja. U tom ambijentu neće biti mjesta
za one koji smatraju da nasilnim ponašanjem postaju „heroji“.

Naš repertoar riječi kojima vrijeđamo druge često je puno veći od rječnika koji omogućava jasno
opisivanje vlastitih emocionalnih stanja. Rijetko nas neko pita kako se osjećamo. Osjećaji se ne
smatraju važnima i dolazi do otuđivanja od vlastitih osjećaja. Poteškoće u prepoznavanju i
izražavanju osjećaja su česte. Obogaćivanjem rječnika osjećaja, koji nam omogućava jasno i
specifično iskazivanje i prepoznavanje osjećaja, lakše nam je povezati se sa drugima.
Pokazivanje vlastite ranjivosti može pomoći rješavanju sukoba.

Želim da se ljutim, plačem, smijem se, volim....

Šta emocije jesu a šta nisu?

Emocije ili osjećanja su naš specifičan odnos:

 prema sebi (ponosan sam na sebe ili stidim se),

 konkretnim predmetima ili pojavama (sretna sam kada je moj rad uspio),
85 |

 prema drugim ljudima (volim te).

Emocije nisu:

 mišljenje (kako se osjećaš? - „glupo“- mišljenje o svom osjećanju),

 nisu kontinuirane (doživljavaju se samo kada je za nas nešto važno),

 ponašanje, već dio ponašanja (ponašam se nasilno jer sam ljut, bijesan).

Osjećanja su vrlo složena i tanana. Iako su osjećanja važna za sretan i uspješan život, u školama
se to ne izučava, pa često ne znamo šta osjećamo i kako to da izrazimo.

„ Ne osjećam pravu ljubav prema roditeljima“, „Neki prijatelji me nerviraju i nisam u stanju da ih
razumijem“- kažu mnogi.

Osjećanja su suštinski dio slike svijeta koji nosimo iz porodice. Do sada su nas učili da osjećanja
ne treba ispoljavati, da ih treba zadržavati u sebi. Nije lijepo biti ljut, tužan, uplašen, ljubomoran,
a ponekad čak ni radost ni ljubav ne smijemo pokazati previše otvoreno. Kada naučimo da neka
osjećanja nisu poželjna, mislimo da nešto s nama nije u redu ako ih imamo, pa osjećamo strah i
krivicu da zbog njih nećemo biti voljeni. Na ovaj način se odvajamo od svojih pravih osjećanja,
stičemo lošu sliku o sebi, otuđujemo se od sebe. To je bolan proces. Potiskivanje osjećanja
postaje tako čin nasilja prema vlastitom biću. Međutim, ako oslušnemo svoja negativna osjećanja,
vidjet ćemo da ona imaju važnu ulogu u našem unutrašnjem životu. Većina emocija se uči kao i
način kako ih izražavamo. Uče se po modelu (posmatranjem), ali kako je učenje cjeloživotni
proces onda novim spoznajama možemo mijenjati naučeno. Osim što ih učimo, važno je da učimo
kako ih izražavati. Načini izražavanja emocija mogu biti:

Suprimirano (prigušeno) izražavanje emocija je prigušeno našim odgojem, zabranama u

djetinjstvu, obeshrabreni smo da neke emocije izrazimo riječima jer se one smatraju nepoželjnim,
pa tako neke emocije nismo u stanju izraziti.

Eskalirano (prenaglašeno) izražavanje emocija je prenaglašeno ili pojačano, jer smo u odgoju
dobili dozvolu i poticaj za izražavanje nekih emocija.

I kod eskaliranih i suprimiranih emocija imamo iste teškoće.

Adekvatno (odgovarajuće) izražavanje emocija – naš emocionalni doživljaj je adekvatan

situaciji na koju reagujemo i po kvalitetu, i po intenzitetu i po dužini trajanja: kad smo radosni mi
se radujemo primjereno situaciji zbog koje se tako osjećamo.
86 |

Ljudi trebaju nastupati pozitivno, razgovarati sa željom da jedni drugima pomognu. U prijatnim
osjećanjima svi uživamo, priželjkujemo ih, ona su odraz duše, rasterećuju nas, liječe i vraćaju
životu izgubljeni smisao. Prijatna osjećanja pozivaju na zajedništvo, ona nas spajaju sa drugim
ljudima. Zato ih je važno podsticati.

Glavni dio

Predložene aktivnosti:
Da li znamo opisati naša osjećanja: kada su nam potrebe zadovoljene i kada nisu?
Učenicima/ama se otvara mogućnost nabrajanja spomenutih osjećanja.

PRILOG 6

Tehnika „Ja-poruke“

Nastavni listić:

Ja se osjećam ________________ svaki put kada ___________ zato želim (da ti kažem ili te
zamolim)__________.

Ja se osjećam sretno svaki put kada mi ti pomažeš da uradim zadaću zato želim da ti se
zahvalim.

Predložiti učenicima/ama da razmjene ovu ili sličnu rečenicu sa drugom u klupi, kako bi
osvijestili i izrazili svoja osjećanja.

1. Napomenuti da je važno izraziti osjećanja, ali dozvoliti i drugima da to čine. Posebno je važno
upravljati osjećanjima, a to se može različitim tehnikama:
- Disanje. U stresnim situacijama disanje je najvažnije. Važno je disati duboko. Da bi to postigli
možete sjesti, spustiti ruke niz tijelo i koncentrirati se na zrak koji ulazi od nosa, niz grudi i kako
izlazi. Naizmjeničnim brojanjem do četiri udahnuti, zadržati zrak i izdahnuti.
- Relaksacija mišića. Sjedeći, opustiti noge, lagano pomjerati prste dok ne budu opušteni.
Nastaviti sa stomakom, grudima, ramenima.
- Samokontrola – „sve će biti dobro“, „toliko puta sam to napravio/la“, „ne postoje problemi koji
se ne mogu riješiti“.
- Tražiti pomoć. Razmisliti o osobi koja nam može pomoći da riješimo probleme, povjeriti se toj
osobi.

2.Važno je reći kako se osjećamo koristeći „Ja-poruke“ – „Ja se osjećam zadovoljno svaki put
kad mi pomogneš da uradim zadaću i zato ti se želim zahvaliti.''
87 |

3.Objasniti da i za dječake i za djevojčice vrijede ista osjećanja. Svi mogu biti sretni, tužni, imati
potrebu da plaču i da to nije razlog da nas neko ismijava. Istaći da je važno poštovanje pravila
slušanja:
- Usmjeriti pažnju na osobu, gledati je u oči, izbjegavati skretati poglede.
- Biti kao ogledalo: ako se neko smije - smij se i ti, ako plače - ne smij se i ne rugaj se.
- Zamišljaj: kako bi se osjećao da ti se dešava nešto slično.
- Ponudi pomoć: ako možeš da pomogneš, učini to. Ako ne možeš, predloži da zatraže pomoć
od nekog drugog.
- Razveseli: podsjeti koliko može biti jaka i koliko je puta ranije riješila i teže probleme.

Napomena: u radionicama učenici/e mogu praktično vježbati.

Završni dio
Zatražiti da kažu prijatelju/ici „Hvala ti što si me saslušao/la“, „Osjećam se bolje jer sam ti
ispričao/la svoj problem“ ili nešto što će ih ohrabriti da iskazuju svoja osjećanja.

Evaluacija
Koje tehnike mogu koristiti kada su ljuti ili zabrinuti?
Navesti kako pažljivije možemo slušati.
Da opišu kako su se osjećali izražavajući svoja osjećanja i slušajući osjećanja drugih.

Uloga nastavnika/ce
Posmatra situacije i načine izražavanja emocija, koje tehnike koriste kako bi adekvatno reagirali
i daje pohvale za pravilno izražavanje osjećanja u određenim situacijama.

NASTAVNA JEDINICA 4:
TEMA: OSJEĆATI KAKO SE OSJEĆAJU DRUGI

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

- Usvajanje pojma empatija;

- Ukazivanje na značaj poštovanja drugog i drugačijeg;
- Prepoznavanje posljedica koje ugrožavaju sigurnost drugoga;
- Steći nova znanja o različitim vrstama tradicije, kulture i sl.
88 |

Odgojni ciljevi časa:

- Razvijanje kritičkog mišljenja;

- Podsticanje vještina za prepoznavanje vlastitih osjećanja;
- Unapređivanje pozitivnog odnosa prema ljudima;
- Razvijanje osjećaja za humane odnose.

Funkcionalni ciljevi časa:

- Ukazivanje na značaj empatije u svakodnevnim situacijama;

- Razvijanje različitih načina izražavanja emocija;
- Naglašavanje snage mozga svakog/e pojedinca/ke i neograničene mogućnosti stvaranja
novih ideja;
- Izgrađivanje odnosa povjerenja.

Tema: Različiti načini diskriminacije, preispitivanje navika koje su pune stereotipa

Zadatak: Prepoznati opasnost i posljedice nasilnog ponašanja

Očekivani rezultati: Ne misliti da si manje vrijedan od drugih, analizirati načine kada nas
stereotipi vode na nekorektna ponašanja i kroz teatarsku predstavu biti u tuđoj koži.

Uvodni dio

Sposobnost da ljudima u stresnim situacijama ponudimo empatiju može zaustaviti potencijalno

nasilje. Ključna je naša sposobnost da budemo prisutni za ono što se zaista događa u drugoj
osobi - za jedinstvene osjećaje i potrebe koje osoba preživljava baš u tom trenutku.
Ponašanje je jaka kognitivna komponenta: ono što mislimo o drugima uključuje dobro ili loše
ponašanje prema njima. Ako mislimo da imamo pravo ugrožavati nekoga zbog njegovog fizičkog
izgleda, načina govora i da je to normalno onda imamo dovoljno razloga da utičemo na posljedice.
Generalno, ove ideje se prihvataju lako, bez pitanja i objašnjenja. Jednostavno se prihvataju kao
istina. S druge strane, maltretiranje, ponižavanje može ugroziti drugoga.

Kontinuirani rad sa učenicima/ama u razvijanju životnih vještina kao što su empatija i kritičko
mišljenje omogućuje prepoznavanje posljedica koje nastaju ugrožavanjem drugoga.

Kritičko mišljenje i razvoj empatije – „obući tuđe cipele“ olakšavaju komunikaciju i stvaranje jednog
zdravog ambijenta za učenje i zajednički život. Ne možemo izgraditi odnos povjerenja ako dijete
nema osjećaj da ga razumijemo. Za takav odnos potrebni su unutrašnji izvori sigurnosti.
Shvatanje drugoga traži strpljenje i hrabrost, a za to je potrebno imati sposobnost empatije.
89 |

Empatija počinje sa slušanjem. Empatija je sposobnost uživljavanja u emocionalna stanja druge

osobe i razumijevanje njenog položaja (npr. patnje, ugroženosti) na osnovu percipirane ili
zamišljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Uživljavanje u npr. socijalne uloge drugih. Empatija
je osnovni preduslov društvenosti, tj. socijalizacije. Svi želimo da nas drugi razumiju i uvažavaju.
Empatija je razumijevanje, uz puno poštovanje onoga što drugi preživljava. „Nemoj samo činiti
nešto, stoj tu“.- budistička izreka. Davanje savjeta, tješenje, pričanje priča, zataškavanje,
ispitivanje, sažalijevanje, uvjerenje da moramo „popraviti“ situaciju i učiniti da se drugi osjećaju
bolje, nas spriječava da budemo prisutni. Mi gledamo u ljude - mi nismo s njima. Ključno svojstvo
empatije je prisutnost: potpuno smo prisutni s drugom osobom i sa onim što ona preživljava.
Empatija zahtjeva da ispraznimo um i slušamo druge cijelim svojim bićem.

Glavni dio

Predložene aktivnosti:

Pitati učenike/ce da li su bili u prilici da podijele s nekim svoja najintimnija osjećanja. Da li su to

bile lijepe (rođenje brata..) ili tužne situacije? Da li smo nekad bili u prilici da nas ne prihvataju ili
da nam se ismijavaju na račun fizičkog izgleda? Da li poznaju osobu koja je vrijedjana zbog svoje
etničke pripadnosti? Seksualne orijentacije? Naglasiti da je vrlo važno razvijanje empatije kako bi
imali dobre odnose sa drugima. Empatija znači stavljanje u položaj drugog i gledati stvari
njegovim očima.

Upoznati učenike/ce da postoje različita vjerovanja, tradicije nekih zemalja. Pitati ih „Da li
muškarci nose suknje ili ne?“, „Da li bi oni jeli pse?“

Ispričati im da u brojnim zemljama, samo da napomenemo Škotsku ili Indiju ima muškaraca koji
nose suknje, bilo kao tradicionalno/ritualno obilježje, bilo kao dio svakodnevne nošnje. U mnogim
zemljama, poput recimo Kine, pseće meso je dio nacionalne kuhinje. Pitati ih da li treba maltretirati
nekoga i ismijavati ga ako ima drugačije navike?

Zaključak

Da li su nekada svojim ponašanjem doprinijeli da se neko osjeća loše ili dobro?

Pitati učenike/ce u kojim trenucima mogu biti empatičniji sa svojim prijateljima/icama iz razreda.

Evaluacija
Tražiti od učenika/ca da navedu koji razlozi nas mogu navesti da se smijemo drugima i kako
možemo to spriječiti. Tražiti da svojim riječima opišu šta je empatija i šta se može uraditi da budu
još empatičniji.

Aktivnost nastavnika/ce
90 |

Posmatrati komentare učenika/ca tj. da li su usmjereni na drugoga, a posljedice su njihovog

razmišljanja. Trebali bi zamisliti kako bi se osjećali oni u slučaju da žive u sličnoj situaciji. Pomoći
im da razbiju rodne stereotipe poput toga da „muškarci ne plaču“, „bubalice su dosadne“,
„muškarci moraju biti nasilni“, itd.

NASTAVNA JEDINICA 5:
TEMA: MITOVI I PREDRASUDE O NASILJU

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

- Razbijanje predrasuda o tome šta nasilje jeste, a šta nije;

- Ukazivanje na značaj poštovanja drugog i drugačijeg;
- Prepoznavanje posljedica koje ugrožavaju sigurnost drugoga;
- Steći nova znanja o različitim vrstama tradicije, kulture i sl.

Odgojni ciljevi časa:

- Razvijanje kritičkog mišljenja;

- Podsticanje vještina za prepoznavanje vlastitih osjećanja;
- Unapređivanje pozitivnog odnosa prema ljudima;
- Razvijanje osjećaja za humane odnose.

Funkcionalni ciljevi časa:

- Ukazivanje na značaj empatije u svakodnevnim situacijama;

- Razbijanje predrasuda o tome šta nasilje jeste, a šta nije;
- Razumijevanje drugog i drugačijeg;
- Uvježbavanje mogućnosti za promjenu starih stavova i preokret problema u rješenje;
- Potaknuti učenike/ce koji se nađu u ulozi promatrača da nešto poduzmu.

Tema: Možemo mijenjati samo sebe, svoje predodžbe i mišljenja, a nikako ne možemo
mijenjati druge
91 |

Zadatak: Ispitivanje najučestalijih predrasuda o nasilju kod djece. Razbijanje predrasuda o tome
šta nasilje jeste, a šta nije.

Očekivani rezultati: Ne dozvoliti da se šale pretvore u nasilje, odbacivanje stavova kojima se

procjenjuje osoba, a ne njeno ponašanje.

Uvodni dio

Podijeliti učenike/ce u grupe. Sve grupe su suočene sa istim problemom:

„Svakodnevno, našeg druga iz razreda grupa starijih dječaka čeka na izlazu iz škole, vrijeđaju ga
i zadirkuju. On šuti, ne zna kako da im se suprotstavi i mnogo pati, jer se to ponavlja“

Svaka grupa dobiva po jednu „predrasudu“, treba napisati komentar i obrazložiti zašto odobravaju
ili negiraju ponuđenu predrasudu.

To su naše stvari... samo obična šala

Često se napadi objašnjavaju sa „pa to je samo šala“. Ove riječi prikrivaju istinu.

Ne čini drugima ono što ne bi želio da tebi čine. Šale su dobre za prijateljstva kada se obje strane
slažu s njima, ali ako neko radi ono zbog čega ćeš se osjećati loše, treba prekinuti i tražiti
izvinjenje ako je potrebno. Kada vidiš da neko pati, stavi se u njegovu ulogu i pomisli kako bi se
ti osjećao u takvoj situaciji. Osim mita da je nasilje dječija šala koja je normalna među društvom,
postoje i neki drugi:

„Dešavalo se uvijek i svi smo ga doživljavali.“- To ne znači da je nasilje prihvatljivo. Nasilje

nije način komunikacije niti je način rješavanja problema.

„Zaslužio/la je.“ ili „To će ga samo ojačati.“ Ovo ukazuje na nepoštovanje drugog. Niko ne
treba da trpi nasilje. Svi smo različiti, jedinstveni i to je naše bogatstvo. Možemo naučiti da se
družimo bez nasilja, vrijeđanja. Nasilje je nešto veoma ozbiljno i ne predstavlja dio odrastanja,
znači nikoga neće ojačati.

„Dešava se samo problematičnim osobama“. Niko nije problematičan, postoji samo

problematično ponašanje.

„Ja nisam tužibaba.“ Zaštititi sebe i drugoga ne znači biti tužibaba. To je hrabrost. Ružno je
okrenuti se na drugu stranu i biti kukavica. Pomoć odraslih je uvijek potrebna.
92 |

Glavni dio

Predložene aktivnosti:

Nakon njihovih komentara diskutirati sa bilježenjem odgovora na tabli i osvijestiti.

Predrasude o nasilju:

 bolje je o nasilju ne govoriti „jer je to sramota“,

 nasilje pripada prošlosti,
 nasilje je privatna stvar porodice ili pojedinca,
 nasilje je problem siromašnih i neobrazovanih,
 žrtva je kriva jer izaziva nasilnika,
 nasilnici se ne mogu promijeniti,
 dječaci važe kao snažni sigurni, samostalni, prodorni, agresivni,
 djevojčice važe kao nježne, nenametljive, nesamostalne, miroljubive.

Završni dio

Svi članovi grupe treba da se užive u položaj spomenutog dječaka, da kažu šta osjećaju, jer druge
nije briga za njegov problem, ili misle da je to zaslužio...; Ukazati na to da ovakva ponašanja
nikome ne pomažu, da se problem ne rješava, te tražiti da identificiraju neke druge oblike
ponašanja i postupke koji su korisni i pomažu da se ružne stvari ne dešavaju.

NE ZABORAVI:

 Ti možeš pomoći da se ne dešavaju takve stvari.

 Ne dozvoli da se šale pretvore u nasilje.

Evaluacija:
Da li i dalje „opravdavaju“ stav da je žrtva kriva jer izaziva nasilnika.

Aktivnost nastavnika/ce:
Posmatrati komentare učenika/ca. Navođenje na diskusiju da li se ovakve stvari dešavaju
nekome iz njihovog razreda, komšiluka i sl. Pitati ih kako su se osjećali dok su radili i učili?

LITERATURA I IZVORI

- Ajanović, Dževdeta 2005, Globalizacija obrazovanja u praksi; Didaktički putokazi, br.35,

godina XI, Zenica
- Bašić, Josipa 1994, Integralna metoda u radu s predškolskom djecom i njihovim roditeljima;
Zagreb
93 |

- Birze, Cesar 2001, Obrazovne politike zemalja u tranziciji; Bihać

- Brajša, Pavao 1994, Pedagoška komunikologija; drugo prošireno izdanje; Zagreb
- Cindrić, Mario 1995, Učiteljstvo u svijetu; Europska orijentacija hrvatskog školstva; Zagreb
- Darling-Hammong, Milbrey W. McLaughlin 2001, Politika koja podržava profesionalno
usavršavanje u eri reforme, Radni materijal sa seminara; Sarajevo
- Dautović, Nefiza 2005, Škola kao učeća organizacija; Didaktički putokazi, br. 37, godina XI,
str.36-40, Zenica
- Deklaracija europskih organizacija mladeži sa Samita Vijeća Europe 1994; Beč
- Desforges, Charles 2001, Uspješno učenje i poučavanje - psihologijski pristup; Zagreb
- Dryden. G., Vos J. 2001, Revolucija u učenju (Kako promijeniti način na koji svijet uči), Zagreb
- EC – TAER dokumentacija i radni materijali projektnih aktivnosti o reformi obrazovanja u BiH,
(2002. – 2003.)
- EI Deklaracija o profesionalnoj etici 2001; Treći svjetski kongres EI, Jomtien
- Evropski izvještaj o kvalitetu školskog obrazovanja - šesnaest pokazatelja kvaliteta 2000;
Sarajevo
- Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Okvirni nastavni plan i program za
devetogodišnju osnovnu školu u Federaciji Bosne i Hercegovine; Sarajevo
- Furlan I., Petz B. 2005, Psihologijski rječnik; Zagreb
- Gospen, D. Anderson 1996, Stvaranje uslova za kvalitetne škole; Zagreb
- Green, Brad 1996, Nove paradigme stvaranja kvalitetne škole; Zagreb
- Gudjons, H. (1994); Pedagogija – temeljna znanja; Zagreb,
- Henting, Herbert 1997, Humana škola: Škola mišljenja na nov način: vježba praktičnog uma;
Zagreb
- Hrustić, Fadil 2004, Ciljeve obrazovanja uskladiti s univerzalnim vrijednostima; Prosvjetni list,
br. 906/90/, godina LIX, Sarajevo
- Kalaš Dž., Mavrak M. 2007, Psihologija sa pedagogijom; Sarajevo
- Klaić, Bratoljub 1989, Rječnik stranih riječi; Zagreb
- Krstić, Dragan 1988, Psihološki rečnik; Beograd
- Laporte, Danielle 2006, Autoimagen, autoestima y socializacion; Madrid
- Maksić S., Đurišić - Bojanović M. 2004, Jednakost i izuzetnost u obrazovanju; Novi Sad
- Zbornik radova br.10, str.112-118, Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac
- Memorandum o cjeloživotnom učenju 2000; Bruxelles
- Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo 2010, Nastavni plan i program za deveti
razred devetogodišnje osnovne škole; Sarajevo
- Morin, Edgar 2002, Odgoj za budućnost: sedam temeljnih spoznaja nužnih u odgoju za
budućnost; Zagreb
- Mougniotte, Alain 1994, Odgajati za demokratiju; Zagreb
- Obrazovanje za sutra – impresium 2005; EU-Projekat reforme općeg obrazovanja u BiH,
Sarajevo
- Pašalić-Kreso A. 1999, Multietički – multikulturalni odgoj nasuprot getoizaciji; Naša škola, broj
10, Vol , str. Sarajevo
- Programa Nacional Escuela Segura 2010, Alianza por la calidad por la educacion; Mexico
- Rosenberg, B. Marshall 2006, Nenasilna komunikacija, jezik života; Osijek
- Slatina, Mujo 1998, Nastavni metod - Prilog pedagoškoj moći suđenja, 2. izdanje; Sarajevo
- Slatina, Mujo 1999, Nastavnik/ca u svjetlu izvornih akata ljudske prirode; Didaktički Putokazi,
br.15, godina V, Zenica
- Seguara M., Arcas M. 2005, Educar las emociones y los sentimientos; Madrid
- D. Tilman, D.Hsu 2007, Životne vrednosti; Beograd
- Nemoj mi pomagati, nauči me da sebi pomognem, i nenasilje se uči: priručnik za odrasle
2008, Sarajevo
94 |

TEMA 6: INKLUZIJA –
UVAŽAVANJE RAZLIČITOSTI

Inkluzija počinje priznavanjem

razlika između učenika/ca.
Izgradnja inkluzivnih pristupa
nastavi i učenju poštuje takve
razlike i zasniva se na njima. To
može unijeti značajne
promjene u ono što se dešava
u učionici, školskoj zbornici,
školskom dvorištu, kao i
odnose sa
roditeljima/starateljima.

Da bismo uključili bilo koje

dijete ili mladog čovjeka u
obrazovanje, moramo imati u
vidu kompletnu ličnost. To se
često može zapostaviti kada je
inkluzija usmjerena samo na
jedan aspekt učenika/ce, kao
što je neki njegov/njen
„nedostatak“ ili posebna
potreba za učenjem.
95 |

UVOD
Inkluzivno obrazovanje se odnosi na filozofiju obrazovanja koja promovira obrazovanje za sve
učenike/ce prema njihovim mogućnostima. Ovakav pristup zahtijeva temeljite promjene u
razmišljanju ljudi, promjene u stavovima i odnosu prema različitostima.

Inkluzija počinje priznavanjem razlika između učenika/ca. Izgradnja inkluzivnih pristupa nastavi i
učenju poštuje takve razlike i zasniva se na njima. To može unijeti značajne promjene u ono što
se dešava u učionici, školskoj zbornici, školskom dvorištu, kao i odnose sa
roditeljima/starateljima. Da bismo uključili bilo koje dijete ili mladog čovjeka u obrazovanje,
moramo imati u vidu kompletnu ličnost. To se često može zapostaviti kada je inkluzija usmjerena
samo na jedan aspekt učenika/ce, kao što je neki njegov/njen „nedostatak“ ili posebna potreba
za učenjem. Naša promišljanja ne smiju biti stereotipna. Ponekad takvi učenici/e imaju više
zajedničkog s drugim učenicima/ama, čak i kada su u pitanju različitosti.

Uvažavanje etničkih, kulturnih i rodnih/spolnih različitosti, građanski odgoj i obrazovanje,

primjerenost odgojno-obrazovnih programa različitim društvenim i kulturnim realnostima iz kojih
djeca dolaze kao i unapređenje komunikacije na temeljima međusobnog uvažavanja i uzajamnog
razumijevanja predstavljaju osnovne elemente svakog programa pa i ovog. Nastavnik/ca ima
presudan zadatak da odgaja i obrazuje učenike/ce da uvažavaju različitosti. Nastavnik/ca mora
djecu naučiti da prihvataju sve učenike/ce, njihove kulture i tradicije, njihov fizički i svaki drugi
status, i da ih integriraju u svoju grupu.

 Neophodno je poštovati kulture i tradicije različitih etničkih grupa i nacionalnih manjina, ali
je neophodno da ih odgojno obrazovna ustanova integrira u svoj rad.
 Neophodno je kroz cijeli život, a pogotovo u školskoj dobi, učiti i poučavati da ljude ne
smijemo diskriminirati zbog boje njihove kože, spola, etničkog porijekla, seksualne
orijentacije, fizičkog ili nekog drugog statusa.
 Neophodno je boriti se protiv svih oblika netolerancije.
 Neophodno je učiti dijete da uvažava različitost, da razumije da se različitost ogleda u
postojanju raznih kultura i identiteta te da se ljudi razlikuju zato što su odgojeni u različitim
kulturama i da je normalno da se ljudi razlikuju po svojim kulturnim i individualnim
osobenostima.
 Neophodno je permanentno učiti ljude da vole bez obzira na rasu, vjeru, spol ili vjersko,
nacionalno, spolno, političko ili bilo koje drugo određenje.

Inkluzija djece sa poteškoćama u razvoju

Učenici/e se i dalje isključuju iz redovnog obrazovanja zato što imaju fizičke ili intelektualne
poteškoće. Odgovarajući zakoni, zakonske regulative i pravilnici koji reguliraju inkluzivno
obrazovanje i posebne obrazovne potrebe trebali bi onemogućiti takva isključivanja. Takvi zakoni
priznaju da je redovno obrazovanje ponekad „blokirano“ zbog „trivijalnih i neprikladnih“ razloga.
Kada roditelji to žele, škole i obrazovne vlasti obavezne su, po zakonu, učiniti sve što je u njihovoj
moći kako bi osigurali da dijete s preprekom za učenje i učešće u obrazovnom procesu, pohađa
redovnu školu i da učestvuje u njenim aktivnostima.
96 |

Inkluzija redefinira stvari kako bi djeca i ljudi s posebnim potrebama bili cijenjeni zbog onog što
jesu. Inkluzija nije nešto novo što se može napraviti ili osigurati. To je dugotrajan proces koji treba
organizirano provoditi kako bi i rezultat bio stvaran za djecu i ljude s posebnim potrebama. Iako
ovaj termin obuhvata i nadarenu djecu, djecu bez roditelja, izbjeglice, povratnike, djecu manjina
u nekim područjima i dr. u praksi se on odnosi na djecu s poteškoćama u psihičkom i fizičkom
razvoju. U redovnoj osnovnoj školi realizira se nastavni plan i program za učenike/ce koji nemaju
poteškoća u razvoju i dodatni programi za nadarene učenike/ce, individualni prilagođeni programi
za djecu s posebnim potrebama i nastavni plan i program za odrasle. Škola je odgovorna za
evidentiranje i opis posebnih potreba učenika/ca i za opći plan zadovoljenja tih potreba uz pomoć
specijalizirane službe ili odgovarajućih stručnjaka. Stavovi prema osobama s teškoćama u razvoju
kao, uostalom, i stavovi prema svim manjinskim grupama nisu urođeni, nego su naučeni, između
ostalog, i kroz predrasude i neznanje drugih. Mijenjanje stavova složen je i dugotrajan proces koji
se velikim dijelom zasniva i na iskustvu.

Dakle, želimo li da se stavovi društva promijene treba stvarati uslove u kojima će doći do
interakcije između osoba sa i osoba bez poteškoća u razvoju. Pritisci koji vode isključivanju koje
trpi dijete s poteškoćama u razvoju mogu biti prvenstveno usmjereni na njegovo/njeno porijeklo
ili do njih može doći zato što gradivo ne obuhvata njegova/njena interesovanja.

U školi se rad organizira tako da se svakom djetetu osigura školovanje prema njegovim/njenim
sposobnostima, odnosno potrebno je omogućiti da svako dijete bude uključeno u redovnu
nastavu i da mu se pruži onoliko gradiva koliko može savladati. Prilagođeni program proizlazi iz
okvirnog programa, stalno se prati i koriguje.

Nastavni predmet Zdravi životni stilovi još je jedan doprinos sveobuhvatnoj senzibilizaciji i
nastavnog osoblja i učeničke populacije u odnosu na djecu sa poteškoćama u razvoju.

Inkluzija romske populacije

Nedovoljna obrazovanost među romskom populacijom je identificirana kao problem broj jedan za
uključivanje Roma/kinja u društvo. Glavni cilj ovog programa je da se podrži inkluzija romske
djece i omladine u redovan sistem školovanja, unaprijedi prosjek u školi i prisustvo nastavi i da
se učenici/e motiviraju da završe školu.

Podciljevi:

- Da se poveća svjesnost roditelja romske djece o važnosti obrazovanja za njihovu djecu;

- Da se unaprijedi prosjek u školi i redovno prisustvo nastavi za učenike/ce koji/e žive u
projektom ciljanim lokacijama, a koji već pohađaju nastavu;
- Da se pripreme romska djeca predškolskog uzrasta za uključenje u redovan sistem
obrazovanja;
- Da se radi sa romskom djecom i omladinom koja uopće ne pohađaju školu, kao i sa
onom koja su napustila školu, sa ciljem da im se pomogne da sustignu školski program,
polože kvalifikacioni test i počnu redovno pohađati školu, kao i da je završe;
97 |

- Da se poveća motivacija za obrazovanje među romskom djecom i omladinom;

- Da se poveća povjerenje romskih zajednica u obrazovne institucije i shvati važnost
obrazovanja;
- Da se smanje stereotipi i predrasude kroz poticanje timskog rada i dijaloga između
roditelja romske djece i nastavnika/ca, škole i lokalne zajednice.

Povećanje učešća učenika/ca u životu škole, vezano za kulturu, za donošenje nastavnog plana i
programa i sve druge aktivnosti u školskoj zajednici dovesti će do smanjenja njihovog
isključivanja. To je moguće ostvariti:

- Promjenom školske kulture, politike i prakse, kako bi se odgovorilo na različitosti

učenika/ca u lokalnoj zajednici;
- Smanjivanjem prepreka za učenje i učešće svih učenika/ca, ne samo onih ometenih u
razvoju ili s posebnim obrazovnim potrebama, ili kod romske populacije;
- Učenje iz pokušaja da se prevaziđu prepreke za pristup i učešće određenih učenika/ca,
kako bi se napravile promjene za dobrobit učenika/ca na širem planu;
- Gledanje na različitosti među učenicima/ama, kao na resurse za potporu učenju, a ne
probleme koji se moraju rješavati;
- Priznavanje prava učenika/ca na obrazovanje u lokalnoj zajednici;
- Promoviranje rada škole za uposlenike/ce škole i za učenike/ce;
- Isticanje uloge škole u izgradnji lokalne zajednice i razvijanju vrijednosti, kao i u
povećanju postignuća u svim oblastima rada i života;
- Njegovanje odnosa uzajamne potpore između škola i svih društvenih subjekata.

NASTAVNA JEDINICA 1:
TEMA: JA KAO NIKO DRUGI I JA KAO SVI DRUGI

CILJEVI:

Obrazovni:

 Upoznati učenike/ce s pojmom identiteta;

 Upoznati učenike/ce sa aspektima identiteta;
 Upoznati učenike/ce sa slojevima identiteta.

Odgojni:

 Razumijevanje stereotipa i predrasuda;

 Osnažiti koheziju unutar grupe;
 Vježbanje rada u grupi (timu);
98 |

 Vježbanje rada u paru i donošenje zajedničkih odluka;

 Njegovati duh: „Svi/e smo različiti/e, ali ravnopravni/e”.

Ishodi učenja:

Nakon nastavnog časa učenici/e će moći:

 Definirati identitet;
 Navesti elemente koji čine (njihov) identitet;
 Opisati koji faktori utiču na razvoj (njihovog) identiteta;
 Razlikovati predrasude i stereotipe;
 Izraditi mapu elemenata vlastitog identiteta;
 Poštovati mišljenje drugog;
 Usporediti sličnosti i razlike među vršnjacima/vršnjakinjama u odjeljenju;
 Argumentirati da smo svi/e različiti/e ali ravnopravni/e.

METODOLOGIJA RADA:

Artikulacija časa:

- Uvodna aktivnost: „Ko sam ja?“ – 10`

- Glavna aktivnost: „Sličnosti i razlike među ljudima“ – 20`

- Završna aktivnost: „Svi/e smo različiti/e, ali ravnopravni/e“ – 15`

U osnovi časa je radionica (u skraćenom trajanju od 45`).

Nastavne metode i oblici rada:

U radu će se koristiti sljedeće nastavne metode: metoda razgovora, metoda demonstracije,

metoda usmenog izlaganja, metoda pisanih i grafičkih radova, metoda crtanja. U radu će se
koristiti sljedeći nastavni oblici: frontalni rad, rad u paru, rad u grupi.

Nastavna sredstva i pomagala:

U radu će se koristiti sljedeća nastavna sredstva i pomagala: nastavni listići, projektor, računar,
PowerPoint prezentacija, hamer papir, tabla.
99 |

UVOD

Tri su antropologijske norme značajne za razumijevanje čovjeka:

1. Svaka osoba je kao nijedna druga osoba;

2. Svaka osoba je kao neki drugi ljudi;

3. Svaka osoba je kao svi drugi ljudi.

To znači da ne postoje dvije iste ličnosti na planeti Zemlji (pa, čak ni jednojajčani blizanci nisu
identični), bez obzira što pripadamo jednoj grupi ljudi npr. prema spolu, nacionalnosti ili hobiju itd.
S tim u vezi, razvija se i identitet svake osobe. Identitet je odgovor na pitanje „Ko sam ja?”,
odnosno kako sami sebe doživljavamo u vremenu i prostoru i kako nas opažaju drugi. Identitet
je, kažu, kao glavica crnog luka. Sastavljeni smo od različitih karakteristika i uloga koje imamo
tokom života. Identitet se, kao i luk, sastoji od niza slojeva, uključujući naše lične životne izbore -
profesija, pripadnost udruženju građana, sportskom klubu, muzičkom pravcu, političkoj partiji i
nekih karakteristika koje su bilo urođene (spol, rasa, tjelesne karakteristike...), bilo nam se
nameću odrastanjem – rodni identitet, nacija, itd. Dakle, neke uloge u životu dobivamo rođenjem,
a neke stičemo tokom života pod uticajem porodice, okoline i društva. Međutim, samo sa svim
ovim slojevima smo posebni, različiti od drugih, prepoznatljivi. Identitet se uvijek gradi u kontaktu
s drugim ljudima. Na formiranje identiteta utiču brojni faktori, kao što su: porodica, religija, politika,
sport, muzika, posao, škola, prijatelji, nevladine organizacije, mjesto življenja, tjelesne osobine i
drugo. Dakle, to što smo ovoga spola, ove nacionalnosti, ove religije, ovoga kluba, ljubitelji ove
muzike, učenici/e ove škole, živimo u ruralnom ili urbanom području, sve zajedno čini naš
identitet. Slika kako vidimo sebe i kako nas drugi vide može biti različita. Različitost ovih slika o
nama često je uzrok konflikata, a posebno je opasno osobe posmatrati kroz samo jedan sloj
identiteta (npr. spolnu ili etničku pripadnost), jer se tako stvara osnova za razvoj
pojednostavljenog, stereotipnog mišljenja i diskriminatornog odnosa prema drugom i drugačijem.
Važno je uzeti u obzir o nečiji privatni kontekst. Na primjer, kada posmatramo dijete za koje znamo
da je u sukobu sa zakonom, da je imalo nekoliko prekršaja koji jesu ili nisu sankcionirani kaznama,
u opasnosti smo da zanemarimo, recimo, da se možda radi o djetetu iz socijalno ugrožene i
višečlane porodice, da nema roditelje itd.

Najizraženiji poremećaji identiteta manifestiraju se u školskoj dobi. U školskoj se dobi subjekti

utjecaja na izgradnju identiteta umnožavaju, manje ili više intenzivnije djeluju, umnožavaju se
slojevi identiteta, jasnije su izraženi neki slojevi identiteta, javljaju se stereotipi i predrasude o
osobama ili grupama, prvi slučajevi diskriminacije, prvi sukobi. Tada je naročito važno ukazati
porodici da pogrešno širenje vlastitih negativnih iskustava na opći nivo može biti vrlo štetno za
djecu. Dakle, bilo koji sloj identiteta može biti podloga za razvoj predrasuda, a predrasude su
često uzrok sukoba (među religijama, nacijama, muškarcima i ženama, heteroseksualcima/kama
i homoseksualcima/kama, kulturama i drugim grupama). U kontekstu odrastanja i odnosa među
mladima i prema mladima, vrlo se često susrećemo s predrasudama i stereotipima. Određeni stil
odijevanja, gestikulacija, muzika koju slušamo, mjesta na koja se izlazi često za sobom vuče
određene stereotipe i predrasude drugih skupina, a posebno odraslih osoba. Predrasude se često
temelje na društvenim stereotipima, a u najekstremnijoj varijanti rezultiraju time da se određenim
skupinama ljudi ukidaju ljudska prava ili se nekim drugim skupinama nepošteno dodjeljuje
privilegiranost. „Predrasude su negativni ili neprijateljski stavovi prema osobi koja pripada
100 |

određenoj grupi, samo zato što pripada toj grupi pa se stoga može pretpostaviti da ima
karakteristike pripisane toj grupi.“

Zadaci za nastavnika/cu:

 Pripremiti:

- pitanja za uvodnu aktivnost (može i nastavni listić za svakog/u učenika/cu),

- stolove i stolice za sjedenje u grupi (u uvodnoj aktivnosti),

- dovoljan broj kopiranog nastavnog listića (glavna aktivnost - nalazi se u prilogu),

- PowerPoint prezentaciju,

- hamer papir,

- računar i projektor.

 Voditi učenike/ce proaktivno kroz sve aktivnosti.

Zadaci za učenike/ce:

- Aktivno raditi na postavljenim zadacima („Ko sam ja?“ i „Sličnosti i razlike među ljudima“);

- Sarađivati sa vršnjacima/vršnjakinjama;

- Pratiti upute nastavnika/ce;

- Poštovati i uvažavati mišljenje i odluke drugih.

STRUKTURA NASTAVNOG ČASA:

Uvodni dio

“Ko sam ja?”

Učenici/e sjede u grupi. Dobiju zadatak da individualno napišu svoje uloge i karakteristike koje su
dio njih (podstaknemo učenike/ce pitanjima: da li si sin/kćerka, brat/sestra, rođak/rodica,
prijatelj/prijateljica, Evropljanin/Amerikanac, pripadnik/ca nekog sportskog kluba, itd. Moguće je
pripremiti nastavni listić na kojem bi unaprijed pisalo nekoliko pitanja). U zavisnosti od uzrasta,
učenicima/ama se može dodatno reći da ono što su napisali povežu (već postojeće djelo) ili
predstave kroz neku pjesmu, crtež, šemu i sl. ili da razmijene zabilježeno unutar grupe. Ili
navedeno mogu podijeliti u tri grupe: ono što nisu birali (biologija), ono sto im je nametnuto
101 |

(društveno) i ono što su birali (lično), istovremeno bivajući svjesni da se sve tri kategorije
uzajamno prožimaju.

Glavni dio

„Sličnosti i razlike među ljudima”.

Učenici/e se podijele u parove (svi/e učenici/e imaju svoj par! Potrebno je da parovi budu mješoviti
što je moguće više, muško-ženski par, dijete romske nacionalnosti – dijete neromske
nacionalnosti, dijete s poteškoćom u razvoju i bez poteškoće u razvoju i sl.). Učenici/e dobiju
zadatak da nastavni listić, koji je u prilogu, popune u paru, tako da nađu zajedničke karakteristike
za oba člana para. Potrebno je da daju ime svome paru (naglasak je na pozitivnoj konotaciji).
Nakon što urade zadatak u parovima, potrebno je da prilaze ostalim parovima i nađu parove sa
kojima su slični/isti po (svim ili nekim) navedenim karakteristikama (svaki par može biti pitan
najviše tri puta). U predviđeni prostor, učenici/e upisuju samo parove sa kojima imaju istu/sličnu
karakteristiku. Nakon završene aktivnosti, parovi u velikoj grupi razmjenjuju svoje nalaze, šta ih
je iznenadilo ili nije, itd.

Završni dio

„Svi smo različiti, ali ravnopravni”.

Nastavnik/ca, kroz razgovor sa učenicima/ama, upućuje na to šta je identitet, što ga čini, koje
dijelove identiteta biramo, a koje ne, naglašava važnost sveobuhvatnog gledanja na ljude, na
fragmentirajući ljude na samo jednu karakteristiku, npr. dijete romske nacionalnosti, dijete s
teškoćom u razvoju, dijete crne boje kože, itd; uz stalno vraćanje na urađene zadatke učenika/ca.
Sve ovo se može realizirati kroz PowerPoint prezentaciju ili unaprijed pripremljeni sadržaj na
hamer papiru/ima, itd. Važno je zaključiti i napisati na tablu (ili hamer papir): Svi smo različiti a
ravnopravni (i dijete koje ne govori B/H/S jezik, i dijete koje nema roditelje, i dijete koje ima Down
sindrom, i dijete koje je romske nacionalnosti, i dijete…)

PRILOG 7

„SLIČNOSTI I RAZLIKE MEĐU LjUDIMA“

Naše tri pozitivne osobine su... Najdraža školska lektira...

Parovi koji imaju osobine kao i mi... Parovi koji su naveli istu knjigu...
102 |

Radije... gledamo TV ili pretražujemo internet Naš zajednički moto/vodilja/poruka za daljnji

život/budućnost...

Parovi koji su odabrali odgovor kao i mi...

Parovi koji su naveli istu rečenicu...

NASTAVNA JEDINICA 2:
TEMA: RAZLIČITOSTI MEĐU NAMA - SVI SMO RAZLIČITI ALI
RAVNOPRAVNI

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

- Upoznati učenike/ce s pojmom empatija;

- Upoznati učenike/ce s mogućnostima razvijanja empatije;
- Podsjećanje na Konvenciju o pravima djeteta i činjenicu da sva djeca imaju ista prava.

Odgojni ciljevi časa:

 Prikazati važnost empatičnog djelovanja;

 Osnažiti koheziju unutar grupe;
 Vježbanje rada u grupi (timu);
 Vježbanje donošenja zajedničkih odluka;
 Njegovati duh: „Svi/e smo različiti/e a ravnopravni/e”.

Ishodi učenja:

Nakon nastavnog časa učenici/e će moći:

103 |

 Definirati empatiju;
 Navesti elemente koji su važni za empatiju;
 Napisati kraj priče „Ljubičasto tele”;
 Poštovati mišljenje drugog;
 Izdvojiti pozitivne i negativne postupke u ponašanju životinja (ljudi);
 Razlikovati pozitivne i negativne postupke ljudi;
 Iskazati brigu ukoliko je neko od vršnjaka iz odjeljenja u nevolji;
 Argumentirati da smo svi/e različiti/e a ravnopravne/e.

METODOLOGIJA RADA:

 Artikulacija časa:

 - Uvodna aktivnost: „Šta je empatija?”– 10`

 - Glavna aktivnost: „Ljubičasto tele” – 25`

 - Završna aktivnost: „Svi/e smo različiti/e a ravnopravni/e” – 10`

 U osnovi časa je radionica (u skraćenom trajanju od 45`).

Nastavne metode i oblici rada:

- U radu će se koristiti sljedeće nastavne metode: metoda razgovora, metoda

demonstracije, metoda usmenog izlaganja, metoda pisanih i grafičkih radova.

- U radu će se koristiti sljedeći nastavni oblici: frontalni rad, rad u grupi.

Nastavna sredstva i pomagala:

- U radu će se koristiti sljedeća nastavna sredstva i pomagala: tekst „Ljubičasto tele“,

projektor, računar, PowerPoint prezentacija, hamer papir; tabla.

Uvodni dio

Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i odgovarajućih načina reagiranja na

opažene emocije. Osjećati empatiju prema nekome znači razumjeti što ta osoba osjeća u situaciji
u kojoj se nalazi, te razumjeti „što bih ja osjećao/la i učinio/la kad bih se nalazio/la u takvoj
104 |

situaciji“. Psiholozi empatiju smatraju jednom od osnovnih emocija koje sačinjavaju moralno
rasuđivanje, te vještinom koja je izrazito važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj. Blisko je
povezana sa suosjećanjem i moralnim ponašanjem. Posjeduje svoju emocionalnu i racionalnu
(intelektualnu) komponentu.

Iako se čini da neka djeca prirodnije razvijaju svoju empatiju, svoj djeci je potrebna pomoć u
učenju ove složene emocije i vještine, i to od njihove najranije dobi. Učenje empatije je proces
koji započinje još u najranijoj dobi, te proces u kojem kroz „treniranje emocija“ i svakodnevno
pružanje primjera ponašanja punog empatije roditelji i nastavnici/e igraju vrlo važnu ulogu.
Vrijednost razvoja empatije je višestruka, jer kapacitet za empatiju djeci olakšava povezivanje s
drugim živim bićima. Empatična djeca su uspješnija i zadovoljnija u školi te u socijalnim
situacijama. Zbog iskazane empatije imaju više prijateljskih veza u kojima se osjećaju zadovoljno,
jer im prijatelji/ice uglavnom njihovo prijateljstvo uzvraćaju na podjednak način. Djeca koja nisu
„naučila“ biti empatična izrastaju u bešćutne, neosjetljive odrasle osobe koje nailaze na velike
poteškoće u stvaranju kvalitetnih veza s drugima jer ne prepoznaju niti razumiju emocionalna
stanja drugih ljudi, pa posljedično s njima niti ne saosjećaju.

Empatija predstavlja neposredno saznanje osjećanja, želja i namjera drugih ljudi, za razliku od
simpatije koja podrazumijeva saživljavanje sa osjećanjima bliskih ljudi, učešće u emocionalnom
stanju drugih. Npr. kada putem empatije otkrivamo strah ili bol drugog lica, mi prvenstveno znamo
šta oni osjećaju, a kada preko simpatije doživljavamo ova osjećanja koja imaju nama draga lica
(brat, sin, žena), tada i sami proživljavamo, osjećamo strah ili bol.

Navodimo primjer eksperimenta u Helsinkiju („Empathy week“) koji lijepo ilustrira da je moguće
razvijati empatiju kod djece. Primjer svjesnog i organiziranog djelovanja na razvoj empatije
prikazala je Kalliopuska u svom radu opisujući eksperiment u Helsinkiju (1983). U nekoliko
eksperimentalnih škola, čiji su se rezultati uspoređivali sa kontrolnim školama, organizirala je
„kampanju“ koja je imala za cilj svjesno djelovanje na razvoj empatije kod učenika/ca. U toku
jedne sedmice, nazvane „Empathy Week“, postepeno su se iz dana u dan namjerno stvarale
situacije u kojima su učenici/e osvještavali sposobnost empatije, doživljavali je i neposredno
prakticirali. Zadatak eksperimenta je bio da se ispita stepen empatičnosti eksperimentalne i
kontrolne grupe, te utjecaj organiziranog djelovanja na razvoj empatije kod učenika/ca
eksperimentalne grupe. Između ostalog potvrdile su se vježbe empatičnog slušanja, respektiranja
drugog, da bi se postepeno od formalnog ponašanja prešlo na stvarno osjećanje. Rezultati su
pokazali da se svjesnim djelovanjem može utjecati na razvoj sposobnosti empatije kod
učenika/ca, i to posebno na one komponente te sposobnosti koje se odnose na emocionalno
prihvatanje, empatično slušanje ili razumijevanje drugog. Rezultati su bili bolji u onim školama u
kojima su učenici/e imali više mogućnosti da planiraju program, u školama u kojima su se
intenzivno provodile vježbe izmjenjivanja uloga i postavljanja sebe u položaj drugog.

Empatija se kao i svaka druga sposobnost razvija jedino u funkciji, odnosno predavanja i
poznavanje teorije nisu dovoljni.

Zadaci za nastavnika/cu:
105 |

Pripremiti:

- kraj priče „Ljubičasto tele“,

- stolove i stolice za rad u grupi (u glavnoj aktivnosti),

- dovoljan broj kopiranog teksta priče „Ljubičasto tele” (glavna aktivnost – u prilogu),

- hamer papir,

- PowerPoint prezentaciju,

- računar i projektor.

Voditi učenike/ce proaktivno kroz sve aktivnosti.

Zadaci za učenike/ce:

- Aktivno raditi na postavljenim zadacima („Ljubičasto tele“ i „Povez na oči“);

- Sarađivati sa vršnjacima/vršnjakinjama;

- Pratiti upute nastavnika/ce;

- Poštovati i uvažavati mišljenje i odluke drugih.

STRUKTURA NASTAVNOG ČASA:

Uvodni dio

„Šta je empatija?“

Nastavnik/ca kroz razgovor sa učenicima/ama podsjeća na nastavnu jedinicu koju su obrađivali

posljednji čas: šta je identitet, što ga čini, koji identitet biramo a koji ne, naglašava važnost
sveobuhvatnog gledanja na ljude, ne fragmentirajući ljude na samo jednu karakteristiku, npr.
dijete romske nacionalnosti, dijete s poteškoćom u razvoju, dijete crne boje kože, itd. Važno je
sjetiti se i vodilje: Svi smo različiti, ali ravnopravni. Tom prilikom nastavnik/ca podsjeća učenike/ce
na Konvenciju o pravima djeteta i činjenicu da svako dijete ima jednaka prava bez obzira na
karakteristike, npr. dijete romske nacionalnosti, dijete s teškoćama u razvoju i sl. Potrebno je
razumijevati različitosti drugih, a tu nam pomaže empatija. Nastavnik/ca također pojašnjava
osnove konvencije o ljudskim i građanskim pravima. Ukratko objasniti učenicima/ama šta je u
osnovi empatije.

Glavni dio

„Ljubičasto tele“.
106 |

Učenici/e se podijele u male grupe. Svakoj grupi se da nedovršen tekst priče „Ljubičasto tele“.
Sve grupe imaju isti zadatak: završiti započetu priču. Nakon što grupe završe priču, traži se od
njih da izdvoje: likove koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje (predrasude), likove koji žive sa
različitima i zastupaju stav „Svi smo različiti a ravnopravni“, one koji samo posmatraju situaciju…
Sve grupe čitaju svoj završetak priče. Bira se ona koja je najpozitivnija (pozitivan završetak može
donijeti i nastavnik/ca). Razgovara se sa učenicima/ama zašto je izabrana baš ta priča.
Razgovarati sa učenicima/ama i o situaciji kada su se oni osjećali odbačenima i o tome kako je
to loše. Povezati sa djecom s poteškoćama u razvoju i/ili djecom romske nacionalnosti i/ili djecom
koja potiču iz socijalno ugroženih porodica…

Završni dio

„Svi/e smo različiti/e a ravnopravni/e“.

Učeniku/ci-dobrovoljcu staviti povez preko očiju i zadati zadatak da pređe put od tačke A do tačke
B (npr. od table do vrata) bez ikakve verbalne pomoći od strane vršnjaka/kinja ili nastavnika/ca.
Zadatak se ponovi, ali uz verbalnu pomoć vršnjaka/kinja i/ili nastavnika/ce. Razgovarati o
osjećanjima u jednoj i drugoj situaciji i izvući zajedničku poentu. Napisati je na ploči ili hamer
papiru i ostaviti na zidu učionice.

PRILOG 8

LjUBIČASTO TELE

„U stadu, koje je čoban doveo na ispašu u polje, među šarenim, bilo je i ljubičasto tele.
Sva telad, i ljubičasto tele, igrali su se zajedno, bez ikakvih problema. Ljubičasto tele je
bilo spretno sa nogama, pa ga je svaka grupa teladi željela imati u svom timu. Samo je
jedan bik govorio kako je to tele drugačije od svih drugih, da ne pripada njihovom stadu,
da ga treba protjerati iz grupe, da daje lošu reputaciju grupi, da treba ići sa sličnima sebi,
jer će mu tamo biti bolje, itd. Bik je jako insistirao na tome da treba naći stado ljubičastih
i tamo poslati jadno tele...”
107 |

NASTAVNA JEDINICA 3:
TEMA: JEDNOSMJERNA ULICA - POSTOJANJE RAZLIČITIH KULTURA,
POZITIVNO VREDNOVANJE ISTIH

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

 Upoznavanje učenika/ca sa pojmom stereotipa;

 Upoznavanje učenika/ca sa vrstama stereotipa (pozitivni i negativni), kao i
diskriminacijom;
 Podsjetiti učenike/ce na predrasude i stereotipe o drugim kulturnim skupinama.

Odgojni ciljevi časa:

 Razvijanje pozitivnog odnosa prema procjeni naše vlastite kulture;

 Razvijanje pozitivnog odnosa prema procjeni druge kulture i načina života;
 Razvijanje odnosa naše kulture u usporedbi s drugim kulturama;
 Ukazivanje na negativne posljedice diskriminacije ljudi iz drugih kultura.

Funkcionalni ciljevi časa:

 Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na druge i drugačije i izlazak iz „jednosmjerne

ulice“;
 Razvijanje sposobnosti uočavanja i posmatranja negativnih strana diskriminacije;
 Spriječiti diskriminaciju kao način postizanja cilja;
 Osvijestiti nesvjesno prihvatanje stereotipa i predrasuda o drugim kulturama;
 Prihvatiti različitosti i formirati pozitivan, argumentiran kritički odnos prema svojoj i
drugim kulturama.

Zadaci: Razgovor o stereotipima i predrasudama. Stereotipi bi se mogli definirati kao

generalizovani, kruti, ustaljeni stavovi o nekoj pojavi, grupi ili pojedincu. Slično je i sa
predrasudama koje su trajni subjektivni odnosi prema objektima, grupama a nastale su zbog
nedovoljnog znanja i informacija. Nisu utemeljeni na činjenicama i logici, ali ipak djeluju.
Prijemčivost za stereotipe je u tome što u njima ima i istinitih elemenata.
108 |

Očekivani rezultati: Usvajanje znakova multikulturalizma i osvrt na društvenu okolinu s novim spoznajama.

„Tragovi drugih kultura su svuda, stoga ih često ne uočavamo.“

Uvodni dio

Učenici/ama postaviti pitanje: Što vama znači riječ kultura?

Kultura ima stotine definicija, svaka je duža i kompliciranija od prethodne. Uobičajeno je govoriti
i o organiziranim kulturama. Prvo na što pomislimo su članci o kulturi iz novina: balet, opera,
muzika, knjige i druge intelektualne i umjetničke aktivnosti. Ovdje ćemo razmotriti kulturu iz
mnogo šire perspektive. Razmotrit ćemo vrijednosti i sisteme ponašanja koji određenoj grupi ljudi
dopuštaju osmisliti svijet. Želimo li shvatiti ovu složenu građu i kulturu, uključujući i svoju, potrebno
je ispitati mnoga životna gledišta. Neka od njih su odmah vidljiva, dok druga zahtijevaju opširnije
razmatranje:

• Šta određujemo pod „dobro” i „zlo”?

• Šta čini porodicu?

• Šta je odnos između muškarca i žene?

• Kako je vrijeme shvaćeno?

• Koje tradicije su važne?

• Koji jezici se govore?

• Koja su pravila u potrošnji hrane i pića?

• Kako se dijele informacije?

• Ko ima moć i kako je dobiva?

• Koje su reakcije na druge kulture?

• Šta je smiješno?

Popis je mogao biti duži, s više različitih gledišta. Važno je naglasiti da se odgovori na ova pitanja
razlikuju od kulture do kulture – to je očito, normalno i prihvatljivo. Pripadnici jedne kulture se
slično ponašaju, imaju slične odnose te podjednako osuđuju stvari. Ovo je mnogo uočljivije ako
ste suočeni s drugom kulturom ili putujete u inostranstvo.

PITANjE: Uzmite jedno pitanje s popisa? Znate li kako bi odgovorio neko od starijih članova tvoje
porodice (nana, dedo, baka, tetka..) Kulture nisu stalne, mijenjaju se kroz vrijeme, kao i odgovori
na ova pitanja.
109 |

Glavni dio

Predložene aktivnosti:

„Po čemu se ona razlikuje, pa je diskriminiraju? Čuli su se odgovori da je Romkinja, da ne zna da

priča, da se ne uklapa, da sluša drugu muziku, da je smotana, da nije normalna, da je debela...”

Čitanje priče i prikaz kroz predstavu u kojoj je glavna junakinja nova učenica u razredu, drugačija
od ostalih, mada se kroz predstavu ni u jednom trenutku ne može jasno odrediti zbog čega. Ta
različitost se prepoznaje isključivo na osnovu reakcija drugih, uglavnom neadekvatnih i
negativnih. Predstava na emotivan način prikazuje kako mlada osoba, percipirana kao različita
po bilo kom kriteriju, nema nikakvu perspektivu u društvu koje ne prihvata različitosti i u kojem
nije razvijena kultura tolerancije. Predstava se izvodi u učionici.

Poruka koja se ovom predstavom šalje jeste da diskriminacija postoji, da se pokazuje ili je
prikrivena na različite načine, da ostavlja posljedice, da smo svi mi u pojedinim situacijama ili
žrtva ili nasilnik, i da je možemo spriječiti. Predstava treba pokrenuti diskusiju u multietničkim
sredinama i doprinijeti preispitivanju ličnih stavova učenika/ca, kada je riječ o toleranciji, etničkoj
različitosti, ljudskim i manjinskim pravima.

Završni dio

Inkluzivno obrazovanje podrazumijeva jednako poštovanje i prihvatanje svih učenika/ca,

ohrabruje njihovo učešće, smanjuje prepreke u obrazovanju i njeguje različitosti.

Vrijednosti tolerancije, jednakosti i poštovanja različitosti trebalo bi da budu integrirane u sistem

osnovnoškolskog obrazovanja. Istinski inkluzivna osnovna škola pruža učenicima/ama i njihovim
roditeljima važne lekcije o tome kako živjeti zajedno i kako poštovati i prihvatati druge i drugačije,
naročito one koji su ugroženi zbog svog invaliditeta, siromaštva, rodne pripadnosti, nacionalnosti,
identiteta, vjerske pripadnosti i dr.

Aktivnost nastavnika/ce:

1. Posmatra reakcije učenika/ca kada se govori o diskriminaciji, pomogne učenicima/ama da

prepoznaju različite kulture;

2. Pohvali i stimuliše miroljubiva ponašanja i poštovanje drugog i drugačijeg;

110 |

3. Zamoli učenike/ce da napišu ili nacrtaju njihovo viđenje različitosti, pozdrave, riječi i sl. na
nekom od jezika (npr. romskom), stave ih na zid učionice kako bi ih svi mogli vidjeti.

NASTAVNA JEDINICA 4:
TEMA: KAKO OBRAZOVNA INKLUZIJA POMAŽE U ODGOJU DJECE

Cilj:

 Razvijanje svijesti učenika/ca o potrebi redovnog obrazovanja romske djece, ukazivanje

na povezanost odgoja i obrazovanja i angažiranja roditelja.

Nastavna sredstva: ploča, kreda.

Uvodni dio

U uvodnom dijelu, nakon predstavljanja, zamoliti učenike/ce da se i oni predstave sa nekom

svojom osobinom i da kažu šta za njih predstavlja idealan dan. Kroz razmišljanja o idealnom ćemo
prepoznati njihova unutrašnja osjećanja i granice „IDEALNOG“.

Glavni dio

Vježba „Oluja mozga“ na pojmove odgoj i obrazovanje uz ispisivanje na ploči pojmova koji oni
ističu, npr. odgoj - bolji život, sreća ili gubljenje vremena, glupost i sl.

Na tabli bilježiti frekvenciju njihovih odgovora uz diskusiju. Ukazati na neminovnost postojanja

predrasuda uz pitanje da li se oni „mire“ s tim ili se trude nekim svojim ponašanjima poslati poruku
da nisu drugačiji (aktivnim učešćem i donošenjem odluka o pitanjima važnim za društvenu
zajednicu).

Nakon diskusije i u zavisnosti od njihovih odgovora, kao i dinamike same radionice podsjetiti
učenike/ce na Konvenciju o pravima djeteta, kao i razlozima pro i kontra redovnog obrazovanja
Roma. Konvencija o pravim djeteta garantira jednakost, ravnopravnost i slobode sve djece, pa i
djece Roma u obrazovanju.

Član 28.

1. Države-potpisnice priznaju pravo djeteta na obrazovanje, a da bi se ovo pravo ostvarilo

postupno i na osnovu jednakih mogućnosti, one će napose:
111 |

a) Proglasiti osnovno školovanje obaveznim i besplatno dostupnim za svakoga;

b) Ohrabrivati razvitak različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opće i stručno

obrazovanje, učiniti ih dostupnim i pristupačnim svakom djetetu, i poduzeti odgovarajuće mjere
kao što je uvođenje besplatnog obrazovanja i nuđenje finansijske pomoći u slučaju potrebe;

c) Omogućiti pristup visokom obrazovanju za sve, na osnovu sposobnosti, svim odgovarajućim

sredstvima;

d) Učiniti dostupnim svoj djeci obrazovne i stručno-obrazovne informacije i savjetovanje;

e) Preduzeti mjere da se podrži redovno pohađanje škola i smanjenje stopa prekida školovanja.

2. Države-potpisnice će preduzeti sve odgovarajuće mjere da bi se osiguralo provođenje školske

discipline na način primjeren dječijem ljudskom dostojanstvu i u skladu s ovom Konvencijom.

3. Države-potpisnice će unapređivati i ohrabrivati međunarodnu saradnju u stvarima koje se

odnose na obrazovanje, naročito da bi se pridonijelo eliminaciji neukosti i nepismenosti širom
svijeta i olakšao pristup naučnom i tehničkom znanju i modernim nastavnim metodama. U ovom
pogledu će se posebna pažnja posvetiti potrebama zemalja u razvoju.

PITANJA KOJA OTEŽAVAJU OBRAZOVANJE ROMA:

- Najsiromašniji dio stanovništva;

- Najnezaposleniji;

- Ne ostvaruju sistem socijalne zaštite;

- Nemaju riješeno stambeno pitanje;

- Zastupljena stambena segregacija;

- Neadekvatna zdravstvena zaštita;

- Ne postoje precizni statistički podaci o broju Roma/kinja i njihove djece;

- Teška materijalna situacija/ nezaposlenost roditelja;

- Nedostatak socijalne pomoći/ dječiji dodatak;

- Negativan odnos roditelja prema školi i nedostatak kontakta roditelja sa školom;

- Odnos vršnjaka prema djeci Romima/kinjama;

112 |

- Obaveze kod kuće;

- Određen broj djece nikad nije bio uključen u školovanje.

PITANJA KOJA OMOGUĆAVAJU PRISTUP OBRAZOVANJU:

- Podrška u učenju od roditelja i starije djece;

- Dopunska nastava;

- Pozitivan stav roditelja;

- Podrška nastavnika/ce;

- Usmjerenost nastavnika/ce prema rješenju diskriminacije učenika/ca Roma;

- Uslovi da se kod kuće neometano piše zadaća;

- Pozitivan stav neromskih vršnjaka;

- Upis u školu na vrijeme;

- Upoznavanje sa procedurama upisa.

Završni dio

Razgovor sa učenicima/ama i podsticanje rasprave u odjeljenju na sljedeće teme: Pomoć djeci

Roma/kinja da se uključe u obrazovanje pružaju i vlasti na jedan od slijedećih načina:

- Sva ministarstva obrazovanja izdvajaju finansijska sredstva za pomoć socijalno

ugroženim, među kojima su i Romi/kinje;

- Nevladine organizacije uz pomoć nadležnih ministarstava obrazovanja realiziraju projekte,

s ciljem uključivanja romske djece u redovan obrazovni sistem (polaganje dopunskih i
razrednih ispita, praćenje konsultativne nastave i sl.);

- Sredstva se troše za nabavku udžbenika i pribora;

- Stipendiraju se studenti.

U odnosu na obrazovne institucije pojedini dijelovi romske kulture i jezika se uvrštavaju u

nastavne planove i programe. Iskustva u radu sa djecom Romima/kinjama su pozitivna. Redovnije
se pohađa nastava. Educiraju se roditelji djece Roma/kinja.
113 |

NASTAVNA JEDINICA:
TEMA: KAŽI, POKAŽI I SAM URADI

CILJEVI:

Obrazovni ciljevi časa:

 Upoznavanje učenika/ca sa različitim stavovima o učenju;

 Upoznavanje učenika/ca sa činjenicom da nismo podjednako inteligentni u svim
oblastima, neko je bolji u matematici neko u sportu, neko u muzici i slično;
 Istaknuti važnost motiva za učenje;
 Istaknuti značaj cjeloživotnog učenja.

Odgojni ciljevi časa:

 Razvijanje pozitivnog odnosa prema procjeni naše vlastite ličnosti;

 Razvijanje pozitivnog odnosa prema učenju i poboljšanju kvalitete života;
 Ukazivanje na posljedice nepismenosti.

Funkcionalni ciljevi časa:

 Razvijanje kritičkog mišljenja u odnosu na učenje;

 Razvijanje sposobnosti uočavanja i posmatranja negativnih strana nepismenosti;
 Spriječiti nepismenost kao pojavu u određenim manjinama;
 Osvijestiti važnost „Kaži, pokaži i sam uradi“.

Zadaci: Razgovor o mitovima tj. o ustaljenim mišljenjima o obrazovanju i o motivima koji utječu
na čovjeka da se obrazuje.

Očekivani rezultati: Podsticanje na opismenjivanje i značaj učenja.

Uvodni dio

Na početku nastavnik/ca pokazuje kako je to kad je čovjek nepismen. Kroz slikovite primjere
pokušava pokazati kako je teško ljudima koji nisu pismeni odnosno koliko je njima teže da se
114 |

snađu u životu. Nastavnik/ca govori na portugalskom jeziku i niko ne razumije, iako se obraća
svim učenicima/ama. Cilj je da se pokaže kako je teško kad se ne razumije neki jezik, ne možemo
da se snađemo te se osjećamo krajnje bespomoćno.

Koliko smo funkcionalno nepismeni u svakodnevnom životu kad se susretnemo sa nekom

mašinom, aparatom, koliko to može da nam oteža stvari. Sve je usmjereno na to da bolje
razumijemo one koji su nepismeni. Navode se razni primjeri kad ljudi ne znaju nešto koristiti,
kakve im sve probleme stvara njihovo neznanje, kako naizgled banalne situacije dovode do
problema.

Kroz cijeli proces nastavnik/ca stalno napominje da je najvažnije da ljude treba naučiti onome što
će im koristiti u životu i da je to osnovna stvar u funkcionalnom opismenjivanju. Pojam pismenosti
se proširio i više nije dovoljno znati čitati i pisati. Postoji čitav niz potrebnih znanja koje moramo
usvojiti ako hoćemo da se na pravi način snalazimo u svijetu u kojem živimo.

Glavni dio

Predložene aktivnosti:

- YouTube prilog pod naslovom „Jeste li znali?“;

- Diskusija o nedostacima nepismenosti;
- Barijere opismenjavanja: u nastavni plakat istaći barijere: porodične obaveze, materijalni
problemi, vrijeme, sramota, stav porodice, prijevoz, siromaštvo - uzroci nepismenosti.

Završni dio

Igrica: samoljepljivi papirići u bojama. Nastavnik/ca poziva učenike/ce da u skladu sa svojim

mišljenjem zalijepe papiriće u boji na nastavni plakat na sljedeći način:

- crveni papirić - ako misle da se na neku od barijera ne može nikako utjecati,

- plavi papirić - djelimično se može utjecati,
- zeleni papirić - može se utjecati na barijeru.

Aktivnost nastavnika/ce:

- Da pusti video zapis Youtube priloga pod naslovom „Jeste li znali?;

- Da povede diskusiju u vezi sa istim;

- Da pročita riječi na portugalskom jeziku;

- Da pita učenike/ce kako su se osjećali dok im je čitan nepoznat sadržaj;

115 |

- Da istakne nastavni plakat na kojem će pisati barijere za opismenjavanje;

- Da vodi učenike/ce dok lijepe papiriće;

- Da zaključi aktivnost.

Literatura i izvori:
- Bullain, Nilda 2004, Tax incentives for philanthropy in some EU member states; Bratislava
- Đuliman, Enver 2007, Gradimo mostove, a ne zidove: 100 vježbi iz oblasti ljudskih prava,
multikulturalnog razumijevanja i rješavanja konflikata; Sarajevo
- Grupa autora, Priručnik za nastavnike (za rad u odjeljenskim zajednicima), realiziran u
okviru pojekta Sigurno okruzenje za djecu u školama-Dvije škole pod jednim krovom,
GENESIS PROJEKT: UNICEF Zajedno za djecu
- Grupa autora 2008, Učiti živjeti zajedno, Interkulturalni i međureligijski program za
obrazovanje o etici; Ženeva
- Grupa autora 2013, Svi pripadamo - podrška inkluzivnoj školskoj praksi; Sarajevo
- Miller, Bonnie 2000, Komunikacija sa djecom; Sarajevo
- Miller, Bonnie 2001, Kako ostvariti uspješan kontakt sa učenicima:Priručnik za nastavnike;
Sarajevo
- Milosavljević, Sunčica 2012, Priručnik za interkulturalno učenje kroz dramu; Beograd
- Mustać V., Vicić M. 1996, Rad s učenicima s teškoćama u razvoju u osnovnoj školi:
priručnik za prosvjetne djelatnike; Zagreb
- Radna grupa nastavnika, učenika i roditelja uključenih u program „Zaštita ljudskih prava u
školama u Bosni i Hercegovini“ 2007, Kodeks za zaštitu ljudskih prava u školama;
Sarajevo
- UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom 2007, Generalna skupština UN-a
- Parker Roerden, L. Lantieri 2000, Nemoj mi se rugati - Stvaramo razred bez
ismijavanja/Priručnik za nastavnike od šestog do osmog razreda, UNICEF zajedno za
djecu.
- Parker Roerden, L. Lantieri 2000, Nemoj mi se rugati - Priručnik za nastavnike od V do
VIII razreda
- Tahirović – Sijerčić, Hedija 2010., Bosansko-romski i romsko-bosanski rječnik/Bosanski-
Rromani thaj Rromani-Bosnaki alavari, Mostar
- Valenta, Leonard 1997, Upoznajmo se: Nacionalne manjine u BiH, Priručnik za
nastavnike, Sarajevo
- Varunek, Vesna 2009, Sretna porodica sretno dijete:Život sa Down sindromom, Sarajevo
- Zečić S., Jeina Z. 2006, Nastavnik u inkluzivnom okruženju, Fojnica
116 |

RECENZIJA:
117 |

SADRŽAJ:
Uvod u priručnik……..……………………………………………………………………………..……2

Zdrava ishrana - Osnova za pravilan fizički i duhovni razvoj djece…………………………..…....3

Fizičke aktivnosti– razvoj humanosti, sposobnosti, znanja i vještina…………..………..……….14

Zdravim životnim stilovima protiv upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih

supstanci……….……………………………………………………………………………………….24

Reproduktivno zdravlje- razvijanje pozitivnih stavova i vrijednosti…………………………...…..36

Razvoj životnih vještina– put ka nenasilnoj komunikaciji………………………………………….74

Inkluzija – uvažavanje različitosti…………..…………………………………….…………………..94

Recenzija…………………………………………………………………………………..………….116