Zajednica i društvo po Tenisu

Kao što pokazuje naslov, autor je želio da analizira dva pojma, pojam zajednica i pojam
društvo. To su dva načina grupisanja koja se mogu uočiti kod ljudi, dva oblika društvenog
života. Zajednica se odlikuje apsolutinim jedinstvom koje isključuje postojanje raznih
dijelova. Grupa koja zaslužuje ovaj naziv nije organozovani skup različitih i međusobno
povezanih pojedinaca; to je ne razgovjetna i kompaktna masa koja je sposobna samo za
zajedničke pokrete, bilo da njima upravlja sama masa ili neki od elemenata zaduženih da je
predstavljaju. Ono što pojedince u ovom slučaju drži na okupu jeste ono što autor naziva
konsenzusom. To je tihi i spontani sporazum nekoliko svijesti koje osjećaju i misle isto, koje
su otvorene jedne prema drugima, koje dijele svoje utiske, radosti i tuge, koje jednom rječju,
trepere kao jedan. Iako je porodica najsavršeniji oblik zajednice , ipak nije jedini. Uostalom,
porodica već u sebi krije svojstva, elemente i načine raznih vrsta kombinacija, uslijed kojih
dolazi do izvjesne raznolikosti grupisanja. Organska sličnost nije jedna veza među članovima
porodice. Postoji još jedan način grupisanja, a to je onaj koji se može uočiti u velikim
gradovima velikih savremenih društava. Tu se može u gotovo čistom stanju, uočiti ono što g.
Tenis naziva društvom. Društvo podrazumijkeva krug ljudi koji kao i u zajednici žive i
stanuju u miru jedni pored drugih, ali mjesto da budu suštinski ujedinjeni uprkos svim
razlikama, ovdje ostaju razdvojeni uprkos svemu što ih povezuje. Ovdje je svako za sebe i u
stanju neprijteljstva prema drugima. Niko neće učiniti ništa za bližnjeg ako ne dobije zauzvrat
sličnu uslugu ili neku nadoknadu koju smatra zadovoljavajućom u odnosu na ono što je
učinio. Samo ga očekivani profit može navesti da se odrekne nekog dobra koje posjeduje.
Uostalom, beskorisno je izvoditi glavne osobine društva kako bi čitalac stekao sliku o njemu.
To je gotovo po svemu Spencerovo industrijsko društvo. To je vladavina individualizma, u
onom smislu u kojem se ta riječ najčešće upotrebljava.

Dirkem definiše društvo kao relanost koja formira čovjeka, a pod društvom podrazumijeva;
prije svega, skup ideja, uvjerenja, osjećanja svih vrsta koja se ostavruju preko pojedinca i u
prvom redu tih ideja nalazi se moralni kodeks. Temelji društva su po njemu odejni sadržaji i
etičke vrijednosti na kojima je ono izgrađeno. Društvo se ne može ni stvoritim, ni obnoviti, a
da se u isto vrijeme ne stvori ideal, jer je društvo, prije svega, ideja koju samo stvara o sebi.
Dirkem je razlikovao dva osnovna tipa društva:
1. ) društvo zasnovano na mehaničkoj solidarnosti i
2. društvo zasnovano na organskoj solidarnosti, dok podjela rada čini osnovu društva,
odnosno, određuje njegov tip.
Pod mehaničkom solidarnošću podrazumijeva tip društva,u kojem podejal rada ne postoji i u
kojem je društvena povezanost dosta labava, a svijest o postojanju i potrebi solidarnosti slaba.
Dok je organska solidarnost u najužoj vezi s razvijenom podjelom rada, ona je s jedne strane
društveni izraz podjele rada, a s druge strane njen neophodni i moralni preduslov.