UVOD

Tema mog rada je „Inventura u prodavnici“. Prilikom izrade rada koristila sam različite
literature i izvore. Moj rad se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu rada sam detaljno objasnila
pojam inventarisanja kao i vrste a drugi dio rada čini inventura u prodavnici. Cilj rada je
detaljno predstaviti pojam invetarisanja kao i značaj inventure u prodavnici. Popis ili
inventarisanje je utvrđivanje stvarnog stanja sredstava i izvora sredstava, kao i upoređivanje
sa knjigovodstvenim stanjem. Cilj inventarisanja je da se utvrdi stvarno stanje sredstava i
izvora sredstava u određenom trenutku i da se tako utvrđeno stanje uporedi sa
knjigovodstvenim stanjem, da bi se provjerili tačnost knjigovodstvene dokumentacije i
pravilnost rukovanja materijalanim vrijednostima.

Što se tiče definicije trgovina je organizirana razmjena dobara između pojedinih subjekata
privrede po načelu svrsishodnosti i ekonomičnosti.

Riječ je o privrednoj djelatnosti u kojoj pojedinci i preduzeća posreduju između proizvodnje i

potrošnje kao kupci i prodavaoci roba i usluga, te organizatori tržišta. Nastanak trgovine u
pravom smislu riječi veže se uz pojavu novca kao općeg ekvivalenta.Trgovac kupuje robu za
novac i prodaje ju za novac, a za svoju uslugu obračunava tzv.razliku u cijeni odnosno maržu.
Ona posreduje u procesu razmjene između proizvodnje kao početne i potrošnje kao završne
faze društvene reprodukcije. Odvajanjem akta kupnje od akta prodaje prostorno,
vremenski i personalno, specijalizacijom proizvodnje i diversifikacijom potrošnje posrednička
funkcija trgovine postaje neophodna.

1
 1. POJAM INVENTARISANJA

Popis ili inventarisanje je utvrđivanje stvarnog stanja sredstava i izvora sredstava, kao i
upoređivanje sa knjigovodstvenim stanjem. Cilj inventarisanja je da se utvrdi stvarno stanje
sredstava i izvora sredstava u određenom trenutku i da se tako utvrđeno stanje uporedi sa
knjigovodstvenim stanjem, da bi se provjerili tačnost knjigovodstvene dokumentacije i
pravilnost rukovanja materijalanim vrijednostima.1

Razlike između stvarnog i knjigovodstvenog stanja mogu nastati iz više razloga, kao npr:

 Greške u knjigovodstvu
 Greške pri manipulaciji sredstvima
 Postepeno gubljenje na težini – kalo
 Postepeno gubljenje kvatiteta – kvar
 Materijalne štete
 Viša sila
 Nesavjesno rukovanje
 Kriminal...

Inventarisanje ima kontrolnu ulogu u očuvanju i zaštiti imovine kojom preduzeće raspolaže.
Neslaganje stvarnog i knjigovodstvenog stanja iskazuje se kao manjak ili višak. Inventarisanje
se sprovodi sa namjerom da se:

 U dvojnom knjigovodstvu,
(svede knjigovodstveno stanje zasnovano na dokumentovanim promjenama na stvarno
stanje zasnovano na stvarnim promjenama)
 U prostom knjigovodstvu,
(prikaže ukupna imovina, obaveze i rezultat i da se na osnovu dva uzastopna inventara
utvrdi rezultat preduzeća nastao u periodu između dva inventara).

1
https://ekonomskikutak.wordpress.com/2014/03/03/inventar-i-inventarisanje, objavljeno: 3.3.2015.

2
Inventarisanje je obavezno za sva preduzeća. Zakonom o računovodstvu je predviđeno da sva
preduzeća najmanje jednom godišnje vrše inventarisanje. To inventarisanje se vrši najčešće na
kraju poslovne godine, 31. decembra, i predstavlja redovno inventarisanje.

INVENTARISANJE

Prema vremenu kada se obavlja Prema obimu koji obuhvata

- Redovno - Potpuno

- Vanredno - Nepotpuno

Tabela 1. Podjela inventarisanja

Izvor: http://www.link-elearning.com/lekcija-Inventarisanje_11387

Na početku poslovanja preduzeća također se vrši obavezno i redovno inventarisanje. Redovno

inventarisanje obuhvata popis cjelokupne imovine, sredstava i izvora sredstava, pa je
istovremeno ono i potpuno inventarisanje. Vanredno inventarisanje se najčešće vrši u toku
poslovne godine i obuhvata popis pojedinih dijelova sredstava, npr. materijala, robe ili
blagajne, pa je ono, znači, nepotpuno. Vanredno inventarisanje se vrši u slučaju povećanja ili
sniženja cijena, prilikom predaje dužnosti magacionera, kontrole pojedinih lica koja rukuju
sredstvima i sl. Inventarisanje se može obaviti povremeno, a to znači da se u određenim
vremenskim intervalima utvrđuje trenutno stanje sredstava i izvora sredstava, dok se
kontinuirano inventarisanje obavlja u toku cijele godine. Ovo je karakteristično za ona
preduzeća čiji popis svih sredstava ili samo nekih, traje dugo.2

Inventarisanje (imenica Popisivanje ili pravljenje spiska) stvari koje pripadaju nekom imanju
ili ostavštini, pravljenje inventara; inventarisanje.3

2
Prof. Goran Mitić „Inventarisanje“ (Kurs Računovodstvo Baza znanja)
3
http://staznaci.com/inventarisanje

3
Predmet popisa predstavljaju svi elementi imovine i obaveza koji postoje na dan obavljanja
popisa. Inventar može biti potpun ili djelimičan. Obaveza pravnog lica je da jednom godišnje
najčešće na kraju poslovne godine mora uraditi kompletan popis imovine, dok se djelimično
popisivanje vrši po potrebi npr. usljed promjena cijena u toku godine, zatim usljed
primopredaje dužnosti, ili drugih promjena u preduzeću.

Organ upravljanja formira i imenuje komisiju koja će vršiti popis. U zavisnosti od veličine
preduzeća formira se i broj komisija za popis. Treba da postoji jedna centralna komisija koja
usmjerava rad ostalih komisija. Svaka komisija ima tri člana s tim što se jedan imenuje za
predsjednika. Članovi komisije ne mogu biti lica koja posluju sa materijalnim vrijednostima
za popis. Komisija za inventarisanje sastavlja i izvještaj o inventarisanju koji sadrži i
mišljenje o konstantovanim viškovima i manjkovima, zapažanja o proizvodima ili dijelovima
imovine koji su izgubili na kvalitetu, ili su oštećeni. Ovaj se izvještaj zajedno sa popisnim
listama dostavlja organu upravljanja. Organ upravljanja detaljno razmatra izveštaj o
inventarisanju i donosi konačnu odluku o načinu usklađivanja knjigovodstvenog sa stvarnim
stanjem.4

Inventarisanje je korektivni instrument knjigovodstvenog stanja i predstavlja

kontrolu tekućeg knjigovodstva, kontrolu raspolaganja i korištenja pokretne stvari, kao i
vrijednosti i cijena po kojima se pokretne stvari evidentiraju u knjigovodstvu.

Inventarisanje predstavlja skup radnji aktivnosti i postupaka lica, organa, na

utvrđivanju stvarnog stanja i koje se nalaze na upotrebi i raspolaganju, kao i usklađivanje
knjigovodstvenog stanja pokretnih stvari sa stvarnim stanjem. Inventarisanje je utvrđivanje
stvarnog stanja imovine, koje se ostvaruje popisivanjem odnosno konkretnim mjerenjem,
brojanjem ili na neki drugi način.

Inventarisanjem se utvrđuje količina, vrijednost i kvalitet stvari koje se nalaze u

skladištima, odnosno na upotrebi. Inventarisanje predstavlja jedan od najvažnijih oblika
unutrašnje kontrole.

Pod efikasnim inventarisanjem se smatra izvršavanje popisa uz što racionalnije korištenje

sredstava, radne snage kao i što kraće vrijeme izvršenja inventarisanja. Značaj inventarisanja
ogleda se u kontroli procjenjivanja bilansnih pozicija, osnovnih sredstava i nematerijalnih

4
Prof. Nataša Nikolovski „Postupak inventarisanja“ (Predavanja 3)

4
ulaganja, novčanih sredstava, potraživanja, obaveza i zaliha, kao i u činjenici da je stanje
krajnjih zaliha u jednoj godini početno stanje za narednu godinu. Od kvaliteta izvršenog
inventarisanja kao i pokazatelja koji su značajni za donošenje odluka u procesu upravljanja
zavisi će i kvalitet ukupnog poslovanja.5

Inventura (engl. stock-taking, njem. Bestandsaufnahme, Inventur) je popis svih sredstava

(imovine) i obaveza radi usklađivanja stvarnog stanja s knjigovodstvenim stanjem. Inventura
se obično provodi u četiri faze:

1. Unošenje stvarnog količinskog stanja u popisne liste (brojenje, mjerenje, vaganje i

popisivanje obveza);
2. Upis cijena za sredstva i utvrđivanje vrijednosti u popisnim listama;
3. Upisivanje u popisne liste knjigovodstvenog stanja; i
4. Utvrđivanje inventurnih viškova i manjkova.6

1.1. VRSTE INVENTARISANJA

Kriterijumi za podjelu inventarisanja mogu se uzeti:

 Vrijeme izvršenog popisa,

 Stepen obuhvatnosti imovine koja je predmet popisa.

Sa stanovišta vremenske određenosti inventarisanja može biti:

 Redovno,
 Vandredno,
 Kontinuirano.

Redovno inventarisanje se kao i ostale dvije vrste inventarisanja sa stanovišta

vremenske određenosti, obavlja na osnovu odluke naredbodavca. Redovno inventarisanje se
sprovodi prema unaprijed sačinjenom planu. Rok za početak inventarisanja može da bude

5
Zakon o računovodstvu i reviziji „Sl.list RS“ br.46/06
6
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.

5
određen i pre kraja poslovne godine. Ako se inventarisanje obavlja u prvim danima naredne
godine, također se popisano stanje svodi (ukoliko je bilo promjena) na dan 31. decembar.

Redovno inventarisanje se prema pozitivnom propisima sprovodi:

 Jednom godišnje kod računopolagača kod koga se pokretna stvar izdaju na neposrednu
upotrebu i trošenje
 Jednom u dvije godine kod računololagača kod koga se pokretna stvar ne izdaju na
neposrednu upotrebu i trošenje.

Redovna se obično provodi prije sastavljanja završne bilance stanja ili (ako je tako odlučeno)
može se provoditi kontinuirano u toku cijele godine. Redovno inventarisanje je potpuno
inventarisanje svih sredstava i obaveza preduzeća, koji se vrši na kraju poslovne godine.
Redovnim inventarisanjem je obuhvaćena cjelokupna imovina preduzeća tj. stalna i tekuća
sredstva, obaveze i potraživanja, kao i tuđa imovina koja se zatekla u preduzeću prilikom
popisa. Redovno inventarisanje ne može biti djelimično nego je uvijek potpuno.7

Vandredna inventura provodi se u slučajevima stečaja ili likvidacije, statusnih promjena

(spajanja i/ili razdvajanja i sl.) i u slučaju primopredaje dužnosti odgovornih osoba (najčešće
je to djelomična inventura). Kao rezultat provedene inventure javljaju se inventurni viškovi i
inventurni manjkovi. Inventurni viškovi javljaju se u onim slučajevima kada je stvarno stanje
sredstava utvrđeno popisom veće od knjigovodstvenog stanja. Inventurna komisija zadužena
za opis u svom izvještaju o izvršenom popisu daje mišljenje o uzrocima viškova i mjerama za
njihovo uklanjanje. Knjiže se u korist izvanrednih prihoda.

U slučaju inventurnih manjkova stvarno stanje sredstava utvrđeno popisom manje je od

knjigovodstvenog stanja. Komisija za popis u izvještaju o izvršenom popisu daje mišljenje o
uzrocima manjkova te o mjerama za njihovo suzbijanje i uklanjanje. Ukazuje se na objektivne
okolnosti pod kojima su nastali manjkovi te propuste odgovornih osoba. Manjkovi se knjiže
na teret izvanrednih rashoda ako su nastali iz objektivnih okolnosti. Ako su manjkovi rezultat
propusta odgovornih osoba tada se knjiže na teret odgovornih osoba.8

Vandredno inventarisanje može biti:

7
Prof. Halilović Fadil, dipl.ecc. „Ekonomika trgovinskih preduzeća“ (Udžbenik za II razred srednje trgovačke
škole, str 108.)
8
Definicija je preuzeta iz Rječnika bankarstva u izdanju Masmedia.

6
  Vandredno potpuno i
 Vandredno djelimično

Vandredno potpuno inventarisanje se obavlja u sljedećim slučajevima:

 Pri statusnim promjenama preduzeća (spajanja, pripajanje ili razdvajanje)

 Pri likvidaciji preduzeća i drugim vandrednim događajima.

Vandredno djelimično inventarisanje se obavlja u sljedećim slučajevima:

 Prilikom primopredaje dužnosti kao npr. Primopredaja imeđu skladištara i poslovođe

prodavnice, blagajnika
 Prilikom izmjene cijena određenim proizvodima itd.9

Kontinuirano inventarisanje se sprovodi kod onih budžetskih korisnika koji

raspolažu većim obimom pokretnih stvari po vrstama i količini. Kontinuirano inventarisanje
predstavlja jednim dijelom i djelimičan popis sa stanovišta podjele po obimu pokretnih stvari
koje se inventarišu, s obzirom da se isti sprovodi najčešće po grupama odnosno vrstama.

Najvažnija karakteristika kontinuiranog inventarisanja svakako jeste njegov kvalitet koji je u

odnosu na druge vrste popisa najveći. Kvalitet se ogleda u stručnosti i odgovornosti komisija
odnosno lica koja realizuju ovu vrstu inventarisanja. Za izvođenje ove vrste inventarisanja
određuju se lica koja veoma dobro poznaju imovinu, kojima je to osnovni zadatak i kojima
vremensko trajanje inventarisanja nije ogreničeno.

Potpun popis obavlja se onda kada se popisuju sva sredstva i izvori sredstava, bilo da je popis
redovan, bilo vanredan. Djelimičan popis sredstava je popis samo nekih sredstava i izvora
sredstava. Obavlja se, bilo pri redovnom, bilo pri vanrednom inventarisanju. Odluka o
djelimičnom inventarisanja može se donijeti prema:

 Rukovodiocima pokretnih stvari

 Grupama pokretnih stvari
 Računopolagačima pokretnih stvari
 Knjigama pokretnih stvari.10

9
Prof. Halilović Fadil, dipl.ecc. „Ekonomika trgovinskih preduzeća“ (Udžbenik za II razred srednje trgovačke
škole, str 108.)
10
Prof. Zorica Tomić Mišković „Popis zaliha robe, materijala i druge poslovne imovine privrednog društva“
(Škola knjigovodstva i poduzetništva, maj 2015.)

7
 2. INVENTURA U PRODAVNICI

Popis zaliha u trgovini na malo i veliko s obzirom na veliku učestalost ulaza i izlaza velikog
broja artikala treba obaviti što bliže kraju godine. Inventurne razlike mogu biti svedene na
minimum ako je društvo ustrojilo vođenje urednih i tačnih evidencija o zaduženju i
razduženju pojedinih prodajnih mjesta, te ako se prilikom promjena cijena obavljaju popisi
zaliha. Pravilnikom o obliku i načinu vođenja popisa robe u trgovini na malo, kojim je
propisano za pravne i fizičke osobe kako dnevno voditi stanje u prodavaonicama znatno je
olakšano obavljanje popisa popisnim komisijama.

Odgovorne osobe (poslovođe u trgovinama i skladištima) prije popisa robu trebaju razvrstati
po vrstama i specifičnim obilježjima:

 Neupotrebljivu,
 Oštećenu,
 Zastarjelu,
 Nekurentnu robu,
 Robu kojoj je istekao rok upotrebe i
 Tuđu robu treba izdvojiti kako bi ih komisije mogle popisati i iskazati na posebnim
popisnim listama.

Prilikom popisa robu treba što bliže označiti (naziv artikla, nomenklatura, oznaka kvalitete,
oznaka etikete na proizvodu i dr.). Iako se većina trgovačke robe nalazi u vlastitom skladištu
ili prodavaonici, te se stvarno stanje ove robe utvrđuje godišnjim popisom na dan 31.
decembra, neka se roba za vrijeme popisa ne treba nalaziti u skladištu ili prodavaonici. Zato
prilikom popisa kod veleprodaje treba paziti da se izvrše i popisi robe dane u tuđe skladište,
silose ili hladnjače, te roba dana u komisijsku ili konsignacijsku prodaju jer s bilančnog
motrišta sve dok se roba ne proda ostaje u vlasništvu trgovca. Robu u tranzitu treba popisati,
ta roba se ne uskladištava već se izravno od svog dobavljača prodaje kupcu. Iznimno ako na
dan popisa, odnosno bilanciranja, dakle na dan 31. decembra roba još nije isporučena kupcu
treba je tretirati kao robu na putu.

Evidentiranje robe na putu se koristi i onda kada se roba nalazi na carinskom terminalu jer još
nije ocarinjena, odnosno zaprimljena na skladište. Kao roba na putu se iskazuje i ona roba
kada je ugovorena isporuka «fco skladište kupca», a kupac ju još nije zaprimio. U zalihe

8
trgovačke robe treba uključiti i robu danu na doradu, odnosno oplemenjivanje. Ambalaža,
koja je uglavnom u vlasništvu isporučitelja robe, se ne bilancira u poslovnim knjigama
trgovca, ali se popisuje i informira dobavljača o visini zalihe.

2.1. INVENTURA DUGOTRAJNE IMOVINE

Dugotrajnu imovinu, sukladno Pravilniku o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih

izvještaja, čini:

 Dugotrajna nematerijalna imovina,

 Dugotrajna materijalna imovina,
 Dugotrajna financijska imovina,
 Dugotrajna potraživanja i
 Odgođena porezna imovina.

Obilježje dugotrajne imovine jest, da ona uključuje iznose koji se očekuju nadoknaditi u
razdoblju duljem od 12 mjeseci nakon datuma bilance. Dugotrajnom financijskom imovinom
smatraju se financijska prava za koja se očekuje da će se realizirati nakon više od 12 mjeseci.
Prema Pravilniku, u dugotrajnu financijsku imovinu uključuju se:

 Udjeli (dionice) kod povezanih poduzetnika,

 Dati zajmovi povezanim poduzetnicima,
 Sudjelujući interesi (udjeli),
 Ulaganja u vrijednosne papire,
 Dati zajmovi, depoziti i sl.,
 Vlastite dionice i udjeli,
 Ostala dugotrajna financijska imovina.

Svu dugotrajnu imovinu potrebno je popisati krajem godine u okviru godišnje inventure.
Dugotrajna potraživanja su prava vjerovnika na novčane primitke od dužnika, koja će se
realizirati u periodu dužem od 12 mjeseci, prema okolnostima koje su utvrđene njihovim
međusobnim ugovorom. Uključuju potraživanja od povezanih poduzetnika, potraživanja po
osnovi prodaje na kredit i ostala potraživanja.

9
Pri popisu dugotrajne imovine korisno je da povjerenstvo istovremeno utvrdi vlasništvo
(primjerice, poduzetnik može koristiti sredstvo koje nije u njegovom vlasništvu), postojanost
(primjerice, poduzetnik je vlasnik sredstva, ali ono ne postoji), imovinu koja nije u upotrebi
odnosno imovinu od koje se ne očekuju buduće ekonomske koristi, imovinu kojoj je
umanjenja odnosno povećana vrijednost, stvarnu količinu brojanjem, mjerenjem, vaganjem,
okolnosti za utvrđivanje odgovornosti za manjkove, procijeni vrijednost viškova, da li se
primjenjuju određene računovodstvene politike koje se odnose na tu imovinu, te da preispituje
vijek uporabe i metodu amortizacije.

Da bi povjerenstvo sve te zadatke moglo izvršiti potrebno je da dobije odgovarajuće izlistanje

analitike dugotrajne imovine koje će sadržavati sve potrebne podatke, a ne samo inventarske
brojeve, nazive i količine, ali i da članovi povjerenstva pritom raspolažu određenim nivoom
stručnosti ili da dobiju primjerene upute, jer u protivnom, popis ne će imati potrebnu kakvoću,
a slijedom toga ni godišnji financijski izvještaji.

Prije popisa treba analitičku evidenciju dugotrajne materijalne imovine (koja se, u pravilu,
vodi u okviru knjigovodstva dugotrajne materijalne imovine kao pomoćna knjiga) uskladiti sa
sintetičkom evidencijom te imovine u glavnoj knjizi.11

Svrha popisa je utvrđivanje stvarnog stanja imovine i obaveza i uspoređivanje tog stanja
sastanjem u operativnoj i knjigovodstvenoj evidenciji, te kontrola pravilnosti rada zaposlenika
kojima je povjerena imovina na čuvanje, rukovanje i prodaju. Svi su privredni subjekti u
trgovini obvezni bar jednom na godinu popisati svu imovinu i obaveze, čime je obuhvaćen i
popis u prodavaonici. Redoviti popis imovine i obveza provredni subjekt u trgovini provodi
na početku poslovanja i pred kraj svake poslovne godine prema unaprijed utvrđenim
rokovima.

Izvanredan se popis provodi kada nastanu neke izvanredne okolnosti koje uvjetuju potrebu za
njegovim provođenjem kao što su:

 Spajanje,
 Pripajanje podjela,
 Stečaj,

11
http://www.poslovni-savjetnik.com/aktualno/inventura-godisnji-popis-inventurna-lista-obrazac-primjer-excel-
specificnosti-trgovina

10
  Primopredaja dužnosti poslovođe,
 Provalna krađa,
 Elementarne nepogode.

Izvanrednise popis obvezatno provodi pri promjenama cijena ili kad to odredi poslovodstvo
privrednog subjekta ili mjerodavno tijelo.

Potpuni popis obuhvaća ukupnu imovinu i obaveze preduzeća, odnosno svu robu i ambalažu u
prodavaonici. Djelomični popis obuhvaća samo dio robe (onu robu kojoj se mijenja cijena ili
robu kojoj je prošao rok trajanja). Postoji li u prodavaonici elektronička obrada podataka i
prilagođeni programi, moguća je kontinuirana inventura tako da se u svakom trenutku može
utvrditi stvarno stanje iusporediti s knjigovodstvom. Predmet popisa su:

 Oprema po količini i vrijednosti,

 Roba po vrsti i količini,
 Kvaliteti i vrijednosti,
 Vlastita i tuđa roba,
 Ambalaža po vrsti, količini i vrijednosti,
 Novac, čekovi i kartice ako nisu predani na žiro-račun ili knjigovodstvo privrednog
subjekta.

Budući da se u prodavaonici nalaze velike materijalne vrijednosti, inventura je složen

iodgovoran posao. Da bi se mogla provesti što brže i tačnije, potrebno je obaviti
ove pripremne radnje:

 Imenovati komisiju za popis,

 Pripremiti dokumente na kojima će se evidentirati podaci, srediti i ažurirati operativnu
i knjigovodstvenu evidenciju,
 Te popisna mjesta pripremiti za popis.

Komisiju za popis imenuje pismeno uprava privrednog subjekta u trgovini. Radnici koji su
materijalno odgovorni za rad u prodavaonici ne mogu biti birani za članove komisije. Prema
zakonskim propisima komisiju čine najmanje tri člana od kojih je jedan predsjednik komisije.
Te on rukovodi cjelokupnim radom komisije i odgovoran je za uspješno provođenje popisa.

Popisne liste (inventurne liste) nisu propisane, ali moraju sadržavati određene podatke.
Priprema prodavaonice obuhvaća nekoliko poslova, od kojih je prvi razvrstavanje robe

11
naispravnu, oštećenu ili robu s greškom, neupotrebljivu i nekurentnu robu, vlastitu i tuđu
robu. Nakon provedenih priprema počinje popis kojim se utvrđuje:

 Stvarno stanje opreme i upisuje u odgovarajuće obrasce,

 Stvarno stanje zaliha svake robe i ambalaže, koje se također upisuje u popisne liste,
 Odstupanje stvarnog stanja od stanja u operativnoj i knjigovodstvenoj evidenciji.

Sam postupak obavlja se na sljedeći način:

 Sva roba i ambalaža popisuje se tako da jedna član komisije robu važe ili mjeri,drugi
unosi u popisne liste, a treći kontrolira.
 Utvrđeno stvarno stanje uspoređuje se sa stanjem u knjizi popisa o nabavi i prodaji i
stanjem u knjigovodstvu.
 Vrijednost robe utvrđuje se množenjem količine robe s njezinom cijenom.
 Zbrajanjem pojedinačnih vrijednosti dobiva se ukupna vrijednost robe u prodavaonici,
tj. novčani iznos stanja zaliha.
 Utvrđeno stanje uspoređuje se sa stvarnim stanjem u knjigovodstvu.
 Komisija je dužna utvrditi viškove i manjkove te provjeriti uzroke njihova nastanka
istraživanjem okolnosti zbog kojih je do njih došlo.
 Pri djelomičnoj inventuri, koja se uglavnom provodi
prilikom promjena cijena, popisuje se samo ona roba kojoj se mijenja cijena.
 Pritom se koristi zapisnikom o promjeni cijena.
 Ukupna svota razlike u cijeni nakon izvršene djelomične inventure evidentira se u
knjizi popisa o nabavi i prodaji.
 Postupak obavljanja inventure može se obaviti znatno brže korištenjem ručnog
terminala za čitanje EAN crtičnog koda.

Nakon provedenog popisa komisija sastavlja pisano izvješće o popisu robe. To može
biti predviđeni zapisnik ili slobodno sastavljeno izvješće. Izvješće mora sadržavati sljedeće
podatke:

 Mjesto,
 Datum i vrijeme popisa,
 Imena članova komisije,
 Broj popisnih lista po skupinama poreza i posljednji redni broj upisane robe,

12
  Ukupnu vrijednost robe po skupinama poreza i redni broj lista u koji je roba upisana,
 Tuđu robu na zalihi, vlastitu robu kod drugih, robu na zalihi koja je u komisijskoj
prodaji,
 Posljednje dokumente ulaza i izlaza robe, potpise članova komisije i poslovođe.

Cilj je elaborata da na jednom mjestu iznese cjelovit pregled stanja imovine i obaveza.
Elaborat o popisu podnosi se organu upravljanja na razmatranje, prihvatanje i donošenje
odluka o poduzimanju potrebnih mjera.12

Slika 1. Inventura u prodavnici

12
Prof. Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić – Stipičević, V.; „Trgovačko poslovanje“ ,Školska knjiga,
Zagreb, 2007.

13
ZAKLJUČAK

Inventarisanje predstavlja skup radnji aktivnosti i postupaka lica, organa, na

utvrđivanju stvarnog stanja i koje se nalaze na upotrebi i raspolaganju, kao i usklađivanje
knjigovodstvenog stanja pokretnih stvari sa stvarnim stanjem. Inventarisanje je utvrđivanje
stvarnog stanja imovine, koje se ostvaruje popisivanjem odnosno konkretnim mjerenjem,
brojanjem ili na neki drugi način.

Inventarisanjem se utvrđuje količina, vrijednost i kvalitet stvari koje se nalaze u

skladištima, odnosno na upotrebi. Inventarisanje predstavlja jedan od najvažnijih oblika
unutrašnje kontrole. Članovi popisne komisije ne mogu biti lica koja vode evidenciju
imovine koja se popisuje. Komisiji za popis je neophodno obezbijediti neophodan materijal za
rad, kao što su popisne liste, hartija, i sl. Knjigovodstvena evidencija, naročito analitička,
treba da bude ažurirana, kako bi se moglo uporediti stvarno stanje utvrđeno popisom sa
knjigovodstvenim.

Za redovan godišnji popis imovine i obaveza , Nadležni organ, u većini privrednih društava je
to Upravni odbor do 15.12. tekuće godine za koju se sprovodi popis, donosi Odluku o
obrazovanju komisija za popis imovine. Za popis imovine u toku godine Nadležni organ do
15.12. tekuće za narednu poslovnu godinu obrazuje Stalnu popisnu komisiju radi koordinacije
rada svih popisnih komisija Upravni odbor obrazuje Centralnu popisnu komisiju.

Prodavnica, skladišta i druga mjesta, gdje će se obavljati inventarisanje moraju se pripremiti

kako bi popis trajao brzo i efikasno. Mjesto u kojem treba izvršiti popis se zatvara, i ističe
natpis da se obavlja popis. Dakle, za vrijeme popisa nema izdavanja ili primanja imovine koja
se popisuje. U pripremu spada i sortiranje robe, slaganju robe po veličinama, bojama,
izdvajanjem oštećene robe i sl.

14
LITERATURA

Knjige:

1. Prof. Halilović Fadil, dipl.ecc. „Ekonomika trgovinskih preduzeća“ (Udžbenik za II

razred srednje trgovačke škole.)
2. Prof. Zorica Tomić Mišković „Popis zaliha robe, materijala i druge poslovne imovine
privrednog društva“ (Škola knjigovodstva i poduzetništva, maj 2015.)
3. Prof. Hruškar, N., Brajnović, S., Petrović, R., Brčić – Stipičević, V.,
„Trgovačko poslovanje“, Školska knjiga, Zagreb, 2007.

Internet:

1. https://ekonomskikutak.wordpress.com/2014/03/03/inventar-i-inventarisanje,
objavljeno: 3.3.2015.
2. „Inventarisanje“ Goran Mitić (Kurs Računovodstvo Baza znanja)
3. http://staznaci.com/inventarisanje
4. „Postupak inventarisanja“ Nataša Nikolovski (Predavanja 3)
5. Zakon o računovodstvu i reviziji „Sl.list RS“ br.46/06
6. Rječnik bankarstva u izdanju Masmedia.
7. http://www.poslovni-savjetnik.com/aktualno/inventura-godisnji-popis-inventurna-
lista-obrazac-primjer-excel-specificnosti-trgovina

15