You are on page 1of 9

19.5.2019.

GOVOR DUŠE

Још Направи блог Пријави ме

GOVOR DUŠE
O BORBI SA ŽELJAMA I STRASTIMA; O PATNJI ZA IZGUBLJENOM NADOM I VEROM U DRUGE I U
SEBE; O SNAZI TRPLJENJA I BLAGOSLOVENIM TRENUCIMA SREĆE NA OVOM VELIČANSTVENOM
PUTU POSTOJANJA OBASJANOM BOŽJOM LJUBAVLJU.

ЧЕТВРТАК, 14. ФЕБРУАР 2019.

NARODNI KALENDAR - DUHOVNA BAŠTINA


DREVNIH PREDAKA TRANSLATE

Odaberite jezik
Duša slovenska (61) Pokreće Prevoditelj

“Koji je još narod apstraktnim pojmovima darovao dušu i tepajući


nadevao tolika imena i danima, i nedeljama, i mesecima, vodeći uz to
strogo računa da čoveka obavesti o kosmičkim, prirodnim i
Secret Garden - Hym
meteorološkim pojavama? Pored imena, meseci su imali i svoje epitete:
ledeni januar, vodeni februar, prolećni mart, lisni april, cvetni maj,
senokosni jun, žitni jul, voćni avgust, vinski septembar, kišni oktobar,
magleni novembar, snežni decembar. Ovaj kratki pregled narodnog
kalendara nagoveštava da su Srbi imali veoma opsežan i detaljan
kalendar, dokazujući da je taj drevni predak živeo sa prirodom i
kosmosom u potpunoj harmoniji i skladu, prateći njihove tokove i
stapajući se sa njima. U mnogim epskim kalendarskim pesmama
opisan je ili ceo ili samo deo godišnjeg ciklusa, pri čemu se strogo
pazilo da radnja šifrovano odslika astronomske i meteorološke
promene. U lirskim koledarskim, božićnim i drugim pesmama upućene
su molitve božanstvima, najčešće Suncu, koga su obožavali i poštovali
kao vrhovno božanstvo, što je i razumljivo, jer su zemljoradnici i stočari
znali ko im daruje život i hranu, i zato im je pogled stalno bio uprt u
nebo.

Naš srpski kalendar deo je naše istorije i tradicije, naše poezije i proze, PRIČALI SU...OBIČNI, MALI,
ISKRENI LJUDI SA VELIKIM SRCEM I
naših poraza i pobeda, mirova i ratova, rađanja i umiranja, naš život.
TOPLOM DUŠOM.
Nama, kao naslednicima, preostaje samo to - da sačuvamo svoje
nasleđe, jer ćemo jedino tako sačuvati svoju dušu i svoj identitet, na
koje možemo biti ponosni.”

(Dunja Matić Stanišić, filolog)

Slušala sam ih... Neki više nisu na


ovom svetu. Ali govor duše ostaje.
Neki su i dalje u Usnulom gradu, u
svojim toplim domovima, tihi i sami.
Neki u svojim fiokama možda čuvaju
požutele isečke iz običnih, lokalnih

nadica-janic.blogspot.com 1/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

novina - i tu je deo mene... Na


izbledeloj stazi sećanja i snova, duša
mi zatreperi i zaiskri nebo iznad
Usnulog grada.

ПРИКАЖИ МОЈ
КОМПЛЕТАН ПРОФИЛ

NARODNI KALENDAR

Narodni kalendar je istorijski formiran sistem deljenja, brojanja i


uređivanja godišnjeg vremena na osnovu koga su organizovani obredni
ciklus, svakodnevna aktivnost, verovanja i folklor. Neprekidnom,
cikličnom, prirodnom vremenu narodni kalendar daje karakter
ritualnog sistema koji se ispoljava u strogom rasporedu prazničnih
dana i radnih dana, perioda posta i „mesojeđa“, dobrih i zlih dana itd.
SAJT SAM POSVETILA UJAKU
U osnovi srpskog narodnog kalendara stoji crkveni hrišćanski kalendar VASILIJU POPOV (1933-2017)
i narodna tradicija iz prehrišćanskog perioda.

Glavne jedinice narodnog kalendara, godina i dan, povezane su sa S A D R Ž A J


različitim prirodnim pojavama, sa sunčevim kretanjem i mesečevim
...a priča teče dalje (41)
ciklusima. Početak godine u narodnoj tradiciji vezuje se za proleće i
DUŠA SLOVENSKA (61)
buđenje prirode. Datira iz staroslovenskih verovanja. Kod Slovena
Feljton STRADALNICI (7)
godina se nije delila na četiri već na dve sezone. Leto i zimu. U svim
Iz sveske na široke linije (22)
slovenskim jezicima za označavanje tih doba koriste se iste reči – leto i
zima, dok kod označavanja proleća i jeseni takvog jedinstva nema. U Ljudi i vreme (9)
krugu godine postoje parni praznici (Sveti Nikola prolećni i Nikoljdan Ljudi i vreme - Karl Faberže (15)
jesenji; Đurđevdan prolećni i Đurđić jesenji; Bela nedelja na Uskrs i na Priče iz Usnulog grada (29)
Poklade i sl.) i poštovanje određenih parnih dana (četvrtka i petka, Priče o Jovu (4)
„sušnih“ i „gradobitnih“...). U krugu dan i noć, dan odgovara letu a noć Reportaže LJUDI PORED NAS (14)
zimi, podne Ivanjdanu, ponoć Božiću, izlazak sunca Bogojavljenju,
Sećanje (19)
zalazak Krstovdanu jesenjem. Čak i opasni periodi imaju svoju paralelu
Susret (12)
u „demonskom“ delu noći od ponoći do prvih petlova.
Tekstovi EFPF (3)

Obredna struktura narodnog kalendara predstavlja ciklus koji se deli Tekstovi REVIJA (5)
na komplekse: božićni, pokladni, ranoprolećni (Mladenci, Blagovesti i Tekstovi STV USA (67)
dr.), srednjeprolećni (Uskrs, Đurđevdan, Spasovdan i dr.), Tekstovi ZBORNIK (5)
kasnoprolećni (trojičko-ivanjski period), letnji (Ivanjdan, Velika
Gospojina i dr.), jesenji (Mala Gospojina, Sveta Petka, Mitrovdan i dr.)
i zimski (Sveta Varvara, Nikoljdan i dr.). A R H I V A

▼ 2019 (3)
U kalendarskim obredima je jedinstven skup ritualnih radnji: ▼ фебруар (2)
obilaženje, obredi sa rastinjem, ritualne gozbe, paljenje vatre,

nadica-janic.blogspot.com 2/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

maskiranje, pevanje i sl. Neke radnje su vezane za određene praznike a NARODNI KALENDAR -
obilaženje i paljenje vatre obavlja se u svim kalendarskim obredima. DUHOVNA BAŠTINA
DREVNIH PREDAKA...
Granice kalendarskog perioda obeležavaju se kao „susret“ i kao DRAGOMIR ANTONIĆ -
„ispraćaj“ sa skupom ritualnih radnji kao priprema i kao ispraćanje. ČUVAR BAŠTINE
Simboli koji označavaju granice perioda su rastinje, ritualno drvo,
strašilo, maske. ► јануар (1)

► 2018 (41)
U kalendarskoj mitologiji osnovne su predstave o neophodnosti
► 2017 (23)
ritualnog „učvršćivanja“, magijskog stimulisanja prirodnog poretka
(bujanje vegetacije, čuvanje plodnosti zemlje posle ubiranja letine i sl) i ► 2016 (14)
poštovanje ravnoteže sa „onim svetom“ od koga zavisi zemaljsko ► 2015 (12)
blagostanje. Odatle potiče značenje plodonosne magije i zadušnih
► 2014 (14)
rituala.
► 2013 (23)
Značajna komponenta kalendarskih verovanja je demonološka koja ► 2012 (33)
određuje godišnji raspored pojavljivanja, delovanja i nestajanja ► 2011 (30)
mitoloških bića i zaštitne rituale njihovog isterivanja.
► 2010 (9)
► 2009 (24)
RABOŠ – PRVI PISANI KALENDAR ► 2008 (12)

Reč „kalendar“ ima koren u našem jeziku, jer je ova složenica nastala
od dve naše poznate reči „kolo“ i „dar“. U prastaroj indijskoj mitologiji A L B U M
ćerka sunčevog božanstva Indre zvala se Kalenda i kao Višnuova
miljenica svake godine je preporađala mlado sunce; zato se može reći
da je kolevka te reči i u sanskritu.

GOVOR DUŠE

Читаоци (53) Следећа

Raboš kalendar

Da su se prva kalendarska znanja zapisivala na drvetu, govori nam naš


jedinstveni raboš, na kome su urezivani „crtama i rezama“ važni dani i
pojave, karakteristične za kalendarski godišnji ciklus. Raboš je bio i Прати
pomagač pamćenju brojeva koje su želeli da sačuvaju od zaborava. U
osnovi je postojao jedinstven sistem od sedam znakova za brojeve od 1

nadica-janic.blogspot.com 3/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

do 1000 sa dodacima: tačka je značila broj 1; pravo podrezana a POSETITE MOJE BLOGOVE:

neizrezana crta znači broj 5; pravo podrezana i izrezana crta znači broj ANIMA ART
10; koso podrezana i neizrezana crta znači broj 50; koso podrezana i FLUID
izrezana crta znači broj 100; podrezan a neizrezan krst znači broj 500, a
takav isti krst izrezan znači broj 1000. Na rabošu se znaci režu s desna
na levo, a to znači da se počinje s vrha raboša, pa se ide ka ruci koja ga
drži. To je bio prvi pisani kalendar, ali toliko praktičan, da se koristio Пре 3 недеље
do skorašnjih vremena.
AMARANT
KAKO SE RAĐA
Raboš koji je imao ulogu kalendara, odnosno služio za računanje PESMA?
vremena sastojao se od jedne duže deblje gredice sa četiri brida
pravilno podeljena na tri dela – oni su predstavljali mesece u godini. Po
ivicama i stranicama urezivane su oznake za dane; one jednostavne Пре 2 године
označavale su obične dane, a posebne oznake označavale su bitne
DUHOVNE PRASLIKE
praznike. Drveni kalendari bili su deo opreme balkanskih čobana, koji
FRESKA UMA
su duže vreme u godini boravili sa stokom na planinskim pašnjacima.

Kalendari su se čitali bustrafedonski, prvi red s desna na levo, drugi s


leva na desno, treći s desna na levo itd. Ovo pismo je dokaz kulturnog i
Пре 6 година
istorijskog razvoja Slovena, nezavisno od vizantijsko-rimskog uticaja.
ANIMA ART JEWELRY
KUPALINA NOĆ
Osim što su bili narodni način za računanje vremena, raboši su
korišteni i kao sredstvo za utvrđivanja dugova („računanje na raboš“),
odnosno, bili su dnevna računska knjiga u kojoj su se beležila sva
primanja i izdavanja u toku dana.
Пре 6 година

Jedna od uloga raboša bila je da pomaže pamćenju brojeva, prilikom


novčanih ili nekih drugih dogovora. Dve drvene pločice, jedna za
poverioca, a druga za dužnika, zarezivale su se tako da predstavljaju Nadica Janić
dopunu jedna drugoj. Kada bi dug bio izmiren, pločice su uništavane.

RAČUNJANJE VREMENA

Najstariji zapisani i sačuvani kalendari počinju da računaju vreme od


Stvaranja sveta, koje se smatra da je bilo 5508. godine pre Hrista. Na
našim prostorima začetak zemljoradničke, starčevačke kulture
odgovara tom vremenu. Po najstarijim našim srednjovekovnim
dokumentima vidi se da se kod nas pri datiranju koristila takozvana
Vizantijska era, ali se koristilo i datiranje po Julijanskom kalendaru od
Hristovog rođenja. Datiranje je bilo različito i zavisilo je od mašte i
znanja pisara, a ponekad je bilo napisano i u kitnjastoj formi. Svaka
godina Julijanskog kalendara preslikava onu koja je bila pre 28 godina. Create Your Badge
Usaglašavanjem 28-godišnjeg ciklusa sa mesečevim 19-ogodičnjim
ciklusom dobija se „veliki indiktion“ ili vreme posle koga se ponavlja
Uskrs. Tada je istovetan njegov datum, koji se računa prema suncu, tj. ПРАЋЕЊE ПУТЕМ Е-ПОШТЕ
prolećnoj ravnodnevnici, kao što su istovetne i mesečeve mene i dan,
Email address... Submit
odnosno nedelja. Zbog toga se kaže da je taj kalendar bio ujednačen,
logičan i neprekinuti niz dana, meseci i godina, koji je omogućavao lako
izračunavanje nedeljnog dana za bilo koji datum i u prošlosti i u
budućnosti, uz pomoć samo jedne tablice.

nadica-janic.blogspot.com 4/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

Gregorijanskom kalendaru nije bila dovoljna jedna tablica za sva


vremena, nego nekoliko, a i one bi se tokom vremena morale menjati.
Zbog toga je na predlog carigradskog patrijarha održan kongres Ово дело је лиценцирано под
pravoslavnih država 1923. godine povodom reforme postojećeg условима лиценцеCreative
Julijanskog kalendara. Kongres je usvojio predlog profesora Milutina Commons Ауторство-Без прерада
3.0 Србија.
Milankovića: izbaciti iz kalendara 13 dana; na svakih 900 godina
izbaciti 7 dana, za razliku od gregorijanskog kalendara, po kome treba
na svakih 400 godina izbaciti po 3 dana; prestupne su one sekularne
godine (sa dve nule na kraju) koje deljene sa 9 daju ostatak 2 ili 6. Ovaj
proračun je mnogo tačniji od Gregorijanskog kalendara jer treba da
prođe 40.000 godina da bi se odstupilo samo jedan dan. Srpska
pravoslavna crkva prihvatila je odluke kongresa, ali je čekala da se
usaglase sve pravoslavne crkve. Do usaglašavanja nije došlo, a Srpska
crkva je ostala pri Julijanskom kalendaru do danas. Međutim, kod nas
se od davnina, pa i danas, široko primenjuje i narodni kalendar, bez
obzira na Julijanski i Gregorijanski kalendar.

Narod je znao i za solarni i solarno-lunarni kalendarski sistem. Sunce


kao kolo ljudima daruje život preko svetlosti, pa su zato Sunce i svetlost
čoveku najvažnije meteorološke pojave. Sunce rađa majka carica, žena
cara Svetovida, “kraj božanske vite jele, kraj loze bele koja daje piće
božansko, kraj žive vode i mirisnog bosiljka”. U davnim vremenima
Sunce je bilo glavno božanstvo u očima ljudi. Pažljivo su pratili svaki
njegov položaj i povezivali ga sa trenutnom vremenskom prilikom.

Dan su ljudi podelili na zoru, svanuće, jutro, mali ručak, veliki ručak
(oko 10 sati), podne, posle podne, veliki zaranci (oko 16 sati), mali
zaranci, zahod sunca. Delovi noći su sledeći: suton, sumrak, mrak,
večera - sve su to delovi večeri. Posle toga dolazi neko doba noći, gluvo
doba, ponoć, prvi petli, drugi petli, treći petli, zora, svanuće. Kad je koje
doba noći, naš čovek je znao i po zvezdama, Večernjači, Zornjači,
Vlašićima, Štapcima, Kolima itd. Svaki dan je po svojoj važnosti dobijao
ime i bio je neponovljiv. U crkvenom kalendaru i danas imamo njihove
nazive, a ovde ćemo navesti samo neke januarske dane: Nova godina,
Kokošinji Božić, Naplašiti dan, Sv. Anastasija, Tucindan, Badnji dan,
Božić, Božji dan, Stevindan, Ženski dan, Nekršteni dan, Sutučni dan,
Sirovari, Mali Božić, Usečni dan, Delnički dan…

U starom veku poznati astronom Klaudije Ptolemej je odredio da dan


počinje u podne. Od 1. 1. 1925. godine međunarodnom konvencijom je
određeno da dan počinje u ponoć. Naša crkva i danas koristi dva
rešenja: kod bogosluženja i svetaca datum počinje u 18 sati, a kod
postova u ponoć. Smatralo se da je ponedeljak srećan dan za početak
svakog posla ili odlaska na put; utorak je nesrećni dan, kada se ništa
ne započinje - ne krštava se i ne venčava, niti se pere rublje. Sredom
se posti i ne rade se ženski poslovi, ali se započinju poljski radovi.
Četvrtkom se kreće u nove poslove. I petkom se posti, ne započinju
se poslovi, već se radi samo ono što je započeto. Subota je nesrećan
dan i dan kada se pominju mrtvi. Zato reč „subota“- sabat – šabat –
šapat – ima značenje u našem jeziku tišine i mira. Nedelja je srećan
dan, kada se ništa ne radi, nego se samo odmara. Utorak, petak i subota
su dani kada ne treba ništa ni počinjati, ni završavati.

nadica-janic.blogspot.com 5/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

Nedelje su okićene maštovitim nazivima, koji nose njihove osnovne


karakteristike. Svaka nedelja ima svoj naziv, a ovde ćemo navesti samo
neke: Bela nedelja, Gladna nedelja, Gluva, Zagonetna, Kratka, Luda,
Mlada, Osovita, Pasja, Rasipna, Svetla, Sirna, Todorova, Hroma,
Cvetna, Šarena nedelja. Nedelje nisu uvek bile sedmodnevne. Car
Konstantin je 321. godine naredio da se pređe na sedmodnevnu
nedelju, u kojoj se 6 dana radilo, a sedmi je obavezan dan odmora,
nedelanja, nedelja. Jedino je zemljoradnicima dozvolio da sami
procene da li će raditi ili ne, jer neki poljski radovi se nisu mogli
odlagati.

Godinu su delili na četiri dela, ponekad i na dva, govoreći: „od


Đurđeva do Mitrova dana“, što se odnosi na period bujanja vegetacije i
uopšte života na ovim prostorima. Godina se deli i na leto i zimu, deli
se i na vreme posta i vreme mrsa. Godina je imala trinaest meseci po 28
dana, a svaki mesec je imao 4 sedmice, svaka sedmica (nedelja) imala
je po 7 dana, kao što idu mesečeve mene. Kasnije se prešlo na dvanaest
meseci.

Čovek sa ovih prostora morao je svoj život uskladiti sa prirodom, pa


samim tim morao je i upoznati. Galaksiji je dao ime Kumova slama po
legendi o čoveku, koji je od kuma ukrao slamu i dok je bežao, slama je
ispadala, te su tako su nastale zvezde. Znali su da je Sunce centar
Vasione, pa naši crkveni praznici nose njegove osnovne osobine. Tako
je Božić mali Bata, Jovandan pokazuje da je Sunce mlado, Sretenje je
vreme susretanja zime i leta, Vidovdan je svetlo, sjajno i jako, kao i
Ivandan kada se pletu venci od žutog ivanjskog cveća i kače na kuće;
onda dolazi Ilindan da ukaže na vreme letnjih pljuskova i grmljavina i
ljudi tada kažu da je „od Ilije sunce sve milije“, što je i tačno, jer dolazi
Preobraženje. Tada se priroda preobražava i sunce slabi; još će zadnjim
snagama zasijati oko Miholjdana, da bi o Mitrovdanu nagovestilo svoju
smrt i ujedno preporađanje.

Naši preci su znali za mesečevo kretanje i njegove mene. Prema


njegovim skladnim i ritmičkim promenama usklađivali su svoje
poslove. Njegove mene su uočljivije od sunčevih, pa se prvo po njemu
merilo vreme. I reč „mesec“ ima koren „ma“, što znači „merač“. Mesec
je bio gospodar mraka, noći i smrti. Pojava mladog meseca značila je
sveopštu obnovu i nastavak rastenja. Verovali su ljudi da mesec najviše
utiče na biljke i to blagotvorno kada raste, a obrnuto kada opada. Kao
što sunce daruje dnevnu svetlost, tako mesec daruje noćnu svetlost i
dok raste, on je junak, Zorin mladoženja, tajnoviti davalac blagodeti
biljkama, životinjama i ljudima. Došavši do svoje punoće, on počinje
opadati, stariti, a tog starog meseca ljudi se boje. Zbog promena, u
nekim mitskim pesmama mesec se prikazuje kao nevernik.

Izdvajala su se i prepoznavala i sazvežđa na nebu, što se vidi po


svetkovinama posvećenim bogovima, koje su se održavale baš u onom
mesecu kada Zemlja prolazi kraj sazvežđa, čije ime nosi slavljeno
božanstvo. U zimskim večerima najpre će se videti zvezda Sirijus, a baš
se tih dana slavio bog Sirin. Alegorijske slike u narodnim epskim

nadica-janic.blogspot.com 6/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

kalendarskim pesmama nose u sebi čak i potvrdu da su naši preci znali


da je povremeno Sirijus sjajniji od Danice. Danica, Večernjača,
Zornjača, Sjenica, Ovčarnica, Prevodnica - sve su to imena koja je naš
predak dao Veneri, dokazujući time da je pomno pratio njeno kretanje.
Tokom noći, dok zvezde kolo igraju, ona vodi, pa se zato zove
Prevodnica. Plejadama je naš narod dao ime Vlašići, pa bi naš ratar
rekao da Đurđevdan zatvara Vlašiće, jer se ne vide na nebu, a Vidovdan
ih otvara, pa se noću vide na istoku kako izlaze. Narodno ime tog
sazvežđa je Mala kola. Pošto je ovih sedam zvezda u sazvežđu bika,
narod je u tom periodu slavio boga Volosa, Velesa. Veliki medved ili
Velika kola imaju kod nas i narodno ime „Plug i volovi“, a po rasporedu
ovih zvezda naš daleki predak je na nebu video tri vola u jarmu, sa
strane jednog puštenog vola, a iza njih plug i goniča. Posle Velesa
slavila se boginja Lada, baš u periodu blizanaca, a Perunu su se
ukazivale počasti na Ilindan, u periodu lava. Ovo drevno božanstvo,
gospodar neba, oluje i munje, koga su obožavali svi Sloveni, postojalo je
i u arijskoj veri kao „Parkana“, što znači „grmeti“. Ognjena Marina nosi
u sebi naziv munje i nije slučajno „ognjena“ i nije slučajno uz svetog
Iliju, u vreme velikih pljuskova i grmljavina. Zvezda repata, koju u
istočnim krajevima zovu i Opašita zvezda, javlja, po mišljenju seljaka,
da će biti rata ili kakvih nemira u narodu. Verovalo se da svaki čovek
ima na nebu svoju zvezdu, koja mu svetli dok je živ.

Da se od davnina znalo za datume sunčevih solsticijuma i


ekvinocijuma, vidi se po praznicima, jer se na dan jesenje
ravnodnevnice slavio stari Višnji bog, letnje dugodnevnice moćni sveti
Vid, Svetovid, na dan zimske kratkodnevnice - tek rođeni Koleda.
Pojavu Božića najavljivala je zvezda Večernjača ili Venera, koja je uveče
tonula u suton i nevid, a u zoru bi dojezdila pre Božić Bate.

Godina je imala 12 meseci, a njihovi nazivi govore o dubokom znanju i


shvatanju sveta, života i vasione. Prvi mesec se kod Srba zvao sečanj,
koložeg, bogojavljenski mesec, januar itd. Znalo se da posle zimskog
solsticijuma i kratkodnevnice, Zemlja započinje svoj novi kružni put
oko Sunca sa trajanjem od godinu dana. Zato se kaže da sunčevo kolo
počinje opet da žeže. U našem narodu se uz veselje i mnogobrojne
obrede i danas slavi rađanje mladog sunca, malog Božića. Ljudi su
pažljivo analizirali januarske dane i verovali da poslednjih 12 dana pred
Božić predskazuju kakvo će vreme biti tokom naredne godine.

Posle januara koji se smatra i ledenim mesecom zbog niskih


temperatura, dolazi februar, ljuti, sečko, sretenjski mesec. Po
otapanju snega i velikim vodama ovaj mesec se zove i veljača ili vodeni.
Na Sretenje se sreću zima i leto, a po narodnom verovanju to je dan po
kome se prognozira vreme za tekuću godinu.

Treći mesec je suvi, derikoža, lašak, ožujak, Baba Marta, blagoveštenski


mesec, mart. Njegova nestalnost i promenljivost bila je dobro poznata
našem čoveku, jer se u predanjima često pominje. Za martovsku zimu
legenda kaže da je deda Sečko pozajmio od baba Marte devet dana i
zaledio obesnu staricu i njenih sedam jarića. Ali po Suncu i toploti koja
se javlja u martu posle duge i hladne zime, mart je prolećni mesec, pa

nadica-janic.blogspot.com 7/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

se po starom kalendaru njegov prvi dan zvao i Proletnjak. Ime


„derikoža“ dobio je zbog toga što je u tom periodu velika smrtnost ljudi
i životinja, te se „koža dere na šiljak“. I sama reč „mart“ ima sanskritski
koren sa značenjem „smrt“. U martu se vraćaju laste kao vesnici
proleća, pa se za mart kaže da je lastavičin mesec, Lastujak, Lazujak,
Ožujak.

Četvrti mesec je lisni, berezol, brzosok, lažitrava, đurđevski mesec,


april. U staro vreme slavilo se buđenje prirode, vegetacije i rađanje
mladih životinja, odnosno rađanje života uopšte. Verovalo se nekada da
na Uskrs sunce igra od radosti, pa se ustajalo rano u zoru da bi se
posmatrala sunčeva igra.

Peti mesec je maj, traven, cvetan, carski mesec, svibanj, a svaki naziv
nosi sliku vegetacije u tom periodu. U našem narodu se stara majka i
praroditeljka zvala Maja, pa u nekom selu i danas baku, pa i majku
deca zovu majom. U staro vreme jedan od važnih praznika bio je
Đurđevdan, jer je taj datum polovio godinu na dva dela. U njemu se
vide tragovi starine, kada su u proleće naši preci slavili boga Jarila i
davali mu poklone da ne bi uništavao letinu olujama ili kišama.

Šesti mesec je izok, tršnjar, lipanj, čerešnjar, petrovski mesec,


senokosni mesec, jun. Naše srpske reči sa tim korenom su junak,
junoša, junac…sa značenjem snage, mladosti. Pošto je u ovom mesecu
vreme letnje dugodnevnice, onda je jasno da označava Sunce, koje u
tom periodu najjače sija, pa zato ljudi kažu da tog dana ono triput
zaigra na nebu. Vidovdan nosi u sebi ime starog boga Vida, Svetovida
ili Sutvida, sjajnog boga, kome su tih dana posvećivali svetkovine i
danas upamćene i poštovane u narodu. Sama reč „vid“ je praslovenska i
istog je značenja kao sanskritska „veda“- znanje, saznavanje, shvatanje.

Sedmi mesec u godini je srpanj, žetvar, ilinski mesec, červen, žitni


mesec, jul. Koren te reči se i kod nas sreće u ženskim imenima, a kod
Rusa se zvrk i nestaško kaže „jula“. Naši daleki preci su nam ostavili u
amanet ovu svetkovinu, posvećenu Perunu, da ne bi ognjem ili vatrom
palio seno, pšenicu ili kuću.

Osmi mesec je zarev, gumnik, kolovoz, gospođinski mesec, voćni


mesec, avgust. Ovaj mesec se zove zarev po glagolu „revati“, i označava
jelensku riku, jer su naši preci u davnini tada započinjali lov na jelene.
Sveti Ilija je naslednik staroslovenskog božanstva Peruna koji grmi i
nebo oblači, a pominje se i kao Agni (oganj), bog sunca i vatre. Tako je
gromovnik Perun postao Ilija, koji čuva u sebi staru srpsku reč „lila“, sa
značenjem ljubičaste boje, najjače boje u spektru. Iako leto još uvek
vlada, ovaj mesec nagoveštava da se primiče jesen i da se vreme
preobražava: „preobražava se list u gori i kamen u vodi.“ U vreme kada
je godina počinjala u martu, dani Preobraženja su upravo polovina
godine, pa se zato preobražava priroda i menja se vreme, i to vreme,
kada se računalo da godina ima samo leto i zimu. Kraj takve godine bio
je na Sretenje, kada su se zima i leto sretali.

nadica-janic.blogspot.com 8/28
19.5.2019. GOVOR DUŠE

Deveti mesec je rujen, grozdober, miholjski mesec, u južnim krajevima


i podjesen - kao prelazno doba, vinski mesec, septembar. Godina je
počinjala 1. septembra po starom kalendaru, u danima jesenje
ravnodnevnice, a u davnim vremenima narod je godinu započinjao i sa
prolećnom ravnodnevnicom.

Deseti mesec je listopad, šumopad, mitrovski mesec, kišni mesec,


oktobar. Makar deset oktobarskih dana biće sunčani i topli, jer je to
još period miholjskog leta.

Jedanaesti mesec je gruden, studen, mratinji mesec, magleni mesec,


novembar. Ova imena je dobio po čestoj oblačnosti, po kišnim
danima i maglama. Po svetom Mrati je dobio ime jer su njemu, kao
„vučjem svecu“, pre izlaska Sunca klali pile bez belega, da ne bi vuci
napadali stoku ili ljude. To su ostaci stare vere iz vremena kada su se
praznici posvećivali vuku, zmiji ili medvedu. Tu je i Mitrovdan, važan
praznik u godini, jer označava da je godini kraj i da snaga Sunca sve
više slabi, dok se potpuno ne izgubi, da bi se opet preporodila.

Dvanaesti mesec je studen, koledar, božićni mesec, decembar. Bez


obzira kada će pasti sneg, prava zima počinje uvek u decembru. Sveti
Nikola je preuzeo ulogu drevnog božanstva mrtvih. Nikola je prevoznik
duša s ovog na onaj svet, pa ga zato smatraju za brodara i gospodara
voda. Srbi do skoro Novu godinu nisu slavili, ali zato i danas slave
tradicionalnu, narodnu Novu godinu ili Novo leto - Mali Božić ili
Vasiljevdan, 14. januara, a to je još jedna potvrda da se kod Srba još
uvek čuva duhovna baština drevnih predaka.

Literatura:

- SLOVENSKA MITOLOGIJA - Enciklopedijski rečnik


- “Srpski kalendar”, Dunja Matić Stanišić
- Sajt Rasen

Za SRPSKU TELEVIZIJU USA priredila: Nadica Janić

Veza: STV USA

ОБЈАВИО ANIMA.ART У 21:50 НЕМА КОМЕНТАРА:

ОЗНАКЕ: DUŠA SLOVENSKA, TEKSTOVI STV USA

УТОРАК, 12. ФЕБРУАР 2019.

DRAGOMIR ANTONIĆ - ČUVAR BAŠTINE

Duša slovenska (60)

nadica-janic.blogspot.com 9/28

You might also like