Dopuna indirektnog objekta uz glagole slušanja i govorenja

U ovom radu biće analizirane dopune indirektnog objekatskog tipa samo uz one glagole
govorenja i slušanja koji ne sadrže u svom leksičkom značenju nikakvu kvantifikaciju, dakle uz
glagole GOVORITI, REĆI, KAZATI, PRIČATI, ISPRIČATI, ČUTI I SLUŠATI, ali ne i uz glagole Vvikati,
derati se, saslušati, itd.
Posmatrenje će uključiti, osim standardnog jezika, i jezik pisaca 19. vijeka sve do Vuka,
uključujući i njega.
Takav inventar, dakle, uključuje dva reda prijedloških konstrukcija:
1. O + lokativ i ZA + akuzativ
2.NA + akuzativ i ZA + instrumental.
Prvi red je šire distribucije jer konstrukcije koje obuhvata pojavljuju se uz glagole govorenja i
slušanja i po pravilu je ekspresivno nemarkiran, dok drugi red obuhvata samo one konstrukcije
koje se pojavljuju uz glagole govorenja, i ekspresivno je markiran, konstrukcije prenose nekakvu
negativnu konotaciju.
O + LOKATIV pojavljuje se kada je potrebno prosto označiti na koga se odnosi akcija bez obaveze
da se daju dalja objašnjenja, dakle ne mora se upotrebljavati neka druga eksplikativna dopuna:
Narod O NJIMA u šali svašta pripovijeda. Svi konjički oficiri vole da govore O KONJIMA. Itd.
ZA + AKUZATIV, za razliku od prethodne konstrukcije ne može da se upotrrijebi bez dodatne
odredbe, odnosno eksplikatora. U funkciji eksplikatora je najčešće zavisna rečenica sa veznikom
DA. Npr.: Kažu ZA NJEGA DA se obogatio. Taj eksplikator može biti izražen i nulom, odnosno
implicitno je prisutan. Tada govorimo o dvije mogućnosti: Ako je u pitanju glagol slušanja onda
nula mijenja izraz NEŠTO,(Čuo sam za njega;Čuo sam za njege nešto) a ako je koji od glagola
govorenja, tada se pod nulom podrazumijeva ekplikator koji je pozitivno usmjeren prema pojmu
koji se dodaje kao indirektan objekat Npr. :Reci za mene. uvijek podrazumijeva da se u toj
situaciji kaže nešto dobro.
Primjeri konstrukcija ZA + AKUZATIV: Sve okolnosti govore ZA TO. Neće ni da čuju ZA ODREĐENE
CIJENE, itd.
NA + AKUZATIV upotrijebljena uz glagol govorenja (uključujući čak i one sa kvantifikacijom kao
što su vikati, galamiti i sl.) daju negativnu karakterizaciju akcije glagola bez drugih semantičkih
pojedinosti. Npr: Agati dade baka mita srebrna, neka NA ME govori; Nije istina što NA DETE
kažeš; Ne nalazim na ovome čovjeku nijedne krivice što vi NA NJEGA govorit. Itd.
ZA + INSTRUMENTAL takođe služi za prenošenje negativne karektorizacije akcije govorenja, ali uz
uslov da lice nije prisutno u trenutku njenog ostvarenja. Vrlo je ograničena takva upotreba,
rijetka. Npr. : ZA TOBOM će ljudi govoriti. Teško vuku ZA KIME ne laju, i junaku ZA KIM ne govore.
Itd.

Jasno se vidi da je drugi red konstrukcija za označavanje indirektnog objekta dnas već arhaična
crta i da se nalazi u tekstovima starijih pisaca i u narodnim umotvorinama, dok su konstrukcije
prvog reda mnogo frekventnije, a za konstrukciju ZA + AKUZATIV karakteristično je to da najčešće
biva ostvarena u okviru kolokvijalnog komuciranja.