SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

GEOTEHNIČKI FAKULTET

BRANIMIR BIŠKUP

ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTOĆE SMICANJA

ZAVRŠNI RAD

VARAŽDIN, 2012.
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
GEOTEHNIČKI FAKULTET

ZAVRŠNI RAD

ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTOĆE SMICANJA

KANDIDAT: MENTOR:
BRANIMIR BIŠKUP Doc. dr. sc. Stjepan Strelec

VARAŽDIN, 2012.
 SADRŽAJ

1. UVOD .......................................................................................................... 1
2. OPĆI DIO .................................................................................................... 3
2.1 OSNOVNA SVOJSTVA TLA ..................................................................... 4

2.1.1 Trokomponenti karakter tla ................................................................. 4

2.1.2 Struktura tla ........................................................................................ 6

2.2 KLASIFIKACIJA TLA ................................................................................ 7

2.4 POSMIČNA ČVRSTOĆA TLA ................................................................ 13

2.3.1 Određivanje posmične čvrstoće ........................................................ 15

3. LABORATORIJSKA ISPITIVANJA ............................................................ 19

3.1 OBRADA I PRIPREMA UZORKA ........................................................... 20

3.1.1 Atterbergove granice ........................................................................ 20

3.1.2Određivanje gustoće čvrstih čestica tla .............................................. 24

3.1.2 Određivanje granulometrijskog sastava i klasifikacija ....................... 26

3.1.3 Sijanje ............................................................................................... 27

3.1.3 Areometriranje .................................................................................. 29

3.2. UGRADNJA UZORKA ........................................................................... 30

3.3 POKUS IZRAVNOG POSMIKA .............................................................. 31

4. REZULTATI LABORATORIJSKIH ISPITIVANJA ...................................... 35

4.1 PRILOG .................................................................................................. 40

5. ZAKLJUČAK .............................................................................................. 87
6. POPIS LITERATURE ................................................................................ 90
7. POPIS SLIKA I TABLICA........................................................................... 92
8. SAŽETAK .................................................................................................. 93
ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

1. UVOD

1
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Tlo je materijal koji se sastoji od tri komponente: čvrstih čestica(pijesak,

glina, šljunak...), zatim tekuće(voda...) i plinovite(zrak...) faze u porama između
čestica. Današnje mogućnosti izračunjavanja i mjerenja daju nam raznolikost
kod biranja načinja ispitivanja, uvid u ponašanje tla pod raznim uvijetima i zašto.
Kod deformiranja tla u geotehnici jedan od problema je formiranje klize plohe i
klizanja jednog dijela tla. Stoga proizlazi da je jedno od najvažnijih inženjerskih
svojstava posmična čvrstoća tla.

Posmična čvrstoća je vrijednost posmičnog naprezanja u trenutku sloma,

duž klizne plohe unutar mase tla. Vrlo je važnorazlikovati vršnu i rezidualnu
posmičnu čvrstoću tla. Za potrebe projektiranja vršna čvrstoća je značajna
samo u slučajevima malih deformacija, kada je naprezanje znatno manje od
onog koje bi izazvalo slom u tlu. U slučajevima kada se očekuje da bi posmično
naprezanje moglo doseći vršnu posmičnu čvrstoću mjerodavna je vrijednost
rezidualne posmične čvrstoće kako bi se spriječila pojava progresivnog sloma u
tlu.

Posmična čvrstoća tla u laboratoriju se određuje u uređaju za izravni

posmik. Kod ispitivanja treba se odlučiti je li za problem odlučujuća vršna ili
rezidualna čvrstoća, zatim, koja je brzina posmika i slično.

Cilj ovog završnog rada je određivanje parametara čvrstoće smicanja u

uređaju za izravni posmik, prikaz ostalih parametara koji se dobivaju na temelju
rezultata ovog pokusa.

2
ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

2. OPĆI DIO

3
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

U općem dijeluzavršnog rada biti će obrađena i prikazana osnovna svojstva

tla poput trofaznog karaktera i strukture tla, objasnit će se postupak klasifikacije
tla, te posmična čvrstoća. Poznavanje ovih teoretskih poglavlja iz mehanike tla
neophodno je kako bi se razumio praktični dio rada.

2.1 OSNOVNA SVOJSTVA TLA

Tlo je nastalo kao rezultat triju procesa:

- raspadanje stijena(može biti mehanička i kemijska),

- transport produkata raspadanja(voda, vjetar, gravitacija...) i
- sedimentacija transportiranih čestica(veličina čestica, ioni u vodi)

Konačni proizvod nakon procesa sedimentacije pojavljuje se tlo.

2.1.1 Trokomponenti karakter tla

Uzimajući u obzir način sedimentacije čestica tlajasno je da se ono

sastoji od čestica različite krupnoće i međuprostora – pora. Pore su u tlu
ispunjene plinom i/ili tekućinom. Plin je najčešće zrak, a tekućina je redovito
voda, ali može biti i nafta ili slično. Iz tog razloga govori se o trokomponentnom
karakteru tla. Radi jednostavnijeg definiranja odnosa između komponenta uvodi
se „model tla“ prikazan na Slici 2.1 pomoću kojeg se kvantificiraju jedinični
odnosi volumena i masa u uzorku tla prikazani u Tablici 2.1. Oznake, indeksi i
kratice koje se ovdje navode preuzeti su iz Eurokoda 7.

4
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

UZORAK TLA MODEL TLA

Vg plin mg
Vv
Vw tekućina mw

prelazi u V m

čestice tla ms
Vs

pore volumeni mase

Slika 2.1 Model tla

Tumač oznaka sa Slike2.1 V – ukupni volumen uzorka, [cmᶟ] Vv

– volumen pora, [cmᶟ]Vs– volumen čvrstih čestica, [cmᶟ] Vg– volumen plina,
[cmᶟ] Vw– volumen vode, [cmᶟ] m – ukupna masa uzorka, [g]mg–
masa plina ≈ 0 mw– masa vode, [g] ms– masa čvrstih čestica,
[g]

Na temelju ovog modela tla definirani su sljedeći volumenski i maseni odnosi:

Tablica 2.1. Volumenski i maseni odnosi

𝑉𝑣
Relativni porozitet , [%] 𝑛=
𝑉 (2.1)
𝑉𝑣
Koeficijent pora, [1] 𝑒=
𝑉𝑠
(2.2)
𝑚𝑤
Vlažnost, [%] 𝑤=
𝑚𝑠
(2.3)
𝑉𝑤
Stupanj zasićenosti, [%] 𝑆𝑟 =
𝑉𝑣
(2.4)
𝑚𝑠
Gustoća čestica tla, [g/cmᶟ] 𝜌𝑠 =
𝑉𝑠
(2.5)

Gustoća suhog tla, [g/cmᶟ] 𝜌𝑑 = 𝜌𝑠 · (1 ­ 𝑛)

(2.6)
𝑚
Gustoća tla, [g/cmᶟ] 𝜌=
𝑉 (2.7)
𝑚𝑤
𝜌𝑤 =
Gustoća vode, [g/cmᶟ] 𝑉𝑤
(2.8)

5
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

2.1.2 Struktura tla

Struktura tla(mikrostruktura) je raspored čvrstih čestica u tlu, a koristi se za

opisivanje geometrije i veza između zrna i pora među njima, pri čemu se
razlikujudvije grupe:

- nekoherentna ili krupnozrnata i

- koherentna ili sitnozrnata

Strukture koherentnih(Slika 2.2 a,b,c) i nekoherentnih(Slika 2.2 d,e,f) materijala

tla međusobno se bitno razlikuju. Kod nekoherentnog tla je gravitacija glavni
čimbenik koji utječe na formiranje strukture tla. Kod koheretnih tala uz
gravitaciju važan utjecaj imaju i molekularne sile.Uzmimo da su zrna
krupnozrnatog tla kuglice pravilnog oblika i iste veličine (uniformni pijesak).
Zrna se mogu posložiti tako da je svako zrno točno iznad onog ispod njega pa
bi se formirala struktura s maksimalnim koeficijentom poroznosti (n=0,48), kao
što je prikazano na Slici 2.2 a. Ako se zrna slože tako da ona gornja budu u
udubinama između zrna u donjem redu, koeficijent poroznosti bio bi daleko
manji od prijašnjeg primjera(n=0,26), Slika 2.2 b.Treći slučaj je da se u zbijenu
strukturu u prazne pore dodaju manja zrna, tako dobijemo vrlo gustu
strukturu(n˂0,26), Slika 2.2 b. U ovom je slučaju poroznost najmanja (n˂0,26).

a) rahlab) zbijenac) vrlo gusta

d) saćasta e) pahuljasta f) složena

Slika 2.2 Struktura tla

6
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Maksimalni koeficijent pora za promatrano tlo označava se saemax, a minimalni

saemin. Prirodno tlo koje se sastoji od zrna različitih veličina, obično ima
manjevrijednosti graničnih poroznosti i manji raspon između njih. Za prirodne ili
laboratorijski pripremljene uzorke pijeska,emin i emax najviše zavise od
zaobljenosti zrna R i koeficijenta jednoličnosti CU.

2.2KLASIFIKACIJATLA

Za klasifikaciju tla potrebno je poznavati raspodjelu veličina čvrstih

čestica tj. granulometrijski sastavi Atterbergove granice. Granulometrijski
sastav tla određuje se sijanjem, suhim ili mokrim, na nizu sita standardnih
veličina otvora, te vaganjem ostataka na svakom situ i onoga što je prošlo kroz
najfinije sito. Za čestice manje od 0,06mm granulometrijski sastav se određuje
areometriranjem.

Slika 2.3 Granulometrijski dijagram

7
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Granulometrijski sastav uobičajeno se prikazuje granulometrijskim

dijagramom;postotkom mase ili težine prolaza kroz sito, tj. udjelom čvrstih
čestica koji su manji od date dimenzije. Pri tome se na apscisi redovito
prikazuje veličina zrna, u logaritamskom mjerilu, a na ordinati postotak prolaza.
(Slika 2.3 Granulometrijski dijagram)

Klasifikacija tla je postupak svrstavanja materijala tla u grupe sličnih

svojstava. U ovom završnom radu korištena je USCS klasifikacija (Unified Soil
Classification System) prema BS-u (British Standard), prikazana uTablici 2.3
USCS klasifikacija tla.

Za karakterizaciju granulometrijskog sastava tla definiraju se dva koeficijenta:

- koeficijent jednoličnosti

𝐷60
𝐶𝑢 =
𝐷10 (2.9)
- koeficijent zakrivljenosti

(𝐷30 )2 (2.10)
𝐶𝑐 =
𝐷10 ∙ 𝐷60

Karakteristični promjeri zrna D10, D30 i D60 određuju se tako da se u

granulometrijskom dijagramu povuče horizontalna linija na odgovarajućim
postocima (10%, 30% i 60%) te se očitaju vrijednosti promjera zrna u
milimetrima. Ako je koeficijent jednoličnosti Cu jednak 1 znači da su sva zrna
jednakog promjera, ako su pak u uzorku promjeri zrna u širokom rasponu,Cu je
jako velik. Dakle, što je koeficijent jednoličnosti veći to je materijal manje
jednoličan.

Za klasifikaciju sitnozrnatog tla služe Atterbergove granice; niz

empirijskih, laboratorijskih pokusa oblikovanih za potrebe određivanja
ponašanja glina pri određenoj vlažnosti. Atterberg je svojevremeno odredio
čitav niz takvih granica od kojih su se za upotrebu zadržale samo neke. Njih je
kasnije doradio i standardizirao za upotrebu A. Cassagrande. Ovi pokusi u
postojećim standardima nazivaju se klasifikacijski pokusi, a rezultati pokusa su
granica tečenja, granica plastičnosti, granica stezanja i indeksni pokazatelji.

8
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Služe da se na indirektan način pobliže definiraju svojstva glinovitih komponenti

tla.

Granice plastičnih stanja su:

 Granica stezanja (shrinkage limit) - oznaka ws
Granicu stezanja definira vlažnost na prijelazu iz polučvrstog u čvrsto
konzistentno stanje, tj. određena je sadržajem vlažnosti pri kojemu se postignuti
volumen uzorka ne smanjuje daljnjim sušenjem.

 Granica plastičnosti (plasticity limit) - oznaka wp,

Granica plastičnosti definirana je sadržajem vode na prijelazu iz plastičnog u
polučvrsto konzistentno stanje tla.

 Granica tečenja (liquid limit) - oznaka wL,

Granica tečenja je mjera potencijalne kohezivnosti tla, a definirana je sadržajem
vode (vlažnosti) na prijelazu koherentnog tla iz tekućeg u plastično konzistentno
stanje. Što su čestice tla sitnije, potrebno je više vode da se postigne njihova
određena međusobna pokretljivost, a time i vlažnost kojom se definira granica
tečenja. Visoka vrijednost granice tečenja je prema tome pokazatelj
sitnozrnatosti tla.

Poznavanjem gore spomenutih granica koherentan materijal možemo

klasificirati u određene skupine prema plastičnosti. Za klasificiranje materijala
prema plastičnosti, potrebno je odrediti indeksne pokazatelje, kao što su indeks
plastičnosti, indeks konzistencije, te indeks tečenja.

 Indeks plastičnosti - razlika sadržaja vlage između granice tečenja i

granice plastičnosti

I P  wL  wP (2.11)

gdje je: wL- granica tečenja, wp - granica plastičnosti

9
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Što je indeks plastičnosti veći, to je veća stabilnost koherentnog materijala kod

promjene sadržaja vode. Veći indeks plastičnosti ukazuje na veću žilavost i
čvrstoću materijala u suhom stanju.

 Indeks konzistencije - njime se određuje stanje konzistencije za

koherentne vrste tla
wL  w
IC  (2.12)
IP

gdje je: wL - granica tečenja, w - prirodna vlažnost, P - indeks plastičnosti

Kada je indeks konzistencije jednak nuli (Ic = 0), tada je materijal u

konzistentnom stanju na granici tečenja, a kad je jednak jedan (I c = 1), tada je
materijal u konzistentnom stanju na granici plastičnosti.

 Indeks tečenja - u praksi se samo ponekad koristi

w  wP
IL  (2.13)
IP

gdje je: w - prirodna vlažnost, wp - granica plastičnosti,IP - indeks plastičnosti

Indeks tečenja je alternativni pokazatelj konzistentnog stanja koji se ponekad

koristi umjesto indeksa konzistencije. Ukoliko je indeks tečenja negativan,
vlažnost tla je manja od granice plastičnosti i zato je tlo u polučvrstom ili
čvrstom stanju.

Arthur Casagrande (1947)utvrdio je da povezujući indeks plastičnosti (IP)

i granicu tečenja (wL) za pojedine koherentne vrste materijala, nastaje
grupiranje materijala u pojedinim zonama. Na taj način je dobio dijagram koji je
nazvao dijagram plastičnosti.

10
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Fizikalne karakteristike glinovitih tla mijenjaju se sadržajem vode. Suho

glinovito tlo može biti potpuno čvrsto. S porastom vode u njemu ono postaje
najprije polučvrsto, zatim plastično te prelazi u žitko stanje. Količina vode pri
kojoj se održavaju te promjene u glini ovisi o granulometrijskom sastavu, o
sadržaju koloidnih čestica i o vrstama minerala gline što ih sadrži.

Slika 2.4. Stanje plastičnosti glinovitih materijala

Na osnovi rezultata dugotrajnih opažanja i empirijskih pokusa definirano

je stanje plastičnosti glinovitih materijala i granice između tih stanja, određene
količinom vlage u trenutku kad materijal ima granična svojstva. Stanja
plastičnosti granice među njima prikazane su na slici( 2.4.).uz izražen sadržaj
vlage na osi apscisa.

11
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Tablica 2.3. USCS klasifikacija tla

Klasifikacijski kriterij za
Glavna podjela Grupa
Uobičajeni nazivi krupnozrna tla
simbola
dobro granulirani šljunci,

Čisti šljunak (malo ili

ništa sitnih čestica)
Cu=D60/D10>4
Šljunak (više od polovice krupnih frakcija s

GW mješavina šljunka i pijeska,

Krupnozrnata tla (više od polovice materijala s zrnima većim

Cc=1<D302/(D10 x D60) <3

malo ili ništa sitnih čestica
zrnima većim od 2 mm )

slabo granulirani šljunci,

Sve gradacije koje ne zadovoljavaju kriterije za
GP mješavina šljunka i pijeska,
GW
malo ili ništa sitnih čestica

Poviše A-linije
GM
česticama (znatna

prašinasti šljunci, Attebergove granice ispod

Šljunak sa sitnim

sa 4<Ip<7 su
količina sitnijih

mješavina šljunka, pijeska i praha A-linije ili Ip<4 granični

čestica)

slučajevi koji
zahtijevaju
GC
od 0, 06 mm)

Attebergove granice iznad uporabu

glinoviti šljunci,
A-linije ili Ip>7 dvojnih
mješavina šljunka, pijeska i mulja
simbola
SW dobro granulirani pijesci,
Cu=D60/D10>6
sitnih čestica)

šljunkoviti pijesci,
(malo ili ništa
Pijesak (više od polovice krupnih frakcija s

Čisti pijesak

Cc=1<D302/(D10 x D60)<3
malo ili ništa sitnih čestica

SP slabo granulirani pijesci,

zrnima manjim od 2 mm)

Sve gradacije koje ne zadovoljavaju kriterije za

sljunkoviti pijesci,
SW
malo ili ništa sitnih čestica

Iscrtane
Pijesak sa sitnim česticama

SM prašinasti pijesci, Attebergove granice ispod granice u zoni

(znatna količina sitnijih

mješavina pijeska i praha A-linije ili Ip<4 vrijednosti s

4<Ip<7 su
čestica)

granični
slučajevi koji
SC Attebergove granice iznad zahtijevaju
glinoviti pijesci,
A-linije ili Ip>7 uporabu
mješavina pijeska i praha
dvojnih
simbola
- odrediti postotke pijeska i šljunka iz granulometrijske krivulje
Neorganske
- u ovisnosti o postotcima sitnih čestica (frakcije <0.06 mm), krupnozrnata tla su
Prašine i gline niske plastičnosti (wL˃50)

prašine, prašinast ML klasificirana:

ili glinoviti
Sitnozrnata tla ( više od 50% zrna manja od 0,06mm:

- Manje od 5% : GW, GP, SW, SP

sitni pijesci, niske
- Od 5% do 12% : granični slučajevi
plastičnosti
koji zahtjevaju uporabu dvojnih simbola

Neorganske gline,
prašinaste gline, CL
pjeskovite gline,
niske plastičnosti

Organske prašine,
OL
D50˂0,06mm))

organske
prašinaste gline,
niske plastičnosti
Prašine i gline visoke plastičnosti (wL˃50)

Neorganske MH
prašine visoke
plastičnosti

Neorgasnke gline CH
visoke plastičnosti

Organske gline OH
visoke plastičnosti

12
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

2.4POSMIČNA ČVRSTOĆA TLA

Sva tla će se slomiti prilikom smicanja. Posmična čvrstoća je kombinacija

kohezije i kuta unutarnjeg trenja. Kohezija (c) je posljedica veze između čestica;
značajna je u glinama, dok je nema u čistim pijescima i šljuncima. Kut
unutarnjeg trenja (φ) je posljedica trenja među česticama; viši je u šljuncima i
pijescima nego u glinama i prahu.

Pod pojmom čvrstoća u području geotehnike općenito se podrazumijeva

posmična čvrstoća zbog toga što do slučaja sloma kod građevina izgrađenih od
zemljanih materijala, te ostalih objekata temeljenih na tlu, dolazi prekoračenjem
posmične čvrstoće tla.Posmična čvrstoća je vrijednost posmičnog naprezanja,
pri lomu, duž klizne površine unutar mase tla.

Dovoljno dobar opis ponašanja tla pruža Coulomb-ov zakon čvrstoće koji
u totalnim naprezanjima ima sljedeći oblik:

τf = c + σn·tgφ (2.14)
U jednadžbi 2.13 je:

- τf posmična čvrstoća u trenutku sloma

- σntotalno normalno naprezanje na plohi sloma

- c kohezija određena za totalna naprezanja
- φ kut unutarnjeg trenja određen za totalna naprezanja

Do sloma u tlu dolazi kada Mohr-ova kružnica naprezanja dodirne

anvelopu sloma opisanu jednadžbom 2.14, kao što je grafički prikazano na Slici
2.5. uobičajeno se Coulomb-ov zakon čvrstoće naziva još i Mohr – Coulomb-ov
zakon posmične čvrstoće.

13
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Slika 2.5. Mohr – Coulomb-ov zakon čvrstoće (Matešić, 2006)

Anvelopa sloma određena je s dva parametra čvrstoće koje nazivamo

kohezija (c) i kut unutarnjeg trenja (φ). Oni nisu konstante materijala, već ovise
o nizu čimbenika: vrsti materijala, stanju materijala (naprezanju
prekonsolidacije,vlažnosti i relativnom porozitetu), veličini naprezanja te o
načinu i brzini nanošenja opterećenja.

Tangens kuta unutarnjeg trenja je gradijentanvelope sloma. Kut

unutarnjeg trenja je parametar koji je karakterističan za sve materijale tla, manji
za sitnozrnate, a veći za krupnozrnate. Kohezija je otpor tla na smicanje kada
su normalna naprezanja jednaka nuli, karakteristična je za sitnozrnata tla, dok
je za krupnozrnata tla jednaka nuli.

Oblici zavisnosti relativne posmičnedeformacije  u funkciji posmičnih

naprezanja τ prikazani su na Slici 2.6., gdje se vide tri različita mehanizma

sloma:

 F  F R 
?
R
F,
f R f f  ?
f , r

  
(a) (b) (c)

Slika 2.6.Ponašanje tla pri smicanju (Maksimović, 2005)

14
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Krto – plastični(Slika 2.6.a) slom podrazumijeva povećanje posmičnog

naprezanja do maksimalne veličineτf, koja predstavlja vršnu posmičnu čvrstoću,

a zatim opadanje posmičnog naprezanja pri daljnjim deformacijama, do

rezidualne čvrstoćeτf,r pri velikim deformacijama. Maksimalna vrijednost

naprezanja je vršna čvrstoća (točka F), a rezidualna čvrstoća (točka R) ili

čvrstoća pri velikim deformacijama, dostiže se uz opadanje čvrstoće od točke F
do točke R i ostaje konstantna nakon dostizanja određene veličine deformacija i
pri daljnjim deformacijama.Ovakav mehanizam sloma karakterističan je za
dobro zbijena tla.

Ukoliko porastom deformacija posmično naprezanje dosegne

maksimalnu vrijednost τf, a zatim sa daljnjim deformacijama ovo naprezanje

ostaje konstantnoτf=τf,r, radi se o plastičnom slomu (Slika 2.6.b). Ovakav

mehanizam sloma karakterističan je za rastresita tla.

U nekim okolnostima tlo može pokazivati i žilavo ponašanje (Slika 2.6.c)

gdje se porastom posmične deformacije povećava posmično naprezanje, te se
ne dostiže karakteristična maksimalna vrijednost u ispitanom intervalu
deformacija.

2.3.1 Određivanje posmične čvrstoće

Posmična čvrstoća može se odrediti u laboratoriju i na terenu. Najčešće

korišteni uređaj za ispitivanje posmične čvrstoće u laboratoriju je uređaj za
izravni posmik. Osim tog uređaja koristi se i triaksijalni uređaj koji je složeniji za
rukovanje, ali ima znatno bolje mogućnosti od uređaja za izravni posmik. Tako
na primjer, u uređaju za izravni posmik nije moguće mjeriti porni tlak pa nije
moguće razlikovati totalna i efektivna naprezanja; geometrija uređaja nameće
plohu smicanja tj. zonu smicanja; kutija u kojoj se smiče uzorak ima trenje
između okvira koje utječe na konačne parametre tla… Unatoč tim nedostacima,
uređaj za izravan posmik daje zadovoljavajuće rezultate za potrebe
projektiranja.

15
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Osnovni princip pokusa izravnogposmika je sljedeći:

- Uzorak se optereti normalnim naprezanjem nanošenjem vertikalne

sile.
- Horizontalnom silom izazivaju se posmična naprezanja po sredini
uzorka.

Uređaj za izravni posmik shematski je prikazan na Slici 2.7. (direct shear

apparatus). Jednostavan je i često korišten laboratorijski uređaj koji se sastoji
se od dvodijelne ćelije kvadratnog presjeka razdijeljene horizontalno u koju se
ugrađuje uzorak između poroznih pločica. Poklopac tijesno klizi u gornji dio
kutije i preko njega se nanosi vertikalno opterećenje.

Pokus se odvija u dvije faze:

- konsolidacija (traje sve dok se ne završi primarna konsolidacija

uzorka)
- smicanje (počinje nakon završetka faze konsolidacije, a vrši se tako
da se gornji i donji dio ćelije pomiču horizontalno jedan u odnosu na
drugi, unaprijed definiranom brzinom smicanja)

Postoji dvije osnovne vrste uređaja za izravni posmik. To su uređaj sa

stalnim prirastom deformacije tj. sa konstantnom brzinom smicanja i uređaj sa
stalnim prirastom sile (koji se više ne koristi). Obzirom na to postoje i različiti
kriteriji sloma, tj. kriteriji za određivanje posmične čvrstoće. Kod oba uređaja
uzorak se prethodno konsolidira pod određenim vertikalnim naprezanjem, a
koje ovisi o potrebi konkretnog zadatka.

16
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Slika 2.7. Uređaji za izravni posmik

Rezultati mjerenja prikazuju se kao relacija između ostvarenog

posmičnog naprezanja i odgovarajućeg pomaka između dva dijela ćelije.

Posmično i normalno naprezanje u plohi na spoju dijelova ćelije su τ= T/A i σ =

N/A, gdje je A površina uzorka u ravnini dodira dviju dijelova ćelije, T

horizontalna sila, a N vertikalna sila.

Rezultati pokusa izravnog posmika reflektiraju se u totalnim

naprezanjima koji su jednaki efektivnim kod pokusa s dovoljno sporom
deformacijom, te prethodnom konsolidacijom i obostranim dreniranjem uzoraka.

S promjenom normalnog naprezanja mijenja se i razvoj posmičnih

naprezanja pri smicanju. Uobičajeno je da se iz jednog materijala izvedu tri
ispitivanja pod tri različita vertikalna opterećenja (svako sljedeće je dvostruko
veće od prethodnog) kako bismo mogli pouzdano odrediti parametre posmične
čvrstoće tla (Slika 2.8.).

17
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Slika 2.8. Prikaz rezultata pokusa izravnog posmika

Najzanimljivije su granične vrijednosti posmičnog naprezanja:

- vršna čvrstoća tla kao najveća vrijednost posmičnog naprezanja kada

nas zanimaju relativno male deformacije i
- rezidualna čvrstoća tla kao naprezanje koje odgovara velikim
deformacijama.

Slika 2.9. Uzorak nakon ispitivanja

18
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

3. LABORATORIJSKA ISPITIVANJA

19
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

U ovom poglavlju bit će detaljno prikazana i opisana sva laboratorijska

ispitivanja koja su provedena u praktičnom dijelu ovog rada.

3.1 OBRADA I PRIPREMA UZORKA

Prije pokusa izravnog posmika na uzorku se trebaju napraviti dodatni

pokusi da bi se dobile potrebne informacije za izračun i obradu podataka
dobivenih posmikom:

- Atterbergove granice(granice tečenjai granice plastičnosti)

- određivanje gustoće čestica tla ρs,
- određivanje granulometrijskog sastava(areometriranje), klasifikacija i
- određivanje trenutne vlažnosti uzorka(provodi se zasebno kod svakog
pokusa)

3.1.1 Atterbergove granice

Ovo laboratorijsko ispitivanje provodi se u svrhu određivanja

konzistentnih granica koherentnog tla, odnosno granica tečenja i plastičnosti.
Granica tečenja ( Wl) definirana je kao postotak sadržaja vlage u tlu koje se
spaja u posudici. Tlo je potrebno prethodno dobro homogenizirati, njime
napuniti posudicu i posebnim nožem urezati brazdu široku 2mm. Standardna
granica tečenja dobije se kada posudica udara u postolje visine od 1cm, dva
udarca u sekundi kod dvadeset i petog udarca.

Atterberg je definirao sedam granica konzistencije za klasifikaciju

sitnozrnatog tla. Međutim danas se u inženjerstvu najčešće koriste samo dvije,
granica tečenja i granica plastičnosti. Treće granice, granice stezanja koriste se
samo povremeno. Sadržaj vlage kod granice tečenja definiran je na granici gdje
tlo prelazi iz plastičnog u tekuće stanje, a kod granice plastičnosti gdje tlo
prelazi iz polučvrstog u plastično stanje. Granica stezanja određena je
sadržajem vlage pri kojem se postignuti volumen uzorka ne smanjuje daljnjim
sušenjem.

20
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Oprema za utvrđivanje Atterbergovih granica je aparat za ispitivanje

granice tečenja, sito otvora 0,5mm, nožić za urezivanje brazde, posudice za tlo,
nožić za punjenje, boca štrcalica sa destiliranom vodom, vaga i sušionik. (slika
3.1.)

Slika 3.1. Oprema za određivanje Atterbergerovih granica

Određivanje Atterbergovih granica se svodi na dva pokusa:

a) granica tečenja i

b) granica plastičnosti

a) Granica tečenja

Tlo se protisne kroz sito od 0,5mm da se uklone mogući kamenčići i

pomiješa sa određenom količinom destilirane vode sve dok se ne dobije glatka
masa. Prekrije se celofanom da se spriječi gubitak vlage. Izmjeri se masa
prazne posudice te se njihova masa i broj zapišu u odgovarajuću tablicu(tablica
3.1.) .

21
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Tablica 3.1. Prikaz načina upisivanja podataka za granicu tečenja

Provjeri se visina pada posude na postolje, koja mora odgovarati visini

pada od 10mm. Visina noža za urezivanje je također 10 mm, a širina dijela za
urezivanje je 2 mm. Potrebno je odrediti pravilnu brzinu okretanja ručice tako da
posuda pada točno dva puta u sekundi.Određena količina prethodno
homogeniziranog tla stavi se u posudu, dobro se pritisne da se eliminiraju svi
mjehurići zraka i raširi se po posudi. Pripremljen uzorak mora biti horizontalan,
a njegova dubina 10mm na najdubljem dijelu posude. (slika 3.2.)Nožem za
udubljenje pažljivo se usječe brazda duž sredine uzorka (kao što je prikazano
na slici 3.4.). Nož je uvijek potrebno držati okomito u odnosu na dno posude
dok se urezuje brazda. Treba se posvetiti posebna pažnja da bi se spriječilo
klizanje tla iz posude. Tako je tlo podijeljeno u dvije polovice(slika 3.3.).

Slika 3.2. Slika3.3. Slika 3.4.

Horizontalno postavljen Urezivanje brazde Spojeni uzorak na dužini
uzorak u posudi od 13mm nakon
određenog broja udaraca

Provjeri se da je postolje Cassagrandeovog aparata ispod posude

očišćeno od tla kao i sami vanjski dio posude aparata. Uključi se ručica
aparature tako da udara točno dva udarca u sekundi i istodobno se broji broj

22
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

udaraca posude u postolje aparata,dok se dvije polovice uzoraka ne spoje po

dužini od 13mm. Ukoliko broj udaraca prođe 50, tada se ide na korak broj 8 i ne
zapisuje broj udaraca, u suprotnom se broj udaraca zapisuje u tablicu
(slika3.4.). Uzme se uzorak, koristeći laboratorijsku žicu, od jednog kraja
posude do drugog. Uzeti uzorak mora sadržavati tlo s obje strane brazde gdje
je tlo došlo u kontakt. Stavi se u posudicu, važe, masa upisuje u tablicu i stavlja
u sušionik na sušenje najmanje 16h.Cijeli uzorak tla ponovo se promiješa i doda
mala količina destilirane vode da bi se povećala vlažnost.

Postupak se ponavlja više puta tako da se kod svakog ispitivanja dobije

manji broj udaraca. Jedno ispitivanje mora biti u razmaku od 25-30 udaraca,
drugo 20-30 i treće 15-20 udaraca.

b) Granica plastičnosti

Izvažu se prazne posudice sa poklopcima i unese njihova masa i broj u

tablicu (tablica 3.2.). U uzorak tla se doda destilirana voda tako da možemo tlo
izrolati u valjčiće. Tlo se oblikuje u valjčić i rola se dlanovima. Koristi se skoro
bez pritisaka da se dobije valjčić ujednačenog promjera. Valjčić mora biti
promjera 3,0mm za što su potrebne oko dvije minute (slika 3.5.)

Tablica 3.2.Prikaz načina upisivanja podataka za granicu plastičnosti

23
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Kada se dosegne odgovarajući promjer na valjčiću moraju biti vidljive

pukotine. U slučaju da pojave pukotina na valjčiću nema(previše vlage),
postupak rolanja se ponavlja. Valjčići u posudi stavljaju se u sušionik(pritom se
pazi da gotovi valjčići u procesu ne gube vlagu).

Slika 3.5. Primjer valjčića za dobivanje granice plastičnosti

3.1.2Određivanje gustoće čvrstih čestica tla

Gustoća čestica tla ili specifična gustoća određena je prema normi ASTM
D854.

Opis postupka: pokus se provodi pomoću piknometara tipa Gay-Lyssac.

To je staklena bočica s brušenim šupljim čepom sadržaja obično 100 cm³ točno
poznatog volumena. Vaganjem se izmjeri masa mu male količine suhog uzorka i
masamp piknometra s vodom na temperaturi od 20º. Zatim se uzorak naspe u
piknometar u koji dolijemo vodu (približno dvije trećine volumena) i on se stavi u
pješčanu kupelj koja se zagrije i uzrokuje kuhanje uzorka u piknometru. To se
radi kako bi se sa svih čestica i iz vode uklonio zrak, tj. da se pore popune
vodom. Kad se piknometar s uzorkom ohladi, napuni se vodom do vrha i
ponovno važe (masa piknometra s uzorkom u vodi mp+u). Volumen
uzorkaVutada dobijemo kao odnos istisnute mase vode iz piknometra i gustoće
vode (ρw).

24
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

𝑚𝑢 + 𝑚𝑝 + 𝑚𝑝+𝑢
𝑉𝑢 =
𝜌𝑤 (3.1)
Iz uvjeta da je Vu=Vs, a mu=ms, slijedi da je gustoća uzorka jednaka njegovoj
masi podijeljenoj s volumenom:

𝑚𝑠
𝜌𝑠 =
𝑉𝑠 (3.2)

gdje je: ms - masa čvrstih čestica tla

Vs - obujam čvrstih čestica tla

ρs – gustoća čvrstih čestica tla

U ovom ispitivanju vrlo je bitno koristiti preciznu vagu jer se radi s vrlo malim
masama.

Redoslijed provođenja pokusa prikazan je na Slici 3.6.:

a) b) c) d)

e) f) g) h)
Slika 3.6. Određivanje gustoće čvrstih čestica
a) suhi uzorak, b) sipanje uzorka u piknometar, c) vaganje suhog uzorka u
piknometru, d) dolijevanje vode u piknometar, e) piknometri s uzorkom i vodom
do 2/3 volumena, f) kuhanje uzoraka u pješčanoj kupelji, g) punjenje piknometra
do vrha vodom, h) vaganje piknometra s uzorkom i vodom

25
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

3.1.2 Određivanje granulometrijskog sastava i klasifikacija

Kako bi se uzorak mogao klasificirati potrebno je poznavati njegov

granulometrijski sastav. Granulometrijski sastav raspodjela čestica tla po
veličini(Tablica 3.3.) izražena u postotku mase. Smatramo ga vrlo važnom
osobinom materijala tla. Tlo je skupina čestica (zrna) različitog oblika i veličine.
Prema veličini zrna svrstavamo tla u skupine : pijesak i šljunak (krupnozrnati
materijali), te prah i glina (sitnozrnati materijali). Sadržaj i veličina zrna određuje
se tako da se uzorakmaterijala tla prosijava kroz sita različite veličine otvora.
Nakon 15 minuta se svako sito posebno važe.Rezultati vaganja se upišu u
tablicu i primjenom odgovarajućeg računskog postupka se iz mase pretvore u
postotke koji se ucrtavaju na granulometrijski dijagram. Možemo sada izreći
nešto točniju definiciju granulometrijskog sastava:

Granulometrijski sastav tladefiniran je sadržajem zrna različite veličine u

određenoj količini tla izraženoj u postotku mase ispitivanog tla.

Već se samo na temelju granulometrijskog sastava mogu odrediti neke

fizikalne karakteristike tla, a za njegovu primjenu u geotehničkim zahvatima,
kao primjerice: vodopropusnost, visina kapilarnog dizanja,filtarska svojstva,
osjetljivost na smrzavanje, podložnost eroziji, uporabljivost određene
mehanizacije, itd.

Osnovni koraci u određivanju granulometrijskog sastava su:

- odabiranje reprezentativnog uzorka,

- odabiranje metode ispitivanja s obzirom na vrstu materijala.

Postupci za određivanje granulometrijskog sastava su:

a) sijanje – za čestice veće od 0,06 mm;

b) areometriranje(sedimentiranje čestica u vodi) za čestice manje od 0,06mm;

c) kombinirana analiza – ako materijal sadrži i krupne i sitne frakcije.

26
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Tablica 3.3. Vrste materijala prema veličini čestica

(ISO – Međunarodna organizacija za standardizaciju, USCS – Američki propisi)

Opis Nominalni USCS

promjer [mm]
više od 60 više od 60
75mm
60 – 20
KRUPNOZRNATA TLA

KRUPAN 60 – 20
20 – 6
SREDNJI 20 – 6
6–2
SITAN 6–2
4,75mm
2 – 0,6 KRUPAN 2 – 0,6
0,6 – 0,2
SREDNJI 0,6 – 0,2
0,2 – 0,06
SITAN 0,2 – 0,06
0,075mm
0,06 – 0,02 KRUPAN 0,06 – 0,02
SITNOZRNATA

0,02 – 0,006
SREDNJI 0,02 – 0,006
TLA

SITAN 0,006 – 0,002

GLINA
Manje od 0,002

3.1.3 Sijanje

Provodi se suhim ili mokrim postupkom. Za sijanje se koristi niz sita

standardnih dimenzija, čiji se otvori smanjuju na svakom slijedećem situ
(odozgo prema dolje),(slika3.8.).

Suhi postupak: Uzme se određena količina materijala, uzorak (veličina

uzorka ovisi o vrsti materijala iveličini zrna). Uzorak se usipa na najgrublje sito u
nizu sita (koja su postavljena jedno iznaddrugog) u tresilicu. Sita s uzorkom se
tresu 10 do 15 min. Nakon toga se važe ostatak na svakomsitu: m1, m2, ... mn,
te materijal koji je prošao kroz najfinije sito mp (uhvaćen u zdjelu na dnu).Kroz
sito s najvećim otvorima mora proći sav materijal (kako bi se znalo koje je
maksimalnozrno).

27
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Slika 3.7.Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa sijanja i

areometriranja u granulometrijski dijagram.

Slika 3.8. Sita za određivanje granulometrijskog sastava

28
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

3.1.3 Areometriranje

Areometriranje je metoda određivanja granulometrijskog sastava tla za

materijal koji sadrži zrna manja od 0,06 mm (prah, glina). Budući da tako sitne
čestice nije moguće sijati (nisu vidljive prostim okom), veličina i postotak
pojedinih frakcija određuju se indirektno, mjerenjem gustoće suspenzije u
određenim vremenskim intervalima, primjenjujući tzv. Stockesov zakon.

Stockes-ovim zakonom se definira brzina padanja zrnaca u mirnoj

tekućini koja je to veća što su čestice krupnije. Drugim riječima, ako u vodu
nasipamo malu količinu materijala koji se sastoji od čestica različite veličine,
krupnije čestice padat će brže, a sitnije sporije.

Slika 3.9. Areometri

Ako zamislimo da imamo neku posudu u kojoj te čestice padaju i ako na

putu padanja čestica možemo postaviti «vrata» na nekoj dubini u kojoj možemo
mjeriti vrijeme u kojemu je čestica potonula, od površine do te dubine, možemo,
prema Stockes-ovom zakonu, odrediti njezin promjer.

Međutim, budući da su čestice nevidljive prostim okom, mi njihov prolaz

moramo mjeriti posredno. To činimo mjerenjem gustoće suspenzije na vratima.
Naime, ako imamo više čestica različitog promjera, onda će kroz ta vrata proći
prvo grupa krupnih čestica, a slijedit će je grupe čestica manjih promjera. Te
grupe čestica treba zamisliti kao «rešetke» u čijim su čvorovima čestice. Sve
rešetke kreću istovremeno (jer su sve čestice prije pokusa jednoliko
raspodijeljene u suspenziji), ali one s većim zrnima padaju brže, a s manjim,

29
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

sporije. Ako na vratima imamo uređaj za mjerenje gustoće, taj će registrirati

promjenu gustoće suspenzije tek kad zadnja čestica iz krupne rešetke prođe
mimo njega.

Ako možemo registrirati promjenu mase (ili gustoće) uzorka, zbog čestica
koje su prošle kroz vrata, u odnosu na početnu masu uzorka, dobit ćemo vezu
promjene mase (kao kod sijanja ostataka na sitima) i promjera pripadajuće
grupe čestica. Opisani postupak provodi se u pokusu areometriranja u
laboratoriju za mehaniku tla. U tom se pokusu za mjerenje prolaza čestica
koristi u gustoćama umjereni plovak koji se zove areometar. Areometar (još ga
nazivaju i hidrometar) mjeri gustoću na dubini gdje pluta njegovo težište.
Gustoća suspenzije se očitava na vratu areometra, na mjestu gdje vrat
areometra izviruje iz vode (skala u jedinicama gustoće).

3.2. UGRADNJA UZORKA

U uređaju za izravni posmik ispitana su ukupno dvanaest uzoraka,šest

za UU-test i šest za CD-test.Uzorci su uzeti iz različite vrste tla : visokoplastični
(CH) i niskoplastični (CL).

Slika 3.10. Neporemećeni uzorak

Uzorke za ispitavnje, takozvane kockice, smo labaratorijskim aparatom

izrezali iz neporemećenog uzorka pritom pazeći da ne poremetimo uzorak. Za
svaku vrstu tla (visokoplastičnu i niskoplastičnu) smo uzeli šest uzoraka; tri za
UU-test i tri za CD-test. Nakon što se uzorak pripremio, omotan je plastičnom
vrećicom da ne gubi vlagu. Time pokušavamo proizvesti stvarno stanje tla pa su
time rezultati točniji. Kad imamo spremne uzorke oni se ugrađuju u uređaj za
izravni posmik.

30
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

3.3 POKUS IZRAVNOG POSMIKA

Nakon što je uzorak ugrađen u uređaj za izravni pokus kao što je to

opisano u prethodnom poglavlju, započeto je provođenje samog pokusa
izravnog posmika.

Kratki opis uređaja na kojem su provedena ispitivanja: uređaj se sastoji

od nosećeg okvira, pogonske jedinice u kojoj se nalazi motor koji pokreće cijeli
sustav, jarma sa polugom koji služi za nanošenje vertikalnog opterećenja,
kadice za ćeliju s probnim tijelom i mjerni instrumenti. Na cijelom sustavu
postoje tri mjerna instrumenta (transducera). To su: vertikalni transducer (za
mjerenje vertikalne deformacije – slijeganja), horizontalni transducer (za
mjerenje horizontalne deformacije – pomaka) i transducer za mjerenje sile. Svi
mjerni instrumenti spojeni su na jedinicu za primanje podataka (Autonomus
Data Acquisition Unit) koja je spojena s računalom. Na računalu je moguće
neprestano praćenje trenutnog stanja deformacija i naprezanja u uzorku tijekom
cijelog pokusa.

Kod ispitivanja izravnim posmikomizvedena su dva od trinačina ispitivanja:

a)CD pokus,

b)UU pokus i

c)Povratni ili reverzni pokus

31
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

a) Drenirani ili CD pokus izravnog posmika

Prije početka smicanja uzorci se konsolidiranju kroz 24 sata,a veličine

vertikalnog opterećenja biraju se tako da se dobiju rezultati u području napona
koji su bitni za konkretan slučaj. U načelu, prvi se uzorak izlaže najmanjem
opterećenju koje približno odgovara geološkom, drugi sa dvostruko većim
opterećenjem nego na prvom uzorku, a treći sa dvostruko većim opterećenjem
nego na drugom uzorku. Za ovaj pokus se koristilo normalno opterećenje
od54.5, 109, 218 kPa.Iznos vertikalnog opterećenja ovisi o tome zašto se pokus
izvodi. CD pokus je dreniran, konsolidiran,a brzina posmika se izračunava iz
vremena trajanja primarne konsolidacije i pretpostavljene horizontalne
deformacije kod koje se postiže vršno posmično naprezanje.

Prva faza CD pokusa, koji se izvodi sa ugrađenim filterskim pločama,

sastoji se od konsolidacije uzorka normalnim opterećenjem.

U drugoj fazi se postepeno i relativno polako povećava posmični napon

do loma (Slika 3.11.). Brzina posmika je tako mala da ne dolazi do povećanja
pornog tlaka u uzorku tjekom ispitivanja.

Slika 3.11. Faza posmika kod dreniranog uzorka

32
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

b) Nedrenirani i nekonsolidirani ili UU pokus izravnogposmika

Tijekom izvođenja UU pokusa filteri se izoliraju tankim neperforiranim

metalnim pločama koje su u kontaktu sa uzorkom da bi se onemogućilo
dreniranje uzorka pri nanošenju napona u fazi opterećivanja. Za brzinu posmika
uzeli smo puno veću brzinu nego kod CD pokusa (kod CD pokusa je bila
0,03mm/min do 0,05mm/min, a kod UU pokusa je brzina bila 1,0mm/min).

Uzorak smo stavili u uređaj bez dreniranja i konsolidiranja, te je vrijeme

izvođenja pokusa bilo znatno kraće u usporedbi sa CD pokusom.

Rezultati ispitivanja ove vrste daju parametre posmične čvrstoće u

nedreniranim uvjetima te za totalne napone. Ispitivanja na djelomično zasićenim
glinama daju zakrivljenu anvelopu napona loma koja se može aproksimirati sa ,
klasičnom linearnom zavisnošću samo u nekom unaprijed usvojenom intervalu
totalnih normalnih napona ili, alternativno, nekom nelinearnom zavisnošću, pri
čemu jeφ> 0. Izgled uzorka nakon posmika vidljiv je na Slici 3.12.

Slika 3.12. Uzorak poslje UU pokusa

33
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

c) Povratni ili reverzni pokusizravnogposmika (nije izvođen)

Ovaj pokus služi za mjerenje rezidualne čvrstoće nakon velikih

deformacija, a može se izvoditi na neporemećenim, prerađenim, poremećenim
uzorcima ili prethodno presječenim uzorcima po ravnini smicanja, kao i na
uzorcima koji sadrže ravninu smicanja uzetih iz terena, najčešće klizišta. Pokus
se izvodi isključivo aparatima sa stalnim porastom deformacije i u dreniranim
uvjetima. Ovom pokusu najčešće se podvrgavaju uzorci tla koji sadrže
sitnozrnate frakcije, minerale glina koji imaju pločast oblik.

Prije početka izvođenja prve faze pokusa, faze konsolidacije, koja je

identična CD pokusu, ukoliko je uzorak neporemećen ili prerađen, može se
presjeći po ravnini smicanja tankom zategnutom žicom. Zatim se pažljivo ručno
pomakne naprijed-nazad, kako bi se pospješio proces reorijentacije mineralnih
zrna u ravnini loma. Druga faza podrazumijeva prvi ciklus smicanja identičan
CD pokusu.

Nakon dostizanja relativnih posmičnih pomaka, ne većih od oko 10%

posmične dužine uzorka u svakom ciklusu, obično oko 6 mm, posmik se
zaustavlja, okviri se vraćaju polako u početni položaj prije početka posmičnog
opterećenja. Pričeka se vrijeme za ponovnu konsolidaciju i nakon toga ponovo
polako smiče brzinom od oko 0,003 do 0,010 mm/min.Ponavlja se sve dok
nakon par ponovljenih ciklusa ispitivanja (obično 4 do 7) posmična čvrstoća
dalje ne opada (Slika 3.13.).

Slika 3.13. Prikaz rezultata reversnog pokusa posmika

34
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

4. REZULTATI LABORATORIJSKIH
ISPITIVANJA

35
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Nakon izvršenih mjerenja provedena je obrada rezultata primjenom

odgovarajućih računskih postupaka pri čemu se izračunavala vršna vrijednost
posmičnog naprezanja i pripadajući kut unutarnjeg trenja. Nakon toga izvedena
je interpretacija obrađenih podataka u obliku tablica i grafičkih prikaza.

Rezultati ispitivanja su interpretiraniza nisko (CL) i visoko (CH) plastičnu

glinu za svaku vrstu pokusa (UU i CD) i skupno prikazani u tablici 4.1.
Slika 4.1. i Slika 4.2. prikazuju grafički prikaz rezultata provedenih
ispitivanja za svaku vrstu gline i svaku vrstu pokusa.

36
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Tablica 4.1..Skupno izvješće rezultata dobivenih pokusom izravnog posmika

Normalno Horizontalna Visina uzorka

Uzorak Vrsta Oznaka naprezanje Vršna posmična deformacija pri Brzina posmika nakon Ukupna Kut
ispitivanja uzorka [kPa] čvrstoća [kPa] vršnoj [mm/min] ispitivanja horizontalna Kohezija unutarnjeg
čvrstoći[mm] deformacija[mm] trenja
A 54,50 118,60 3,381 1,0000 20,31 10,161
UU B 109,00 127,10 2,767 1,0000 19,79 9,529 108,23 10,21
CL C 218,00 147,70 1,810 1,0000 19,48 9,811
A 54,50 48,00 1,200 0,0500 19,38 9,590
CD B 109,00 74,80 1,498 0,0500 19,41 10,051 14,68 30,01
C 218,00 141,50 2,098 0,0500 18,99 9,447
A 54,50 65,50 3,208 1,0000 19,86 10,185
UU B 109,00 74,30 3,634 1,0000 19,21 10,124 56,43 9,38
CH C 218,00 92,40 3,688 1,0000 19,22 10,052
A 54,50 42,60 2,398 0,0300 19,62 9,590
CD B 109,00 72,70 3,899 0,0300 19,30 10,049 19,35 24,48
C 218,00 119,20 3,894 0,0300 19,06 9,586

37
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

σ3

σ2

σ1

σ3
σ2

σ1

Slika 4.1. Grafički prikaz rezultata izravnog posmika a) CD pokus i b) UU pokus sa visokoplastičnom glinom (CH)

38
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

σ1

Slika 4.2. Grafički prikaz rezultata izravnog posmika a) CD pokus i b) UU pokus sa niskoplastičnom glinom (CL)

39
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

4.1 PRILOG

U nastavku su priloženi rezultati laboratorijskih ispitivanja.

40
ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

5. ZAKLJUČAK

41
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Parametri posmične čvrstoće nisu konstantne vrijednosti tla već ovise o

nizu faktora kao što su, između ostalog, vlažnost, vertikalno opterećenje,
zbijenost i zasićenost. Pokazalo se da na vrijednosti parametara posmične
čvrstoće utječe i načini njihovog određivanja u laboratoriju.

U ovom radu promatran je utjecaj brzine posmika i način konsolidiranja i

dreniranja koherentnog tla na parametre posmične čvrstoće. Za ispitivanje je
korištena anorganska glina niske (CL) i visoke (CH) plastičnosti. Sva ispitivanja
provedena su prema normi BS 1377. Uzorci su prethodno klasificirani prema
USCS-u pomoću Atterbergovih granica i granulometrijskog sastava.

Jedna serija obje vrste uzoraka tla ispitivana je primjenom UU izravnog

posmika, dok je druga serija uzoraka ispitivana primjerom CD izravnog
posmika. Iz rezultata mjerenja izračunavana je vršna posmična čvrstoća, te
pripadajuća kohezija i kut unutarnjeg trenja.
Analizom rezultata ispitivanja potvrđene su već poznate spoznaje da
promjene parametara posmične čvrstoće ovise o načinu provođenja
laboratorijskih ispitivanja. Generalno se može zaključiti da UU način određivanja
posmične čvrstoće daje veće vrijednosti nedrenirane kohezije bez udjela kuta
unutarnjeg trenja ukoliko je uzorak potpuno zasićen ili s malim udjelom kuta
unutarnjeg trenja ukoliko je uzorak djelomično zasićen (utjecaj porasta pornog
tlaka za vrijeme brzog razvoja posmične deformacije). Primjena CD pokusa
posmika daje manje vrijednosti drenirane kohezije i veći kut unutarnjeg trenja
(praktički nema utjecaja pornog tlaka za vrijeme sporog razvoja posmične
deformacije). U obzir treba uzeti i vrijednosti efektivnih vertikalnih opterećenja
tijekom ispitivanja. Pri UU načinu ispitivanja ona su vrlo mala (utjecaj povećanja
pornog tlaka) dok su u CD posmiku efektivna naprezanja jednaka totalnim
(utjecaj pornog tlaka je zanemareno mali ili nikakav).
Izvršenim ispitivanjima željelo se ukazati na nužan oprez prilikom odabira
parametara posmične čvrstoće u projektantske svrhe budući se potvrdilo da se
kohezija i kut unutarnjeg trenja istog tla mogu značajno razlikovati obzirom na
uvjete i način provođenja laboratorijskih ispitivanja koja se moraju prilagoditi
stanju tla in-situ.

Rezultati ispitivanja sumarno su prikazani na Slici 3.12.

42
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

Parametri posmične čvrstoće tla

160

140
UU-CL
120 CD-CH
Posmično naprezanje [kN/m2]

100 CD-CL

UU-CH
80

60

40

20

0
0 50 100 150 200 250
Normalno naprezanje [kN/m2]

Slika 5.1.Parametri posmične čvrstoće tla

43
ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

6. POPIS LITERATURE

44
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

BS 1377: Part 7:1990 British Standard Methods of test for Soil for Civil
engineering purposes, Part 7: Shear strength tests

HRS CEN ISO/TS 17892-4 Geotehničko istraživanje i ispitvanje –

Laboratorijsko ispitivanje tla – 4. dio: Određivanje granulometrijskog sastava

Kalinski, M (2006): Soil Mechanics Lab Manual, John Wiley & Sons, New York

Kvasnička, P. (2007): Mehanika tla, Rudarsko geološko naftni fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, preuzeto (18.08.2009) sa www.rgn.hr

Matešić, L. (2006): Geotehničko inženjerstvo, Građevinski fakultet Sveučilišta u

Rijeci, preuzeto (18.08.2009) sa www.gradri.hr

NAVFAC, Soil Mechanics (DM 7.1), Naval Facilites Engineering Command,

Alexandria, 1982, 355 p.

Roje – Bonacci, T. (2007): Mehanika tla, Građevinski fakultet Sveučilišta u

Splitu, Split

Zlatović, S. (2003): Uvod u mehaniku tla, Tehničko veleučilište u Zagrebu,

preuzeto (02.03.2007) sa www.tvz.hr

Maksimović, M. M. (2005): Mehanika tla, Građevinska knjiga, Beograd

45
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

7. POPIS SLIKA I TABLICA

Slika 2.1 Model tla................................................................................................................................. 5

Slika 2.2. Struktura tla ........................................................................................................................... 6

Slika 2.3. Granulometrijski dijagram ..................................................................................................... 7
Slika 2.4. Stanje plastičnosti glinovitih materijala................................................................................ 11
Slika 2.5. Mohr – Coulomb-ov zakon čvrstoće.................................................................................... 14
Slika 2.6. Ponašanje tla pri smicanju ................................................................................................. 14
Slika 2.7. Uređaj za izravni posmik .................................................................................................... 17
Slika 2.8. Prikaz rezultata pokusa izravnog posmika ......................................................................... 18
Slika 2.9. Uzorak nakon ispitavanja ................................................................................................... 18
Slika 3.1. Oprema za određivanje Atterbergerovih granica ................................................................ 21
Slika 3.2. Horizontalno postavljen uzorak u posudi ........................................................................... 22
Slika 3.3. Urezivanje brazde .............................................................................................................. 22
Slika 3.4. Spojeni uzorak na dužini od 13mm .................................................................................... 22
Slika 3.5. Primjer valjčića za dobivanje granice plastičnosti .............................................................. 24
Slika 3.6. Određivanje gustoće čvrstih čestica.................................................................................... 25
Slika 3.7. Prikaz ucrtavanja rezultata laboratorijskih pokusa sijanja i areometriranja u
granulometrijski dijagram. ................................................................................................................... 28
Slika 3.8. Sita za određivanje granulometrijskog sastava ................................................................... 28
Slika 3.9. Areometri............................................................................................................................. 29
Slika 3.10. Neporemećeni uzorak ....................................................................................................... 30
Slika 3.11. Faza posmika kod dreniranog uzorka .............................................................................. 32
Slika 3.12. Uzorak poslje UU pokusa.................................................................................................. 33
Slika 3.13Prikaz rezultata reversnog pokusa posmika ....................................................................... 34
Slika 4.1.Grafički prikaz rezultata izravnog posmika sa visokoplastičnom glinom (CH) ..................... 37
Slika 4.2. Grafički prikaz rezultata izravnog posmika sa niskoplastičnom glinom (CL)....................... 38
Slika 5.1. Parametri posmične čvrstoće tla ......................................................................................... 88

Tablica 2.1. Volumenski i maseni odnosi ............................................................................................. 5

Tablica 2.2. USCS klasifikacija tla ..................................................................................................... 12
Tablica 3.1.Prikaz načina upisivanja podataka za granicu tečenja ..................................................... 22

Tablica 3.2.Prikaz načina upisivanja podataka za granicu plastičnosti .............................................. 23

Tablica 3.3.Vrste materijala prema veličini čestica ............................................................................. 27

Tablica 4.1. Skupno izvješće rezultata dobivenih pokusom izravnog posmika.................................. 36

46
ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

8. SAŽETAK

47
 ODREĐIVANJE PARAMETARA ČVRSTIĆE SMICANJA Branimir Biškup

IME I PREZIME:Branimir Biškup

NASLOV RADA:Određivanje parametara čvrstoće smicanja

TEKST SAŽETKA:

U ovom završnom radu analiziran je utjecaj načina laboratorijskog

određivanja parametara posmične čvrstoće. Ispitivanje je provedeno na
uzorcima anorganske gline niske i visoke plastičnosti. Klasifikacija
uzoraka izvršena je prema USCS-u primjenom klasifikacijskih ispitivanja
koja su sadržavala određivanje granulometrijskog sastava i Atterbergovih
granica. Provedeni su pokusi izravnim posmikom UU i CD tipa na uređaju
s kontrolianom deformacijom. Utvrđeno je da na istim uzorcima tla UU
vrsta pokusa daje parametre posmične čvrstoće s većim udjelom
nedrenirane kohezije i manjim vrijednostima kuta unutarnjeg trenja.
Primjenom CD pokusa pokazalo se da raste udio kuta unutrašnjeg trenja,
a smanjuje se vrijednost drenirane kohezije. Do ovih promjena došlo je
zbog različitog načina konsolidiranja i dreniranja, te brzine posmika.

KLJUČNE RIJEČI:

- izravni posmik
- drenirani i nedrenirani način ispitivanja
- kohezija
- kut unutarnjeg trenja

48