Uloga induciranih mutacija u oplemenjivanju biljaka

Naprijed navedeni broj induciranih mutanata koji se koriste kao

komercijalne sorte, pokazuju da je relativno dobar uspijeh postignut
kod ukrasnih biljaka koje se vegetativno razmnožavaju i na koje otpada
preko 50% mutanata koje se direktno koriste. To je i za očekivati jer kod
tih vrsta se mogu koristiti i somatski mutanti, a s druge strane, glavni cilj
nije prinos , nego promjene boje i oblici, a to se lakše postiže. Kod vrsta
koje se gaje za sjeme broj induciranih mutanata koje se koriste kao
sorte je veoma skroman, a još manji onih koje su se zadržale u
proizvodnji. Čak i većina pozitivnih mutanata kao što su kratka
stabljika, kraći vegetacioni period, otpornost prema bolestima, veći
sadržaj proteina itd. se nisu zadržali u proizvodnji, jer su bili inferiorni u
prinosu. To je za očekivati jer mnogi, naročito major geni imaju
pleiotropni efekat. Sa druge strane direktno inducirane mutacije
predstavljaju ustvari sirovi materijal koji još nije izložen bilo kojoj vrsti
adaptacije.

Zbog svega toga bilo bi za očekigvati da će broj induciranih mutanata

koji se indirektno koristi za ukrštanje biti znatno veći od broja mutanata
koji se koriste kao sorte.

Budući da nova genetska varijabilnost u suštini bazira na mutacijama,

bilo prirodnim, bilo induciranim da bi njihov doprinos oplemenjivanja
bilja bio što veći potrebno je da se radu priđe što sistematičnije sa
stanovišta izbora materijala za testiranje, metoda otkrivanja mutanata,
te metoda selekcije i gajenja mutanata.
 Cilj I zadatci oplemenjivanja

Konvencijalno oplemenjivanje koje bazira na rekombinaciji gena i iza

sebe ima dugotrajno i bogato iskustvo, ne može računati ma siguran
uspijeh ako nema jasno definisane ciljeve i zadatke oplemenivanja.