TLO

• Definicija Komiteta Vijeća Europe (1992):

„Tlo je integralni dio zemljina ekosustava koji se nalazi na prijelazu između zemljine površine i
geološke podloge. Po dubini je je najčešće podijeljeno na nekoliko horizonata, koji se postupno
smjenjuju. Posjeduje specifična fizikalna, kemijska i biološka, s različitim funkcijama u prirodi i
gospodarstvu. Polazeći od povijesno najstarijeg načina korištenja tla, u poljodjelstvu, zatim šireg
ekološkog gledišta, te novijih potreba zaštite okoliša, koncepcija tla obuhvaća također porozne
sedimentne stijene zajedno s rezervama podzemne vode”.

• TLO

PEDOGIJA ILI TLOZNANSTVO (grč. pedon = tlo + logos = znanost)=

znanstvena disciplina koja proučava postanak, razvoj i svojstva tla, pri čemu definira tlo kao prirodno
tijelo.

• TLO

A) Tlo (pedosfera) je samostalna prirodno – povijesna tvorevina (tijelo) i istovremeno proizvodno

sredstvo u poljodjelstvu i šumarstvu;

B) Čimbenici tvorbe tla su:

• matični supstrat

• klima

• živi organizmi

• reljef

• vrijeme

• djelatnost čovjeka

C) Nastalo je djelovanjem pedogenetskih čimbenika tijekom procesa pedogeneze na trošini čvrste

matične stijene ili rastresitom matičnom supstratu.

Podijeljeno je na horizonte različite debljine.

Od geološke podloge se razlikuje sastavom, morfološkim, kemijskim i biološkim svojstvima.

D) Različita tla koja čine ukupni zemljišni pokrov zemlje (pedosferu) rezultat su jednog
pedogenetskog procesa (javlja u različitim oblicima zavisno o uvjetima okoliša).

Pedosfera i tla kao njezine sastavne jedinice otvoreni su sustav prema litosferi, atmosferi,
hidrosferi i biosferi.

E) Tlo je sastavljeno iz
 • krute,

• tekuće,

• plinovite frakcije i

• živih organizama.

U neposrednoj je mijeni s prirodnim ciklusima, čime se postiže odgovarajuća struktura i oslobađaju

hranjivi elementi neophodni za život biljaka i mikroorganizama u tlu.

Ekološke i gospodarske funkcije tla povezane s ljudskim aktivnostima:

• proizvodnja biljne mase (biomase)

• filtracija, sposobnost puferiranja, pohrana i pretvorba bilo koje vode koja dolazi s kišnicom ili
hranjiva, pesticida i drugih tvari koje se unose u tlo

• prebivalište makro i mikroorganizama životinjskog i biljnog podrijetla, koji djelomično ili trajno
žive u tlu

• izvor vode, pijeska i šljunka za građevinske potrebe

• fizički prostor za gradnju stambenih naselja, farmi i dr..

• geološka i kulturna baština-u tlu su sadržane brojne geomorfološke i povijesne informacije

poput paleontoloških i arheoloških nalazišta

Higijenska ocjena tla bitna je pri:

• izboru mjesta za buduće stočarske i prerađivačke objekte (farme, klaonice, mljekare i dr.),

• za pašnjake, sajmišta, stočna groblja, jame grobnice,

• javne opće i lokalne komunalne objekte za vododopskrbu,

• Higijenska analiza tla:

• PREGLED/INSPEKCIJA tla/lokaliteta na „licu mjesta”

• UZIMANJE UZORAKA ZA ANALIZU-iz odgovarajuće dubine

a) Fizikalno kemijska analiza

b) Bakteriološka analiza

Pregled tla na licu mjesta:

Ocjena endomorfoloških obilježja tla (isponi, udubine, ravnice)

Isponi:

a) blagi 15°

b) strmi 16°-49° (vrlo nepovoljni za bilo kakvu namjenu, podložni eroziji)

Obratiti pozornost na:

 a) izloženost sunčevoj svjetlosti

b) izloženost vjetrovima (prepreke vjetru-brda, šume…)

c) mogućnost plavljenja (blizina rijeka)

d) zasićenost organskom tvari

PROFIL TLA = ENDOMORFOLOŠKO SVOJSTVO

• Boja

• Struktura

• Tekstura ili granulometrijski sastav

• Porozitet

• Specifične morfološke (pedodinamske) tvorevine

Pedološka jama

• do dubine od 1, 5 m (dublje u vlažnim nego u suhim tlima)

• otkrivaju se HORIZONTI (različite boje, strukture, teksture i dr.)

• TLO-SVOJSTVA TLA

Boja

• određuje se u suhom tlu

• ovisi o kemijskom sastavu i pedodinamskim procesima

• osnovne boje – crna, siva, smeđa, žuta i crvena

• bijela boja-kalcijev karbonat

• tamne boje-humusno tlo

• crvena, žuta, smeđa, zelena, plava-spojevi željeza

• boja također ovisi o vlažnosti, jačini osvjetljenja,

strukturi i mehaničkom sastavu tla

Struktura tla (uvijek ovisi o vlažnosti tla)

• veličina, oblik i način rasporeda strukturnih agregata (grudice) u tlu

• strukturni agregati – mehanički elementi u tlu povezani u veće agregate

a) prirodni-pod utjecajem prirodnih pedodinamskih čimbenika (klima, flora i fauna)

b) umjetni-utjecajem poljodjelsko tehničkih mjera

• uvijek ovisi o vlazi tla

• prema veličini
 a) mikroagregati (do 0,25 mm promjera

b) makroagregati (od 0,25 mm promjera)

• prema obliku

a) kockasti / kuboformni

b) stubasti / prizmatoformni

c) plosnati / laminoformni

d) nepravilni/amorfni

Tekstura tla / mehanički sastav tla

• sadržaj pojedinih frakcija u tlu u postocima

• vezan je uz mehaničke elemente čestica kamena, šljunka, pijeska, praha, gline

• o njoj ovisi poroznost, kapacitet tla za vodu i propusnost tla za vodu

Specifične pedodinamske tvorevine

• razlikuju se od ostalih čestica

• bjelkaste eflorescencije („cvjetanja”) na tlu-nakupine soli Na, Ca, Mg

• bijele kore od Glauberovih soli (Na2SO4)

• eflorescencije i konkrecije gipsa

• vapnene pjege kao nakupine kalcijeva karbonata

• djelovanje faune-vijugavi hodnici crva, hodnici i kanali rovke, poljskih miševa, njihovi
ekskrementi i sl.

Uzimanje uzoraka za analizu

• Za fizikalno kemijske pretrage koriste se lopatice, svrdla, sonde u različitim dubinama

• 0,5 kg tla u polivinilsku vrećicu

• Za mikrobiološke pretrage koriste se sterilizirani odn. opaljeni nož ili sterilizirano Frenkelovo
svrdlo

• 100 g tla

TLO-FIZIKALNA ANALIZA

• Tekstura / granulometrijski sastav

• Poroznost

• Kapilaritet

• Retencijski kapacitet tla za vodu

• Filtracijska sposobnost tla

 • Temperatura

Tekstura / granulometrijski sastav

• glavni element mehaničke analize tla

• osnova za ocjenu njegova odnosa prema sadržaju zraka i vode

• postupak prosijavanja kroz set pedoloških sita

• Kategorije

sitnog tla

Poroznost / šupljikavost tla

• u prirodi nema apsolutno neporoznih tala

• ukazuje na mogućnost sadržaja zraka (plina) i vode u tlu

• veće čestice tla - veće pore

• prema postotku pora u tlu razlikujemo:

a) vrlo porozna tla (sadrže preko 60% pora)

b) porozna tla (sa 45-60% pora)

c) slabo porozna tla (30-45% pora)

d) vrlo slabo porozna tla (manje od 30% pora)

Kapilaritet

=sposobnost tla da diže vodu iz nižih u više slojeve suprotno djelovanju sile teže; izraženiji ako su
čestice tla sitnije

Kapilaritet tla=brzina i visina kapilarnog uspona vode

Kapilaritet

• KAPILARNE PORE - pore manje od 1 mm (ugl. zadržavaju vodu) /svaka šupljina u kojoj voda
stvara ugnutu površinu – MENISKUS

• NEKAPILARNE PORE - pore veće od 1 mm (ugl. zadržavaju zrak)

• Najbolji odnos kapilarnih i nekapilarnih pora = 3:2 i 1:1

Kapilaritet – određivanje vodenog režima tla

• na osnovi penjanja vode tijekom 5 sati može se dati ocjena vodenog režima i mehaničkog
sastava tla

• cjevčice (otvorena donja strana, prekrivena mrežicom)

 • u svakoj cjevčici druga vrsta tla + kontrolna prazna

• visina kapilarnog uspona određuje se sljedećim redoslijedom:

1. prvih 10 minuta-svake minute

2. svakih 10 minuta u prvih pola sata

3. svaki sat kroz 6 sati

Retencijski kapacitet tla za vodu

• sposobnost tla da zadržava vodu uz pomoć adhezije, hidratacije, kapilariteta i površinske

napetosti

• ovisi o vrsti tla

• količina zadržane vodi ovisi o veličini čestica tla i veličini pora

Retencijski kapacitet tla za vodu određuje se postupkom po Kopeckom, s nehrđajućim čeličnim

valjkom zapremnine oko 150 ml sa sitastim dnom.

Filtracijska sposobnost tla

• fizička osobina tla – tlo u većoj ili manjoj mjeri propušta kroz sebe vodu od viših slojeva na
niže

• čestice gline, manje pore, voda sporije teče, filtracija slaba. Filtracija ovisi o pritisku i
temperaturi.

Ovisno o vrsti tla filtracija je (npr.):

• kroz površinu od 10 cm2 tla i debljinu sloja od 10 cm

a) kroz tresetno tlo prođe kroz 24 sata 1 ml vode,

b) kroz suglinasto tlo 1674 ml,

c) kroz pješčano 5760 ml vode.

Temperatura

• stupanj zagrijanosti tla-najvažniji izvor topline je Sunčeva radijacija

• dnevna kolebanja do 1 m dubine / godišnja kolebanja 15- 20 m dubine

• svakih 30 m dubine temperatura raste za 1°c

• toplinske osobine ovise o odnosu krute, tekuće i plinovite faze tla

• određuje se na licu mjesta posebnim termometrima

uz naznaku dubine tla

• za veće dubine - sonde s maksimalnim termometrima

• za manje dubine - živin termometar u metalnoj

košuljici ili bimetalni termometar u obliku klina

• pri niskim temperaturama tlo se smrzne = ZONA ZAMRZAVANJA

• zona zamrzavanja ovisi o geografskoj širini, klimi, kvaliteti i strukturi tla

• dubina te zone je od 0,5 do 1,6 m

Zrak u tlu

• nalazi se u porama

• dio se stvara u samom tlu

• uvijek zasićen vodenim parama

• dio vezan uz čestice tla i slabo pokretan, dio u samim porama, lako pokretan i zamjenjiv s
tamosferskim zrakom

• izmjena plinova pod utjecajem tlaka zraka

• smjesa plinova neznatno izmijenjena u odnosu na atmosferski zrak

• sadržaja kisika 10 – 20%

• CO2 (3 do 14%)

• u dubljim slojevima NH3, H2S, PH3, indol, skatol

• pri zagrijavanju tla zrak se širi i izlazi iz tla, pri hlađenju tla proces je obrnut

TLO-KEMIJSKA ANALIZA

Kemijskom analizom dobivaju se kvalitativni odn. semikvantitativni podaci dovoljni za higijensku

procjenu tla.

1. Određivanje kalcijeva karbonata u tlu

2. Semikvantitativni dokaz slobodnih huminskih kiselina u tlu

3. Vodena iscrpina tla

4. Reakcija (pH) tla

5. Određivanje amonijaka u tlu

6. Određivanje nitrita u tlu

HUMUS

• organska tvar tla predstavlja ukupnu organsku sastavnicu tla, koja može biti živa (flora i fauna
tla) i mrtva organska tvar biljnog podrijetla (humus i nepotpuno razgrađeni organski ostaci)

• procesi transformacije organske tvari odvijaju se u nekoliko faza: mehaničko usitnjavanje,

miješanje, probava (mikro i mezofauna), razgradnja (mikroorganizmi: saprofiti i heterofiti),
razgradnja enzimima i fermentacija, ostali mikrobiološki procesi

• HUMUS NIJE SINONIM ZA ORGANSKU TVAR!

 • HUMUS je specifična i vrlo složena organska tvar tamne boje, nastala humifikacijom biljaka i
životinja, a koja se od drugih organskih tvari u tlu razlikuje nizom zajedničkih svojstava

• HUMIFIKACIJA je mikrobiološki proces sinteze novih komponenata iz produkata razgradnje

organske tvari, tj. proces tvorbe humusa (sudjeluju aerobne i anaerobne bakterije, gljivice,
plijesni, alge, protozoi…)

• MINERALIZACIJA-suprotan pojam od humifikacije i označava razgradnju (trošenje) humusa

Sadržaj humusa kao glavnog organskog dijela tla varira

a) 2%= tlo siromašno humusom

b) 5-10%= manje ili više humusno tlo

c) više od 20%= tresetno tlo

Blagi ili zreli humus

• dominiraju huminske kiseline

• tlu daje najbolje fizikalno-kemijske i biološke osobine

• tlo je bogato faunom i mikroflorom kao npr. kišnim gujavicama, kukcima i njihovim ličinkama i
sl.

Kiseli ili sirovi humus

• u uvjetima humidne klime

• dominacija fulvokiselina - nepovoljni uvjeti za aktivnost organizama koji

prerađuju organske ostatke.

Vodena iscrpina tla

• tim postupkom dobivaju se kvalitativni/semikvantitativni podaci

• u vodenoj iscrpini određuju se

• Reakcija (pH) tla

• Određivanje amonijaka u tlu

• Određivanje nitrita u tlu

TLO-MIKROORGANIZMI U TLU

• mikroorganizmi sudjeluju u brojnim procesima u tlu (humifikacija, mineralizacija organske

tvari)

• najviše ih je u gornjim slojevima, a s dubinom tla im se broj smanjuje

• najbrojniji mikroorganizmi u tlu su bakterije (80%)

• dublji horizonti gotovo sterilni

S epizootiološkog stanovišta razlikujemo:

 • Saprofite (sudjeluju u razgradnji i sintezi organskih spojeva-nitrificirajuće, sumporne i fero
bakterije))

• Patogene mikroorganizme-štetni za zdravlje ljudi i životinja

• mikroorganizmi sudjeluju u brojnim procesima u tlu (humifikacija, mineralizacija organske

tvari)

• najviše ih je u gornjim slojevima, a s dubinom tla im se broj smanjuje

• najbrojniji mikroorganizmi u tlu su bakterije (80%)

• dublji horizonti gotovo sterilni

S epizootiološkog stanovišta razlikujemo:

• Saprofite (sudjeluju u razgradnji i sintezi organskih spojeva-nitrificirajuće, sumporne i fero

bakterije)

• Patogene mikroorganizme-štetni za zdravlje ljudi i životinja

Patogeni mikroorganizmi-štetni za zdravlje ljudi i životinja

• Tetanus (Bacillus tetani)

• Bedrenica (Bacillus anthracis)-bedrenični distrikti

• Šuštavac i parašuštavac (Chlostridium chauvoei, C. septicum)

• Vrbanac (Erysipelothrix rhusiopathiae)

• Tuberkuloza (Mycobacterium tuberculosis, M. bovis, M. avium)

• Pastereloza (Pasteurella multocida)

Veliki broj helminata u tlo dospijeva ekskrementima ljudi i životinja-askarisi, trematodi, cestode,
nematodi, kokcidije

Samočišćenje tla / autopurifikacija

a) humifikacija

b) mineralizacija

Dezinfekcija tla

• prirodna

a) sunčeva svjetlost

b) požari

• djelovanjem čovjeka

a) paljenje

b) kemijski dezinficijensi – klorni preparati sa 20 % d. k. na 1m 2

c) natrijeva lužina – bolesti virusne etiologije

IDEALNO TLO SA HIGIJENSKOG STANOVIŠTA:

• dominantan teren blago uzdignut od okolice

 • nepoplavljen

• treba imati blagi pad-biti ocjedit

• krupnozrnato tlo (pjeskovita ilovača)

• bez tvari animalnog podrijetla (lešine)

• određeni sadržaj kalcija u tlu uz neutralnu ili slabo alkalnu reakciju

DOBRO TLO:

HIGIJENSKO STANOVIŠTE ≠ AGROPEDOLOŠKO STANOVIŠTE