GRČKA

Grčka kultura obilježava prvo povijesno razdoblje Europe, nakon prethistorije.

Najprikladnije mjesto za razvoj urbane kulture i pismenosti je bio poluotok Peloponez,
geografski najbliži visoko razvijenoj kulturi otoka Krete. Samim time su već imali gotove
predloške, pa je njihov razvoj bio neusporedivo brži.
- najstariji spomenici arhajske umjetnosti datiraju još iz 8. Stoljeća pr. Kr., a već u 5. stoljeću
grčka je umjetnost dosegla vrhunac svog klasičnog razdoblja.

- temeljno načelo: ČOVJEK JE MJERILO SVIH STVARI; tijekom sljedeća dva tisućljeća to
je ostalo kao jedno od najvažnijih izvorišta kojima se Europa – a poslije i cijeli svijet – uvijek
nanovo vraćala po umjetničko nadahnuće i misaone vrijednosti. Da je čovjek mjerilo svih
stvari ne znači da sve što se oblikuje treba biti nalik njemu veličinom, nego omjerom i
proporcijom.

- HARMONIJA – bez obzira govorimo li o likovnoj umjetnosti, glazbenoj umjetnosti,

matematici ili filozofiji, harmonija uvijek dominira. Kao primjer uzmimo grčki zabat ili
timpanon, (ponovi što je zabat), odnosno odnos skulpture i arhitekture –veličina zabata
određuje veličinu i položaj skulptura unutar njega. Taj odnos je usklađen, jer je položaj samih
likova jako prirodan. Tako u sredini imamo uspravni lik, likovi njemu sa strane bi bili u nižem
položaju, oni iza njih u klečećem, te zadnji likovi koji su na rubovima se prikazuju u ležećem
položaju. SKLAD ILI HARMONIJA je takav odnos skulpture i arhitekture, da nema
nadređena i podređenog člana, nego svaki izražava svoj smisao – zabat odgovara nagibu
krova, a skulpturalna kompozicija uspostavlja prirodan odnos među likovima – a sve se doima
kao da je rađeno jedno za drugo.

- na grčkome hramu možemo otkriti i neke nepravilnosti kao što je ENTAZIS (zadebljanje
stupa). Grci su primjetili da će, ako je stup posve ravan, jednako širok od osnove do kapitela,
promatrač imati dojam kao da se u sredini sužava. No to je samo privid – optička varka.
Upravo zato se primjenjuje entazis, na trećini visine stupa, što ispravlja naše pogrešno viđenje
i stup se doima ravnim.
- nadalje, ako su stupovi na pročelju hrama ravnomjerno raspoređeni, gledatelju se čini kao da
su krajnji stupovi na uglu udaljeniji od ostalih. To je iluzija koju stvara slobodni prostor iza
hrama. Kako bi to ispravili, arhitekti su vanjske ugaone stupove postavljali bliže susjednima
nego ostale, jer nam se tek tada čine jednako razmaknutima.

GRAD

- grci žive u manjim državicama koje su obuhvaćale jedan veći grad i malo šire područje
uokolo, s nekoliko manjih naselja. Takav grad-država je nazvan POLIS

- budući da su bili odlični obrtnici, hrabri i vješti moreplovci i spretni trgovci, Grci su svojim
lađama oplovili cijelo Sredozemlje, pa i Crno more, i doprijeli Atlantikom do Britanskog
otočja. Glavni cilj njihovih putovanja je bila trgovina, pa su tako u svim pristupačnim i
prirodno zaštićenim uvalama trgovali s domorociman, na temelju robne razmjene. Grci bi
davali proizvode svog visoko razvijenog lončarstva i kovinarstva, tkanine, nakit, ulje i vino, a
zauzvrat su uzimali sirovine: kožu, jantar, zlato, bakar i drugo. Na mjestima koja su bila
povoljna za trgovinu, ali i poljodjelstvo i život, su osnivali gradove koje su nazvali
KOLONIJE. Na području današnje Hrvatske grci su utemeljili TRAGURION (Trogir),
SALONA, EPETION (Stobreč), ISSA, LESINA (Hvar), KORKYRA (Korčula).
- u gradovima su najvažnija dva središta bila AGORA i AKROPOLA.

AGORA – naziva za javni prostor namijenjen svim građanima, znači trg. Za slobodno
okupljanje građana, osim površine trga, bilo je nekoliko velikih trijemova, imala ga je gotovo
svaka zgrada. Najviše tijelo vlasti bio je Savjet ili Vijeće za politička pitanja. Njegovi članovi
su se okupljali u zgradi s velikom pravokutnom dvoranom, unutar koje su bila sjedišta za 500
vijećnika raspoređena polukružno u obliku stuba poput teatra.

AKROPOLA – najpoznatije sakralno svetište je akropola u Ateni, a riječ akropola znači

otprilike Gornji Grad. Na njoj se smjestilo nekoliko slobodno razmještenih hramova (njih
dodatno proučite u knjizi koju imate). Najveći i najvažniji hram je posvećen Ateni Parthenos
– PARTHENON- na postolju, uzdignutom tri velike stube od tla, pravokutni je hram uokviren
stupovima (peripterij), koji nose kamene grede (arhitravi), nad kojima su naizmjenično reljefi
(metope) i trodjelni usjeci (triglifi), te završni vijenac i plitak dvostrešni krov.
- EREHTEION – nalazi se nasuprot parthenonu, ali je dosta manji. Sastavljen je od triju
nejednakih i različito usmjerenih dijelova, svaki sa svojim pročeljem, a jedinstven po tome što
jedan od njih, umjesto stupova što svugdje podupiru arhitrave, ima niz kipova djevojaka.
Takve skulpture u ljudskom obličju što umjesto stupova nose arhitrav nazivaju se
KARIJATIDE. Taj maleni hram je možda najbolji primjer grčkog slobodarskog duha i
individualnosti.
TEATAR – grčki izum bez kojeg je nezamisliv daljni razvoj umjetnosti. Teatar ili kazalište je
građevina predviđena za izvođenje, odnosno prikazivanje drama, komedija i tragedija. Sastoji
se od SKENE, povišene pozornice, i gledališta. Pred pozornicom se nalazio orkestar, a oko
njega se polukružno širilo gledalište s koncentričnim redovima klupa, što su se uzdizale poput
stubišta, svaki sljedeći red za jednu stubu viši. AKUSTIKA – svojstvo građevine da se u njoj
dobro razliježe i širi zvuk, niti se gubi niti odjekuje.
ODEON – koncertna ''dvorana'' na otvorenom
STADION – grčka riječ stadium označava jedinicu mjere za dužinu: 100 metara. Oni su
dakle izmislili i oblik i propisali veličinu stadiona.

HIPODROM – naziv trkališta za konjske utrke.

ARHITEKTURA

Uz građevine namijenjene upravljanju sportu i kulturi najsnažniji izraz duha vremena redovito
su građevine namijenjene religiji, kultu, vjerovanju. To vrijedi i za grčke hramove. Osim već
spomenutih svojstava – čovjek mjerilo, sklad arhitekture i skulpture- najizvornija osobitost je
to što nisu građeni kako bi se ljudi zadržavali u njima, nego se oni okupljaju oko hrama, zbog
povoljne sredozemne klime, tako da hram ostavlja dojam najviše svojom vanjštinom.

JEZGRA hrama je malen zatvoreni prostor (lat. Cela – ćelija) gdje je smješten kip božanstva
kojemu je hram posvećen. Kipovi su znali biti i nerazmjerno veliki tako da su sezali do stropa.
Drveni kipovi koji su se ukrašavali pločicama bjelokosti i zlata. Dakle za grčki hram je
važniji arhitektonski plašt nego unutarnji prostor. (kod Rimljana je obratno).
- svim hramovima zajednička je uporaba stupova izvana i da su uzdignuti nad tlom za tri
stube, uokolo cijeloga hrama, kao podnožje ili STILOBAT.
- smjena tipova kapitela tijekom vremena: DORSKI, JONSKI I KORINTSKI, a potječu iz
rodova ili regija gdje su se razvili: Dorani, Jonjani i Korinćani (prema gradu Korinthu)
- svaki se tip grčkog hrama odlikuje jasnoćom i preglednošću, nema pretjeranih ukrasa, ni
suvišnih dodataka- najbolji primjer je dorski hram. Promjene u jonskom i korintskom stilu su
u tome što stupovi imaju osnove ili baze, no primjetnija razlika je u obliku kapitela, jonski su
u obliku spiralno zavojitih ukrasa ili VOLUTA, što se savijaju sa strane, sprijeda i straga, dok
su korintski ukrašeni klesanim lišćem biljke AKANTHUSA. Dorski friz se sastoji od
TRIGLIFA I METOPA, dok jonski ima kontinuirani FRIZ.
 SLIKARSTVO

GEOMETRIJSKI STIL – arhajsko razdoblje, plošno i linearno ukrašavanje, prevladava

geometrijski ornament, a ljudski likovi i prizori zauzimaju manji dio površine. No i tada su
ocrtani samo obrisi likova, a potankosti su riješene posve plošno i stilizirano poput
pojednostavnjenih egipatskih prikaza, poprsje je frontalno, poput trokuta, glava i noge su u
profilu.

CRNOFIGURALNO SLIKARSTVO – crta se crnom bojom po posudi

CRVENOFIGURALNO SLIKARSTVO – crninom se prikriva pozadina, a neobojena je

ostala slika. Vaze su od pečene gline u oba slučaja – crvenkasta boja

Teme slikarstva su mitološke, povijesne ili iz svakodnevnog života