REFERAT IZ GEOGRAFIJE

HINDUIZAM

UČENICE: Iva Ljevar i Tina Filipović

RAZRED: 2.e
ŠKOLSKA GODINA: 2018/2019
NASTAVNIK: prof. Anita Vitković
PREDMET: Geografija

06. studenog 2019. , Rijeka

HINDUIZAM (BRAHMANIZAM)

Pojam hinduizam dolazi od riječi Hindu, što je drugo ime za Indijca, čovjeka
koji živi u Indiji. To znači da je religija povijesno i geografski prvenstveno
vezana uz Indiju, ali se s vremenom proširila na mnogo drugih područja.
Ukupan broj hindusa danas je oko 1.000.000.000, što iznosi oko 15% od
ukupnog svjetskog stanovništva, te je po broju članova treća religija na svijetu,
nakon kršćanstva (32%) i islama (oko 23%). Hinduizam se ponekad naziva
i brahmanizam, po njihovom božanstvu – Brahmanu. Broj hindusa u Republici
Hrvatskoj nije poznat, ali postoji Hinduistička vjerska zajednica sa sjedištem u
Zagrebu, a prema popisu iz 2011. god. oko 2.500 osoba izjasnilo se
pripadnicima istočnjačkih religija, što svakako uključuje i pripadnike te
zajednice. Hindusi vjeruju u jednog Boga, ali naučavaju da on djeluje u raznim
oblicima. Tako je npr. prema njima jedini Bog – Brahman, ali on nije uvijek
jednak, nego se često mijenja, čak kroz milijun oblika. Tako kad npr.
Brahman stvara svijet, naziva se Brahma, kad se brine za ljude u svijetu,
naziva se Višnu, a kad taj svijet uništava (npr. poplave, potresi, velike
nesreće…) naziva se Šiva. Brahma, Višnu i Šiva su tri najpoznatije Božje
manifestacije, odnosno Božja očitovanja ljudima. Uz njih se još mnogo časte
Indra, Ganeša, Krišna, Rama, Agni, Varuna i mnogi drugi. Bog hindusima nije
daleko, već se on nalazi svuda: u svakoj stvari, prirodi, životinjama…
Najvažniji sveti tekstovi religije Hindusa su Vede koje sadržavaju arijsku vjeru
u Indiji. Vede obuhvaćaju himne, upute za obrede, te mnoštvo razmišljanja o
različitim kozmološkim temama. Četiri su vrste Veda od kojih je Rg Veda
(ponekad se susreće oblik Rk Veda) najstarija i sadrži himne u čast arijskih
bogova, prikazanih kao personifikacija prirodnih sila. Druga knjiga je
Samaveda koja sadrži stihove koji su odabrani za pjevanje. Treća je Yajurveda
u kojoj se daju prozne upute o obredima, a četvrta Atharvaveda u kojoj su
predstavljeni obredi i čari u stihovima, i u kojoj se posebna pažnja posvećuje
liječenju bolesti. Vrijeme pisanja svetih knjiga je nepoznato, ali smatra se da su
nastale 1000 godina p. n. e. Pisane su sanskritom.Hinduistička su vjerovanja
veoma vezana uz način života u Indiji. Tako su npr. Indijci uočili kako se u
biljnom i životinjskom svijetu mnogo toga ponavlja, pa su na temelju toga
stvorili svoj način vjerovanja. Primjerice, uočili su kako mnoge biljke izrastu iz
sjemena, a onda se od njih uzme sjeme, zasije, pa iz njega izraste opet nova
biljka. Dakle, postoji stalan proces: sjeme – biljka – sjeme – biljka… Uočili su
to i u životinjskom svijetu. Tako se npr. jedna gusjenica razvije u leptira, a
jajašce leptira postane gusjenica. I tu je riječ o stalnom obnavljanju: gusjenica
– leptir – gusjenica – leptir…Na temelju toga, hindusi su zaključili da se
i čovjek mora vratiti na svijet nakon smrti. Prema njima se, dakle, čovjek
ponovno i ponovno utjelovljuje, odnosno reinkarnira. Riječ reinkarnacija dolazi
od latinskih riječi re – ponovno, i incarnatio – utjeloviti se, pa prema tome
označava vjerovanje da će se čovjek poslije svoje smrt opet utjeloviti.
Međutim, to ne znači, kako hindusi naučavaju, da se svaki čovjek mora
ponovno utjeloviti u obliku čovjeka. Naprotiv, ponekad se može reinkarnirati
kao životinja, biljka ili čak kamen, stijena. Kako će se netko ponovno roditi
isključivo ovisi o moralnosti njegova života. To znači sljedeće: ako se netko
jako trudio i moralno (iskreno, pošteno) živio, taj će se u sljedećem životu roditi
u savršenijem obliku, ali ako netko nije moralno živio, taj će se roditi u nižem
obliku, možda čak kao životinja ili biljka. Uz te stupnjeve života usko je vezana
podjela stanovništva u Indiji. Naime, društvo je podijeljeno na
tzv. kaste, odnosno na pet različitih društvenih skupina koje se razlikuju
po poslovima koje obavljaju i po ugledu koji uživaju. Iako je ta podjela na
kaste službeno ukinuta 1947. god., u praksi je još prilično prisutna.
Najuzvišenija je 1. kasta – svećenika (koji se još nazivaju bramini ili bramani).
Nešto manje ugledna je 2. kasta – ratnika (kšatrija), zatim slijede 3.
– trgovci (vajišija), pa 4. – radnici (šudra), i na samom dnu 5. – čistači ulica,
javnih WC-a, lopovi… (parija). Članovi se jedne kaste ne smiju miješati s
članovima drugih kasti i nužno moraju prihvatiti svoje stanje onakvim kakvo
je, bez prigovaranja.To je iz razloga jer prihvaćaju zakon karme, tj. hindusi
vjeruju kako je sam čovjek svojim prijašnjim životom zaslužio baš tu kastu u
kojoj se sada nalazi. Ako želi u sljedećem životu prijeći u višu kastu, može to
postići jedino moralnim životom. To znači da npr. jedan trgovac, ukoliko bude
pravedno živio, u sljedećem se životu može roditi kao ratnik, a ako je živio
izrazito moralno, može se roditi i kao svećenik. Međutim, ako mu život prođe u
nepoštenju, rodit će se u nižoj kasti, ili čak kao životinja. Tako npr. hindusi
vjeruju da se onaj svećenik koji je za svog života bio proždrljiv, u sljedećem
životu rađa kao svinja. Samo onaj tko izrazito, izrazito živi moralno, ne mora
se ponovno roditi, nego se nakon smrti sjedinjuje s Brahmanom. To
je cilj svakog hindusa. Postizanje tog oslobođenja od ponovnih utjelovljenja
naziva se moksha (mokša). Znači, čovjek će se ponovno i ponovno rađati sve
dok jednom ne postigne taj stupanj savršenosti nakon kojeg postaje jedno s
Bogom. Hindusi su na temelju shvaćanja da se Bog nalazi svuda razvili
duboko poštovanje prema životinjama i ljudima. Posebno
štuju kravu. Naime, Indijac je tijekom povijesti imao veliku korist od te
životinje: ona mu je davala mlijeko, pomagala u obrađivanju zemlje, njezin mu
je osušeni izmet (kravlja balega) koristio za ogrjev i slično. Zato je hindusima
najveće svetogrđe jesti kravlje meso. Taj čin uspoređuju s ljudožderstvom.
Zato su oni hindusi koji drže do svoje religije redovito vegetarijanci. Mnogi se
hindusi, iako im je dozvoljena ženidba, odlučuju na samački život, točnije na
dubokoreligiozan život koji posvećuju Brahmi. Zato je u Indiji izuzetno
razvijeno isposništvo (askeza, post, molitva, dobra djela…), odricanje od
materijalnog života i želja da se doživi duhovno savršenstvo. To savršenstvo
nastoje ostvariti tjelesnim opuštanjem i meditiranjem, tzv. yogom
(jogom). Osobe koje prakticiraju yogu nazivaju se yogi. Oni ponekad mogu
toliko ovladati sobom da su u stanju zaustaviti kucanje srca čitavu minutu ili
prestati disati po nekoliko sati. Rekli smo da je svakom čovjeku cilj da se
prestane ponovno rađati. To nam pokazuje da hindusu mnogo znači
trenutak smrti. Zato se oni, kada osjete da će uskoro umrijeti, upute u
grad Benares, kako bi se u svetoj rijeci Ganges kupanjem očistili od
grijeha. Zbog toga su prilazi rijeci Ganges uvijek puni polumrtvih ljudi koji
čekaju da nakon smrti budu spaljeni. Naime, prema indijskom običaju, obični
se ljudi moraju spaliti. Samo se najsvetiji među svetima, tzv. sannasi (sanjasi)
ne moraju spaliti, nego se njihova tijela, opterećena kamenjem, spuste u rijeku
da potonu.Također, Om ili Aum, je najsvetiji simbol u Hinduizmu. Om je
vibracija (zvuk) koji se tradicionalno pjeva na kraju meditacije.Smatra se
svetim zvukom i prvim zvukom stvaranja svemira , ali se također smatra i
zvukom tišine. On predstavlja i najvišu razinu božanstva i put ka prosvjetljenju.
LITERATURA
1. WIKIPEDIA: HINDUIZAM
2. PORTAL KATOLIČKIH TEOLOGA : VJERA I DJELA: HINDUIZAM