ISTRAŽIVANJE LIJEPLJENIH SPOJEVA:

1. Utjecaj svojstva ljepila na kvašenje i adheziju

2. Utjecaj građe drveta na kvašenje i čvrstoću lijepljenja
3. Utjecaj adhezije i penetracije ljepila na čvrstoću
4. Utjecaj kvaliteta obrađene površine na čvrstoću ljepljenog spoja
5. Utjecaj režima lijepljenja na trajnost lijepljenog spoja
6. Utjecaj vlažnosti drveta na čvrstoću i trajnost zalijepljenog spoja
7. Faktori destrukcije lijepljenog spoja u zavisnosti od opterećenja.
8. Atmosferski utjecaji na trajnost zalijepljenog spoja
9. Vrijeme i značaj kondicioniranja lijepljenih spojeva
10. Utjecaj hladnog i vrućeg lijepljenja na unutrašnja naprezanja i trajnost
zalijepljenog spoja

Pojednostavljeno ljepilo je tekućina koja ima mogućnost da pređe u otvrdnuto stanje. U

procesu formiranja lijepljenog spoja ljepilo mora biti u tečnoj fazi i sposobno da molekule
ljepila priđu dovoljno blizu molekulama drveta, da među njima mogu početi dijelovati sile
adhezije. Nakon uspostavljanja adhezije ljepilo mora preći u čvrsto stanje i mora imati
dovoljnu čvrstoću i trajnost. U procesu lijepljenja neophodno je ostvariti odgovarajući
pritisak, čiji je zadatak da omogući kontakt među ljepilom i površinama koje se lijepe.
Uspostavljanjem kontakta između površina koje se lijepe, preko ljepljivog filma, omogućen je
prenos ljepila na suprotnu površinu koja se lijepi. Povećanjem pritiska povećava se i
penetracija ljepila u drvo. Lijepljeni spoj je moguće predstaviti kao lanac sastavljen od devet
članova [17 ] (slika 1.). Za svaki član ima specifičnu ulogu na tačno određenom mjestu u
spoju.

Svih devet članova, nisu uvjek potpuno prepoznatljivi. Član 1 predstavlja sama svojstva
ljepila i ljepljivog filma. Uloga ovoga člana je da poveže dva elementa od drveta i
istovremeno se odupire nastalim naprezanjima. Osim građe samog ljepila na svojstvo ljepive
fuge (filma) utiču osobito uslovi pod kojima ljepilo prelazi iz tečne u čvrstu fazu. Ljepiva
fuga će dati potrebnu čvrstoću, ako je ljepilo upotrebljeno na propisan i pravilan način. Član 1
predstavlja sloj tvrde materije koja ima neku debljinu, neki svoj volumen i značajna
mehanička, fizička i hemijska svojstva. Moramo biti svjesni da se svojstva lijepljenog filma,
koji je na obje strane spojen sa drvetom, razlikuju od svojstava prosto oblikovanog filma
ljepila.
Krajnji članovi u lancu koji se vezuju su 8 i 9, a predstavljaju svojstva površine drveta koje se
lijepi. Ovi članovi utiču na formiranje ljepivog filma, a to su poroznost, gustoća,
permeabilnost i vlažnost drveta. Debljina elementa kojeg lijepimo utiče na to koliko rastavača
iz ljepila penetrira duboku u drvo, odnosno koliko ga drvo absorbira. Prilikom lijepljenja uz
zagrijavanje ovo generira dodatna unutrašnja naprezanja.
Članovi lanca 4 i 5 predstavljaju osnovnu privlačnost- adheziju između molekula ljepila i
drveta. Privlačnost između drveta i ljepila temelji se na više teorija i mehanizama.
Najžnačajnije su slijedeće tri:

 Čisto mehaničko povezivanje – sidrenje, kada ljepilo penetrira u pore i druge prazne
prostore u strukturi drveta, tu otvrdne- ankeriše se i na taj način spriječava smicanje
drvenih elemenata koje lijepimo.
 Hemijska reakcija među molekulama drveta i ljepila, pri čemu nastaje novi materijal
(kompozit). Hemijske veze mogu nastati među molekulama drveta i molekulama
ljepila koja otvrdanjavaju samo hemijski. Čvrstoća i trajnost tih veza je najveća među
svima.
 Fizikalna veza, kada se molekule povezuju elektrostatičkim privlačnim silama, koje su
posljedica rasporeda elektrona. Jačina tih sila je vrlo različita i zavisi od vrste
molekule. Među polarnim molekulama dijeluju jake privlačne sile, kod nepolarnih
molekula te sile su slabe. Drvo je polarni materijal.

Največi dio privlačnih sila među ljepilom i drvetom se pripisuju fizikalnoj adheziji. Udio koji
pri konačnoj tvrdoći obezbijeđuje mehanička adhezija je važan, ali je uspješnost sidrenja
zavisna od medumolekularnih privlačnih sila [17].
Podpovršinski sloj lijepljenih površina je predstavljen članovima lanca 6 i 7. Odnose se na
sloj neposredno ispod površine drveta, koji je bio mehanički oštećen tokom procesa obrade
površine koja će se lijepiti. Ta površina predstavlja kritičnu površinu u čvrstoći ljepljenog
spoja, jer je drvo mehanički oštećeno i deformisano. Zbog toga je potrebno da ljepilo
penetrira u drvo i dovoljnoj mjeri i količini, dok je još u tečnom stanju, te da na taj način
učvrsti lijepljeni spoj. Dijelovi lanca označeni sa 2 i 3 predstvljaju granični sloj ljepljivog
filma najbliži drvetu, ali sa istim slojem molekula ljepila koje učestuvju u adheziji. pH drveta,
njegova sposobnost da apsorbuje određeni dio sastava iz ljepila (rastvarači, katalizatori),
može prouzrokovati nastanak lošeg mijesta u lijepljenom spoju.
Čvrstoća lijepljenog spoja je jednaka čvrstoći najslabijeg člana u lancu, jer u slučaju
opterećenja lanac će pući na „najtanjoj“ karici. Članovi 2,3,6 i 7 (na slici su predstavljeni kao
krugovi sa isprekidanom linijom) su najmanje istraženi. Činioci koji utiču na njihov nastanak
i svojstva najmanje poznajemo i najteže nadziremo. Zato predstavljaju kritična mjesta u
ljepivom spoju.

Za kvalitetno lijepljenje od posebnog značaja jeste optimalno kvašenje materijala kojeg

lijepimo s ljepilom. Kvašenje u velikoj mjeri ovisi od stepena pokretljivosti
makromolekuranih lanaca, intenziteta molekularnih sila i polarnosti funkcionalnih grupa u
spoju. Molekularne sile (indukcione, disperzione i orjentacijske) utiču na sposobnost ljepila
da se razliva i time ujedno kvasi površinu drveta i povećava kontaktnu površinu.
Za lijepljenje drveta to je od velikog značaja jer drvo, kao porozan materijal, ima mnogo
otvorenih pora koje ljepilo u procesu lijepljenja mora okvasiti. Prodiranje ljepila u pore drveta
ovisi o viskozitetu ljepila, veličini i trajanju pritiska. Kvašenje površine je povezano i sa
površinskim naponom, odnosno slobodnom površinskom energijom sistema drvot-ljepilo-
zrak.

Dobro kvašenje ostvaruje se kada adheziv potpuno ispunjava neravnine, šupljine i pukotine na
površini. S druge strane, loše kvašenje je rezultat zaostalog zraka ili otapala na površini drveta
ili lošim kvalitetom obrađene površine, što onemogućava potpuno razlijevanje ljepila. Lošim
kvašenjem smanjuje se površina kontakta između dviju faza, a zaostali mjehuri zraka
predstavljaju dodatna mjesta koncentracije naprezanja na međupovršini, što dovodi do
sniženja čvrstoće lijepljenog spoja.
Pri kontaktu ljepila sa površinom drveta, ako se radi o polarnom ljepilu, između ljepila i
drveta dolazi do međusobnog privlačenja zbog slobodne povšinske energije na granici faza:
supstrat-adheziv-supstrat-zrak-adheziv-zrak.

Kap tekućine (ljepila) širiti će se na krutoj podlozi (supstrat-drvo) dok ne poprimi ravnotežni
oblik. Pri tome će suma energija na graničnim površinama supstrat-adheziv (γS-A), adheziv-
zrak (γA-Z) i supstrat-zrak (γS-Z) biti jednaka 0. Ako se iz tačke gdje se sastaju sve tri faze
povuče tangenta sa rubom kapi, tada će ona sa površinom supstrata zatvarati ugao Ө kojeg
nazivamo uglom kvašenja. Normalna komponenta γA-Z sinӨ uravnotežena je sa jednakom i
suprotnom adhezivnom silom F uzrokovanom površinskom energijom supstrata (slika 4).
Slika4

Slika4 Ugao kvašenja i sile površinskih napetosti između faza zrak Z, tekućine A i supstrata S
[2]
Uslov ravnoteže pišemo jednačinom:
γS.Z = γS.A + γA.Z cos θ (1)
Jednačina (1) zove se Young-ova jednačina, a iz nje se može izračunati cos θ
Ugao kvašenja je važan parametar pomoću kojeg možemo odrediti energetska svojstva
površine supstrata, a preko njega se određuje i rad adhezije. Ako je ugao kvašenja Ө manji od
90° adheziv kvasi površinu supstrata. Optimalno kvašenje se postiže ako ugao kvašenja teži
0°, jer u tom slučaju dolazi do najboljeg razlijevanja adheziva preko površine supstrata (Slika
.5).
Površinska napetost linearno pada s povećanjem temperature, tako da je pri kritičnoj
temepraturi jednaka 0.
U mješanju visoko i nisko molekularnih materija se frakcija s nižom molekularnosti zadržava
bolje na površini, Niskomolekularne materije takođe su više aktivne i dublje prodiru u drvo.
Za ljepila su prikladnija nisko i srednje molekularne materije, [21].

4.1 Uticaj građe i svojstava drveta na formiranje lijepljenog spoja

Drvo po svojoj građi spada u nehomogene, porozne, higroskopne i anizotropne materijale.
Ova svojstva su posljedica anatomske građe i komponeti koje učestvuju u njoj.
Struktura i svojstva lijepljenog spoja sa kojima su povezani drveni elementi u velikoj mjeri
zavise od anatomske građe te fizikalnih i mehaničkih svojstava drveta. Podloga, drvo koje
lijepimo, snažno utiče na mobilnost ljepila, oblikovanje lijepljenog spoja, proces
otvrdnjavanja i kasnije na čvrstoću i trajnost zalijepljenog spoja.
4.1.1 Anatomska građa drveta
Sa stajališta lijepljenja drveta značajna su prvenstveno anatomska svojstva drveta koja utiču
na penetraciju ljepila. Ona je u najvećoj mjeri zavisna od propusnosti (permeabilnosti) drveta
koja je u velikoj mjeri varijabilna. Propusnost - poroznost drveta zavisi od anatomskog pravca
u drvetu, količine i veličine drvenih vlakana i provodnih tkiva te njihove raspodjele.
Velika razlika u poroznosti među zonama ranog i kasnog drveta predstavlja veliki problem pri
formiranju (nanosu) ljepila i njegovoj mobilnosti. Unutar iste vrste drveta veliki uticaj na
varijabilnost propusnosti ima jedričavost i bakljuvost. Dodatanu variajbilnost daje prisutnost
juvenilnog i reakcijskog drveta.
Na slici 22. Prikazani su glavni presjeci drveta i osnovni elementi građe drveta na
makroskopskom, mikroskopskom i subrikroskopskom nivou.
Propusnost drveta značajno zavisi od anatomskog pravca. U uzdužnom smjeru ona je 10 puta
veća u odnosu na poprečni smjer. Razlike u radijalnom i tangencijalnom smjeru su manje i u
biti ne utiču na proces lijepljenja.
Veliki uticaj na lijepljenje ima ugao pravca protezanja drvnih vlakana u odnosu na površinu
lijepljenja. Razlikujemo uzdužno, dijagonalno i čeono lijepljenje. Čeono lijepljenje drveta se
izbjegava jer je penetracija ljepila u podužnom smjeru velika i koja može prouzrokovati
nedostatak ljepila na površini koju lijepimo i izazvati unutrašnja naprezanja u drvetu, a
kasnije u ljepivom spoju. Zato težimo da se proces lijepljenja odvija što je više moguće
uzdužno. Elementi građe drveta koji imaju mehaničku funkciju su manje permeabilna. Drvo
sa većim udijelom vlakana imaju veću čvrstoću, ali manju provodnost za penetraciju ljepila

Fizička svojstva drveta

Među najznačajnijim fizikalnimim svojstvima koja utiču na lijepljenje drveta su: gostoća,
higroskopnost i vlažnost drveta te njegova ravnotežna vlažnost, bubrenje i utezanje i termička svojstva
[17].
Gustoća drveta ima dvojak uticaj na oblikovanje lijepljenoga spoja. Sa jedne strane veća gustoća
drveta daje veću čvrstoću te bolja mehanička svojstva. Dok sa druge strane veća gustoća drveta dovodi
do manje propusnosti i ljepilo teže difundira u drvo [17].
Higroakopnost drveta takođe ima dvije karakterisitke koje različito utiču na proces lijepljenja. Manja
higroskopnost drveta znači manje bubrenje i utezanje drveta što dovodi do manjih unutrašnjih
naprezanja i po presjeku i u ljepivoj fugi. S druge strane, manja higroskopnost drveta dovodi do
manjeg kvašenja drveta, odnosno drvo manje apsorbira rastvarače iz ljepila