Adhezija

Adhezija (lat. adhaesio: prianjanje, lijepljenje), u fizici, je

pojava međusobnog privlačenja površina dvaju tijela načinjenih od
različitih tvari, ili tijela i tekućine, zbog djelovanja elektromagnetskih sila
među molekulama. Privlačne sile kratka su dosega, a vrijednost im ovisi o
vrsti tvari u dodiru. Prianjanje je izraženije ako je jedna od tvari tekućina.
Može biti vrlo jako.[1]

Na svojstvu adhezije osniva se, na primjer, metalizacija prskanjem

(štrcanjem, šopiranjem), koja se sastoji se u prskanju kapljica rastaljenoga
metala ili slitine na površinu predmeta s pomoću zračnoga mlaza.
Metaliziranje se vrši pomoću posebnog alata u obliku pištolja u koji Kapi rose prianjaju na paukovu mrežu
automatski ulazi žica od nekog metala. Ta se žica plamenikom ili zbog adhezije.
električnim lukom rastali, a onda se pod zračnim tlakom (pneumatika)
izbacuje u mlazu na predmet koji želimo metalizirati. Na takav način
možemo i drvo metalizirati.[2]

Ljepilo
Podrobniji članak o temi: Ljepilo

Ljepilo ili adheziv je tvar koja služi za lijepljenje (sljepljivanje)

materijala, to jest za njihovo spajanje stvaranjem veznoga filma među
slijepljenim površinama. Djelovanje ljepilâ temelji se na njihovu prianjanju
uz površinu predmeta (adhezija) i njihovoj unutrašnjoj čvrstoći, koja Nitrocelulozno ljepilo izvan pakovanja.
potječe od privlačnih međuatomskih ili međumolekularnih sila (kohezija).
Osnova je lijepljenja kvašenje površina ljepilom te naknadno očvršćivanje
slijepljenoga spoja. Kvašenje površine ovisi o napetosti površine i ravnotežnom kontaktnom kutu koji se uspostavlja između
čvrste površine materijala, tekućega ljepila i zraka. Teorija lijepljenja vrlo je složena, jer pritom sudjeluje niz čimbenika koji se
odnose na svojstva površina koje se lijepe (kemijska aktivnost, hidrofilnost ili hidrofobnost, čistoća, hrapavost površine,
homogenost), na svojstva ljepila (površinska napetost, viskoznost, polarnost, kiselost ili bazičnost, brzina sušenja) te fizikalna i
mehanička svojstva stvorenoga veznoga filma. Ljepila se u obliku viskozne tekućine nanose u tankom sloju na jednu ili na obje
površine koje se sljepljuju, katkad uz povišeni pritisak. Sušenjem ljepila stvara se nakon nekog vremena adhezijska veza i postiže
maksimalna čvrstoća slijepljenoga spoja, zbog hlapljenja medija u kojem se ljepilo primjenjuje (voda ili organsko otapalo) ili pak
kemijskom reakcijom tvari sadržanih u ljepilu.[3]

Izvori
1. adhezija, [1] (http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=470) "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod
Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
3. ljepila (adhezivi), [2] (http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37713) "Hrvatska enciklopedija",
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Adhezija&oldid=4932259"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 25. srpnja 2017. u 04:20.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.