VRJEDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNOGA RADA U TJELESNOM I

ZDRAVSTVENOM PODRUČJU

To je postupak stručne prosudbe(procjenjivanja) svih pojavnosti koje se prate, provjeravaju

i ocjenjuju tijekom nastavnoga procesa. Postupci praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja
nazivaju se sastavnice vrjednovanja učenika. Vrjednovanjem postignuća učenika nastavnik
vrjednuje i svoj rad. Tri sastavnice vrjednovanja funkcionalno su povezane. Cilj sastavnica je
upravljanje nastavnim procesom u funkciji razvoja učenika. Praćenje rada može biti
planirani i neplanirani postupak. Kada je planirani postupak, tada je predviđen izvedbenim
nastavnim planom i programom zbog čega se naziva provjeravanje. Kada se provjeravanje
provodi prema unaprijed definiranim kriterijima, takav postupak naziva se ocjenjivanje. Zato
je ocjenjivanje pojam reda najviše razine, jer se u trenutku njegove provedbe učenik
provjerava i prati. Svakodnevna praksa ukazuje da su postupci praćenja najzastupljeniji,
provjeravanja manje zastupljeni, a ocjenjivanja najmanje. Praćenje učenika provodi se na
svakom satu, provjeravanje na predviđenim satima prema izvedbenom nastavnom programu
rada, a ocjenjivanje samo na određenim satima provjeravanja. Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa izradilo je „Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrjednovanja
učenika u osnovnoj i srednjoj školi.“ Kojim su propisani elemnti vrjednovanja učenika,
tj.postupci praćenja, provjeravanja, ispitivanja i ocjenjivanja znanja, vještina i razvoja
sposobnosti učenika za sve nastavne predmete. Također su u pravilniku opisana i prava i
obveze učitelja/nastavnika, učenika i roditelja/skrbnika.

Praćenje je prva sastavnica u TZK to je postupak sustavnoga uvida, prikupljanja i

bilježenja podataka o svim zdravstvenim, kineziološkim, psihološkim, pedagoškim i
sociološkim pojavnostima kod učenika za vrijeme odgojno-obrazovnog rada. Sustavni
uvid i prikupljanje podataka se provodi kao stručna prosudba, a nakon toga pojavnosti se
bilježe kao zapažanja o učeniku u predviđene rubrike stručne dokumentacije (Pregled rada
tzk, Imenik učenika, Dnevnik rada). Sve pojavnosti koje se prate mogu biti izravno i
neizravno povezane s nastavnim procesom. Izravno praćenje se odnosi na strukovni dio rada
kojie je formalno i funkcionalno vezan za predmet TZK, a to su motorička znanja, motorička
postignuća, kinantropološka postignuća i odgojne učinke rada. Neizravno praćenje se odnosi
na pojavnosti koje formalno nisu, ali funkcionalno jesu povezane s predmetom TZK
(npr.zdravstveno stanje učenika, oporavak od bolesti, promjene ponašanja učenika).
Nastavnik, temeljem dobivenih podataka od roditelja, treba pratiti učenikove zdravstvene
reakcije (neprimjerena ubrzana frekvencija srca u mirovanju, crvenilo ili bljedilo lica, izrazito
znojenje, ubrzano disanje). Također treba pratiti zdravstveno-higijenske navike i higijenske
promjene. Zaključno se može reći da je praćenje temeljni postupak kojim se neprekidno
vrjednuju mnogi elementi o-o procesa zbog čega se tijekom nastavne godine provodi na
svakome nastavnom satu. Praćenje je mnogo brojniji postupak od provjeravanja i ocjenjivanja
(praćenje 100% sati, provjeravanje 30% sati, ocjenjivanje 20% sati). Učitelj prati zdravstveno
stanje, oporavak nakon bolesti, odnos među učenicima, učenikovo zalaganje, ali to ne može
provjeravati. Napredak učenika u učenju se ne mora provjeravati. Redovitost učenika na
nastavi, razina zdravstveno-higijenskih navika, donošenje opreme, urednost učenika se
moraju provjeravati. Tijekom praćenja se u rubriku zapažanja o učeniku u Imeniku upisuju
samo probrana zapažanja koja su važna kao povratne informacije učeniku i roditelju/skrbniku,
za unaprijeđenje rada i razvoja učenika i kod zaključnog ocjenjivanja.

Provjeravanje je druga sastavnica u tzk I provodi se kao početno (inicijalno), redovito

(kontinuirano) i završno (finalno). Provjeravanje je višekratni, planirani i organizirani
postupak utvrđivanja stanja učenika u određenom elementu obrazovne,
kinantropološke ili odgojne smjernice rada. Njime se utvrđuju razine učenikovih znanja,
postignuća, sposobnosti i odgojnih promjena u tzk. Vrijednosti nekih provjeravanja samo se
opisno bilježe, a nekih se vrjednuju brojčanom ocjenom. Provjeravanja predviđena
izvedbenim npp ocjenjuju se brojčano. To su motorička znanja, motorička postignuća,
kinantropološka postignuća i odgojni učinci.

Metode provjeravanja

Metoda uvida je način prikupljanja podataka o bilo kojoj pojavnosti u o-o procesu, a temelji
se na procesima promatranja i opažanja. Prednost je jednostavnost provedbe, a nedostatak
subjektivnost procjenjitelja, ali nastavnik je dovoljno osposobljena osoba za provođenje o-o
procesa pa se ta metoda ne smije podcjenjivati. U radu se ova metoda najčešće koristi.

Metoda mjerenja je način kvatificiranoga prikupljanja podataka, pomoću koje se nastoje

dobiti što objektivniji pokazatelji o znanjima, sposobnostima i osobinama učenika. Provodi se
pomću standardiziranih mjernih instrumenata koji moraju imati primjerene metrijske
karakteristike. U tzk se koristi kod procjene kinantropoloških obilježja i motoričkih
postignuća (visina tijela, testiranje koordinacije, funkcionalnih sposobnosti, mjerenje
motoričkog postignuća preskakivanja vijače u 15s itd.).
Metoda anketiranja je način prikupljanja mišljenja ili podataka o nečemu (npr.interesi
učenika za bavljenje pojedinim sportom, izbor mjesta u koje će se organizirati izlet s
učenicima itd.). Anketiranje treba uvijek provesti kada se za to pojavi potreba, pogotovo s
učenicima s kojima se nastavnik susreće po prvi puta.

Vrste provjeravanja: Početno ili inicijalno provjeravanje se provodi na početku nastavne

godine, ali ne prvi nastavni sat, već u pravilu tek drugi sat nastavne godine. Njime se utvrđuju
vrijednosti prethodno stečenih motoričkih znanja i razine kinantroploških obilježja učenika.
Početno provjeravanje se provodi i kada se nastavnik zaposli tijekom školske godine ili kada
učenik prelazi iz jedne škole u drugu.

Redovito ili kontinuirano provjeravanje provodi se trajno tijekom nastavne godine. Sve ono
što nastavnik planira provjeravati tijekom nastavne godine, a ne odnosi se na inicijalno ili
finalno provjeravanje, pripada redovitom provjeravanju. Redovito provjeravanje može se
provoditi kao pet minutno ispitivanje. Upotrebljava se na satima usvajanja i usavršavanja
motoričkoga znanja (npr.nastavnik može vrlo brzo provjeriti trenutno znanje u nastavnoj temi
premet strance- tako dobiva povratne informacije). Nastavnik pomoću redovitoga
provjeravanja dobiva povratne informacije o dinamici ostvarenja programskih zadaća za
svakoga učenika posebno i razredni odjel u cjelosti, promjenama kod nekih dimenzija
kinantropološkog statusa učenika čija je usmjerenost bila predviđena i stupnju naučenosti
motoričkih znanja i razini motoričkih postignuća. Na temelju dobivenih informacija nastavnik
može reprogramirati program rada.

Završno ili finalno provjeravanje odnosi se na provjeravanje kinantropoloških obilježja

učenika, a provodi se sredinom drugog polugodišta. Temeljem analize rezultata i njihovom
usporedbom s rezultatima inicijalnog provjeravanja mogu se utvrditi promjene u
kinantropološkim obilježjima učenika. Takve promjene se ocjenjuju i upisuju u element
ocjenjivanja kinantropoloških postignuća.

Ocjenjivanje – treća sastavnica. To je postupak pridavanja brojčane vrijednosti svim

obrazovnim, kinanatropološkim i odgojnim pojavnostima temeljem rezultata praćenja i
provjeravanja. Vrijednost brojčane ocjene predstavlja razinu kompetencije učenika za
provjereni programski sadržaj. Ocjene bi morale biti poticaj osobnom razvoju učenika.
Brojčana ocjena u RH izražava se po Likertovoj skali od 5 do 1 (odličan, vrlo dobar, dobar,
dovoljan, nedovoljan).