UVOD U POVIJEST KNJIŽEVNOSTI

Znanost u književnosti je razgranato i sustavno proučavanje književnosti. Najčešće se dijeli na povijest književnosti i
teoriju književnosti te književnu kritiku.

Povijest književnosti bavi se proučavanjem književnih djela u njihovu povijesnu slijedu. Ona nastoji obuhvatiti
književnost određenog vremena s obzirom na književni i općekulturni kontekst.

S obzirom na područja koja obuhvaća dijeli se na:

 Povijest pojedine književnosti – obrađuje razvoj i osobitosti neke nacionalne književnosti (hrvatska, engleska,
španjolska...)
 Komparativna ili poredbena povijest književnosti – istražuje veze između dviju ili više različitih književnosti (npr.
veze i utjecaji između hrvatske i talijanske knj.)
 Opća povijest književnosti – nastoji obuhvatiti sve književne pojave od svjetskog značenja = svjetska književnost,
ili nacionalne knj. čiji se razvoj temelji na zajedničkim temeljima (pr. europska knj.)

KNJIŽEVNA RAZDOBLJA:

1. Antička književnost (grčka, rimska; od 8.st.pr.n.e. do 5.st.)

2. Srednjovjekovna književnost (5. do 15.st.)
3. Humanizam i predrenesansa (13. i 14. st.)
4. Renesansa (14. do 16. st.)
5. Barok (17.st.)
6. Klasicizam i prosvjetiteljstvo (druga polovica 17. do kraja 18.st.)
7. Romantizam (1800. do 1830.)
8. Realizam i naturalizam (1830. do 1890.)
9. Modernizam (kraj 19.st.)
10. Književnost 20.st.
- Avangarda, modernistički pravci početka 20.st.
- Književnost 1914. do 1929. (suvremena proza,
ekspresionizam u hrvatskoj književnosti)
- Književnost II. razdoblja (od 1929. do 1952.)
- Književnost druge moderne (od 1952. do 1968.)
- Postmodernizam (od 1968. do danas)

KLASIČNA=ANTIČKA KNJIŽEVNOST
-dva značenja riječi klasičan (grč. classis=razred):

 antička književnost – književnost stare Grčke i Rima koji je preuzeo i dalje razvijao grčko književno naslijeđe – od
Homerovih epova (8.st.pr.Kr.) do pada Zapadnog Rimskog Carstva (476.) – temelj europske kulture i književnosti
zapadne civilizacije koji je stvorio 3 književna roda i brojne knj. vrste (tragedija, komedija, himna, ditiramb…), u
kasnijim razdobljima autori su se često vraćali ovom razdoblju
 nadvremenska umjetnička djela ili pisci koji su često uzor (pr. Shakespeare – iako nije pisao na klasičnim
jezicima, klasik svjetske književnosti)