Proust i lignja – o čitanju i

disleksiji
Mama čita: Proust i lignja, Maryanne Wolf

Disleksija je jedan od odgovora ljudskog mozga na aktivnost čitanja. O čitanju i o disleksiji

piše američka neuroznanstvenica Maryanne Wolf koja čitavu znanstvenu karijeru proučava
mozak koji čita, ali je i majka sina disleksičara. Knjiga zato ima dva lica, znanstveno-
popularno napisana povijest čitalačkog mozga, ali i intimna priča o suočavanju s pojavom
koja nudi izazove, ali i prilike. Disleksija nije bolest, to je drugačije posložen mozak. I postoje
načini kako je prevariti, zaobići. Autorica daje pregled istraživanja i nudi mogućnosti za
rješenja. Znanstveni um je oprezan, ali optimističan.

Prvi dio knjige, onaj o razvoju čitanja posebno je zanimljiv mladim (novim) majkama jer
naglašava važnost čitanja na slikovit način. Tako kaže Maryanne Wolf da beba počne učiti
čitati onog trena kada joj se pročita prva priča.

Čitateljski mozak je nov. Pismo postoji 5 000 godina. Sve do onda nije bilo potrebe pretvarati
simbole u glasove. Treba istovremeno odraditi četiri sloja: fonološki (glasovi), morfološki
(riječi) i sintaktički (slaganje riječi) i semantički (značenje riječi).

Koliko je malim Sumercima trebalo da nauče čitati? Imali su liste riječi sačuvane na glinenim
pločicama koje su zatim učili i ispisivali. Nastavnici su pisali simbole s jedne strane pločice, a
učenici su kopirali na drugoj strani. S glinenih tableta na ove naše suvremene, e-tablete,
preskočili smo za samo 5000 godina.

Žene su pisale pjesme, a jedna od najstarijih pokazuje kako se malo mijenjaju ljudski
prioriteti tijekom tisućljeća. Pjesma je, naime, uspavanka. Molba umorne majke da njeno
malo blago zaspi:

“Dođi, snu! Dođi, snu!

Dođi mome sinu.

Požuri snu k mom sinu.

Uspavaj njegove nemirne oči,

stavi svoju ruku na njegove oči koje iskre,

a što se tiče njegova brbljava jezika

ne dopusti da mu brbljanje zadržava san.”

Mame svih vremena lako se mogu razaznati u ovoj uspavanki/zamolbi. Spavaj već jednom,
drago dijete. Pusti nas da još malo čitamo…

P. S.

Zanimljiva je anegdota o Machiavelliju, nepravedno ozloglašenom talijanskom renesansnom

filozofu, koji se za čitanje spremao pripravivši stol za svog pisca, kao da je i tijekom prisutan.
Pravi podsjetnik da se kroz knjige družimo s ljudima preko svih granica prostora i vremena.