PROIZVODNJA I KONZUMACIJA ORGANSKE I EKOLOŠKE HRANE

U proizvodnji organske ili eko hrane ne koriste se suvremene metode tretiranja zemljišta
pesticidima, kemijskim gnojivima, nema uvođenja genetski modificiranih organizama, a u
industrijskoj preradi ne tretira se kemijskim prehrambenim aditivima. U ljudskoj povijesti
uzgajala se isključivo ovakva organska hrana, sve do pojave prvih umjetnih pesticida i gnojiva
u 20. stoljeću. Takva hrana na tržištu je posebno obilježena, a proizvođači moraju imati
poseban certifikat koji dokazuje da je njihova hrana - baš eko.

Postoji nekoliko razloga zašto investirati u eko hranu, prvenstveno je to zdravlje ljudi, a
ujedno i veća nutritivna vrijednost te bolji okus namirnica, ali i zaštita okoliša. Ljudi danas
konzumiraju proizvode koji su u tolikoj mjeri obrađeni da organizmu ne pružaju potrebne
hranidbene, energetske i zdravstvene standarde koji mu osiguravaju zdravlje. I sami smo
svjesni činjenice da je prerada hrane danas najveći uzrok povećanju učestalosti raznih bolesti
te ni ne znamo koliko štetnih čestica unosimo u organizam. Jedini način da se unos tih tvari
izbjegne je da se u svakoj zemlji članici Europske unije i u svim ostalim zemljama svijeta
potakne sve veća investicija u proizvodnju eko-hrane.

Problem koji prati organsku hranu je i taj što mnogi proizvođači svoje produkte označavaju
obilježjem organske hrane, iako oni to nisu. Organska hrana je skuplja od drugih proizvoda,
ali ako uzmemo u obzir da ćemo za nju platiti više i samim time potaknuti mogućnost razvoja
industrije za proizvodnju ekološke hrane, ali i biti informirani o tome što zapravo jedemo,
njena cijena je opravdana. Ekološka hrana u prosjeku je 15% skuplja od obične hrane.