RJEŠENJA ZADATAKA

1.1. a) Subatomske čestice. Protoni, neutroni i elektroni. b) Protoni su pozitivno nabijeni, neutroni su neutral-
ni, a elektroni su negativno nabijeni.
1.2. a), c), d).
1.3. a) A: proton, p ili p+, +1; B: elektron, e ili e –, –1,602 × 10 –19; C: neutron, n ili n0, 0, 0.
b) m(p+)/m(e –) = 1836; m(n0)/m(e –) = 1839.
1.4. a) jezgra: protoni i neutroni; elektronski omotač: elektroni. b) Jezgra: pozitivno je nabijena jer ima
pozitivno nabijene protone; elektronski omotač: negativno je nabijen jer se sastoji od negativno nabijenih
elektrona. c) Elektronski omotač. d) Masa elektrona zanemariva je u odnosu prema masi protona i
neutrona, subatomskih čestica koje se nalaze u jezgri.
1.5. c)
1.6. a) T, b) N, c) N, d) T
1.7. Protonski (atomski) broj: Z = N(p); nukleonski (maseni) broj: A = N(p) + N(n).
1.8. a), f)
1.9. a) N(p) = 13, N(e) = 13, N(n) = 14. b) N(ukup.) = N(p) + N(e) + N(n) = 40
1.10. 1. b), 2. c), 3. a).
1.11. Točan izraz je c). Ispravljeni izrazi: a) Z = N(p) = N(e), b) A = N(p) + N(n),
d) N(p) = N(e), e) N(p) + N(n) = A ili N(p) = N(e) = Z
1.12. a) D, b) B, c) A i C.
1.13. a) Vodiku. jer jezgre svih izotopa vodika imaju jedan proton. b) X: procij, 1H; Y: deuterij, 2H, D; Z: tricij,
3
H, T. c) Procij, 1H. d) Tricij. Uz jedan proton, koji imaju svi izotopi vodika, tricij ima i dva neutrona.
1.14. a) N(e –) = 4. b) Z = 4, A = 9. c) Beriliju. d) Berilij-9, 49 Be . e) Qjezgra( 49 Be ) = Z( 49 Be ) · (+e) = 4 e,
Qjezgra( 49 Be ) = 4 · 1,602 × 10 –19 C = 6,408 × 10 –19 C
65
1.15. Atomi s jednakim nabojem jezgre su izotopi bakra: 63 29 Cu i 29 Cu ;
63 65 –18
Qjezgra( 29 Cu ) = Qjezgra( 29 Cu ) = 29 e = 4,646 × 10 C.
1.16. a) Imaju jednak protonski broj. b) 1. mononuklidni elementi, 2. polinuklidni elementi. c) Izotopi.
1.17. a) T, b) N, c) N, d) T, e) T, f) N
1.18. a) nukleonski (maseni) brojevi. b) 12C, 208Pb. c) 12C: 6 e –, 6 p+, 6 n0; 208Pb: 82 e –, 82 p+, 126 n0.
1.19. a) N(e –) = 83. b) Bizmutu. c) Bizmut-206, 206Bi.
1.20. a) B i C; b) D; c) Nukleonski (maseni) broj, A.
1.21. A: magnezij-24, 12, 12, 12, 24; B: 54Fe, 26, 26, 26, 54; C: fosfor-31, 31P, 15, 15, 31; D: jod-127, 127I, 53,
74, 53.
1.22. a) 79X: x = 35, y = 44; 81Y: y = 46, z = 35. b) N, T, T, N, T, T.

2.1. Točne su tvrdnje s izostavljenim riječima: a) elektronskog omotača, b) miligram, c) masa atoma
ugljika-12, d) apsolutna masa atoma.
2.2. a)
2.3. a) ma, b) ma(1H), c) ma(12C), d) Ar, e) Ar(16O), f) Ar(F).
2.4. a) ma(Be) = 1,4959 × 10 –20 mg; b) ma(Si) = 4,6629 × 10 –20 mg; c) ma(Mn) = 9,1200 × 10 –32 mg;
d) ma(As) = 1,2437 × 10 –19 mg; e) ma(Mo) = 1,5926 × 10 –37 mg

ma ( 23 Na)
2.5. a) Ar ( 23 Na) = . b) Ar(23Na) = 22,990.
u

2.6. ma(P) = 5,1432 × 10 –26 kg

1
 2.7. Ar(27Al) = 26,981
2.8. a) Polinuklidni element. b) 1. b), 2. d), 3. a), 4. e), 5. c).
2.9. Ar(B) = 10,811
2.10. Ar(X) = 107,9. Element X je srebro (Ag).
2.11. e)
2.12. ma(S) = 32,064 u; ma(S) = 5,3242 × 10 –26 kg = 5,3242 × 10 –23 g.
2.13. a) N(79Br) + N(81Br) = 10 000, N(79Br) = 5069, N(81Br) = 4931; Ar(79Br) = 78,9183, Ar(81Br) = 80,9163.
b) x(79Br) = 0,5069 = 50, 69 %, x(81Br) = 0,4931 = 49,31%. c) 79,9035.
2.14. a) Ar(K) = 39,0983. b) ma(K) = 39,0983 u, ma(K) = 6,4923 × 10 –20 mg.
2.15. a) N(65Cu) = 3,083 × 1022, N(63Cu) = 6,917 × 1022. b) N(65Cu)/N(63Cu) = 0,4457.
2.16. a) Zastupljeniji je izotop litij-7 jer je vrijednost relativne atomske mase litija bliža vrijednosti relativne
atomske mase izotopa litija-7. b) x(6Li) = 7,49 %, x(7Li) = 92,51 %.
2.17. a) Ar(Fe)= 55,85; b) ma(Fe) = 9,2743 × 10 –23 g.
2.18. a) 4, 5. b) m(12 Cs) = 2,6484 × 10 –21 g.
2.19. a) E = berilij, Be. b) C.

3.1. a) Prema porastu relativnih atomskih masa. b) Da se nakon određenog broja elemenata njihova svojstva
ponavljaju. c) Zato da elementi sličnih svojstava budu svrstani u istu skupinu. Naime, Mendeljejev je
vjerovao da će se prazna mjesta u tablici popunjavati novootkrivenim elementima čija će svojstva biti
slična svojstvima ostalih elemenata iz skupine.
3.2. a) Elementi su poredani prema porastu protonskih (atomskih) brojeva jer protonski broj određuje kemijski
element. b) Horizontalni stupci: periode; vertikalni stupci: skupine. c) Na lijevoj su strani metali, a na
desnoj nemetali. d) Polumetali.
3.3. a) argon (Ar) i kalij (K); kobalt (Co) i nikal (Ni); telurij (Te) i jod (I); torij (Th) i protaktinij (Pa). b) 4.
3.4. a) A: Z = 4, berilij (Be); B: Z = 11, natrij (Na); C: Z = 12, magnezij (Mg); D: Z = 17, klor (Cl); E: Z = 20,
kalcij (Ca); F: Z = 14, silicij (Si). b) 1. Be, Mg i Ca, 2. Na, Mg, Si i Cl. c) 1. imaju jednak broj elektrona u
zadnjoj ljusci, 2. imaju jednak broj elektronskih ljuski.
3.5. d)
3.6. a) kisik (1): 2, 6; aluminij (2): 2, 8, 3; sumpor (3): 2, 8, 6; kalij (4): 2, 8, 8, 1. b) Kisik i sumpor, zbog
sličnosti elektronske strukture vanjske ljuske (isti broj valentnih elektrona).
3.7. a) Alkalijski metali. Imaju jedan elektron u vanjskoj ljusci, tj. jedan valentni elektron. b) Plemenitim
plinovima. Helij ima 2 elektrona u valentnoj ljusci, a ostali elementi po 8 elektrona. c) Imaju po osam
elemenata. d) Šesta perioda, ima ukupno 32 elementa: 8 elemenata glavnih skupina, 14 lantanoida i 10
prijelaznih elemenata.
3.8. a) 2, 8, 8, 2. b) Kalcij je element druge skupine i četvrte periode. Redni broj skupine odgovara broju
elektrona u vanjskoj ljusci atoma kalcija, a redni broj periode jednak je ukupnom broju elektronskih ljuski
u kojima su raspoređeni elektroni kalcija.
3.9. a) berilij, Be, b) neon, Ne, c) fluor, F, d) dušik, N.
3.10. a) U drugoj periodi i petnaestoj skupini. b) Dušik, N. c) Z(N) = 7; A(N) = 14. d) 2.
3.11. a) A: helij, He; B: klor, Cl; C: kalcij, Ca; D: magnezij, Mg. b) Magnezij i kalcij. Nalaze se u istoj skupini i
imaju jednak broj valentnih elektrona.
3.12. 1. d), 2. c), 3. a), 4. e), 5. b)
3.13. a) 6, b) 8, c) 1, d) 6.
3.14. a) U trećoj periodi jer ima ukupno tri elektronske ljuske. b) U 15. skupini jer ima pet valentnih elektrona.
c) Nemetal.
3.15. 2, 4 – C; 2, 8, 2 – Mg; 2, 8, 1 – Na, 2, 8, 6 – S.

2
4.1. a) Silicij (Si). b) Treća perioda, 14. skupina. c) 2, 8, 4. d) 4.
4.2. b), c).
4.3. a) Li: N(e –) = 3, elektronska struktura: 2 ,1; Na: N(p+) = 11, elektronska struktura: 2, 8, 1, +11;
K: N(p+) = 19, N(e –) = 19, elektronska struktura: 2, 8, 8, 1. b) Imaju jednak broj elektrona u vanjskoj
ljusci. Razlikuju se po broju elektrona u unutrašnjim ljuskama. c) S porastom protonskog broja povećava
se broj ljusaka u elektronskom omotaču atoma Li, Na i K, a time se povećavaju i polumjeri njihovih
atoma.
4.4. a) N: 2, 5; P: 2, 8, 5. b) Atom fosfora jer ima veći broj elektronskih ljuski od atoma dušika.
c) Broj valentnih elektrona i broj skupine u periodnom sustavu elemenata.
4.5. a) Na: N(p+) = N(e –) = 11, elektronska struktura: 2, 8, 1; Mg: N(p+) = 12, elektronska struktura: 2, 8, 2,
naboj jezgre +12; Al: N(e –) = 13, elektronska struktura: 2, 8, 3, naboj jezgre: +13; S: N(p+) = N(e –) = 16.
b) Atomi svih elemenata iste periode imaju jednak broj elektronskih ljuski. S porastom protonskih brojeva
elemenata duž periode povećava se pozitivni naboj jezgre, pa se povećavaju i privlačne elektrostatske sile
između jezgre i vanjskih elektrona, što dovodi do smanjenja veličine atoma.
4.6. a) 24 A = 24Mg, 37B = 37Cl. b) 24Mg: 2, 8, 2; 37Cl: 2, 8, 7. c) Atom 24Mg.
4.7. Točne su tvrdnje s izostavljenim riječima: a) smanjuje, b) povećava, c) najmanji, d) helija.
4.8. a) S, b) S, c) Se, d) Mg.
4.9. a) 2. b) Prva energija ionizacije.
4.10. Točne su tvrdnje s izostavljenim riječima: a) najjače, b) teško, c) manje, d) elektrona.
4.11. a) Polumjer atoma povećava se kroz skupinu, a time se smanjuju privlačne elektrostatske sile između
pozitivno nabijene jezgre i vanjskih elektrona. b) Energija ionizacije atoma elemenata uglavnom raste duž
periode jer se u tom smjeru smanjuju polumjeri atoma, a time se povećavaju privlačne sile između jezgre
i vanjskih elektrona. c) Atomi alkalijskih metala jer imaju relativno male energije ionizacije. d) Atomi
metala jer imaju niže energije ionizacije od atoma nemetala.
4.12. a) Na: 2, 8, 1; Mg: 2, 8, 2; Al: 2, 8, 3. b) Svi navedeni atomi imaju tri energijske razine i nalaze se u trećoj
periodi periodnog sustava. c) Razlikuju se po broju valentnih elektrona, tj. po broju skupine periodnog
sustava u kojoj se nalaze. d) Na – jedan valentan elektron; Mg – dva valentna elektrona; Al – tri valentna
elektrona. e) U atomu natrija to je drugi elektron, u atomu magnezija treći elektron, a u atomu aluminija
to je četvrti elektron. Jer je energija ionizacije elektrona koji nisu u valentnoj ljusci znatno veća od energije
ionizacije valentnih elektrona.
4.13. a) 1. e –, 2. Rb, e –, 3. Ba 2+, 4. Ca, 2 e –. b) K+ (18 e –) i Ca 2+ (18 e –); K+: 2, 8, 8, kalijev ion (kation),
Ca 2+: 2, 8, 8, kalcijev ion (kation). c) Izoelektronske čestice.
4.14. a) Prvu skupinu. b) Jedan. c) 2, 8, 8, 1. d) Kalij (K).
4.15. a) K, b) Ca, c) Na, d) K+.
4.16. a) Na: N(p+) = 11, N(e –) = 11; Na+: N(p+) = 11, N(e –) = 10, elektronska struktura: 2, 8, naboj jezgre: +11;
Mg: N(p+) = 12, N(e –) = 12; Mg2+: N(p+) = 12, N(e –) = 10, elektronska struktura: 2, 8, naboj jezgre: +12.
b) 4. c) ioni Na+ i Mg2+ su izoelektronski (imaju jednak broj elektrona). veći polumjer ima ion s manjim
brojem protona u jezgri, a to je ion Na+.
4.17. a) x = 13, y = 10, z = 13, q = 14. b) X = Al, X 3+= Al3+. c) Al Al3+ + 3 e –. d) 3.
4.18. a) E = Fe, E2+ = Fe2+, E3+ = Fe3+. b) Fe Fe2+ + 2 e –; Fe Fe3+ + 3 e –. c) r(Fe3+) < r(Fe2+) < r(Fe).
4.19. c)
4.20. e)
4.21. a) e –, b) 2 e –, c) S2–, d) Cl.
4.22. a) F: N(e –) = 9, F–: N(p+) = 9, N(e –) = 10, elektronska struktura: 2, 8, naboj jezgre: +9;
Cl: N(e –) = 17, naboj jezgre: +17; Cl–: N(p+) = 17, N(e –) = 18, elektronska struktura; 2, 8, 8, naboj jezgre:
+17. b) Negativno nabijeni ioni imaju jednak naboj jezgri i jednak broj elektronskih ljuski kao i neutralni
atomi, ali imaju veći broj elektrona u zadnjoj ljusci. Zato jezgre iona slabije privlače vanjske elektrone od
jezgri neutralnih atoma pa negativno nabijeni ioni imaju veće polumjere od atoma. c) Anionima.
d) F–: fluoridni ion, Cl–: kloridni ion. e) Ion Cl– ima veći broj elektronskih ljuski od iona F–.

3
 4.23. 1. b), c), f), 2. a), d), e).
4.24. a) Zaključujemo da su atomi plemenitih plinova energijski stabilniji od njihovih iona jer imaju popunjenu
vanjsku ljusku. b) Atomi metala tvore katione, a atomi nemetala anione. c) Zbog male prve, odnosno
druge energije ionizacije atomi elementa prve i druge skupine lako otpuštaju svoje elektrone iz vanjske
ljuske. Zato elementi 1. skupine (imaju 1 elektron u valentnoj ljusci) tvore katione tipa X+, a atomi
elemenata 2. skupine (imaju 2 elektrona u valentnoj ljusci) tvore katione tipa X 2+. d) Atomi nemetala
mogu primiti onoliko elektrona koliko im nedostaje do popunjenja vanjske ljuske (do okteta u vanjskoj
ljusci). Primanjem elektrona ti atomi postaju negativno nabijeni ioni. e) Prijelazni metali.
4.25. a) X: Cs, Y: Br. b) Za cezij je karakteristična reakcija 2, a za brom reakcija 4. c) Cs+ i Br –.
4.26. e)
4.27. a), b)
4.28. Točne tvrdnje: b), c), f); netočne tvrdnje: a), d), e).
4.29. c)
4.30. a) Cl, b) Cs, c) Mg, d) Br, e) Be, f) H.
4.31. A: 2, Li(g) Li+(g) + e –, B: 4, Ca(g) Ca 2+(g) + 2 e –,
– – –
C: 1, F(g) + e F (g), D: 3, S(g) + 2 e S2–(g).

d)
5.1.
5.2. Točne tvrdnje: a), b); netočne tvrdnje: c), d).
5.3. a) Atom helija ima samo jednu ljusku u koju su smještena dva elektrona te tvori dublet. b) Atomi svih
plemenitih plinova, osim helija, u valentnoj ljusci imaju osam elektrona. Njihova je elektronska struktura
energijski najpovoljnija jer je to stanje atoma s najnižom energijom pa zbog toga plemeniti plinovi ne
stvaraju molekule u prirodi.
5.4. b)
5.5. a) Atomi Zn i Cl tvore ionski spoj cinkov klorid, ZnCl2. Cink je metal i tvori kation dok je klor nemetal i
tvori anion. b) Atomi H i Cl tvore kovalentni spoj klorovodik, HCl, jer su oba elementa nemetali.
c) Atomi He i Ne. Navedeni elementi su plemeniti plinovi te su kemijski inertni zbog dubleta i okteta u
valentnoj (zadnjoj) ljusci.
5.6. Ionska veza: CuCl2, MgO, NaH. Kovalentna veza: NO2, HCl, O2, H3PO4. Metalna veza: Ca, Na i Fe.
5.7. a) Krajnje desno u 17. skupini. Nemetal. b) Velika vrijednost koeficijenta elektronegativnosti upućuje na
to da takvi atomi u kemijskoj vezi jače privlače elektrone te će u spojevima češće biti anioni.
c) 1. kovalentna; 2. vodik; 3. atom klora jer ima veći koeficijent elektronegativnosti od vodikova atoma.
5.8. a) kovalentna, b) kovalentna, c) ionska, d) metalna, e) kovalentna, f) ionska.
5.9. b) Spoj NH4Cl građen je od amonijevih (NH4+) i kloridnih (Cl–) iona. U amonijevu kationu između
atom dušika i vodika djeluju kovalentne veze. Između amonijeva kationa (NH4+) i kloridnog iona (Cl–)
djeluje ionska veza.
5.10. a) 1. red: 2, 8, 1; Na+; 2, 8; 2. red: O; 2, 6; 2, 8; 3. red: N; N3−; 2, 8; 4. red: Mg, 2, 8, 2; 2, 8.
b) Izoelektronski su, odnosno imaju jednak broj elektrona kao i plemeniti plin neon.
5.11. a), c)
5.12. Točne tvrdnje: a), b), d), netočne tvrdnje: c), e).
5.13. c), e)
5.14. C4−, N3-, F−, Ne, Na+, Mg2+, Al3+
5.15. Točne tvrdnje: b), e), netočne tvrdnje: a), c), d).
5.16. a) Kalcijev sulfid, CaS. b)
c) Atomi kalcija imaju nisku energiju ionizacije pa lako otpuštaju elektrone, a atomi sumpora imaju velike
afinitete prema elektronima pa lako primaju elektrone.
d) 1, 2, 5.

4
5.17. a) Ionskom vezom. b) Na+: neon, Ne; F–: neon, Ne. c) Na + F Na+ + [ F ]– NaF

●
●
●
●
● ● ●
● ● ● ● ●

●
●
●
●
d) 1. 2, 2, 2; 2. 2, 2; 3. 2, 2 NaF.
5.18. 1. b), c), 2. a), d), 3. e).
5.19. a) 3, 5. b) 3 Mg + N2 Mg3N2. c) Oksidiraju se atomi magnezija, a reduciraju se molekule dušika.
5.20. a)
b)
c)
d)
5.21. a) 2 K 2 K+ + 2 e –, I2 + 2 e – 2 I–, 2 K + I 2 2 KI
2+ – –
b) 2 Mg 2 Mg + 4 e , O2 + 4 e 2 O2–, 2 Mg + O2 2 MgO
c) 2 Al 2 Al3+ + 6 e –, 3 F2 + 6 e – 6 F–, 2 Al + 3 F2 2 AlF3
d) 2 Cu 2 Cu2+ + 4 e –, O2 + 4 e – 2 O2–, 2 Cu + O2 2 CuO
5.22. b), c)
5.23. K+, 19, 18; P3−, veći, fosfidni anion; 35, 36, bromidni anion; Se2−, 34, 36, veći; Mg2+, 10, manji,
magnezijev kation
5.24. NaI, natrijev jodid; Ca 2+, F–, kalcijev fluorid; Cl−, FeCl3; K+, P3−, kalijev fosfid; Al2O3, aluminijev oksid;
Ca 2+, S2−, CaS.
5.25. 1. e), 2. d), 3. b), 4. a), 5. c).
5.26. a) 1. cinkov klorid, 2. natrijev bromid, 3. kalijev sulfid, 4. aluminijev oksid. b) Formulskom jedinkom.
5.27. kiseline: a), f); soli: c), e); hidroksidi: b), d).
5.28. a) NaF, b) cinkov sulfid, ZnS, c) aluminijev jodid, AlI3, d) FeCl3, e) željezov(II) klorid, FeCl2.
5.29. a) Hidroksidi. b) X: kalcijev hidroksid, Ca(OH)2.
5.30. a) OH–, hidroksidni ion; b) x = 2; c) magnezijev hidroksid.
5.31. a) 1 Na+ i 1 OH–, NaOH, b) magnezijev hidroksid, Mg(OH)2, c) cinkov hidroksid, 1 Zn2+ i 2 OH–,
d) 1 Fe2+ i 2 OH–, Fe(OH)2, e) željezov(III) hidroksid, Fe(OH)3.
5.32. a) kalijev fluorid, KF, b) cinkov klorid, ZnCl2, c) srebrov bromid, AgBr, d) aluminijev jodid, AlI3,
e) natrijev nitrat, NaNO3.
5.33. (1) KHSO4, (2) natrijev sulfat, Na 2SO4, (3) Mg2+ i HSO3 –, Mg(HSO3)2, (4) kalcijev sulfit, CaSO3.
5.34. a) aluminijev nitrat, b) cinkov sulfat, c) kalcijev klorid, d) kalcijev karbonat, e) kalijev sulfid, f) natrijev
hidrogensulfat.
5.35. a) Sastoji se od iona Fe3+ i Cl–. b) Oksidiraju se atomi željeza, a reduciraju se molekule klora. c) jednadžba
oksidacije: 2 Fe 2 Fe3+ + 6 e –, jednadžba redukcije: 3 Cl2 + 6 e – 6 Cl–, jednadžba redoks-reakcije:
2 Fe + 3 Cl2 2 FeCl3.
5.36. a) Cinkov klorid (ZnCl2) izgrađuju ioni Zn2+ i Cl–, natrijev sulfid (Na 2S) ioni Na+ i S2–, natrijev klorid
(NaCl) ioni Na+ i Cl–, a cinkov sulfid (ZnS) ioni Zn2+i S2–. b) Najjače su privlačne sile između iona Zn2+
i iona S2– u cinkovu sulfidu.
5.37. a) Natrij; 2, 8, 1; b) Na Na+ + e –; c) natrijev oksid.
5.38. a) K K+ + e –, Cl2 +2 e – 2 Cl–, 2 K + Cl2 2 KCl. b) Kalijev klorid.

S
5.39. a) H–H, c) H–C≡N:, e) Si , f)

5.40. d)

5
 5.41. a) Elementi 17. skupine (halogeni elementi). Molekulske formule: F2, Cl2, Br2 i I2. b) F–F, Cl–Cl,
Br–Br i I–I. c) Broj kovalentnih veza u tim molekulama odgovara broju nesparenih elektrona u vanjskoj
ljusci atoma halogena (atomi halogenih elemenata imaju tri nepodijeljena elektronska para te jedan
nespareni elektron u vanjskoj ljusci).
5.42. a) Atomu dušika nedostaju tri elektrona, stoga spajanjem dvaju atoma dušika nastaje trostruka kovalentna
veza. b) :N≡N:
5.43. a) Kovalentne veze. Energija se veže. b) Kovalentnom vezom. Energija se oslobađa.
c) d) Atomi vodika i klora imaju po jedan nespareni elektron u
vanjskoj ljusci i spajaju se jednostrukom kovalentnom vezom u molekulu. e) Reakcija je egzotermna. Jer je
ukupna energija vodika i klora prije reakcije veća od energije klorovodika koji nastaje reakcijom (EP < ER).
5.44. a) Halogeni elementi, jer njihovi atomi i atomi vodika imaju sličnu elektronsku strukturu vanjske ljuske.
b) Fluorovodik, H–F; klorovodik, H–Cl; bromovodik, H–Br i jodovodik, H–I.
5.45. a) CCl4, CHCl3; b) CO2; c) HCN; d) Br2, HBr; e) CO.
5.46. a) X = H2S, sumporovodik; Y = H2O, voda; Z = NH3, amonijak.
b) N(H2S) = 3, N(H2O) = 6, N(NH3) = 2; c) plin, tekućina, plin; d) u molekuli vode.
5.47. Jodovodik (HI) ima najdulju kovalentnu vezu jer atom joda ima najveći polumjer među halogenim
elementima.
5.48. a)
5.49. a) polarne veze: 1, 2, 4, 6; nepolarne veze: 3, 5.
5.50. a) Klorovodik, HCl; b) amonijak, NH3; c) HCl(g) + NH3(g) NH4Cl(s); d) kovalentna: HCl, NH3;
kovalentna i ionska: NH4Cl.

6.1. C – četverovalentan, O – dvovalentan, ugljikov(IV) oksid; HBr, bromovodik; H2O, H – jednovalentan,

O – dvovalentan; SO3, S – šesterovalentan, O – dvovalentan; P – trovalentan, Cl – jednovalentan,
fosforov(V) klorid; N2O, dušikov(I) oksid; N2O5, dušikov(V) oksid; S – četverovalentan,
Cl – jednovalentan, sumporov(IV) klorid
6.2. b)
6.3. c); Da bi spoj bio ciklički ugljikovodik, potrebna su najmanje tri C-atoma.
6.4. heks-3-en, C6H12, alken;

, C5H8, alkin, jednostruke, trostruka;

, C4H8, jednostruke, dvostruka;

propin, , alkin, jednostruke, trostruka.

6.5. d)
6.6. c)
6.7. a) etanol, C2H5OH ili C2H6O; b) Atom kisika jer ima veći koeficijent elektronegativnosti.
c) Hidroksilna skupina, kisik.
6.8. a) but-2-en; b) propan-1-ol; c) propanal; d) propanska kiselina; e) propan-2-ol; f) butanon
6.9. a) Strukturni izomeri su alkoholi propan-2-ol i propan-1-ol. b) Spoj pod (a) but-2-en. Da, u molekuli
butena dvostruka veza može biti na drugome, ali i na prvome ugljikovom atomu, pa je strukturni izomer
but-2-ena alken but-1-en.
6.10. d)

6
6.11. a) BeCl2, MgCl2, CaCl2, SrCl2 i BaCl2. b) BeCl2.
c) ; atom berilija. d) Molekula je linearna.

6.12. H2X, oblik slova V, H2O, voda, H2S, sumporovodik, H2Se, telurovodik; 15. piramidni oblik, NH3,
amonijak, PH3, fosfin, arsin, SbH3, BiH3; XH4, CH4, metan, silan, GeH4, SnH4, PbH4.
6.13. a) U molekulama NCl3 i PCl3 atomi dušika i fosfora su trovalentni (atomi dušika i fosfora u tim
molekulama imaju po tri jednostruke kovalentne veze). u molekuli PCl5 atom fosfora je peterovalentan
(atom fosfora u toj molekuli ima pet jednostrukih kovalentnih veza). b) U PCl5.
6.14. e)
6.15. a) sumpor. b) A: SCl2, sumporov diklorid, B: SCl4, sumporov tetraklorid, C: SF6, sumporov heksafluorid.
c) SCl4, SF6.
6.16. Polarne molekule: CO, HBr, HF, NH3, CHCl3; nepolarne molekule: S8, N2, P4, H2, Br2.
6.17. a) 3. b) Elektronegativnost. Klor ima veći relativni koeficijent elektronegativnosti od vodika.
6.18. a) Zbog prisustva polarne kovalentne veze i neravnomjerno raspoređenoga elektronskog oblaka.
b) Atom fluora jer ima veći relativni koeficijent elektronegativnosti od atoma dušika.
c) Iako su veze N–F polarne, raspodjela je naboja u tom izomeru simetrična, pa se težišta pozitivnoga i
negativnog naboja nalaze u istome mjestu.
6.19. a) A: eten, C2H4; B: etin, C2H2; C: etan, C2H6. b) A: planarni, B: linearni, C: tetraedarski. c) Poredak
prema porastu duljine veze: C≡C, C=C, C–C. d) Molekula C (etan). e) Nepolarne.
6.20. CCl4: 4, 0; tetraedarski; SbCl3: polarna, 3; BBr3: 3, oblik trokuta; SF6: 6, 0; nepolarna; Cl2O: 2, 2;
polarna; HCN: 2, linearan; BeCl2: nepolarna, 2.

6.21. a) 1. OF2, kisikov fluorid, 2. CO2, ugljikov dioksid, 3. CO, ugljikov monoksid.

b) , , Molekule OF2 i CO su polarne, a molekula CO2 je nepolarna.

6.22. c)
6.23. a) fluor: F2; klor: 70,9; plinovito; brom: Br2; tekuće; jod: I2; 253,8; čvrsto. b) Nepolarne. c) Van der
Waalsove sile (Londonove sile). Slabije su. d) Smanjuju se.
6.24. a) Sublimacijom. Fizikalna, jer tom promjenom molekule joda, koje izgrađuju kristale joda, ostaju
očuvane. I2(s) I2(g). b) 3.
6.25. a) Vrenjem; H2O(l) H2O(g). b) Na svladavanje međumolekulskih interakcija, točnije vodikove veze.
c) Slabije.
6.26. a) 4. b) Slaganjem molekula vode, uzrokovanih vodikovim vezama, u ledu ostaju šupljine. Zbog toga je
gustoća leda manja od gustoće vode pa led na vodi pluta.
6.27. Najviše vrelište: a) HF, b) H2O, c) NH3, d) PbH4; najniže vrelište: a) HCl, b) H2S, c) NPH3, d) CH4.
6.28. b)
6.29. a) C2H4, etan, HCHO, CH3OH. b) 1. Navedeni spojevi organski su spojevi sličnih vrijednosti relativnih
molekulskih masa. 2. Vrelišta ugljikovodika etena i etana niža su od vrelišta organskih spojeva s kisikom
(metanala i metanola). Uzrok tomu je nepolarnost njihovih molekula. Između nepolarnih molekula
ugljikovodika djeluju slabe Londonove sile, dok se između polarnih molekula javljaju međumolekulske
interakcije dipol-dipol. 3. Između molekula metanola djeluje vodikova veza što je uzrok mnogo višem
vrelištu metanola u odnosu na metanal.
6.30. a) vodikove veze, b) vodikova veza, c) dipol-dipol sile, d) Londonove sile, e) Londonove sile.
6.31. a) Londonove sile (molekule I2 i CS2 su nepolarne); b) interakcija između dipola i induciranog dipola
(molekule CH3CH2OH su polarne, a molekule I2 su nepolarne).
6.32. d)

7
 7.1. a) 1. H2(g), O2(g) i I2(s), 2. Hg(l), Al(s) i Zn(s), 3. CH4(g), CCl4(l), C6H12O6(s) i HCl(g), 4. NaOH(s),
Al2O3(s) i ZnCl2(s). b) 1. Građeni su od molekula, slabo su topljivi u vodi, ne provode električnu
struju ni toplinu. Imaju različita agregacijska stanja pri sobnoj temperaturi. 2. Dobri su vodiči topline i
elektriciteta, ne otapaju se u vodi. 3. Pri sobnoj temperaturi su čvrste tvari. U čvrstom stanju ne provode
električnu struju, a u vodenoj otopini provode.
7.2. a) taljenje, b) isparavanje, c) kondenzacija, d) očvršćivanje, e) sublimacija, f) kondenzacija.
7.3. a) Pokus 1.: (1) H2O(l), (2) H2O(g). Pokus 2.: (3) I2(g), (4) I2(s). b) (1) isparavanje tekuće vode,
(2) kondenzacija vodene pare, (3) sublimacija čvrstog joda, (4) kondenzacija para joda u čvrsto stanje.
c) Promjene (1) i (3).
7.4. a) 3, 4. b) endotermne promjene: isparavanje tekuće vode i sublimacija čvrstog joda, egzotermne
promjene: kondenzacija vodene pare i kondenzacija jodnih para.
7.5. a) Talište (98 °C) i vrelište (883 °C). b) 1. taljenje čvrstog natrija (98 °C) i isparavanje tekućeg natrija
(883 °C), 2. kondenzacija natrijevih para (883 °C) i očvršćivanje tekućeg natrija (98 °C). Promjene pod
brojem 1. su endotermne, a promjene pod brojem 2. su egzotermne. c) 1. 98 °C, 2. 883 °C.
7.6. a) Frakcijskom destilacijom. b) Tijekom zagrijavanja najprije će se izdvajati dušik, zatim argon i na kraju
kisik.
7.7. a) Talište (650 °C) i vrelište (1090 °C). b) q1 je toplina taljenja, a q2 je toplina isparavanja. c) 650 °C:
smjesa čvrste i tekuće faze; 1090 °C: smjesa tekuće i plinovite faze. d) 1. pri temperaturi višoj od 1090 °C,
2. pri temperaturi nižoj od 650 °C, 3. pri temperaturi između 650 °C i 1090 °C.
7.8. b) Promjenom temperature i tlaka.
7.9. a) Krivulja zagrijavanja: b, krivulja hlađenja: a. b) A – čvrsto stanje, B – tekuće stanje. c) 1: očvršćivanje,
2: taljenje.
7.10. b)
7.11. a) Led sublimira zbog povišenja temperature i smanjenja tlaka (A B); potom se vodena para zagrijava
pri stalnom tlaku (B C); povišenjem tlaka pri istoj temperaturi vodena para kondenzira u tekućinu
(C D) te tekuća voda zagrijavanjem pri stalnom tlaku prelazi u vodenu paru (D E).
b) sublimacija: H2O(s) H2O(g); kondenzacija: H2O(g) H2O(l); isparavanje: H2O(l) H2O(g).
c) Točka T je trojna točka i sjecište je faznih granica. U njoj su sve tri faze (led, tekuća voda i vodena
para) u ravnoteži. d) Za razliku od većine drugih tvari, vodi se talište malo snižava porastom tlaka što je
posljedica jakih vodikovih veza između molekula vode. Očekuje se da se voda pod utjecajem velikog tlaka
pretvara u led, no to se ne događa na temperaturama višima od t T.
7.12. 1. a), c), d); 2. e); 3. b)
7.13. Amorfne tvari: b), c); kristalne tvari: a), d).
7.14. a) Zelene kuglice predočuju ione Cl–, a sive kuglice iona Na+ jer su polumjeri iona klora veći od polumjera
iona natrija. b) 1. svaki ion Na+ okružuje 6 iona Cl–; 2. svaki ion Cl– okružuje 6 iona Na+.
c) Koordinacijski broj.
7.15. Točne tvrdnje s izostavljenim riječima: a) jednakog, b) naboja, c) ne poništavaju, d) mogu.
7.16. a) Talište raste s porastom naboja iona. b) Talište se snizuje s porastom veličine iona.
7.17. a) CsF; b) BaCl2; c) MgO; d) CaO.
7.18. a) Ar(M) = 39,10; M = K, kalij. b) K(s) + H2O(l) KOH(aq) + H2(g). c) Kalijev klorid, KCl.
d) Koordinacijski broj iona K+ je 6, kao i iona Cl–. e) Talište KCl je niže od tališta NaCl.
7.19. a) Natrijev hidroksid sastoji se od iona Na+ i iona OH–, a voda od dipolnih molekula H2O. Između dipola
vode i iona koji izgrađuju natrijev hidroksid dolazi do interakcija ion-dipol. Zbog te interakcije ioni Na+ i
ioni OH– izdvajaju se iz kristala NaOH i prelaze u otopinu okruženi molekulama vode. Zato kažemo da
H2O
se natrijev hidroksid otapa u vodi. b) NaOH(s)  → Na+(aq) + OH–(aq).
7.20. a) Čvrste tvari: KCl i NH4Cl; plinovi: CO2 i O2. b) Topljivost čvrstih tvari u vodi (u većini slučajeva)
povećava se s porastom temperature, a topljivost plinova se (uvijek) smanjuje. c) m(NH4Cl) = 20,6 g;
w(NH4Cl) = 27,2 %.

8
7.21. a) Na osnovi podatka u tablici u zadatku 7.20. možemo zaključiti da pri 60 °C zasićena otopina kalijeva
klorida ima 45,8 g KCl otopljenog u 100 g vode. Za pripravu dane zasićene otopine, pri jednakoj
temperaturi, potrebno je otopiti 137,4 g KCl u 300 g vode. w(KCl) = 31,41 %. b) Otopina će postati
prezasićena, pa će se višak otopljene tvari, a to je 35,4 g KCl, izlučiti u obliku kristala.
7.22. a) m(CO2) = 3,38 g. b) Zagrijavanjem uzorka otopine.
H2O
7.23. a) Bakrov(II) klorid, CuCl2. b) CuCl2(s)  → Cu2+(aq) + 2 Cl–(aq). c) Zasićena.
d) w(CuCl2) = 43,1 %; w(H2O) = 56,9 %. e) m(CuCl2) = 7,2 g; m(H2O) = 9,5 g.
7.24. a) Kalijev klorid; X: sumpor, Y: kalijev klorid. b) A: w(KCl) = 11,0 %, w(S) = 89,0 %;
B: w(KCl) = 1,47 %, w(S) = 12 %, w(H2O) = 86,6 %. c) C: w(KCl) = 1,67 %.
m(glukoza) m(glukoza)
7.25. a) 3. b) w=
(glukoza) = = 10 % .
m(otop.) ρ (otop.) ⋅V (otop.)
7.26. m(CaCl2) = w(CaCl2) · [m(H2O) + m(CaCl2)] = 37,5 g.
7.27. b), c), g), i)
7.28. Točne tvrdnje: a), b), d); netočne tvrdnje: c), e).
7.29. a) Alotropske modifikacije su različite elementarne tvari istoga kemijskog elementa koje se razlikuju
u strukturi i svojstvima. b) A: grafit, B: dijamant, C: fuleren. c) Fuleren, C60. d) Fuleren je topljiv u
nepolarnim otapalima jer je građen od nepolarnih molekula.
7.30. Dijamant: a), c), d) i e); grafit: b), f) i g).
7.31. a)
7.32. a), b), f)
7.33. a) Molekula S8. b) Fizikalna promjena. c) Reverzibilna. d) Rompski.
7.34. b)
7.35. 1. b); 2. a) i d); 3. c) i e).
7.36. a) Metali su B, C i F. b) B: kalij, K; C: bakar, Cu; F: aluminij, Al. c) Bakar.
7.37. b), c)
7.38. Energijski niža vrpca je valentna vrpca, a energijski viša je vodljiva vrpca.
7.39. a) A: vodič; b) B: poluvodič; c) C: izolator.
7.40. V(benzen) = 6,4 mL
7.41. U vodenoj je pari najveća udaljenost između molekula, a u tekućoj vodi najmanja.
7.42. a) V(CH3OH) = 18 mL; b) m(CH3OH) = 14,25 g; c) V(CH3OH) = 21 mL.
7.43. m(CH3COOH) = 10,45 g
7.44. Tlak pare etanola mijenja se eksponencijalno.
7.45. b) Viskoznost se s porastom temperature smanjuje. Tlak para s porastom temperature raste. c) U molekuli
vode je najizraženija polarnost. Zato su privlačne sile između molekula vode najjače, a posljedica toga je
niži tlak pare vode. Etanol ima najveću viskoznost zbog najduljeg ugljikovodičnog lanca (CH3 –CH2 –).
7.46. a) U plinovitom stanju jer i amonijak i klorovodik isparavaju iz svojih vodenih otopina. b) Zbog veće
mase molekule klorovodika sporije difundiraju kroz zrak, a lakše molekule amonijaka u isto vrijeme
prijeđu veći put i brže dođu do para klorovodika iznad satnog stakla. Tamo se stvara bijeli dim.
c) Amonijev klorid, NH4Cl; NH3(g) + HCl(g) NH4Cl(s); produkt je u čvrstom agregacijskom stanju.
7.47. a) Reakcijom amonijaka s klorovodikom nastaje amonijev klorid. Ta je reakcija povratna, a to znači da
razgradnjom amonijeva klorida nastaje ponovno amonijak i klorovodik. b) 1. Egzotermna reakcija,
2. endotermna reakcija. Tijekom sinteze amonijeva klorida oslobađa se toplina, a pri razgradnji tog spoja
toplina se veže.

8.1. a) N(Cu), b) N(37Cl), c) N(CH4), d) N(MgO), e) N(Mg2+), f) N(O2–).

8.2. a) 1. N(N2) = 5, N(N) = 10, 2. N(O3) = 6, N(O) = 18. b) 4 N2, c) 1. m = 5 mf(N2), 2. m = 18 ma(O).
8.3. a) N(Au) = 3,06 × 1022, b) m = 1,97 g.

9
 8.4. a) 4, b) N(O2) = 2,94 × 1022. c) N(O) = 2 · N(O2) = 5,88 × 1022.
8.5. Najveći broj atoma: d, N(He) = 1,5 × 1023; najmanji broj atoma: b, N(Ag) = 5,6 × 1021.
8.6. Najveći broj molekula: N(H2) = 6 × 1019; najmanji broj atoma: N(Cl) = 3 × 1018.
8.7. a) n(e –), b) n(Br), c) n(NH3), d) n(Na 2O), e) n(Na+), f) n(S2–).
8.8. a), c)
8.9. d)
8.10. c)
8.11. 1. d), 2. a), 3. c), 4. b).
8.12. a) N(Cu) = 1,5 × 1024, b) N(Mg) = 7,8 × 1023.
8.13. a) N(O2) = 9,0 × 1023, b) N(SO3) = 1,6 × 1021.
8.14. N(F2) = 6 × 1023, N(F) = 1,2 × 1024, n(F) = 2 mol
8.15. d)
8.16. n(S8) = 1 mol, N(S) = 4,818 × 1024, n(S) = 8 mol.
8.17. b)
8.18. d)
8.19. a) 2, 3.
b) N(Mg2+) + N(Cl–) = 3 · n(MgCl2) · NA = 2,7 × 1023, N(Li+) + N(O2–) = 3 · n(Li2O) · NA = 2,7 × 1023.
8.20. a) N(e –) = 6,6 × 1024, b) N(p+) = 6,6 × 1024, c) N(n0) = 7,2 × 1024, d) N(p+) + N(n0) = 1,4 × 1025.
8.21. c) i d); Ne(0,1 mol Na+) = Ne(0,1 mol N3–) = 10 · 0,1 mol · 6 × 1023 mol–1 = 6 × 1023
8.22. a) Ne(0,1 mol Cl2) = Ne(Cl2) · n(Cl2) · NA = 2 × 1024,
b) Ne(1 mol H2O) = Ne(H2O) · n(H2O) · NA = 6 × 1024
8.23. m = 60,0 g; N(O3) = 7,53 × 1023; N(O) = 2,26 × 1024; N(e –) = 1,81 × 1025
8.24. a) m = 73 g; N(FeCl3) = 2,7 × 1023; N(Fe3+) = 2,7 × 1023; N(Cl–) = 8,1 × 1023; N(e –) = 2,1 × 1025;
N(p+) = 2,1 × 1025. b) Uzorak je neutralan jer ima jednak broj protona i elektrona.
8.25. a) ma(Fe) = 55,85 u; ma(Mg) = 24,31 u; ma(Zn) = 65,41 u. b) Uzorak magnezija jer atom magnezija ima
najmanju masu. c) N(Mg) = 11 × 1022.

9.1. a) M(Au) = m/n(Au); b) M(ZnS) = m/n(ZnS).

9.2. a) M(Na) = Ar(Na) · g mol–1, b) M(NH3) = Mr(NH3) · g mol–1.
9.3. c)
9.4. a) M(Br) = 79,90 · g mol–1, b) M(Br2) = 159,80 · g mol–1, c) M(CO2) = 44,01 · g mol–1,
d) M(Na 2SO4) = 142,04 · g mol–1.
9.5. M(Nh) = 286 g mol–1
9.6. a) M(X) = 35,45 · g mol–1, b) Ar(X) = 35,45, X = Cl, c) kalcijev klorid, CaCl2.
9.7. a) M(M) = 65,55 · g mol–1; M = Cu. b) Bakrov(II) oksid, CuO; bakrov(I) oksid, Cu 2O.
9.8. b)
9.9. m(O2) = 64 g; n(O2) = 0,5 mol, m(O2) = 16 g.
9.10. a) n(Na) = 66,1 mmol, b) n(Hg) = 10,8 mmol.
9.11. n(S8) = 22,5 mmol, n(S) = 0,180 mol.
9.12. m(Fe2O3) = 159,7 g.
9.13. a) m(S) = 16,03 g, b) m(Zn) = 3,270 g, c) m(KCl) = 11,18 g.
9.14. a) m(ZnCl2) = n(ZnCl2) · M(ZnCl2) = 13,63 g; b) n(ZnCl2) = n(Zn2+),
m(ZnCl2) = n(Zn2+) · M(ZnCl2) = 13,63 g; c) n(ZnCl2) = 1/2 n(Cl–),
m(ZnCl2) = 1/2 n(Cl–) · M(ZnCl2) = 6,815 g.

10
9.15. a) n(Ca 2+) = n(Ca(OH)2) = 2 mol, b) m(Ca 2+) = n(Ca 2+) · M(Ca 2+) = 80 g,
c) n(OH–) = 2 · n(Ca(OH)2) = 4 mol, d) m(OH–) = n(OH–) · M(OH–) = 68 g.
9.16. a) n(MgCl2) = 60,4 mmol. b) n(Mg2+) = n(MgCl2) = 60,4 mmol, m(Mg2+) = n(Mg2+) · M(Mg2+) = 1,47 g;
n(Cl–) = 2 · n(MgCl2) = 120,8 mmol, m(Cl–) = n(Cl–) · M(Cl–) = 4,28 g.
9.17. a) m(H2) = 10 g, m(O2) = 80 g. b) w(H2) = 11 %, w(O2) = 89 %.
9.18. a) 1. M(KXO4) = 158,04 g mol–1, Mr(KXO4) = 158,04, 2. Ar(X) = 54,94, X = Mn. b) KMnO4.
9.19. a) A: 2, B: 1, C: 3; b) N(Fe) = m · NA /Ar(Fe) · g mol–1; c) N(Fe) = 3,77 × 1022.
9.20. a) m = 70,91 g, b) m = 35,45 g.
9.21. a) N(CaCl2) = 2,77 × 1022, b) N(Ca 2+) + N(Cl–) = 3 · N(CaCl2) = 8,31 × 1022.
9.22. a) m(Na 2SO4) = 1,416 g; b) m(Na 2SO4) = 2,833 g.
9.23. a), d)
9.24. d)
9.25. a) n(I2) = 10,5 mmol, b) n(I) = 21,0 mmol, c) N(I2) = 6,32 × 1021, d) N(I) = 1,26 × 1022.
9.26. c)
9.27. a) ρ(Na) = m/V, Vm(Na) = V/n(Na); b) Vm(Na) = M(Na)/ρ(Na); c) Vm(Na) = 23,7 cm3/mol. Jedan mol
atoma natrija (6,02 × 1023 atoma) pri 25 °C zauzima volumen od 23,7 cm3.
9.28. a) Vm(Fe) = 7,10 cm3/mol, Vm(NaCl) = 26,9 cm3/mol.
9.29. a) A = fluor, F2; B = argon, Ar; C = klorovodik, HCl. b) Volumeni sva tri plina iznose 22,4 L/mol.
c) Molarni volumen svih plinova pri t = 0 °C i p = 101 325 Pa iznosi 22,4 litre.
9.30. a) fluor: F2, 22,4; argon: Ar, 22,4; klorovodik: HCl, 22,4; amonijak: NH3. b) Točne tvrdnje: 2, 3,
netočne tvrdnje: 1, 4. c) t = 0 °C, p = 101 325 Pa. Vm = 22,4 L/mol.
9.31. a) Vm = RT/p; b) Vm(N2) = 24,4 L/mol; c) Vm(O2) = Vm(NH3) = Vm(Ne) = 24,4 L/mol.
9.32. a) V(CO) = φ(CO) · V(smjesa) = 6 L, V(O2) = φ(O2) · V(smjesa) = 4 L; b) n(CO) = 0,268 mol,
n(O2) = 0,179 mol.
9.33. a) H2: 0,0404; 2,43 × 1022; 0,0814; CO2: 0,0404; 1,7780; 1,7780; CH4: 2,43 × 1022; 0,6481; 0,6481;
NH3: 0,0404; 2,43 × 1022; 0,6881. b) točne tvrdnje: 2, 3; netočne tvrdnje: 1, 4, 5.
9.34. a)
9.35. M(zrak) = ρ(zrak) · Vm = 29 g mol–1, Mr(zrak) = 29.
9.36. a) ispravljeni izrazi: m = M(O2) · n(O2); N(O) = 2 · n(O2) · NA; n(O) = ½ · n(O2). b) N(O2) = 1,506 × 1023;
N(O) = 3,012 × 1023; m = 8 g; V = 5,6 L.
9.37. Točne tvrdnje: b), c), e); netočne tvrdnje: a), d).
9.38. c)
9.39. n(O3) = 1 mol; m = 48,0 g; N(O3) = 6,02 × 1023; N(O) = 1,81 × 1024
9.40. a) V(CCl4) = 5 mL; b) V(C6H6) = 16 mL.
9.41. a) N(H2O) = 6,022 × 1023; b) 1.
9.42. a) Vsmjesa = 30 mL; b) n(N2) + n(O2) = 1,24 mmol; c) m(smjesa) = m(N2) + m(O2) = 36,5 mg;
d) w(N2) = 63,7 %, w(O2) = 36,3 %; e) φ(N2) = 66,7 %, φ(O2) = 33,3 %; f) r(smjesa) = 1,22 g/L.
9.43. a) n(Cl2) = 4,04 mmol, m = 0,286 g, r = 2,86 g/L. b) Vk = 200 mL, nk(Cl2) = 4,04 mmol, mk = 0,286 g,
pk = 0,5 bar, ρk = 1,43 g/L. c) p = 1,25 bar, r = 3,58 g/L.

10.1. Točne tvrdnje: c), d); netočne tvrdnje: a), b), e).
10.2. Točne tvrdnje su s izostavljenim riječima: a) ionskom, b) planarni, c) 1 : 4, d) molekulskom, e)
molekulom.
10.3. a) 1, 3, 6. b) 1. m(Si) : m(O) = 28,09 : 32,00 = 0,8778 : 1 = 0,8778, 2. w(Si, SiO2) = 46,75 %,
w(O, SiO2) = 53,25 %. 3. m(Si) = w(Si, SiO2)· m(SiO2) = 2,3 g, m(O) = w(O, SiO2) · m(SiO2)= 2,7 g.

11
 10.4. a) Kovalentnom. b) X: P4O6, tetrafosforov heksaoksid; Y: P4O10, tetrafosforov dekaoksid.
c) X: P2O3, fosforov(III) oksid; Y: P2O5, fosforov(V) oksid. d) Molekulskim formulama P4O6 i P4O10.
e) Veći maseni udio kisika ima P4O10, a veći maseni udio fosfora ima P4O6. w(O, P4O10) = 56,36 %,
w(P, P4O6) = 56,34 %.
10.5. a) x = 2, y = 2. b) Molekulska formula: C2H2. c) N(C) : N(H) = 1 : 1. Empirijska formula: CH.
d) Molekulskom formulom C2H2.
10.6. a) w(O) = 53,3 %; b) Mr(C xHyOz) = 60; c) x = 2 , y = 4, z = 2; d) C2H4O2.
10.7. a) w(O) = 63,16 %; b) Mr(Nx Oy) = 76; c) x = 2, y = 3; d) N2O3.
10.8. a) CH4O (CH3OH). Metanol. b) Kovalentnom vezom. Polarna. c) Vodikove veze.
10.9. a) m(O) = 0,170 g, b) N(Cu) : N(O) = 2 : 1; c) Cu x Oy: bakrov(I) oksid, Cu 2O; d) kemijska promjena:
Cu2O(g) + H2(g) 2 Cu(s) + H2O(l), fizikalna promjena: H2O(g) H2O(l).
10.10. N(Fe) : N(O) = n(Fe) : n(O) = 2 : 3; Fe2O3.
10.11. a) N(Mg) : N(S) : N(O) = n(Mg) : n(S) : n(O) = 1 : 1 : 4; b) MgSO4.
10.12. a) N(C) : N(H) : N(O) = 1 : 2 : 1; b) Empirijska formula spoja: CH2O. Molekula spoja sastoji se od x
atomskih skupina CH2O; x = 2. Molekulska formula spoja: C2H4O2.
10.13. a) N(Cu) : N(Cl) = 1 : 2, b) bakrov(II) klorid, CuCl2.
10.14. FeCl3, željezov(III) klorid; FeCl2, željezov(II) klorid.
10.15. a) Cu 2S; b) w(O) = 46,11 %, KClO4.
10.16. a) 1. w(O, X) = 41,04 %, w(O, Y) = 25,81 %; 2. X = NaO, Y = Na 2O. b) Na 2O2. c) natrijev oksid,
Na 2O.
10.17. a) w(H) = 14,42 %; b) Mr(X) = 42,11; c) C3H6, CH2.
10.18. a) m(H) : m(C) = 0,08410 : 1, iz toga slijedi: N(H) · ma(H) : N(C) · ma(C) = 0,08410 : 1, odnosno
N(H) : N(C) = 0,08410 · Ar(C) : 1 · Ar(H) = 1 : 1. Empirijska formula spoja Z: CH.
b) Mr(Z) = Mr(CH)x = 78; x = 6. Molekulska formula spoja Z: C6H6.
10.19. a) m(O) : m(Mn) = 0,5825 : 1; m(O) = N(O) · ma(O),
m(Mn) = N(Mn) · ma(Mn); N(O) : N(Mn) = 0,5825 · Ar(Mn) : 1 · Ar(O) = 2 : 1. b) MnO2.
10.20. a) Plin X 2 je kisik i označujemo ga formulom O2. b) Zato što ima veću gustoću od zraka.
c) m(O2) = 0,990 g, w(O, KClOx) = 39,3 %. d) Broj atoma kisika u formulskoj jedinki KClOx možemo
izračunati na dva načina: (1) iz masenog udjela kisika u KClOx, x = 3; (2) iz brojevnog omjera jedinki
KCl i atoma O u KClOx; N(KCl) : N(O) = 1 : x, iz tog izraza slijedi x = 3. e) Kalijev klorat, KClO3.
10.21. a) M(X 2) = r (X 2) · Vm = 38,01 g/mol; X 2 = F2. b) jednostrukom kovalentnom vezom. c) Zato što između
nepolarnih molekula F2 djeluju slabe van der Waalsove privlačne sile.
10.22. a) M(Ox) = r (Ox) . Vm = 48,0 g/mol; x =3; O3. b) Ozon.
10.23. a) 1. w(S, SO2) = 0,5005; 2. m(S) = w(S, SO2) · m(SO2) = 0,35 g; 3. m(S) = 0,352 g, m(Cu) = 1,398 g.
b) N(Cu) : N(S) = n(Cu) : n(S) = 2 : 1, Cu2S. c) Cu2S(s), 2 O2(g), 2. Reakcijom bakrova(I) sulfida s
kisikom nastaju bakrov(II) oksid i sumporov(IV) oksid.
10.24. a) m(C, Z) = m(C, CO2) = w(C, CO2) · m(CO2) = 1,83 mg;
m(H, Z) = m(H, H2O) = w(H, H2O) · m(H2O) = 0,461 mg. b) w(C, Z) = 52,3 %;
w(H, Z) = 13,2 %; w(O, Z) = 34,5 %. c) Molekulska i empirijska formula spoja Z jest C2H6O.
10.25. a) Ar(M) = 40,07; M = Ca. b) CaH2, kalcijev hidrid. c) Ca 2+, kalcijev ion (kation); H–, hidridni ion
(anion). d) Ca Ca 2+ + 2 e –; H2 + 2 e – 2 H–; Ca + H2 Ca 2+ + 2 H– CaH2. e) Elementi 2.
skupine (zemnoalkalijski metali).
10.26. a) w(Y, X 2Y) = 94,08 %. b) Ar(X) = 1, Ar(Y) = 32; X = H, Y = S, X 2Y = H2S. c) Molekulom.
Jednostrukom kovalentnom vezom. Polarna.

Točne tvrdnje: 1, 2, 5; netočne: 3, 4.

11.1.
a) 2 CO(g) + O2(g)
11.2. 2 CO2(g). b) Reakcijom dviju molekula ugljikova monoksida i jedne molekule
kisika nastaju dvije molekule ugljikova dioksida. c) 1, 3, 4. d) 1. N(CO2) = 6,022 × 1023; 2. 1,204 × 1024.

12
11.3. a) 2 Fe(s) + 3 Cl2(g) 2 FeCl3(s). b) 1. n(FeCl3) = 1,5 mol; 2. n(FeCl3) =1,0 mol.
11.4. Točne tvrdnje: b), d), e); netočne tvrdnje: a), c).
11.5. a) 2, 3, 2. b) n(AlI3) = 1,0 mmol; m(AlI3) = 0,41 g.
11.6. n(ZnS) = n(S) = 0,25 mol; m(ZnS) = n(ZnS) · M(ZnS) = 24,4 g.
11.7. e)
11.8. a) 2 Mg(s) + O2(g) 2 MgO(s). b) n(O2) = 0,0780 mol, m(O2) = n(O2) · M(O2) = 2,50 g.
c) n(MgO) = 0,156 mol, m(MgO) = n(MgO) · M(MgO) = 6,29 g.
11.9. a) 2 HgO(s) D 2 Hg(s) + O2(g). b) 1. n(O2) = 1,28 mmol; m(O2) = 41,0 mg; 2. n(O2) = 5,91 mmol;
m(O2) = 0,189 g.
11.10. m(AgNO3) = 2,94 g
11.11. c), d), e)
11.12. a) n(H2) = 1,23 mmol. b) 1. V(O2) = 15 mL; 2. n(O2) = 0,615 mmol. c) 1. Masa vode smanjila se za
22 mg. 2. Volumen vode smanjio se za 22 mm3.
D
11.13. a) CaCl2(l) električna struja
Ca(l) + Cl2(g). b) n(Ca) = n(CaCl2) = 0,45 mol, m(Ca) = 18 g.
c) n(Cl2) = n(Ca) = 0,45 mol, V(Cl2) = 10,9 L.
11.14. a) 1. 1 : 2; 2. 7 : 4. b) V(C2H6) = 2 L; V(O2) = 7 L.
11.15. a) CH4(g) + 2 O2(g) CO2(g) + 2 H2O(l). b) V(O2) = 2 · V(CH4) = 10 L; V(zraka) = 48 L.
11.16. a) n(H2O) = 1 mol; m(H2O) = 18 g. b) n(H2O) = 2 mol; m(H2O) = 36 g.
11.17. a) Ca(OH)2(aq) + 2 HCl(aq) CaCl2(aq) + 2 H2O(l); b) 2.
11.18. Točne tvrdnje: b), c), d); netočne: a), e).
11.19. a) Ba(OH)2(aq) + CO2(g) BaCO3(s) + H2O(l); b) m(BaCO3) = 3,08 g.
11.20. a) 2, 3, 3, 1. b) 1. n(Al) = 0,204 mol, 2. n(Cu) = 0,306 mol, m(Cu) = 19,4 g.
11.21. a), e)
11.22. b), d), f)
11.23. a) 2 Na(s) + 2 H2O(l) 2 NaOH(aq) + H2(g). b) m(Na) = 0,7644 g. c) V(H2, 0 °C) = 372 mL.
d) V(H2, 20 °C) = 405 mL.

13
 PRILOZI

1. Osnovne SI-jedinice
Naziv veličine Znak veličine Naziv SI-jedinice Znak SI-jedinice
duljina l metar m
masa m kilogram kg
vrijeme t sekunda s
električna struja I amper A
termodinamička temperatura T kelvin K
množina n mol mol
intenzitet svjetlosti Iv kandela cd

2. SI-prefiksi
Prefiks Faktor Znak Prefiks Faktor Znak
deci 10 –1 d deka 101 da
–2 2
centi 10 c hekto 10 h
–3 3
mili 10 m kilo 10 k
mikro 10 –6
µ mega 10 6
M
nano 10 –9 n giga 109 G
–12 12
piko 10 p tera 10 T
–15 15
femto 10 f peta 10 P
–18 18
ato 10 a eksa 10 E
zepto 10 –21 z zeta 1021 Z
–24 24
yokto 10 y jota 10 Y

3. Subatomske čestice i neka njihova svojstva

Nabojni broj, z
Čestica Znak Masa/me* Masa/u** Naboj, Q***
z = Q/e
–e,
elektron e, e – 1 0,000 55 –1
–1,602 176 × 10 –19 C
+e,
proton p, p+ 1836 1,0073 +1
+1,602 176 × 10 –19 C
neutron n, n0 1840 1,0087 0 0

*Masa subatomske čestice iskazana relativno prema masi elektrona (m/me).

**Masa subatomske čestice iskazana relativno prema atomskoj jedinici mase (m/u).
***Naboj subatomskih čestica, Q, iskazan elementarnim nabojem (e) i kulonima (C). Proton ima jedinični pozitivni elementar­
ni naboj, +e, a elektron jedinični negativni elementarni naboj, –e.
Nabojni broj, z, definiran je omjerom naboja neke čestice, Q, i elementarnog naboja (e).

14
4. Neka svojstva atoma i molekula
Veličina Znak Definicija Jedinice Napomena
protonski (atomski)
Z Z = N(p) 1 Z = N(p) = N(e)
broj
nukleonski (maseni)
A A = N(p) + N(n) 1
broj
masa atoma ma kg, g, ...

relativna atomska ma Ar(X) = x1 · Ar,1 + x 2 · Ar,2 + ...

Ar Ar = 1
masa u 1, 2, ... su izotopi elementa X

masa molekule
mf kg, g, ... mf(X aYb) = a · ma(X) + b · ma(Y)
(formulske jedinke)
relativna molekulska mf
Mr Mr = 1 Mf(X aYb) = a · Ar(X) + b · Ar(Y)
masa u

5. Iskazivanje sastava tvari

Veličina Znak Definicija Jedinice Napomena
maseni udio sastojka A m( A ) m(smjesa) = m(A) + m(B) + ...
u smjesi sastojaka w w( A ) = 1, %
m( A ) + m(B ) + ... w(A) + w(B) + ... = 1
A, B...
volumni udio sastojka A V(A) V(A) i V(B) su volumeni
u smjesi sastojaka ( A ) =
 V ( A )  V (B )  ... 1, % sastojaka A i B prije miješanja
A, B... (A) + (B) + ... = 1
brojevni udio sastojka A N( A )
u smjesi sastojaka x x( A ) = 1, % x(A) + x(B) + ... = 1
N ( A ) + N (B ) + ...
A, B...
množinski udio sastojka n( A )
A u smjesi sastojaka x x( A ) = 1, % x(A) + x(B) + ... = 1
n( A ) + n(B ) + ...
A, B...
brojevni ili množinki
omjer sastojka A i B u r 1
smjesi

maseni omjer sastojaka ζ

ζ 1
A i B u smjesi

volumni omjer sastojaka ψ

rabi se za iskazivanje sastava
ψ 1
A i B u smjesi tekućih i plinskih smjesa

• računanje masenog udjela

maseni udio elementa X m( X ) elementa iz formule spoja
w w( X, Z ) = 1, %
u spoju Z m( Z ) w(X, X aYb) =

Napomena. Znakovi  (čitaj fi), ζ (čitaj zeta) i ψ (čitaj psi) su grčka slova.

15
 6. Množina jedinki i molarne veličine
Veličina Znak Definicija Jedinice Napomena
• odnos brojnosti atoma i mase elementarne
tvari
m
N (X) = , X = He, Cl, Cu, ...
ma ( X )
brojnost • odnos brojnosti molekula (formulskih
N 1
jedinki jedinki) i mase elementarne tvari ili
kemijskog spoja
m
N (X) = , X = Cl2, CuCl2, ...
mf ( X )

množina • odnos brojnosti i množine jedinki

n mol, mmol, ...
jedinki N(X) = n(X) · NA, X = Zn, H, H2, HCl, ...
• molarna masa atoma
M(X) = Ar(X) · g mol–1, X = C, Zn, ...
molarna m
M M ( X )= kg/mol, g/mol, ... • molarna masa molekula (formulskih
masa n( X ) jedinki)
M(X) = Mr(X) · g mol–1, X = H2, ZnO, ...
• odnos molarnog volumena i gustoće čiste
molarni V tvari
Vm Vm = m3/mol, L/mol, ...
volumen n( X ) , X = Zn, H2, HCl, ...

7. Neka svojstva plinova

pV=nRT T = t + 273,15 K, °C = K
Jednadžba stanja
m R = 8,314 J mol–1 K–1
idealnog plina pV = RT
M R = 0,0831 bar L K–1 mol–1
Odnos p, V i T za stalnu p1 V1 p2 V2
nR= =
množinu molekula T1 T2

V1 V2 jednaki volumeni svih plinova imaju,

Avogadrov zakon = = konst . pri jednakom tlaku i temperaturi,
n1 n2
jednak broj molekula
RT molarni je volumen jednak za sve plinove pri
Molarni volumen plina Vm =
p jednakim uvjetima tlaka i temperature
m RT
Molarna masa plina M=
pV
m pM
Gustoća plina = =
V RT

16
8. Preporučene vrijednosti nekih prirodnih konstanti
Veličina Znak Vrijednost
elementarni naboj (naboj protona) e 1,602 176 53 × 10 –19 C
masa mirovanja elektrona me 9,109 3826 × 10 –31 kg
masa mirovanja protona mp 1,672 621 71 × 10 –27 kg
masa mirovanja neutrona mn 1,674 927 28 × 10 –27 kg
atomska masena konstanta mu
atomska jedinica mase u 1,660 538 86 × 10 –27 kg
dalton Da
Avogadrova konstanta NA, L 6,022 1415 × 1023 mol–1
molarna plinska konstanta R 8,314 472 J mol–1 K–1
Planckova konstanta h 6,626 0693 × 10 –34 J s
molarni volumen idealnog plina
22,413 996 L mol–1
t = 0 °C, p = 101,325 kPa Vm
22,710 981 L mol–1
t = 0 °C, p = 100 kPa = 1 bar
standardna atmosfera atm 101 325 Pa (po definiciji)
nula Celsiusove temperature 273,15 K (po definiciji)

9. Jedinice u uporabi izvan SI

Fizikalna Znak Vrijednost
Naziv jedinice
veličina jedinice u SI - jedinicama
minuta min 60 s
vrijeme sat h 3600 s
dan d 86 400 s

duljina angstrem (ångström) Å 10 –10 m = 100 pm

volumen litra l, L 10 –3 m3 = 1 dm3
tona
t 103 kg
masa atomska jedinica mase,
u, Da 1,66054 × 10 –27 kg
dalton
tlak bar bar 105 Pa = 105 N m–2

17