MOTIVACIJA

Razmatranje o pitanjima motivacije često je povezano sa pitanjem “zašto”. Zašto

nešto činimo? Možemo da konkretuzujemo– šta sve utiče na to kako će pojedinac u nekoj
životnoj situaciji reagovati?

Uzmimo jednostavan primjer. Poznato je da ljudi u kriznim situacijama različito

reaguju. Za nekoga je problem na poslu izazov i odlučni su u namjeri da ga riješe. Planiraju
strategije, ulažu napor da do cilja stignu, prihvataju odgovornost, podnose nezadovoljstvo
zbog kašnjenja, motivišu sebe da istraju. Druge osobe u toj istoj situaciji reguju
obeshrabrenošću, povlačenjem, nedostatkom hrabrosti i inicijative da problem riješe.

Pitanje motivacije je jedno od centralnih tema u psihologiji. Odgovor na pitanje zašto

nešto činimo ili ne činimo nije jednostavno dati.

Određenje pojma

Proces pokretanja aktivnosti radi ostvarivanja određenih ciljeva, usmjeravanje

aktivnosti na određene objekte i regulisanje načina na koji će se postupati nazivamo
motivacijom.

One unutrašnje činioce koji pokreću na aktivnosti, koji je usmjeravaju i njome

upravljaju – radi ostvarivanja određenih ciljeva – nazivamo motivima.

Većina autora polazi od pretpostavke da je motivacija ka cilju usmerena aktivnost, da

je u isto vrijeme izvor aktivnosti (Zašto nešto činimo?) ali i smijera (U kom pravcu je
usmjerena aktivnost) čime se naglašva njen dinamički, ali i svrhoviti aspekt.

Motivacija deluje unutar ličnosti koju možemo posmatrati kao cjelovit sistem u okviru
kojeg se odvijaju motivacioni procesi. U neprekidnoj interakciji sa okruženjem ličnost je
podstaknuta na aktivnost različitim spoljašnjim i unutrašnjim faktorima.

Motivi koji pokreću organizam na ponašanje utiču na opažanje, emocije, mišljenje,

ponašanje... Pokušaću da to objasnim na jednostavnom primjeru. Gladan čovek će biti
motivisan da potraži hranu i to će u velikoj mjeri uticati na njegovo opažanje. Bolje će
opažati različite namirnice od drugih predmeta koji mu obično okupiraju pažnju. Razmišljeće
o tome gdje da nabavi potrebne namirnice i kako da pripremi ili kupi obrok. Preduzeće niz
aktivnosti kako bi zadovoljio ovu svoju potrebu i verovatno će osjetiti zadovoljstvo kada
pojede željeni obrok.
 Emocije su pratioci motivisanog ponašanja u svim njegovim fazama. Ako se vratimo
na prethodni primjer, za mnoge gurmane sam odabir hrane, nabavka, priprema ukusnog jela
su same po sebi prijatne aktivnosti koje su povezane sa zadovoljstvom.

Isto tako, kada savladamo prepreke na putu postavljenih ciljeva javlja se zadovoljstvo,
ako ne uspijemo da ih savladamo najčešće osjećamo nezadovoljstvo. Upis na željeni fakultet,
položen ispit, izlazak sa djevojkom ili mladićem koji nam se dopada, neke su od željenih
aktivnosti čije ostvarenje prate pozitivne emocije. Kada težimo nekom cilju čije ostvarenje za
nas ima važne posljedice, ali ne uspijemo da ga ostvarimo, najčešće emocije su strah ili
uznemirnost.

Uzećemo primjer jednog studenta. Ovo je dobar primjer jer pokazuje da, ako se u
nekoj fazi kretanja ka cilju javi osećanje razočaranosti i obeshrabrenosti, ostvarenje cilja biće
otežano čak i ako osoba ima sposobnost da ga ostvari.„U toku ljeta sam odlučio da obavim
ljetnju praksu. Pripreme i početak rada su dobro prošle. Imao sam jasne smjernice, znao sam
šta su mi obaveze. Osjetio sam olakšanje što mogu da završim praksu u organizaciji u kojoj
sam želio. Očekivao sam da naučeno znanje primjenim u praksi. Nakon nedelju dana izbile su
nesuglasice u timu u kojem sam radio, jedna od zamjerki odnosila se i na moj dio posla.
Osjetio sam se obeshbabreno i razočarano. Sve više sam zanemarivao svoje obaveze umjesto
da se fokusiram na posao. Sada mi se čini da je bilo bolje da sam prihvatio kritike umjesto što
sam se povukao. Čini mi se da su emocije i sukob sa kolegama uticale da cijeli posao za
mene traje četiri puta duže nego što sam planirao i što je realno.“

Poseban značaj imaju emocije za motivaciju jer mobilišu energiju čoveka. U strahu
čovjek može da učini nešto što inače ne bi mogao. Ljubav pokreće na podvige koje
ravnodušan čovjek ne bi mogao da uradi. Emocije omogućuju čovjeku da uloži veći napor u
postizanje željenih ciljeva i da uspješnije savlada prepreku. Dječije bajke, naročito primjeri
zaljubljenih, koji zbog snažne motivisnosti da se sretnu, uprkos preprekama i činima zlih
veštica, na kraju dolaze do cilja, primer su kako ljubav pokreće na podvige. Roditeljska
ljubav je nekada presudna za herojska djela. Poznat je primer majke koja je motivisna da
spasi djete ispod točkova automobila, golim rukama podigla teret koji nije ni sanjala da može
– čitav automobil.

Osjećanja, naročito snažna, pomažu ostvrenju motiva jer daju intenzitet i snagu
aktivnosti.