Završni psihologija

Motivacija
- Motivacija je sve ono što nas pokreče na neku aktivnost, na postizanje
nekog cilja.
-Motivi su pokretači tih aktivnosti
-Motivi mogu biti udrđeni u naučeni tj primarni I sekundarni
Vrste motivacije
Intrinzična motivacija (unutarnja)- sve ono što nas iznutra navodi na
aktivnost i određujen smjer, intenzitet i trajanje, jeste process kada
uzivamo u nekoj aktivnosti, tj kada radimo neku aktivnost radi nje
same.
Ekstrinzična motivacija (vanjska)- sve ono što nas izvana navodi na
aktivnost i određuje, de[avaju se kada radio neku aktivnost kako bismo
postigli neku nagradu ili izbjegli kaznu.smjer, intenzitet i trajanje.
Motivacija vanjskim poticajima. Aktivnosti su sredstvo za postizanje
drugog cilja.
• Ako nema nagrade nema ni te aktivnosti Vanjski ciljevi koji se nekim
ponašanjem ( npr.učenjem) pokušavaju dostići, mogu biti:
• Bolje radno mjesto – bolji ţivot
• Razveseliti roditelje
• Upisati fakultet
• Ocjene
• Pohvale, nagrade, novac, natjecanja, statu
- Instrumentalni motivi se odnose na korist koju roditelji mogu imati od
svoje djece, djete je sredstvo postizanja cilja. Pri tome cilj može biti:
održavanje ugleda obitelji, osiguranje za svoje potrebe u starosti ili
ispomoć u svako dnevnim roditeljskim poslovima.
- Frustracija je stanje koje se javlja kada nismo u mogučnosti da
dosegnemoneke ciljeve.
- Afirmacija je stanje u kojem se nalazimo ako zadovoljavamo potrebe
za postignuće I ostvarimo potencijale što rezultira da budemo
prepoznati I priznati u nekom drustvu, u nekoj grupi.
Konformizam- je ponašanje koje nastaje kao posljedica potreba da se
plilagodimo društvu, da pripadamo nekoj gtupi.
Teorije motivacije
Dvije su glavne skupine teorija koje se razlikuju po načinu na koji
proučavaju motivaciju za ponašanje.
Jedna skupina su sadržajne teorije motivacije – koje ispituju što sve
čovjeka motivira, dok druga skupina teorije, procesne teorije
motivacije – nastoje objasniti kako se motivirano ponašanje zbiva.
Maslowvljeva teorija Teorija hierarhijskih potreba
- Abraham Maslow pretpostavio je da su ljudske potrebe hijerarhijski
organizirane. Maslow je hijerarhiju motiva prikazao u obliku piramide.
Na dnu Maslowljeve piramide su fiziološke potrebe, a na vrhu je
potreba za samoaktualizacijom.
1. temeljne biološke potrebe – hrana, zrak, voda, san, sklonište.
2. potrebe za sigurnosti – psihološka i fizička sigurnost na radnom
mjestu.
3. socijalne potrebe – rad s drugima, razvijanje prijateljstva i osjećaja
pripadnosti.
4. potrebe za poštovanjem – poštovanje drugih i samopoštovanje.
5. potrebe za samoaktualizacijom – osjećaj ostvarenja svoga
potencijala.
Samoaktualizacija je potreba za ostvarenjem svih vlastitih mogućnosti.
Maslow smatra da se potrebe koje se nalaze na hijerarhijski višoj razini
mogu javljati tek ukoliko su u najvećoj mjeri zadovoljene one
hijerarhijski niže.

EPR teorija
motivacije
- Clayton Alderfer predlaže 1972. godine modifikaciju teorije. Umjesto
pet razina potreba, Alderfer predlaže tri razine ljudskih potreba:
1.) egzistencijalne potrebe – odnose se na različite oblike materijalnih
i fizioloških želja, zaposlenik može zadovoljiti preko plaće, dodatnih
povlastica i sigurnih radnih uvjeta kao i neke mjere sigurnosti
zaposlenja (hrana, voda, sklonište i fizička sigurnost.)
2.) potrebe pripadnosti – mogu biti zadovoljene dobrim odnosima sa
suradnicima i pretpostavljenima (interakcija s drugim
ljudima,zadovoljstvo koje može proizaći iz emocionalne podrške,
poštovanja i osjećaja pripadnosti.)
3.) potrebe za rastom i razvojem – pojedinac može zadovoljiti
isključivo ostvarivanjem svog potencijala
Dvofaktorska teorija motivacije Fredericka Herzberga
Ovo je najpoznatija i najpopularnija teorija motivacije za rad s vrlo
važnim utjecajem na shvaćanje organizacije i mehanizama ponašanja
uposlenika unutar nje. Prema ovoj teoriji postoje dvije kategorije
motivacijskih faktora:
- ekstrinzični faktori ili higijenici i
- intrinzični faktori ili motivatori.

- Ekstrinzični faktori analogni su preventivnim faktorima u medicini.

Higijenski faktori koji sprječavaju nezadovoljstvo. Radni uvijeti,
menadžeri, sigurnost posla, beneficije.
- Intrinzični faktori to su motivatori koji vode zadovoljstvu. Tu spada
izazovni poslovi, postignuće i uspijeh, odgovornost, priznanje i
napredovanje.
MOTIVACIJA ZA POSTIGNUĆEM
Kreativnost ljudi je najsnažnije povezana s njihovim radom usšješnoszi
je motiv za postignuče
Osobe koje imaju jaku mot za postignućem ima stalno želju da
napreduje, postignu nešto vrijedno te kontinuirano rade I USTROJE,
osim što su ustrojni I napornije rade, takve osobe imajujoš tri
karakteristike:
1. Preferiraju radne situacije u kojima su osobno odgovorne za
riješavanje problema.
2. Postavljaju si ciljevekoji su izazovi, ali realistični.
3. Moraju imati tačnu I konkretnu povratnuinformaciju o napretku u
onome što rade.
MOTIV zA POSTIGNUČE I DRUŠTVO
McClellandove pretpostavke:
a.) bogati ljudi – McClelland i suradnici su pokušali provjeriti tezu o
usponu društva zbog motiva za postignućem, povezajući izraženost
motiva za postignućem u nekoj zemlji s pokazateljima ekonomske
razvijenosti.
b.) bogata vremena –
c.) uspješne tvrtke
PROCESNE TEORIJE MOTIVACIJE
TEORIJA POSTAVLJENIH CILJEVA - Temelji se na pretpostavci da se
ljudi ponašaju razumno, odnosno da ponašanjem pojedinca
upravljaju njegove svjesne ideje.
- Istraživanja u organizacijskom kontekstu pokazuje da
postavljanjem ciljeva povečava ranu uspješnost zaposjenika.
TEORIJA JEDNAKOSTI
J.Asams temelji se na načelu socijalne usporedbe. Temelji se da ljudi
u organizaciji žele biti jednako tretirani
Ako osoba smatra da se prema njoj ophode pravedno u usporedbi sa
dr. ona govori o percipiranoj jednakosti., a u koliko smatra da je
nepravedno, percepcija nejednakosti.
Postoh+je dva tipa nejednakosti: poztivna i negativna nejednakost.
Pozitivna nejednakost pojavljuje se ako je percipiranarazlika u korist
pojedinca, a negativna nejednakost ako pojedinca percipira sa je u
gorem položaju do osoba s kojima se upoređuje.
TIMSKI RAD:
Organizavija koje žele preživjeti I biti uspješne moraju se što je
moguće bržeprilagoditi promjenama u svijetu koji ih okružuju,
Dominanran način upravljanja organizacijom bila je birokratska
organizavija. U ovoj organizaciji jako se dobro zna na koji sa način
obavljaju poslovi, tačno je propisano ko šta radi.
Marx Weber ovu organizaciju upoređuje sa strojem čiji su djelovi I
njihovi međusobni odnos dovodi do optimuma strogim
administrativnim procedurama.

ŠTA JE RADNI TIM?

Radni tim nije novost, već postoji od predpovjesti. Ljudi su od
davnina velike zadatke obavljali zajedno.
Prema Westu ima pet ključnih obilježja koja karakteriziraju
formalne timove u organizacijama:
1.) članovi tima imaju zajedničke ciljeve koji se odnose na njihov
posao. Skupinu ljudi koji zajedno igraju nogomet u profesionalnom
nogometnom klubu možemo nazvati radnim timom.
2.) članovi tima moraju surađivati kako bi ostvarili ciljeve, odnosno
ne mogu ih ostvariti isključivo samostalnim radom,
3.) poznato je tko u timu što radi i pri tome poslovi pojedinih članova
mogu biti u većem ili manjem stupnju slični,
4.) članovi radnog tima imaju organizacijski identitet kao radni tim s
definiranom organizacijskom funkcijom. Drugim riječima svi članovi
organizacije znaju da tim postoji te za što je zadužen,
5.) timovi nisu toliko veliki da bi smo ih mogli nazvati organizacijom.
DEVET TIMSKIH ULOGA
USMJERENO NA DJELOVANJE: pokretač, izvršitelj, finišer
USMJERENO NA ODNOSE: koordinator, timski radnik, istražitelj
mogućnosti.
USMJERENO NA MIŠLJENJE: kreativac. Promatrač, ocjenitelj,
specijalista
O ČEMU OVISI USPJEŠAN TIM?
Model Guzzoa i Sheae MODEL USPJEŠNOSTI TIMA.
Ulazna obilježja:
- obilježje zadatka,
- sastav tima,
- organizacijsko okruženje
- kulturno okruženje.
Timski procesi:
- upravljanje timom
- kohezija
- donošenje odluka.
Ishodi:
- produktivnost,
- inovativnost,
- održivost tima,
- zadovoljstvo članova,
- rast i razvoj članova.
Da bi tim bio uspješan mora se ispuniti slj;:
- Priroda zadatka mora biti takva da su ciljevi jasni I da postoji
stalna povratna informacija o napretku
- Zadatak mora dati osjećaj važnosti svakom pojedinom članu tima
- Priroda zadatka mora biti takva da je moguće utvrditi I vrijednovat
doprinos svakom članu tima.

ŠTA TREBA ZNATI VOĐA?

Tri su temeljne skupine vještina: tehničke, socijalne I
konceptualne.
Tehničke vještine uključuju poznavanje činjenicei organizaviji I
jezinim proizvodima
Socijalne vještine – odnosi se na poznavanje ljudskog ponašanja I
grupnih procesa, razumjevanje osjećaja, stavova I kotiva dr ljudi te
jasno komuniciranje I sposobnosti uvjeravanja,
Konceptualne vještinesu vještine rada s idejama I pojmovima.

Kako se treba ponašati vođa?

Dva stila ponašanja: Ponašanje usmjereno na zadatak I ponašanje
usmjereno na odnos
Iz našeg iskustva neko opisuje tople I dobre šefove osobe koji
natoje poboljšati odnose u radnoj jedinici i pomoći svojim
podređenim, takvi šefovi nastoje poboljšati svoju suradnju sa
podređenim I povećati njihovo zadovoljstvo
Drugi stil se odnosi na šefove koji su isključivo bazirani na rad ,
usmjereni na planiranje radnih aktivnosti, objašnjava kako šta
treba napraviti I konstantno nadgleda I kontorolira.
Timski procesi
- Poznata činjenica timskog rada jest da su timovi po pravilu uspiješniji
od prosječnih članova tima, ali da su manje uspješni od najboljih
članova. Tri ključna procesa jesu: vođenje tima, grupna kohezivnost i
donošenje odluka u timu.

INTELIGENCIJA.
Inteligencija je sposobnost da učimo iz iskustva, rješavamo probleme i
koristimo naše znanje da bi smo se prilagodili novim situacijama.
Alfred Binet – razvili pitanja koja su trebali predviđati budući uspjeh
djece u školi (Binet-Simonova škola)
Fluidna I kristalna inteligencija
Horn I Cattllpredlažu teoriju prema kojij se int dijeli na fluidnu I kristalnu
Fluidna spospobnost bi bila biološki utemeljena, urođene sposobnosti
mišljenja
Kristalna spos se odnosi na različitevještine I znanja koja su stiču u
određenoj kulturi.
Howard Gardner – podržava ideju da se inteligencija sastoji od multiplih
sposobnosti.
-On predlaže 8 tipova inteligencije
• Egzistencijalna inteligencija koja predstavlja sposobnost
razmišljanja o životu, smrti i egzistenciji
Robert Stanberg – predlaže 3 tipa inteligencije
1. Analitička
2. Kreativna
3. Praktična
Kreativnost je sposobnost produciranja ideja koje su nove i vrijedne.
Emocialna inteligencija je sposobnost da prepoznamo, razmijemo i na
pravi način kotistimo emocije.
Komponente emocionalne inteligencije:
• Prepoznavanje emocija
• Razumijevanje emocija
• Upravljanje emocijama
• Korišenje emocija
Alfred Binet – razvili pitanja koja su trebali predviđati budući uspjeh
djece u školi (Binet-Simonova škola)
Lewis Terman – prilagodio Binetov test i nazvao ga Stanford-Binetov
test.
David Wechesler je razvio WAIS I WISC školu (generalna mjera
inteligencije i 11 drugih aspekata)
Testovi služe za identifikaciju intelektualne onesposobjenosti,
identifikacija nadarenih, selekcija za posao, škole

LIČNOST
Ličnost je ukupnost svih psihičkih osobina čovjeka, koje su kod svakog
pojedinca struktuirane i ujedinjene na specifičan način, što svakom
čovjeku daje pečat psihološke individualnosti.
-Ličnost je dakle individualizam, za svakog pojedinca karakteristična i
samo njemu svojstven način povezivanja emocionalnih, motivacijskih i
intelektualnih procesa pri doživljavanju i pamćenju.

Uticaj okoline toliko je značajan da uzrokuje različitost kod djece iz iste

obitelji.
Ona djeluje na svako dijete pojedinačno i na svoj način.
Uticaj okoline ne možemo generalizirati, on se razlikuje od obitelji do
obitelji, te uključuje obrazovanost roditelja, njihove postupke u odgoju i
socijalno-ekonomski status.
Različito ponašanje roditelja prema djeci, međusoban odnos djece i
odnos s njihovim vršnjacima značajne su razlike u okolini pojedinog
djeteta te imaju veliki uticaj na njega.
Na osnovu svega možemo zaključiti da postoji međudjelovanje okoline i
naslijeđa kada je riječ o razvoju.
Važna je uloga temperamenta, gdje je dio našeg temeljnog
temperamenta urođen.
Iako naša ličnost nije ukorjenjena samim našim rađanjem, mi imamo
urođen temperament da budemo otvoreni ili stidljivi, povučeni.
Poznavanje raznih teorija ličnosti te razumijevanje same ličnosti je
važno jer nam može pomoći predvidjeti ponašanje neke osobe i njene
reakcije.

Način na koji se dijete odnosi prema drugima može biti povezan s

načinom na koji je iskusilo ljubav unutar obitelji.
Roditelji su najvažniji modeli u ranom razvoju djeteta.
Njihove metode u odgoju, ma kakve bile, oblikuju djetetovu osobnost i
postavljaju temelj čovjeka u kojeg će dijete izrasti.

Mjerenje ličnosti
Eysenkovi faktori ličnosti:
• Introverzija-ekstraverzija – stupanj u kojem je temeljna
orijentacija neke osobe okrenuta prema unutra, prema sebi, ili prema
van, prema vanjskom svijetu.
• Neuroticizam (stabilnost-nestabilnost) – dimenzija emocionalnosti
sa zlovoljnim, anksioznim i neprilagođenim osobama na jednom kraju i
smirenim dobro prilagođenim ljudima na drugom.

Pet velikih
-Većina istraživača smatra da pet dimenzija osobina nazvanih „pet
velikih“ zahvaća većinu onog što smatramo ličnošću.
-OSEUN (otvorenost prema iskustvu, savjesnost, ekstraverzija, ugodnost
i neuroticizam).
Naklada Slap: Big Five upitnik (BFQ) sadrži 132 čestice podijeljene u 5
ljestvica, tj. pet velikih domena ličnosti:
• Energija (E) - obuhvaća one aspekte ličnosti koji se u literaturi
navode kao ekstraverzija; pod-dimenzije:
dinamičnost (Di) i dominacija (Do);
• Ugodnost (U) - pod-dimenzije:
kooperativnost/empatija (Kp) i srdačnost/prijateljski stav (Sr);
• Savjesnost (S) - pod-dimenzije:
temeljitost (Tm) i ustrajnost (Us);
• Emocionalna stabilnost (ES) - pod-dimenzije:
Emocionalna kontrola (Ek) i kontrola impulsa (Ki);
• Mentalna otvorenost (MO) - pod-dimenzije:
otvorenost prema kulturi (Ok) i otvorenost prema iskustvu (Oi)
-BFQ uključuje i ljestvicu laganja (L) od 12 čestica koje se odnose na
socijalno poželjna ponašanja.
-Svaka dimenzija uključuje 24 čestice, od kojih je polovina formulirana u
pozitivnom, a polovina u negativnom smjeru u odnosu na ime ljestvice.
Zadatak ispitanika je procijeniti svoj stupanj slaganja s pojedinom
tvrdnjom u upitniku, na ljestvici od 1 do 5.

Psihoanaliza – struktura ličnosti

• Sigmund Freud
• Znanstvenu karijeru započinje kao neurolog, nastavlja sa hipnozom i
kasnije sa slobodnim asocijacijama u tretmanu psihičkih poremećaja.
• Psihološki determinizam – sve misli, emocije i akcije imaju svoj uzrok.
• Struktura ličnosti: id, ego i superego

Razvoj ličnosti
• Psihoseksualne faze u kojima impulsi ida koji traže užitak
usredotočuju se na određeni dio tijela, te na aktivnosti povezane s tim
područjem.
• Oralna faza – 1. godina života (užitak u sisanju, dojenju)
• Analna faza – 2. godina života (djeca nalaze užitak u zadržavanju i
izbacivanju fekalija)
• Falusna faza – 3. do 6. godina života (djeca počinju nalaziti užitak u
diranju svojih genitalija). Oko 5., 6. godine nastaje Edipov konflikt.
• Razdoblje latencije – 7. do 12. godine, nastaje razrješenjem
Edipovog konflikta, djeca usmjeravaju svoju pažnju na vještine koje su
im potrebne za suočavanje s okolinom.
• Genitalna faza – faza odrasle seksualnosti i funkcioniranja

Bihevioristički pristup
• Razlike u ličnosti su posljedica varijacija u onome što su ljudi
naučili.
• Operantno uvjetovanje – učenje veze između našeg ponašanja i
određenih ishoda.
• Klasično uvjetovanje – vrsta učenja do kojeg dolazi kad se
određene situacije povezuju s određenih ishodima.
• Prema bihevioristima, ljudi nisu urođeno ni dobri ni zli. Odgoj igra
ključnu ulogu.
Kognitivni pristup
• ...opći empirijski pristup povezan s načinima na koje ljudi obrađuju
informacije o sebi i svijetu.
• Razlike u ličnosti proizilaze iz razlika u načinima na koje pojedinci
mentalno reprezentiraju informacije.
• Bandura – teorija socijalnog učenja – unutarnji kognitivni procesi
djeluju na ponašanje, kao što na njega djeluje i opažanje ponašanja
drugih i okoline u kojoj se ponašanje odvija. Socijalno-kognitivna teorija
– kognitivni procesi i okolina recipročno utječu jedni na druge.
• Kelly – osobni konstrukti – dimenzije koje pojedinci koriste a
interpretiranje sebe i svijeta. Ljudi su intuitivni znanstvenici, promatraju
svijet, formuliraju i testiraju hipoteze o njemu i stvaraju teorije o tom
svijetu.

Humanistički pristup
Carl Rogers (1902-1987)
• Ljudi imaju naslijeđenu sklonost za rast, zrelost i pozitivne
promjene.
• Temeljni motiv je sklonost aktualizaciji – sklonost prema
ispunjenju, aktualiziranju ili ostvarivanju svih sposobnosti organizma.
• Razvio je direktivnu, na klijenta usmjerenu terapiju. Svaka osoba
ima motivaciju i sposobnost da se promijeni i ona je najkvalificiranija da
odluči u kojem se smjeru treba mijenjati. Terapeut je pažljivi slušatelj.
• Središnji pojam Rogersove teorije ličnosti je vlastito ja.
Evolucijski pristup
• Darwin (1859) je iznio neke ideje o evolucijskim korijenima
ljudskog ponašanja.
• Wilson (1975) – sociobiologija, kasnije evolucijska psihologija,
pretpostavlja da će ponašanja koja povećavaju izglede preživljavanja
organizma i dobivanja potomaka biti zadržana tokom evolucijske
povijesti.
• Razlike u ličnosti između muškaraca i žena su posljedice
reproduktivne strategije (Buss, Kenrick, Schmitt). Žene ističu mladost i
ljepotu jer su to znakovi plodnosti. Muškarci ističu svoju sposobnost
izdržavanja djece. Muškarci su zainteresovani za razmnožavanje s
mlađim ženama, a žene sa starijim muškarcima.
Genetika i ličnost
• Minnesota studija o blizancima – geni igraju ulogu u razvoju
ličnosti.
• Korelacija genotip – okolina
• Reaktivna interakcija – različite osobe izložene istoj okolini
interpretiraju je, doživljavaju i na nju reaguju različito.
• Pobuđujuća interakcija – ličnost svake osobe pobuđuje kod drugih
ljudi određene reakcije.
Proaktivna interakcija – kako djeca odrastaju, tako počinju izlaziti i izvan
okoline koju im pružaju roditelji, pa počinju birati i konstruirati vlastite
okoline koje tada dalje oblikuju njihove ličnosti. 
.