Professional Documents
Culture Documents
(Seminarski rad)
Predmet: Bezbednost saobraćaja
Mentor: Student:
Uvod
Merenje se može definisati kao upoređivanje nepoznate i poznate veličine iste vrste. 1
Kvalitetno merenje značajnih veličina je uslov za razvoj neke naučne oblasti. Pri tome
su se prvo pojavljivale kakve-takve mere i metode merenja, a zatim su one
usavršavane i optimizirane.
Sa razvojem nauke i tehnike, merenja postaju sve preciznija, što omogućuje dalji
razvoj. Jednostavno i precizno merenje nivoa bezbednosti saobraćaja je važan
preduslov za razvoj ove naučne discipline, ali i za uspeh praktičnih mera i akcija u
ovoj oblasti. Merenja u bezbednosti saobraćaja nisu razvijena, niti su uspostavljeni
opšteprihvaćeni standardi i etaloni merenja.2
Sa druge strane, merenja i kada nisu sasvim precizna, omogućavaju sagledavanje
i ocenjivanje stanja. Zato je bolje primenjivati neprecizna merenja, nego nemati
nikakva.
Merenje nivoa bezbednosti saobraćaja bi trebalo da omogući:
opisivanje i ocenjivanje postojećeg stanja,
definisanje željenog stanja (vizija i ciljeva),
merenje efekata kontramera i
unapređivanje bezbednosti saobraćaja.
Danas se, pri ocenjivanju nivoa bezbednosti saobraćaja, ocenjuju:
trenutno stanje bezbednosti saobraćaja i
uspostavljeni trend u bezbednosti saobraćaja.
Pri tome je neophodno postojanje nekih repernih vrednosti i upoređivanje sa njima.
Najznačajniji reperi su stvarni pokazatelji bezbednosti saobraćaja za odabrane zemlje.
Mada se izbor repera može smatrati političkom odlukom, danas se, najčešće,
poređenja vrše sa zemljama OECD.3
Ocena bezbednosti saobraćaja može se vršiti na osnovu direktnih i indirektnih
pokazatelja (merila) i drugim metodama.
1
Merenje – procenjivanje neke veličine prema njenom odnosu sa nekom veličinom iste vrste, uzetom
kao jedinica i referenca
(Nova Larusova enciklopedija, JRJ, Zemun, 1998).
2
Page, Y., Statistički model za uporeoeivanje mortaliteta na putevima u zemljama OECD, Accident
Analysis and Prevention, Vol. 29, No 4, pp 371 – 385. 2001.
3
Australijska uporedna statistika o bezbednosti na putevima širom sveta, Izveštaj iz 1995, Federalne
kancelarije za bezbednost saobraćaja na putevima Australije, Sidnej, 1995.
2
1. MERENJE NIVOA BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA
1.1. Direktni pokazatelji bezbednosti saobraćaja
4
Kada se sve saobraćajne nezgode, na osnovu veličine ukupnih posledica, svedu na nezgode sa
materijalnom štetom, dobija se ponderisani broj saobraćajnih nezgoda.
5
Pod poginulim licima u saobraćajnim nezgodama smatra se svaka osoba koja je poginula odmah ili u
roku 30 dana, usled saobraćajne nezgode.
6
IRTAD – International Road Traffic and Accident Database.
3
Trebalo bi naglasiti da se obično koristi broj evidentiranih saobraćajnih nezgoda i
njihovih posledica. Međutim, uvek postoji i značajna tamna brojka saobraćajnih
nezgoda i tamna brojka njihovih posledica (koje su se desile, ali zbog raznih
razloga nisu evidentirane). Mada je ova tamna brojka prisutna u svim zemljama, ona
se bitno razlikuje od države do države. Znatan deo nezgoda se ne prijavljuje policiji,
niti se prijavljuju sve povrede. 7 Prema istraživanjima OECD najmanje se prijavljuju
nezgode u kojima nije učestvovalo ni jedno motorno vozilo, u kojima je žrtva bilo
dete, u kojima su nastale lakše povrede ili samo materijalna šteta, koje su se dogodile
na lokalnim putevima.8 Sa najvećom pouzdanošću se evidentiraju smrtni slučajevi.
Pouzdanost, sveobuhvatnost i laka pristupačnost podacima o broju poginulih u
nezgodama su osnovni razlog zašto se broju poginulih daje neproporcionalno veliki
značaj u analizama bezbednosti saobraćaja.
Tamna brojka posebno zavisi od organizovanosti zaštitnog sistema bezbednosti
saobraćaja i spremnosti države i drugih subjekata da adekvatno reaguju u vezi
saobraćajne nezgode. Ukoliko subjekti bezbednosti saobraćaja ne reaguju ili reaguju
neefikasno, onda učesnici nezgode neće biti zainteresovani da se evidentira nezgoda,
niti njene posledice. Posebno je opasna situacija u kojoj su najznačajniji subjekti
(učesnici nezgode, policija i drugi državni organi) zainteresovani da ne evidentiraju
nezgodu ili njene posledice. 9 Mada u tamnoj brojci saobraćajnih nezgoda dominiraju
lakše nezgode, u nerazvijenim zemljama, postoje i nezgode sa najtežim posledicama
koje se ne evidentiraju. Država bi trebalo da sistematski smanjuje broj nezgoda koje
se ne evidentiraju, a posebno da iz ove tamne brojke eliminiše nezgode sa najtežim
posledicama. Ovo je veoma važna pretpostavka za uspešno praćenje i ocenjivanje
stanja, ali i za kvalitetno upravljanje bezbednošću saobraćaja.
Apsolutni pokazatelji o posledicama saobraćajnih nezgoda su:
veličina materijalne štete,
broj nastradalih,
broj lakše povređenih,
broj teže povređenih i
broj poginulih u saobraćajnim nezgodama.
Navedeni pokazatelji odnose se i na aktivnu i na pasivnu bezbednost saobraćaja.
Veličina materijalne štete je teško uporediva između različitih država, ali i u različitim
periodima jedne iste države. Posebna smetnja su inflacija, promena nacionalnih valuta
i način evidentiranja materijalne štete. Obično se u bazama evidentira iznos
materijalne štete koji se proceni na licu mesta, a koji je, najčešće, ograničen na
procenjenu štetu na vozilu. S obzirom na to da je ovo površna procena na samom
početku procesa, svi subjekti su često zainteresovani za smanjivanje iznosa (kako bi
smanjili odgovornost učesnika). Stvarni iznosi ukupnih materijalnih posledica koji bi
obuhvatili sve gubitke, štete i troškove (oštećenja na vozilu, na teretu, na putu, na
objektima, vremenske i druge gubitke, sudske troškove, druge materijalne i
nematerijalne štete) nigde se ne evidentiraju.
7
Prema izveštaju KEMT, evidentira se oko 35 – 70 % nezgoda sa pešacima, oko 10-40 % nezgoda sa
biciklistima i oko 50-75 % nezgoda sa automobilima (Past, Present and Future Road Safety Work in
ECMT, CEMT/CS (2002)7/PROV).
8
Safety of Vulnerable Road Users, Scientific Expert Group on the Safety of Vulnerable Road Users
(RS7), DSTI/DOT/RTR/RS7 (98) 1/FINAL, OECD, 1998.
9
Na primer, u našoj zemlji se često ne evidentiraju nezgode sa materijalnom štetom, jer učesnici nisu
zainteresovani da o njima obaveštavaju policiju, niti osiguranja, a zbog njihove neefikasnosti. S druge
strane, značajan broj nezgoda sa velikom materijalnom štetom ili sa telesnim povredama se evidentira
kao nezgode sa manjom materijalnom štetom, jer se tako pojednostavljuje procedura.
4
Stepen težine povreda, najčešće naknadno, utvrđuje lekar. Na licu mesta se samo
evidentiraju najznačajnije povrede i prve (laičke) procene njihove težine. U vezi svake
nezgode odmah se evidentiraju poginuli, ali je ostavljena mogućnost da se u roku 30
dana dodaju novi podaci, tj. preinače povređeni u poginuli.
Apsolutni pokazatelji se dobijaju jednostavno – neposrednim evidentiranjem i
brojanjem. Ovi pokazatelji su nezamenljivi za fenomenološko opisivanje obima
problema, kako bi se skrenula pažnja javnosti na značaj bezbednosti saobraćaja, kako
bi se upoređivao ovaj sa drugim izvorima opasnosti itd. Međutim, za stvarno merenje
i upoređivanje stanja bezbednosti saobraćaja korisniji su relativni pokazatelji.
10
Past, Present and Future Road Safety Work in ECMT, CEMT/CS (2002)7/PROV. str. 6.
11
Australijska uporedna statistika o bezbednosti na putevima širom sveta, Izveštaj iz 1995, Federalne
kancelarije za bezbednost saobraćaja na putevima Australije, Sidnej, 1995.
5
Tabela 1. Broj poginulih u saobraćajnim nezgodama na 100.000 stanovnika
6
Broj poginulih u saobraćajnim nezgodama na 100.000 stanovnika je dobar pokazatelj smrtnosti
stanovništva i posebno je značajan za upoređivanje različitih izvora opasnosti i uzroka smrtnosti
(smrtnost zbog bolesti srca, zbog moždanog udara, zbog kancera, zbog nezgoda na radu itd.). Ovaj
pokazatelj dobro skreće pažnju na značaj saobraćajnih nezgoda i stradanja u saobraćaju. Ova
upoređivanja se mogu vršiti na istom prostoru. Međutim, različiti prostori se mogu upoređivati po
ovom kriterijumu samo ako su njihovi stanovnici jednako izloženi saobraćaju.
Ukoliko su bitne razlike u stepenu motorizacije 12 (broj registrovanih vozila na 1000 stanovnika) i
mobilnosti stanovništva (broj putovanja i pređena kilometraža), onda nije korektno upoređivati
prostore samo po ovom kriterijumu.
Tako, na primer, stepen motorizacije u Srbiji je manji nego u zemljama OECD. Stanovnici Srbije
se manje voze (prelaze manje kilometraže) nego stanovnici zemalja OECD, pa je njihova
izloženost saobraćaju i saobraćajnim nezgodama bitno manja, što dovodi do opadanja smrtnosti.
7
12
Prema podacima KEMT, u toku 1998. stepen motorizacije je bio različit u SAD (757), Japanu (547),
u Zapadnoj Evropi (prosek je 454), u zemljama centralne i istočne Evrope (195) i centralnim
nezavisnim državama koje su nastale raspadom SSSR (97).
Tabela 1.2. Smrtnost na 100.000 stanovnika - tendencije
8
13
Stepen motorizacije se može definisati kao broj registrovanih vozila na 1000 stanovnika. Izračunava
se kao količnik između broja registrovanih motornih vozila i broja stanovnika.
Saobraćajni rizik predstavlja smrtnost (godišnji broj poginulih u saobraćajnim nezgodama)
na 10.000 registrovanih vozila. Saobraćajni rizik uzima u obzir nivo motorizacije. Na primer,
1995. Australija je zabeležila 1,8 smrtnih slučajeva na 10.000 registrovanih vozila i zauzela peto
mesto među 23 posmatrane države OECD. Švedska i Norveška su imale najniži (1,3 smrtna slučaja
na 10.000 registrovana vozila), a Mađarska najveći saobraćajni rizik među OECD nacijama (6,0
smrtnih slučajeva na 10.000 registrovanih vozila). Srednja vrednost za OECD zemlje iznosila je 2,0
smrtna slučaja na 10.000 registrovanih vozila. U toku 2001. u Srbiji je bilo oko 8,1 poginulih na
10.000 registrovanih vozila.
9
OECD 2,0
Srbija, 2001. 1273
Slika 1.3. Mada je Australija imala stalno manji saobraćajni rizik (smrtnost na 10.000
registrovanih vozila) nego što je prosek za zemlje OECD-a, uspostavljeni trend je nepovoljniji
10
Na primer, u zemljama OECD (prosek) saobraćajni rizik se smanjio sa 10,5 u 1970,
na 2,0 u 1995. U Australiji se saobraćajni rizik smanjio sa 8,0 na 1,8 (smrtnih
slučajeva na 10.000 registrovanih vozila), u istom periodu. Dakle, Australija je, u
ovom periodu, imala manji saobraćajni rizik, ali je imala lošiji trend smanjivanja
(posebno u periodu od 1970. do 1980), nego što je prosek u zemljama OECD.
Tabela 1.4. Saobraćajni rizik (godišnji broj poginulih u saobraćajnim nezgodama u odnosu
na 10.000 registrovanih motornih vozila) u zemljama OECD i Srbiji (1970 – 1995)
11
OECD 10,5 6,6 4,4 3,2 2,8 2,0
Srbija, 2001. 17
a. S obzirom na to da je rizik pogibije pri prevozu automobilom deset puta veći nego pri prevozu
autobusom,saobraćajnom strategijom treba promovisati putovanje autobusom, na račun putovanja
automobilom. Ovo posebno važi za velike gradove, kada automobil izaziva i druge probleme.
12
14
Mobilnost stanovništva se obično iskazuje kroz prosečan broj putovanja po stanovniku ili kroz
pređeni put (kilometražu) u nekom periodu (u toku godine).
Tabela 3.6. Dinamički saobraćajni rizik u zemljama OECD (za koje postoje podaci) –
trenutno stanje 1995.
13
Slika 1.4. Dinamički saobraćajni rizik u zemljama OECD (za koje postoje podaci) –
trenutno stanje 1995.
14
Tabela 1.7. Dinamički saobraćajni rizik (broj poginulih u saobraćajnim nezgodama na 100
milion vozilo kilometara) je jedan od najboljih opštih pokazatelja bezbednosti saobraćaja. U
svim zemljama OECD ovaj parametar je stabilno opadao u periodu od 1970. do 1995.
15
Procene nivoa bezbednosti u pojedinim slučajevima
Pored gore objašnjena tri opšta parametra bezbednosti saobraćaja, za različite potrebe
koriste se i drugi važni parametri. Koji će parametri biti korišćeni zavisi od
problema koji se istražuje, od cilja istraživanja, ali i od raspoloživih podataka.
Pri oceni bezbednosti saobraćaja u autotransportnim preduzećima, mogu se
koristiti pokazatelji koji uvažavaju veličinu voznog parka, pređenu kilometražu i
transportni rad.15 Sa druge strane, ovde su, pored ukupnog broja poginulih u
saobraćajnim nezgodama (u kojima su učestvovali autobusi i kamioni preduzeća),
posebno značajni broj poginulih i povređenih putnika, broj saobraćajnih nezgoda, broj
nezgoda koje su izazvali vozači preduzeća itd.
Na primer, mogu se koristiti sledeći parametri:
broj poginulih putnika u odnosu na 100 milion putnik kilometara,
broj nastradalih (poginulih, lakše i teže povređanih) putnika u odnosu na 100
milion putnik kilometara,
ukupan broj poginulih u odnosu na 100 milion vozilo kilometara,
broj saobraćajnih nezgoda u odnosu na 100 milion vozilo kilometara,
broj nezgoda koje su izazvali vozači preduzeća u odnosu na 100 milion
vozilo kilometara,
veličina materijalne štete u odnosu na 100 milion tona kilometara itd.
16
15
Transportni rad se može izražavati brojem putnik kilometara (u putničkom saobraćaju) ili brojem
tona kilometara (u teretnom saobraćaju).
16
Pod intenzitetom saobraćaja se najčešće podrazumeva PGDS (prosečan godišnji dnevni saobraćaj)
izražen u prosečnom broju vozila koja prođu putem u toku dana.
Pri oceni bezbednosti saobraćaja pojedinih kategorija učesnika u saobraćaju
(vozača, suvozača, putnika, biciklista, putnika u putničkim vozilima i putnika u
autobusima, vozača putničkih vozila i biciklista, vozača muškaraca u odnosu na
vozače žene, profesionalnih vozača i vozača amatera, vozača Forda u odnosu na
vozače Mercedesa, vozača koji su obučavani u jednoj autoškoli u odnosu na ostale
itd.) mogu se koristiti pokazatelji koji uzimaju u obzir njihovu izloženost
saobraćaju (pređena kilometraža), kao na primer:
broj nezgoda na 100.000 pređenih kilometara,
broj nezgoda koje su oni prouzrokovali, na 100.000 kilometara,
broj nastradalih u nezgodama u kojima su oni učestvovali, na 100.000
kilometara,
broj nastradalih u nezgodama koje su oni prouzrokovali, na 100.000
kilometara itd.
Pri oceni bezbednosti pojedinih tački na putu (krivina, prevoj, most i dr.
ugrožena mesta) trebalo bi koristiti parametre koji uzimaju u obzir intenzitet
saobraćaja na tom mestu, kao na primer:
broj nezgoda na 100.000 vozila koja prođu putem,
broj nastradalih (poginulih i povređenih) na 100.000 vozila koja prođu putem
17
17
Na osnovu režima saobraćaja i saobraćajne slike utvroeuju se broj i vrste mogućih konflikata između
učesnika u saobraćaju, te ocenjuje bezbednost saobraćaja.
18
Na osnovu izloženosti pojedinim vidovima saobraćaja i njihovoj prosečnoj opasnosti (riziku)
ocenjuju se rizici u saobraćaju.
Broj i težina konflikata su najznačajniji indirektni pokazatelj za ocenu bezbednosti
saobraćaja. Konflikt je situacija u kojoj se dva ili više učesnika u saobraćaju
približavaju jedan drugom (u prostoru i vremenu), tako da je sudar neizbežan,
ako se njihovo kretanje ne promeni.19
Razvijena je posebna tehnika saobraćajnih konflikata ili konfliktna tehnika (TCT –
Traffic Conflict Techniques) koja se zasniva na pretpostavci da se interakcija između
učesnika u saobraćaju može opisati kao kontinuum događaja, odnosno da postoji veza
između broja konflikata i broja nezgoda. Tehnika konflikata (TCT) je skup procedura
kojima se identifikuju, beleže i analiziraju konflikti u saobraćaju na standardizovan
način. Ovo zahteva posmatrače koji su obučeni da prepoznaju, procene i pribeleže
konflikte i njihove važne karakteristike.
Snimanje se vrši dva do tri sata, u toku dva do pet dana. Situacije u saobraćaju
(događaji) se mogu prikazati kao nivoi na piramidi: na dnu piramide su bezopasne
saobraćajne situacije (normalna vožnja), a na vrhu saobraćajne nezgode. Visina
određuje opasnost događaja, a širina njegovu učestalost.
18
19
Ova definicija je prihvaćena na prvoj međunarodnoj radionici o konfliktima u saobraćaju, Oslo, 1977.
Izvor: Safety of Vulnerable Road Users, Scientific Expert Group on the Safety of Vulnerable Road
Users (RS7), DSTI/DOT/RTR/RS7 (98) 1/FINAL, OECD, 1998, str. 106.
Slika 1.6. Piramida – interakcija između učesnika u saobraćaju kao kontinuum događaja
od neometanih prolaza, preko konflikata različite opasnosti, do saobraćajnih nezgoda 20
Dok je uzorak nezgoda mali, uzorak konflikata je veliki (konflikti su 5.000 do 10.000
puta češći). Analiza nezgode se može vršiti tek kada su nastale posledice, a analiza
konflikata i pre posledica. Konfliktna tehnika otkriva čak i male promene u riziku, što
nije moguće na osnovu analize nezgoda. Dosadašnja iskustva pokazuju da je validnost
konfliktne tehnike dobra. 21
Brojni su pozitivni primeri primene konfliktne tehnike: u proceni efikasnosti kružnih
raskrsnica, u proceni kvaliteta lokacije pešačkih prelaza i autobuskih stajališta, u
proceni različitih režima saobraćaja, u proceni efikasnosti različitih kontramera itd.
20
(Safety of Vulnerable Road Users, Scientific Expert Group on the Safety of Vulnerable Road Users
19
(RS7), DSTI/DOT/RTR/RS7 (98) 1/FINAL, OECD, 1998, str. 106.
21
Hauer, E. & Garder R., Research Into the Validity of the Traffic Conflict Technique, Accident
Analysis and Prevention, Vol. 18, No 6. 1986, str. 471- 481.
Z a k lj u č a k
Posmatrajući stanje u bezbednosti saobraćaja u Srbiji, možemo da zaključimo da se
vrlo malo promenilo poslednjih desetak godina.
20
L i t e r a t u r a:
21
S a d r ž a j:
Uvod 2
Z a k lj u č a k 20
Literatura 21
22