Professional Documents
Culture Documents
Zavrsni Rad - Belma Spahic
Zavrsni Rad - Belma Spahic
Struka: Zdravstvo
Zanimanje: Farmaceutski tehničar
Nova Bila 2015/2016
Kandidat Mentor
__________ _____________________
SADRŽAJ
UVOD....................................................................................................................................................3
FARMAKOLOŠKI UČINCI I MEHANIZAM DJELOVANJA.........................................................4,5
PRIPRAVCI NSAR...............................................................................................................................6
SALICILATI......................................................................................................................................6
PIRAZOLONSKI DERIVATI...........................................................................................................7
DERIVATI OCTENE KISELINE I SRODNI SPOJEVI....................................................................8
DERIVATI PROPIONSKE KISELINE.............................................................................................9
OKSIKAMI......................................................................................................................................10
FENAMATI.....................................................................................................................................11
OSTALI NSAR................................................................................................................................11
NEŽELJENA DJELOVANJA NSAR.............................................................................................12,13
ZAKLJUČAK......................................................................................................................................14
LITERATURA.....................................................................................................................................15
2
3
UVOD
Nesteroidni antireumatici su lijekovi koji čine jednu veliku grupu lijekova koji su po strukturi
slabe organske kiseline, a imaju analgetičke, antipiretičke i, u većim dozama, protuupalne
osobine. Oni ublažavaju bolove, simptome groznice i upale. Pojam nesteroidni se rabi u svrhu
razlikovanja ovih lijekova od glukokortikoida (steroida), koji također imaju slična
protuupalna djelovanja, ali i utječu na psihičko stanje pacijenta. Kao i analgetici, NSAR
lijekovi nemaju narkotičke osobine. Najpoznatiji lijekovi iz ove porodice su aspirin, ibuprofen
i naproksen, naročito iz razloga što se ovi lijekovi mogu nabaviti u slobodnoj prodaji (bez
liječničkog recepta).
Na papirusima iz Egipta oko 1500. god. prije nove ere nalazimo prvi zapis o korištenju
preparata sa salicilatima iz mirte. Hipokrat je između 460-377. god p.n.e. koristio vrbovu koru
za snižavanje temperature. Liječenje biljem je imalo empirijski karakter sve do 1897. godine.
Tada je Felix Hoffman, u želji da odstrani gorčinu salicilne kiseline, sintetiziran prvi
nesteroidni antireumatik - acetilsalicilnu kiselinu (Aspirin). Od tada počinje uporaba
nesteroidnih antireumatskih lijekova za lečenje zapaljenja i bolova u reumatskim bolestima, a
i u drugim bolnim i stanjima povišene temperature. Početkom 70. godina prošlog vijeka
razjašnjen je mehanizam djelovanja NSAR, a 1982. god dodjeljena je Nobelova nagrada za to
otkriće. Ovi lijekovi inhibiraju enzim ciklooksigenazu i spriječavaju nastanak prostaglandina
iz arahidonske kiseline. Prostaglandini su odgovorni za bol i zapaljenjsku reakciju. Dvadeset
godina kasnije dolazi se do saznanja da postoje dva izooblika ciklooksigenaze, što dovodi do
pronalaženja novih vrsta NSAR. Nesteroidni antireumatski lijekovi (NSAR) spadaju u
najčešće upotrebljavane lijekove na svijetu.
PROTUUPALNO DJELOVANJE
Upalni proces uključuje niz događaja koje mogu uzrokovati različiti podražaji kao
što su infekcija, tjelesna oštećenja, imunološke reakcije, ishemija itd. Pri tome se
aktiviraju različiti posrednici, upalne, reakcije (histamin, serotonin, bradikinin,
prostaglandin, leukotrienin itd.) ,a upalni proces prolazi kroz akutnu ,subakutnu i
kroničnu fazu. Čini se da je reumatodni artritis autoimuna bolest kod koje bi
također navedeni medijatori upale imali važnu ulogu. U tijeku upalnog procesa
povećava se koncentracija nekih prostaglandina na mjestu upale. Protuupalno
djelovanje NSAR pripisuje se ponajprije njihovoj sposobnosti da inhibiraju
ciklooksigenazu i smanje sintezu prostaglandina.
ANALGETSKI UČINAK
Eksperimentalno je dokazano da neki prostaglandini senzibiliziraju receptore za
bol tako da ce neki medijatori upale (bradikinin, serotonin, histamin) aplicirani u
malim dozama koji ne uzrokuju bolni impuls ipak izazvati bol u prisutnosti
navedenih prostaglandina. NSAR su uspješni kod blage ili srednje boli uzrokovane
upalom i svih ostalih bolnih stanja koje prati porast sinteze prostaglandina.
ANTIPIRETSKI UČINAK
Normalnu tjelesnu temperaturu regulira centar u hipotalamusu koji održava
ravnotežu između stvaranja i gubitka topline. U tijeku vrućice taj „termostat“ u
hipotalamusu podesen je na najvišu temperaturu. Tijekom upale endotoksini
bakterija oslobađaju iz makorfaga neku pirogenu tvar koja u hipotalamusu
pospješuje stvaranje prostanglandina, a oni povisuju regulacijsku točku tjelesne
temperature. Tome u prilog govori i eksperimentalno utvrđena činjenica da nakon
primjene navedeni prostaglandin u hipotalamusu ili u likvoru u njihovoj blizini
poraste temperatura.
5
Djelovanje NSAR se temelji na inhibiciji sinteze prostaglandina blokadom enzima
ciklooksigenaze (COX) u ciklusu arahidonske kiseline, a za sada su poznata tri oblika enzima
(COX1, COX2 i COX3). Ovisno o tome koji oblik je više inhibiran razvijaju se i različite
nuspojave, a zbog značajne uloge prostaglandina u fiziološkim funkcijama one su
mnogobrojne. Ovi enzimi su ključni u stvaranju prostaglandina koji su važni medijatori
zapaljenja ali su takođe i medijatori mnogih drugih fizioloških funkcija kao što su zaštita
sluzokože želuca i regulacija bubrežnog protoka krvi i niz drugih aktivnosti. NSAR
smanjujući stvaranje prostaglandina suzbijaju zapaljenje i smanjuju bol, ali pored toga mogu
da poremete i neke funkcije organizma neophodne za očuvanje zdravlja. Odatle i veza NSAR
sa velikim brojem neželjenih efekata među kojima prednjače gastrointestinalne tegobe.
6
PRIPRAVCI NSAR
Salicilati
Pirazolonski derivati
Derivati octene kiseline i srodni spojevi
Derivati propionske kiseline
Oksikami
Fenamati
Ostali
SALICILATI
Salicilati su derivati salicilne kiseline.Salicilna kiselina se primjenjuje tako sto se aplicira
lokalno na kožu kao keratolitik, protiv znojenja i svrbeža kože. Od salicilata za peroralnu
primjenu najćešće se primjenjuje acetilsalicilna kiselina (ASK; Aspirin, Andol, Acetisal,
Acisal i drugi). ASK djeluje anlgetski, snižava temperaturu, pokazuje antireumatski i
protuupalni učinak te utiče na izlučivanje mokraćne kiseline. Uspješna je u liječenju
glavobolje, mialgije, artralgije, a slabije djeluje na boli utrobnih organa i srca.
Aspirin je salicilatni lijek koji se često koristi kao analgetik, antipiretik i antiupalni lijek.
Također ima svojstvo antiplateleta, odnosno sprječava nastanak tromboze. Ponekad se korisiti
u manjim dozama za sprječavanje infarkta srca kod osoba koje imaju rizik od nastajanja
trombova. Aspirin je jedan od najsvestranijih lijekova koji su poznati u medicini i jedan od
najstarijih (prva upotreba lijekova dosta sličnih aspirinu zabilježena je u Antičkoj Grčkoj).
Početni materijal potreban za sintezu aspirina, salicilna kiselina, je relativno jeftina jer se
može dobiti procesom karboksilacije fenola sa ugljik dioksidom. U industrijskoj proizvodnji
aspirina najčešće se koristi proces esterifikacije. Aspirin se može naći u više od 100
komercijalnih lijekova širom svijeta . Aspirin je jedan od prvih lijekova iz grupe nesteroidnih
antiupalnih lijekova. Danas je aspirin jedan od najrasprostranjenijih lijekova na svijetu, sa
otprilike 40.000 tona potrošnje svake godine.
7
PIRAZOLONSKI DERIVATI
Derivati pirazolona počinju se primjenjivati u liječenju reumatski bolesti godine 1929.
Derivatima pirazolona pripadaju aminofenazon (Aminopyrin) i noraminofenazon
(metamizol; Analgin) koji se više ne preporučuju jer mogu uzrokovati mnogobrojne tegobe i
fatalnu agranulocitozu. Iz aminofenazona je kemijskim preinakama sintetiziran fenilbutazon,
a poslije iz fenilbutazona njegov derivat klofezon i drugi.
Analgin se koristi za liječenje jake, akutne boli koja ne reagira na liječenje ostalim
lijekovima, bilo posttraumatske, bilo da prati jedno od slijedećih stanja: neuralgije, neuritisi,
herpes zoster, žučne ili bubrežne kolike, ankitozantni spondilitis i tumori. Analgin se također
koristi za snižavanje povišene tjelesne temperature koja ne reagira na ostale terapijske mjere.
Doza analgina iznosi 500 mg do 1 g 3 do 4 puta na dan. Najveća dnevna doza iznosi 5 g.
Dozu valja smanjiti u bolesnika s akutnom bubrežnom insuficijencijom, te u bolesnika sa
smanjenom kardiovaskularnom funkcijom zbog šoka. Analgin je kontraindiciran u bolesnika
preosjetljivih na pirazolonske derivate, u bolesnika s porfirijom, s naslijeđenim nedostatkom
glukoza-6-fosfat dehidrogenaze, te u bolesnika s krvnim diskrazijama ili suprimiranom
koštanom srži. Analgin s oprezom valja davati bolesnicima preosjetljivima na ostale
nesteroidne protuupalne lijekove, te bolesnicima s astmom, anemijom, bubrežnom ili
jetrenom insuficijencijom, peptičkim ulkusom, hipertenzijom ili srčanim bolestima, a
posebice oprezno bolesnicima sa sistoličkim tlakom nižim od 100 mm Hg (bolesnici u
početnom šoku ili sa srčanim infarktom). Doze metamizola u Analgin tabletama nisu
primjerene djeci.
8
DERIVATI OCTENE KISELINE I SRODNI SPOJEVI
Klasifikacija po kemijskoj strukturi nema praktičnog značenja, ali je prihvatljiva samo kao
način stratifikacije velikog broja lijekova i preparata. U derivate octene kiseline i srodne
spojeve ubrajamo:diklofenak, indometacin, acemetacin, ketorlak i sulindak.
Ketorolak (Toradol) se koristi za kratkotrajno liječenje postoperativnog bola, jer su pri dužoj
primjeni uzrokuje opasna neželjena djelovanja. Ketorolak djeluje kao inhibitor sinteze
prostaglandina u organizmu.
9
DERIVATI PROPIONSKE KISELINE
Derivati propionske kiseline čine najbrojniju skupinu NSAR, a tu ubrajamo : ibuprofen,
naproksen, flurbiprofen, ketoprofen, deksketoprofen, tiaprofenska kiseline i etodolak.
Naproksen (Nalgesin) je bio zlatni standard za NSAR, jer je prvi pokazao veliku
simptomatsku protuupalnu efikastnost. Naproksen ima duži poluživot u plazmi od ostlih pa ga
rjeđe treba uzimati. Po svom farmakološkom učinku sličan je ASK-u , ali neki ih bolesnici
lakše podnose. Rabe se ponajprije za liječenje reumatoidnog artritisa,osteoartritisa i drugih
reumatskih bolesti.
Ketoprofen (Ketonal) je sličan ibuprofenu, ima jači analgetički učinak, postoji oblik za
parenteralnu primjenu, ali ima više neželjeni dejstava pa se zato koristi u kratkim liječenjima
bolesnika.
Etodolak (Etodin fort) je najprije bio uveden kao novi lijek koji ima efikasnost sličnu
naproksenu, a kasnije se ispostavilo da selektivno inhibira COX2 i da se zato bolje podnosi.
10
OKSIKAMI
Oksikami su NSAR koji se vezuju za proteine plazme. Većina oksikama su neselektivni
inhibitori ciklooksigenaznih (COX) enzima. Izuzetak je meloksikam sa malom (10:1)
preferencijom za COX-2, što je klinički značajno samo pri niskim dozama. U oksikame
ubrajamo:lornoksikam, piroksikam, tenoksikam i meloksikam.
Lornoksikam (Xefo) ima vrlo jaka analgetička i protuupalna svojstva, koristi se oralno ili
parenteralno za terapiju reumatidnog artritisa, osteoartritisa, akutnih bolova kod neuralgije i
postoperativnih bolova . Aktivna supstanca lijeka je lornoksikam. Mehanizam djelovanja
lornoksikama se uglavnom svodi na inhibiciju sinteze prostaglandina (inhibicija enzima
ciklooksigenaze) što dovodi do smanjene osetljivosti perifernih receptora za bol i posljedično
do sprečavanja zapaljenja.
Tenoksikam (Tilcotil) ima vrlo jaka analgetska i protuupalna svojstva, to je lijek dugog
djelovanja, ali je povučen zbog slabije podnošljivosti od ostalih NSAR.
Celekoksib, etorikoksib, refekoksib nisu pripravci piroksikama, ali su slične strukture, koja
omogućava da selektivno inhibiraju protuupalom indikovani enzim COX2, a da ne utiču na
funkciju trombocita kao aspirin i drugi neselektivni COX inhibitori. Već su istaknute njihove
karakteristike i očekivane prednosti od primjene kod reumatoidnog artritisa. To su još uvijek
novi lijekovi, da bi se pouzdano utvrdilo njihovo mjesto u terapiji kroničnih bolesti kao što su
reumatski artritis i osteoartritis, kao i stvarni profil neželjenih djelovanja.
11
FENAMATI
Fenamati su derivati triju kiselina:mefenaminske, glufenaminske i nifluminske.
OSTALI NSAR
Nimesulid (Actasulid) je NSAR sa analgetičkim i antipiretičkim djelovanjem. Dostupan je u
raznim oblicima: tabletama, čepićima, prašcima topljivim u vodi, i topikalnim gelovima. Kao
i većina ostalih lijekova iz grupe NSAR i nimesulid je hepatotoksičan (šteti jetri) u rijetkim
mada nepredvidivim slučajevima, i treba ga uzimati uz oprez. U Sjedinjenim Američkim
Državama nije stekao odobrenje tamošnje Agencije za hranu i lijekove (FDA), a zabranjen je i
u mnogim drugim zemljama zbog slučajeva žutice i hepatitisa uzrokovanih njegovom
upotrebom. Italija je bila prva zemlja koja je dopustila upotrebu ovog lijeka 1985. godine.
Evropska agencija za medicinsko ocjenjivanje je zabranila upotrebu nimesulida za djecu ispod
12 godina starosti. Novija istraživanja su pokazala da nije štetniji od drugih NSAR, a da mu je
djelovanje jednako ili bolje od njih.
12
NEŽELJENA DJELOVANJA NSAR
NSAR spadaju u grupu najčešće korišćenih lijekova. To su dobro ispitani lijekovi i relativno
sigurni ali njihove komplikacije mogu biti teške i fatalne. Zato je važno da pri korišćenju ovih
lijekova izaberemo što sigurniji lijek, da to budu najmanje, efikasne doze i da terapija traje što
je moguće kraće.
Faktori rizika za razvoj komplikacija na organima za varenje uslijed terapije NSAR mogu biti:
starost iznad 65 godina, čir ili krvarenje iz gastrointestinalnog trakta u anamnezi,
kardiovaskularne bolesti, istovremena upotreba više NSAR i kortikosteroida, korišćenje
velikih doza NSAR, dugotrajno korišćenje NSAR, istovremena upotreba NSAR i
antikoagulantne terapije.
13
Kožne reakcije su po učestalosti drugi neželjeni efekat upotrebe NSAR-a. Tip kožne reakcije
varira od osipa, preko fotosenzitivnih reakcija, pa do mnogo ozbiljnijih bolesti.
NSAR često izazivaju neželjene efekte i probleme kod bubrežnih funkcija. Terapijske doze
NSAR-a imaju mali uticaj na funkciju bubrega kod zdravih osoba, ali kod osetljivih i starijih
pacijenata izazivaju akutnu bubrežnu isuficijenciju koja je reverzibilna po prestanku uzimanja
leka. Kronična i duga upotreba ovih lijekova može biti uzrok analgetske nefropatije koja je
često ireverzibilna. Bolesnici sa najvećim rizikom od pojave neželjenih efekata kod bubrežnih
funkcija jesu oni koji već imaju oštećenu bubrežnu funkciju, cirozu jetre i smanjen
cirkulacijski volumen.
Kod upotrebe acemetacina kao jednog od NSAR, nema značajne razlike u parametrima
farmakokinetike mlađih i starijih bolesnika. Nije potrebno ni mjenjati dozu kod bolesnika sa
lakšim i srednjim oblikom bubrežne ili jetrine insuficijencije i spada u sigurnije NSAR.
Bolesnici koji redovno koriste NSAR moraju biti detaljno upoznati sa mogućim štetnim
efektima ovih lijekova. To zahtjeva njihove redovne kontrole, laboratorijske analize i
endoskopsko odnosno rentgensko ispitivanje.
Ako ljekar uoči pojavu neželjenog djelovanja lijeka, treba da preduzme sljedeće korake:
• primarna profilaksa
• propisati kombinaciju peroralnog i lokalnog NSAR. U toj kombinaciji se mogu dati manje
doze oralnih NSAR, čime se smanjuje opasnost neželjenog djelovanja.
Ovaj postupak je posebno preporučljiv kod starih osoba i bolesnika čije je opće stanje slabo.
14
ZAKLJUČAK
NSAR spadaju u grupu najčešće korišćenih i dobro ispitanih lijekova. Oni su relativno sigurni
lijekovi ali njihove komplikacije mogu biti teške i fatalne. Zato je važno da pri korištenju ovih
lijekova izaberemo što sigurniji lijek, da koristimo kombinacije NSAR sa neopijatskim
analgeticima, da dajemo najmanje, efikasne doze, da terapija traje što je moguće kraće.
Bolesnicima sa aktuelnom ulkusnom bolešću dajemo inhibitore protonske pumpe u terapijskoj
dozi, a bolesnicima bez aktuelnog ulkusa sa anamnestičkim podacima o prethodnoj bolesti i
krvarenju u dozi održavanja. Upotreba selektivnih COX2 inhibitora (koksiba) opravdana je
kod osoba koje imaju rizik za gastrointestinalne komplikacije.
15
LITERATURA
16