Izabela Gojnić 1809/15

Ema Ćorović 1801/16

Ana Saveljić 1802/16

DJEČIJA SLIKA SVIJETA

Pokušali smo da uočimo neke od osnovnih odlika dječijeg mišljenja na osnovu
intervjua sa malom Ivonom, starom 7 godina.

Odlike dječijeg mišljenja kod Ivone manifestuju se dominantnim egocentrizmom (odlika

dječijeg mišljenja koja podrazumijeva sagledavanje elemenata stvarnosti iz sopstvenog
ugla).
To se da vidjeti na sledećim primjerima:

 Odakle dolaze snovi? "Iz nas dolaze snovi."

 Da li snovi dolaze iz tebe ili odnekud spolja? "Iz mene."
 Da li je (san) u tebi ili u sobi? "U meni je."

U navedenim primjerima vidimo egocentrizam u djetetovoj nemogućnosti da uzroke sna

uoči u drugim pojavama stvarnosti.
Ona, dakle, u determinisanju uzroka sna i njegovog izvora polazi od sebe.

Ovdje, naravno, ne može biti riječi samo o egocentrizmu već i o drugim osobenostima
dječijeg mišljenja ali je očigledno da on u većoj ili manjoj mjeri prožima date odgovore,
pa tako u odgovorima na pitanja:
 Da li je više živa kiša ili list...?
 Kako znaš da je više ili isto živ/a? ona daje odgovor: " Ni jedno ni drugo se ne
razvijaju kao ljudi.
Ona dakle uzima svoju vrstu (sa kojom se identifikuje) kao kriterijum za determinaciju
živog/neživog. Na pitanje:
 Gdje, na kom mjestu u glavi je tvoj san? ona zanimljivo odgovara:
"U očima".
Ovdje vidimo analogiju u određivanju biološkog sredstva koji omogućava san. Naime,
kako su oči receptori za vizuelne senzacije na javi, dijete ih uzima za jedino moguće
(njemu poznato, dokučivo) sredstvo kojim se doživljavaju vizuelne slike u snu. Ovo bi
zaključivanje mogli da rekonstruišemo i ovako: ako očima vidim mačku na javi, onda se
ona očima vidi i u snu, a kako u snu oči ne vide pravu mačku, onda su one te
posredstvom kojih se mačka javlja u snu. S druge strane, u nekim njenim odgovorima
manifestuje se neosjetljivost na protivrječnost, pa tako iako odgovara da se san nalazi u
očima, odnosno u njoj, na pitanje:
 Dok sanjaš: Gdje je tvoj san? Na kom mjestu? ona odgovara: "Bilo gdje se može
nalaziti moj san.",
da bi na sljedeće pitanje:
  Da li je u tebi ili u sobi? odgovorila: "U meni".
Ovdje ne samo da se ogleda jasna protivrječnost odgovora na sukcesivno zadata pitanja,
već se ispoljava i njena neosjetljivost na date protivrječnosti u nepostojanju bilo kakvog
pokušaja da ove protivrječnosti prokomentariše.
U sljedećim primjerima nalazimo artificijelizam kao odliku dječijeg mišljenja:
 Možemo li da napravimo noć u ovoj sobi? "Da"
 Kako se pravi taj mrak, odakle on dođe u sobu? "Pa mi više ne vidimo Sunce u
ovoj sobi i zbog toga se napravio mrak.",
premda u ovom primjeru možemo vidjeti i egocentrizam.

U ovim primjerima nije sasvim eksplicirano da su prirodne pojave proizvod ljudske

djelatnosti ali se u njima primjećuje stanovište po kojem prirodne pojave mogu biti
uslovljene ljudskim djelovanjem odnosno nedjelovanjem.
Na pitanje:
 Šta je noć? ona odgovara: "Noć je kad spavamo i kad je mrak"
dok na pitanje
 Zašto je mrak noću? daje odgovor: "Zbog zvijezda i mjeseca je mrak noću."
U ovim primjerima vidimo fenomenizam, te ona tretira noć kao pojavu koja se odvija
dok spavamo i kad je mrak (iako na drugom mjestu odgovara da se može spavati i danju)
odnosno vidi zvijezde i mjesec kao uzrok noći a ne pojava koje se odvijaju paralelno.
Kada je upitana:
 Zašto je baš sanjala o Vinks vilama? ona odgovara: "Zato što mi se sviđaju"
pa u ovome vidimo manifestaciju magijskog kauzaliteta, tj. dijete smatra da je to što se
njoj sviđaju Vinks vile uzrok tome da ih sanja.

Primjećujemo i da ima izgrađen svojevrstan sistem kriterijuma po kojem određuje

živo/neživo. Na pitanje:
 Šta je to kada za nekoga kažemo da je živ? ona odgovara: "To znači da živi, da
jede, spava, pije vodu i da je zdrav, a zatim kaže da je živo biće: "Nešto što diše,
razvija se, što jede, pije, nešto što se pomjera.
Ovdje vidimo neke odlike kao što su tautološki početni odgovor (ako je nešto živo, to
znači da ono živi), ali i nedosljednosti, pa iako kaže da je živo ono što se pomijera,
smatra da je živo i drvo i cvijet, dok list tretira kao neživo. Ipak, može se zaključiti da
osim ovog izuzetka njeni kriterijumi dosta dobro vrše svoju funkciju u njenoj
determinaciji kategorije živo/neživo.
Iz gore izloženog se može sumirati da je djevojčica na stadijumu intuitivnog mišljenja
(podstadijuma preoperacionalnog mišjenja koji zahvata djecu uzrasta od 4 do 7 godina)
što odgovara njenom uzrastu. U njenim odgovorima možemo pronaći karakteristične
odlike dječijeg mišljenja poput egocentrizma, artificijelizma, fenomenalizma. Uočava se i
neosjetljivost na kontadiktornost, ali se i pored toga može reći da je njena slika svijeta
dosta koherentna. Ona koristi sopstvene internalizovane sheme za distinkciju živog od
neživog, koje zasnovane na egocentričnim kriterijumima (za nju je živo ono što je
zdravo, razvija se, jede, pije vodu, pomjera se - sve što važi za nju; iz ovoga se da
zaključiti da svoje kriterijume nalazi u ličnoj predstavi svijeta oko sebe i da polazi od
sebe i svoje vrste). Takođe, razlikuje znakove od značenja što se može vidjeti u njenim
odgovorima u kojima kaže da ne možemo mijenjati imena. Iz svega već navedenog jasno
se može zaključiti da je djevojčica na normalnom razvojnom nivou, da njeno mišljenje
karakterišu neke odlike mišljenja djeteta na preoperacionalnom stadijumu iako su te
odlike tijesno povezane i isprepletane kako izmedju sebe tako i sa drugim odlikama.