1. Konsocijacijska demokratija?

Konsocijacionalizam ili konsocijativizam je naziv koji u najširem smislu označava društveno-

političko uređenje u kome je određenim društvenim grupama zajamčeno sudjelovanje u vlasti,
odnosno odlučivanju. Taj je sistem karakterističan prvenstveno za u etničkom ili religijskom
smislu heterogene države, a svrha mu je što je moguće više otkloniti na takvim podjelama
temeljene sukobe. Ukoliko se takva podjela vlasti nastoji sprovesti kroz demokratsko
ustrojstvo vlasti, koristi se izraz konsocijacijska demokracija.

2. Uloge i određenje političkih stranaka?

Uloga političkih stranaka je natjecanje za političku vlast radi obavljanja javnih poslova.
Glavna uloga im je obrazovanje građana, mobilizacija građana da glasaju, artikulacija i
agregacija društvenih interesa, organizovanje vlasti itd. Političke stranke su određene
udruživanjem radi cjelovitog nastupa u društvu, svojom orijentacijom (lijevo, centar, desno),
te zadaćom reprezentacije, konkurencije i integracije.

3. Vakufsko-mearifski pokret?

13. maja 1899. Počela je u Mostaru borba Muslimana za v-m (vjersko-prosvjetnu)

autonomiju. To je bilo pogodno za srpski autonomni pokret, jer im se pružila mogućnost da sa
Muslimanima ostvare savez za borbu protiv Austrije. U pozadini crkveno-školske borbe za
autonomiju bila je borba za političku autonomiju BiH, koja bi se ostvarila u savezu sa
Muslimanima. A-U je za to znala pa je pravila smetnje potvrdi autonomnog srpskog
crkveno-školskog statuta. U borbi za autonomiju pokrenute su sve 3 konfesije.

4. Westminsterski sistem?

Westminsterski sustav je naziv za parlamentarni sustav odnosno društveno-političko uređenje

karakteristično za Ujedinjeno Kraljevstvo koje obilježava ceremonijalni poglavar države,
najčešće pripadnik Britanske kraljevske obitelji, podređenost izvršne vlasti parlamentu i
dvostranačju, odnosno čvrstoj podjeli na vladajuću stranku i parlamentarnu oporbu.
Westminsterski sustav još primjenjuju Irska, Izrael, Japan i Kuvajt.

5. Regionalne stranke?

Regionalističke stranke su one političke stranke koje zagovaraju autonomiju regije iz koje oni
dolaze, dok regionalne stranke su političke stranke čije je članstvo, politički program i
politička moć koncentrirana na jednu manju zemljopisnu regiju neke države. Sve
regionalističke stranke su i regionalne stranke, dok je samo dio regionalnih stranki
regionalistički usmjeren. Mnoge regionalne stranke i regionalističke stranke zbog svog uskog
opsega nemaju dovoljno političke snage niti glasova da bi mogli imati utjecaja pa unutar
parlamenta neke države obično stvaraju koalicije s manjinskim vladama ili traže koalicijskog
partnera da bi došli do izražaja.

6. Desnoradikalne stranke?

Krajnja desnica, ekstremna desnica, radikalna desnica ili ultradesnica su izrazi kojima se
označavaju politički pokreti, stranke i ideologije koje pripadaju desnici i koje karakterizira
radikalno odbacivanje postojećeg političkog poretka odnosno svih ostalih političkih
ideologija, pokreta i stranaka uključujući pluralizam, demokraciju i one koji pripadaju tzv.
umjerenoj desnici. U ekstremnu desnicu se obično smještaju različite ideologije i političke
prakse kao što su monarhizam, fašizam, rasizam, vjerski fundamentalizam itd.

7. Militant, simpatizer i sljedbenik?

Militant je pristaša koji se odlučio angažirati u službi svoje stranke. U masovnim je strankama
militantna akcija vrlo cijenjena. Uticaj militanata može prerasti stadij aktivnog sljedbenika i
osigurati mu dobrovoljne odgovorne funkcije. Militantnost je izraz kojim se opisuje
spremnost člana/simpatizera neke stranke da njene ciljeve pokuša ostvariti nasiljem,
direktnom akcijom ili na neki drugi „ekstreman“ način. SIMPATIZERI I SLJEDBENICI
-Prema Duvergeru simpatizer je više nego birač, ali Prema Duvergeru simpatizer je više nego
biraš, ali manje nego sljedbenik. To je vjeran birač koji se ne usteže priznati svoju naklonost i
koji će, ako zatreba, dati iz svog džepa i uložiti samog sebe za stvar stranke. Ako regrupiramo
simpatizere i sljedbenike u jednu jedinstvenu kategoriju, „pristaše“, kažemo onda da su to
osobe koje imaju određeno političko znanje i vještinu govorenja – identificiraju se s nekom
strankom i ne ustežu se javno izraziti svoju naklonost. 

8. Sarajevski proces?
Sarajevski proces ili suđenje muslimanskim intelektualcima je bio sudski proces u SFRJ koji
je pokrenut 1983. Grupa intelektualaca je optužena za zločinačko udruživanje, neprijateljsko
djelovanje i kontrarevoluciju po članu 114. i 136. Krivičnog zakona SFRJ. Kasnije će većina
optuženih igrati značajnu ulogu u osnivanju stranke SDA, te u osamostaljenju Bosne i
Hercegovine. Danas se, pretežno u bošnjačkim intelektualnim krugovima ovaj proces gleda
kao komunistička represija protiv slobode izražavanja. Temelj optužnice je činila Islamska
deklaracija koju je Izetbegović napisao 70-tih i ona se nije odnosila na Jugoslaviju pa nije bilo
moguće time dokazati kontrarevoluciju.