Jasmin Hodžić

 Redudancija je zaliha jezičkih elemenata bez

kojih se u uslovima neometane komunikacije
može (jer je i bez njih iskaz potpuno jasan), a
koja je ipak potrebna da se u slučaju šumova
(buke) u komunikacijskom kanalu ili samom
kodu, obezbijedi pun smisao poruke.

 U nepotrebno i nefunkcionalno gomilanje

jezičkih izražajnih sredstava spadaju
preopširnost u izlaganju, ponavljanje već
rečenog i pleonazam i tautologija.
 Pleonazam označava pojavu kada se nekoj
riječi dodaje druga riječ, koja je suvišna, jer se
njeno značenje već sadrži u prethodnoj
(zajednički dogovor, nedjeljni fikend,
eksplorativna istraživanja, morfološki oblici,
unutrašnji enterijer, semantičko značenje,
investiciona ulaganja, izloženi eksponati,
itd.).
 Još primjera:
- kako i na koji način, oko desetak, popeti se gore,
sići dolje,
- izaći vani, uslužni servis, mala kućica, plave boje
- potencijalna mogućnost, mjesec mart, grad
Mostar,
- do u Mostar, do pred kuću, do u grad,
- najoptimalniji uslovi, najsavršeniji, Istinite
činjenice,
- naknadne dopune, velika većina, opet ponavljam,
nekada može, godina dana, jednake polovine, sms
poruka...

Funkcija im je da
preciziraju ili istaknu
 Tautologija je pojava slična pleonazmu, koja se
sastoji od dvije ili više riječi, od kojih svaka
izražava isti pojam.

 To je prikazivanje neke činjenice ili stanja

pomoću dvije sinonimne riječi (pokloni i darovi,
geneza i razvoj, krajolici i pejzaži, moral i etika,
patriotizam i rodoljublje, prijatan i ugodan,
miris i aroma, ugled i prestiž, principi i načela,
dojam i utisak, kreativne i stvaralačke
sposobnosti, stalno i permanentno,
poljoprivreda i agrar, pljeskati i aplaudirati, itd.).
(1) I am going to go to the cinema.
(2) I am going to go swimming.
(3) I am going to go to Japan.
(4) I am going to go to aerobics class
once a week.

(1) She would have traveled around the

world if she had had more money.
(2) If I had had time,
I would have gone to see him.
(3) I had had it.
(4) I had had too many penalties in the
game, so I was ejected.
(1) Volio bih voljeti (te ludo).
(Želio bih da te volim ludo.)
(2) Ja jednostavno mrzim mrziti.
( Ja jednostavno ne volim/ne želim da mrzim.)
(3) Ne želim te željeti.
(Ne bih volio da mi se desi da te opet poželim.
Ne želim te više željeti, kako da prestanem..)
(4) Lažeš da lažeš.
(Lažeš da to što si rekao nije istina.)
(5) Gledaj mi to vidjeti.
(Nastoj da mi to provjeriš.)
(6) Gledaj mi to pogledati na vrijeme.
(Nastoj da mi to na vrijeme
provjeriš/ispitaš/pogledaš).
(7) Gledaj da se vidimo sutra.
(Nastoj da se sretnemo/nađemo/sastanemo sutra.)
(8) Daj mi dodaj tu olovku.
(De/hajde dodaj mi tu olovku.)
(9) Lejla je imala samo pet godina kad je pošla ić' u
mejtef.
(Lejla je imala samo pet godina kad je počela
pohađati vjersku pouku u džamiji.)
(10) Sljedeće godine u ovo vrijeme mogao bih ja moći
magistrirati.
(Možda će se sljedeće godine u ovo vrijeme steći
uslovi da mi zakažu odbranu magistarskog rada.)
(11) Mogao bi ti brzo onemoć'.
(Mog'o bi ti brzo obnemoć')
(Ako tako nastaviš, možda ćeš se brzo iscrpiti.)
(12) Jami Fata abdest uzimati.
(Uze/krenu/poče Fata uzimati abdest.)
(13) Ima da ima.
(Mora imati/da bude)
(14) Ima da me nema.
(ako tako bude) mene neće biti.
(15) Idem ja ić', neka vas još tu.
(Odlučio sam da idem, a vi ostanite.)
(16) Odoh ići.
(Ja sad odoh/planiram otić.)
(17) Idem ja ić' spavat‘.
(Odlučio sam da pođem na spavanje.)