Risk Management I Osiguranje PDF

Klobučar Drago
RISK MANAGEMENT I OSIGURANJE
Zagreb, 2007.
1
POGLAVLJA
1. RIZIK U DRUŠTVU
2. OSIGURANJE I RIZIK
3. RISK MANAGEMENT
4. PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I

OSIGURANJE
5. ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU
6. KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA
7. ALL RISKS OSIGURANJA
8. KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI
9. OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I

OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI
10. NAKNADA ŠTETE
11. REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA
12. POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA
2
SADRŽAJ
Predgovor autora
1 POGLAVLJE
RIZIK U DRUŠTVU
1.1. Značenje rizika
1.2. Vjerojatnost nastanka štete, opasnost, hazard
1.3. Razlike između čistog i spekulativnog rizika
1.4. Osnovne kategorije rizika
1.5. Vrste čistog rizika
1.6. Emerging rizici
1.6. Društveno značenje rizika
1.7. Glavni oblici upravljanja rizikom
Ključni osigurateljni termini
2 POGLAVLJE
OSIGURANJE I RIZIK
2.1. Definicija osiguranja
2.2. Osnovne karakteristike osiguranja
2.3. Uvjeti za ispunjenje kriterija osigurljivog interesa
2.4. Negativna selekcija rizika
2.5. Usporedba osiguranja i igara na sreču
2.6. Usporedba osiguranja i špekulacije
2.7. Društvena korist od osiguranja
2.8. Osiguranje kao trošak za društvo
2.9. Najčešći primjeri prevara u osiguranju
Dodatak: Statistika i Zakon velikih brojeva
3 POGLAVLJE
RISK MANAGEMENT
3.1. Risk management
3.2. Risk management proces
3.3. Identificiranje potencijalne štete
3.4. Evaluacija potencijalne štete
3.5 Izbor odgovarajuće tehnika za rješenje problema izloženosti riziku
3.6. Implementacija i administriranje risk management programa
Zaključak
3
4 POGLAVLJE
PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE

4.1. Osnovna pravna načela koja reguliraju ugovor o osiguranju
o Načelo naknade štete
Stvarna ili sadašnja vrijednost
Nova vrijednost
Tržna vrijednost
Sporazumno utvrđena vrijednost
o Načelo osigurljivog interesa
Svrha osigurljivog interesa
U imovinskim osiguranjima
U osiguranjima života
o Načelo subrogacija
o Načelo posebno dobre vjere
4.2. Osnovni zahtjevi koji su potrebni za formiranje ispravnog ugovora o
osiguranju
4.3. Osnovne karakteristike ugovora o osiguranju
5 POGLAVLJE
ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU

5.1. Onovni elementi ugovora o osiguranju
Polica- Deklaracija
Definicije
Osigurateljna klauzula( insuring agreement)
Specifikacija osiguranih opasnosti
Isključenja iz osiguranja
Uvjeti za osiguranje
5.2. Definicija pojma osiguranik
5.3. Značenje klauzula i dodataka na polici osiguranja
5.4. Odbitne franšize
5.5. Podosiguranje
5.6. Ostale odredbe o osiguranju na polici osiguranja
6 POGLAVLJE
KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA

6.1. Podjela osiguranja na skupine i vrste
6.2. Risk management u kontekstu ugovaranja osiguranja (underwriting)
Risk management imovinskih osiguranja
4
6.3. Osiguranje od nezgode
6.4. Zdravstveno osiguranje
6.5. Osiguranje cestovnih vozila – Kasko
6.6. “Laesing” i osiguranje
6.7. “GAP”osiguranje
6.8. Osiguranje transporta – Marine
6.8.1. Osnovna obilježja transportnih osiguranja
6.8.2. Značajke ugovora o transportnom osiguranju
6.8.3. Vrste ugovora o transportnom osiguranju
6.8.4. Trajanje ugovora o transportnom osiguranju
6.8.5. Isprave iz ugovora o transportnom osiguranju
6.8.6. Transportni rizici
6.8.7. Svota osiguranja i vrijednost osiguranih predmeta
6.8.8. Kategorizacija šteta
6.8.9. Postupak u slučaju nastanka štete
6.9. Osiguranje od rizika požara
6.9.1. Opseg pokrića
6.9.2. Ugovaranje osiguranja
6.9.3. Preventiva i upravljanje rizikom požara
6.9.4. Risk management u osiguranju zaliha od rizika požara
6.10 Osiguranje od rizika potresa
6.9.5. Karakteristike potresa kao rizika
6.9.6. Općenito o uvjetima za osiguranje
6.9.7. Pokrivene opasnosti odnosno štete
6.9.8. Definicija jednog štetnog događaja i isključenja iz osiguranja
6.9.9. Ograničenje pokrića
6.9.10. Posebne odredbe za osiguranje prekida rada / gubitka prihoda
kao posljedica potresa
6.9.11. Faktori koji utjeću na utvrđivanje premijske stope
6.10. Osiguranje od rizik loma strojeva
6.10.1. Suvremeni tehnički razvoj i potreba za osiguranjem
6.10.2. Osiguranje i pokriće koje se dobiva policom loma strojeva
6.10.3. Risk management i rizik loma strojeva
6.13. Osiguranje kućanstva
6.14. Paketi osiguranja
6.15. OSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKA ZBOG PREKIDA

POSLOVANJA-ŠOMAŽNO OSIGURANJE
6.15.1. Ugovaranje osiguranja šomaža
6.15.2. Svota osiguranja, bruto dobit i garancijski period
6.15.3. Analiza troškova kao predmeta osiguranja
6.15.4. Utvrđivanje svote osiguranja
6.15.5. Utvrđivanje maksimalnog garancijskog perioda
6.15.6. Podosiguranje
6.15.6. Procedura s štetama
5
6.15.7. Risk management u osiguranju prekida poslovanja
Zaključak
7 POGLAVLJE
ALL RISKS OSIGURANJA

7.1. All risks osiguranja imovine, ARPI (All risks property insurance)
7.1.1. Nastanak all risks osiguranja imovine
7.1.2. Osiguranje multinacionalnih tvrtki
7.1.3. Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje
7.1.4. Aktiviranje pokrića
7.1.5. Teret dokazivanja štete
7.1.6. Isključenja iz osiguranja
7.1.7. Struktura all risks police osiguranja
Dodatak- Primjer ARPI police
Zaključak
7.2. All risks osiguranje elektronike (Comprehensive electronic insurance)
7.2.1. Područje primjene CEI
7.2.2. Sadržaj pokrića
7.2.3. Analiza izloženosti riziku nastanka štete
Ugovaranje osiguranja elektronike
7.2.5. Pokriće materijalne štete(EEI)
7.2.6. Mjesto osiguranja, i naknada štete
7.2.7. Pokriće za podatke (DIC)
7.2.8. Pokriće za software(SIC)
7.2.9. Pokriće za povećane troškove rada( ICOW)
7.2.10. Pokriće za prekid poslovanja i gubitak dobiti (EEI/BI/LOP)
7.2.11. Terminologija karakteristična za osiguranje kompjutera
7.3. Risk management osiguranja građevinstva i montaže, CAR, EAR
7.3.1. Opseg pokrića standardnih uvjeta za osiguranje građevinstva i
montaže
7.3.2. Usporedba standardnih i CAR , EAR uvjeta za osiguranje,
“Extended maintenance” period klauzula
7.3.3. “Cross liability” klauzula
7.3.4. Financiranje projekta izgradnje kao nova vrijednost u osiguranju
(finite risk solution, securitisation,contigent capital solution)
Dodatak: Munih Re Contractor all risks uvjeti za osiguranje
Klauzule u osiguranju CAR-a
Dodatak Upitnici za osiguranje
Zaključak
6
8 POGLAVLJE
KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

8.1. OSNOVE OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI
8.2.1. Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti
8.2.2. Odgovornost kao pojam
8.2.3. Predmet osiguranja
8.2.4. Osigurane opasnosti
8.2.5. Svota osiguranja
8.2.6. Treća osoba u osiguranju
8.2.7. Obveze i prava strana iz ugovora o osiguranju od odgovornosti
8.2.8. Prava i obveze treće osobe u osiguranju
Zaključak
Značenje pojedinih izraza
8.2. JAVNA ODGOVORNOST I ŠTETE

8.2.1. Pravno uporište za naknadu štete s osnova javne(opće)
odgovornosti
▪Nepažnja
▪Smetnja
▪Smetanje osobe
▪Objektivna (Striktna) odgovornost
8.2.2. Strukturiranje pokrića u polici osiguranja od odgovornosti
8.2.3. Strane u ugovoru o osiguranju (Recital clause)
8.2.4. Osigurateljna klauzula (Operative clause)
8.2.5. Čisto imovinska šteta (Economic loss)
8.2.6. Limit obveze (Proviso clause)
8.2.7. Isključenja iz osiguranja( Policy exception)
8.3.8. Dodatci polici (Policy endorsment)
Zaključak
8.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI IZ UPOTREBE NEISPRAVNIH

PROIZVODA
8.3.1. Odgovornost za proizvode i zakonska regulative
8.3.2. Što je to odgovornost za proizvode s nedostatkom
8.3.3. Vrste nedostatka na proizvodu
8.3.3.1.1. Neispravnost u dizajnu
8.3.3.1.2. Neispravnost u proizvodnji
8.3.3.1.3. Neispravnost u marketingu
8.3.4. Kada se proizvod može smatrati neispravnim
8.3.5. Striktna odgovornost
8.3.6. Osiguranje od odgovornosti
Dodatak: Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s nedostatkom
8.3.8. Proizvodi koji se smatraju proizvodom s nedostatkom
7
8.3.9. Komponente proizvoda
8.3.10. Zgrade i informacije kao proizvodi
8.3.11. Poljoprivredni proizvodi
8.3.12. Proizvodi iz okoliša
8.3.13. Ljudski organi kao proizvodi
8.3.14. Usluge kao proizvodi
8.3.15. Štete pokrivene osiguranjem
8.3.16. Tko može biti odgovoran?
8.3.17. Što oštećeni mora dokazati?
8.3.18. Koristi od objektivne (striktne) odgovornosti
Zaključak
8.4. UPRAVLJANJE (RISK MANAGEMENT) RIZIKOM

ODGOVORNOSTI ZA NEISPRAVNE PROIZVODE
8.4.1. Product risk management
8.4.2. Risk management sistem
8.4.3. Greške u dizajnu
8.4.4. Greške u proizvodnji
8.4.5. Greške u marketingu(informaciji)
▪Marketinška informacija
▪Tehnička informacija
8.4.6. Transfer rizika odgovornosti za neispravni proizvod
▪Osiguranje
▪Metoda transfera rizika ugovorom
▪Zadržavanje rizika
8.4.7. Povlaćenje neispravnih proizvoda s tržišta (Product recoll)
8.4.8. Osiguranje povlaćenja proizvoda s tržišta (Product recoll
insurance)
Zaključak
8.5. KLAUZULE U OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI
8.5.1. Losses occurring klauzula
8.5.2. Claims made klauzula
Primjeri primjene iz prakse
8.5.3. Ostale klauzule u osiguranju/reosiguranju od odgovornosti
8.6. ODGOVORNOST POSLODAVATELJA (Employer liability)

8.6.1. Odgovornost poslodavatelja
8.6.2. Workers compensation sistem
8.6.3. Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu
8.6.4. Razlike u sistemima naknada zaposlenicima
8.6.5. Metode kalkulacije štete i pravo na izbor naknade po jednom od
dva sistema naknade
Zaključak
8.7. OSIGURANJE OD PROFESIONALNIH ODGOVORNOSTI
8.7.1. Razlike između uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti i
opće ili javne odgovornosti
8
8.7.2. Vrste profesionalnih odgovornosti
8.7.3. Obveznost osiguranja
8.7.4. Odgovornost bolnice
8.7.5. Profesionalna odgovornost liječnika
• Odgovornost primarijusa
• Odgovornost liječnika plastičara
• Odgovornost anesteziologa
• Odgovornost psihijatra
8.7.6. Odgovornost javnih bilježnika
8.8. D & O –ODGOVORNOST DIREKTORA I ČLANOVA UPRAVE

8.8.1 Uvjeti za osiguranje
8.9. OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE

8.9.1. Sadržaj pravne zaštite
8.9.3. Vrste pravne zaštite
8.10. METODOLOGIJA U PROCJENI I LIKVIDACIJI ŠTETA OD

ODGOVORNOSTI (LOSS MANAGEMENT)
8.11.1. Osnovni modeli organizacije
8.11.2. Problemi u obradi šteta od odgovornosti
8.11.3. Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti
8.11.4. Utvrđivanje pričuve šteta
Dodatak: Organizacijski modeli
Zaključak
9 POGLAVLJE
OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH

KRIMINALNIH RADNJI
9.1. Provalna krađa, razbojstvo, obična krađa
9.2. Različiti oblici osiguranja od rizika krađe u svijetu
9.3. Pokriće za štete od nečasnih radnji radnika osiguranika
9.4. Kompjutorski kriminal i osiguranje
9.5. Osiguranje od otmica i ucjena (K&R Kidnap and ransom)
9.6. Surety bonds i razlika u odnosu na osiguranje
10 POGLAVLJE
9
NAKNADA ŠTETE
10.1. Temeljni principi utvrđivanja naknade iz osiguranja
- Naknada imovinskih šteta
- Uzrok štete
- Izvid, procjena i likvidacija
10.2. Primjeri utvrđivanja odštete i naknade ovisno od načina ugovorenog
osiguranja / Svotno osiguranje,Ugovorena vrijednost,valutna klauzula,
prvi rizik. Primjeri obračuna štete u požaru i lomu strojeva
11 POGLAVLJE
REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA

11.1. OSNOVE REOSIGURANJA
11.1.1. Razlozi za reosiguranje
11.1.2. Zaštita kapitala osiguratelja
11.1.3. Financijski aspekt reosiguranja
11.1.4. Podjela poslova reosiguranja
11.1.5. Oblici reosiguranja
11.1.5.1. Ugovorno – Treaty
11.1.5.2. Facultativno
11.1.6. Načini reosiguranja
11.1.6.1. Proporcionalni
11.1.6.2. Neproporcionalni
11.1.7. Međuodnosi kupaca i prodavaoca reosiguranja
Zaključak
11.1. PML, EML, MPL, FML

Funkcija i značenje PML-a u procesu ugovaranja osiguranja
11.1.1. Definicija PML-a
11.1.2. Najčešće pogreške u utvrđivanju PML-a
11.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH FORMI

REOSIGURANJA
11.2.1. Proporcionalni ugovori o reosiguranju
11.2.1.1. Prednosti i nedostaci kvotno reosiguranje
11.2.1.2. Prednosti i nedostatci Svotno excedentno
reosiguranje – Surplus treaty
11.2.1.3. Kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor
11.3.1. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju
11.3.2. Vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju
11.3.2.1. Prednosti i nedostatci reosiguranje viška rizika
11.3.2.2. Reosiguranje viška kvote šteta-Stop loss
11.3.2.3. Reosiguranje viška katastrofalnih šteta
10
11.3.3. Metode plasiranja rizika u reosiguranje
Zaključak
11.4. ZNAČAJ SAMOPRIDRŽAJA U KREIRANJU OPTIMALNOG

REOSIGURATELJNOG PROGRAMA
11.4.1. Definicija samopridržaja
11.4.2. Optimalni program reosiguranja i samopridržaj
11.4.3. Bitni faktori koji utječu na odluku o visini samopridržaja
11.4.4. Pragmatičan pristup u određivanju samopridržaja
11.4.5. Ostali faktori koji determiniraju samopridržaj
11.4.5.1. Premijske stope i utvrđivanje njezine visine
11.4.5.2. Cijena reosiguranja
11.4.5.3. Politika investiranja slobodnih sredstava i
reosiguranje
11.4.6. Utjecaj vrste reosiguranja na visinu samopridržaja
Zaključak
11.5. REOSIGURANJE IMOVINSKIH RIZIKA
11.5.1. Svrha reosiguranja imovinskih rizika
11.5.2. Management rizika preuzetih u osiguranje
11.5.3. Priprema programa reosiguranja imovine
11.5.4. Individualni rizici i reosiguranje
11.5.5. Fakultativno reosiguranje viška šteta
11.5.6. Kvotno reosiguranje imovine
11.5.7. Surplus ugovor o reosiguranju imovine
11.5.8. Pokriće i limit ugovora
11.5.9. Ugovaranje reosiguranja od katastrofalnih šteta
Zaključak
11.6. RISK MANAGEMENT U REOSIGURANJU (IZBOR
OPTIMALNOG REOSIGURATELJNOG PROGRAMA)
11.6.1. Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja
11.6.2. Utvrđivanje premije koja se plaća reosiguratelju
11.6.3. Pogled na reosiguranje s pozicije osiguratelja
11.6.4. Koji tip organizacije primjeniti za reosiguranje
11.6.5. Definiranje programa reosiguranja
11.6.6. Vodič za ugovaranje poslova reosiguranja
Zaključak
Dodatak: Riječnik najčeščih termina i izraza u reosiguranju
12 POGLAVLJE
POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

12.1. Najvažnije poslovne operacije osiguratelja
12.2. Uvrđivanje premijske stope
12.2.1. Osnovni kriteriji za utvrđivanje premijskih stopa
12.2.2. Glavne metode za utvrđivanje prem. stopa
12.3. Proces ugovaranja osiguranja
11
12.3.1. Osnovni principi za ugovaranje osiguranja
12.3.2. Koraci u ugovaranju osiguranja
12.3.3. Ostali bitni faktori za ugovaranje osiguranja
12.4. Značenje proizvodnje u osiguranju
12.5. Vrste marketinških sistema
12.6. Poslovi utvrđivanja šteta
12.7. Utvrđivanje prićuvi u osiguranju imovine i odgovornosti
12.6.1. Pričuve (rezerva) prijenosne premije
12.6.2. Utjecaj pričuvi prijenosne premije na dobit ili gubitak
osiguratelja
12.6.3. Pričuve (rezerve) šteta
12.6. Reosiguranje
12.7. Začenje investiranje za osiguratelje
Popis priloga
Stvarno kazalo
Literatura
12
Predgovor
Tržište osiguranja u Hrvatskoj je u izrazitom razvoju i s trendom pridruživanja EU
neophodno je imati u osiguranju osobe koje znaju taj posao i koji razumiju procese
upravljanja rizicima, odnosno proces risk managementa te menagemanta u osiguranju i
reosiguranju. S druge strane, tržište osiguranja imovine i uglavnom neživotnih osiguranja
o kojima ova knjiga i govori dramatično se promijenilo. Općenito, više nema tarifnog
tržišta, već se radi o netarifnom tržištu osiguranja pogotovo kod osiguranja imovine zbog
izrazite konkurencije. Ugovaranje osiguranja u takvim uvjetima postaje ozbiljan problem
s obzirom na potencijalni damping u osiguranju, a što je još gore potcjenjivanje
potencijalnog rizika. Istina je isto tako da, velike tvrtke žele pregovarati o osiguranju i
standardne forme polica osiguranja više ne zadovoljavaju ni osiguranike, a ni osiguratelje.
Osiguranike više ne zadovoljavaju niti postojeće klauzule i uvjeti za osiguranje i s te
strane je još značajnije za obje strane i osiguranike i osiguratelje razumijeti zakonske
efekte različitih uvjeta za osiguranje i iskljućenja u policama osiguranja. Naznake idu k
tome da istinski korisnici osiguranja žele uvid u svoju izloženost različitim rizicima. Ako
će to natjerati ugovorne strane na risk management proces, na suštinsku analizu i reviziju
polica osiguranja to će biti korak naprijed za osiguranje imovine i unaprijeđenje struke
osiguranja u cijelosti.
Razumijevanje rizika i poznavanje njegovih perfomanci ključno je za donošenje
bilo kakve odluke o osiguranju, o preuzimanje rizika u osiguranje i reosiguranje. Poslovi
osiguranja pogotovo ugovaranja osiguranja vrlo su usko povezani i s poslovima
reosiguranja odnosno s problemima kapaciteta nošenja rizika za osiguratelje, sigurnog
poslovanja osiguratelja te zaštite kapitala. Reosiguranje je u postojećim uvjetima za
obavljanje poslova osiguranja nastavak procesa osiguranja i zaštite osiguratelja, te postaje
sastavni dio posla ugovaranja osiguranja bilo automatizmom ili posebnim ugovaranjem.
Ugovaranje osiguranja bez da je zaokružen proces risk managementa i plasmana rizika u
reosiguranju vodi u potencijalne gubitke s nesagledivim posljedicama. Samo potpuno
razumijevanja rizika i poznavanja struke može garantirati uspješno ugovaranje poslova
osiguranja. Ova knjiga prvenstveno promovira prodaju osiguranja putem risk
managementa i unaprijeđuje postojeće modele prodaje osiguranja, jasno dajući značaj
poznavanju i uvažavanju struke u tim poslovima. Imajući u vidu da je ova knjiga
prvenstveno namjenjena onima koji se bave poslovima ugovaranja neživotnih osiguranja,
agentima, brokerima, zastupnicima te korisnicima usluga osiguranja koji odlučuju o tome
da li nešto osigurati ili ne, prvenstvena mi je namjera bila proširenje spoznaja o različitim
aspektima rizika koji se osiguravaju. Vodila me činjenica da razjasnim sve nedoumice s
kojima sam osobno susretao u dnevnom obavljanju poslova ugovaranja osiguranja i
traženja reosiguranja. Ova je knjiga rezultat mojih iskustava u procesu ugovaranja
osiguranja i razumijevanja rizika koje sam preuzimao u osiguranje, svih dvojbi o nečemu
što se može desiti, neizvijesnosti u tržišnoj utakmici, jedan pokušaj istraživanja rizika na
moj način i način kolega s kojima sam radio. Zbog toga je i osnovni cilj ovog rada da
pomogne ljudima koji rade u osiguranju da se snalaze u poslovima ugovaranja osiguranja,
reosiguranja i općenito donošenja odluke o osiguranju. S te točke gledišta ova bi knjiga
trebala biti korisna za one koji rade u osiguranju i dobar vodić i uvod u svijet rizika za
korisnike usluge osiguranja. Moje dugogodišnje iskustvo u prodaji osiguranja bilo kod
malih ili velikih osiguranika govori mi da se poslovi osiguranja najbolje ugovaraju kad se
13
korisnika usluge osiguranja uvjeri u izloženost nastanku štete i dovede u situaciju da sam
odlučuje o osiguranju, na bazi spoznaja o riziku i svim negativnim posljedicama njegova
ostvarenja. Do toga možemo doći isključivo risk managementom, odnosno sistematskim
istraživanjem rizika i on je pojam koji se proteže kroz gotovo svako svako poglavlje, uz
svaku vrstu osiguranja i reosiguranja. Ono što me posebno motiviralo je istraživanje
rizika, odnosno ispitivanje što je sve pojedinim rizikom obuhvaćeno u osiguranju, a što
nije. Rizici odgovornosti, građevinstva, montaže, prekida rada, all risks pokrića u svakom
su slučaju za mene bili poseban izazov u dnevnom poslovanju. Reosiguranje je samo
nastavak započete priče o osiguranju, bez čijeg efekta velika večina poslova osiguranja ne
bi mogla biti završena. Namjera mi je svakako bila i ukazati na činjenicu da se prodaja
osiguranja ne svodi samo na pregovaranje o premiji osiguranja. Prodaja osiguranja je
puno, puno više od toga i toplo se nadam da će čitaoci to shvatiti. Na kraju, želio bi se
zahvaliti svim ljudima koji su mi svojim znanjem i savjetima iz prakse osiguranja
pomogli u izradi ove knjige; Doc.dr. Marijanu Ćurkoviću autoritetu na području prava i
čovjeku koji me motivirao u nastojanjima da ova knjiga uopće ugleda svjetlo dana, dr.
Mili Bijeliću dugogodišnjem dir. sektora za osiguranje imovine i reosiguranja u
Generalnoj direkciji u Croatia osiguranja. d.d., Robertu Studeu dir. Croatia Lloyda d.d.,
te naročito dipl. ing. Šafar Željku iz Croatia osiguranja d.d. Filijala Rijeka na svemu što
sam naučio u našem višegodišnjem zajedničkom radu, na pomoći u razmatranju problema
procjene i likvidacije šteta, ukazivanja na značaj preventive te dozvole da se koristim
njegovim radovima iz područja procjene i likvidacije imovinskih šteta. Zahvaljujem i dr.
Nikši Ujeviću na pomoći i pripremi materijala o osiguranju transportnih rizika, kao i
prerano premilulom dragom prijatelju i kolegi Zoranu Matasu specijalistu za reosiguranje
imovinskih rizika u Croatia Lloydu d.d. Veliku zahvalnost dugujem i kolegama
underwriterima s Londonskog tržišta osiguranja i reosiguranja koji su imali ključnu ulogu
u mojoj poslovnoj karijeri; J. Winsent Kelly treaty underwriter u QBE Europe, David
A.C.Lilley wording menadžer iz Eagle Star-a, Stewart Moxham proportional property
underwriter iz Wurtt-a, David Wansbrough managing director iz Ceres-a, Graham Crane
underwriting menadžer, Richard Drumond Murray managing director AON London, Ian
Bethiun AON, Draženko Gruber AON, John Forder i Roger J Westu iz Heath Lambert
Grup iz Londona koji su mi nesebično dali ogromnu količinu literature iz područja
osiguranja i reosiguranja te svim drugima s kojima sam imao poslovne kontakte. Toplo se
zahvaljujem i kolegici Sabini Risek na mnogobrojnim prijevodima koje je učinila tijekom
našeg zajedničkog rada i koji su našli svoje mjesto u ovom radu te Martini Tokić na
pomoći u svladavanju informatičkih problema kojih doista nije bilo malo. Na moju
konačnu predodređenost k risk managmentu u funkciji prodaje osiguranja i preventive
veliku zahvalnost dugujem i kolegama g. Gerhard Ebbneru dir. Risk Consulta te g. Heimo
Gruberu, kolegama iz Austrije, specijalizirane kuće za ocjenu i procjenu različitih
imovinskih rizika, kolegi Werner Deshamsu property underwriteru iz Munich Re-a, te
nebrojenim drugim s kojima sam radio proteklih 26 godina u osiguranju i reosiguranju.
Konačno, ne mogu zaboraviti ni ulogu moje obitelji koja je posljednje dvije godine živjela
s ovom knjigom, na strpljenju za sve godine odvojenog života, mojih poslovnih
putovanja, izgubljenih vikenda u radu te nesebične podrške i ohrabrenja.
Autor
Klobučar Drago
14
KRATICE
OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

HUO - Hrvatski ured za osiguranje
EML - Najveća procjenjena šteta
PML - Najveća vjerojatna šteta
FML – Najveća predvidiva šteta
MPL – Najveća moguča šteta
EEI - Osiguranje elektroničke opreme
ICOW- Osiguranje povečanih troškova rada uz EEI
SIC - Osiguranje software-a
DIC – Osiguranje podataka na kompjuteru
CEI - Sveobuhvatno osiguranje elektronike
CAR - All risks osiguranje građevinstva
EAR - All risks osiguranje montaže
ARPI - All risks osiguranje imovine
EEI/BI/LOP- Osiguranje gubitka prihoda kod elektronike
PD/BI – Osiguranje materijalne štete i prekida rada
UGL – Vodič za ugovaranje osiguranja
BSE – Bovine spongioformna encefalopatia - kravlje ludilo
GAP - Razlika
FLEXA- Požar, grom, eksplozija , pad zračne letjelice
TÜV – Njemačko državno tijelo za tehničke inspekcije
DÜV – Njemačko državno tijelo za kontrolu kotlova
D&O – Uvjeti za osiguranje od odgovornosti direktora i članova uprava
EU – Europska unija
WTO – Svjetska trgovinska organizacija
EFTA- Europsko udruženje slobodne trgovine
PRM – Product risk management-Upravljanje rizikom od proizvoda
W.C.S. - Workers compensation system-Sistem radničkih naknada
W.C.I. – Workers compensation insurance-Osiguranje radničkih nakanada
IBNR – Included but not reported – štete koje su se dogodile a nisu
prijavljene
IBNER - Included but not enough reported-štete koje su se dogodile a nisu
dovoljno prijavljene
RSI - Repetitive strain injuries
USA - United states of America- SAD-Sjedinjene države Amerike
UK – United kingdom-Velika Britanija
AIA – Američko udruženje osiguratelja
ABI – Britansko udruženje osiguratelja
15
1 Poglavlje
RIZIK U DRUŠTVU
Značenje rizika, vjerojatnost nastanka štete, opasnost i hazard
Osnovne kategorije rizika
Čisti i spekulativni rizici

¸
Osnovni i posebni rizici
Imovinski rizici
Emerging rizici
Rizik kao teret za društva
Glavni oblici upravljanja rizikom
16
“ Kada preuzimamo rizik na sebe mi se u stvari kladimo na jedan iznos koji će
rezultirati iz odluke koju smo donjeli, a da u stvari nismo sigurni kakav će to iznos
biti”1
Iz ove predivne definicije rizika Peter L.Bernsteina možemo razumijeti svu suštinu rizika
i njegovo značenje za pojedinca ili društvo. Možemo uštedjeti ili dobiti ukoliko se ništa ne
dogodi, a možemo isto tako jako puno toga izgubiti, a da ne znamo koliko će to biti
ovisno od toga kakav smo to rizik preuzeli.
Rizik kao opasnost nastanka događaja koji može imati neželjene posljedice
uvijek je bio prisutan u društvu. Ti događaji su dakle bili i jesu budući, neizvjesni,
neovisni od volje ljudi, i uvijek su izazivali zabrinutost društva i pojedinca. U prošlosti su
to bile samo razne prirodne opasnosti, okruženje samo za sebe, da bi s razvojem društva i
tehnologije opasnosti postale sofisticiranije, pritajenije i nepredvidljivije kako za
pojedinca tako iza društvo u cjelini. Tragični događaji danas mogu uzrokovati veliku
financijsku nesigurnost i izrazite duševne boli za pojedinca i one koji ostaju iza njega.
Sama spoznaja o riziku ljude je tjerala na poduzimanje odgovarajućih mjera radi
smanjenja ili ublažavanja posljedica ostvarenja rizika i to su ujedno i prvi početci
upravljanja rizicima ili risk managementa. Pri tome moramo imati na umu da risk
management i management u osiguranju nisu isti pojmovi.
1.1. ZNAČENJE RIZIKA
Ne postoji jedinstvena definicija rizika. Ekonomisti, znanstvenici, teoretičari rizika,

statističari i aktuari svaki za sebe imaju svoj vlastiti koncept rizika. Tradicionalno je bio
definiran u uvjetima neizvijesnosti. Baziran na tom konceptu rizik je definiran kao
“neizvjesnost nastanka štete”2. Na primjer, rizik da nastradate u automobilskoj nesreći
je prisutan jer je prisutna i neizvjesnost. I rizik da padnete na ispitu je prisutan jer je
prisutna i neizvjesnost po pitanju znanja koje ste dobili. Iako je rizik definiran kao
neizvjesnost zaposleni u industriji osiguranja vrlo često termin rizika poistovjećuju s
terminom imovina ili život kako bi se identificirao rizik koji se osigurava. Tako, u
industriji osiguranja uobičajeno je čuti izraze kao”ovaj je vožač slab rizik” ili “ ova je
zgrada neprihvatljiv rizik”. Konačno, kako je rizik definiran kao neizvjesnost neki autori
rade razliku između objektivnog i subjektivnog rizika.
Objektivan rizik
Objektivan rizik je definiran kao relativno odstupanje od očekivane štete.Na

primjer, ako osiguratelj imovine ima osiguranih 10.000 kuća kroz dulji vremenski period,
prosječno 1% ili 100 kuća izgori svake godine. Ipak vrlo rijetko se desi da točno 100
kuća izgovri svake godine.Nekad to može biti 90 dok u nekim godinama to može biti 110.
Na taj način imamo varijaciju 10 kuća od očekivanih 100 ili varijaciju od 10 %. Ovo
relativno odstupanje od očekivanog broja šteta je poznato kao objektivan rizik.Objektivan
rizik se smanjuje kako se povećava broj osiguranih rizika, odnosno on varira obrnuto
1
Bernstain Petar L. , Against the gods , Remarkable story of risk. New York : John Wiley & son, Inc.,
1996. p. 11
2
Op.cit., p.16
17
proporcionalno sa drugim korijenom slučajeva koji se promatraju. U našem prijašnjem
primjeru, 10.000 kuća je bilo osigurano, i objektivan je rizik bio 10/100 ili 10%. Sada
pretpostavimo da je bilo osigurano 1 milion kuća. Očekivani broj kuća koje će izgorjeti je
sada 10.000, ali odstupanje od od stvarne štete je samo 100. Objektivan je rizik sada
100/10.000 ili 1%.Tako se drugi korijen broja kuća povećava sa 100 u prvom primjeru na
1000 u drugom primjeru (deset puta), i objektivan se rizik smanjuje na jednu desetinu
prijašnje veličine. Objektivan rizik može biti statistički mjerljiv s mjerama disperzije, kao
što je standardno odstupanje ili koeficijent varijacije. S obzirom da objektivan rizik može
biti mjerljiv, posebno je koristan koncept za osiguratelja ili korporacijskog risk
menadžera. Kako broj jedinica izloženosti riziku raste osiguratelj može predvidjeti buduće
štete točnije jer se može pozvati na zakon velikih brojeva. Po zakonu velih brojeva
proizlazi da što se broj jedinica izloženih riziku povećava, to će točnija biti procjena
mogućeg broje šteta. Na primjer, ako se broj promatranih kuća povećava, veći je stupanj
točnosti u predviđanju postotka kuća koje će izgorjeti.
Subjektivan rizik
Subjektivan je rizik definiran kao neizvijesnost bazirana na osobnoj percepciji

rizika od strane pojedinca. Na primjer, kupac koji je popio previše pića u baru može se
pokušati odvesti kući s autom. Vožač je u svakom slučaju nesiguran da li će doći kući
sigurno bez da bude zaustavljen od strane policije zbog vožnje u pijanom stanju. Utjecaj
subjektivnog rizika varira ovisno od pojedinca do pojedinca. Dvije osobe u istoj situaciji
mogu imati različitu percepciju rizika, usljed čega je i njihovo ponašanje može biti
različito. Visoko subjektivna percepcija rizika često rezultira u konzervativnom i
opreznom ponašanju, odnosno niska subjektivan percepcija rizika pojedinca može
rezultirati manje konzervativnim i manje opreznim ponašanjem.
1.2.VJEROJATNOST NASTANKA ŠTETE
Vjerojatnost nastanka štete je vrlo usko povezana s konceptom rizika i

definirana je kao mogućnost da će se štetni događaj dogoditi. Kao i rizik ima
subjektivni i objektivni aspekt.
Objektivna vjerojatnost nastanka štete
Objektivna vjerojatnost odnosi se na relativno dugotrajnu učestalost jednog

događaja baziranog na pretpostavci neograničenog broja promatranja nejednakih uvjeta.
Objektivna vjerojatnost može biti određena na dva načina. Prvo ona može biti određena
odbijanjem zaključaka. Ova je vjerojatnos nazvana “prijašnja vjerojatnost”. Na primjer
vjerojatnost da ćemo na kovanici novca dobiti glavu, ne pismo je ½ jer postoje samo dvije
strane kovanice, a samo je jedna strana glava. Isto tako vrteći kocku vjerojatnost da će se
ona okrenuti na šest je 1/6 jer postoji šest strana kocke, a samo jedna strana ima šest točki.
Subjektivna vjerojatnost
18
Subjektivna vjerojatnost je individualna osobna procjena vjerojatnosti
nastanka štetnog događaja. Subjektivna vjerojatnost ne mora koincidirati sa
objektivnom vjerojatnošću. Na primjer, ljudi koji kupuju tiket lutrije i igraju na datume
svog rođenja mogu vjerovati da je to njihov sretan dan i precjeniti malu šansu za
dobitkom. Različiti faktori mogu utjecati na subjektivnu vjerojatnost, uključujući godine
rođenja, spol, inteligencija, obrazovanje pa čak i upotreba alkohola. Isto tako osobna
procjena štete može se razlikovati od objektivne vjerojatnosti jer može postojati razlike u
percepciji vjerojatnosti. Na primjer, ako pretpostavimo da su na slot aparatu u kasinu
potrebna tri limuna kao dobitna kombinacija, osoba koja igra na tom aparatu može
pretpostaviti da je vjerojatnost dobitka prilično visoka.. Međutim, ako je na svakom
kolutu 10 simbola, a na svakom od njih je samo jedan limun objektivna vjerojatnost
dobivanja “jack pota“ je vrlo mala. Pretpostavljajući da se svaki kolut vrti za sebe
neovisno od druga dva, vjerojatnost da će se sva tri koluta vrtjeti simultano i pokazati tri
limuna je produkt njihovih individualnih vjerojatnosti odnosno ona je ( 1/10 x 1/10 x1/10
= 1/1000). Ova spoznaja je prednost za vlasnike casina koji znaju da večina igrača na
sreću nema statističko znanje i da zbog toga precjenjuju objektivnu vjerojatnost
dobivanja.
Vjerojatnost nastanka štete razlikuje se od rizika
Vjerojatnost nastanka štete treba razlikovati od objektivnog rizika. Vjerojatnost

nastanka štete je vjerojatnost da će se neki događaj dogoditi. Objektivan rizik je relativno
odstupanje stvarne štete od očekivane štete. Na primjer, pretpostavimo da osiguratelj
imovine ima osiguranih 10.000 kuća u Zagrebu i 10.000 osiguranih kuća u Splitu i da je
vjerojatnost nastanka štete 1%. Na taj bi način u svakom gradu godišnje izgorjelo 100
kuća. Međutim, ako godišnje odstupanje u štetama ima raspon od 75 do 125 u Splitu, a
samo od 90 do 110 u Zagrebu objektivni je rizik veći u Splitu iako je vjerojatnost
nastanka štete ista u oba grada.
Opasnost
Opasnost je definirana kao uzrok štete. Ako kuća izgori zbog vatre, uzrok štete
je vatra. Ako je naš auto oštećen u sudaru sa drugim autom sudar je opasnost ili uzrok
štete. Neke zajedničke opasnosti koje uzrokuju imovinske štete ili gubitke uključuju
požar, udar groma, oluju, tuču, potres, krađu i razbojstvo.
Hazard
Hazard je stanje, uvjet ili ponašanje koje stvara ili povećava vjerojatnost
nastanka štete.Postoje tri vrste hazarda:
• Fizički hazard
• Moralni hazard
• Morale hazard
19
Fizički hazard je fizičko stanje koje povećava vjerojatnost nastanka štete. Primjer
fizičkog hazarda je zaleđena cesta koja povećava vjerojatnost nastanka automobilske
nezgode, neispravne električne instalacije koje povećavaju nastanak požara i neispravna
brava na vratima koja povećava rizik provale.
Moralni hazard je nečasna radnja ili postupanje pojedinca koja povećava
učestalost i ozbiljnost štete.Primjere moralnog hazarda nalazimo u namjernom izazivanju
nezgoda kako bi se došlo do naknade iz osiguranja, prevarama u osiguranju,
neopravdanim zahtjevima za naknadu štete itd. Moralni hazard je prisutan u svim vrstama
osiguranja i veoma ga je teško kontrolirati. Nemoralni pojedinci rukovode se krilaticom
da “osiguratelji imaju dovoljno novaca” što nije u redu jer osiguratelji ubiru premiju od
drugih osiguranika, a zbog takvih pojedinaca prisutan je rast premije osiguranja za sve
osiguranike. Osiguratelji se protiv takvog ponašanja bore na način da pažljivije ugovaraju
osiguranje, odbitnim franšizama, isključenjima i klauzulama na polici osiguranja.
Morale hazard se odnosi na nepažljive osiguranike i one koji su indiferentni u
odnosu na štete koje im se dešavaju bez obzira koliko učestale i velike one bile.
1.3. Razlike između čistog i špekulativnog rizika
Čist se rizik definira kao situacija u kojoj postoje samo dvije mogućnosti i to da se
šteta dogodi ili da se ne dogodi. Primjeri čistog rizika su štete na imovini od požara, oluje,
poplave, potresa, nezgode na radnom mjestu, izrazito visoki troškovi lječenja, smrt itd.
Špekulativni rizik je definiran kao situacija u kojoj je moguće ostvarenje profita ili
gubitka. Ako recimo kupujete 100 dionica na burzi možete profitirati ukoliko vrijednost
dionica poraste ili gubite ukoliko vrijednost dionica padne. Drugi primjeri spekulativnog
rizika su recimo klađenje, investiranje u nekretnine ili ulazak u određeni posao koji može
rezultirati ili dobitkom ili gubitkom.Vrlo je važno razlikovati čisti od spekulativnog rizika
zbog tri razloga. Prvo, osiguratelji osiguravaju samo čisti rizik jer se spekulativni rizici
promatraju kao neosigurljivi. Drugo, Zakon velikih brojeva može se puno lakše primjeniti
na čisti rizik nego na spekulativni kako bi predvidjeli buduće štetne događaje.Jedini
izuzetak su igre na sreću (igraonice) gdje operateri casina mogu primjeniti Zakon velikih
brojeva na najefikasniji mogući način.Konačno, i društvo za sebe može imati koristi od
spekulativnog rizika makar se dogodila šteta, ali može biti i oštećeno ukoliko se ostvari
prisutnost neosiguranog čistog rizika i nastane šteta.
1.4. Osnovne kategorije rizika
Rizik može biti kategoriziran u nekoliko različitih kategorija:
• Čisti i špekulativni rizici

• Osnovni i posebni rizici
• Emerging risks – katastrofalni rizici
Osnovni i posebni rizici
20
Osnovni rizici ili fundamentalni rizici su oni rizici koji su izrazito opasni za
ekonomiju pojedinog društva, za veliki broj ljudi ili grupa ljudi u smislu da su ugroženi
njihovi životi ili zdravlje. Primjer za to su različite prirodne opasnosti kao polave, požari,
tornada, potresi koji izazivaju posebno velike financijske štete kao i gubitak života.
Fundamentalni rizici jednako pogađaju pojedince i gospodarske subjekte.
Posebni ili pojedinačni rizici su oni koji utječu samo na jednog pojedinca, a ne
na cijelu zajednicu. Razlikovanje ovih vrsta rizika je potrebno iz razloga jer je u
upravljanje osnovnim rizicima ukljućena i država sa svojim programima za izvanredne
situacije. Socijalno osiguranje i državni poticaji ili pomoć za elementarne nepogode i
izvanredne situacije najčešći su instrumenti osiguranja od osnovnih rizika jer osiguranjem
najveći dio fundamentalnih rizika nije pokriven. Na primjer, rizik nezaposlenosti općenito
nije osigurljiv, ali može biti osiguran državnim sredstvima, kompenzacijskim programom
za nezaposlene ovisno od ekonomske snage pojedine države. Rizik poplave, kao
fundamentalni rizik naprotiv može se osigurati od strane osiguratelja i državnim
kompenzacijskim sredstvima.
1.5. Vrste čistog rizika
Glavni tipovi čistog rizika koji mogu stvoriti veliku financijsku nesigurnost ukljućuju
osobne rizike, imovinske rizike u širem smislu i rizike odgovornosti.
Osobni čisti rizici
Osobni rizici su oni koji imaju direktan utjecaj na pojedinca; oni uključuju rizike
potpunog gubitka prihoda i imovine, a postoji nekoliko vrste osobnih rizika:
• Rizik prijevremene smrti

• Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini
• Rizik bolesti
• Rizik nezaposlenosti
• Imovinski osobni rizici
• Rizik odgovornosti
Rizik prijevremene smrti se prema Reidi3definira kao prijevremena smrt glave

porodice s neispunjenim financijskim obvezama. Ove financijske obveze ukljućuju
neotplaćene kreditne obveze, troškove pomoći preostalim članovima familije te troškove
školovanja djece. Ako preostali članovi familije nemaju druge izvore prihoda ili imaju
nedovoljno sredstava da zamijene prihode preminulog člana oni ostaju u financijski
nesigurnoj situaciji. Prijevremena smrt može izazvati financijske probleme jedino ako je
preminuli član imao druge osobe na uzdržavanju ili ako je za sobom ostavio neispunjene
financijske obveze. Postoje četri vrste troška koji rezultiraju iz prijevremene smrti glave
porodice. Prvo život glave porodice i njegova vrijednost su izgubljeni zauvijek.
Vrijednost ljudskog života je definirana kao sadašnja vrijednost budućih primanja
3
G.E.REIDA, Principles of risk Management and insurance, sixt edition Addison Wesley Longman
inc.Masachuseths, 1999 p.16.
21
preminulog koja bi ostala preostalim članovima familije da on nije preminuo. Ova
šteta može biti značajna; i prema nekim mjerilima stvarna ili sadašnja vrijednost ljudskog
života mjeri se u prihodima koji bi oni u pretpostavljenom životnom vijeku ostvarili
Američki standardi u principu prelaze svotu od $ 500.000 iako je i to upitna maksimalna
veličina. Drugo, dodatni troškovi vide se kroz troškove pogreba pokojnika neosiguranih
medicinskih usluga, troškovi imovinskih raspravnih troškova te poreza. Treće, zbog
nedovoljnih prihoda neke će porodice promijeniti standarde u svom životu. Konačno u
sagledavanju rizika prerane smrti svaki bi pojedinac trebao ukalkulirati i određene
neekonomske troškove kao emocionalnu povrijeđenost, patnju i gubitak, troškove
savjetodavca i životnog vođu djece.
Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini je glavni rizik povezan s ljudima starije

dobi. Velika večina ljudi u Hrvatskoj odlazi u mirovinu prije 65 godine starosti. Ako
nemaju dovoljno financijskih sredstava na koje se mogu osloniti, ili nemaju drugih
financijskih prihoda kao socijalno osiguranje, privatnu penziju (II i III mirovinski stup) za
cijelo vrijeme mirovine oni će biti financijski nesigurni.
Rizik lošeg zdravlja je drugi važan osobni rizik. Ovaj rizik u sebi uključuje
plaćanje izrazito velikih medicinskih računa i gubitak zarađenih prihoda. Pretpostavka je
da će ovaj rizik u Hrvatskoj tek sada dobiti na važnosti. Reforma našeg zdravstvenog
sustava sve će više aktualizirati ovaj problem, jer svaka reforma traži sve više izdvajanja
za zdravstvene potrebe iz vlastitih izvora sredstava pogotovo složenijih operativnih
zahvata nedostupnih lijekova na našem tržištu, smještaj u adekvatnim medicinskim
ustanovama itd. Na primjer, danas su troškovi otvorene operacije na srcu u Americi veći
od $ 75.000, transplatacija srca prelazi cijenu od $200.000, i troškovi saniranja posljedica
teških tjelesnih povreda iz saobračajne nezgode zahtjevaju vrlo često nekoliko većih
operativnih zahvata, moguće plastićne operacije koji s potrebnim vremenom rehabilitacije
prelaze $ 250.000. Da se i Hrvatska postepeno približava praksi financiranja zdravstvenog
sustava kao na zapadu postajemo svijesni iz dana u dan , a s ulaskom u EU vjerojatno
ćemo prihvatiti i njezine modele financiranja medicinskih usluga. Biti bolestan postat će
luksus koji će se vrlo skupo plaćati unatoć zdravstvenog osiguranja kojeg će manje više
svi imati. Posebno se istiće rizik nemogućnosti pojedinih osoba da plate visoke cijene
medicinskih usluga, kao uzrok osobnog bankrota. Vrlo mnogo radnika često razmišlja o
financijskim posljedicama dugotrajne nesposobnosti za rad. Vjerojatnost da postanemo
nesposobni za rad prije 65 godine života puno je veća nego što se uobičajeno misli
posebno u mlađih osoba. Gubitak prihoda za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u
trajanju većem od 90 dana prije dobi od 65 godina je 54% 4. Iako osobe koje su na
bolovanju imaju primanja za vrijeme trajanja bolovanja ona su puno manja i ukoliko
nema adekvatnog sistema osiguranja posljedice su vrlo ozbiljne.
Rizik nezaposlenosti je treća velika prijetnja za financijsku sigurnost svakog

pojedinca. Do nezaposlenosti dolazi zbog ciklusa poslovanja, tehničkih i strukturalnih
promjena u ekonomiji, privatizaciji, sezonskim faktorima i nesređenosti tržišta rada.
4
Edvard E.Graves, ed.McGill,s Life Insurance (Bryn Mawr,PA;The American College, 1994), Table 7-
2,p.141.
22
Nezaposlenost je kao rizik izrazito prisutan u Hrvatskoj, što zbog strukturalnih i
sistemskih promjena u ekonomiji, a što zbog privatizacije na “hrvatski način”. Stopa
nezaposlenosti početkom 2006 god iznosila je 16,7% ili 312.000 nezaposlenih. Gledajući
razloge nezaposlenosti financijska se nesigurnost manifestira na tri načina. Prvo,
zaposlenici gube svoje prihode. Iako oni možda imaju rezerve za takve situacije oni će biti
financijski nesigurni. Drugo, zbog ekonomskih razloga oni će biti u mogućnosti raditi
samo povremeno i ako takvo stanje potraje dulje, svi izvori sredstava s vremenom će se
iscrpjeti.
Imovinski rizici
Svi koji posjeduju neku imovinu bilo pokretnu ili nepokretnu izloženi su riziku da
njihova imovina bude oštećena ili uništena iz mnogih uzroka. Nekretnine i osobna
imovina mogu biti oštećeni ili uništeni zbog vatre, oluje, udara groma, poplave i mnogih
drugih uzroka. Postoje dvije glavne vrste šteta na imovini povezane s uništenjem i
nestankom imovine; direktna šteta i indirektna ili posljedična šteta.
Direktna šteta je definirana kao financijski gubitak koji rezultira iz fizičkog

oštećenja, uništenja ili nestanka imovine. Na primjer ako posjedujete kuću ili malu
tvornicu za priozvodnju namještaja koja je oštećena vatrom to se smatra direktnom
štetom.
Indirektna šteta ili posljedična šteta je financijska šteta ili gubitak koja rezultira
indirektno iz nastanka direktne štete na imovini i vrlo često zna biti veća od direktne štete
pogotovo u gospodarstvu.Na taj način mali pogon za proizvodnju namještaja osim fizičke
štete na imovini imao bi i gubitak prihoda za cijelo vrijeme obnove pogona i dovođenja u
prvobitno stanje (prekid poslovanja). Drugi primjeri posljedične štete su gubitak rente,
gubitak upotrebe nekretnine, i gubitak tržišta za proizvođače ili trgovce.
Extra troškovi su druga vrsta indirektne ili posljedične štete. Na primjer ako ste vlasnik
štamparije novina, banke ili mljekare, ako se desi šteta vi morate i dalje raditi bez obzira
na troškove jer ste u situaciji da izgubite svoje kupce zbog konkurencije. Vi morate
organizirate djelatnost na alternativnim lokacijama dok se ne izvrši obnova na uništenoj
imovini, a što će izazvati dodatne troškove.
Rizk odgovornosti
Rizici odgovornosti su druga važna vrsta čistih rizika s skojim se suočavaju osobe
i tvrtke. Prema našem zakonodavstvu, posebno ZOO-u i osobe i tvrtke se mogu smatrati
odgovornim ukoliko učine nešto trećim osobama, što može rezultirati njihovom povredom
ili oštećenjem odnosno uništenjem njihove imovine. Sudskom presudom možete se naći u
obvezi po kojoj vi morate trećoj osobi isplatiti naknadu za nanesenu štetu na imovini ili
osobama Hrvatska sve više postaje pravna država gdje se ljudi spore zbog raznoraznih
povreda njihovih prava bilo prilikom obavljanja poslovne djelatnosti ili privatnom životu i
široko je rasprostranjeno mišljenje da jedino sudskom tužbom mogu ostvariti svoja prava
na odgovarajući način. Kao rezultat takvog mišljenja u Hrvatskoj je trenutačno 1.800.000
nerješenih sudskih sporova raznih vrsta.Vozač motornog vozila smatra se zakonski
odgovornim za nepažljivu vožnju; oni koji upravljaju manjim brodicama i čamcima isto
23
se tako s iste osnove smatraju se odgovornim i mogu biti tuženi zbog izazivanja povreda
ljudi na brodici, sudarima s drugom brodico, plivačima i skijašima na vodi. U privatnom
životu možemo biti tuženi zbog odgovornosti u svojstvu privatne osobe odnosno za štete
prema trećim osobama iz osnove posjedovanja nekretnina, stanova, držanja kućnih
ljubimaca razne vrste, zbog odgovornosti članova uže obitelji (djece) te raznih drugih
situacija u svakodnevnom životu.
Proizvođači raznih proizvoda isto su tako odgovorni i mogu biti tuženi zbog
prodaje i distribucije proizvoda s nedostatkom koji izazivaju štete na stvarima trećih
osoba ili izazivaju povrede tijela ili zdravlja osoba koje ih koriste, kupaca. Razne vrste
profesionalnih djelatnosti izloženi su tužbama i enormnim odštetnim zahtjevima zbog
posljedica svoje djelatnosti odnosno profesionalnih propusta (lječnici, stomatolozi,
veterinari, odvjetnici, arhitekti, računovođe, projektanti, razni savjetnici, posrednici u
osiguranju i druge profesije). Rizici odgovornosti su od velike važnosti iz nekoliko
razloga.
Prvo, ovdje nema gornjeg limita što se tiče iznosa štete. Svatko može biti suđen za
bilo koji iznos. Na primjer, ako vaš automobil ima vrijednost €10.000 maksimalna šteta
na vozilu može biti u tom iznosu, ali ako ste uzročnik štete čije su posljedice višestruke
tjelesne povrde učesnika i vaša svota pokrića nije dovoljna, možete biti tuženi za iznose
iznad limita pokrića od strane osoba koje su pretrpjele povredu.
Drugo, pravo na naknadu štete trećoj osobi može biti ostvareno na vašim tekućim
prihodima ili drugoj stvarnoj imovini prisilnim putem, temeljem presude suda. Konačno
ne smiju biti zanemareni ni troškovi obrane od neopravdanih ili prekomjernih odštetnih
zahtjeva koji mogu biti veći ponekad i od same naknade kao u slučajevima D&O
osiguranja. Više o samom riziku odgovornosti i njegovoj specifičnosti možete vidjeti u
VII Poglavlju.
1.6. Emerging rizici – samo glasina ili nešto čega moramo biti svijesni da bi
se moglo ostvariti
Rizici kojima smo okruženi podložni su stalnim promjenama, najviše zbog utjecaja
nas samih, novih tehnologija, razvoja pravnog sustava, klimatskih promjena itd. Prema
studijama od strane OECD5-a nastanak ovih rizika uvjetovan je zbog;
o Povečane mobilnosti i kompleksnosti
o Povećanog stupnja koncentracije svih resursa
o Promjenjivosti i nesigurnosti
o Prebacivanja odgovornosti
o Značaja percepcije rizika
Zaključci i preporuke ovog tijela za sve one koji upravljaju rizicima su;
o Promijeniti i prilagoditi novi pristup u risk managementu

o Razviti sinergiju između javnog i privatnog sektora
5
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj- U 2003 OECD je objavio studiju nazvanu”Emerging risks u
21 stoljeću. U predgovora generalnog tajnika dala se isčitati glavna tema:” veliki raspon kastastrofa u
posljednjih nekoliko godina kao što su teroristički napad od 11 rujna ukazali su upraviteljima OECD-a da
shvate da se nešto događa!....“.
24
o Informirati i uključiti dioničare i javnost u ovu problematiku
o Ojačati međunarodnu suradnju
o Bolje iskoristiti tehnološke mogućnosti i ohrabriti istraživanja
Za emerging rizike je karakteristično da oni postoje i imaju potencijal nastanka

velikih šteta, ali s tradicionalnim metodama oni se ne mogu predvidjeti niti procjeniti.
Može se samo zaključiti da bi mogli biti katastrofalni. To su novi rizici koji su u procesu
nastanka i zato su slabo razumljivi, ali očekuje se da će njihov značaj porasti. Za
razliku od ostalih rizika oni nemaju proteklu štetovnu statistiku ili povijest koja može biti
korištena za procjenu vjerojatnosti i nastanka očekivanih šteta. Problem je u tome što su
emerging rizici već u knjigama (portfelju) osiguratelja unatoč tome što osiguratelji
razumiju njihov potencijal u cijelosti. Zahvaljujući svojoj prirodi oni su prije svega
katastrofalni rizici ili akumulacioni rizici. Kroz povijest ljudski je rod bio pogođen
mnogim katastrofama kao udari meteora, srednjevjekovna kuga, ratovi, ali niti jedna od
tih opasnosti nije bila osigurljiva. Za industriju osiguranja „majka“ emerging rizika je bila
azbestoza koja i danas vuće svoje posljedice, iako je kao opasnost isključena u gotovo
svakoj polici osiguranja od odgovornosti. Osiguratelji se sada pitaju koja će od osiguranih
opasnosti imati sličan utjecaj na fondove osiguratelja i reosiguratelja. Različite opasnosti
prisutne u okolini i društvu, a predmet su osiguranju i koje imaju sve karakteristike rizika
azbestoze mogle bi biti opasnosti od;
o Otrovnih materijala
o Elektromagnetska radijacija
o Povreda propisa za pohranu podataka
o Povreda trgovačkih i ekonomskih sankcija
o Stres na radnom mjestu
Ove opasnosti već imaju sve karakteristike emerging rizika i predmet su naučnih
istraživanja u pogledu njihova utjecaja na ljude i okolinu. Osnovne karakteristike
emerging rizika su; opasnost koja mora biti nekome poznata, ali ne nužno i industriji
osiguranja. Mora postojati dovoljno objekata izloženih nastupu štetnog događaja, a u
konačnici to može biti i njih nekoliko, dovoljno velikih gdje se šteta ne može izbjeći kada
rizik konačno postane razumljiv i raspoznat u industriji osiguranja, kako bi s njim
upravljali na uobičajeni način. Uz gore spomenute, danas se kao emerging rizici
raspoznaju slijedeće opasnosti;
o Genetički modificirana hrana
o Nanotehnologija
o Brza hrana
o Alkohol (odgovornost prodavatelja – zdravstveni rizik)
o Terorizam
o Profesionalni propusti liječnika
o Transplantanti (korištenje životinjskih organa kao ljudskih)
o Pasivno pušenje
o Globalno zatopljenje(odgovornost za klimatske promjene)
o Vulkanizmi
o Krađe identiteta
o Utjecaj medija ( agresivne video igre/filmovi)
o ---------?
25
Postavlja se pitanje kako se nositi s nepoznatim rizicima odnosno što industrija
osiguranja može učiniti kako bi raspoznala potencijal rizika koji spavaju u masi
nepoznatih rizika. Rizik prvo istražuju znastvenici, a tek nakon toga se uključuje
industrija osiguranja. Zajednički se istražuju mogućnosti za rješenje problema izloženosti
unaprijed.
Karakteristike rizika
Postoje tri ključna elementa rizika:
opasnost objekt interakcija
Vrlo jednostavan prikaz, ali koristan, jer pokazuje sistematski pristup analizi rizika
i njegovog utjecaja. Slijedom gore navedenog koncepta svaki rizik sistem može biti
reduciran na ova tri elementa. To će nam najviše pomoći u savladavanju kompleksnih
problema rizika i problema izloženosti mogućim štetama. Isti koncept možemo postaviti i
u analizi emerging rizika bez obzira da li se radi o riziku azbestoze, vulkanizmima ili
ludih krava (BSE-u).
1.7. Društveno značenje rizika
Opasnost rizika rezultira neželjenim socijalnim i ekonomskim efektom na svaku

društvenu zajednicu i upravo je zbog tih efekata risk management važan mehanizam za
rješavanje tih problema. Prepoznavanje rizika je od ključne važnosti, kao što je u medicini
dijagnoza ključna za poduzimanje bilo kakvih mjera za liječenje bolesti, jer teret rizika se
u društvu manifestira kroz iznenadno:
• Povećanju fondova za krizne situacije

• Povećava se briga i strah
• Društvo je uskraćeno za određene robe i usluge
Veći fondovi za krizne situacije
Svaka pametna država, zajednica, tvrtka, a pogotovo pojedinac ima posebno

osnovane fondove za izvanredne situacije različitih, ali predvidljivih prijetnji ili rizika.U
nedostatku osiguranja, poslovne tvrtke moraju povećati fondove za krizne situacije kako
bi mogle nadoknaditi neočekivane gubitke. Ako posjedujemo kuću vrijednu € 100.000 i
želite akumulirati sredstva u fond za popravak i obnovu kuće za situaciju da kuća bude
oštećena zbog požara, vjetra ili neke druge opasnosti, bez osiguranja, morat ćemo
akumulirati određeni iznos svake godine. Unatoč tome, iznenadna šteta, može nas staviti u
situaciju kada još nismo akumulirali dovoljno sredstva za takvu situaciju i da ušteđena
sredstva nisu dovoljna za dovođenja kuće u prvobitno stanje. U bilo kojem događaju, što
26
je veći iznos koji moramo spremiti za takve situacije, to više moramo štedjeti na tekućim
sredstvima, što opet smanjuje standard življenja.
Gubitak određenih roba i usluga
Zbog izloženosti riziku odgovornosti pogotovo proizvoda s nedostatkom mnogi

proizvođaći zbog mogućih tužbi iz korištenja takvih proizvoda prestali su s proizvodnjom
istih. Na primjer oko 250 proizvođaća prestalo je proizvoditi dječje injekcije; danas
postoji samo nekoliko proizvođaća takvih injekcija. Neke tvrtke prestale su proizvoditi
određene proizvode kao što su recimo proizvodi od azbesta, nogometne zaštitne kacige,
silikonski gel, implantanti za prsa itd.
Briga i strah
To je još jedna karakteristika situacija u kojima je prisutan rizik. Mnogobrojne

situacije mogu ilustrirati mentalni stres i strah uzrokovan rizikom. Roditelji mogu biti
zabrinuti za sina tinejdzera ili kćer koji odlaze na skijanje usred snježne oluje, jer je rizik
automobilske nesreće na zametenom i ledenom putu izrazito prisutna. Neki od putnika u
zrakoplovu mogu biti izrazito nervozni i uplašeni, ako je za vrijeme leta avion zahvaćen
turbulencijama.
1.8. Metode upravljanja rizikom
Kao što smo već istaknuli rizik je teret ne samo za pojedinca već i za zajednicu.
Ljudi su oduvijek zbog brige i straha poduzimali odgovarajuće mjere zaštite i prevencije .
Postoji pet glavnih metoda upravljanja rizikom
• Izbjegavanje
• Kontrola šteta
• Pridržaj
• Neosigurateljni transfer rizika
• Osiguranje
Izbjegavanje rizika
Izbjegavanje je najjednostavnija metoda upravljanja rizikom pod uvjetom da smo

svijesni postojanja rizika. Na primjer, vi možete izbjeći rizik da budete pokradeni ukoliko
izbjegavate kretanje u visoko rizičnim gradskim zonama gdje su krađe, provale ii
razbojstva vrlo učestale pojave; možete izbjeći rizik rastave braka ukoliko se ne ženite;
poslovna tvrtka može izbjeći rizik da ne bude tužena za neispravan proizvod izbjegavajući
proizvodnju takvih proizvoda, ali život je takav da ne možete uvijek izbjeći riziku. Na
primjer vi možete izbjeći riziku da poginete u avionskoj nesreći odbijajući let avionom,
međutim da li je to praktično i potrebno? Alternativa su vožnja automobilom, vlakom,
brodom koja ne mora uvijek biti prihvatljiva alternativa. Iako je rizik avionske nesreće
prisutan, sigurnost gledajući statističke podatke o nesrećama je izvrsna i letenje je
prihvatljiv rizk.
27
Kontrola šteta
Kontrola šteta je druga važna metoda upravljanja rizikom. Čine je određene

aktivnosti kojima se smanjuje kako učestalost tako i visina pojedinačnih šteta. Kontrolu
šteta čine aktivnosti na prevenciji šteta i njihovoj kontroli.
Preventivne aktivnosti smanjuju vjerojatnost nastanka šteta na taj način da se

smanjuje njihova učestalost. Na primjer, broj automobilskih nesreća može biti smanjen
ako vozači prolaze tečaj sigurne vožnje i voze defanzivno; veliki broj srčanih udara
mogao bi biti smanjen kada bi svaki pojedinac kontrolirao svoju težinu, prestao pušiti i
poduzimao druge mjere za svoje zdravlje. Preventivne aktivnosti su vrlo bitne i za
poslovne tvrtke. Povremene inspekcije na postrojenjima mogu spriječiti razne eksplozije
(parni kotlovi), nesreće na radu i profesionalne bolesti mogu biti spriječene uvođenjem
sigurnih radnih uvjeta; nastanak požara isto tako može biti spriječen uvođenjem zabrane
pušenja u zgradama i postrojenjima gdje su prisutni lakozapaljivi materijali. Ukratko
preventivne aktivnosti su usmjerene na spriječavanje nastanka štete.
Smanjenje šteta Iako će preventivne aktivnosti smanjiti učestalost šteta neke od
šteta će se ipak desiti pa je aktivnost smanjenja šteta usmjerena na smanjenje same visine
štete. Kako se to postiže? Na primjer, u velikom skladištu može se instalirati sprinkler
sistem s čime će se nastali požar automatski ugasiti i na taj način smanjiti štetu u njenom
samom začetku.; tvornica može biti izgrađena od vatrootpornih materijala kako bi se
minimalizirao utjecaj požara; upotreba vatrootpornih vratiju i vatrobranih zidova spriječit
će se širenje požara; javni alarmni sustav može smanjiti broj povrijeđenih i poginulih od
nastalog požara ili nadolazeće prirodne nepogode.
S društvene točke gledišta kontrola šteta je najpoželjnija metoda upravljanja rizikom
zbog dva razloga. Prvo, jer indirektni troškovi štete mogu biti vrlo visoki, i u nekim
situacijama čak prijeći troškove direktne štete. Na primjer, poslodavac ima radnika koji se
ozlijedio na poslu. Osim što je odgovoran za povredu na radu, tvrtka može pretrpjeti i
indirektnu štetu: može biti oštećen radni stroj, proizvodna linija mora biti ugašena
određeno vrijeme kako bi se popravila šteta; pojavljuju se troškovi osposobljavanja novog
radnikama, može doći i do zastoja u isporuci roba i usluga. Prevencijom nastanka štete
odnosno poduzimanjem odgovarajućih zaštitnih mjera i kontrole može se spriječiti
nastanak štete s čime se smanjuje kako direktna tako i indirektna šteta.Drugo, društveni
troškovi šteta se smanjuju. Pretpostavimo da radnik pogine na radom mjestu. Društvo je
oštećeno zauvijek za usluge i proizvode koji bi taj radnik napravio u svom životu. Obitelj
radnika može se naći u financijskoj nezavidnoj situaciji što opet može pasti na teret
zajednice. Ukratko društveni troškovi u cijelosti mogu se smanjiti smanjenjem nastanka
takvih šteta.
Pridržaj
To je treća metoda upravljanja rizikom, a s ovom tehnikom pojedinac ili tvrtka

mogu zadržati na svoj teret, dio ili cijeli rizik Zadržavanje rizika na svoj teret može biti
aktivno ili pasivno.
28
Aktivni pridržaj rizika znači da je pojedinac ili tvrtka apsolutno svijesna kojem
je riziku izložena i svojom slobodnom voljom planira zadržati cijeli ili dio rizika. Na
primjer, vozač motornog vozila želi zadržati za svoj račun ili teret posljedice manjih
sudara ili ogrebotina na vozilu u visini €1000 ili franšizu te visine u kasko osiguranju
vozila. Poslovna tvrtka može svojom voljom zadržati rizik manjih krađa, manjih krađa u
trgovinama ili rizik kvarenja lakopokvarljive robe. U svim ovim slučajevima svijesna
odluka je, da se dio ili sav rizik zadrži na svoj teret. Logika pridržaja ili odbitnih franšiza
je, da osiguratelji premijski bonificiraju takve osiguranike.
Pasivni pridržaj rizika se pojavljuje tamo gdje rizik nije raspoznat kao prijetnja,
odnosno tvrtka ili pojedinac uopće ne znaju da su izloženi riziku zbog ignorantnog
ponašanja prema svojoj izloženosti riziku ili jednostavno lijenosti. Pasivni pridržaj je
veoma opasan, pogotovo, ako je to rizik koji nas može financijski ugroziti. Na primjer,
veliki broj radnika nije osiguran od posljedice nezgode, odnosno posljedične invalidnosti i
moguće trajne nesposobnosti za rad. U svakom su slučaju posljedice trajne nesposobnosti
za rad puno ozbiljnije nego prijevremena smrt. Zbog toga, ljudi koji koriste ovu tehniku
za rješavanje problema rizika trajne nesposobnosti za rad, kao posljedicu nezgode ili
nekih drugih uzroka koriste tehniku pridržaja na najgori i najopasniji mogući način.
Tehnika pridržaja dijela ili cijelog rizika je vrlo važna tehnika za upravljanje rizikom
posebno za moderni korporacijski risk management program o čemu možete više saznati
u 3 poglavlju. Pridržaj rizika je odgovarajuća tehnika za veliku učestalost štetnih
događaja ali šteta manjih iznosa. Ova tehnika u svakom slučaju ne smije biti
upotrebljena za štete koje se rijetko pojavljuju i visokih su financijskih iznosa.
Neosigurateljni transfer
Neosigurateljni transferi su još jedna tehnika za upravljanje rizicima gdje se rizik

transferira na nekog drugog, a da pri tom to nije osiguravajuća tvrtka. Rizik može biti
transferiran na nekoliko načina:
Transfer rizika ugovorom
Transfer rizika ugovorom pogotovo neželjenog rizika realizira se ugovorom, kao

recimo, rizik kvara televizora može se transferirati na prodavaoca posebnim ugovorom
tako da nakon isteka garancije eventualni kvar pada na njegov račun. Rizik povećanja
cijene izvan dogovorenog iznosa za vrijeme izgradnje objekta može se transferirati
ugovorom na izvođača radova utvrđivanjem fiksne cijene u ugovoru o građenju.
Konačno rizik može biti transferiran i klauzulama kao recimo “holdharmless clause” u
ugovoru između proizvođača skela i prodavača kojom će ukoliko skela padne, sva
odgovornost za eventualne povrede pasti na trgovca (prodavaoca skele).
Osiguranje
Za većinu ljudi osiguranje je najpraktičnije sredstvo za upravljanje glavnim

rizicima. Osiguranje ima nekoliko karakteristika. Prvo, transfer rizika se upotrebljava od
onda od kada se čisti rizik počeo osiguravati. Drugo, tehnika objedinjavanje rizika se
koristi kako bi se raširile štete nekolicine na cijelu grupu osiguranika tako da je prosječna
29
šteta zamijenjena stvarnom štetom. Konačno, rizik može biti umanjen primjenom zakona
velikih brojeva po kojemu osiguratelji mogu predvidjeti buduće štete s određenom
točnošću.Više o osiguranju u slijedečem poglavlju.
KLJUČNI OSIGURATELJNI TERMINI
Izbjegavanje Avoidance
Vjerojatnost štete Chance of loss
Direktna šteta Direct loss
Fundamentalni rizik( temeljni rizik) Fundamental risk
Hazard Hazard
Zaštititi Hedging
Klauzula o zadržavanju šteta Hold harmless ckause
Indirektna ili posljedična šteta Indirect or consequential loss
Rizik odgovornosti Liability risk
Moralni hazard Moral hazard
Moral, Stupanj povjerenja Morale hazard
Neosigurateljni transfer Noninsurance transfer
Pridržaj Retention
30
2 Poglavlje
OSIGURANJE I RIZIK
Definicija osiguranja,osnovne karakteristike, povijesni razvoj
Uvjeti za ispunjenje kriterija osigurljivog interesa
Negativna selekcija rizika
Usporedba osiguranja i igara na sreću
Usporedba osiguranja i špekulacije
Društvena korist od osiguranja
Osiguranje kao trošak za društvo
Najčešći primjeri prijevara u osiguranju
Statistika i Zakon velikih brojeva
31
“Osiguranje: To je jedna moderna igra vjerojatnosti u kojoj je igraču dozvoljeno da
uživa u svom uvjerenju da pobjeđuje čovjeka koji drži ključeve igre”
Ambrose Bierce
S obzirom na tu činjenicu treba razumjeti kako osiguranje funkcionira u praksi.

Nakon što smo u prethodnom poglavlju dobili pregled glavnih rizika koji stvaraju
financijsku nesigurnost bilo kod osoba ili tvrtki opći je stav da je osiguranje ipak
najvažnija tehnika ili sredstvo za rješenje problema izloženosti riziku.
2.1. DEFINICIJA OSIGURANJA
Nema jedinstvene definicije osiguranja. Ono može biti definirano s točke

gledanja ekonomista, pravnika, povjesničara, aktuarske znanosti, teorije rizika i
sociologije. Osiguranje je metoda transfera rizika s osiguranika na osiguratelja (pooling
risks), koji prihvaća naknaditi štete (slučajne i nepredvidive štete) onima kod kojih su
nastale i raspodijeliti ih na sve članove rizične zajednice.6 Osigurateljno pokrice
ostvaruje se sklapanjem ugovora o osiguranju u kojemu osiguratelj za primljenu
premiju osiguranja preuzima obvezu da će nastankom osiguranog slucaja
(ostvarenja rizika) osiguraniku ili nekoj trećoj osobi, u čiju se korist osiguranje
sklapa, naknaditi štetu, odnosno platiti ugovorenu svotu novca. Komisija za
osigurateljnu terminologiju „Američke asocijacije za rizik i osiguranje“ dala je slijedeću
definiciju osiguranja:„Osiguranje je objedinjavanje slučajnih šteta transferom takvih
rizika na osiguratelje, koji su suglasni da naknade osiguranika za takve štete, provedu
plaćanje za ostale troškove vezane uz štetni događaj ili na neki drugi način provedu
naknadu štete, ako je to vezano uz nastali osigurani slučaj“.
Prema ZOO-u7, a koji je stupio na snagu 1, siječnja 2006. ugovorom o osiguranju
osiguratelj se “obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osigurninu ili korisniku
osiguranja osigurninu, ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se
obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja“.
2.2. OSNOVNE KARAKTERISTIKA OSIGURANJA
objedinjavanje rizika (risk pooling). Objedinjavanje rizika je suština osiguranja .

a) Nastale štete pojedinim članovima rizične zajednice raspodjeljuju se na sve
članove zajednice proporcionalno veličini rizika koji je pojedini član unio u
rizičnu zajednicu. Na primjer, ako se 1000 vlasnika zgrada, čija je pojedinačna
procjenjena vrijednost 100.000 n.j. imaju sklopljeno osiguranje o naknadi
eventualne štete koja se može dogoditi bilo kome od njih, pravo na naknadu ima
svaki. Ako prosječno godišnje strada jedna zgrada onda maksimalna naknada
iznosi 100.000. n.j. Proporcionalni iznos premije koji bi u ovom slučaju plaćao
svaki osiguranik iznosio bi 100 n.j. Ovo je najjednostavniji primjer objedinjavanja
rizika. Međutim on nam više govori o principu solidarnosti temeljem kojega je
6
G.E.REIDA, Principles of risk Management and insurance, sixt edition Addison Wesley Longman
inc.Masachuseths, 1999. str.21
7
ZOO, čl. 921.
32
uopće nastalo osiguranje o ćemu će više riječi biti u nastavku. Izračun premije
osiguranja ili cijene osiguranja radi se puno složenije, jer on u sebi mora
sadržavati puno više nepredvidivih varijabli od učestalosti štetnih događaja,
kumula rizika , zarade osiguravatelja, ćime se više bave aktuari kao poseban
segment i služba svake iole ozbiljnije osigurateljne kuće.
b) Pokriće slučajnih šteta (payment of fortuious losses) Štete koje osiguranje
pokriva moraju biti slučajne, nepredvidive, ali vjerojatne. U suprotnom nema
mogućnosti njihova pokrića. Izvjesne štete ne mogu se osigurati
c) Transfer rizika (risk transfer) Transfer rizika predstavlja prijenos rizika s
osiguranika na osiguratelja.Transfer rizika znači, da je čisti rizik transferiran od
osiguranika na osiguratelja, koji je u jačoj financijskoj poziciji da plati štetu nego
osiguranik
d) Naknada štete (indemnification) Svaki ugovor o siguranju je ugovor o naknadi
štete pa se tako u imovinskim osiguranjima isplačuje naknada za pretrpljenu štetu
na imovini, u osiguranjima života ugovorena svota osiguranja, a u osiguranjima od
odgovornosti naknada za štetu koju je pretrpjela treća osoba, za koju je odgovoran
osiguranik temeljem zakona ili ugovornih odnosa.
2.3. UVJETI ZA ISPUNJENJE KRITERIJA OSIGURLJIVOG INTERESA
Osiguratelji kao što je poznato osiguravju samo čiste rizike, ali ni svi čisti rizici
nisu osigurljivi. Da bi određeni čisti rizik mogao biti osigurljiv on mora ispunjevati
određene uvjete. S točke gledišta osiguratelja postoji šest zahtjeva koje rizik mora
ispunjavati da bi bio osigurljiv.
o Mora postojati veliki broj jedinica izloženih riziku
o Šteta mora biti iznenadna i nenamjerna
o Šteta mora biti odrediva i mjerljiva
o Šteta ne smije biti katastrofalna
o Vjerojatnost štete mora biti kalkulabilna
o Premija mora biti ekonomski opravdana
Veliki broj jedinica izloženosti riziku znači da mora postojati veliki broj grubo
sličnih, ali ne potpuno jednakih jedinica koje su izložene istoj opasnosti ili grupi
opasnosti. Na primjer veliki broj sličnih stanova u gradu koji mogu biti grupirani zajedno
kako bi se sprovelo osiguranje imovine na njima. Svrha ovog uvjeta je, da se osiguratelju
omogući da na temelju zakona velikih brojeva predvidi bazu šteta. Baza šteta može biti
upotpunjena tijekom vremena, pa bi i štete bile u cjelini predvidive za cijelu grupu s
određenom točnošću. Troškovi šteta temeljem toga mogu biti rašireni na sve osiguranike
kroz određeni razred za ugovaranje osiguranja.
Iznenadne i nenamjerne štete je drugi uvjet da bi rizik bio osigurljiv što znači da
šteta mora biti iznenadna i nenamjerna; idealno rizik mora biti slučajan i van
osiguranikove kontrole. To znači, ako netko izazove štetu namjerno on nema pravo na
naknadu štete. Ovaj je uvjet potreban iz dva razloga. Prvo, ako se plaćaju namjerno
izazvane štete značajno bi se povečao moralni hazad, a porasle bi premije osiguranja, kao
posljedica loših rezultata. Povećanje premije izazvalo bi slabu potražnju za osiguranjem, a
time bi se smanjio i broj jedinica izloženosti temeljem kojih se predviđaju buduće štete.
33
Odredivost i mjerljivost štete je treći uvjet i znači da je štetu moguče odrediti po
pitanju uzroka, vremena, mjesta i iznosa. Kod životnog osiguranja u većini slučajeva nije
problem zadovoljiti ovaj uvjet. Neke je štete naprotiv vrlo teško odrediti iz kojeg su
uzroka nastale, a neke je teško i vrednovati. Bolest i invalidnost su visiko subjektivni, a
jedan te isti događaj može dvije osobe povrijediti potpuno drugačije. Osnovni cilj ovog
uvjeta je da da omogući osiguratelju da odredi da li je šteta pokrivena osiguranjem i
koliko mora biti plaćena. Na primjer Ivan ima kožni kaput koji je osiguran po polici
kućanstva. Velika razlika u pokriću nastaje, ako je kaput nestao zbog provalne krađe u
stanu vlasnika ili ako je on ostavljen u kemijskoj čistionici koja nema osiguranje. U
prvom je slučaju pokriven osiguranjem, a u drugom će do naknade vjerojatno doći
sudskim putem ili nagodbom.
Šteta ne smije biti katastrofalna što znači, da velika večina jedinica izloženosti
riziku ne smiju pretrpjeti štetu u isto vrijeme. Kao što je već istaknuto na početku
objedinjavanje rizika je bit osiguranja. Ako većina ili sve jedinice izloženosti riziku u
određenoj vrsti osiguranja pretrpe štetu tada se ruši tehnika objedinjavanja rizika i ona
postaje nefunkcionalna. Premije se moraju povećati na neprihvatljivu visinu i tehnike
osiguranja nije više u funciji da bi se štete nekolicine raširile na cijelu skupinu osiguranja.
Osiguratelji naravno žele izbjegnuti katastrofalne štete, ali u stvarnosti to je nemoguće jer
se katastrofalne štete dešavaju povremeno zbog poplava, tornada, uragana, tsunamia,
potresa, velikih šumskih požara i ostalih prirodnih nepogoda. Srećom dostupna su dva
pristupa katastrofalnim štetama. Prvo, reosiguranje se može upotrijebiti kroz ugovor o
reosiguranju katastrofalnih šteta iznad pridržaja osiguratelja. Drugo, osiguratelji mogu
izbjeći koncentraciju rizika disperzirajući pokriće na više geografskih područja.
Koncentracija izloženosti štetama u geografskim područjim koje su izložene poplavama i
drugim prirodnim katastrofama može rezultirati periodičnim katastrofalnim štetama.
Izračun vjerojatnosti štete je još jedan zahtjev jer osiguratelj mora biti u
mogućnost izračuna prosječne učestalosti i visine štete. Ovaj je uvjet potreban kako bi
osiguratelj bio u mogućnosti odrediti odgovarajuću premiju koja će biti dovoljna da se
plate štete, troškovi i ostvari profit za vrijeme trajanja police osiguranja. Neke je štete
ipak teško osigurati jer je vjerojatnost izračuna štete teško točno izračunati. Na primjer,
poplave se dešavaju neredovito i predviđanje prosječne učestalosti i visine štete je
posebno teško. Na taj način bez pomoći države i pomoći njezinih fondova za prirodne
nepogode rizik će biti vrlo teško pokriti osiguranjem u cijelosti.
Premija osiguranja mora biti ekonomski opravdana znači da osiguranik mora
biti ekonomski dovoljno jak da podnese troškove osiguranja. Da bi premija bila
prihvatljiva osiguraniku vjerojatnost nastanka štet mora biti relativno mala. Mišljenje je
da, ako vjerojatnost štete prelazi 40% premija osiguranja će prijeći iznos koji bi
osiguranik normalno platio. Bazirano na ovim preduvijetima osobni rizici, rizici
odgovornosti, imovinski rizici mogu biti osigurani, jer zadovoljavaju uvjet osigurljivog
rizika. Suprotno tome, mnogi tržišni rizici, financijski rizici, pojedini rizici odgovornosti
za specifične proizvode, ratni i politički rizici su uobičajeno neosigurljivi ili se
osiguravaju po posebnim nestandardnim uvjetima za osiguranje. Ti su rizici neosigurljivi
iz nekoliko razloga. Prvo oni su špekulativni i kao takvi nisu osigurljivi. Drugo,
potencijalno svaki od njih može generirati katastrofalnu štetu; to je posebno istaknuto kod
osiguranja političkih rizika i rizik rata. Ratni rizik je moguće ugovoriti uz doplatnu
premiju u osiguranju transporta, dok se to kod drugih imovinskih osiguranja to ne može.
34
Izračun prave premije za takve rizike je vrlo teško, jer vjerojatnost štete ne može biti
točno procjenjena. Na primjer, osiguranje koje štiti trgovca od promjene ukusa kupca, kao
promjena mode ili stila općenito, nije moguće ugovoriti. Štetovna statistika nije dostupna
i nema načina kalkulacije premije. Predložena premija može, ali i ne mora biti dovoljna za
podmirenje troškova i štete.
2.4. Negativna selekcija rizika i osiguranje
” Selektiraj ili češ biti selektiran”
Prilikom ugovaranja osiguranja i prihvata rizika u osiguranje, osiguratelji se

moraju posebno pozabaviti negativnom selekcijom rizika. Negativna selekcija je
tendencija traženja osiguranja za rizike s više nego prosječnom vjerojatnošću nastanka
štete po standardnim uvjetima i premiji za osiguranje, a ukoliko ovakva kretanja nisu
kontrolirana od strane osiguratelja dovode do večeg nivoa šteta od očekivanih. Na
primjer, imovina osiguranika posebno izložena rizicima poplave ili oluje s većim brojem
šteta nastalih u prošlosti koji traži osiguranje po standardnim uvjetima za osiguranje; ili
negativna selekcija rizika može nastati od visoko rizične grupe vozača vozila (najčešće
mladih) koji žele osiguranje za vozilo po standardnim premijama osiguranja i standardnim
uvjetima za osiguranje. Ukoliko se prihvaćaju ponude za osiguranje takvih rizika i to s
više nego prosječnim rizikom nastanka štete po standardnim uvjetima kaže se da
osiguratelji provode “negativnu selekciju rizika”. Ako negativna selekcija rizika nije
kontrolirana, kod ugovaranja osiguranja to će rezultirati većim iznosom šteta. Iako
negativna selekcija rizika nikad ne može biti potpuno eliminirana, može se kontrolirati
pažljivim ugovaranjem osiguranja. Ugovaranje osiguranja znači da je to proces
selektiranja i klasificiranja ponuda za osiguranje. Svi koji traže osiguranje moraju se
susresti s standardima za ugovaranje osiguranja. Ukoliko se ne primjenjuju standardi za
ugovaranje osiguranja, osiguranje se odbija ili se mora obračunati dodatna premija.
Osiguratelji često prodaju osiguranja osiguranicima koji imaju više nego prosječnu
vjerojatnost nastanka štete, ali takvi osiguranici moraju plaćati veću premiju. Problemi
negativne selekcije rizika rastu tamo gdje osiguranici s višom vjerojatnošću nastanka štete
od prosječne dobivaju osiguranje po standardnim uvjetima i standardnoj premiji.
Odredbe na polici osiguranja koriste se kako bi se regulirali problemi negativne
selekcije rizika na način da se uvode ograničenja, franšize, zabrane itd.
2.5. Usporedbe osiguranja i igara na sreću (Hazardiranje)
Osiguranje se, ironično, uvijek povezuje s hazardom. Postoje dvije važne razlike
među njima. Prvo, igranje za novac kreira novi spekulativni rizik dok je osiguranje
tehnika za upravljanje već postojećeg čistog rizika. Tako, ako se kladite za Euro 300 na
konjskim trkama, stvara se novi spekulativni rizik. Ali ako platite Euro 3oo za osiguranje
vaše kuće od rizika požara, transferirali ste rizik na osiguratelja putem ugovora o
osiguranju, a nije kreiran novi rizik.
Druga razlika između osiguranja i igre na sreću je što su igre na sreću socijalno
neproduktivne jer je dobitak pobjednika gubitak za ostale igrače. Osiguranje je suprotno
igrama za novac socijalno produktivno. I osiguratelj i osiguranik imaju isti interes u
35
prevenciji štete. Obje strane dobivaju ukoliko nema štete. Motiv za sklapanje ugovora o
osiguranju nije nastanak štete u kojemu bi osiguranik ostvario dobit već dovođenje u
prvobitno stanje rizikom pogođene predmete osiguranja.
2.6. Usporedba osiguranja i špekulacije
I špekulacija i osiguranje su tehnike za upravljanje rizicima i iako su tehnike iste,

zbog transfera rizika ugovorom, u obje se tehnike ne stvara novi rizik, kao u igrama na
sreću. Osiguranje uključuje transfer osigurljivog čistog rizika, dok je spekulacija metoda
transfera neosigurljivog rizika, kao što je recimo zaštita od pada cijena poljoprivrednih
proizvoda i zaliha. Druga je razlika što osiguranje može smanjiti objektivni rizik
aplicirajući zakon velikih brojeva. Kako broj jedinica izloženih riziku raste, to točnije
osiguratelj može predvidjeti buduće štetne događaje. Špekulacija tipično uključuje samo
transfer rizika, ne i njegovo smanjenje. Rizik negativnog kretanja cijena transferira se na
špekulanta koji vjeruje da može ostvariti profit zbog poznavanja tržišta. Rizik se
transferira, on se ne smanjuje a predviđanja špekulanta o gubitku nisu bazirana na zakonu
velikih brojeva već kretanja na tržištu roba i drugih faktora od utjecaja.
2.7. Koristi koje društvo ima od osiguranja
Glavne društvene i ekonomske koristi od osiguranja su slijedeće:
• Naknada štete
• Manje brige i straha
• Izvor sredstava za financiranje
• Preventiva šteta
Naknada štete omogučava pojedincima i tvrtkama da dođu u prijašnju financijsku

poziciju, odnosno situaciju prije nastanka štete. Osiguranje im omogućuje zadržavanje
financijske sigurnosti. Naknada štete poslovnim tvrtkama omogućuje da ostanu u poslu, a
zaposlenima da zadrže svoja radna mjesta. Dobavljači nastavljaju s opskrbom roba svojim
kupcima. Zajednica isto tako dobiva, jer nije prekinut lanac uplata poreza iz obavljanja
djelatnosti. Zaključno, osiguranje odnosno funkcija naknađivanja štete vrlo mnogo
doprinosi stabilnosti obitelji i tvrtki i to je najveća ekonomska korist osiguranja.
Manje briga i straha
To su popratni efekti osiguranja i djeluju psihološki na korisnike jer se osjećaju

sigurnije u situacijama financijske ili fizičke ugroženosti
Izvor sredstava za kreditiranje
Sredstva akumulirana osiguranjem za buduće štete, ne koriste se odmah za

plaćanje, pa kao slobodna sredstva u određenom razdoblji mogu biti korištena za
36
kreditiranje poslovnih firmi i njihovih projekata, kupovinu opreme, izgradnju objekata itd.
Na taj način osiguranje promiče gospodarski rast.
Prevencija šteta
Osiguravajuće tvrtke su aktivno uključene u brojne preventivne programe i

upošljavaju različite kadrove od tehničara do inžinjera i različitih drugih specijalnosti čije
su aktivnosti usmjerene na spriječavanje nastanka štetnih događaja. Preventivne se mjere
manifestiraju kao:
• Preventivne mjere za spriječavanje nastanka požara

• Mjere za spriječavanje povreda na radu
• Mjere za spriječavanje krađe vozila i drugih pokretnina
• Preventiva u distribuciji i proizvodnji neispravnih
proizvoda
• Spriječavanje eksplozija i lomova
• Edukacijski programi
Ove aktivnosti smanjuju direktne i indirektne štete od čega i društvo ima koristi.
2.8. Osiguranje kao trošak za društvo
Iako industrija osiguranja ima neospornu društvenu ekonomsku korist osiguranje

kao trošak isto tako mora biti raspoznato.Troškovi koje proizvodi osiguranje su:
• Troškovi poslovanja
• Troškovi prevara u osiguranju
• Neopravdano velike štete
Troškovi poslovanja osiguratelja
Osiguratelji ne koriste velike ekonomske resurse kao što su – zemlja, rad, kapital,
u provođenju svoje djelatnosti. Financijski govoreći, trošak poslovanja dodaje se na
premiju osiguranja u obliku režijskog dodatka iz kojeg se podmiruju svi troškovi
uključujući troškove provizija, administrativne troškove, državne poreze, troškove nabave
i profit.
2.9. Najčešći primjeri prevara u osiguranju
Prevare u osiguranju su nepotreban trošak za osiguranje i obično utječu na

povećanje premijskih stopa. Nalaze se u gotovo svim vrstama osiguranja
• Automobilske nezgode mogu biti lažirane
• Nepošteni tražitelj naknade može falsificirati policu i namjerno
izazvati nezgodu
• Lažne provale i krađe ili vandalizmi
37
• Tjelesne povrede u automobiskim nesrećama mogu biti lažirane
Prisutnost osiguranja ohrabruje one koji žele profitirati iz namjerno izazvanih šteta. Ti
troškovi, direktno kroz povečanu premiju padaju na teret zajednice. Kako bi se
kontroliralo povećanje prevara u osiguranju osiguratelji pribjegavaju dodatnim istragama,
ispitivanjima i koriste zakonske kaznene odredbe po pitanju prevara u osiguranju.
Vrste prevara u osiguranju
■Stvaranje lažnih šteta

Izmišljanje automobilskih nezgoda
Falsificiranje ponude i nezgode
Lažno prijavljivanje stranog predmeta u hrani i piću
Ubojstvo zbog koristoljublja
Lažne provale, krađe i vandalizmi
Zlonamjerna paljevina i poplava
Lažna krađa auta
■Preuveličavanje iznosa štete
Preuveličavanje tjelesnih povreda iz automobilske nezgode
Preuveličavanje vrijednosti ukradenih predmeta
Preuveličavanje manjih štete na osiguranim vozilima
Preuveličavanje troškova medicunskih usluga
■Neprezentiranje činjenica zbog primanja plaćanaja
Traženje plaćanja štete koja se nije dogodila u aktualnoj nezgodi
Traženje štete na automobilu kada se nezgoda uopće nije dogodila
Traženje invaliditeta nakon manje nezgode
Primati naknadu za bolovanje, a raditi istovremeno negdje drugdje
■Skrivanje činjenica radi primanja plaćanja
Prijavljivanje nepostojeće invalidnosti
Traženje nepotrebnih medicinskih tretmana
Fakturiranje neučinjenih lječničkih ispitivanja
■Skrivanje činjenica radi dobivanja police po nižoj premiji
Skrivanje zdravstvenog stanja kod traženja životnog osiguranja i naknadnog
traženja štete
Skrivanje osobnih podataka i brojeva socijalnog osiguranja te kasnije potraživanje
naknade
■ Insaideri i unutarnje prevare
Agenti i osiguratelji koji nakon obračuna i naplate premije ne izdaju police ili izdaju
lažne police
Agenti ili osiguratelji koji izdaju nevažeće police, certifikate, ID kartice ili listove
pokrića
Fasificiranje dokumenata agenta ili osiguratelja
Izvor: Excerpted form Steve Jordan “ State’s New Insurance Fraud Prevention Unit of to Fast Start”Sunday World Heralde,
February25,1996p.3-M
38
Umjetno uveličane štete
Mnoge štete su umjetno napuhane zbog osiguranja. Šteta ne mora biti namjerno
izazvana, ali šteta može biti napuhana; drugim riječima može prijeći stvarni iznos štete.
Do umjetno uvećanih (napuhanih šteta) obično dolazi zbog toga što:
• Odvjetnici mogu tražiti visoke presude što često prelaze stvarnu

ekonomsku štetu
• Medicinski tehničari obračunavaju veće troškove za kirurške
procedure pokrivene glavnim zdravstvenimosiguranjem
• Osiguranici mogu povećati račun popravka vozila kako bi pokrili
troškove franšize
Umjetno uvećane štete moraju biti raspoznate kao važan društveni trošak osiguranja, jer
ukoliko osiguravajuće tvrtke ne posvećuju dovoljno pažnje takvim kretanjima rezultat će
biti povećanje premijskih stopa kako bi se pokrile sve štete iz osiguranja.
DODATAK: STATISTIČKE METODE PRAĆENJE REZULTATA U

OSIGURANJU I ZAKON VELIKIH BROJEVA
U nijednoj industriji nije prisutna tolika primjena vjerojatnosti i statistike, kao što
je to u industriji osiguranja. Aktuari su konstantno suočeni sa zahtjevima kada utvrđuju
premijske stope za pokriće rizika da, te stope budu dovoljne za pokriće šteta i troškova
poslovanja, ali i dovoljno niske da budu konkurentne na tržištu osiguranja. Oni
primjenjuju statističke analize u određivanju očekivanih šteta i očekivana odstupanja od
očekivanih šteta. Kroz primjenu Zakona velikih brojeva osiguratelji smanjuju rizik
različitih rezultata.
Osiguranje može uspješno djelovati samo, ako analizira i prosuđuje bitne
događaje. Pritom su potrebni stanoviti podaci i "alati" (metode). Osiguratelj podatke crpi
iz statistike: svoje vlastite, statistike drugih osiguratelja i iz raznih statističkih biltena.
Osim statistike, osiguranje se temelji na zakonu velikih brojeva i teoriji vjerojatnosti.
Pretpostavka ispravne uporabe statistike (zakona velikih brojeva i teorije vjerojatnosti) je
dovoljno velik skup osiguranika. Jedino tako se mogu dobiti pouzdane prosudbe i
očekivanja. Kod većeg skupa osiguranika, stvarni događaji će manje odstupati od
očekivanih. Cjenici osiguranja su napravljeni aktuarskim metodama, koristeći se,
ponajprije, statistikom i teorijom vjerojatnosti.U nastavku možete vidjeti neke statističke
koncepte koji su važni osigurateljima s pozicija vjerojatnosti, glavne tendencije kretanja i
disperzije rizika.
Statističko praćenje kretanja pojedinih veličina, a poglavito kretanja premije i
šteta, od posebnog je značenja u osiguranju. Premije i štete moraju se pratiti i evidentirati
statistički i knjigovodstveno. Njihov međusobni odnos prvi je pokazatelj rezultata
poslovanja društva za osiguranje u određenom vremenskom razdoblju i zove se kvota
šteta. Da bi se imali korektni pokazatelji za određeno razdoblje, treba se služiti
odgovarajućim analognim veličinama (mjerodavnim za to razdoblje). Mjerodavna
premija je ukupna tehnička premija iz određenog vremenskog razdoblja (kalendarske
godine) umanjena za prijenosnu premiju aktualnog razdoblja i uvećana za prijenosnu
39
premiju iz prethodnog razdoblja. Mjerodavne štete su obveze osiguratelja prema
ugovorima o osiguranju (štete) nastale u promatranom vremenskom razdoblju.
Mjerodavna premija i mjerodavne štete usporedive su i analogne samo, ako se odnose na
sve rizike iz iste skupine rizika.
Mjerodavne štete
Kvota šteta (%) = ---------------------------------------- x 100
Mjerodavna premija
Uz ovaj odnos šteta i premije, statistički je nužno pratiti i sljedeće elemente: broj i
svote osiguranja osiguranih objekata, broj i svote osiguranja oštećenih objekata itd.
Premija treba pokrivati nastale štete, pa je kontinuirano praćenje odnosa šteta i svote
osiguranja prijeko potrebno. Taj odnos zove se Stopa šteta i izravno omogućava izračune
potrebnih premijskih stopa, koje se nalaze u premijskim sustavima (cjenicima).
Ako je npr. tijekom jedne godine u nekom osiguranju osnovica za obračun premije
iznosila 3.550.000 kn, a ukupna odšteta 55.380 kn, stopa šteta je bila:
55.380
Stopa šteta = ----------------- x 100 = 1,56 %
3.550.000
Da bi osiguratelj mogao isplatiti ove štete, za zaključena osiguranja u toj godini

trebao je imati osnovicu od najmanje 3.550.000 kn uz minimalnu stopu iz premijskog
sustava od 1,56%. Iz ovog primjera vidljiva je veza između odnosa šteta i svote
osiguranja s jedne strane i premijskih stopa s druge strane.
Stopa šteta nije jedini čimbenik koji određuje premijske stope. Puno ovisi i o
veličini promatranog portfelja (broja osiguranih objekata). Nije isto raspolažemo li
podacima o jednom ili dva osiguranja ili o desecima tisuća osiguranja. Kod malog broja
osiguranih objekata ne postoji mogućnost donošenja nikakvog čvrstog zaključka, ali
porastom broja osiguranih objekata kolebanja se smanjuju i gotovo nestaju. To potvrđuje
općeprihvaćeno i matematički dokazano načelo - zakona velikih brojeva.
Istaknimo još jedan način tumačenja ovog rezultata, znakovitog za osiguranje: dok
su za osiguranje malog broja osiguranih objekata rezultati nesigurni, poglavito ako se
uzima uzorak na užem području, dotle prostornim rasprostranjenjem i brojčanim
povećanim portfeljem, kolebanja nestaju, a stopa šteta se izravnava. Ova se pojava naziva
izravnanje u prostoru. Kažemo da povećanjem portfelja, stopa šteta teži (konvergira) k
određenoj vrijednosti. Kretanje stope šteta se, nakon početnih kolebanja, izravnava i to se
zove izravnanje u vremenu.
Rezultati osiguranja, koji se financijski bilanciraju svake godine, iz godine u
godinu mogu značajno kolebati, a prosjek, ma koliko točno određen, ne može dati mjeru
tih kolebanja. Proizlazi da premija utvrđena samo temeljem prosjeka ne bi zadovoljila
sve odštetne zahtjeve čim bi se pojavila negativna odstupanja.
40
Vjerojatnost i statistika
Kako bi odredili očekivane štete, aktuari primjenjuju vjerojatnost i statističke

analize u datim situacijama štete. Vjerojatnost nekog događaja je jednostavno
relativna učestalost događaja u određenom vremenskom periodu. To je vjerojatnost
određivanja nekog događaja bez eksperimentiranja. Na primjer, vjerojatnost da će se
kovanica novca ako je bacimo u zrak okrenuti baš na određenu stranu je 50%, a ista je
vjerojatnost da će se okrenuti na drugu stranu.8 Druge vjerojatnosti, kao što su
vjerojatnost da ćemo umrijeti za određen broj godina ili vjerojatnost da ćemo doživjeti
prometnu nezgodu mogu biti procjenjene iz prošle štetovne statistike.
Praktičan način sumiranja događaja i vjerojatnosti u određenom vremenu je
distribucija vjerojatnosti. To nam pokazuju liste distribucije vjerojatnosti događaja koji
se mogu desiti i odgovarajuća vjerojatnost svakog događaja. Distribucija vjerojatnosti
može biti zasebna što znači da se samo neki događaji mogu dogoditi ili stalna u značenju
da se svaki scenario vjerojatnosti (događaj) na listi može dogoditi.
Distribuciju vjerojatnosti karakteriziraju dvije važne mjere: glavna tendencija9 i
disperzija rizika. Iako se glavna tendencija može mjeriti na nekoliko načina najviše se
koristi prosječna (µ) ili očekivana vrijednost (EV) distribucije. Prosječna (µ) ili očekivana
vrijednost (EV) se dobije množenjem svakog rezultata i događaja, i zatim sumiranja
završnog rezultata.:10
Μ ili EV = ΣX¡P¡
Na primjer pretpostavimo da aktuari procjenjuju slijedeće vjerojatnosti različitih šteta za

određeni rizik:11
Iznos štete Vjerojatnost štete

(X¡) (P¡) (X¡P¡)
_____________________________________________________________________
€ O X 0,30 = €O
€ 360 X 0,50 = €180
€ 600 X 0,20 = €120
ΣX¡P¡ = €300
Na ovaj način možemo reći da je prosječna ili očekivana šteta po datoj distribuciji € 300.
Iako prosječna vrijednost štete pokazuje centralnu tendenciju, ona nam ne govori ništa o
rizičnosti ili disperziji distribucije. Razmotrimo drugu distribuciju vjerojatnosti štete:
8
G.E.Rejda, op,cit. p.36
9
Druge mjere centralne tendencije su “Median “ koji predstavlja srednje opažanje u vjerojatnosti
distribucije; i “Mod” koji je opažanje koje se najčešće dešava.
10
Ibidem,
41
Iznos štete Vjerojatnost štete
(X¡) (P¡) (X¡P¡)
€225 X .40 = €90

€350 X .60¸ = €210
ΣX¡P¡ = €300
Ova distribucija također ima prosječnu vrijednost štete od € 300. Ipak je

prva distribucija rizičnija jer raspon mogućih rezultata ide od € 0 do € 600. S
drugom distribucijom raspon mogućih rezultata je samo € 125 (€ 350 - € 225) pa smo
puno sigurniji s rezultatima druge distribucije šteta. Dva standardna modela mjerenja
disperzije koriste se kako bi prikazali promijenljivost ili disperziju prosječne vrijednosti
štete. Ove mjere su, promijenljivost (σ²) i standardno odstupanje (σ). Promijenljivost
distribucije vjerojatnosti je suma razlike između mogućih rezultata i očekivanih
vrijednosti na kvadrat uvećano s vjerojatnošću rezultata.
σ²= ΣP¡(X¡ - EV)²
Na taj način promjena je prosjek odstupanja između mogućeg rezultata i

prosjeka na kvadrat. Zbog toga što je “promjena na kvadrat” potrebno je uzeti drugi
korijen promjene tako da su centralna tendencija i disperzija u istoj veličini. Drugi korijen
promjene je standardna devijacija. Promjena i standardno odstupanje prve distribucije su:
σ²=.30(0-300)²+.50(360-300)²+.20(600-300)²
=27,000+1,800+18,000
=46,800
σ =√46,800=216,33
U drugoj distribuciji, promjena i standardno odstupanje je:
σ²= .40(225-300)² + .60(350 – 300)²

= 2,250 + 1,500
= 3,750
σ²= √3,750 = 61,24
Tako, dok su prosjeci dviju distribucija isti, standardna odstupanja su značajnije različita.
Veća standardna odstupanja u odnosu na prosjek, povezana su s većom nesigurnošću po
pitanju nastanka štete i zbog toga je rizik veći. Manja standardna odstupanja u odnosu na
prosjek povezana su s manje nesigurnosti po pitanju nastanka štetnog događaja i zbog
toga je rizik niži, odnosno on je manje opasan.
Ove dvije distribucije vjerojatnosti korištene u razmatranju centralne tendencije i

disperzije su “neodređene” u tome što se mogu dobiti samo 3 ili 2 moguća rezultata.
Dodatno, naznačeni su specifični nivoi šteta koji korespondiraju vjerojatnostima nastanka
štete. U praksi, procjena učestalosti i visine štete je vrlo teška. Osiguratelji mogu koristiti
stvarne i teoretske podatke o distribuciji šteta u procjenjivanju šteta.
42
Zakon velikih brojeva
Ako gledamo da su podaci o određenoj populaciji (stanovništvu) poznati s

velikom sigurnošću, večina osiguratelja ipak ne osigurava populaciju u cjelosti. Oni radije
selektiraju pojedince i osiguravaju njih. Očito je veza, između parametara populacije i
karakteristika pojedinca (prosjek i standardno odstupanje) vrlo važna za osiguratelje, s
obzirom da stvarno iskustvo može značajnije varirati od parametara populacije.
Karakteristike distribucije primjeraka pomaže nam u ilustraciji Zakona velikih brojeva,
matematičke osnove osiguranja.
Možemo pokazati da će prosječne štete za nasumice izabrani primjerak n jedinica
izloženosti riziku slijediti normalnu distribuciju zbog Teorema Centralnog Limita.
Teorem centralnog limita utvrđuje:
Ako nasumice izvučemo primjerke n – tog broja promatranja iz neke populacije sa

prosjekom µx i standardnom devijacijom σx , a n je dovoljno velik, distribucija prosjeka
primjerka biti će približno normalna, sa prosjekom distribucije jednakoj prosjeku
populacije(µx¡ = µx), i standardna greška prosjeka primjerka(σx¡) jednaka je standardnom
odstupanju populacije (σ) podijeljene s drugim korijenom od n (σx¡= σx /√n. Procjena
postaje prilično točna kako se broj primjeraka n povećava.Teorem centralnog limita ima
dvije važne implikacije za osiguratelje. Prvo, jasno je da distribucija prosjeka primjeraka
ne ovisi od distribucije populacije, ako je broj primjeraka n dovoljno velik. Drugim
riječima, gledajući distribuciju populacije (bimodalnu, unimodalnu, simetričku itd )
distribucija prosjeka primjeraka približit će se normalnoj distribuciji ako se broj
primjeraka povećava. Rezultat možemo vidjeti u grafičkom prilogu 1.
Prilog 1. Grafički prikaz distribucije uzorka prema veličini uzorka
_____________________________________________________________________
43
Izvor. G.E. Reida op.cit p. 38
Normalna distribucija je simetrična. Definirana je prosjekom i standardnim

odstupanjem. Oko 68% distribucije leži unutar standardne deviacije (odstupanja) od
prosjeka, a 95 % distribucije leži unutar dvije standardne devijacije prosjeka. Normalna
krivulja ima široku statističku primjenu (testiranje hipoteze, intervali pouzdanosti itd.) i
lako ju je koristiti.Drugi važan utjecaj teorema centralnog limita za osiguratelje sastoji se
u tome što standardna greška distribucije prosjeka primjeraka pada kako se broj
primjeraka povećava. Sjetimo se da je standardna greška definirana kao:
σx = σx /√n
Drugim riječima, standardna greška prosjeka primjerka je jednaka standardnom
odstupanju populacije podijeljeno s drugim korijenom veličine uzorka. Zbog toga što je
standardno odstupanje populacije neovisno od veličine primjerka, standardna greška
distribucije primjerka σx, može biti smanjena jednostavnim povećanjem broja primjeraka.
Na primjer, osiguratelj koji selektira primjerak za osiguranje iz populacije koja ima
prosjek štete od 500 EUR i standardno odstupanje od 350 EUR može smanjiti standardnu
grešku distribucije primjeraka jednostavnim povećanjem broja jedinica osiguranja.
Prilog 2. Grafički prikaz standardne greške distribucije uzorka prema broju uzorka
____________________________________________________
Izvor: G.E.Reida. Op.cit.p.38
44
N σx
10 110,67
100 35,00
¸ 1,000 11,07
10,000 3,50
Rezultati su grafički prikazani u Prilogu 2.
Kratki primjer demonstracije primjene zakona velikih brojeva: Pretpostavimo na

bazi prijašnjih šteta u određenoj tarifnoj kategoriji, da osiguratelj očekuje da će 40 vozača
u primjerku od 100 vozača prijaviti materijalnu štetu za vrijeme trajanja osiguranja u
jednom obračunskom periodu. Nadalje, pretpostavimo da je standardno odstupanje od ove
procjene 20 vozača.
Jedan drugi osiguratelj ugovara osiguranje za 10.000 vozača u gore navedenoj
tarifnoj grupi. Očito je da je rizik ugovaranja osiguranja za drugog osiguratelja puno veći
zbog većeg broja osiguranih vozila koji mogu prijaviti štetu. Ako je kvota šteta ista drugi
osiguratelj može očekivati 4.000 šteta (.40 x 10.000). Ipak, standardno odstupanje u
drugom slučaju se ne povećava proporcionalno i bolje ga je povećati s faktorom 10 na
200. Dok je drugi osiguratelj povećavao svoju izloženost štetama osiguranjem većeg broja
jedinica izloženosti (rizika) povećala se i predvidljivost rezultata. Koeficijent varijacije
(CV) je složeni statistički podatak koji pokazuje standardno odstupanje (devijaciju) kao
postotak očekivane vrijednosti. Za prvog osiguratelja, CV je .50 ( 20/40). Za drugog
osiguratelja CV je samo .05 ( 200/ 4,000). U prvom slučaju, 95% distribucije očekivanih
šteta (dvije standardne devijacije) leži između 0 i 80 šteta s prosjekom od 40. Za drugog
osiguratelja, 95% distribucije leži između 3,600 i 4,400 šteta s prosjekom od 4,000. Očito
je, da je rizik po jednom riziku u drugom slučaju reduciran osiguranjem velikog broja
jedinica.Rizik ugovaranja osiguranja za osiguratelja je jednak broju jedinica rizika koje
osigurava n, pomnoženo s standardnom greškom prosjeka distribucije šteta, σx. Ako se
sjetimo daje σx jednak σx /√ n možemo izvesti formulu za ugovaranje rizika kao:
σx = n x σx / √ n = √ n x σx
Osiguravajuće tvrtke u strahu od loših rezultata zbog šteta koje očekuju,
osiguranjem velikog broja jedinica rizika smanjuju objektivni rizik. Za osiguratelje
postoji pravilo da je “sigurnost u brojevima”. Na taj način dok se rizik ugovaranja
osiguranja povečava s povećanjem broja (rizika) osiguranja, rizik se u stvari ne
povećava proporcionalno.

Negativna selekcija Adverse selection
Slučajne šteta Fortuitous loss
Naknada Indemnification
Zakon velikih brojeva Law of large number
Ugovaranje osiguranja Underwriting
Transfer rizika Risk transfer
45
3 Poglavlje
RISK MANAGEMENT
Risk management
Glavni ciljevi risk managementa
Risk management proces
Management u osiguranju
Koraci u risk management procesu
- Identificiranje potencijalne štete
- Evaluacija potencijalne štete
- Izbor odgovarajuće tehnika za rješenje problema izloženosti riziku
- Implementacija i administriranje risk management programa
Risk management matrica
46
“To je proces koji se bavi sistematskim istraživanjem izloženosti riziku gubitka,
pojedine tvrtke”12
3.1. RISK MANAGEMENT
Danas pojam “management” susrećemo gotovo na svakom koraku pogotovo u

gospodarstvu. Međutim taj isti pojam vrlo se često poistovjećuje samo s upravama tvrtki i
rukovodnim strukturama. U literaruturi u Hrvatskoj i u svijetu pod jednim imenom
podrazumijevaju se različiti sadržaji pojma management. Najčešće su to organizacija,
upravljanje i rukovođenje. Prema Ekonomskom leksikonu13 to je skup aktivnosti
usmjerenih na postizanje određenih ciljeva, ali naporima drugih ljudi; Management se
bavi savladavanjem složenosti; a vođenje svladavanjem promjena; management je najbliži
našem pojmu rukovođenja.Management je trajan process usmjeren na ostvarenje ciljeva
organizacije na najefikasniji mogući način.14
Ove definicije kao i mnogi drugi slučajevi, kazuju nam da da se izraz
management od slučaja do slučaja upotrebljava u različitim značenjima, jednom kao
upravljanje, drugi puta kao rukovođenje (što je znatno češće), a treći put kao
organizacija.15 S obzirom da je management imanentan gotovo svim organizacijama naše
će daljne izlaganje biti vezano uz risk management i management u osiguranju, a sam
pojam managmenta vezat ćemo uz pojam upravljanja rizikom, kako u osiguravajućim
tvrtkama, tako i ostalim tvrtkama.
Svi gospodarski subjekti, poslodavci velikih i malih tvrtki, poljoprivrednici,
državna uprava, lokalna samouprava pa i mi sami izloženi smo različitim oblicima rizika.
Premda osiguranje može biti jedan od načina kako bi se posljedice ostvarenja rizika
umanjile ili kompenzirale na raspolaganju nam uvijek ostaju i razne druge metode
upravljanja rizicima. U tom smislu risk management je metoda za upravljanje čistim
rizikom kojemu su pojedina tvrtka ili pojedinac izloženi. Nastavak vam nudi
objašnjenje temelja korporativnog risk managementa što uključuje definiciju risk
managementa, njegove ciljeve, korake u procesu risk managementa te različite tehnike
koje mogu biti korištene u obradi izloženosti riziku.Temeljno pitanje, a ujedno i
hipoteza je; kako risk management iskoristiti u procesu ugovaranja osiguranja, da
li je osiguraniku potrebna analiza izloženosti, u kojem opsegu i koje su to relevantne
i egzaktne metode za identifikaciju i evaluaciju izloženosti gubicima? Ovim
problemima ne bave se samo tvrtke, kao osiguranici već i posrednici u osiguranju
nadopunjujući proces osiguranja gdje to osiguravajuće tvrtke ne rade, kao uslugu
osiguraniku. Kao dio tog procesa možemo promatrati i izviješće za ugovaranje osiguranja
(underwriting reports) koje osiguratelju i osiguraniku prvenstveno služi za ocjenu njegove
izloženosti potencijalnim štetama (riziku) koje može osigurati, te izračuna PML-ova
odnosno najveće vjerojatne štete kojoj neka tvrtka ili osiguratelj mogu biti izloženi.
Dakle, sličan process ocjene izloženosti riziku, ali s tom razlikom što se u osiguranju radi
o preuzetim rizicima iz drugih djelatnosti u osiguranje, a ne riziku koji je prisutan kao
12
G.E.Reida op.cit.p. 40 ,Osiguravajuće društvo Sjeverne Amerike, Risk management: Jedno od
profesionalnih razmišljanja
13
Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod i Masmedia, Zagreb 1995, p.511
14
R. Bennett , Management, Informator, Zagreb 1994 p.3
15
M.Novak, P.Sikavica, Poslovna organizacija , Informator, Zagreb, 1992. p.218
47
stanje objektivnih okolnosti, i okruženja. U tom slučaju govorimo o managementu u
osiguranju ili upravljanju rizicima preuzetih u osiguranje. Risk management suprotno
tome upoznaje tvrtku i daje pregled o svim mogućim štetama kojima je pojedina tvrtka
izložena tijekom poslovanja i tek na temelju takvih analiza donose se odluke o tome koje
rizike i u kojem opsegu osigurati ili na neki drugi način umanjiti štetno djelovanje takve
izloženosti tijekom poslovanja. Osiguravajuće tvrtke koje takve usluge mogu pružiti
svojim osiguranicima u svakom slučaju mogu računati na dugoročnost svojih odnosa i
realniji pristup osiguranika problematici osiguranja općenito.
3.2. RISK MANAGEMENT I MANAGEMENT U OSIGURANJU
Risk management ne smije biti izjednačen s managementom u osiguranju. Risk

management je širi pojam i razlikuje se od menagementa u osiguranja u nekoliko
aspekata. Prvo, risk management više pažnje posvećuje identifikaciji i analizi čiste
izloženosti riziku gubitka i tehnikama za spriječavanje takvih gubitaka. Drugo, kao
dodatak osiguranju, risk management upotrebljava druge tehnike za obradu izloženosti
riziku koje uključuju izbjegavanje, kontrolu gubitka, samopridržaj, osiguranje te
neosiguravateljni transfer rizika. Konačno risk mangement ima veći utjecaj na tvrtku
nego management u osiguranju. Uspješan risk management program zahtijeva
kooperaciju brojnih pojedinaca i odjela tvrtke za razliku od managementa u osiguranju
koji traži ukljućivanje manjeg broja osoba. Rezimirajući izložene konstatacije možemo
zaključiti da management u osiguranju, iako uži pojam mora koristi slične tehnike za
upravljanje preuzetih rizika u osiguranje s bitnom napomenom da su tehnike upravljanja
preuzetim rizicima u osiguranje (suosiguranje, reosiguranje,itd.) u svakom slučaju
sofisticiranije i naprednije od onih u korištenih u upravljanju čistim rizikom kod
osiguranika.
Prilog 3. Koraci u risk mangement procesu
Identifikacija potencijalnog gubitka
Evaluacija potencijalnog gubitka
Izbor odgovarajuće tehnika za

upravljanje gubitcima
1. Izbjegavanje
2. Kontrola gubitka
3. Samopridržaj
4. Neosigurateljni transfer
5. Osiguranje
48
Implementacija programa
Kao što možemo vidjeti, da bi risk menadžer imao efektivan program on se mora
pridržavati gore navedenih koraka u risk management procesu.
3.3. IDENTIFIKACIJA POTENCIJALNE ŠTETE
Identificirati sve potencijalne gubitke u tvrtki znači pažljivo locirati sve

moguće štete koje ne moraju uvijek biti osigurljive, kao:
Imovinske gubitke
Gubitke prihoda
Gubitke s osnova odgovornosti
Smrt i onesposobljavanje ključnih ljudi
Prevare, kriminalne radnje te nečasne radnje zaposlenika
Gubitke zaposlenika
Međunarodna izloženost gubitcima (tvornice, imovina, i osoblje u
inozemstvu, odgovornost)
Mnoge tvrtke posluju globalno i u tom će smislu zahtjevi prema risk

managementu biti još izraženiji, pogotovo u dijelu identifikacije izloženosti riziku gubitka
u međunarodnom okruženju.
Risk menadžer ima nekoliko izvora informacija koji mu koriste u identifikaciji
izloženosti gubitku. Kao prvo, možemo navesti fizičke inspekcije postrojenja i poslovnih
operacija pojedine tvrtke. Zatim slijede opširni upitnici (questionars) s analizom rizika
koji mogu dati odgovore na skrivenu izloženost rizicima koji su zajednički za sve tvrtke.
Poslovne planove i mape koje opisuju proizvodnju i isporuku koji mogu otkriti uska grla
koja mogu imati velike financijske gubitke. Financijska izviješća otkrivaju glavna
sredstva tvrtke koja moraju biti posebno zaštićena. Konačno djelomičnai i statistička
štetovna iskustva iz prethodnih razdoblja mogu biti od nemjerljive vrijednosti u
identifikaciji glavne izloženosti gubitcima pojedine tvrtke.
3.4. EVALUACIJA POTENCIJALNIH GUBITAKA
To je drugi važan korak u risk management procesu i služi za procjenu i mjerenje

samog gubitka na tvrtku. Ovaj korak uključuju procjenu potencijalne učestalosti i same
veličine gubitka koji bi mogli pogoditi tvrtku. Učestalost šteta odnosi se na vjerojatni
broj šteta koje se mogu dogoditi unutar nekog zadanog vremenskog perioda, dok se
procjena visine šteta odnosi, na vjerojatnu visinu štete koja se može dogoditi.
Jednom kada risk menadžer procijeni učestalost i visinu šteta za svaku vrstu
mogućeg gubitka različiti izvori šteta mogu biti rangirani prema njihovu utjecaju i
značaju. Na primjer, izloženost gubitcima koji mogu uzrokovati bankrot tvrtke ima
daleko veći značaj nego mogućnost izloženosti manjim štetama. Dodatno, stvarna
učestalost i visina šteta mora biti procijenjena tako da risk menadžer može izabrati
49
najbolju tehniku ili kombinaciju tehnika kojima upravlja ukupnim štetama ili gubicima.
Ako se, recimo, određene štete dešavaju u očekivanim razdobljima i visini, te mogu biti
predvidljive, može se formirati poseban fond i biti tretiran kao tekuće održavanje.
Ako se naprotiv utvrdi da te štete nisu predvidljive i da znatno osciliraju u visini i
učestalosti razmatraju se druge tehnike za upravljanje štetama, a jedna od njih je i
osiguranje. Iako risk management mora razmotriti i učestalost i visinu potencijalne
štete utvrđivanje pojedinačne visine šteta je daleko važnije od učestalosti i zato risk
menadžer mora utvrditi kako maksimalno moguću štetu (MPL- maximal possible loss)
tako i maximalno vjerojatnu štetu (PML- maximal probable loss). Predviđanje mogućih
scenarija nastanka izrazite štete kod pojedinog gospodarskog subjekta koji bi mogao
ugroziti poslovanje tvrtke, iako izgleda kao igra s nečim što bi bilo, kad bi bilo itekako je
ozbiljan i zahtjevan posao i svaka ozbiljna tvrtka takvu analizu traži zbog vlastitog
interesa. Na primjer, ako pretpostavimo da tvornica ostane potpuno uništena poslije velike
poplave, risk menadžer može procijeniti da bi troškovi popravka, troškovi uklanjanja
ostataka i ostalih troškova bili u visini 20.000.000 Eura. Na ovaj način, maksimalno
moguća šteta (EML, MPL) je 20 miliona Eura.Risk menadžer može isto tako procijeniti,
da šteta od poplave koja bi napravila veću štetu od 15 miliona Eura nije vjerojatna, jer se
takve poplave događaju jedan puta u 50 godina i on može ignorirati tu činjenicu, odnosno
događaje koji se dešavaju tako rijetko. Na ovaj način, za risk menadžera je najveća
vjerojatna šteta (PML) 15.000.000 Eura. Katastrofalne je štete svakako vrlo teško
predvidjeti jer se ne dešavaju često, ali njima se mora dati najveći prioritet zbog njihovog
utjecaja na tvrtku.
Primjer16: Veliki požar u vlaku „Ledenjački zmaj“ u tunelu Kaprunskog ledenjaka – 155 poginulih skijaša.
Neke od činjenica:
- vlak se penjao s 911 m na 2446m nadmorske visine

- 3298m dug tunel na putu do vrha glečera promjera 3,6m
- uspon 42,8%
- u tunelu su bile samo servisne stepenice
- 2 gondole na kružnom kabelu
- u sredini tunela se nalazilo proširenje tunela za mimoilaženje vlaka
- servisni usporedni tunel bio je dug 600 m
Što se dogodilo? U prostoru vozača vlaka na stražnjoj strani gdje vozača nije bilo, jer se vlak
uspinjo (u trenutku nesreće vlakom je upravljao samo jedan vozač i to s prednje strane) došlo je do
istjecanja ulja iz plastične cijevi hidraulične kočnice. U stvar,i zbog manjeg požara na neispravnom grijaču
vlaka koji je otopio plastičnu cijev sa zapaljivim hidreuličnim uljem kočnica, 2,5 min. nakon polaska
neispravni grijač zapalio je ulje iz hidraulične kočnice. 540m nakon ulaska u tunel vlak se automatski
zaustavio zbog niskog pritiska u hidrauličnim kočnicama. Vrata su bila zatvorena a zbog efekta dimjaka
požar se vrlo brzo proširio. Samo 12 osoba uspjelo je izači iz vlaka i krenuti u suprotnom smjeru od
razvijanja požara. Vozač je uspio otvoriti vrata, u okolini otrovnog dima, bez svjetala za izvanredne
situacije i bez prostora za izlaz u nuždi.Svemu tome pomogla je i visokozapaljiva odječa skijaša Rezultat je
bio 150 mrtvih u vagonu gdje je izbio požer, dvoje u drugom vagonu i troje na izlazu iz tunela čak tri
kilometra dalje od nastanka požara.
Opći je zaključak nakon nastale štete da su putnici u tunelu trebali biti dodatno zaštićeni od požara.
Vlak je trebao biti izgrađen od negorivih materijala, tunel je trebao imati izlaz za nuždu, ventilaciju i svjetlo
odnosno komunikacijske kanale.
16
Risk Consult, Risk management seminar 2006
50
Nastaloj materijalnoj šteti trebalo je pridodati građanske parnice protiv tvrtke s osnova nepažnje ili
objektivne odgovornosti.
Bez obzira što je poginulo najviše stranaca pa i nekoliko Amerikanaca, Njujorški sud odbio je nadležnost u
pogledu vođenja postupka. Iako su vođeni kazneni postupci protiv mnogih osoba nitko nije osuđen, ali je
unatoč toga Austrija izmijenila zakone u smislu mogućnosti kaznenog gonjenja kompanija i odgovornih za
slične situacije u budućnosti.
Što osiguratelji mogu naučiti iz ovakvih šteta :
- da je nastala šteta bila nepredvidiva, ali moguća,
- da se ostvario najgori mogući scenario,
- da su želježničku uspinjaču dizajnirali vrhunski austrijski inžinjer,i
- Kaprun pokazuje da je razumijevanje rizika požara od običnih inžinjera veoma loše,.
- kako se ne može biti siguran u aktualno znanje stručnjaka,
- zakonodavstvo ima veliki utjecaj na inžinjere, a oni grade i konstruiraju na temelju takvih
zakonskih odredbi,
- rizik je puno veći kada se određeni projekti rade na temelju i isključivo zakonskih odredbi
Osigurtelji moraju naći odgovor na slijedeća pitanja:
- Da li se mogao predvidjeti ovakav scenario požara nakon izvršenog pregleda rizika od strane
risk menadžera?
- Kakvi bi rezultati pregleda rizika bili od strane osoba zaduženih za pitanja odgovornosti?
- Da li su risk menadžeri dužni upozoriti uprave tvrtki o mogućnosti nastanka ovakvih
katastrofalnih posljedica?
- Da li svaka tvrtka treba ekspertizu o svojoj izloženosti nastanka šteta?
Primjer 217: Povlaćenje neispravnih baterija Sony s tržišta
Baterije na punjenje: Da li je to mogući izvor emerging rizika koji bi trebalo pobliže istražiti?
- 4,1 mio.Dell notebook-a je povučeno s tržišta u kolovozu 2006 zbog greške na Lithium –
ionskoj bateriji koje proizvodi Sony
- Slijedilo je povlaćenje 526.000 Lenovo notebook-a, 1,8 mio Apple i Thoshiba sa 340.000
komada.
- U decembru 2005 Dell je isto tako povukao 22.000 baterija, a HP 135.000 te drugih 15.700
komada u aprilu 2006.
Baterije imaju veoma široku primjenu, gotovo svugdje; kod mobilnih telefona, digitalnih kamera,
strojeva za bušenje, kompjutera itd.Postoje veoma mnogo primjera gdje su te baterije jednostavno
eksplodirale. Još jedna strana ovog proizvoda je da ga koriste u velikom broju kako tvrtke tako i fizičke
osobe.
U čemi se sastoji rizik kod baterija;
- Potpuno napunjene baterije moraju biti vrlo jake kako bi zadovoljile svrhu upotrebe jer se
koriste za uređaje niske voltaže (12 Volti), a pune se s visokim naponom(220 V) pa uslijed
toga proizvode visoku temperaturu.
- Postoje problemi i s NiMH, ali manji
- Problemi s lažnim ili repliciranim baterijama od strane neovlaštenih proizvođača
Kakve su štete moguće?
Veliki broj baterija na punjenje bio je povučen iz prodaje ili su proizvodi koji su imali u sebi te
baterije bili povučeni kao što je to bilo veliko povlaćenje Sony-evih baterija i to zbog slijedećih razloga;
- 15.svibnja 2006. – na letu br.435 Lufthanse iz Čikaga u Minhen na laptopu se desio
požar
17
Risk Consult, Risk management seminar 2006
51
- 5.veljače 2005 – na teretnom avionu United Parcel Service za vrijeme slijetanja desio
se požar na compjutoru koji je imao litium bateriju
Navedeni događaji doveli su do potpunog povlaćenja (product recoll) Sony –evih baterija s
jedinim ciljem sprijećavanja većih šteta. Šteta za osiguratelje vezana uz troškove povlačenja proizvoda
kretala se oko 200 mil. Euro. (više o product recoll osiguranju u poglavlju VIII). Ovo područje je za
osiguratelje poseban izazov jer je potencijalni izvor katastrofalnih šteta.Da li se zbog izrazitog razvoja
kompjutora i njihove primjene i to može smatrati emerging rizikom?
3.5. ODABIR ODGOVARAJUĆE TEHNIKE ZA UPRAVLJANJE

IZLOŽENOSTI RIZIKU
Glavne tehnike za upravljanje štetama su :
Izbjegavanje
Kontrola šteta
Samopridržaj
Neosigurateljni transferi
Osiguranje
Izbjegavanje šteta i kontrola šteta su tehnike kontrole rizika dok su ostale tri financijske
tehnike jer predviđaju određena sredstva unutar ili izvan tvrtke.
Izbjegavanje
Izbjegavanje znači da se uočena izloženost određenoj šteti izbjegne. Na primjer

tvrtka može izbjegnuti rizik poplave, ukoliko postrojenja ne gradi na poplavom
ugroženom području; farmaceutska tvrtka koja proizvodi lijekove sa opasnim popratnim
reakcijama na lijekove može prestati proizvodnju istih itd. Glavna prednost tehnike
izbjegavanja je što se smanjuju izgledi za nastanak štete na nulu. Izbjegavanje izloženosti
ima dva nedostatka. Prvo, što nije uvijek moguće izbjegnuti sve gubitke, a drugo što ne
može biti praktično i isplativo izbjegavati svaku izloženost određenom riziku.
Kontrola šteta
To je druga metoda za upravljanje štetama u risk management procesu. Aktivnosti

unutar te metode svode se na smanjivanje učestalosti i visine ukupnih šteta. Cilj aktivnosti
u kontroli šteta svoda se na promjenu karaktera izloženosti riziku na onu razinu koja je
prihvatliva tvrtki; tvrtka prihvaća određenu izloženost riziku, ali želi smanjiti učestalost i
ukupnu visinu šteta. Mjere pomoću kojih te ciljeve određena tvrtka postiže s aspekta
učestalosti su kontrola kvalitete, vozačke dozvole, striktno primjenjivanje pravila za
zaštitu i poboljšanja u dizajnu proizvoda( poznato je, da je to jedan od izvora šteta s
osnova odgovornosti za proizvode s nedostatkom). Mjere za smanjenje visine štete su na
primjer instaliranje automatskih šprinler uređaja ili protuprovalnih alarma, organizirana
služba hitne pomoći, ograničavanje iznosa gotovine u raznim spremištima i prijevozu koji
mogu biti ukradeni, rehabilitacija povrijeđenih ljudi.
Pridržaj (Retention - samopridržaj)
52
To je još jedna od vrlo važnih tehnika za upravljanje štetama jer s njom tvrtka
regulira koji će iznos pojedinačnih šteta pasti na njezin teret iz određenog štetnog
događaja. Politika pridržaja provodi se u risk management procesu onda kada su prisutna
tri slijedeća uvjeta.
Prvo, onda kada ne postoji niti jedna druga tehnika za upravljanje rizikom.
Ponekad osiguratelji ne žele ugovarati osiguranje za određene tipove rizika ili izloženosti
bez osiguranikova učešća u štetama, odnosno pokriće može biti preskupo.
Drugo, kada je procjena najveće moguće štete minimalna
Treća je situacija kada su štetni događaji visoko predvidljivi, kao što je to sa

štetama kod rizika loma strojeva, štete na vozilima, povrede radnika na poslu, itd. Risk
menadžeri mogu na osnovu prošlih iskustava procijeniti vjerojatni raspon učestalosti i
visine šteta i rezervirati sredstva tvrtke za tu namjenu pod uvjetom da su to iznosi koje
tvrtka može nositi samostalno.
Utvrđivanje razine pridržaja
Ako se pridržaj koristi kao tehnika risk managementa, risk menadžer mora
utvrditi visinu pridržaja što znači u novčanim iznosima iskazati štete koje će tvrtka
samostalno nositi. Financijski snažne tvrtke mogu imati više iznose pridržaja . Postoje
mnoge metode za utvrđivanje tog iznosa, međutim ovdje ćemo istaknuti samo dvije .
Prvo, tvrtka može utvrditi razinu pridržaja bez da to ima utjecaja na ostvarivanje njezine
dobiti i prihoda. Jedno grubo pravilo govori da maksimalni iznos visine pridržaja može
biti u visini 5% od tvrtkine godišnje dobiti prije oporezivanja iz tekućeg poslovanja.Drugi
je pristup da se iznos pridržaja utvrđuje kao postotak tvrtkinog radnog kapitala, nešto
između 1% i 5% tog iznosa.18
Plaćanje šteta
Ako se pridržaj upotrebljava kao metoda za upravljanje rizikom i štetama moraju

postojati i metode za plaćanje tih istih šteta.Tvrtka može platiti štete izvan svojih tekućih
neto prihoda, ako ih tretira kao troškove za tekuću godinu. Unatoč tome veliki broj šteta
može prijeći neto prihode. Druga metoda plaćanja su posebne rezerve sredstava ili
posebni fondovi za te namjene. Treći način su krediti iz kojih se podmiruju ti troškovi, a
oni su vezani s dodatnim troškom kamata.
U svrhu plaćanja šteta može biti korišten i “kaptiv osiguratelj” kao tvrtka
osnovana i u vlasništvu osiguranika, kojoj je osnovni cilj osiguranje tvrtke koja ju je
osnovala. Ako je kaptiv osnovan samo od jedne tvrtke vlasnika, kao recimo od strane
jedne velike korporacije onda se on raspoznaje kao”čisti kaptiv”. U slučaju da je kaptiv
18
George E. Reida, op.cit. p.45.
53
osiguravatelj u vlasništvu više tvrtki ili asocijacija onda se on zove “grupni kaptiv”.
Kaptiv osiguravatelji najčešće se osnivaju u zemljama s povoljnim zakonodavnim
okruženjem, niskim kriterijima za kapitalizacijom s nižim poreznim stopama. Kaptiv
osiguratelji imaju neke prednosti za osiguranike koji ga osnivaju, a temeljni razlozi za
njihovo osnivanje su:
Poteškoće u dobivanju odgovarajučeg osiguranja. Tvrtka vlasnik vjerojatno je

imala poteškoća u dobivanju određene vrste osiguranja od komercijalnog
osiguratelja te je osnovala vlastitog kaptiv osiguratelja koji joj je to omogućio. To
je posebno interesantno velikim globalnim tvrtkama bogatim kapitalom kojima je
bilo onemogućeno dobivanje određenih pokrića za rizike kojima su posebno
izložene kao pokrića za odgovornost te političke rizike. Osnivanjem kaptiva
smanjuju se i troškovi osiguranja zbog nižih operativnih troškova provedbe
osiguranje, izbjegavanja troškova posrednika (agenata i brokera), ostvarenih
prihoda na investirana sredstva premije i rezerve koje bi inače ostvario
komercijalni osiguravatelj.
Zbog veće stabilnosti prihoda. Kaptiv osiguravatelj pruža veću stabilnost u
prihodima jer su povremene fluktuacije u osiguranju i njihov utjecaj na tvrtku
smanjeni.
Olakšan je pristup reosigurateljima. Kaptiv ima lakši pristup reosiguratelju jer
oni posluju samo s osiguravateljima, a ne osiguranicima.
Profit. Kaptiv može biti izvor profita osiguravajući druge tvrtke u grupaciji
osnivača. U trenutku kad kaptiv osiguravtelj počinje osiguravati i ostale tvrtke, a
koje nisu njezini osnivači on postaje komercijalni osiguratelj.
Moguće poreske olakšice – Uobičajeno je, ali ipak različito od zemlje do zemje
da se premije osiguranja plaćene u kaptiv tvrtku ne oporezuju. Tumaćenja su da se
ovdje ne radi o bitnijem transferu rizika na osiguratelja već je plaćanje premije
slično kao izdvajanje u vlastite rezerve sigurnosti (samoosiguranje).
Današnja globalizacija poslovanja pojedinih tvrtki samo može potaknuti nastanak
novih kaptiva. Za takve je tvrtke vrlo teško pronaći međunarodnog osiguratelja koji bi
zadovoljio njihove globalne operativne potrebe pogotovo imovinskih i političkih rizika.
Najteže je za risk menagere pronaći pokriće za štete od odgovornosti na međunarodnoj
razini zbog zakona pojedinih zemalja i različitog načina utvrđivanja šteta.
Samoosiguranje (self insurance)
Tehnički gledano tu se ne radi o osiguranju, jer čisti rizik nije transferiran

osiguravatelju. Kod samoosiguranja se radi o specijalnoj formi planiranih pridržaja tvrtke
s kojima ona u cijelosti nosi svoju izloženost potencijalnim štetama. Bolji naziv za
samoosiguranje bi bilo vlastito financiranje šteta iz fondova specijalno namijenjenih za te
svrhe.
Prednosti i nedostaci pridržaja
Tehnika pridržaja u risk management procesu ima svojih prednosti i nedostataka.

Prednosti su što tvrtka ušteđuje novac, ako su štete manje u odnosu na premiju koju bi
54
platili osiguratelju, manji su troškovi usluga procjenitelja, provizija, brokeraža i poreza.
Tehnika pridržaja stimulira provedbu preventivnih mjera.
Nedostaci se svode na mogućnost nastanka većih šteta od određenog pridržaja i većih
troškova nego što bi bilo plaćanje premije osiguranja, te se troškovi se višestruko
uvećavaju.
Neosigurateljni transferi
To je metoda upravljanja rizicima suprotna osiguranju kojom se čisti rizik i

njegove financijske posljedice prebacuju na nekog drugog. Neosigurateljni transferi se
provode ugovorima, kao recimo ugovorima o leasingu itd. Na primjer, ugovor s
građevinskom tvrtkom o izgradnji objekta specificira da da je izvođač odgovoran za sve
štete na objektu za vrijeme građenja ili se u ugovor između dviju tvrtki može ugraditi
klauzula kojom druga tvrtka preuzima zakonsku odgovornost druge strane u pojedinim
poslu (hold-harmless clause).
Osiguranje
Osiguranje je možemo slobodno zaključiti najraširenija tehnika u risk

management procesu za upravljanje rizicima. Uobičajen je stav u tržišno i osigurateljno
razvijenim sredinama da se ono najprikladnije koristi u situacijama male vjerojatnosti da
šteta nastane, ali veće vjerojatnosti da ta šteta bude velika.
Risk management i osiguranje. Ako risk menager koristi osiguranje da pokrije

određeni rizik on mora obratiti pozornost na pet ključnih područja, a to su:
Izabrati odgovarajuće pokriće
Izabrati osiguravatelja
Pregovarati o uvjetima za osiguranje
Dati odgovarajuće informacije za dobivanje odgovarajučeg
pokrića
Periodično raditi reviziju osigurateljnog programa
Zbog čega se to ističe? Pa upravo zbog toga što je risk management imanentan
tvrtkama koje se osiguravaju i svakim će danom dobivati više na značaju. Poznavajući
ovaj process omogučit će osigurateljima da prilagode svoje ponude potrebama
osiguranika, i prošire svoje usluge i u dijelu risk management procesa gdje imaju najviše
znanja i veliko iskustvo s štetama.Već u prvom koraku (izbor odgovarajučeg pokrića) risk
menadžer pojedine tvrtke susreće se s problemom manjka novca za osiguranje svih
mogućih šteta. Potreba za osiguranjem može biti podjeljena u nekoliko kategorija ovisno
od značaja pojedinog osiguranja. Jedna korisna klasifikacija dijeli potrebu za osiguranjem
u tri kategorije:
Bitna osiguranja
Poželjna osiguranja
Upotrebljiva
U bitna osiguranja uključuju se ona obvezna po zakonu ili ugovorom. Isto tako u
ovu grupu osiguranje ubrajaju se i ona koja štite od katastrofalnih šteta. Poželjna su
osiguranje ona koja se uzimaju za manje štete, ali koja ne mogu uzrokovati propast tvrtke.
Upotrebljivim se smatraju ona koja se koriste za sitne štete koje bi mogle tvrtku ostaviti u
55
neugodnoj situaciji. Risk menadžer isto tako utvrđuje i odbitnu franšizu koja se utvrđuje
radi eliminacije sitnih šteta i vezujućih administrativnih troškova, što opet rezultira
smanjenjem premije osiguranje. U utvrđivanju odbitne franšize može biti govora o
relativno malim odbitnim franšizama ili o izrazito velikima, gdje se u biti radi o
pridržajima. U biti za takve odluke tvrtka mora biti izrazito financijski jaka, a ti se iznosi
ugovaraju u visini maksimalne vjerojatne štete, ukoliko taj iznos štete može podnjeti
sama, a osiguranje traže samo za iznose iznad toga.
Drugo na što se pažnja risk menadžera mora usmjeriti je odabir osiguratelja
što uključuje ispitivanje njegove financijske snage, rezultata gledano kroz prizmu ukupno
ugovorene premije osiguranje i kapitala (investiranja slobodnih sredstava) dovoljnost
rezervi, vrste ugovorenih poslova osiguranje u portfelju te kvalitete managementa.
Istovremeno, u izboru osiguratelja risk menadžer mora razmotriti i dostupnost usluge risk
menadžera osiguratelja. Sva bit risk management procesa, za osiguratelja, sastoji se
ne samo u upravljanju preuzetim rizicima u osiguranje već i davanju istih usluga
osiguranicima. Ta usluga uključuje kontrolu šteta, identifikaciju potencijalnih šteta te
procjenu šteta. Konačno, prema Reidi19 risk menadžeri kao profesionalci u tvrtkama
kojima daju svoje usluge imaju u prosjeku 13 godina iskustva na poslovima u
osiguravajućim kućama, što znači da su osiguratelji jedini pravi izvor risk menadžera.
Nakon što je prema tim kriterijima izabran osiguravatelj treći se korak sastoji u
pregovaranju oko uvjeta za osiguranje. Na taj se način kreiraju posebne police za
osiguranje koje odstupaju od standardnih zbog raznoraznih posebnih ugovaranja. Ipak
treba napomenuti da se to radi samo za veće i velike tvrtke gdje se u pregovore uključuju i
brokeri odnosno posrednici u osiguranju. Konačno program osiguranja se periodički
procjenjuje što uključuje analize rada agenta ili brokera, potrebnog pokrića, troškova
osiguranja, kvaliteta usluge kontole šteta, da li su štete plaćene na vrijeme ili nisu, te razni
drugi faktori.
Prednosti osiguranja
Osiguraniku će nakon štete biti nadoknađena šteta, tvrtka nastavlja normalno
poslovanje bez odstupanja ili fluktuacije u svojim prihodima
neizvijesnost se smanjuje što tvrtki omogućuje slobodno planiranje svojih poslova
osiguravatelji osim osiguranja pružaju i usluge kontrole šteta, analize izloženosti
te procjene šteta
Nedostaci osiguranja
Plaćanje premije osiguranja je značajan trošak koji se najčešće mora platiti
unaprijed
Najčešće se u utvrđivanju i pregovaranju o uvjetima o osiguranju te dokazivanju
nastanka štete potroši suviše vremena
Koju metodu upravljanja štetama upotrijebiti?
U utvrđivanju odgovarajuće tehnike ili metode za upravljanje štetama može se koristiti i
matrica u kojoj su klasificirane štete prema učestalosti i intenzitetu. Matrica nam pokazuje
i koju metodu upravljanja rizicima možemo koristiti
19
G.E.Reida, op.cit.p.52.
56
Prilog 4. Risk management matrica
VRSTA ŠTETE UČESTALOST VISINA ŠTETE NAJBOLJA

ŠTETE TEHNIKA ZA
UPRAVLJANJE
RIZIKOM
1 NISKA NISKA PRIDRŽAJ
2 VISOKA NISKA KONTROLA

ŠTETE I
PRIDRŽAJ
3 NISKA VISOKA OSIGURANJE
4 VISOKA VISOKA IZBJEGAVANJE
Prvu vrstu izloženosti karakterizira niska učestalost i visina šteta. Primjer mogu biti sitne
krađe u uredima, sitni lomovi na kanc. strojevima kojima se može upravljati pridržajem
odnosno nema potrebe za osiguranjem.
Drugu vrstu izloženosti karakterizira visoka učestalost, ali s malim iznosima šteta za što
se predviđa kontrola šteta i poduzimanje preventivnih mjera zaštite odnosno kontrola.
Primjer mogu biti povrede na radu, oštećenja vozila, krađe u trgovinama.
Treća vrsta izloženosti u prvi plan istiće osiguranje jer se rijetke ali velike štete najbolje
riješavaju osiguranjem. Tu se ubrajaju, eksplozije, požari, prirodne nepogode i
odgovornost.Risk menadžer može koristiti i kombinaciju pridržaja i osiguranja s ćime
postiže nižu cijenu osiguranja.
Četvrta izloženost odnosi se na visoke štete i visoku učestalost koje je najbolje
izbjegavati. To mogu biti štete u unutrašnjem transportu, karakteristični lomovi strojeva,
poplave itd.
3.6. IMPLEMENTACIJA RISK MANAGEMENT PROGRAMA
To je četvrta točka risk management procesa koja uključuje utvrđivanje stavova i

zaključaka u pogledu politike tvrtke prema tretiranju izloženosti štetama i ciljevima
tvrtke. Ona isto tako informira uprave tvrtki vezano uz proces upravljanja rizicima, daje
risk menadžerima veći autoritet, te propisuje standarde za obavljanje poslova risk
menadžera. Dodatno, može biti napisan risk management priručnik koji cijeli proces
opisuje u detaljima, te može biti vrlo koristan za obuku novih zaposlenika koji će dati svoj
doprinos programu.Priručnikom se isto tako prisiljava menadžere da točno utvrđuju svoje
i tuđe odgovornosti, ciljeve i tehnike kojima će se služiti.
Cjelokupni proces upravljanja rizicima pojedine tvrtke uključuje i kooperaciju s drugim
sektorima kao:
• računovodstvo koje internim aktima može smanjiti nečasne radnje
samih zaposlenika,
• financije koje daje informacije i pokazuje kako gubitci i štete mogu
obezvrijediti profite i gotovinu,
57
• marketing , proizvodnja, kadrovska služba itd.
Risk management je definiran kao proces identifikacije i procjene čistog rizika
odnosno čiste štete s kojima se svaka tvrtka suočava započinjući svoju djelatnost. Ovim
procesom razmatraju se svi rizici, a ne samo oni koji su osigurljivi i u tom dijelu se risk
management razlikuje od managementa u osiguranju. Osiguranje je samo jedna od
nekoliko metoda s kojoma se upravlja rizicima. Drugo, risk management najveću
pažnju posvećuje identifikaciji i evaluaciji izloženosti čistom riziku i treće risk
management radi periodične procjene svih mjera i tehnika za upravljanje rizicima, a ne
samo osiguranje. Konačno risk management traži kooperaciju ostalih dijelova tvrtke dok
management u osiguranju to ne traži.Risk management proces se sastoji od nekoliko
osnovnih koraka; identifikacija potencijalne šteta, evaluacija, izbor odgovarajuće tehnike
kojom se regulira ta izloženost, implementacija cijelog programa. Od svih tehnika
osiguranje ipak ostaje najsigurnija tehnika za transfer potencijalne štete na
drugoga..O menagementu u osiguranju nismo puno govorili, ali je očito da su ta dva
procesa povezana i čine jednu cjelinu u razmatranju problematike rizika. Management u
osiguranju se bavi upravljanjem rizicima koji su preuzeti u osiguranje, znači u najvećoj
mjeri istih onih rizika kojima se upravlja u pojedinoj tvrtki kao osiguraniku. Proces
upravljanja rizikom od osiguranika prebacuje se na osiguravatelja koji isto tako evaluira
preuzete rizike u osiguranje te odlučuje kojim će tehnikama rizik nastanka štete svesti na
najmanju moguću mjeru i koje će mu omogućiti ostvativanje dobrih poslovnih
rezultata.Dakle radi se o istim procesima s tom razlikom da osiguratelji mogu nadopuniti
ukupnost svojih usluga koje gospodarski subjekti traže. Ukupnost znanja i iskustva koje
osiguravatelji nesumnjivo imaju više od ostalih još jednom može biti korisno iskorišteno
u zadovoljenju potreba sigurnosti osiguranika.
Udruženje ili grupni kaptiv Association or group captiv
Dostupno osiguranje Available insurance
Izbjegavanje Avoidance
Kaptiv osiguratelj Captive insurer
Odbitna franšiza Deductible
Poželjna osiguranja Desirable insurance
Bitna osiguranja Essential insurance
Kontrola šteta Loss control
Učestalost šteta Loss frequency
58
4 Poglavlje
PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I

OSIGURANJE
Osnovna pravna načela koja reguliraju ugovor o osiguranuj
Načelo naknade štete:

- stvarna vrijednost, metode utvrđivanja stvarne vrijednost
- tržna vrijednosti
- nova vrijednost
- sporazumno utvrđena vrijednost
- izuzetci od principa naknade štete
Načelo osigurljivog interesa u osiguranju imovine i života
Načelo subrogacije ( svrha i značaj)
Načelo posebno dobre vjere
Osnovni zahtjevi koji su potrebni za formiranje ispravnog ugovora o

osiguranju
Razlike između ugovora o osiguranju i ostalih ugovora
Uvjeti koje ugovor o osiguranju mora ispunjavati
Osnovne karakteristike ugovora o osiguranju
Ključni osigurateljni termini 66
59
“Obuka onih koji su uključeni u poslove osiguranja traži i poznavanje
osnovnih pravnih načela na kojima počiva osiguranje“20
4.1. OSNOVNA PRAVNA NAČELA KOJI REGULIRAJU RIZIK I

OSIGURANJE
Svaki od nas posjeduje barem jednu policu osiguranja, međutim rijetko tko je i
pročita, jer smatra da to tako mora biti pogotovo za police osiguranja obvezne po zakonu.
Pa ako vam se slučajno i desilo da pročitate policu vjerojatno niste razumijeli dato
pokriće. Ugovor o osiguranju je prvorazredan ekonomski posao, ali je isto tako i
kompleksan zakonski dokumenat koji u sebi sadrži opće zakonske odredbe o sklapanju
ugovora, ZOO-a, Zakona o osiguranju, te uvjeta za osiguranje. Svatko tko kupuje
osiguranje na tržištu trebao bi poznavati osnovna pravna načela koji utječu i odnose se na
svaki ugovor o osiguranju. To istićemo zbog toga što ćemo puno jasnije u slijedećim
poglavljima razumijeti svaki pojedinačni ugovor o osiguranju, ako razumijemo osnovne
pravna načela na kojima se ti ugovori temelje. Znači, raspravljamo o osnovnim pravnim
načelima koji moraju biti zadovoljeni kako bi ugovor o osiguranju bio pravno valjan i
posebnim zakonskim odredbama kojima se ugovor o osiguranju razlikuje od ostalih
ugovora.
Načelo naknade štete
Načelo naknade štete je najvažnije pravno načelo u području osiguranja. Ono

utvrđuje da osiguranik ne smije profitirati iz štete pokrivene osiguranjem, već šteta
treba biti naknađena u približno istom financijskom iznosu koji je postojao prije nastanka
štetnog događaja. U osiguranjima imovine, ugovori o osiguranju su ugovori o naknadi
štete. Ako se ostvari osigurani štetni događaj, osiguranik ne može dobiti više od stvarne
vrijednosti nastale štete ili stvarne vrijednosti oštećenog predmeta osiguranja.
Načelo naknade štete ima dva osnovna cilja. Prvi je da spriječi osiguranika da profitira iz
osiguranja. Osiguranik ne smije profitirati iz osiguranja nastankom štetnog događaja, ali
mu mora biti naknađena šteta i mora biti doveden u financijsku situaciju koja je bila prije
nastanka štetnog događaja. Na primjer, ako posjedujete kuću vrijednu € 100.000, a
pretrpite štetu od € 15.000 vi ne možete dobiti iznos od € 100.000 na koji je kuća
osigurana, jer bi bilo prekršeno načelo naknade štete. S ovim principom u vodu padaju
sve kombinacije osiguranja na vrijednosti veće od stvarne vrijednosti, dvostruko ili
višestruko osiguranje predmeta osiguranja iz spekulativnih razloga jer u budućoj naknadi
štete osiguranik nikad ne smije dobiti naknadu veću od stvarne vrijednosti osiguranih
predmeta (bez obzira da li je bio višestruko osiguran kod više od jednog osiguravajučeg
društva), pa tome mora biti prilagođena i svota osiguranja.
Drugi je cilj smanjiti moralni hazard. Ako bi nepošteni osiguranik mogao profitirati iz
osiguranja, onda bi svi namjerno izazivali štete s jedinom namjerom profitiranja iz
osiguranja.
Stvarna vrijednost
20
Edwin W, Paterson, Essentials of insurance law 2nd edition New York. McGraw –Hill p.109
60
Osiguranje na stvarnu vrijednost potvrđuje princip naknade štete. U osiguranju
imovine standardna metoda naknađivanja štete osiguraniku je stvarna vrijednost oštećenih
ili uništenih predmeta osiguranja na dan nastanka štete. Ovisno od predmeta osiguranja i
samoga spora među ugovornim stranama upotrebljavaju se tri glavne metode u
utvrđivanju stvarne vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete:
Nabavna vrijednost – amortizacija

Tržna vrijednost
Nabavna vrijednost minus amortizacija je tradicionalna metoda utvrđivanja

stvarne vrijednosti u osiguranju imovine. Ona u obzir uzima inflaciju i amortizaciju
imovinskih vrijednosti kroz vrijeme trajanja. Zamjenski troškovi popravka oštećene
imovine su troškovi novih materijala slične vrste i kvalitete. Amortizacija je odbitak za
fizičku istrošenost, godine starosti i ekonomske zastarjelosti. Na primjer Ivana ima
omiljenu kutnu garnituru koja je izgorjela u požaru. Ako pretpostavimo da je garnitura
stara 5 godina, da je ona amortizirana 50%, a da nova dođe € 1000 tada je stvarna
vrijednost € 500 i Ivana će s osnove police osiguranja dobiti € 500.Kada bi ona dobila €
1000 princip naknade štete bi bio prekršen.
Tržna vrijednost je ona vrijednost koju je kupac spreman platiti za određenu

stvar na slobodnom tržištu. Neki je sudovi i osiguratelji prihvaćaju kao onu vrijednost
koja određuje sadašnju vrijednost za pretrpljenu štetu. Recimo, tržna vrijednost zgrade
može biti niža od sadašnje vrijednosti zgrade bazirane na metodi utvrđivanja sadašnje
vrijednosti po metodi (nabavna – amortizacija). To se može dogoditi zbog loše lokacije
objekta, loše uređenog susjedstva ili ekonomske zastarjelosti zgrade i u takvoj situaciji
osiguratelji plaćaju tržnu vrijednost. Ako se dogodi štetni događaj u situaciji da je tržna
vrijednost manja od sadašnje, osiguratelji će platiti tržnu vrijednost a, ako je situacija
obrnuta, pa je tržna vrijednost veća od sadašnje, osiguratelji će platiti sadašnju vrijednost
poštujući gore navedeno “načelo naknade štete”.
Iako se stvarna ili sadašnja vrijednost najčešće upotrebljava u imovinskim
osiguranjima na stvarnu vrijednost predmeta osiguranja imaju utjecaj i drugi faktori. U
osiguranju od odgovornosti iznos koji se plaća za štetu je stvarna šteta koju osiguranik
mora platiti oštećenome za tjelesne povrede ili štete na stvarima.U osiguranju prekida
poslovanja iznos koji se obično plaća baziran je na gubitku profita (dobit) plus fiksni
troškovi za vrijeme stajanja tvrtke.
Izuzetci od načela naknade štete
Postoji nekoliko važnih odstupanja od načela naknade štete u stvarnom

iznosu a to su:
- načelo naknade prema sporazumno utvrđenoj vrijednosti

- nakanda na novu vrijednost
- naknada po polici životnog osiguranja
- naknada štete po polici osiguranja nezgode
61
Obično se primjenjuje na osiguranje antikviteta, umjetnina, slika i obiteljske

dragocjenosti. Zbog poteškoća u utvrđivanju stvarne vrijednosti pogotovo vrijednosti u
trenutku nastanka štete i osiguranik i osiguratelj sporazumno utvrđuju vrijedenost u
trenutku sklapanja ugovora o osiguranju. Na primjer, ako imate posebno vrijedan antikni
sat koji je pripadao vašoj prabaki i koji vrijedi € 10.000 iako je njegova upotrebna
vrijednost odnosno stvarna vrijednost puno manja. Iskazana vrijednost je najčešće
vrijednost koje takve umjetnine postižu na tržištu antikviteta. Vrijednost koja se
osigurava i plaća mora biti utvrđena obostrano od strane osiguranika i osiguratelja ili
procjenom odgovarajućeg procjenitelja takvih predmeta osiguranja.
Osiguranje na novu vrijednost
Ovo je još jedno izuzeće od principa naknade štete i znači da se kod utvrđivanja
štete neće odbijati amortizacija. Na primjer, pretpostavimo da je krov vaše kuće star pet
godina i da je njegov vijek trajanja dvadeset godina. Ako je krov oštećen u nastaloj oluji i
ako su troškovi popravka iznosili € 10.000 po principu naknade štete po stvarnoj
vrijednosti vi biste dobili € 7.500 jer je krov kroz pet godina amortiziran 25%. Prema
osiguranju na novu vrijednost vi dobivate punu cijenu naknade u iznosu od € 10.000
(minus ugovorena odbitna franšiza ukoliko postoji). Na ovaj se način tehnički ruši princip
naknade štete. Ipak se osiguranje na novu vrijednost primjenjuje na spoznaji da bi
plaćanje stvarne vrijednosti rezultiralo značajnijim gubitkom za osiguranika, jer građani
uglavnom ne izdvajaju sredstva za troškove amortizacije.
NAČELO OSIGURLJIVOG INTERESA
Načelo osigurljivog interesa utvrđuje da osiguranik mora financijski izgubiti ili na

neki drugi način biti obeštećen, ako nastane osigurani slučaj ili šteta.
Svrha principa osigurljivog interesa
Da bi pravno bili valjani, svi ugovori o osiguranju moraju u sebi sadržavati

osigurljiv interes. Ugovori o osiguranju moraju imati uporište u osigurljivom interesu iz
slijedećih razloga:
• zbog spriječavanja igra na sreću

• smanjenja moralnog hazarda
• mjerenja same štete
Prvo, osigurljiv interes je potreban zbog spriječavanja igra na sreću jer kad tog
interesa ne bi bilo ugovor o osiguranju bi bio igra na sreću i bio bi protivan interesu
društva. Na primjer, vi bi mogli osigurati kuću svog najbližeg susjeda i čekati prvu štetu
na njoj. Ili jednostavno možete životno osigurati nekog drugog i nadati se da će što prije
umrijeti kako bi zaradili. Drugo, osigurljiv interes smanjuje moralni hazard jer kada ga ne
62
bi bilo vi bi mogli osigurati tuđu kuću i namjerno na njoj izazvati štetu kako bi profitirali
iz toga. Ali ako osiguranik financijski gubi zbog nastale štete, ništa se ne zarađuje iz
namjerno izazvane štete, jer sredstva dobivena iz osiguranja služe za dovođenje
osiguranih stvari u prvobitno stanje. Konačno, kada postoji osigurljiv interes mjerljiva je i
osiguranikova šteta. U osiguranju imovine, večina je ugovora ugovor o naknadi štete i
mogućnost mjerenja naknade je osigurljiv interes osiguranika. Ako samo plaćanje
štete ne prelazi iznos osigurljivog interesa zadovoljen je i princip nakande štete.
Primjeri osigurljivog interesa:
Postoje situacije u kojima je vrlo poželjno razlikovati osigurljiv interes u

osiguranju imovine, odgovornosti ili osiguranju života
Osiguranje imovine
Vlasnici imovine su primjer gdje je primjer osigurljivog interesa vrlo vidljiv, jer bi
vlasnik imovine pretrpio financijski gubitak ukoliko bi njegova imovina bila oštećena ili
uništena. Potencijalna zakonska odgovornost iz pojedinih izvora opasnosti isto je tako
prepoznatljiv osigurljiv interes. Na primjer, čistionica rublja ima osigurljiv interes u
imovini svojih korisnika usluga, s obzirom da može biti zakonski odgovorna za štetu na
njihovim stvarima kao posljedica nepažnje. Komercijalne banke, štedionice koje daju
zajmove imaju osigurljiv interes u imovini koja je založena zbog tih kredita. Znači banke
uvjetuju davanje kredita osiguranjem nekretnine. Hipoteka na imovini služi kao garancija
za kredit pa ako imovina ostane uništena ili oštećena osiguranje te iste imovine je zamjena
za uništenu hipoteku. Banka koja daje kredit poslovnoj tvrtki ima osigurljiv interes u
zalihama robe koje služe, kao zamjensko sredstvo garancije za kredit. Konačno, ugovorna
prava su izvor osigurljivog interesa. Tvrtka koja je naručila i platila robu iz inozemstva uz
uvjet da ona sigurno stigne na odredište ima osigurljiv interes u robi jer bi njezinim
oštećenjem došlo do gubitka profita ukoliko roba ne stigna do odredišta pa je zbog toga i
osigurava ili uvjetuje njezino osiguranje.
Osiguranje života
Problem osigurljivog interesa kod osiguranja života nije upitan kad kupujemo
životno osiguranja za samog sebe. Zakon razmatra osigurljiv interes kada mi ugovaramo
životno osiguranje na ime neke treće osobe. To znači, da mi možemo ugovoriti policu
životnog osiguranja za neku treću osobu na iznos koji možemo financijski podnijeti
ukoliko je u skladu s odredbama osiguratelja što se tiče maximalnih svota osiguranja po
jednom životnom osiguranju. Prema ZOO -u21 ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti
nekog trećega, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u
polici ili u odvojenom pismenu prilikom potpisivanja police, s naznakom osiguranog
iznosa. Isto tako, “ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, za određivanje
korisnika potrebna je i njezina pismena suglasnost”22. Kada kupujemo životno
21
ZOO, čl.979 St. (3)
22
ZOO, čl. 981 st.(2)
63
osiguranje za sebe mi možemo kao korisnika istaknuti bilo koga. Kada kupujemo
(ugovaramo) životno osiguranje na ime neke druge osobe, moramo imati neki osigurljiv
interes. Bliska krvna veza ili brak u ovom slučaju zadovoljavaju kriterij osigurljivog
interesa. Na primjer, suprug ugovara policu osiguranja na ime svoje žene i navodi sebe
kao korisnika te police i obrnuto. Dalnje krvne veze, ne zadovoljavaju kriterij osigurljivog
interesa pa tako daljnji rođaci ne mogu ugovarati police osiguranja života jedan za drugog
osim, ako nisu u pitanju međusobni financijski odnosi. Ako su posrijedi međusobni
novčani interesi osigurljiv interes može biti zadovoljen i u takvim policama životnog
osiguranja. Čak i kada ne postoji krvno srodstvo ili bračne veze pojedinac može biti
financijski oštećen smrću druge osobe. Na primjer, tvrtka može životno osigurati svog
vanjskog prodavača, ako tvrtka procjenjuje da bi pretrpjela gubitak profita njegovom
smrću. Jedan poslovni partner može životno osigurati drugog poslovnog partnera u cilju
osiguranja interesa preminulog partnera.”Pravo na osigurani iznos može korisnik
prenjeti na drugoga i prije osiguranog slučaja, ali mu je zato potreban pisani
pristanak ugovaratelja osiguranja, u kojem mora biti navedeno ime osobe na koju se
pravo prenosi, a ako se osiguranje odnosi na život neke druge osobe, potreban je isti
takav pristanak i te osobe”.23
Kada mora postojati osigurljiv interes?
U osiguranju imovine osigurljiv interes mora postojati u trenutku nastanka

štete. Postoje dva razloga zašto je to tako. Prvo, većina ugovora o osiguranju imovine su
ugovori o naknadi . Ako taj interes ne bi bio prisutan u trenutku nastanka štete ne bi bilo
financijskog gubitka. Posljedično tome ukoliko bi došlo do plaćanja štete bio bi prekršen
princip naknade štete. Na primjer Ivan je prodao kuću Marku, a požar na kući se desio
prije nego je ugovor o osiguranju istekao. Ivan ne može više dobiti naknadu štete, jer kod
njega više na postoji osigurljiv interes na kući zbog prodaje iste. Marko isto tako ne može
dobiti naknadu jer nije naveden kao osiguranik u polici osiguranja. Drugo, u osiguranju
imovine mi ne moramo imati osigurljiv interes u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju,
ali možemo očekivati da ćemo imati osigurljiv interes u budućnosti u trenutku moguće
štete. Nasuprot tome, u osiguranju života, osigurljiv interes mora postojati u
trenutku sklapanja ugovora o osiguranju, a ne u trenutku nastanka smrti odnosno
ostvarenja osiguranog slučaja. Ugovor o osiguranju života nije ugovor o naknadi,
kao imovinsko osiguranje, već je to vrijednosna polica po kojoj se dobiva utvrđena
suma novca nakon ostvarenja osiguranog slučaja. S obzirom da samo korisnik ima
zakonsko pravo na sredstva s police osiguranja, korisnik ne mora pokazati da se dogodila
šteta osiguranikovom smrću. Na primjer, ako Ana ugovori policu na ime životnog
osiguranja svog muža i kasnije se rastavi ona ima sva prava po polici nakon smrti svog
bivšeg muža ukoliko je redovito plaćala premiju osiguranja. Zahtjev za zadovoljenje
osigurljivog interesa postoji samo u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju.
23
ZOO, čl.986
64
NAČELO SUBROGACIJE
Načelo subrogacije vrlo je usko vezan uz princip nakande štete. Subrogacija znači
zamjenu prava, odnosno pravo osiguratelja da ulazi u prava osiguranika nakon isplate
osigurnine, u cilju potraživanja osigurnine temeljem odgovornosti treće osobe, ali do
visine isplaćene osigurnine. Na primjer, pretpostavimo da je nepažljiv i neosiguran vozač
motora propustio stati na crveno svijetlo semafora i udario u Anin auto uzrokujući manju
materijalnu štetu. Ako je ona imala policu kaska i autoodgovornosti njezin osiguratelj će
platiti nastalu štetu, a zatim će regresom, pokušati naplatiti štetu od nepažljivog motoriste
koji nije bio osiguran. Da je vozač motocikla bio osiguran Ana bi naplatila štetu po
njegovoj polici autoodgovornosti. Alternativno, kada ne bi bilo načela subrogacije, Ana
bi mogla tražiti naknadu štete direktno od motoriste. Subrogacija se ne primjenjuje
ukoliko nije došlo do plaćanja štete.
Svrha subrogacije
Subrogacija ima nekoliko osnovnih ciljeva. Prvo, s njom se spriječava osiguranika

da jednu štetu naplati dva puta, jednom od osiguratelja, a drugi puta od štetnika. Drugo,
subrogacija se koristi kako bi se uzročnik štete smatrao odgovornim. Subrogacija svojim
učinkom potraživanja naknade od treće osobe posljedično utječe i na kretanje premijskih
stopa .
Značaj subrogacije
Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do

visini isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi
odgovorna za štetu.24 Opće je pravilo da se primjenom subrogacije ovlašćuje osiguratelja
samo na iznos plaćene štete. Nekim osiguranicima ne mora uvijek biti plaćena puna
naknada nakon nastanka štete zbog nedovoljnosti svote osiguranja, korištenja odbitne
franšize ili troškova pravne zaštite u pokušajima dobivanja naknade od nepažljive treće
osobe. U inozemnoj osigurateljnoj praksi mnoge police osiguranja imaju i odredbu o tome
kako se dijele prava subrogacije između osiguranika i osiguratelja. U situaciji kada te
odredbe nema, sudovi imaju različita pravila u određivanju načina podjele sredstava s
osnova subrogacije. Iz prakse američkih sudova prevladava jedno pravilo po kojemu
oštećenom mora biti naknađena šteta u punom iznosu; a osiguratelj je ovlašten za sva
potraživanja i iznose iznad toga.25
Osiguranik ne može umanjiti osigurateljevo pravo na subrogaciju.”Ako je
krivnjom osiguranika onemogučen ovaj prijelaz prava na osiguratelja, u potpunosti ili
djelomično, osiguratelj se oslobađa u odgovarajučoj mjeri svoje obveze prema
osiguraniku”.26
Osiguratelj se može odreći svojih prava na subrogaciju ugovorom. Kako bi
izišao u susret osiguranikovim specijalnim potrebama osiguratelj se može odreći
prava subrogacije ugovornom odredbom, ali za štete koje se još nisu dogodile.
24
ZOO, čl. 963.st (1)
25
James J. lorimer al., The Legal Environment of insurance, 3 rd ed., Vol.1 ( Malvern, PA,: American
institute for Propertty and Liability Underwriters, 1987. p.377.
26
ZOO, Čl.963. st (2)
65
Subrogacija se ne primjenjuje na životna osiguranja, osiguranje nezgode i na
mnoge police zdrevstvenog osiguranja. Ugovor o osiguranju života nije ugovor o naknadi
štete, a subrogacija se odnosi samo na ugovore o naknadi štete. Police zdravstvenog
osiguranja ne sadrže klauzulu o subrogaciji.
NAČELO UGOVARANJA OSIGURANJA U POSEBNO DOBROJ

VJERI ( PRINCIPLE OF UTMOST GOOD FAITH)
Svaki ugovor o osiguranju je baziran na principu dobre vjere. On znači da među

stranama koje pristupaju ugovoru o osiguranju mora postojati što veći stupanj otvorenosti
i iskrenosti. Ovaj princip svoje korjene vuče iz pomorskih osiguranja. Ugovaratelji
transportnih osiguranja morali su imati veliko povjerenje u utvrđivanju činjenica za
osiguranje prijevoza tereta brodom. Imovina koja se osiguravala nije se mogla uvijek
visualno kontrolirati i ugovor se nije uvijek mogao sklapati na lokaciji gdje se nalazi roba
i brod. Zbog toga je visoki stupanj povjerenja od presudne važnosti za onoga tko pristupa
ugovoru o osiguranju.
Princip dobre vjere sadrži tri važna zakonska područja; prezentaciju, zatajivanje,
garancija
Prezentacija (predstavljanje) - Presentation
Prezentacija je stanje prikazano od strane osiguranika kod sklapanja ugovora o

osiguranju ili ispunjavanja ponude za osiguranje. Na primjer, ako vi tražite osiguranje
života možete biti traženi da odgovorite na pitanja koji se tiču vaših godina, težine, visine,
zdravstvenog stanja, posla i ostalih važnih podataka, a odgovori na ta pitanja smatraju se
prezentacijom. Isto tako kod Vašeg zahtjeva za osiguranjem specifične imovine ili
specifičnog rizika unutar nje možete biti traženi da odgovorite na relevantna pitanja što se
isto smatra prezentacijom rizika. Zakonski značaj prezentacije kod sklapanja ugovora o
osiguranju leži u tome što se ugovor može smatrati ništavnim ukoliko je prezentacija (1)
materijalna (2) falsificirana (3) ili se odnosila na osiguratelja.
Materijalna, znači, da je kojim slučajem osiguratelj znao činjenično stanje prije
izdavanje police, polica ne bi bila izdana ili bi bila izdana pod drugim uvjetima za
osiguranje. Kada se kaže da je prezentacija lažna ili falsificirana znači da stanje stvari
nije istinito ili je zbunjujuće, pa upučuje na drugačije zaključke.Oslanjati se, znači da je
osiguratelj djelovao na temelju krivo prezentiranih činjenica u izdavanju police uz
određenu premiju osiguranja. Na primjer, imamo osobu koja traži policu životnog
osiguranja. Ispunjavajući ponudu za osiguranje namjerno je krivo odgovorila na pitanja da
nije imala bolest unatrag nekoliko godina, a operirala je tumor nedugo prije traženja
police osiguranja života. U situaciji da ta osoba umre za vrijeme trajanja police osiguratelj
može odbiti isplatu za nastali osiguranoi slučaj s naslova lažnog prikazivanja činjenica za
ugovaranje osiguranja, jer da su te činjenice bile poznate u trenutku sklapanja ugovora
osiguratelj bi odbio ponudu za osiguranje. Ali, ako je potencijalni osiguranik dao svoje
mišljenje ili vjerovanje o stanju rizika predatom u osiguranje koje se kasnije promijenilo
osiguratelj mora dokazati da je ponuđač dao krive ili lažne informacije prije nego odbije
plaćanje štete. Na primjer, ako ste, pretpostavimo bili upitani za zdravstveno osiguranje o
66
visokom krvnom tlaku i vaš je odgovor bio negativan, a kasnije se ispostavi da je odgovor
bio kriv, osiguratelj mora dokazati namjeru prevare prije nego odbije plaćanje šete.
Nanamjerno netočno i nepotpuno prikazivanje važnih činjenica može, a I ne mora dovasti
do nevaljalosti ugovor o osiguranju nevažečim.
Zatajivanje (skrivanje informacija)
Doktrina zatajenja podupire princip dobre vjere i pod tim se podrazumijeva

namjerno propuštanje tražioca osiguranja da prezentira materijalne činjenice osiguratelju.
Zatajenje je isto kao i netransparentnost (nondisclosure); odnosno ponuditelj namjerno
skriva materijalne činjenice od osiguratelja. Zakonski efekat skrivanja materijalnih
činjenica je isto kao i neprezentiranje i ugovor o osiguranju je ništavan prema mišljenju
osiguratelja. Da bi se odbio odštetni zahtjev osiguratelji moraju dokazati dvije
stvari;(1) da su te materijalne činjenice bile poznate osiguraniku u vrijeme sklapanja
ugovora o osiguranju(2) i da je osiguranik htio prevariti osiguratelja. Jedan primjer iz
američke osigurateljne prakse. “ Joseph De Bellis zatražio je policu životnog osiguranja.
Pet mjeseci kasnije on je bio ubijen. Osmrtnica je glasila na ime Joseph De Luca, njegovo
pravo ime. Osiguratelj je odbio plaćanje osigurane svote na temelju materijalne činjenice
da je Joseph zatajio svoje pravo ime i da ima podeblji kriminalni dosie. Sud je smatrao da
je namjerno zatajivanje imena povreda principa ugovaranja osiguranja u dobroj vjeri.”
Garancija
Doktrina garancije isto tako ima utjecaja na princip ugovaranja osiguranja u

dobroj vjeri.Garancija je utvrđivanje činjenice ili obečanje osiguranika, što čini dio
ugovora o osiguranju, koja mora biti istinita, ako je osiguratelj u obvezi temeljem
ugovora o osiguranju. Na primjer, ako vlasnik skladišta pića u zamjenu za manju premiju
osiguranja garantira da će, cijelo vrijeme osiguranja u funkciji biti atestiran protualarmni
system, klauzula koja to opisuje, biti će sastavni dio ugovora o osiguranju. S obzirom da
odredbe na polici osiguranja imaju najveću pravnu snagu zahtjev za naknadu štete može
biti odbijen, ukoliko nema adekvatan i ispravan alarmni sistem.
4.2. ISPUNJENJE PRETPOSTAVKI ZA USPJEŠNO SKLAPANJE

UGOVORA O OSIGURANJU
Svaka polica osiguranja temelji se na ugovornom pravu i da bi ugovor o

osiguranju zakonski bio na snazi mora zadovoljiti četri pretpostavke: ponuda i njezim
prihvat, razmatranje ponude, ugovorne strane i svrhu.
Ponuda i prihvat ponude
Prvi zahtjev da bi ugovor o siguranju bio obostrano obvezujući je ponuda i

prihvat uvjeta ponude. Ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju
prihvaćena.27 U većini slučajeva ponuditelj (osiguranik) radi ponudu, a osiguravajuća
27
ZOO, čl.925 st (1)
67
kuća prihvaća ili odbija ponudu. Agent, zastupnik ili neki drugi kanal prodaje tek potiće
ili poziva buduće osiguranike da naprave ponudu za osiguranje. Da bi ponuda za
osigurnje i njezin prihvat bili detaljnije razmotreni trebali bi napraviti pažljivu razliku
između imovinskih osiguranja, osiguranja od odgovornosti i osiguranja života.
Znači, potpisom ponude za osiguranje osiguranik (najčešće i ugovaratelj osiguranja)
prijavljuje svoju potrebu za osiguranjem. Ponudu za osiguranje može dati i osiguratelj, ali
ona nema obvezujući karakter u smislu odredbi ZOO-a, kao ponuda učinjena od strane
potencijalnog osiguranika.
Ponuda za osiguranje imovine i odgovornosti učinjena osiguratelju može biti data
usmenim i pismenim putem s naznakom da, prema hrvatskom pravu, usmena ponuda nije
obvezujuća za osiguratelje pa se te ponude rade isključivo u pismenoj formi28.Ponuditelj
za osiguranje ispunjava ponudu i plaća prvi obrok premije osiguranja. Time je
ponuda za osiguranje prihvaćena, a ugovor o osiguranju sklopljen. Agent u ime
osiguratelja prihvaća ponudu u skladu s svojim ovlaštenjima. U osiguranju imovine i
odgovornosti agenti i zastupnici mogu imati ovlaštenja za pojedine vrste osiguranja
kojima se ugovor o osiguranju smatra sklopljenim odmah. To je uobičajena procedura u
osobnim linijama osiguranja29 imovine i odgovornosti koje uključuju osiguranja
kućanstva i osiguranja osobnih vozila. U ostalim slučajevima agenti i zastupnici nisu
ovlašteni da obvezuju osiguravajuću tvrtku sklapanjem ponudama za osiguranje i ponuda
mora biti poslana osiguratelju na prihvat. Pisana ponuda za osiguranje, učinjena
osiguratelju za sklapanje ugovora o osiguranju veže ponuditelja (osiguranik), ako on
nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana od kad je ponuda prispjela
osiguratelju, a ako je potreban lječnički pregled trideset dana kod životnih
osiguranja.30Ako osiguratelj u tom roku ne odbije ponudu za osiguranje koja ne
odstupa od njegovih uvjeta za predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio
ponudu i da je ugovor sklopljen.31 Osiguratelj može tražiti i dodatne informacije o
predloženom osiguranju i tada se produžava rok za prihvat ponude za osiguranje te po
prispjeću traženih informacija o ponuđenom osiguranju počinje teći novi rok za prihvat
ponude od osam dana.Tek nakon toga, može se izdati list pokrića ili polica za osiguranje
kao potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Za razliku od životnih osiguranja, kod
osiguranja imovine i odgovornosti ugovor o osiguranju smatra se sklopljenim kada je
prihvaćena ponuda za osiguranje U životnim osiguranjima ponuda za osiguranje je
uvijek u pismenoj formi i mora biti potvrđena od osiguratelja da bi ponuda bila na
snazi. Isto tako ugovor o osiguranju života je strogo formalne prirode znači da mora biti
potpisana polica osiguranja da bi ugovor bio sklopljen.32 Na primjer, u osiguranju
imovinskih rizika osiguratelj je dobio ponudu za osiguranje jednog industrijskog pogona
uz odgovarajuću premiju osiguranja. S obzirom da su mu nedostajali tehnički detalji oko
odvijanja procesa proizvodnje te provedenih mjera zaštite osiguratelj je zatražio dodatne
informacije. Nakon dobivanje istih zaključio je da je velika izvijesnost nastanka štete i da
osiguranik (ponuditelj) ne zadovoljava kriterije osigurljivog interesa te odbio ponudu za
osiguranje. U osiguranju života agenti nemaju ovlaštenja za automatskim sklapanjem
28
ZOO . čl. 925 st (4)
29
Misli se na osiguranje fizičkih osoba
30
ZOO, čl. 925. st. (4)
31
ZOO, čl. 925. st. (5)
32
ZOO, Čl. 925. st. (3)
68
ugovora o osiguranju, već se ispunjene ponude za osiguranje uvijek u pisanoj formi šalju
na odobrenje osiguratelju. Ugovor o osiguranju života se smatra sklopljenim, strogo
formalno tek nakon potpisa ugovornih strana u pismenoj formi.
Međusobna činidba u ugovoru o osiguranju (consideration)
To je drugi uvjet za valjanost ugovora o osiguranju. Međusobna činidba u ponudi

odnosi se na informacije koje jedni drugome daju (ugovorne strane) prilikom sklapanja
ugovora o osiguranju. S osiguranikove strane to je obveza ili obećanje plaćanja premije
uključujući i obećanje da će poštivati uvjete za osiguranje specificirane u samoj polici. S
osigurateljeve strane je to obveza da će osiguraniku naknaditi štetu ili učiniti nešto drugo
(braniti osiguranika od pretjeranih odštetnih zahtjeva, poduzeti ili platiti troškove za
prevenciju šteta) prema uvjetima specificiranim u uvjetima za osiguranje ili samoj polici
osiguranja.
Strane u ugovoru o osiguranju moraju biti pravno sposobne
Ovaj uvjet pretpostavlja da ugovorne strane moraju biti zakonski sposobne za

sklapanje ugovora o osiguranju, odnosno da osiguratelj mora biti registriran za obavljenje
poslova osiguranja koje sklapa i da zadovoljava druge zakonske preduvjete Isto tako
osiguranik, pravna ili fizička osoba moraju imati zakonske sposobnosti da mogu sklapati
ugovor o osiguranju osim nekoliko izuzetaka. Neke fizičke osobe koje nemaju poslovne
sposobnosti ne mogu same sklapati poslove već preko zakonskih zastupnika, a i tvrtke
koje obavljaju određenu djelatnost van registrirane djelatnosti ne mogu sklapati pravno
valjane ugovore za te poslove.
Zakonita svrha
Svaki ugovor o osiguranju mora imati svoju zakonsku svrhu, jer se ne može
dozvoliti da se ugovorom o osiguranju ohrabruju ili dozvoljavaju zakonom zabranjeni
poslovi ili nemoralni poslovi što je suprotno interesima zajednice. Na primjer, ne može se
dozvoliti sklapanje ugovora o osiguranju imovine kojim bi se uživaocu droge pokrila
zapljena droge u njegovu stanu od strane policije. Takav bi ugovor o osiguranju u svakom
slučaju bio protuzakonit, jer bi ohrabrivao ilegalne aktivnosti koje nisu u interesu
zajednice.
4.3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE UGOVORA O OSIGURANJU
Ugovor o osiguranju ima neke karakteristike koje ga razlikuju od ostalih ugovora.

Kao što smo već mogli zapaziti ugovor o osiguranju imovine i odgovornosti je ugovor o
naknadi; kod svih tih ugovora mora postojati osigurljiv interes i on mora biti sklapan na
načelu dobre vjere. Od ostalih karakteristika ugovora o osiguranju možemo izdvojiti
slijedeće karakteristike:
• On je aleatorne prirode
• Unilateralan je
69
• Uzajamno je obvezujući
• To je osobni govor
• Adhezioni ugovor
• Konsenzualan, teretan, imenovan i sinalgmatičan
Aleatorni ugovor
Ugovor o osiguranju je aleatoran više nego komutativan jer vrijednosti koje se u

njemu razmjenjuju (korist iz ugovora) ne moraju biti jednake već ovise od nastupa
neizvjesnog događaja. Ovisno od vjerojatnosti jedna strana iz ugovora o osiguranju može
dobiti neproporcionalno manju vrijednost nego što je dala i obrnuto. Na primjer
pretpostavimo da je Ivan platio premiju od € 500 za € 100.000 vrijednu obiteljsku
kuću.Ako kuća izgori u požaru on će dobiti jedan iznos koji uveliko nadmašuje plaćenu
premiju osiguranja. S druge strane on može godinama plaćati premiju osiguranja , a da
nikada nema niti jednu štetu na osiguranom objektu.
Komutativan ugovor je onaj u kojemu su vrijednosti koje se razmjenjuju ugovorom
između dviju strana približno jednake. Na primjer kupac stana ili neke druge stvarne
imovine platiti će cijenu približno jednaku stvarnoj vrijednosti imovine.
Unilateralnost ugovora o osiguranju
Ona znači da samo jedna strana u ugovoru, a to je osiguratelj, za primljenu

premiju osiguranja, daje obećenje, odnosno obvezuje se platiti štetu ili pružiti neki drugi
oblik kompenzacije osiguraniku ukoliko je nastao osigurani slučaj.
Ugovor o osiguranju je određen uvjetima
Ako je ugovor o osiguranju kondicionalan to znači da je osiguratelj dužan platiti

štetu ovisno od toga da li se osiguranik, odnosno korisnik osiguranja pridržavao uvjeta za
osiguranje. Uvjeti su odredbe u ugovoru o osiguranju koje daju ograničenja osigurateljeve
obveze iz ugovora o osiguranju. Uvjeti na polici obično određuju određene obveze
osiguranika ukoliko želi dobiti nakandu iz osiguranja.Ukoliko ti uvjeti nisu ispunjeni
osiguratelj može odbiti isplatu naknade iz osiguranja ili nije dužan platiti nakandu iz
osiguranja u cijelosti. Recimo osiguranik je propustio prijaviti štetu u zadanom roku (tri
dana) koji je propisan u uvjetima za osigurnje. “Ako ne ispuni ovu svoju obvezu u
određeno vrijeme, dužan je naknaditi osiguratelju štetu koji bi ovaj zbog toga
imao”33. To ne znači da on gubi pravo na naknadu štete, ali osiguratelju izaziva dodatne
troškove dokazivanja štete, što u svakom slučaju usporava postupak naknađivanja štete
osiguraniku. U ugovoru o osiguranju može biti i klauzula da osiguranik mora ugraditi
protuprovalne rešetke da bi šteta bila plativa. Ukoliko kod nastanka osiguranog slučaja taj
uvijet nije bio zadovoljen osiguratelj nije obvezan isplatiti naknadu iz osiguranja
Ugovor o osiguranju je osobni ugovor i ugovor povjerenja
33
ZOO, čl.941 st. (2)
70
U osiguranju imovine osiguranje je osobni ugovor između osiguranika i
osiguratelja. Strogo govoreći osiguranjem imovine se ne osigurava imovina već
osiguranikovo vlasništvo nad imovinom od štete. Vlasnik osigurane imovine se naknađuje
ukoliko se imovina ošteti ili uništi. S obzirom da je ugovor osobne prirode osiguranik
odnosno tražioc osiguranja mora ispuniti određene uvjete za ugovaranje osiguranja što se
tiče njegovog karaktera, morala i kreditne sposobnosti. Zbog istog svojstva ugovora o
osiguranju ne može biti prenesen na nekog drugog bez njegove suglasnosti. Na primjer,
ukoliko osiguranik proda svoju imovinu novi vlasnik ne mora biti prihvatljiv osiguratelju.
Ugovor o osiguranju je adhezione prirode
To znači da osiguranik mora prihvatiti sve uvjete iz osiguranja bez mogućnosti

pregovaranja, odnosno to je ugovor o pristupanju. Da ne bi bilo zabune ova se
karakteristika odnosi na većinu ugovora o osiguranju fizičkih osoba odnosno osobnih
linija osiguranja gdje osiguratelji unaprijed utvrđuju kako uvjete za osiguranje, opseg
pokrića, tako i premiju osiguranja. S obzirom da Hrvatska sve više postaje netarifno
tržište na području imovinskih i osiguranja od odgovornosti veliki gospodarski subjekti
pregovaraju o uvjetima i premiji osiguranja i tu se taj karakter ugovora o osiguranju gubi.
.
Stvarna vrijednost Actual cash value

Aleatorni ugovor Aleatory contract
Punomoć Binder
Materijalne činjenice Material fact
Ponuda i prihvat ponude Offer and acceptance
Osobni ugovor Personal contract
Princip naknade Principle of indemnity
Neprezentiranje Mispresentation
PosebnoDobra vjera Utmost good faith
Razmatranje Consideration
Razumno očekivanje Principle of reasonable expectation
Osigurljiv interes Insurable interest
Zakonska svrha Legal purpose
71
5 Poglavlje
ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU
Onovni elementi ugovora o osiguranju
- Deklaracija
- Definicije
- Osigurateljna klauzula (insuring agreement)
- Specifikacija osiguranih opasnosti
- Isključenja iz osiguranja
- Uvjeti za osiguranje
Koncept all risks ugovora o osiguranju
Definicija pojma osiguranik
Značenje klauzula i dodataka na polici osiguranja
Odbitne franšize u osiguranju imovine i odgovornosti
Podosiguranje
Ostale odredbe o osiguranju na polici osiguranja
72
“Ugovor o osiguranju je jedno od najvažnijih ljudskih izuma modernog
vremena” 34
S ekonomske točke gledišta ugovor o osiguranju je sredstvo putem kojeg se

obavlja djelatnost osiguranja pa kao takvo, zavrijeđuje poseban osvrt, jer osiguranje
nije samo ugovaranje premije osiguranja. Ugovor o osiguranju je obvezno pravni ugovor
što znači da su stranke sudionice tog ugovora preuzele i određene obveze i prava. Obveze
koje je na sebe preuzeo osiguratelj nisu male, i one se ostvarenjem osiguranog štetnog
događaja itekako reflektiraju na njegovo poslovanje kroz isplatu budućih šteta. Ne
zanemarimo ni osiguranika, jer i on može pretrpjeti štetu loše sklopljenim ugovorom o
osiguranju. Zato se i kreiranju ugovora o osiguranju mora posvetiti maksimalna pažnja i
poštivati osnovne principe prihvata rizika u osiguranje obrađenih u prethodnim
poglavljima. Ugovori o osiguranju imaju različite oblike i forme međutim svi oni
imaju određene dijelove koji se pojavljuju u doslovno svakom ugovoru o osiguranju
i to su osnovni ili bitni elemnti ugovora o osiguranju .
5.1. OSNOVNI ELEMENTI UGOVORA O OSIGURANJU
Ugovor o osiguranju, kao izraz volje dviju strana da uđu u obvezno pravni odnos
čine, ne samo polica osiguranja kao potvrda o sklopljenom ugovoru, već i svi ostali
dokumenti koji su služili u svrhu sklapanja ugovora počev od ponude za osiguranje,
upitnika za osiguranje, tehničkih izviješća, financijskih izviješća, raznih procjena i ostale
dokumentacije. Svi ti dokumenti su dokaz iskazane volje strana iz ugovora za sklapanje
ugovora u njegovim detaljima. U slučaju spora oni su od neprocjenjive važnosti. Ugovor
o osiguranju je kompleksan dokumenat i njegovu strukturu možemo segmentirati na
slijedeći način:
o Deklaracija
o Definicije
o Osigurateljna klauzula
o Isključenja iz osiguranja
o Uvjeti
o Različite druge odredbe
o Odbitne franšize
Ne piše bez razloga na svakoj polici osiguranja da potpisom police osiguranik

potvrđuje i primitak uvjeta za osiguranje. Navedeno istićemo zbog toga što upravo
međunarodna praksa ugovaranja osiguranja koristi ovu specifikaciju bitnih elemenata
ugovora o osiguranju u njihovom kreiranju. U ugovorima o osiguranju imovine i ostalim
neživotnim osiguranjima svi gore navedeni elementi ne mogu biti sadržani u polici
osiguranja. U nekim jednostavnim vrstama osiguranja svi gore navedeni elementi mogu
biti sadržani u jednoj polici osiguranaja pa čak i uvjeti za osiguranje.
Prema ZOO-u35 u ugovoru odnosno polici osiguranja moraju biti navedeni;
34
Edwin W. Patterson, Essentials of Insurance Low, 2nd edition, Loondon p.38
35
ZOO, čl.926,st.(1)
73
ugovorne strane
osigurana osoba odnosno osigurana stvar ili predmet osiguranja
rizik obuhvaćen osiguranjem
trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, ili osiguranje traje neograničeno
iznos osiguranja (svota osiguranja) ili je osiguranje neograničeno
premija ili doprinos
nadnevak izdavanja police
potpisi ugovornih strana
Ovo su formalni zahtjevi koji moraju biti ispunjeni da bi polica ili potvrda o
sklopljenom ugovoru o osiguranju bila pravno valjana. Polica osiguranja može
privremeno biti zamijenjena listom pokrića (cover note) u koji se unose svi bitni elementi
iz ugovora o osiguranju. Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći
ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predate mu njihov tekst, ako ti uvjeti
nisu otisnuti na polici.36
Deklaracija – (Declaration)
Deklaracija ili izjava je informacija o imovini ili poslu koji se osigurava.

Informacija koja se dobiva deklaracijom se koristi za ugovaranje, tarifiranje (rating) i za
identifikaciju imovine ili posla koji se osigurava. Ona u biti predstavlja policu
osiguranja imovine. U osiguranju imovine stranica deklaracije sadrži informacije o
osiguratelju i osiguraniku, mjesto osiguranja, trajanje osiguranja, svota osiguranja i iznos
premije osiguranja, iznos odbitne franšize ukoliko postoji i ostale važne informacije.
Definicije (Definitions)
Ugovor o osiguranju obično sadrži i definicije koje mogu biti sadržane u različitim
člancima uvjeta za osiguranje odnosno sadrže informaciju i opis pojedinog rizika,
opasnosti kako ne bi došlo do krivog tumačenja odredbi ugovora o osiguranju.
Osigurateljna klauzula (Insuring agreement)
Osigurateljna klauzula ili sporazum o osiguranju je srce ugovora o

osiguranju i on sumira glavnu obvezu ili obećanje osiguratelja. Osiguratelj po samoj
definiciji osiguranja u sporazumu o osiguranju obećaje da će platiti štete od osiguranih
opasnosti, pružiti odgovarajuće usluge ili braniti osiguranika od pretjeranih odštetnih
zahtjeva. U ovoj se klauzuli opisuje ono što će osiguratelj platiti i pod kojim uvjetima.
Postoje dvije osnovne osigurateljne klauzule u osiguranju imovine i odgovornosti;
(1) Za pokrića imenovanih rizika ili opasnosti

(2) Za all risks pokrića
36
ZOO, čl. 926, st. (3)
74
Po prvoj samo su imenovane opasnosti pokrivene osiguranjem i ako one nisu
spomenute nisu pokrivene osiguranjem. Na primjer u standardnoj požarnoj polici
osiguranja moraju biti spomenute sve opasnosti koje su sadržane u požarnom paketu
osiguranja kao požar, udar groma, manifestacija, demonstracija, oluja itd. Opasnosti koje
se posebno ugovaraju, kao izljev vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, poplava,
odroni, lavine itd., ako nisu spomenute u tekstu police ne smatraju se osiguranim.
Po all risks polici osiguranja često nazvanim i otvorenim pokrićem (open coverage) sve
su štete pokrivene osim onih koje su navedene u isključenjima iz osiguranja. Ako
opasnost ili šteta od te opasnosti nije isključena u isključenjima ona je pokrivena
osiguranjem. Općenito all risks pokrića su prihvatljivija od pokrića imenovanih rizika s
obzirom da je pokriće šire i s manje “rupa” u pokriću šteta. Ako šteta nije isključena,
onda je ona pokrivena. Dodatno, teret dokazivanja štete je prebačen na osiguratelja da
dokaže da šteta nije pokrivena osiguranjem. Da bi odbili plaćanje štete osiguratelji moraju
dokazati da je šteta isključena iz osiguranja. Suprotno tome u osiguranjima s
imenovanim rizicima pokrivenim osiguranjem teret dokazivanj štete je na
osiguraniku koji mora dokazati da se šteta dogodila od imenovane opasnosti iz uvjeta za
osiguranje.(Više o all risks uvjetima za osiguranje u VI Poglavlju).
Isključenja
Isključenja su četvrti bitni element ugovora o osiguranju. Razlikuju se tri

osnovne grupe isključenja primjenjive na različite vrste osiguranja i načine ugovaranja
osiguranja.
Isključenje određenih opasnosti. Ugovorom o osiguranju i to u uvjetima za
osiguranje isključuju se određene opasnosti odnosno samo se navode opasnosti koje su
osigurane.(named perils policy). Isključenja koje se odnose na isključenja pojedinih
opasnosti najviše se primjenjuju u all risks uvjetima za osiguranje
Isključenja za određene štete. Određeni tipovi šteta se izrijekom isključuju u
uvjetima za osiguranje kao što je to u uvjetima za osiguranje od odgovornosti gdje se kaže
da javna odgovornosti ne pokriva štete kao posljedicu ugovornih odnosa, profesionalne
odgovornosti i sve ostale odgovornosti koje su regulirane posebnim uvjetima za
osiguranje.
Isključenja za određenu imovinu. Ugovor o osiguranju može isključiti određenu
imovinu kao predmet osiguranja pa tako imamo u osnovnim uvjetima za osiguranje od
požara u čl.1 pod predmetom osiguranja isključenja za zemljišta, nepopločena dvorišta,
brane i nasipe, nasute obale i šetališta, usjeve u klasu, plodove na stabu, rodni nerodni
nasadi, kopnena motorna vozila, plovni objekti, roba u prijevozu itd. Karakteristično je da
se isključenja za predmete osiguranja uglavnom primjenjuju kod osiguranja imenovanih
rizika kao što su požar, provalna krađa, lom strojeva, itd.(named perils policy) međutim
nisu strana ni u all risks uvjetima za osiguranje.
Razlozi za uvođenje isključenja iz osiguranja
Razlozi su brojni i potrebni iz slijedećih razloga:

• Neosigurljiv interes
• Prisutnost vanstandardne opasnosti
• Pokrića koja se daju drugim osiguranjima
75
• Moralnog rizika
• Pokrića koja nisu potrebna standardnom osiguraniku
Isključenja su potrebna jer opasnosti koje se osiguravaju mogu biti procjenjene od
strane osiguratelja kao neosigurljive. Određena opasnost može značajnije odstupati od
zahtjeva koji rizik mora zadovoljiti da bi bio osigurljiv (vidi 2 Poglavlje). Može postojati
opasnost nepredvidive katastrofalne štete; rizik može biti pod direktnom kontrolom
osiguranika recimo, štete na osiguranim predmetima osiguranju u unutrašnjem transportu
kod osiguranika (razna skladišta, velike trgovine distributivni centri). Većina ugovora o
osiguranju imovine i odgovornosti isključuju štete od katastrofalnih događaja kao što je to
rat, štete od radijacije i nuklearnog zračenja. Konačno, predvidiva odstupanja u
vrijednosti kao amortizacija, istrošenost, rđa, korozija, zla namjera nisu osigurljivi kao
takvi.
o Isključenja se koriste i zbog prisutnosti vanstandardne opasnosti ili stanja
rizika. Hazard je definiran kao stanje koje povećava vjerojatnost nastanka štete. Zbog
prisutnosti hazarda rizik može biti isključen iz osiguranja. Pretpostavimo da osiguranik
želi osigurati prateće objekte u svojoj tvornici za koje je već na prvi pogled vidljivo da
nisu održavani, da su u derutnom stanju i kao takvi dodatno izloženi riziku nastanka štete.
Za očekivati je da će takva imovina osiguranika biti isključena iz osiguranja. Tehnika
objedinjavanja rizika (pooling technique) pretpostavlja da su sva jedinice izloženosti
riziku unutar jedne tarifne grupe, odnosno imaju premiju osiguranja koja je odraz
približno iste vjerojatnosti izloženosti nastanku štete. Ako ubacujemo u ovu grupu
izloženosti, rizike koji imaju veću vjerojatnost nastanka štete od grupe mi takvog
osiguranika subvencioniramo kroz niže premije osiguranja. Na primjer, premija za
osiguranje od automobilske odgovornosti bazirana je na pretpostavci da se automobil
upotrebljava za osobnu upotrebu i rekreaciju, a ne recimo taxi poslove. Vjerojatnost
nastanka štete koja će rezultirati sudskom tužbom je izglednija, ako se vozilo upotrebljava
za obavljanje poslova taxi službe. Znači da davanje pokrića za taxi ne može biti
premirano s istom premijom kao vozača vozila koji ga koristi samo u osobne svrhe te su
zbog tih situacija prisutne različite tarifne grupe.
o Isključenja su potrebna i zbog pokrića koja se daju drugim vrstama
osiguranja kako bi se izbjeglo dupliranje pokrića. Recimo vozilo ili plovilo ne može se
osigurati po požarnoj polici, već policom osiguranja automobilskog i pomorskog kaska.
Ukoliko, ipak dođe do situacije da je rizik pokriven po dvije police to je nepotrebno
dupliranje osiguranja iz kojeg osiguranik ne može izvući nikakve koristi. Neka imovina
može biti iskljućena iz osiguranja zbog moralnog hazarda ili poteškoća u određivanju
štete kao što je to u osiguranju kućanstva gdje se upravo iz tih razloga limitiraju novčani
iznosi koji se osiguravaju.Ukoliko se to ne bi radilo moguća je pojava prijevara u
osiguranju .
o Konačno iskljućenja se odnose na pokrića koja ne spadaju u standard tipičnog
osiguranika. Na primjer osiguranje opreme ili objekata koja se pojavljuju samo kod
nekih osiguranika.
Uvjeti za osiguranje
To je još jedan važan dio ugovora o osiguranju, možda najvažniji jer sadrži gotovo
sve bitne elemente ugovora o osiguranju ovisno od toga u kojoj se formi radi ugovaranje
76
osiguranja (all risks ili imenovani rizici). U Hrvatskoj je večina polica odnosno ugovora o
osiguranju rađena u formi imenovanih rizika (named perils policy) pa bi se u hrvatskim
uvjetima provedbe osiguranja tome trebala pridati najveća pažnja. Kada se ugovori o
osiguranju rade u formi imenovanih rizika tada su i svi gore navedeni elementi ugovora
sadržani u vjetima za osiguranje i polici osiguranja (počev od izjave o tome što se
osigurava, definicija, isključenja, i raznih drugih odredbi). U all risks formi ugovora o
osiguranju opći i posebni uvjeti za osiguranje čine jednu cjelinu.
5.2. DEFINIRANJE OSIGURANIKA U UGOVORU O OSIGURANJU
Svaki ugovor o osiguranju sadrži odredbu o tome tko je osiguranik odnosno čija
se imovina ili interes osiguravaju. Najčešće je osiguranik i ugovaratelj osiguranja, ali to
ne mora biti tako. Ugovaratelj osiguranja ima obvezu plaćanja premije, a sva prava s
osnova police osiguranja ima osiguranik (vlasnik osigurane imovine) ili osigurana osoba u
osiguranju od odgovornosti. Postoji nekoliko mogućnosti što se tiče osoba koje mogu biti
navedene kao osiguranici po polici osiguranja. Polica može sadržavati samo jednu osobu
kao osiguranika, kao što je to u večini polica osiguranja života i imovine.Međutim ima
polica koje mogu sadržavati formalnu odredbu po kojoj se osiguranikom može smatrati
više osoba koje mogu imati interes u odgovarajučoj polici osiguranja. Polica osiguranja
može sadržavati odredbu o pokriću dodatnog osiguranika iako on nije eksplicite naveden
u polici osiguranja kao što je to u osiguranju kućanstva gdje je pokrivena i odgovornost
osiguranikovih članova obitelji ili osoba dodjeljenih mu na skrb i brigu. Police osiguranja
građevinstava i montaže, CAR, EAR police osiguranja vrlo često imaju u naslovu više
osiguranika najčešće banaka i raznih drugih kreditora koji imaju interes u toj polici
osiguranja.
5.3. ZNAČENJE DODATAKA I KLAUZULA NA POLICI OSIGURANJA
Ugovori o osiguranju vrlo često sadrže dodatke i klauzule na polici osiguranja s

odredbama koje se promjenljivo upotrebljavaju u istom značenju. U osiguranju imovine i
odgovornosti klauzule i dodatci na polici osiguranja su pisane odredbe koje nešto dodaju,
brišu iz pokrića ili modificiraju originalne uvjete za osiguranje. Tako na primjer,
odredbama i klauzulama mogu se iskljućiti iz osiguranja određene opasnosti ili predmeti
osiguranja uobičajeno sadržani u uvjetima za osiguranje. Može se proširiti pokriće na
opasnosti koje uobičajeno nisu uključene u originalne uvjete za osiguranje. Ukoliko su
neke odredbe i klauzule ispisane na polici osiguranja suprotne kogentnim
odredbama zakona o obveznim odnosima ili odredbama ugovornog prava one se
smatraju ništavnima i polica se tumači kao da tih odredbi nema.
5.4. ODBITNE FRANŠIZE
Franšize su još jedna zajednička karakteristika polica za osiguranje, i ona je

odredba po kojoj se određeni iznos oduzima od ukupne štete koja bi inače bila plativa.
Tipično ih nalazimo u osiguranju imovine, transporta i odgovornosti i u osiguranju
automobilskog kaska. Odbitne franšize nema u policama osiguranja života jer bi se
tumačila kao iznos smanjenja osiguranja, a u osiguranju života smrt se smatra kao totalna
77
šteta. Isto tako franšize se ne upotrebljavaju u osiguranjima od odgovornosti osoba u
svojstvu privatne osobe zbog malog iznosa pokrića.
Značaj odbitnih franšiza
Značaj odbitnih franšiza možemo sagledati u :

• Eliminiranju malih šteta
• U smanjenju premije
• U smanjenju moralnog rizika
• U smanjenju administrativnih troškova i osiguranika i
osiguratelja
Ugovaranje odbitne franšize prvenstveno znači eliminiranje manjih šteta, ali i sam
prihvat franšize od strane osiguranika znači da on želi zaštitu od velike štete što je i
osnovna svrha osiguranja. Odnosno, želi zaštitu od šteta koje ga mogu financijski
destabilizirati ili ugroziti na neki drugi način. Takav osiguranik želi zaštitu u svakom
smislu riječi i za njega možemo reči da razumije svrhu osiguranja. S druge strane,
osiguranik će se daleko pažljivije odnositi prema imovini izloženoj manjim štetama jer će
sve manje štete ići na njegov teret. Nepošteni osiguranik ne brine za štete koje mu se
dešavaju ukoliko zna da su sve štete pokrivene osiguranjem, a postoje situacije u kojima
sami osiguranici uzrokuju štetu kako bi profitirali iz osiguranja. Na neki se način
uvođenjem franšize smanjuje i moralni rizik prisutan kod pojedinih osiguranika
Pogodnosti koje se dobivaju ugovaranjem odbitne franšize su smanjenje premije
osiguranja.
Odbitne franšize u osiguranju imovine
• Odbitne franšize u apsolutnim iznosima

• Odbitne franšize u postotnim iznosima
• Integralne franšize
• Vremenske franšize
Odbitne franšize u apsolutnim iznosima (straight deductible) znače da

osiguranik parcipira s određenim iznosom novca u svakoj šteti odnosno da sve štete do
iznosa apsolutne franšize padaju na teret osiguranika.
Odbitne franšize u postotnom inosu, znače da osiguranik u svakoj nastaloj šteti
partipicira ili samostalno nosi ugovoreni postotak svake nastale štete. Postotna franšiza
može se ugovoriti i u određenom rasponu. Recimo, 10% od svake štete ali Min. 1000,00
Kn odnosno Max. 10.000,00 Kn. Stvar je poslovne politike osiguratelja u kojim vrstama
osiguranja primjenjivati neku od odbitnih franšiza.
Agregatna franšiza (aggregate deductible) nema širu primjenu na hrvatskom
tržištu, a karakteristična je po tome što se sve štete tijekom godine koje se dešavaju
pojedinom osiguraniku akumuliraju tijekom godine i dok ne prijeđu ugovoreni iznos
osiguratelj ne plaća ništa. U trenutku kad štete prijeđu ugovoreni iznos agregatne franšize
osiguratelji plaćaju štete u cijelosti ukoliko su pokrivene osiguranjem.
Integralna franšiza (franchise deductible) se vrlo često upotrebljava u
pomorskim osiguranjima jer prijevoznici očekuju manje štete od lošeg vremena, morskih
valova i šteta kod manipulacije teretom. Može biti iskazana u apsolutnim novčanim
78
iznosima ili u postotnom iznosu. S ovom franšizom osiguratelj nema obveze dok je iznos
štete ispod samog iznosa franšize, međutim ćim šteta prijeđe iznos franšize šteta se plaća
u cijelosti uključujući i iznos ugovorene integralne franšize. Čestu primjenu ove franšize
nalazimo i u osiguranju usjeva i plodova.
Vremenske franšize se najviše koriste kod osiguranja prekida rada kako bi se
izbjegle štete zbog kratkotrajnih zastoja uzrokovanih rizikom požara, loma ili nekih
drugih uzroka. Trajanje vremenske franšize kreće se u rasponu od tri dana do dva mjeseca
ovisno o dogovoru ugovornih strana. Vremensku franšizu nalazimo i u osiguranju
životinja (karenca) kako bi se u tom periodu identificirala bolest kod životinja koja u
trenutku sklapanja osiguranja nije bila vidljiva i poznata stranama iz ugovora o
osiguranju. U ovom slučaju radi se o isključenju iz osiguranja događaja ili opasnosti koja
je u trenutku sklapanja osiguranja bila u nastupanju.
5.6. PODOSIGURANJE
Podosiguranje je ugovorna odredba koja se nalazi u ugovorima o osiguranju

imovine. Klauzula o podosiguranju u ugovoru o osiguranju imovine obično bi trebao
tražiti osiguranik kako bi kod osiguratelja osigurao samo određeni postotak ukupne
vrijednosti rizika pod uvjetom da mu on to dozvoljava. Osigurateljna praksa u Hrvatskoj
je obrnuta pa klauzulu o podosiguranju upisuje osiguratelj samoinicijativno kako bi
izbjegao nesuglasice i sporove kod nastanka štetnog događaja. Do podosiguranja dolazi
u situacijama kada se utvrdi da je vrijednost predmeta osiguranja u trenutku
ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja. Osigurnina odnosno
naknada štete se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku
nastanka osiguranog slučaja.37
5.7. OSTALE ODREDBE O OSIGURANJU
U osiguranju imovine i odgovornosti u primjeni su vrlo često različite odredbe u

obliku klauzula najčešće u funkciji limitiranja obveze osiguratelja. Svrha im je isto tako
da spriječe profitiranje iz osiguranja i spriječavanje povrede principa naknade štete. To se
dešava kada osiguranik jedan te isti rizik osigurava kod više osiguratelja ili određena šteta
može biti naknađena po više polica ili ugovora o osiguranju.
Klauzule i dodatci na polici osig. Endorsment and riders
Odbitna franšiza Deductible
Vremenska franšiza Elimination(waiting) period
Isključenja Exclusions
Polica imenovanih rizika Named perils policy
Klauzula o suosiguranju Coinsurance clause
Franšiza u određenom iznosu Straight deductible
Agregatna franšiza Aggregate deductible
Integralna franšiza Franchise deductible
Osigurateljna klauzula Insuring agreement
37
ZOO. čl. 960. st. (1)
79
6 Poglavlje
KOMERCIJALNA38 NEŽIVOTNA OSIGURANJA
Podjela osiguranja na skupine i vrste, opseg pokrića
Risk management i ugovaranje osiguranja
Risk management neživotnih osiguranja

Osiguranje od nezgode
Zdravstveno osiguranje
Osiguranje cestovnih vozila – Kasko
Laesing i osiguranje (operativni i financijski leasing)
GAP insurance
Osiguranje transporta – Marine
Osiguranje od rizika požara
Osiguranje od rizika potresa
Osiguranje od rizik loma strojeva
Osiguranje kućanstva
Paketi osiguranja
Osiguranja financijskih gubitaka zbog prekida poslovanja-šomažno

osiguranje
Ugovaranje osiguranja šomaža
Utvrđivanje svote osiguranja, bruto dobiti i garancijskog perioda
Analiza troškova i dobiti kao predmeta osiguranja
Utvrđivanje svote osiguranja
Utvrđivanje max. garancijskog perioda
Podosiguranje
Postupak sa štetama
Risk management u osiguranju prekida poslovanja
38
Pod komercijalnim osiguranjima podrazumijeva se osiguranje pravnih osoba odnosno gospodarskih
subjekata. U inozemstvu je uobičajena podjela na osobne i komercijalne linije osiguranja. (personal and
commercial line of insurance)
80
6.1. PODJELA OSIGURANJA NA SKUPINE I VRSTE
Na hrvatskom tržištu osiguranja danas su dostupne gotovo sve vrste pokrića bilo od
direktnih osiguratelja ili njihovih reosiguratelja. Određena nestandardna pokrića dostupna
su i preko specijaliziranih brokera za osiguranje i reosiguranje. Prema pravilniku o
rasporedu vrsta rizika po skupinama i vrstama osiguranja propisane su39:
Skupine osiguranja
Podskupine osiguranja
Vrste osiguranja unutar skupina
Vrste rizika unutar vrsta osiguranja
Skupine osiguranje dijele se na :
- Neživotna osiguranja
- Životna osiguranja
Podskupine osiguranja dijele se na:
- osiguranja od nezgode i zdravstveno osiguranje obuhvaća vrste
osiguranja navedene pod 01 i 02,
- osiguranje motornih vozila obuhvaća vrste osiguranja navedene
pod ; 01.02,03,07, i 10
- pomorsko i transportno osiguranje obuhvaća vrste osiguranja
navedene pod: 01,04,05,07, i 12
- osiguranje zrakoplova obuhvaća vrste osiguranja navedena pod
01,05,07, i 11,
- osiguranje od požara i druga osiguranja imovine obuhvaćaju vrste
osiguranja navedena pod 08 i 09,
- osiguranja od odgovornosti obuhvaća vrste osiguranja navedena
pod; 10,11,12,13,
- kreditno osiguranje i osiguranje jamčevine obuhvaća vrste
osiguranja navedene pod; 14 i 15.
Vrste osiguranja unutar Skupine neživotnih osiguranja dijele se na:
01. osiguranje od nezgode
02. zdravstveno osiguranje
03. osiguranje cestovnih vozila
04. osiguranje tračnih vozila
05. osiguranje zračnih letjelica
06. osiguranje plovila
07. osiguranje robe u prijevozu
08. osiguranje od požara i elementarnih šteta
09. ostala osiguranja imovine
10. osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila
11. osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica
12. osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila
13. ostala osiguranja od odgovornosti
39
HANFA od 7.prosinca 2006.na temelju čl. 3 stavak 5. Zakona o osiguranju N.N. BR. 151/ 05.
81
14. osiguranje kredita
15. osiguranje jamstva
16. osiguranje raznih financijskih gubitaka
17. osiguranje troškova pravne zaštite
18. putno osiguranje.
Vrste osiguranja unutar Skupine životnih osiguranja dijele se na :
19. životno osiguranje
20. rentno osiguranje
21. dodatna osiguranja životnog osiguranja
22. osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja
23. životna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima
investicijski rizik
24. tontine
25. osiguranje s kapitalizacijom isplate
Vrste rizika unutar vrsta neživotnih osiguranjadijele se na:
O1 OSIGURANJE OD NEZGODE uključuje osiguranje od nezgode na poslu i

profesionalnih bolesti koje u slučaju smrti ili gubitka zdravlja uslijed nezgode pokriva:
- isplatu ugovorenih novčanih naknada , naknada šteta odnosno povrata
troškova u jednokratnom iznosu
- obročnu isplatu ugovorenih novčanih naknada
- kombinaciju iz gornjih alineja
- isplate na ime povrede, oštećenja zdravlja ili smrti putnika; a obuhvaća:
01.01. Osiguranje osoba od nezgode pri i izvan redovnog zanimanja,
01.02. Osiguranje osoba od nezgode u motornim vozilima i pri posebnim djelatnostima,
01.03. Osiguranje djece i školske mladeži od nezgode i posebna osiguranja mladeži od
posljedica nezgode,
01.04. Osiguranje gostiju, posjetitelja priredbi, izletnika i turista od posljedica nezgode,
01.05. Osiguranje potrošaća, pretplatnika, korisnika drugih javnih usluga i sl. od
posljedica nezgode,
01.06. Ostala posebna osiguranjaod posljedice nezgode,
01.07. Obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu, od posljedica nezgode,
01.99. Ostala osiguranja od posljedice nezgode.
02 ZDRAVSTVENO OSIGURANJE je osiguranje koje u slučaju bolesti, ozljeda i

drugih nesretnih slučajeva pokriva:
- troškove liječenja, troškove opskrbe lijekovima I medicinsko tehničkim
pomagalima,
- isplatu dogovorenih novčanih naknada i
- kombinaciju isplata iz gornjih alineja; a obuhvaća:
02.01. Obvezno osiguranje naknade troškovaza slučaj ozljede na radu i profesionalne

bolesti
02.02. Dopunsko osiguranje razlike iznad vrijednosti zdravstvenih usluga obveznog
zdravstvenog osiguranja
82
02.04. Dopunsko zdravstveno osiguranje večeg opsega prava i večeg standarda
zdravstvenih usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje,
02.06. Privatno zdravstveno osiguranje
02.99. Ostala dragovoljna zdravstvena osiguranja
03 OSIGURANJE CESTOVNIH VOZILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak :
- kopnenih cestovnih vozila na vlastiti motorni pogon osim vozila na
tračnicama
- kopnenih cestovnih vozila bez vlastitog pogona; a obuhvaća:
03.01. Kasko osiguranje cestovnih vozila na vlastiti pogon

03.02. Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona
03.99. Ostala kasko osiguranja
04 OSIGURANJE TRAČNIH VOZILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak vozila na tračnicama, obuhvaća:
04.01. kasko osiguranje tračnih vozila
05 OSIGURANJE ZRAČNIH LETJELICA je osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak zrakoplova odnosno drugih zrakoplovnih prijevoznih sredstava, a
obuhvaća:
05.01. Kasko osiguranje zračnih letjelica

05.02. Kasko osiguranje drugih zračnih plovila
06 OSIGURANJE PLOVILA je osiguranje koje pokriva svaku štetu odnosno gubitak morskih,
riječnih, i jezerskih plovila, a obuhvaća:
06.01. Kasko osiguranje brodova i brodica u pomorskoj plovidbi,

06.02. Kasko osiguranje brodova I brodica u rječnoj plovidbi,
06.03. Kasko osiguranje brodova i brodova u jezerskoj plovidbi,
06.04. Osiguranje brodova u izgradnji,
06.05. Kasko osiguranje platformi,
06.99. Ostala osiguranja pomorskog riječnog i jezerskog kaska
07 OSIGURANJE ROBE U PRIJEVOZU osiguranje koje pokriva svaku štetu

odnosno gubitak robe, uključujući prtljagu, neovisno o obliku prijevoza; a
obuhvaća:
07.01. Osiguranje robe u pomorskom prijevozu

07.02 Osiguranje robe u avionskom prijevozu
07.03. Osiguranje robe u kopnenom prijevozu
07.04. Osiguranje robe za vrijeme skladištenja
07.99. Ostala osiguranja robe u prijevozu
83
08 OSIGURANJE OD POŽARA I ELEMENTARNIH ŠTETA je osiguranje koje
pokriva štetu na stvarima (osim šteta nabrojenuh pod : 03,04, 05,06,i 07) uslijed
djelovanja ; vatre, oluje, elementarnih nepogoda osim oluje, eksplozije, atomske
energije, pomicanja tla; a obuhvaća:
08.01. osiguranje od požara i elementarnih nepogoda izvan industrije i obrta,

08.02. osiguranje od požara i elementarnih nepogoda u industriji i obrtu,
08.99. ostala osiguranja od požara i elementarnih nepogoda.
09 OSTALA OSIGURANJA IMOVINE su osiguranja koja pokrivaju sve štete na stvarima ( osim šteta
nabrojanih :03,04,05,06, i 07) koje nastanu uslijed tuče ili smrzavanja, krađe ili razbojstva, kao i
ostalih djelovanja različitih od djelovanja pod 08; a obuhvaćaju:
09.01. Osiguranje strojeva od loma

09.02. Osiguranje od provalne krađe i razbojstva
09.03. Osiguranje stakla od loma
09.04. Osiguranje kućanstva
09.05. Osiguranje građevinskih objekata u izgradnji
09.06. Osiguranje objekata u montaži
09.07. Osiguranje filmske djelatnosti
09.08. Osiguranje stvari u rudarskim jamama
09.09. Osiguranje informatičke opreme
09.10. Osiguranje zaliha u hladnjačama
09.11. Osiguranje usjeva i nasada
09.12. Osiguranje životinja
09.99. Ostala osiguranja imovine
10. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU MOTORNIH VOZILA
Je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti za upotrebu kopnenih vozila na vlastiti
pogon uključujući odgovornost prijevoznika ; a obuhvaća :
10.01. Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti

za štetetrećim osobama
10.02. Dragovoljno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od
odgovornosti za štete trećim osobama,
10.03. Osiguranje odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u cestovnom
prometu,.
10.99. Ostala osiguranja od automobilske odgovornosti.
11. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU ZRAČNIH
LETJELICA je osiguranje koje pokriva sve vrste odgovornosti za upotrebu zrakoplova
odnosno drugih zrakoplovnih prijevoznih sredstava uključujući odgovornost prijevoznika;
a obuhvaća:
84
11.01. Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelica od odgovornosti
za štete trećim osobama,
11.02. Osiguranje vlasnika odnosno korisnika zračnih letjelicaod odgovornsoti svih vrsta
(uključujući odgovornosti vozara za robu primljenu na prijevoz u zračnom
prijevozu)
12. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI ZA UPOTREBU PLOVILA je osiguranje

koje pokriva sve vrste odgovornosti koje proizlaze iz upotrebe morskih, riječnih I
jezerskih plovila uključujući odgovornost prijevoznika; a obuhvaća;
12.01. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika pomorskih brodova

(uključujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz)
12.02. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika riječnih i jezerskih plovila
( uključujući odgovornost vozara za robu primljenu na prijevoz)
12.03. Obvezno osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika brodica na
motorni pogon za štete trećim osobama,
12.99. Ostala osiguranja od odgovornosti brodara
13. OSTALA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI su osiguranja koja pokrivaju

sve vrste odgovornosti , osim odgovornosti nabrojenih pod: 10,11, i 12, a
obuhvaćaju;
13.01. Osiguranje ugovorne odgovornosti izvođača građevinskih radova
13.02. Osiguranje ugovorne odgovornosti izvođača montažnih radova
13.03. Osiguranje od odgovornosti proizvođača filmova
13.04. Osiguranje od odgovornosti proizvođača proizvoda
13.05. Osiguranje od odgovornosti u želježničkom prometu
13.06. Osiguranje garancije proizvođača, prodavača i dobavljača
13.07. Osiguranje od opće odgovornosti
13.08. Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava za štete na objektima zbog
neispravne tehničke dokumentacije
13.09. Osiguranje od odgovornosti projektnih i drugih društava
13.10. Osiguranje od odgovornosti odvjetnika
13.11. Osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika
13.12. Osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki
13.13. Osiguranje od odgovornosti špeditera
13.14. Osiguranje od odgovornosti vlasnika odnosno korisnika marina
13.15. Osiguranje od odgovornosti brodopopravljača
13.16. Osiguranje od odgovornosti obavljanja zaštitarskih i detektivskih djelatnosti
13.17. Osiguranje od odgovornosti obavljanja nekretninama
13.18. Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja lječničke, stomatološke i ljekarničke
djelatnosti
13.19. Osiguranje od odgovornosti stečajnih upravitelja
13.99. Ostala osiguranja od odgovornosti
14. OSIGURANJE KREDITA jeosiguranje koje pokriva:
85
- rizik neplaćanja (odnosno kašnjenja plaćanja) uslijed nesolventnosti, ili drugih
događaja (postupanja ili činjenja),
- izvozne kredite i druge rizike u svezi s izvozom, trgovinom i ulaganjima na
stranim i domaćim tržištima,
- kredite s obročnim otplatama,
- hipotekarne i lombardne kredite,
- poljoprivredne kredite, te
- druge kredite i zajmove; a obuhvaća:
14.01. Osiguranje izvoznih potraživanja

14.02. Osiguranje drugih vrsta potraživanja
14.03. Osiguranje stambenih kredita
15. OSIGURANJE JAMSTAVA je osiguranje koje pokriva i neposredno ili posredno

jamči za ispunjavanje obveza dužnika, a obuhvaća:
15.01. Osiguranje jamstva
15.02. Osiguranje garancije
16. OSIGURANJE RAZNIH FINANCIJSKIH GUBITAKA je osiguranje koje
pokriva;
- profesionalne rizike
- nedostatne prihode (općenito)
- loše vrijeme,
- izgubljenu dobit,
- nepredviđene troškove općenite vrste,
- nepredviđene poslovne troškove,
- gubitak tržišne vrijednosti,
- izostanak najamnine odnosno prihoda,
- posredni poslovni gubitak, osim gubitka iz gornjih alineja,
- druge neposlovne gubitke,
- druge financijske gubitke; a obuhvaća:
16.01. Osiguranje financijskih gubitaka radi prekida rada zbog požara i nekih drugih
opasnosti
16.03. Osiguranje raznih priredbi zbog atmosferskih oborina,
16.04. Osiguranje zbog šteta zbog otkupa krivotvorenih inozemnih sredstava plaćanja,
16.05. Osiguranje opasnosti otkaza turističkih putovanja,
19.99. Ostala osiguranja financijskih gubitaka
17.OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE je osiguraje koje pokriva troškove odvjetnika i
druge troškove sudskog postupka; a obuhvaća;
17.01. osiguranje troškova pravne zaštite i sudskog postupka.
18. PUTNO OSIGURANJE je osiguranje koje pokriva rizike koji nastanu kao
posljedica putovanja izvan stalnog mjesta boravka; a obuhvaća;
18.01. Turističko osiguranje,
18.03. Putno zdravstveno osiguranje,
18.04. Osiguranje pomoći ( asistencija) za vrijeme puta, izvan mjesta boravka ili
prebivališta,
18.99. Ostala osiguranja turističkih rizika.
86
Vrste rizika unutar životnih osiguranja dijele se na:
19. ŽIVOTNO OSIGURANJA je osiguranje koje pokriva slijedeće rizike:

19.01. Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenje (mješovito osiguranje),
19.02. Osiguranje za slučaj smrti,
19.03. Osiguranje za slučaj doživljenja,
19.04. Doživotno osiguranje za slučaj smrti,
19.05. Oosiguranja kritičnih bolesti,
19.99. Ostala osiguranja života.
20. RENTNO OSIGURANJE je osiguranje periodičnih prihoda tijekom određenog
razdoblja ili doživotno:
20.01. osiguranje osobne doživotne rente,
20.02. osiguranje osobne rente s određenim trajanjem,
20.99. Ostala rentna osiguranja.
21. DODATNA OSIGURANJA UZ ŽIVOTNO OSIGURANJE pokrivaju rizike:smrti,
djelomične ili potpune nesposobnosti za rad, boravka u bolnici uslijed nezgode ili pak
uslijed bolesti ; a obuhvaćaju:
21.01. Dopunsko osiguranje od posljedica nezgode uz osiguranje života,
21.02. Dopunsko zdravstveno osiguranje uz osiguranje života,
21.99. Ostala dopunska osiguranja osoba uz osiguranje života.
22. OSIGURANJE ZA SLUČAJ VJENČANJA ILI ROĐENJA je osiguranje koje
pokriva rizika vjenčanja ili doživljenja unaprijed određene dobi, a obuhvaća:
22.01. Osiguranje za slučaj vjenčanja ili rođenja.
23. ŽIVOTNA OSIGURANJA KOD KOJIH OSIGURANIK NA SEBE PREUZIMA
INVESTICIJSKI RIZIK u svezi s promjenom vrijednosti investicijskih kupona odnosno
drugih vrijednosnih papira investicijskih fondova odnosno osiguranje koje je povezano s
promjenom vrijednosti jedinice imovine fonda za pokriće; a obuhvaćaju:
23.01. Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja (mješovito osiguranje) kod kojeg
osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik,
23.02. Osiguranje za slučaj smrti kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski
rizik,
23.04. Životno osiguranje kod kojeg osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik s
garancijom isplate,
23.99. Ostala životna osiguranjakod kojih osiguranik na sebe preuzima invasticijski rizik
24. TONTINE je osiguranje kod kojeg se osiguranici dogovore da će zajednički
kapitalizirati svoje doprinose i podijeliti tako kapitaliziranu imovinu između onih
osiguranika koji dožive određenu starost odnosno između nasljednika umrlih osiguranika;
obuhvaća:
24.01. Tontine
25. OSIGURANJE S KAPITALIZACIJOM ISPLATE temelji se na aktuarskim
izračunima te predstavlja osiguranje kod kojeg osiguranik prima u zamjenu za
jednokratno odnosno obročno uplaćivanje premije, isplate u određonoj visini kroz
određeno razdoblje; a obuhvaća:
25.01. Osiguranje s kapitalizacijom isplate.
87
6.2. RISK MANAGEMENT U KONTEKSTU UGOVARANJA
OSIGURANJA (Underwriting)
Risk management je, kao što smo već istaknuli proces i to proces sistematskog
istraživanja izloženosti pojedine tvrtke ili osobe nastanku štetnih događaja koji i ne
moraju biti osigurljivi, odnosno rješenje problema izloženosti ne mora biti nužno
osiguranje. On je istovremeno i sredstvo za ugovaranje osiguranja (underwriting)
osiguratelja. Osiguratelji imaju profesionalne ugovaratelje osiguranja, a osiguranik nema.
Osiguranik, a da to i ne zna, može jednostavnim mjerama spriječiti nastanak šteta za koje
je mislio da su neizbježne. Upravo ova činjenica, risk management kao disciplinu koja
izučava tu problematiku, izdiže na nivo dodatne usluge na tržištu osiguranja. Osiguratelji
to promatraju kao dodatnu vrijednost (added value) uz poslove ugovaranja osiguranja.
Da li osiguratelji tu uslugu mogu pružiti na vjerodostojan način? Oni svakako i prije svih
mogu pružiti tu uslugu, jer imaju dovoljno vlastitih stručnjaka, ali oni rizike izloženosti
promatraju s aspekta osiguratelja, odnosno činjenice koliko će oni platiti nastalu štetu.
Neovisni risk menadžeri neće, ili ne moraju uvijek preporučiti osiguranje, kao mjeru za
rješenje problema izloženosti, iako će osiguranje i dalje biti najčešći izbor. Oni
jednostavno procjenjuju izloženost tvrtke potencijalnim štetama iz različitih izvora
opasnosti te procjenjuju visinu potencijalnih šteta u određenom vremenskom razdoblju i
predlažu rješanja na temelju pregleda rizika (risk surway). Ako tu uslugu plaća
osiguranik, onda on mora dobiti razne solucije za rješenje problema potencijalnih šteta
kojima je izložen odnosno, to izviješće mora biti neovisno. Za financiranje projekta
risk managementa trebali bi biti zainteresirani i osiguratelji, a pogotovo
reosiguratelji koji će konačno dobiti mjerodavno izvješće o svojoj izloženosti
rizicima koje su preuzeli u reosiguranje. Korist od risk management procesa je u
svakom slučaju višestruka. Risk management svakako uključuje raznovrsne stručnjake od
inžinjera, građevinara, ekonomista, pravnika, agronoma, veterinara i drugih specijalnosti
koji tu izloženost mogu izmijeriti koristeći zanstvene metode i iskustvo s već nastalim
štetama. Projekcije risk menadžera su snimke procesa i popratnih pojava u
proizvodnji koji za posljedicu mogu imati nastanak štete. Kada se te štete dešavaju, u
kojim okolnostima, što osim imovine može biti ugoženo, da li su to ljudi, da li su moguće
tužbe, što se dešava nakon prekida proizvodnje, da li otplata kredita dolazi u pitanje, da li
se te štete mogu spriječiti i kojim sredstvima, koliko to iznosi financijski, sve su to pitanja
na koje se dobivaju odgovori iz relevantnog pregleda i snimke rizika (risk surway- vidi
prilog o pregledu i procjeni rizika) i projekcije mogućih scenarija može se donjeti
odluka o mjerama za spriječavanje ili umanjenje takve izloženosti štetama.
Izviješća o pregledu i procjeni rizika u prilogu samo su parametri koji se ubacuju u vodić
za ugovaranje osiguranja (UGL)40 koji je u stvari program koji, kao rezultat daje potrebnu
premijsku stopu za određeni rizik. Temeljem takvih rezultata imamo početne pozicije za
pregovaranje o osiguranju, visini premije i moguće odstupanje od datih parametara u
procesu donošenja odluke o visini premijske stope. Određene reosiguravajuće i
osiguravajuće kuće čak i uvjetuju primanje rizika u svoj portfelj testiranjem rizika kroz
ovakve programe koji mogu egzistirati pod različitim imenima.
40
Underwriting guide line
88
Prilog 5. Izviješće o pregledu i procjeni rizika
IZVJEŠĆE O PREGLEDU I PROCJENI RIZIKA

1 TVRTKA
Tvrtka:
Opis tehnologije:
Lokacija:
Opis vanjskih opasnosti
2 SIGURNOST TVRTKE
Protuprovalni alarmni
sustav (senzori, infrared, video
nadzor i dr.)
Ostala zaštita tvrtke (ograda,
video nadzor 24 h, infrared,
zaključavanje vratiju)
Radno vrijeme (broj smjena)
Zaštita nakon radnog vremena
(ako nije 24 sata, čuvar,
videonadzor ili dr.)
Zaštita tvrtke (zaštitarska
tvrtka, obilazak tvrtke prema
planu obilaska)
Posjetitelji (gdje ulaze,
kontrola, praćenje)
Rasvjeta/ osvjetljenje vanjskih
pogona / tvrtke
89
Središnji pristupni sustav
(postojanje master ključa,
kartice kod managmenta,
voditelja smjene, vatrojedinice
ili sl.)
3 PROTUPOŽARNA PREVENTIVA I ORGANIZACIJA
Protupožarni službenik
(prezime i ime)
Elaborat o zaštiti od požara
Postojanje plana za preventivu
od požara / vatrodojava)
Postojanje plana za
vatrogasce, način alarmiranja,
vatrogasni putevi
Sigurnosni naputak
Naputak i kontrola kod
preuzimanja posla (smjene)
Zaštita od groma i prenapona
Posebna dozvola za
izvanredne radove
Čuvanje i skladištenje opasnih
tvari (gdje i kako, način
dopreme do samog potrošača
– stroja ili tvrtke
Postojanje popisa opasne
opreme (za cijelu tvrtku)
Mjesto punjenja akumulatora
viljuškara (izdvojeno mjesto)
Skladištenje zapaljivih
materijala i robe (način,
mjesto, način dostave u
pogon)
Elektoinstalacije (kontrolirane
od ovlaštene institucije,
periodične kontrole, nakon
popravka,kontrola video
sustava, i dr.)
90
Inspekcija ostale
elektroopreme
Održavanje (preventivno,
periodično , vlastito ili vanjsko
održavanje)
Posebne obveze (npr. za
održavanje kotlovnice i sl.)
Nadzor pušenja (posebna
prostorija , zabrana pušenja)
Rukovanje otpadom (način
čuvanja ,rukovanja,
skladištenja, odvoza)
Dostupnost prekidača za
prekid dovoda struje, plina,
dostupnost hidrantima,
čuvanje izvan pogona
(skladištenje opasnih tvari
pored samog objekta i sl.)
Analiza sigurnosti (da li postoji
izvješće kontrole, inspekcije i
sl.)
Sigurnosna organizacija
(protupožarni zaštita-plan)
Minimalni broj radnika u smjeni
Broj registriranih nezgoda
unutar zadnje 3 godine
Plan za prijenos opreme i
uređaja u slučaju nastanka
štete (smanjenje štete i sl.)
Mjesto parkinga vozila, radnih
vozila i ostalih uređaja
(viljuškari...)
5 INFRASTRUKTURA
Dostava struje (stanica,

agregat, način dostave,
oprema)
91
Transformacijska stanica (broj
stanica, broj transformatora,
način hlađenja, snaga, mjesto,
zaštita od prijenosa rizika)
Prirodni plin (način dostave,
instalacije, pritisak)
Tehnološki plin (CO2, Dušik,
Helij,.pritisak, način dostave)
Ulje i ostale opasne tvari
(način dostave, skladištenje)
Grijanje / para (temperatura
pare, broj bojlera, kapacitet
bojlera)
Hlađenje i tehnološka voda
(način, način dostave)
Komprimirani zrak (distribucija,
glavni izvor-pritisak, broj i tip
kompresora)
Sustav filtriranja (tip i mjesto)
Rukovanje otpadnim vodama
(količina npr. m3/h,način i dr.)
6 ŠTETE OD POŽARA U POSLJEDNJIH PET GODINA

Poznate požarne štete u posljednjih 5 godina
Datum Gdje / oštećeno / uzrok Visina štete Dodatna mjerila
92
7 PROTUPOŽARNE INSTALACIJE
Instalacije protupožarnih
sprinklera
Opskrba vodom (način,
hidranti, bar)
Ostali načini zaštite (npr
.videonadzor ili senzori i
ostalo)
Odušnici i odvodi dima i
topline, pare
Vatrogasna jedinica (blizina
profesionalne jedinice, DVD, u
km i min)
Suradnja sa vatrogascima,
trening radnika i sl.
Vatrogasni aparati (broj, opis,
atesti)
Sustav detektora dima i požara
Voda za gašenje požara
(hidranti-broj i kapacitet-
pritisak, prirodni izvor:rijeka,
potok)
8 PODUZETE PROTUPOŽARNE MJERE KOD IZGRADNJE OBJEKTA
Complex
Broj objekata Materijal korišten u gradnji Katovi
Protupožarni zidovi, način odvajanja između zgrada
9 UPRAVA / MENAGEMENT
Rezultati menagmenta u
zadnjih 5 godina
Fluktuacije uposlenika
93
Promjene menagmenta
Međunarodni standardi
Službene licence
Certifikati (npr ISO 9001,...)
Socijalne prilike
Image tvrtke
Visina sredstava za mjere
preventive
10 EKONOMSKA SITUACIJA
Razvojni potencijal
Povezanost sa važnim
pravnim ili ekonomskim
izvorima (odluke Vlade,...)
Konkurencija tržišta
Kreditna sposobnost
Kvaliteta osoblja/ radnika
Raznovrsnost i mnoštvo
proizvoda
11 MOGUĆNOST NASTANKA ŠTETE
Izvor: “Risk Consult” Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien
94
Prilog 6.Izviješće o procjeni rizika
IZVJEŠĆE O PROCJENI RIZIKA
PARTNER :
VRSTA DJELATNOSTI: OCJENA:
REZULTATI OCJENE
VJEROVATNOST OPASNOSTI OD POŽARA odličan 1
v.dobar 2
1.TVRTKA dobar 3
2.SIGURNOST TVRTKE dovoljan 4
3.PROTUPOŽARNA PREVENTIVA I ZAŠTITA slab 5
4.INFRASTRUKTURA
5.UZROK ŠTETA U PROŠLOSTI OCJENA :
NIVO ZAŠTITE OD POŽARA odličan 1

v.dobar 2
6.PROTUPOŽARNE INSTALACIJE dobar 3
7.PROTUPOŽARNI ZIDOVI I ODJELJCI slab 5
OCJENA:
EKONOMSKE PRILIKE odličan 2

dobar 1
8.EKONOMSKE PRILIKE dovoljan -1
slab -2
OCJENA:
MOGUĆNOST ŠTETE <50 % mala 1

50%-70% srednja 0
70%-100% velika -1
OCJENA:
PODACI O ŠTETAMA <50%bez učestalosti odličan 3

<50%zbog učestalosti dobar 2
>50%bez učestalosti dovoljan -2
>50%zbog učestalosti loš -3
OCJENA:
UPRAVA /MENAGEMENT odličan 2

dobar 1
loš -1
vrlo loš -2
OCJENA:
Izvor : Risk Consult Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien
95
Razuman management tvrtke trebao bi imati elaborat o svojoj izloženosti
štetama zbog donošenja budućih poslovnih odluka. Prije spomenuta izviješća o pregledu
i procjeni predstavljaju sastavni dio elaborata. Osiguranje, svako za sebe u svojim je
uvjetima na neki je način opis rizika i opasnosti kojima su pojedinac ili tvrtka
izloženi i koji mogu biti osigurani. Ako osiguranik iz elaborata o svojoj izloženosti
štetama raspozna opasnosti u raznih vrstama osiguranja koje su osigurljive, kupit će
osiguranje (ponudu će poslati osiguratelju), odnosno ukoliko mu je to preskupo ili
nedostupno, tražit će druge načine da svoju izloženost umanji ili izbjegne. Risk menadžeri
su svakako najupućeniji da objasne razlike između onog što nudi osiguranje i onog čemu
su tvrtka ili pojedinac izloženi i što ne mogu samostalno nositi. Sigurnost i
profitaiblnost trebali bi biti osnovni pokretači i motivatori svakog gospodarskog
subjekta. Da bi se ti ciljevi ostvarili risk management bi trebao biti sastavni dio svakog
korporativnog risk managementa i dati odgovore na slijedeća pitanja.
▪ Kojim rizicima je izložena moja tvrtke?

▪ Kakve su posljedice ostvarenja rizika ?
▪ Kakve su financijske posljedice nastanka šteta?
▪ Da li tvrtka može samostalno podnjeti te gubitke ?
▪ Što treba učiniti da se ti gubitci izbjegnu ili smanje?
▪ Da li se želi zaštita samo za katastrofalne štete ili sve štete?
▪ Ukoliko je osiguranje izbor tehnike za rješenje problema izloženosti treba:
Definirati vrste osiguranja i načine osiguranja kojima se pokrivaju

gubitci
Definirati što osiguranje ne pokriva
Odrediti pravila međusobnog izviještavanja o promjenama rizika te
dogovoriti periodične inspekcije i razgovor o datom pokriću
Kakva je naknada štete ( koliko se dobiva u nastaloj šteti)
U kojem vremenskom razdoblju
Odbitne franšiza
Popuste
Projekciju ukupnih troškove osiguranja
Plaćanje premije osiguranja
Dodatni servis osiguratelja
U skladu s datim ciljevima treba izvršiti i izbor osiguratelja koji mora

garantirati stabilnost i sigurnost uloženog kapitala svojim kapitalom, reosiguranjem i
ostalim referencama specifičnim za osigurateljnu djelatnost.
96
RISK MANAGEMENT IMOVINSKIH OSIGURANJA
Nakon što risk menadžer zaključi kojim rizicima je njegova tvrtka izložena i
odluči da će problem izloženosti riješiti osiguranjem, trebao bi se upoznati s
dostupnošću raznih vrsta osiguranja na tržištu te što se njima pokriva. Vrlo je važno
poznavati strukturu opasnosti koje se pokrivaju pojedinim vrstama osiguranja te
mogućnost njihove kupovine u paketu ili individualno. Poznavanje procesa risk
menagementa omogućit će osiguraniku da ne kupuje sve što se nudi, već samo ono što mu
je doista potrebno. Konačno, osnovna je intencija cijelog rada približiti rizik i osiguraniku
i osiguratelju te njegove posljedice, kao činjenicu objektivne stvarnosti. Već sama
spoznaja o mogućnosti da sam upravlja sa rizicima u svom okruženju, osiguranika
dovodi u situaciju da drugačije percepira i osiguranje, kao tehniku za savladavanje
svoje izloženosti rizicima. Saznanja o rizicima iz risk management procesa osiguranika
dovode u ravnopravnu poziciju u pregovorima o osiguranju s osigurateljima. Činjenica
je da se rizicima upravlja, kako od strane osiguranika, tako i od strane
osiguratelja/reosiguratelja. Osiguranje osim nekih izuzetaka nije obvezno po zakonu pa
u tom pogledu prezentiranje mogućnosti različitih rizika dolazi do svog punog izražaja.
6.3. OSIGURANJE NEZGODE
Osiguranje nezgode (nesretni slučaj) pokriva svaki iznenadni i od volje

osiguranika neovisan događaj koji, djelujući izvana na osiguranikovo tijelo izaziva
njegovu smrt, trajni gubitak opće radne sposobnosti (trajni invaliditet) prolaznu
nesposobnost za rad (dnevna naknada) ili oštećenje zdravlja koje zahtjeva liječničku
pomoć. Prema uvjetima za osiguranje i sklopljenom ugovoru o osiguranju nezgode
osiguratelj je dužan u situaciji nastupanja osiguranog slučaja isplatiti:
- osiguranu svotu korisniku osiguranja ili ako on nije naveden, osobi koja
dokaže svoje pravo na isplatu osigurane svote (svota za smrt, svota za 100%
invalidnosti),
- dio osigurane svote prema postotku invaliditeta, kao posljedicu nezgode,
prema posebnoj tablici za određivanje invaliditetai nakon završetka liječenja ili
kada se prema liječničkoj procjeni stanje oštećenoga ne može promijeniti.
- dnevnu naknadu u ugovorenoj visini, ako je osiguranjem pokrivena prolazna
nesposobnost za rad,
- stvarne nužne troškove liječenja ako ih ne pokriva zdravstveno osiguranje
Provedba osiguranja od posljedica nezgode vrlo je široka i nalazimo ga u gotovo svakoj

situaciji.
- Osiguranje nezgode može se ugovoriti individualno ili grupno (kolektivno).
- Može se ugovoriti samo za vrijeme obavljanja djelatnosti ili 24 satno osiguranje
bez obzira gdje se osiguranik nalazi što se i preporuča zbog mogućih nesporazuma s
osigurateljem o vremenu nastanka štetnog događaja.
- Osiguranje nezgode može se ugovoriti i samo za vrijeme službenog puta.
- Osiguranje nezgode menagera
97
- Uz osiguranje menagera od nezgode moguće je i ugovaranje gubitka
prtljage na putovanju izvan mjesta rada
- Troškove spašavanja
- Osiguranje nezgode članova sportskih organizacija, lovačkih i ribolovnih
društava, sudionika tečaja skijanja, ribolovnih i ronilačkih društava, rekreativnih i
sportskih organizacija, članova kulturno umjetničkih društava itd. Nalazimo ga i u
kombinaciji s ostalim vrstama osiguranja kao što je osiguranje od automobilske
odgovornosti i životno osiguranje. Kao osiguranje nije obvezno prema zakonu, (osim
obveznog osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja u javnom prijevozu) ali je
ključno za osiguranje ljudskih resursa i djeluje stimulativno na ljude u smislu osječaja
sigurnosti i brige za zaposlenike.
Obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog

slučaja spada u obvezna osiguranja prema Zakonu o obveznim osiguranjima u
prometu.41 Svatko tko se bavi prijevozom putnika u javnom prijevozu dužan je sklopiti
osiguranje na minimalne svote42 utvrđene odlukom Vlade Republike Hrvatske, a na
temelju odredbi Zakona o osiguranju (osigurnaje putnika u prijevozu tračnim vozilima,
cestovnom prijevozu, putnika na žičarama ili uspinjačama prijevozu morem i vodama u
taxijima, zračnom prijevozu ).Ovim se Zakonom isto tako definira tko se sve smatra
putnikom pa se tako putnicima smatraju i osobe koje imaju pravo na besplatnu kartu ili
prijevoz, sve osobe koje se nalaze u blizini prijevoznih sredstava, na kolodvoru, u
pristaništu, luke, zrakoplovne luke, i u blizini prijevoznog sredstva pri ukrcaju bez obzira
jesu li već kupili kartu ili nisu osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom
sredstvu.Osiguranje se sklapa za slučaj smrti zbog nesretnog slučaja i trajnog invaliditeta.
6.4. ZDRAVSTVENO OSIGURANJE
Zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju

43
obuhvaća: obvezno i dobrovoljno zdravstveno zdravstveno osiguranje, Obvezno
zdravstveno osiguranje obuhvaća zdravstveno osiguranje za vrijeme rada i izvan rada
(obvezni doprinosi iz plaće i na plaću, a provodi ga Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje). Dobrovoljno zdravstveno osiguranje obuhvaća dopunsko zdravstveno
osiguranje (prema čl. 61. i 62. Zakona a provode ga osiguravajuća društva).
Dopunsko zdravstveno osiguranje pokriva razliku iznad vrijednosti zdravstvenih
usluga obveznog zdravstvenog osiguranja, veći opseg prava od određenih Zakonom o
zdravstvenom osiguranjui veći standard zdravstvenih usluga od onih određenih Zakonom.
Opseg i kvaliteta usluge varira od osiguratelja do osiguratelja.
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje za vrijeme puta i boravka u inozemstvu
domaći osiguratelji provode u suradnji s specijaliziranim tvrtkama za provedbu ove vrste
osiguranja (Coris iz Pariza, itd.), a ovim je osiguranjem pokriveni zdravstveni troškovi u
inozemstvu i troškovi prijevoza u domovinu u slučajevima bolesti ili smrti.Troškovi
pokriveni ovim osiguranjem su: troškovi medicinske skrbi i troškovi prijevoza u zemlju
41
Zakon o obveznim osiguranjima , čl.17
42
Ibidem, čl.19 , min.svote osiguranja 40.000/80.000
43
N.N. 94/2001, 88/02, 14/02, 17/03, 30/04, 177/04, 90/05
98
ukoliko se osiguranik iz zdravstvenih razloga ne može samostalno vratiti, prijevoz do
najbliže bolnice i prijevoz smrtno stradalog osiguranika. Osiguranje za korisnike iz
Hrvatske daje se za područje Europe ili za cijeli svijet, a premija osiguranja ovisi od
vremena provedenog na putu u inozemstvu. Svota osiguranja odnosno visina pokrića
određena je u iznosu od € 15.000 do € 30.000 ovisno od destinacije putovanja i osobnog
izbora visine pokrića.
6.5. OSIGURANJE CESTOVNIH VOZILA – KASKO
Kasko osiguranje motornih vozila odnosno osiguranje samog vozila daje pokriće
za materijalne štete na vozilu kao posljedicu prometnih nezgoda te opasnosti navedenih u
uvjetima za osiguranje kao što su požar i neke druge opasnosti (udar groma, oluja, pad
zračne letjelice, manifestacija i demonstracija, tuča, pad ili udarac nekog predmeta), šteta
na električnoj instalaciji koja je posljedica pregorijevanja električne instalacije na vozilu
uslijed čega se na istoj razvio požar, zlonamjerni postupci trećih osoba, osiguranje krađe
te prometne nezgode i pogonske štete kao posljedice krađe. Smatra se da je vozilo nestalo
ako se ne pronađe u roku od 30 dana od dana nestanka. Postoje različite kombinacije
kasko osiguranja vozila od potpunog kasko osiguranja do djelomičnih automobilskog
kaska kojim su obuhvaćeni samo dio osiguranih rizika odnosno troškova kao:
A) Požar, udar groma, eksplozija, oluja, tuča, snježna lavina, pad zračne
letjelice, manifestacija i demonstracija, poplava, bujica, ili visoka voda;
B) Lom i oštećenje standardno ugrađenih stakala na motornom vozilu
osim stakala na svijetlima i zrcalima, kao i šteta na vozilu koja je
nastala sudarom s divljači ili domačim životinjama;
C) Tegljenje odnosno prijevoz osobnog automobila do mjesta boravka
odnosno sjedišta osiguranika, ako vozilo nije u voznom stanju zbog
prometne nezgode ili kvara, kao i trošak prijevoza vozača i putnika koji
su se vozili u tom osobnom automobilu, prijevoznim sredstvom u
javnom prometu do mjesta boravka odnosno sjedišta, a najviše prema
broju registriranih mjesta;
D) Oštećenje ili uništenje vozila, koje je nastalo padom snijega ili leda sa
zgrade;
E) Najam osobnog ili kombi vozila, ako je vozilo osiguranika uništeno,
nestalo ili oštećeno iz bilo kojeg od rizika koji su obuhvaćeni
osiguranjem punog automobilskog kaska
F) Djelomičnim kasko osiguranjem može se osigurati vozilo za vrijeme
mirovanja u zaključanoj garaži od rizika požara, udara groma,
eksplozije, oluje, tuče, snježne lavine, pada zračne letjelice,
manifestacije i demonstracije, poplave bujice i visoke vode, krađe,
teške krađe, razbojništva, ili protušpravnog oduzimanja vozila na
motorni pogon
Osiguranjem od rizika loma uz prethodni uvjet kasko osiguranja istog motornog

vozila mogu se osigurati;
o Radna vozila i radni uređaji u cjelini,

99
o Traktori, motokultivatori, specijalna vozila, Unimog, Unilog, i sl.,
o Radni uređaji teretnih vozila, autobusa, priključnih vozila, radnih
vozila, i radnih strojeva,
o Električna i diesel električne lokomotive (samo od šteta izravno
nastalih zbog izravnog djelovanja električne energije).
Naknada iz osiguranja od rizika loma dobiva se u situacijama štete nastale

oštećenjem ili uništenjem uslijed nezgode u pogonu pod kojom se podrazumijeva događaj
koji je nastao iznenada i nepredviđeno vezano uz upotrebu osigurane stvari. Provedba
kasko osiguranja motornih vozila u praksi se provodi sistemom ponude za osiguranje s
kojom osiguratelji dobivaju dovoljno prostora kako bi bili u mogućnosti raditi selekciju
rizika i kontrole portfelja vozila koje osiguravaju. U obračunu premije osiguranja uzima
se nabavna vrijednost vozila bez obzira na godine starosti jer se i naknada svih
djelomičnih šteta obračunava prema računu popravka umanjenog za eventualno
ugovorenu odbitnu franšizu. U totalnoj šteti ipak se odbija amortizacija i vrijednost
ostataka uništenog vozila.
6.6. LEASING POSLOVI I OSIGURANJE
Leasing ili dugoročni najam postaje sve popularniji način kupovine vozila, ali i
neke druge opreme. Osnovna je ideja leasinga da je jeftinije koristiti nego kupiti,
odnosno da je bolje prije ostvariti profit nego prvenstveno biti vlasnik. Kako se leasing
poslovi prvenstveno percepiraju, kao poslovi vezani uz nabavku i najam osobnih vozila
bilo bi interesantno vidjeti što se sve može financirati leasingom.
Leasing poslovima se može financirati;
- Osobna i teretna vozila
- Strojevi i oprema za proizvodnju
- Građevinska oprema i mehanizacija
- Informatička i druga kancelarijska oprema
- Plovila(jahte), zrakoplovi
U razvoju su i planovi kupnje stanova na leasing što će u svakom slučaju povećati
razdoblje ugovaranja ugovora o najmu i znatno veće angažiranje kapitala leasingodavca..
U leasingu osobnih vozila za cijelo vrijeme trajanja leasing ugovora zakupoprimac nije
vlasnik vozila, ili neke druge opreme preuzete u najam, ali mu pripadaju sva prava iz
ugovora o osiguranju i on se u polici osiguranja pojavljuje kao osiguranik. U policu kasko
osiguranja vozila u leasingu obvezno se upisuje da je vozilo u leasingu, vlasnik – davatelj
leasinga i broj ugovora o leasingu. Na polici se sukladno ugovoru o leasingu upisuje i
klauzula o vinkulaciji u korist davaoca leasinga.
Što je operativni, a što financijski leasing
Operativni leasing je takav ugovor o dugoročnom najmu gdje korisnik leasinga

istekom vremena najma ne postaje vlasnik vozila već se vozilo vraća najmodavcu koji to
isto vozilo ponovo može dati u leasing ili se prodaje (by off). Davaoc leasinga je pravni i
ekonomski vlasnik predmeta leasinga. Kod sklapanja ugovora o operativnom leasingu
najmoprimac plaća akontaciju/novčani polog ili jamčevinu, jednokratnu
100
naknadu.Troškove leasinga pradstavlja netto vrijednost predmeta najma bez PDV- a, a on
se plaća postupno svaki mjesec uz ratu. Osiguranje kaska se ugovara za cijelo vrijeme
trajanja leasinga. Najčešće se sklapa na rok od 5 godina. Vrijednost depozita na kraju
ugovora o najmu je u stvari otkupna vrijednost vozila. U slučaju da se najmoprimac
odluči za otkup vozila na otkupnu vrijednost vozila se plaća PDV .
Financijski leasing je takav ugovor o dugoročnom najmu gdje najmoprimac
istekom ugovora o financijskom leasingu postaje vlasnik vozila.U financisjskom leasingu
najmoprimac ima ugovorenu opciju otkupa predmeta najma nakon isteka ugovorenog
roka najma (by out opcija).Već na početku ugovora je izvjesno da će se opcija otkupa
izvršiti, jer je otkupna vrijednost značajno niža od tržne vrijednosti najma.
Za cijelo vrijeme trajanja financijskog leasinga stvarni vlasnik predmeta leasinga je
davatelj leasinga, a ekonomski je vlasnik primatelj leasinga. Prilikom preuzimanja
predmeta leasinga, korisniku se ispostavlja račun za predmet najma i troškovi leasinga na
što se ukupno obračunava PDV. PDV se plaća unaprijed.
Prednosti leasing poslova
Ovi poslovi omogućuju bolje korištenje poreznih olakšica, korisnik leasinga kao
troškove evidentira amortizaciju, i troškove vezane uz leasing ugovor kao kamate i
jednokratnu naknadu. Rate leasinga ne moraju utjecati na iskorištenje kreditnog okvira
odnosno maksimalno mogučeg kreditnog zaduženja najmoprimca. Leasingom se
osigurava potpuno financiranje opreme gdje nije potrebno učešće ili depozit kao
osiguranje. Daje mogućnost osiguranja od tehnološkog zastarijevanja opreme i predstavlja
fleksibilan oblik financiranja. Leasing poslovi su doista zamijenili klasične bankarske
kredite jer je za fizičku osobu potrebno manje instrumenta osiguranja nego kod klasičnih
kredita. (jamstvo, fiducija, hipoteke). Zahtjevi za leasingom brže se odobravaju nego
zahtjevi za bankovne kredite. Najmoprimac može koristiti komparativne prednosti
financijske snage davaoca leasinga kroz; umanjenje nabavne cijene opreme, vozila,
troškova osiguranja i drugih predmeta leasinga s obzirom da je davaoc leasinga kupac i
vlasnik te opreme. Sekundarne pogodnosti su što davaoc leasinga može osigurati i neke
druge usluge kao servisiranje i održavanje.
6.7. “GAP “ OSIGURANJE ili ugovor o osiguranju dijela tražbine po

ugovorima o dugoročnom najmu i financijskom leasingu
Kao što vidimo izrazitim razvojem leasing poslova kao svojevrsnom zamjenom
kupovine vozila i neke druge opreme uz klasični bankovni kredit davaoci leasinga
suočavaju se s rizikom oštećenja ili uništenja vozila datog u najam, ali i rizikom raskida
ugovora o leasingu tijekom trajanja ugovora zbog nemogućnosti daljnjeg plaćanja rata što
ih izlaže određenim gubitcima i štetama koje ne mogu pokriti redovitim osiguranjima.
Standardni ugovor o leasingu radi se uz obvezni novčani depozit od 25- 35% kojim se
najmodavci zaštićuju od gubitaka uslijed raskida ugovora o leasingu. Visina obveznog
novčanog depozita veća je za kraća razdoblja ugovora o leasingu, a manja što je rok
otplate duži.U cilju unaprijeđenja prodaje najčešće vozila, leasing kuće su se dosjetile i
mogućnosti prodaje vozila bez obveznog novčanog depozita što ih je izložilo riziku
gubitka dijela tražbine po ugovoru o dugoročnom najmu. Rizike oštećenja ili uništenja
101
vozila leasingodavac pokriva osiguranjem automobilskog kaska. Do ostvarenja rizika
raskida ugovora o dugoročnom najmu, odnosno financijskom leasingu bez obveznog
novčanog depozita može doći isključivo uslijed neispunjenja obveza najmoprimca/
korisnika leasinga po ugovorima o dugoročnom najmu, odnosno financijskom leasingu.
Ugovor o leasingu bez depozita najčešće traje od 5-7 godina. Uz pomoč „GAP“
osiguranja nema obveznog novčanog depozita i predmet osiguranja kod ove vrste
osiguranja je dio tražbine osiguranika (najmodavca), kod dugoročnog najma, bez obveze
uplate učešća odnosno novčanog depozita, u slučaju prijevremenog prestanka ugovora o
dugoročno najmu/financijskom leasingu.
Opseg pokrića
U slučaju prijevremenog raskida ugovora o dugoročnom najmu, odnosno

financijskom leasingu koji su korisnicima odobreni bez učešća/novčanog depozita,
osiguratelj se obvezuje osiguraniku ( najmodavcu ili leasingodavcu) naknaditi razliku
između vrijednosti predmeta najma (vozila) prema amortizacijskom planu osiguranika
bez uključenog učešća/novčanog depozita i vrijednosti istog predmeta najma s uključenim
učešćem/novčanim depozitom na dan raskida ugovora o najmu/financijskom leasingu
(za obračun se u ugovoru daju i tablice usporednih vrijednosti vozila), uvećanu za dva
dospjela nenaplaćena obroka i trošak agencije za oduzimanje vozila.Predmet osiguranja
je uvijek vrijednost financiranja odnosno visina depozita.
Ovakvu vrstu pokrića daju osiguratelji samo za one ugovore o poslovnom najmu za koje
je osiguranik ugovorio i standardno osiguranje automobilskog kaska i AO za svo vrijeme
trajanja najma.
Ne ulazeći u detalje ovakvog ugovora o osiguranju, premiji osiguranja i raspodjeli
troškova između najmodavca i najmoprimca osiguratelji na ovaj način omogućuju
kupovinu vozila i druge opreme na leasing bez učešća i jamaca.
6.8. OSIGURANJE TRANSPORTA - MARINE
6.8.1. Osnovna obilježja transportnih osiguranja
S transportnim osiguranjem je započela moderna povijest osiguranja i izvorno su

bila uzor i temelj za nastanak ostalih vrsta osiguranja. Specifičnost transportnih osiguranja
traži i drugačiji pristup jer su prvi slip, prva cover nota, i prva polica bili napravljeni za
transportne rizike.Transportna osiguranja su odigrala vrlo značajnu ulogu u razvoju
međunarodne trgovine i transporta, poglavito pomorskog, a u tehnologiji rada i pristupu
osiguranja i na razvoj ostalih vrsta osiguranja.
U današnje vrijeme međunarodna trgovina i prijevoz roba, osobito morskim

putem, ne mogu se ni zamisliti bez transportnih osiguranja. Ona su danas važna i zato što
su vrijednosti pojedinih plovila, zrakoplova i pošiljaka koje se prevoze značajno veće
nego su bile ranije.44
44
I. Frančišković, Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranje d.d.Zagreb 1994,p.15
102
Transportna osiguranja predstavljaju prednost za suvremenu trgovinu jer svim
sudionicima u međunarodnoj trgovini pružaju onu sigurnost bez koje se suvremeni
instrumenti vanjske trgovine ne mogu niti zamisliti.
Osigurljiv interes u transportnim osiguranjima
Osiguranik može biti samo osoba koja ima ili može očekivati da će imati opravdan
materijalan interes da ne nastupi osigurani slučaj. Očigledan oblik osigurljivog interesa
kao i u ostalim imovinskim osiguranjima predstavlja vlasništvo. U transportnim
osiguranjima najčešći oblik osigurljivog interesa pojavljuje se u pogledu:
- vlasništva na brodu, zrakoplovu ili robi;
- vozarine;
- premije osiguranja;
- očekivane dobiti;
- carine, poreza i drugih pristojaba i
- odgovornosti i drugih obveza koje mogu nastati u svezi prijevoznog
sredstva ili robe.
Na kraju ovog dijela izlaganja vezanog uz osigurljiv interes treba istaknuti da je

pravovaljanost osigurljivog interesa uvjetovana i time da on mora biti pravno dopušten.
Bez tog elementa osiguranik ne bi mogao ostvariti pravo na naknadu štete.
U pravilu osiguranik bi bio dužan dokazati "osigurljiv interes" pri podnošenju

odštetnog zahtjeva. U praksi je to uglavnom izraženo kod osiguranja pošiljaka. Zbog toga
osiguratelji redovito traže da im se predoči račun, prijevozni dokument i sl., iz čega se
može razabrati interes osiguranika na osiguranoj pošiljci.
6.8.2. Značajke ugovora o transportnom osiguranju
Osnovna načela ugovora o transportnom osiguranju
Dva su osnovna načela ugovora o transportnom osiguranju: načelo naknade štete i

načelo dobre vjere.45
Načelo naknade štete: Cilj ugovora o transportnom osiguranju je pružanje

osiguranja osiguranicima, odnosno pružanje naknade štete u slučaju ostvarenja
osiguranog slučaja. Načelo naknade štete ima kod transportnih osiguranja sljedeće
praktične posljedice:
- osiguranici mogu biti samo osobe koje imaju ili mogu očekivati da će imati
opravdan materijalni interes na osiguranom predmetu, odnosno interes da ne
nastupi osigurani slučaj;
- naknadu za nastalu štetu, koja je pokrivena osiguranjem, mogu tražiti samo
osobe koje su stvarno pretrpjele materijalnu štetu. To su osobe koje u trenutku
45
I. Frančišković, Sustav transportnih osiguranja, op.cit. p.23
103
nastanka štete imaju interes na osiguranom predmetu ili osobe koje su takav
interes stekle tijekom trajanja osiguranja;
- osigurati se mogu samo predmeti koji imaju određenu vrijednost mjerljivu u
novcu;
- osiguranici mogu dobiti naknadu iz osiguranja u pravilu samo do iznosa štete
koju su pretrpjeli (ovdje postoje i stanovite iznimke o kojima će biti riječi kasnije)
i
- ako je isti predmet osiguran protiv istih rizika kod više osiguratelja, a za račun
Istog osiguranika, osiguranik može tražiti naknadu za štetu od jednog ili
drugog(ih) osiguratelja, ali samo do iznosa stvarne štete koju je pretrpio.
Načelo dobre vjere(good faight): Kod svakog ugovora ugovorne strane trebaju
pri njegovom zaključivanju, kao i ostvarivanju prava i obveza, postupati u dobroj vjeri.
Kod transportnih osiguranja obje ugovorne strane dužne su postupati s najvećom dobrom
vjerom, (utmost good faight) i to ne samo pri zaključenju ugovora nego i za vrijeme
trajanja osiguranja i likvidacije odštetnih zahtjeva. Ovo načelo posebice dolazi do izražaja
kroz dužnosti ugovaratelja osiguranja i osiguranika pri zaključenju ugovora (da prijave
osiguratelju sve okolnosti koje su od značenja za ocjenu težine rizika i da svi podaci koji
se daju budu točni, neovisno da li su se ti podaci morali dati ili nisu).
Stranke iz ugovora o transportnom osiguranju
U okviru odnosa iz ugovora o osiguranju općenito, pa tako i iz ugovora o

transportnom osiguranju, kao ugovorne strane javljaju se osiguratelj i ugovaratelj
osiguranja (osiguranik je najčešće i ugovaratelj osiguranja).46
Osiguratelj je osoba koja se ugovorom o osiguranju obvezuje ugovaratelju

osiguranja da će prema uvjetima ugovora nadoknaditi osiguraniku štetu koja je nastala
kao posljedica ostvarenja osiguranog slučaja.
Osiguranik je osoba koja je ovlaštena potraživati od osiguratelja naknadu za

nastalu štetu pokrivenu osiguranjem. To svojstvo može imati samo osoba koja ima ili
može očekivati da će imati opravdan materijalan interes da ne nastupi osigurani slučaj.
Ugovaratelj osiguranja je osoba koja u svoje ime i za račun nalogodavatelja

zaključuje s osigurateljem ugovor o osiguranju. Takav pravni položaj ugovaratelja
razlikuje ga od punomoćnika, koji zaključuje ugovor u ime i za račun osobe koju zastupa.
Zbog toga Pomorski zakonik izričito navodi da se ugovarateljem osiguranja ne
smatra osoba koja je ugovor o osiguranju zaključila izričito u ime i za račun svojeg
nalogodavatelja.
Ugovaratelj osiguranja ima samostalna prava i obveze, neovisno o pravima i

obvezama osiguranika. To su npr.: dužnost prijavljivanja okolnosti pri zaključenju
ugovora koje su od značenja za ocjenu težine rizika, dužnost plaćanja premije, dužnost
46
Op.cit. p.24
104
prijavljivanja pošiljaka u osiguranje i ostalih potrebnih elemenata kod općih ugovora o
osiguranju robe.
Ako ugovaratelj osiguranja zaključuje ugovor u svoje ime i za svoj račun, on je

ujedno i korisnik osiguranja - osiguranik.
Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju
Za zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju nije potrebna nikakva

posebna formalnost. Ugovor je pravovaljan kad se postigne suglasnost volje između
osiguratelja i ugovaratelja osiguranja po svim bitnim elementima ugovora. Ugovor o
osiguranju može se zaključiti i usmeno, ili npr. telefonom. Ipak, uobičajen je način
zaključivanja tog ugovora u pisanu obliku. Ugovor o transportnom osiguranju između
nenazočnih stranaka zaključen je, kad ponuditelj primi izjavu ponuđenog o prihvaćanju.47
Prijedlog za zaključenje ugovora o osiguranju mogu dati ugovaratelj osiguranja ili

osiguratelj. Da bi ponuda bila valjana ona mora sadržavati bitne elemente ugovora
(osigurani predmet, osigurane rizike, osiguranu svotu i premiju). U praksi ponudu za
osiguranje daje ugovaratelj osiguranja.
Prihvaćanje ponude može biti izrično (ispostavljanjem police), prešutno (ako

osiguratelj u razumnom vremenu ne odbije ponudu) i konkludentnim radnjama (onda
kad se iz postupka osobe kojoj je ponuda učinjena može zaključiti da je ona tu ponudu
prihvatila - npr. ako nakon ponude osiguratelja ugovaratelj plati premiju, može se
zaključiti da je prihvatio ponudu).
U praksi se može dogoditi da tekst ispostavljene police ne odgovara ponudi koju je

učinio ugovaratelj. Zbog toga kod većine polica na poleđini stoji napomena kojom se
ugovaratelju skreće pozornost na tu mogućnost, uz poziv da u roku 48 sati stavi svoje
opaske, jer će se u suprotnom smatrati da je pristao na (izmijenjen) tekst iz police.
6.8.3. Vrste ugovora o transportnom osiguranju
U transportnom osiguranju osnovne su dvije vrste ugovora o osiguranju:
a) ugovori o osiguranju ROBE i

b) ugovori o osiguranju PLOVILA ili ZRAKOPLOVA.
a) Ugovori o osiguranju ROBE mogu biti pojedinačni ili opći.
Pojedinačni ugovori48 o osiguranju su ugovori kojima se osiguravaju pojedine

konkretne pošiljke na određenoj relaciji. Obično se zaključuju prije polaska pošiljke na
47
Op.cit. p.25
48
Drago Pavić, Pravo pomorskog osiguranja s osnovama kopnenog transportnog osiguranja, Narodne
Novine Zagreb 1997. p.47
105
put temeljem privremene i definitivne (konačne) prijave ugovaratelja osiguranja u kojoj se
nalaze podaci potrebni za osiguranje i ocjenu težine rizika.
Opći ugovori o osiguranju su ugovori kod kojih se veći broj pošiljaka osigurava
jednim ugovorom (npr. mogu se osigurati sve pošiljke osiguranika koje se prevoze u
određenom vremenskom razdoblju na određenoj lokaciji, određenim prijevoznim
sredstvom i sl.). Ugovorom su unaprijed određeni uvjeti osiguranja i premijske stope. U
praksi se obično primjenjuju tri oblika općih ugovora:
1. Otpisna (flotantna) polica - njome se osigurava veći broj osiguranikovih
pošiljaka na njihovu ukupnu vrijednost. Tom policom u pravilu se osigurava istovrsna
roba koja se sukcesivno isporučuje. Poslije otpreme svake pojedine pošiljke od ukupno
osigurane svote otpisuje se njezina vrijednost sve dok se ne iscrpi ukupna osigurana svota.
2. Otvoreno pokriće - takvim ugovorom unaprijed se osiguravaju sve
osiguranikove pošiljke koje se prevoze u određenom razdoblju. Premijske stope su
određene ugovorom ili je ugovorom predviđen način na koji se one određuju. Ovakav
ugovor obično se rabi kod međunarodnih prijevoza roba.
3. Generalna polica - pokriva sve pošiljke robe koje se prevoze na osiguranikov
rizik bilo kojim prijevoznim sredstvom unutar granica jedne države.
Glavna prednost pojedinačnih ugovora je u tome što se premija i uvjeti određuju

temeljem detaljne ocjene rizika svake pojedine pošiljke. Negativna im je strana što
pokriće ovisi o pravodobnosti naloga za osiguranje.
Kod općih ugovora glavna je prednost što su sve pošiljke automatski osigurane,
neovisno da li su prijavljene osiguratelju prije početka putovanja, odnosno prije nastanka
štete ili poslije toga. Osiguratelji pritom trebaju biti vrlo obazrivi da osiguranici potpuno
ne izgube interes da uredno obavljaju prijave i plaćaju premiju.
b) Ugovori o osiguranju plovila ili zrakoplova također mogu biti pojedinačni

(rabe se za osiguranje pojedinog plovila ili zrakoplova) i flotni (rabe se za osiguranje
grupe brodova ili zrakoplova istog osiguranika).
6.8.4. Trajanje ugovora o transpotnom osiguranju49
Prema trajanju ugovor o transportnom osiguranju može biti
1. Ugovor na vrijeme i
2. Ugovor na putovanje.
Ugovorom na vrijeme osigurava se predmet na određeno vrijeme koje se

uglavljuje u ugovoru. Ugovorom na putovanje osigurani predmet se osigurava na
vrijeme putovanja, odnosno prijevoza na određenoj relaciji koja se uglavljuje ugovorom.
Osigurano putovanje određuje se pomoću tri elementa: relacija (u polici se navode
polazno i odredišno mjesto), pravac puta (pretpostavlja se da će se putovanje odvijati u
49
Op.cit. p.49
106
granicama onoga što je ugovoreno ili uobičajeno i bez zakašnjenja) i vrijeme trajanja
putovanja (u praksi se najčešće primjenjuje jedan od sljedećih kriterija: od početka do
završetka putovanja, od ukrcaja do iskrcaja, od preuzimanja robe od strane vozara do
njezine predaje primatelju i, što je najčešći slučaj, od skladišta do skladišta).
6.8.5. Isprave o ugovoru o transportnom osiguranju50
Osnovne isprave o ugovoru o transportnom osiguranju jesu: polica osiguranja,

certifikat osiguranja, list pokrića, potvrda o zaključenom osiguranju, pisani ugovor o
osiguranju, "slip" i "cover note".
Polica osiguranja je isprava koja se ispostavlja u određenom obliku pri zaključenju

osiguranja ili neposredno poslije toga. Ona sadrži sve bitne odredbe: ime ugovaratelja
osiguranja, osigurani predmet, putovanje ili vrijeme za koje se osiguranje zaključuje,
prijevozno sredstvo (kod osiguranja robe), iznos na kojega se zaključuje osiguranje,
rizike, uvjete osiguranja i potpis osiguratelja. U transportnim osiguranjima police se dijele
na različite načine, npr.:
- kasko police (za osiguranje plovila i zrakoplova), kargo police (za osiguranje
robe), police za osiguranje brodogradnje, vozarine, troškova,
prijevoznikove odgovornosti itd.;
- pojedinačne i generalne police;
- pomorske, kopnene, poštanske, zrakoplovne i kombinirane police;
- devizne police i police u domaćoj valuti;
- izvozne i uvozne police;
- valutirane i nevalutirane police;
- police na putovanje i police na vrijeme;
- prenosive i neprenosive police itd.
Transportna polica ime sljedeće značajke:
1. Ona je dokazna isprava jer se njome dokazuje da je zaključen ugovor o osiguranju;

2. Iako služi kao dokazna isprava o zaključenom osiguranju, transportna polica se ne
smatra pisanim ugovorom o osiguranju jer obično sadrži samo osigurateljev potpis i
uglavnom sadrži samo njegove obveze, dok su osiguranikove dužnosti u polici navedene
samo kao uvjeti od ispunjenja kojih ovisi osigurateljeva obveza;
3. Polica je isprava kojom osiguratelj potvrđuje svoju obvezu iz ugovora o osiguranju;
4. Ona je instrument prijenosa prava iz osiguranja - osiguranik može prenijeti svoja prava
pri prodaji osiguranog predmeta indosiranjem ili jednostavnom predajom police;
5. Ona nije vrijednosni papir - jer imatelj police nema pravo na nadoknadu štete zato što
je u posjedu police, nego zato što ima svojstvo osiguranika i što je pretrpio materijalnu
štetu zbog nastupa osiguranog slučaja;
6. Ona je legitimacijski papir - ovlaštenik iz ugovora je osoba koja se legitimira kao
imatelj izvornika police i koja dokaže da je u trenutku nastupa osigurana slučaja imala
osigurljiv interes na osiguranom predmetu.
50
Op.cit., p.59
107
Prema "Pomorskom zakoniku" RH51 osiguratelj je, na osiguranikov zahtjev,
obvezan predati ugovaratelju osiguranja uredno ispostavljenu i potpisanu policu
osiguranja. Ona treba sadržavati sve odredbe iz zaključenog ugovora o osiguranju kojima
se utvrđuje osigurateljeva obveza za naknadu štete iz osiguranja.
Certifikat osiguranja sadrži samo osnovne podatke o uvjetima prema kojima se

zaključuje osiguranje. Obično se ispostavlja kad već postoji jedan opći ugovor s detaljnim
uvjetima osiguranja. Tada se za svaku pošiljku, kad krene na put, ispostavlja samo
certifikat osiguranja s pozivom na uvjete općeg ugovora. U pravnom pogledu certifikat
osiguranja nije polica osiguranja, nego samo potvrda da je određeno osiguranje
zaključeno.
List pokrića (cover note) ispostavlja se pri zaključenju ugovora o transportnom

osiguranju kad još nisu određeni svi elementi potrebni za konačno zaključenje ugovora.
On služi kao dokaz da je osiguranje zaključeno, ali ima privremeni karakter. Nakon
utvrđivanja svih elemenata potrebnih za ispostavljanje police list pokrića se povlači i
ispostavlja se polica. Uglavnom se ispostavlja pri osiguranju plovila i zrakoplova, a
gotovo nikad pri osiguranju robe.
Potvrda o zaključenom osiguranju rabi se u slučajevima kad ispostavljanje

police nije potrebno. Ovo je čest slučaj pri osiguranju robe u uvozu. U tim slučajevima na
prijavi osiguranja koju dostavlja ugovaratelj osiguranja osiguratelj stavlja opasku kojom
potvrđuju da je osiguranje zaključeno prema uvjetima i premijskim stopama navedenim u
prijavi. Takve se potvrde ne mogu smatrati policama iako se u praksi često tako nazivaju.
Pisani ugovor o osiguranju rabi se kad je potrebno da se u pisanu obliku naznače

posebne odredbe zaključenih ugovora, a uporaba postojećih obrazaca polica osiguranja
nije moguća ili nije prikladna. U takvim se slučajevima sastavljaju pisani ugovori o
osiguranju u obliku koji je uobičajen za zaključenje ugovora. Ovi ugovori služe kao dokaz
o zaključenom osiguranju i u tom pogledu imaju sličnu funkciju kao i polica osiguranja.
SLIP I COVER NOTE imaju važnu ulogu u engleskoj praksi suosiguranja.
Elementi ugovora o transportnom osiguranju
Elementi ugovora o transportnom osiguranju jesu:
1. Predmet osiguranja;
2. Transportni rizici;
3. Premija osiguranja;
4. Osigurana svota i vrijednost osiguranog predmeta i
5. Štete.
51
Pomorski zakonik, N.N.181/04
108
Predmet osiguranja52 je svaki predmet (ali i pravni odnos - odgovornost) koji je
za vrijeme prijevoza izložen transportnim rizicima, a pokriven je ugovorom o osiguranju.
Pri zaključenju ugovora o transportnom osiguranju predmet osiguranja treba uvijek točno
odrediti, a o njemu ovisi kakvo se osiguranje i uz koje uvjete može zaključiti. Predmet
osiguranja je bitan element ugovora o osiguranju.
Kao osigurani predmeti u transportnim osiguranjima dolaze u obzir, prije svega:

- brod i roba, kao i ostale stvari koje se prevoze brodom ili se u njemu nalaze ili
se prevoze drugim prijevoznim sredstvima;
- sve vrste zrakoplova i stvari koje se u njima nalaze ili prevoze;
- imovinska prava i materijalne koristi (vozarina, prevoznina, troškovi
osiguranja, troškovi zajedničke havarije, nagrade za spašavanje, očekivana dobit,
provizija, plaće posade, razna založna prava i sl.);
- roba koja se prevozi kopnenim prijevoznim sredstvima;
- odgovornost za štete nanesene trećim osobama (odgovornost vlasnika plovila,
zrakoplova i kopnenog prijevoznog sredstva, brodara, vlasnika robe itd.);
- brodovi u izgradnji i dr..
Da bi se neki predmet mogao osigurati on mora imati svoju tržišnu vrijednost,
odnosno vrijednost koja mora biti mjerljiva u novcu.
6.8.6. Transportni rizici
– kao i u ostalim osiguranjima da bi rizik bio prihvatljiv za osiguranje on mora

ispunjavati sljedeće osnovne uvjete:
- da je moguć;
- da je neizvjestan;
- da je neovisan o volji osiguranika ili treće zainteresirane osobe;
- da dovodi do štetnih posljedica i
- da je pravno dopušten i moralan.
Kao transportni rizici podrazumijevaju se one opasnosti kojima je izloženo

plovilo, zrakoplov (ostala prijevozna sredstva - cestovna vozila, željeznica - NISU
predmetom transpornih kasko osiguranja) i roba za vrijeme prijevoza (bilo kojim
prijevoznim sredstvom). Transportni rizici dijele se na osnovne, dopunske (dodatne) te
ratne i političke.
Osnovni rizici su one opasnosti koje se mogu ostvariti na svakoj robi ili
prijevoznom sredstvu (pomorske ili prometne nezgode, požar, elementarne nepogode,
viša sila i dr.). Ovi rizici redovito su pokriveni svakom policom.
Dopunski rizici su specifične opasnosti koje se mogu ostvariti samo na određenim

vrstama robe ili prijevoznog sredstva (krađa, neisporuka, manipulativni rizici - lom,
curenje, rasipanje i sl., ostali dopunski rizici- pokisnuće, hrđa, dodir s drugom robom,
52
Op.cit. p.33
109
uginuće i prisilno klanje živih životinja, kvar i sl.). Osiguravaju se samo na izričit
osiguranikov zahtjev. Krađa, neisporuka i manipulativni rizici pokrivaju se u okviru
formulacije "svi rizici" ("all risks"), a ostali dopunski rizici moraju se izričito osigurati (uz
plaćanje doplatne premije).
Ratni i politički rizici podrazumijevaju svaki ratni akt, štrajk, građanski nered i
sl. Oni se osiguravaju na osiguranikov zahtjev i moraju biti izričito navedeni u polici.
Ponekad se za takve rizike ispostavlja posebna polica (uglavnom u kasko osiguranjima
plovila i zrakoplova).
Premija osiguranja
Ovdje još želimo istaknuti da se u transportnim osiguranjima premijske stope

redovito iskazuju u postocima. Za određivanje visine premije taj postotak množi se s
osiguranom svotom i njihov je umnožak premija osiguranja. Prema tome, visina premije
ovisi o: 1) visini premijske stope i 2) visini osigurane svote.
Premija osiguranja mora udovoljavati sljedećim zahtjevima:

- mora biti izražena novčano (u domaćim ili stranim sredstvima plaćanja);
- mora biti određena ili odrediva (određena je kad se njezina visina naznačuje u
fiksnom iznosu pri zaključenju osiguranja, a odrediva je kad pri zaključivanju osiguranja
nije određena njezina visina, ali je ugovoren način kako se ona mora naknadno odrediti) i
- mora biti određena sukladno načelu savjesnosti i poštenja (za visinu premije
vrijedi načelo slobode ugovaranja, ali ta sloboda nije neograničena i mora biti sukladna s
osnovama sustava osiguranja i s odgovarajućim propisima).
6.8.7. Osigurana svota i vrijednost osiguranog predmeta53
Treba još istaknuti da u transportnim osiguranjima osigurana svota ima trojako

značenje:
1) ona predstavlja, prije svega, maksimalnu osigurateljevu obvezu;
2) ona obično služi kao osnovica za obračun premije i
3) ona služi kao osnovica za određivanje dijela štete kojeg mora snositi
osiguratelj (u slučajevima punog osiguranja, podosiguranja i
nadosiguranja, o čemu je već bilo riječi).
Svaki predmet kojeg osiguranik želi osigurati mora predstavljati određenu materijalnu
vrijednost koja se može izraziti u novcu. Da bi se izbjeglo naknadno određivanje
vrijednosti osiguranog predmeta (npr. pri likvidaciji štete), u ugovoru o osiguranju
uglavnom se ta vrijednost ugovara unaprijed. Police koje sadrže ugovorenu vrijednost
zovu se valutirane police, a one koje ne sadrže nevalutirane police. Kod nevalutiranih
polica stvarna vrijednost osiguranog predmeta određuje se pri likvidaciji štete. Kod
osiguranja plovila i robe kao stvarna vrijednost u hrvatskom pravnom sustavu mjerodavna
je vrijednost na početku osiguranja.
53
Op.cit., p.37
110
U transportnim osiguranjima također može doći do tzv. višestrukog osiguranja,
odnosno do osiguranja kod kojeg se isti predmet osigurava protiv istih rizika, za isto
razdoblje i za račun istog osiguranika s više ugovora o osiguranju. U praksi postoje tri
sustava koji reguliraju nadoknadu štete u slučaju višestrukog osiguranja:
1) Osiguranik može tražiti nadoknadu štete samo prema redosljedu osiguranja.
2) Svaki osiguratelj odgovara prema osiguranom iznosu, s tim da njihova ukupna
obveza ne može prijeći visinu stvarne štete.
3) Osiguranik može tražiti odštetu od bilo kojeg osiguratelja (prema svom odabiru
- u potpunosti) ili od više njih uz uvjet da ukupan iznos kojeg na taj način dobije ne
prijeđe stvaran iznos štete. U tom slučaju osiguratelji koji su dali naknadu mogu
regresnim putem tražiti od ostalih osiguratelja odgovarajući iznos u razmjeru njihovih
osiguranih iznosa.
U hrvatskom pravnom sustavu obično se primjenjuje treća mogućnost.

Osiguratelji imaju pravo na punu premiju za zaključeno osiguranje, neovisno što će samo
dio štete teretiti svakog od njih i bez obzira da li je do višestrukog osiguranja došlo
slučajno ili namjerno.
6.8.8. Štete u transportnim osiguranjima
Kao štete u transportnim osiguranjima razumijevaju se materijalna oštećenja i

gubici osiguranog predmeta te troškovi nastali zbog ostvarenja osiguranih transportnih
rizika. Kategorizacija šteta kod transportnih osiguranja važna je jer od nje ovisi način na
koji će se štete likvidirati. Zato ćemo se u nastavku detaljnije baviti kategorizacijom šteta.
Kategorizacija šteta u transportnim osiguranjima
U transportnim osiguranjima razlikuju se sljedeće kategorije šteta:54
a) Potpun gubitak (stvaran ili izveden);

b) Djelomičan gubitak i oštećenje osiguranog predmeta;
c) Troškovi spašavanja i troškovi izravno uzrokovani nastupom osiguranog
slučaja;
d) Zajedničke havarije;
e) Nagrada za spašavanje;
f) Obveza naknade štete trećim osobama i
g) Troškovi utvrđivanja i likvidacije štete.
Stvaran potpun gubitak može se javiti na tri načina:

- Potpun materijalan gubitak osiguranog predmeta (npr. potpuno fizičko uništenje
u požaru, prometnoj nezgodi, zbog potonuća broda i sl.);
- Osigurani predmet je oštećen u takvom opsegu ili su oštećenja takve prirode da
prestaje biti stvar određene vrste (npr. prehrambeni proizvodi namočeni morem prestaju
54
Ibidem, p. 34-48
111
biti uporabljivi za ljudsku prehranu, močenje cementa vodom uzrokuje njegovo
stvrdnjavanje i on zbog toga postaje neuporabljiv i sl.) i
- Osigurani predmet nije fizički uništen i nije promijenio svojstva, ali je
osiguranik lišen mogućnosti da njime raspolaže (npr. zapljena osiguranog predmeta, ratni
rizik i sl.).
Izveden potpun gubitak predstavlja ekonomski, a ne fizički gubitak osiguranog

predmeta. To je slučaj kad osigurani predmet nije potpuno fizički izgubljen, ali su
posljedice ostvarenja osiguranog rizika takve prirode i opsega da bi troškovi popravka
(sanacije) bili jednaki njegovoj stvarnoj vrijednosti ili veći od nje.
Kao zajedničke (generalne) havarije razumijevaju se materijalne štete i izdaci

koji su posljedica mjera poduzetih od zapovjednika ili posade broda s ciljem da se spase
brod i teret od zajedničke opasnosti. Takve štete i izdatke zbog toga zajednički snose
brodari i vlasnici tereta. Institut generalne havarije vrlo je složen sustav i njegovo
detaljnije prezentiranje prelazilo bi okvire ove knjige.
Posebne (partikularne) havarije, kao posebna kategorija šteta, obuhvaćaju: 1.

potpun gubitak dijela osiguranog predmeta i 2. oštećenje osiguranog predmeta. Najčešći
slučajevi posebnih havarija jesu štete koje su izravno nastale na plovilu, zrakoplovu ili
robi zbog nasukanja, sudara, potonuća, prometnih nezgoda, požara, nevremena, krađe,
neisporuke, manipulativnih rizika i drugih dopunskih rizika.
Spašavanje kao zaseban pomorskopravni institut obuhvaća radnje usmjerene

uklanjanju opasnosti za osobe i stvari nastale u obavljanju pomorske plovidbe. Nagrade
za spašavanje su sa stajališta osiguranja posebna kategorija šteta ako troškovi za
spašavanje idu na teret rizika pokrivenih osiguranjem. One se obično tretiraju kao
troškovi zajedničke havarije, ako su učinjeni za zajednički spas broda i robe koja se njime
prevozila.Kao troškovi spašavanja razumijevaju se izvanredni osiguranikovi troškovi
nastali radi izbjegavanja šteta ili smanjenja opsega već nastalih šteta. Oni se nadoknađuju
iz osiguranja: 1. ako su štete pokrivene osiguranjem i 2. ako su troškovi učinjeni razumno
ili u suglasju s osigurateljem. Ovi se troškovi nadoknađuju iz osiguranja neovisno o
korisnom rezultatu i onda kad zajedno s naknadom za štetu premašuju osiguranu svotu.
Ova odredba iznimka je od općeg načela da osigurana svota predstavlja maksimalnu
osigurateljevu obvezu. Troškovi uzrokovani nastupom osiguranog slučaja nadoknađuju
se iz osiguranja samo ako su nastali izravno zbog ostvarenja osiguranog slučaja. Za
razliku od troškova spašavanja, ovi se troškovi nadoknađuju iz osiguranja samo do
osigurane svote. Ovi troškovi karakteristični su za osiguranje robe (npr. troškovi
odvajanja oštećene robe, troškovi čišćenja i sušenja, troškovi ponovnog pakiranja i
sortiranja robe, troškovi izvanrednog iskrcaja, ukrcaja, prekrcaja i daljnjeg otpremanja
robe na odredište i sl.).
Obveza davanja naknade za štete počinjene trećim osobama, koju može imati
vlasnik osiguranog predmeta temeljem zakonskih propisa ili ugovornih odredaba,
pokrivena je osiguranjem jedino ako je to izričito predviđeno u ugovoru o osiguranju.
Osiguranje odgovornosti danas se redovito pruža vlasnicima osiguranih plovila i
112
zrakoplova, odnosno brodarima i zrakoplovnim prijevoznicima, a ponekad i vlasnicima,
odnosno korisnicima robe u prijevozu.
Troškovi utvrđivanja (procjene) i likvidacije štete redovito se naknađuju iz

osiguranja, uz uvjet da su bili potrebni i da je šteta na koju se odnose pokrivena
osiguranjem.
Štete isključene iz osiguranja
Štete isključene iz osiguranja mogu biti propisane zakonom ili ugovorene.
Zakonska isključenja šteta iz osiguranja temeljem vrijedećih propisa jesu:
1) Štete nastale izravno ili posredno zbog namjernoga osiguranikovog postupka;

2) Ako se posebno ne ugovori, štete nastale izravno ili posredno zbog:
- krajnje osiguranikove nepažnje;
- namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za postupke kojih, prema samom
zakonu, odgovara osiguranik;
- nastupanja ratnih i političkih rizika.
3) Štete nastale zbog nedostataka (mana) ili prirodnih svojstava robe, osim ako
nije drukčije ugovoreno;
4) Kod osiguranja plovila, štete nastale izravno ili posredno zbog nedostataka ili
nesposobnosti plovila za plovidbu, ako je osiguranik za njih znao ili je mogao
znati i pozornošću urednog brodara spriječiti njihove posljedice;
5) Kod osiguranja plovila, štete nastale izravno ili posredno zbog rizika ostvarenih
izvan granica plovidbe predviđenih u ugovoru o osiguranju i
6) Kod osiguranja robe u prijevozu, štete nastale zbog nedostataka ili proizvodnih
svojstava robe te kad je do štete došlo zbog kašnjenja prijevoznog sredstva
nastalog zbog nastupa osiguranog slučaja.
Ugovornim isključenjem iz osiguranja se mogu isključiti i one štete koje su

zakonom inače pokrivene, ali se mogu osigurati i one štete koje su zakonom isključene iz
osiguranja. Ugovorno isključenje pojedinih šteta iz osiguranja u praksi se obavlja na dva
načina:
1) Ugovaranjem određene ugovorne klauzule koja sadrži i odredbe o štetama
isključenim iz osiguranja (npr. ugovaranjem Institutskih klauzula za osiguranje
plovila, zrakoplova ili robe u prijevozu) i
2) Pojedinačnim navođenjem rizika u ugovoru, odnosno šteta isključenih iz
osiguranja.
Ograničenje osigurateljeve obveze
Osigurateljeva obveza za štete nastale zbog osiguranih rizika u praksi se često

ograničava i smanjuje putem franšize ili osiguranikovog samopridržaja. U praksi
transportnih osiguranja najčešće se koristi odbitna franšiza (od iznosa štete odbija se
određen fiksan iznos ili postotak neovisno o visini štete), a rjeđe i integralna franšiza
113
(šteta se nadoknađuje u cijelosti tek ako prelazi određen ugovoren iznos ili postotak, ali se
neće platiti ako je iznos štete manji od iznosa ugovorene integralne franšize).
Osiguranikov samopridržaj određuje se u stanovitom postotku iznosa štete.

Razlika između franšize i samopridržaja je u tome što se iznos franšize odbija od iznosa
štete, dok se postotak samopridržaja izravno primjenjuje na iznos štete. Osiguranikov
samopridržaj vrlo se rijetko ugovara kod osiguranja robe u prijevozu.
6.8.9. Postupak u slučaju nastanka štete
Osiguranicima je vrlo važno naglasiti da je u slučaju nastanka štete najvažnije da

odmah ili u najkraćem mogućem roku izvijestiti o tome osiguratelja koji će dalje
poduzimati aktivnosti i usmjeriti osiguranika na poduzimanje određenih radnji. Isto je
tako važno da se, kod osiguranja robe u prijevozu, stavi opaska vozaru na oštećenu robu,
a kod osiguranja plovila, da se šteta prijavi nadležnoj lučkoj kapetaniji.
Dokumentacija odštetnog zahtjeva
Na osiguraniku je teret dokaza pravno relevantnih činjenica iz kojih proizlazi

njegovo pravo na osigurninu. Osiguranik je dužan dokazati:
1) svojstvo osiguranika;
2)da se ostvario osigurani slučaj, odnosno da je šteta nastala za vrijeme
trajanja osiguranja i da je posljedica osiguranih rizika i
3) visinu štete.
Kao osnovno dokazno sredstvo služi dokumentacija. Postoji dosta velik popis
takvih dokaza - isprava, koje ovise i o vrsti transportnih osiguranja. U postupku
ostvarivanja prava na nadoknadu mogu se dokazivati:
1) Postojanje i sadržaj ugovora o osiguranju (ugovor ili isprava o
zaključenomugovoru - polica, certifikat, potvrda);
2) Postojanje i sadržaj ugovora o prijevozu (prijevozna isprava i sl.);
3) Količina i stanje robe pri predaji na prijevoz (iskazi količina pri ukrcaju
ili utovaru, izvješće o pregledu robe prije prijevoza, certifikat o
zdravstvenom stanju robe i sl.);
4) Okolnosti o odvijanju prijevoza (prijava pomorske nezgode, izvadak iz
brodskog dnevnika);
5) Uzrok, priroda i visina štete (izvješće havarijskog komesara ili druge
stručne osobe ili vještaka o pregledu štete, komisijski zapisnik o šteti,
račun za prodanu oštećenu robu, račun za troškove prebiranja, sortiranja
ili prepakiranja robe i sl.);
6) Vrijednost robe (trgovački račun, procjena vrijednosti od stručne osobe);
7) Šteta zajedničke havarije;
8) Količina i stanje robe primljene od vozara, dokazi o očuvanju prava
subrogacije osiguratelja (protest vozaru, skladištaru i sl., zapisnik s
vozarom i sl.).
114
Naravno, sve navedeno ne dolazi u obzir kod svakog odštetnog zahtjeva, već sve
ovisi o okolnostima pojedinog slučaja.Tipične i najvažnije isprave kojima se redovito
dokazuje osnovanost odštetnog zahtjeva iz osiguranja jesu:
1) Izvorni primjerak (original) police osiguranja;

2) Izvješće o pregledu štete;
3) Prijevozna isprava;
4) Trgovački račun i
5) Korespondencija i zapisnici s vozarom.
6.9. OSIGURANJE IMOVINE OD POŽARA I NEKIH DRUGIH

OPASNOSTI
Osiguranje od rizika požara počelo se naglo razvijati nakon velikog požara u

Londonu 1666. god. kada se osnivaju i prve osiguravajuće tvrtke. “Hand in hand fire
office” je jedna od njih koja je preživjela ta burna vremena, osnovana 1696, zatim
kupljena od strane Commercial Uniona, a sada čini dio CGU-a55. Prema Carteru56, nakon
tog događaja svugdje u Europi osnivaju se osiguravajuće tvrtke za osiguranje od rizika
požara, a u Americi je 1752 Benjamin Franclin organizirao prvu američku osiguravajuću
tvrtku “Philadelphia Contribution”.
Rizik požara (“fire”) je osnovno imovinsko osiguranje koje ne obuhvaća samo
rizike požara i eksplozije već i ostalih rizika, kako rizike elementarne nepogode (vjetar,
udar groma, oluje, tuče,) i rizike manifestacije, demonstracije, pada zračne letjelice, udara
vlastitog ili tuđeg motornog vozila u osigurani građevinski objekat itd. Prema tome sam
rizik požara u sebi obuhvaća paket imenovanih rizika ili opasnosti. Terminološki bi prema
definiciji rizika (opasnost nastupa štetnog događaja) opasnosti sadržane u požarnom
paketu pokrića trebalo klasificirati kao ostali rizici. Uz ove rizike dopunski se uz plaćanje
dodatne premije osiguranja mogu osigurati i rizici:
Izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi

Poplave bujice i visoke vode
Snježne lavine
Klizanja tla
Odrona zemljišta
Lekaže ili istjecanja tekučine iz rezervoara i cjevovoda
Dopunski se rizici ugovaraju na punu vrijednost ili na Prvi Rizik odnosno

procjenjenu vrijednost moguće ili očekivane štete na osiguranim predmetima osiguranja.
Činjenica da se preko 50%57 svih šteta u osiguranju od rizika požara dešava zbog
dopunskih rizika, najviše izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi, oluje i rizika
poplave, ugovaranje osiguranja tih opasnosti čini još aktuelnijim. Rizik požara prisutan je
kod svih gospodarskih subjekata u večem ili manjem intenzitetu. Uzroci nastanka požara
55
P.G.M. Dickson, The sun Insurance office 1710 – 1960 London, Oxford University Press 1960, ch.1.
56
RL Carter, LD Lucas &Ralph, Reinsurance, fourth edition, London: Gay Carpenter,2000, p.14
57
Podatak je približan i uvjetovan štetovnim statistikama pojedinih osiguratelja
115
su različiti, a okolnosti koje na određeni način povećavaju ili umanjuju rizik nastanka
požara povezani s načinom gradnje objekata, svrhom korištenja objekta, držanjem zaliha
na neadekvatan način, rizičnim djelatnostima, upotrebom lakozapaljivih materijala,
prirodnim uvjetima, zlom namjerom (arson) itd.
U komercijalnoj upotrebi se nalaze i tzv. “Flexa” (fire, lightning, explosion,
aircraft) uvjeti za osiguranje od rizika požara, udara groma, eksplozije, pada i udara
letjelice. Njihova je specifičnost što daju mogućnost ugovaranja rizika oluje, tuče,
manifestacije i demonstracije, štrajk, poplave, izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih
cijevi, klizanje tla, snježna lavine, samozapaljenje zaliha istjecanje tekučine (lekaža), kao
dopunskog osiguranja čime se smanjuje osnovna premija od rizika požara odnosno daje se
mogućnost modeliranja pokrića. Znači, da pod pojmom flexa u polici osiguranja
imamo samo osnovno osiguranje od rizika požara, udara groma, eksplozije osim
eksplozije od nuklearne energije, te pada i udara zračne letjelice. Svi ostali rizici
sadržani u standardnoj požarnoj polici posebno se ugovaraju i plaća se dodatna
premija osiguranja. S obzirom da se rizik požara dešava rijetko i da u strukturi šteta po
požarnoj polici osiguranja večinu čine štete od oluje i nekih drugih dopunskih rizika to je
još jedan od elemenata za upravljanje rizicima, štetama i visinom premije osiguranja,
kako za osiguranika, tako i za osiguratelja. Sve ostale odredbe za osiguranje ostaju iste
kao i u standardnoj požarnoj polici osiguranja.
Osiguranje od rizika požara može se ugovariti za gotovo sve vrste nepokretne
imovine prvenstveno se misli na građevinske objekte i pripadajuću opremu, te zalihe
sirovina i drugih materijala s izuzetkom imovine koja se ne može osigurati, kao zemljišta,
nepopločena dvorišta, nasute brane …. itd. Ovim osiguranjem ne mogu se osigurati
motorna vozila, zračne letjelice i brodovi i druga plovila jer su za njih predviđene druge
vrste osiguranja. Kod ugovaranja osiguranja od rizika požara treba obratiti pažnju na
slijedeće stvari:
Što se sve osigurava
Uz osnovne rizike koje dopunske rizike osigurati
Na koju vrijednost osigurati (način osiguranja)
Vrlo je prikladno kao osiguranje za osiguranika, jer mu daje široki spektar zaštite.
Može se ugovoriti na različite načine i kombinacije, najčešće kao klasično svotno
osiguranje. Osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika može se ugovoriti i na novu
vrijednost po određenim uvjetima određenim od strane osiguratelja, gdje se prilikom
obračuna štete ne odbija amortizacije. Osiguranje od osnovnih rizika ugovara se na punu
vrijednost objekta koji se osigurava, a ne njegove dijelove. Na primjer, ne može se
osigurati samo krov kuće, da se ne osiguraju i ostali dijelovi građeviskog objekta.
Osiguranje se ugovara uz popis objekata i opreme koji se osiguravaju i iskazivanja
njihove pojedinačne vrijednosti. Veći gospodarski subjekti ugovaraju osiguranja prema
evidenciji iz poslovnih knjiga bez navođenja pojedinačne vrijednosti, jer se u trenutku
nastanka štete traži uvid u njih iz čega se da zaključiti da li se te odredbe osiguranik
pridržavao ili nije, pod uvjetom da osigurava sve. Osiguratelji osnovno osiguranje od
rizika požara danas na tržištu nude u nekoliko oblika ili načina:
• na stvarnu vrijednost,
• novu vrijednost,
116
• ugovorenu vrijednost,
• sporazumno utvrđenu vrijednost prvog rizika.
Za osigurnike je bitno da znaju da naknada štete nikad ne može biti veća od

stvarne vrijednosti predmeta osiguranja koji se osiguravaju slijedeći osnovni princip
osiguranja (princip naknade štete), ako se drugačije ne ugovori.
Stoga je osiguranje na sadašnju ili stvarnu vrijednost najraširenije i
najprimjenjenije osiguranje u praksi. Svota osiguranja bi trebala biti sadašnja vrijednost
predmeta osiguranja, a ne nabavna vrijednost, jer je u potencijalnoj naknadi štete i ukupna
obveza osiguratelja limitirana u visini sadašnje vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku
nastanka štete. Mogući problemi kod osiguranja od rizika požara nastaju kod utvrđivanja
stvarne vrijednosti predmeta osiguranja u trenutku nastanka štete zbog godina starosti,
promjenjivih tržnih faktora od utjecaja na vrijednost predmeta osiguranja te općeg stanja
osiguranih objekata ili što je najgore nerealnih knjigovodstvenih podataka. Problemi se
odnose na mogući problem podosiguranja58 odnosno situacije da je stvarna vrijednost
osiguranog objekta od rizika požara veća od svote osiguranja, jer se u toj situaciji svaka
šteta umanjuje za razmjer razlike stvarne od iskazane vrijednosti u polici osiguranja.
Odstupanje od ovog načela postoji, što je već izloženo u prethodnim poglavljima (vidi
poglavlje IV).
Osiguranje na Novu vrijednost je primjer odstupanja od “načela naknade štete”,
vrlo privlačnog oblika osiguranja zbog same naknade štete, i to za osiguranike koji imaju
objekte ili opremu čija je stvarna vrijednost značajnije odstupa od novonabavne
vrijednosti, ali za to treba platiti dodatnu premiju. Pogodnosti ovog osiguranju su što
nema odbitka amortizacije u situaciji nastale totalne ili djelomične štete. Koji su motivi za
ugovaranje osiguranja od rizika požara na novu vrijednost? Kod osiguranja fizičkih osoba
to je razumljivo, jer nitko ne izdvaja posebna sredstva na ime amortizacije svojih
osnovnih sredstava, ali kod osiguranja gospodarskih subjekata to mogu biti tvrtke čija se
osnovna sredstava relativno brzo amortiziraju, a želja im je da u potencijalnoj naknadi
budu kompenzirani u potpunosti. Razlozi mogu biti i spekulativne prirode. Osiguranje na
novu vrijednost traži i procjenu nove vrijednosti prije početka osiguranja, a to se ponekad
radi svake godine. Što znači osiguranje na novu vrijednost? Prvenstveno to, da će
osiguranik u slučaju totalne štete biti ponuđena naknada prema cijenama izgradnje na dan
nastanka štete za objekat iste kvalitete i istih karakteristika. Načini osiguranja ili izbor
jednog od načina osiguranja od rizika požara je svojevrsno upravljanje rizikom, visinom
premije i naknade koja se iz tog osiguranja dobiva. Da li plačati premiju na novonabavnu
vrijednost za objekte i opremu koji vrijede daleko manje uz istovremeno izdvajanje
sredstava za amortizaciju i biti svijestan toga da šteta možda nikad neče nastati? Pametni
prodavači osiguranja trebali bi to prezentirati svojim osiguranicima i po potrebi biti
njihovi risk menadžeri.
Osiguranje na ugovorenu vrijednost je još jedan od načina ugovaranja
osiguranja karakterističan za hrvatsko tržište osiguranja, nastao za vrijeme visoke inflacije
kojim je kompenziran visok rast cijena i vrijednosti predmeta osiguranja tijekom godine
osiguranja. Navedeni način osiguranja je kroz periodične (kvartalne) obračune premije
osiguranja kompenzirao gubitak vrijednosti osiguranih predmeta osiguranja ugovorenih
58
Više o podosiguranju u 10 Poglavlju – Naknada štete
117
na početku obračunskog razdoblja. Visoka inlacija, dovodila je osiguranike koji su
unaprijed platili premiju osiguranja na stvarnu vrijednost predmeta osiguranja da su
nekoliko mjeseci kasnije, zbog rasta cijena, dobivali višestruko manju naknadu štete.
Ovim osiguranjem dobiva se automatizam u pokriću, nema podosiguranja, ali naknada
štete nikad ne može biti veća od stvarne vrijednosti osiguranih predmeta osiguranja bez
obzira što se premija plaća na nabavnu vrijednost. Ovaj problem danas je riješen
uvođenjem valutne klauzule za sve police osiguranja sa čime i ovaj način osiguranja
postaje neinteresantan i neekonomičan.
Osiguranje na sporazumno utvrđenu vrijednost primjenjuje se kod osiguranja
antikviteta, umjetničkih djela, rariteta i sl. Kod nekih specifičnih nekretnina, i velikih
gospodarskih subjekata moguće je i ugovaranje osiguranja od rizika požara na “Prvi
Rizik” (međunarodna praksa) odnosno osiguranje samo dijela pune vrijednosti, kao što je
to slučaj s cestama, autoputevima itd. gdje se zna da se ne može dogoditi šteta na cijelom
objektu već samo jednom dijelu tog objekta. Razumljivo je da se na autoputu dužine 300
km ne može desiti šteta na njegovoj ukupnoj dužini (misli se na mogučnost nastanka
totalne štete), već samo jednom dijelu tog objekta pa i u situacijama prirodnih katastrofa.
U principu se osiguranja na prvi rizik ugovaraju samo za dopunske opasnosti, kao
poplava ili izljevi vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi itd.
6.9.3. Preventiva i upravljanje rizikom požara
Jedan od aspekata upravljanja rizikom požara je aktivna preventiva u

kontekstu holističkog risk managementa.To je ujedno i apel risk menadžerima koji
stvaraju preventivnu strategiju, a ne samo krizni management, kao odgovor na
nastali štetni događaj.59 Korištenjem preventivih mjera za spriječavanje nastanka
štete neosigurljiv rizik postaje osigurljiv.60Centralno pitanje preventive postaje pronaći
i odrediti planove za zaštitu od požara. Informacije o riziku su potrebne kako bi se
donjela ispravna odluka o ugovaranju osiguranja. Osiguratelji koji razmatraju rizik na
višem nivou informacija o portfelju opčenito su manje izloženi riziku greške.Kada se
natječu za dobivanje posla osiguranja moraju biti rezolutni u primjeni utjecaja
štetovne statistike na njihov portfelj. Preventiva šteta iz tog razloga daje izvrsnu
mogućnost analize kvalitete rizika prije nego se šteta desi, ali daje i mogućnost
poboljšanja kvalitete rizika u osiguranom portfelju putem planova za spriječavanje
nastanka požara. Do profitabilnih poslova u osiguranju se ipak dolazi istraživanjem
kvalitete svakog rizika i optimizacijom preventive šteta. Pa čak i ako nema šteta na
riziku osiguratelj može odbiti obnovu osiguranja, ako rizik nije adekvatne kvalitete.
Preventiva ima i značenje učenja iz šteta i potvrđivanja odluka o ugovaranju osiguranja na
bazi stečenog znanja.
Zaštita od požara i ciljevi zaštite
Imovinske vrijednosti kao nekretnine, oprema i zalihe planovima za zaštitu od

požara koriste strukturalne zaštitne mjere u obliku protupožarnih barijera međutim to je
59
Dr. Alphonse Maier , Fire protection and loss prevention , Risk factor of fire, Munich re group 2/2006
60
Ibidem p.21
118
uz uvjetovanje načina gradnje i gradnje od negorivih materijala i zadnja karika u lancu tih
mjera koje spriječavaju širenje požara.
Strukturalna protupožarna zaštita
Ova zaštita određena je u biti standardima i propisima o gradnji zgrada različite

namjene a čine ju:
Vatrootporni materijali posebno u zgradama s više katova kako bi ostali stabilni u
uvjetima nastalog požara posebno strukture koje drže cijeli objekat
Požarni odjeli rade se kako bi spriječili širenje požara, a konstruiraju se u
vertikalnim i horizontalnim strukturama zgrada i moraju uključivati:
o vatrootporne zidove puteva do dvorana, koridora
o nepropusna i vatrootporna vrata
Najbolja zaštita od širenja požara na vanjske zidove su vatrootporna stakla.
Alternativne solucije su projektiranje strukturalnih komponenti ili veća koncentracija
sprinklera uz prozore, ali vrlo često to nije dovoljno da se sprijeći širenje požara na
vanjske dijelove fasade zgrade..
Kanali za instalacije ventilacije, struje, komunikacije,servisa, pomične trake, kao
pokretne stepenice moraju biti rađeni od vatrootpornih materijala
Kanali liftova i protupožarnih liftova objekta u kojemu se kreću moraju biti od
vatrootpornih materijala, a isto tako moraju biti spojeni na dodatni izvor pogona kako bi
automatski bili spušteni u prizemlje zgrada u slučaju nestanka energije ili uključenja
požarnog alarma
Ventilacija i sistemi za kondicioniranje zraka.Vatri i dimu ne smije biti dopušteno
da uđu u prostor stepeništa, drugih katova i protupožarnih odjela. Zbog ovog zahtjeva ti
odjeli i dijelovi objekta moraju imati svoj ventilacijski sistem što se postiže ručnim ili
automatskim preprekama instaliranim na svakom katu.
Ostale mjere za borbu s vatrom
Kako bi se vatrogascima omogućilo da što efikasnije započnu s gašenjem požara kada

dođu na mjesto požara potrebno je osigurati:
o dovoljnu količinu vode i pritiska u instalacijama i priključcima
o dovoljnu dužinu vatrog. crijeva za gašenje na svakom katu
o aparate za gašenje na svakom katu kako bi početni požari mogli biti
ugašeni u svom začetku, (aparati punjeni CO2 trebaju se koristiti za
gašenje požara na električnim instalacijama)
Sprinkler sistemi – zaštita za imovinu i ljudske živote
Gore navedene strukturalne mjere za spriječavanje širenja i nastanka požara imaju

svoj učinak. Međutim, velike se štete ipak dešavaju i one uključuju štete na imovini,
ljudskim životima, štete u okolišu i štete od prekida rada. Kako bi se štete smanjile moraju
se poduzeti i druge aktivnije mjere zaštite koje bi svoj efekat imale u što ranijoj fazi
požara i omogućile uspješnije gašenje požara. Jedno od tih sredstava su sistemi za
suspenziju (zagušenje) požara u koje spadaju i sprinkler sistemi
119
Prema Maieru61 dokaz efikasnosti sprinkler sistema je dobiven analizom 70
industrijskih rizika u Njemačkoj gdje je ukupno 3,7 milion m² površine bilo pokriveno s
300.000 sprinklera. Analiza je uključivala sve štete koje su prelazile 12.500 Eura sa 80%
sprinkler zaštitom. U desetogodišnjem periodu bilo je 39 šteta koje su uključivale rizike
zaštičene sprinkler sistemom s ukupnim iznosom šteta od 2,5 miliona Eura i 41 štetu s na
rizicima koji nisu imali sprinker zaštitu s iznosom od 23 miliona Eura što dovoljno
govori samo za sebe da li je sprinker sistem efikasan ili nije. Istovremeno su sprinkler
sistemi i velika zaštita za ljudske živote. U Kanadi se na primjer, broj smrtnih slučajeva
rapidno smanjio od kada se u 1970 uvela obveznost ugradnje sprinkler sistema u
hotelima, bolnicama, domovima zdravlja i ponovo nakon 1990 kada je obveznost
ugradnje sprinklera proširena na nove zgrade za stanovanje.Troškovi instaliranja sprinkler
sistema u 5.000 m² velikoj industrijskoj hali danas dođe oko 20 Eura po m², a troškovi
održavanja otprilike 6.000 Eura godišnje. Gore navedena analiza troškova instaliranja i
održavanja instalacije sprinklera samo dokazuje da je taj trošak isplativ.
Rizik i risk management
Mjere preventive i risk managementa moraju doprinjeti tome da je rezidualni

rizik prihvatljiv za osiguratelje. Postavlja se pitanje što je rizik, a što rezidualni rizik?
U tehničko naučnom smislu rizik (R) se opisuje kao umnožak vjerojatnosti nastanka
događaja (H) i veličine štete (K).
R = H x K62
Rezidualni ili preostali rizik je onaj rizik koji je na sadašnjem stupnju nauke i spoznaje
još aktivan, iako su poduzete sve moguće mjere opreza i spriječavanja njegovog nastanka.
Zaštita od požara u neboderima i zgradama s više katova
Požar u višekatnicam i neboderima ne nastaje češće ili brže nego u ostalim

vrstama zgrada, međutim on se širi puno brže i iz tih razloga moraju postojati posebni
standardi za zaštitu od požara. Moderne višekatnice su izgrađene od željeza i isprepletene
su vertikalno i horizontalno kilomentrima električnim instalacijama, sistemima
kondicioniranja zraka, vodovodnim i plinskim instalacijama te enormnim rizikom za brzo
širenje požara i dima. Među glavne uzroke brzog širenja požara u tim objektima ubrajaju
se:
o zgrade su rađene od nedovoljno vatrootpornih materijala
o ne postoje protupožarni liftovi
o dim i vatra šire se stepeništem i kanalima za klimatizaciju jer ne
postoje protupožarni zaštite i izolacije
o rezervni agregati za izvanredne situacije ne postoje
o ne postoji potpuni protupožarni alarmni sistem detekcije požara
o sprinkleri ne rade
o slaba komunikacija s lokalnom vatrogasnom jedinicom
61
Op.Cit. p. 22
62
Op.Cit. p. 23
120
o nema automatskog sistema za gašeneje
Nove tehnike zaštite od požara
Stalna inertizacija prostora, kao alternativa protupožarnih aparata u određenim

okolnostima smanjenje kisika u prostoru može biti efikasna tehnika za spriječavanje
nastanka otvorene vatre. Lakozapaljivi materijali, izvor zapaljenja i kisik čine
požarni trokut. Ako se jedan od tih elemenata izbaci iz sistema neće biti ni požara.
Glavne komponente zraka koji udišemo je kisik 21% i dušik (nitrogen) 78%. Zaštita se
sprovodi na način, da se u prostor koji je predmet zaštite ubaci jedan od inertnih plinova
(argon, carbon dioxid) s čime se smanjuje koncentracija kisika na cca 14% koja spriječava
izbijanje požara. Postavlja se pitanje koliko osobe mogu boraviti u takvim prostorima ?
Koncentracija kisika od 15% odgovara uvjetima rada na 3000 m visine. Što je manji
prostor to je lakše sprovesti inertizaciju. Postrojenje za inertizaciju čine generator
nitrogena, kompresor, aparati za mjerenje, kontrolu i promatranje te razni senzori.
Praktičnu primjenu ove metode nalazimo u:
o automatiziranim visokoregalnim skladištima rizične robe
o ostalim skladištima (silosi)
o prostorima gdje se nalaze serveri (IT rooms)
o arhivama i bibliotekama
odnosno prostorima gdje ljudi i inače manje borave.
Termografija
Mjrenjem temperature pomoću infra crvene termografije u strukturama objekata i

elektro instalacijama moguće je locirati i kvantificirati termalne anomalije, kao
moguće izvore nastanka štetnog događaja (potencijalni izvor pregaranja instalacija). Na
elektroinstalacijama je to posebno interesantno, jer „topla mjesta„ mogu biti identificirana
prije početka gorenja. Gotovo svaka električna komponenta postaje toplija prije
pregaranja i rano otkrivanje takvih mjesta tehnikom termografije omogućuje zamjenu
dijelova i spriječavanje nastanka većih šteta.
Osiguranje zaliha od rizika požara je specifično u smislu njihove

promjenljivosti vrijednosti tijekom trajanja osiguranja, a zbog mogučnosti požara na
zalihama da se proširi neizbježno i na ostale objekte i opremu, treba ih posebno
razmotriti. U procjenjivanju potencijalne štete trgovačkih društava, uvijek se uzimaju u
obzir kako vrijednosti objekata i opreme, tako i zalihe. Mogu se osigurati kao;
- klasično svotno osiguranje

- flotantno osiguranje
Klasično svotno osiguranje povlači za sobom rizik da nećemo osigurati punu

vrijednost zaliha zbog nemogućnosti predviđanja njihove najveće vrijednosti tijekom
poslovanja ili su odstupanja sezonska ili su poslovne prilike takve da je predviđanje
nemoguće. Praksa govori da se štete najčešće dešavaju onda kada su one maksimalne.
Ukoliko osiguranik ima odgovarajuću poslovnu evidenciju o stanjima zaliha tijekom
121
trajanja osiguranja, flotantno osiguranje zaliha je najbolje rješenje, jer se ugovaranje
osiguranja radi na principu osiguranja prosječnog godišnjeg stanja zaliha. Svota
osiguranja utvrđuje se na temelju kvartalnih ili mjesečnih stanja zaliha iz prethodne
godine s konačnim obračunom protekom obračunske godine. Osigurateljna klauzula
garantira pokriće svakovremene stvarne vrijednosti zaliha u trenutku nastanka štete, bez
obzira što ugovorena svota osiguranja može biti manja od nastale štete. Kvaliteta
flotantnog osiguranja zaliha u korist osiguranika je nesumnjiva.
6.9.4. Risk management u osiguranju zaliha
Zalihe razne robe se skladište i održavaju iz mnogih razloga: na primjer zalihe

se drže kako bi se podmirile potrebe potrošača, proizvođača, transporta ili jednostavno
zbog zakonskih odredbi. Zalihe su smještene uz proizvodne pogone i trgovačke centre
bilo kao zalihe na skladištu ili u upotrebi. Upravo iz tih razloga način skladištenja razne
robe može biti razlogom podcjenjivanja uzroka nastanka štete, a to traži poseban pristup u
analizi rizika izloženosti zaliha štetama, jer kroz tu analizu dobivamo uvid i u moguće
druge imovinske štete (objekti, oprema, prekid rada).
Uzroci nastanka šteta na zalihama i faktori koji povečavaju rizik nastanka

šteta
Požar, dim i voda za gašenje požara kao uzroci šteta-štete koje se dešavaju na
zalihama i skladištima pokazuju da je najveća opasnost kojima su one izložene požar, te
posljedično dim i štete na njima od vode prilikog gašenja požara. Najčešće uzroci požara
su:
- namjerne paljevine (arson)
- velika nepažnja
- rad s otvorenim plamenom (posebno varenje)
- samozapaljenje
Namjerne paljevine moraju biti posebno razmotrene, jer prema podatcima Munich
re-a63 u SR Njemačkoj štete uzrokovane namjerno čine 30% požarnih šteta, a najčešće se i
izazivaju na zalihama. Ovaj je podatak vrlo bitan, jer namjerno izazvani požari najčešće
vode do pojedinačno velikih šteta. Uz rizik požara, voda je slijedeća opasnost koja izaziva
štete na zalihama. Vrlo često, zalihe se skladište u neposrednoj blizini rijeka jezera mora,
gdje je mogućnost nastanka štete od poplave velika. Krađa, proptupravno prisvajanje,
neispravno manipuliranje robom za vrijeme skladištenja, transporta, i ukrcavanja su
slijedeći uzroci nastanka štete na zalihama.
Faktori koji povećavaju mogućnost nastanka štete
Nedovoljni kapaciteti skladišta, odnosno pretrpanost robe, neadekvatna

infrastruktura, nedostatak regulative, loše osposobljeni radnici, slaba organizacija i
administracija čine faktore koji povećavaju rizik nastanka štete kojima su izložene zalihe
63
Special Munich RE Publication – “Arson” – A burning problem of our time 1/1979, 2/1980
122
razne robe. Infrastruktura mjesta na kojemu se zaliha robe skladišti je od presudne
važnosti za smanjenje rizika nastanka štete. Transportne linije unutar prostora
skladištenja moraju biti dizajnirane na taj način da roba može biti micana s jednog mjesta
na drugo bez rizika, a posebno kako bi protupožarna oprema mogla stići do svakog kuta
skadišta. U mnogim trgovinama i skladištima neadekvatni sprinkler uređaji, nedostatna
opskrba vodom, neispravni hidranti, nepodijeljenost skladišta u požarne zone su faktori
koji neizbježno vode do katastrofalne ili potpune štete. Infrastruktura koja bi
zadovoljavala sve te kriterije je skupa, ali to je investicija koja se vraća u duljem periodu.
Mjere za spriječavanje nastanka štete na zalihama i smanjenja nastalih šteta
U kontekstu uzroka šteta na zalihama i okolnosti koje povećavaju rizik nastanka

šteta moraju se razmotriti i mjere kojima će se spriječiti ili umanjiti nastale štete na bazi
identifikacije i kvantifikacije rizika. Na prvom stupnju suradnje osiguranika i
osiguratelja bitno je imati uvid u koncentraciju vrijednosti i veliki potencijal
nastanka štete iz mnogih rizika. Osiguratelji s bogatim iskustvom u preuzimanju
rizika su u dobroj poziciji da osiguraniku predlože preventivne mjere. Klijenti koji
imaju velike komercijalne rizike od osiguratelja očekuju savjet o risk managementu u
procesu prihvaćanja rizika u osiguranje.
Zakonske odredbe u pogledu skladištenja robe nisu primarno donesene zbog samog
skladištenja robe, već prvenstveno zbog zaštite života, zdravlja ili imovine trećih osoba.
Mjere za spriječavanje nastanka i smanjenja šteta u skladištima su različite, ovisno od
toga da li se radi o visokoregalnim skladištima, zatvorenim skladištima, skladištima na
otvorenom prostoru ili skladištima goriva (tankovi, cjevovodi i rezervoari). Mjere koje se
upotrebljavaju kao generalne za sva skladišta su slijedeće;64
- održavanje transportnih linija i linija za ukrcavanje tereta čistim

- osigurati da max. visina skladištenja nije premašena
- limitirati površinu skladištenja na blokove od max. 50 m² u zatvorenom
skladištu i 800 m² na otvorenom prostoru
- u skladištima osigurati min. razmak među blokovima zaliha od 1,5 m i
skladištima na otvorenom od 8 m
- zalihe razne robe skladišti posebno u grupe prema razredima opasnosti
robe
- striktno zabraniti pušenje u prostoru skladištenja i osigurati prostor za
pušače izvan prostora skladištenja
- utvrditi procedure da se popravci i druge aktivnosti s upotrebom otvorenog
plamena moraju odvijati uz dozvolu managementa skladišta i poduzeti
preventivne mjere kod izvođenja istih
- vidjeti da se protupožarni aparati nalaze u dovoljnom broju i da su spremni
za upotrebu
- osigurati pristup hidrantima i drugim uređajima za gašenje
- osigurati i provjeriti da se zaposlenici znaju koristiti uređajima za gašenje
požara najmanje svake druge godine
64
Ibidem, p. 9
123
- jednom godišnje treba ispitati sve električne instalacije i ostale uređaje od
mjerodavnih javnih inspekcija i službi
- osigurati vlastitu vatrogasnu jedinicu za skladišta veća od 50.000 m²
- osigurati da ima dovoljno vode za gašenje požara
- instalirati sistem za detekciju dima i vatre u zatvorenim skladištima
- uskladištiti oštečenu robu ili visoko vrijednu robu u posebno zaštičene
prostore
- poduzeti potrebne mjere radi spriječavanja krađa
- zaposliti kvalificirano i sigurno radno osoblje
- imati pregled ulazne i izlazne robe u skladište
- imati kontrolu ulaska i izlaska ljudi i zaposlenika u skladište
- robu skladištiti na paletama visine od 10 – 15 cm radi lakšeg
manipuliranja i zaštite od poplave
- očistiti ostatke ulja u prostoru skladištenja
- skladišta graditi od negorivih materijala ( beton i čelik)
- skladišta graditi s protupožarnim zidovima ili vratima na način da se
formiraju požarne zone
- održavati propisani razmak između skladištene robe radi prolaska
protupožarne opreme
- u velikim skladišnim prostorima osigurati adekvatnu komunikacijsku
opremu zaposlenika ( Walkie tolkies )
Visoko regalna skladišta
Ova su skladišta specifična za poduzimanje odgovarajućih preventivnih mjera,

jer se skladište ogromne količine robe u relativno gustoj formaciji, a osnovni problem je
što se nastali požar vrlo brzo širi u visinu.Vertikalno, s jasno izraženim efektom
dimnjaka, a isto tako zbog malog međuprostora požar se vrlo brzo širi i horizontalno.
Rano detektiranje požara ovdje je od ključne važnosti. Kako bi požari u
visokoregalnim skladištima mogu biti gašeni u početnom stadiju instaliranje
sprinkler uređaja je preporučljivo i oni moraju biti instalirani na različitim
visinama i katovima takvih skladišta zbog velike mogućnosti vertikalnog širenja
požara.U obzir dolaze i drugi automatski uređaji za gašenje požara u takvim skladištima
pogotovo visoko hlađeni CO2. Njegova je prednost što ne ovisi o dovoljnosti vode koja je
na raspolaganju za gašenje požara.
Silosi
Povećane količine poljoprivrednih proizvoda koje se izvoze i uvoze, kao žitarice,

riža, te životinjska hrana, dovela su do nastanka međuskladištenja prije ukrcavanja i
prevoženja do konačnog korisnika bilo brodom ili drugim prijevoznim sredstvima.
U silosima se karakteristično dešavaju eksplozije prašine posebno u spremištima
žita. Instalacija filer sistema koji sakuplja prašinu prije ulaska zraka je bitna za
spriječavanje takvih šteta . U prevenciji ovih šteta pomažu i ostale mjere kao:
- upotreba antistatičkih materijala u transporterima
124
- instaliranje uređaja za automatsko zaustavljanje postrojenja ukoliko
transportne trake stružu
- instaliranje uređaja za oslobađanje pritiska izvan zgrade silosa
u slučaju eksplozije
- signalizatori i pokazivači rasta temperature u silosu
- ispravno instaliranje instalacije rasvjete
- ispravno uzemljenje radi spriječavanja elektrostatičkih pražnjenja
- mjerač gustoče prašine
Još je jedna metoda vrlo dobra za spriječavanje eksplozije i požara u silosima, a to
je inertizacija prostora, odnosno zamjena kisika inertnim plinom nitrogenom. Minimalna
mješavina plina od 12% u dizalima žita može dati dodatnu sigurnost u spriječavanju
nastanka eksplozije i štete u silosima.
Tankovi kao spremišta sirove nafte i njezinih derivata
Čelični tankovi koji služe za skladištenje sirove nafte, benzina i drugih naftnih
derivata su poseban rizik, koji isto tako pored općih suguronosnih mjera traži poseban
pristup u prevenciji nastanka mogućih šteta. Tu se prvenstveno misli na petrokemijska i
naftna postrojenja. Te mjere obuhvaćaju ;
- pozicioniranje tankova na dovoljnoj međusobnoj udaljenosti
- ne smiju biti pozicionirani na uzvisinama zbog mogućnosti curenja
zapaljenog goriva na niže pozicije i posljedično širenje požara
- predviđanje posebnih prostora za hvatanje goriva (bazeni) koje curi iz
tankova dovoljno velikih da obuhvate svo gorivo iz tanka
- povezati dovoljan broj hidranata na vodovodnu opskrbnu mrežu
- instalirati pumpe i cjevovode te električnu opremu izvan bazena za
hvatanje goriva
- imati vlastitu vatrogasnu jedinicu s instruiranim ljudima za gašenje požara
Što se tiče tankova kao sredstva za skladištenje moramo razlikovati:
- tankove s nefiksnim plutajućim pokrovom za naftu

- horizontalne cilindrične tankove i sferične tankove u kojima su plinovi
kao tekući butan i propan uskladišteni pod pritiskom
- izolirani vertikalni cilindrični tankovi za kriogeničko skladištenje plinova
Plutajući pokrovi dižu se i spuštaju s količinom uskladištene tekućine (nafte)

spriječavajući na taj način stvaranje plinovite atmosfere u tanku zbog isparavanja goriva.
Takva atmosfera zbog isparavanja je neželjeni popratni efekat u tanku s fiksnim
pokrovom jer, ako je temperatura izvan tanka visoka dolazi do gubitka sadržaja u tanku u
obliku isparavanja, a ako je temperatura izvan tanka niska u tanku se stvara eksplozivna
mješavina plinova prilikom ulaska zraka u prazan dio tanka.
Tankovi s fiksnim pokrovom obično služe za skladištenje tekućina koje ne isparavaju
samo tako (diesel goriva, mazut, ulja i bitumen). Takvi tankovi imaju izjednačivač
pritiska na vrhu tanka, a funkcija mu je izjednačenje vanjskog i unutarnjeg tlaka u tanku
Tankovi za skladištenje tekućeg plina pod pritiskom kao horizontalni tankovi moraju biti
125
opremljeni ventilima za izjednačenje pritiska, uređajima za sprijećavanje prenakrcanosti
tanka Jedna od preventivnih mjera je i da mjesto ispod tanka pokrije betonom nakošenim
kako bi sadržaj tanka koji ističe na siguran način ispario u području isparavanja.
Zbog čega toliko riječi o zalihama i preventivnim mjerama vezanim uz njih? Jednostavno
zato, što praksa osiguranja industrijskih i drugih rizika pokazuje da je uz zalihe povezan i
nastanak štetnih događaja koji posljedično izazivaju štetu na ostaloj imovini osiguranika.
Poznavanje procesa skladištenja te mjera za sigurno i ekonomično skladištenje omogućuje
risk menadžerima upravljanje rizicima, sigurnošću i ekonomiziranjem troškova
osiguranja.
Požarna osiguranja spadaju u grupu bitnih osiguranja; štete od samog rizika požara
su rijetke, ali kad nastanu, one su najčešće vrlo visoke, jer jednako pogađaju objekte,
opremu i zalihe s velikim posljedičnim štetama stajanja proizvodnje, gubitka prihoda,
izazivanja socijalnih problema itd.. Požarno osiguranje je ujedno i osnovno osiguranje
zbog najveće štete koju može izazvati bilo fizičkim osobama ili tvrtkama na koje se
nadograđuju sva ostala imovinska osiguranja.
Ostale preventivne mjere u osiguranju od rizika požara
Preventivu ističemo u kontekstu upravljanja rizikom požara ne zato što se to mora,

već kao skup mjera koji ima svoju cijenu, ali su i efekti implementacije preventivnih
mjera višestruki, što se u konačnici odražava i na premije osiguratelja. Ostale preventivne
mjere u spriječavanju nastanka rizika požara, ne samo na zalihama, već i ostalim
nekretninama i pokretninama u osiguranju imovine su :
- ugradnja priznatih automatskih stabilnih uređaja za gašenje požara

pomoću vode (sprinkler uređaj), halona, CO2, suhog praha i sl.
- korištenje priznatih automatskih pokretnih uređaja za gašenje požara
- ugradnja priznatih uređaja za javljanje požara kojisu vezani na vatrogasnu
jedinicu i čuvarsku službu
- ugradnja kontrolnih satova, senzorskih sustava i TV sustava
- izgradnja vatrootpornih i vatrobranih vratiju i prepreka
Raspon popusta za gore poduzete preventivne mjere koje se nalaze u cjenicima

osiguratelja kreću se od 5 – 30%. Prema tome, opredjeljenost osiguranika na sigurnost i
izbjegavanje šteta može rezultirati znatnim uštedama na premiji osiguranja. Nisu rijetki
slučajevi da sami osiguratelji za već ugovorenu visinu premije osiguranja sami financiraju
ugradnju uređaja i ostale preventivne opreme za sprijećavanje nastanka štete.
6.10. OSIGURANJE OD POTRESA
Ponovno uvođenje osiguranja od potresa65 aktualizira i pitanje uvođenja novih

Posebnih uvjeta za osiguranje od potresa koji s uvjetima za osiguranje od požara i nekih
drugih opasnosti činili cjelinu i dobar temelj za prodaju ovog osiguranja na tržnoj osnovi.
65
U Hrvatskoj je rizik potresa do 1984 bio je sastavni dio požarnog osiguranja u kojima je naknada štete
bila limitirana na 3% rezervi sigurnosti osiguratelja. Nakon toga rizik potresa je isključen kao opasnost iz
požarnih uvjeta za osiguranje da bi se kao poseban rizik pojavio 2000 godine.
126
Osiguranje od potresa je redovito praćeno i odgovarajućom reosiguravajućom
zaštitom. Gledajući svjetska iskustva značaj osiguranja od potresa je u stalnom porastu.
Potražnja za sveobuhvatnom zaštitom raste paralelno sa spremnošću industrije osiguranja
da proširi pokriće kod osiguranja od prirodnih katastrofa. Uvođenjem osiguranja od
potresa, osiguratelji i reosiguratelji ulaze na potpuno novo područje svojeg djelovanja.
Osnovne karakteristike ovog područja osiguranja su :
- štetni događaji su rijetki,

- nedostaje iskustva,
- ukupna visina štete je nepredvidiva
- osigurateljno pokriće se daje kao dopunsko uz požarnu policu
6.10.1. Karakteristike potresa kao rizika
Potres, kao rizik okarakteriziran na taj način, može uzrokovati da se bitnim

problemima osiguranja od potresa, kao što su uvjeti za osiguranje i tarifa, pristupa s manje
značaja. Ovakav pristup može imati vrlo teške posljedice u pogledu potencijalno vrlo
velikih gubitaka. Pa i tamo gdje osiguranje od rizika potresa već postoji, koncept pokrića
nije uvijek dobro koncipiran. Tarifiranja vrlo često nisu stupnjevana u skladu s opasnošću
ili je tarifna struktura tako koncipirana da se ne može primjeniti. Da li su uvjeti za
osiguranje adekvatni i nedvojbeni postaje jasno tek kad se štetni događaj dogodio. Potres
se bitno razlikuje od ostalih osiguranih rizika u oba smisla, fizičkom i statičkom:
- potres se ne događa često, pa je rizik zbog toga često vrlo podcijenjen
- informacije i iskustvo što se tiče učestalosti, magnitude i efekata
potresa u datom području su nedostajući ili nisu reprezentativni uzorci
- potres pogađa široko područje i uzrokuje mnoge individualne
gubitke (u ekstremnim slučajevima stotine tisuča) iznenada i simultano.
Imovinske štete, tjelesna oštećenja dešavaju se zajedno i mogu, vrlo
često utjecati na cijelu ekonomiju određene zemlje.
- Mjere za smanjenje potresnih gubitaka, kao antiseizmičke
konstrukcije štite osigurateljni portfelj vrlo malo.
Ove činjenice dovode do porasta nekoliko velikih problema kada se osigurava potres:
- nedostatka pouzdanih podataka za određivanje faktora za utvrđivanje

premijskih stopa ili maksimalno mogućeg štetnog događaja,
- nedostatka potrebne premije i moguće proširenje štete koje vodi do
potcjenjivanja ukupne štete,
- uspoređujući premijski prihod, maksimalno mogući gubitak je
ogroman i balansiranje (izjednačenje) premije prema štetama unutar
određenog područja i unutar razumnog vremena je nemoguće,
- uvjeti za pokriće su često nedovoljno tekstualno upotpunjeni, najčešće,
jer nisu uzeti u razmatranje posebno ili uslijed nedostatka potrebnog
znanja. Dvojbenosti u tekstu ugovora postaju vidljive tek nakon što se
štetni događaj dogodio i tada se interpretiraju u korist imaoca police.
127
- osiguravajuća tvrtka može biti pogođena velikim brojem šteta zbog
tjelesnih povreda ili imovinskim štetama (zgrade,oprema,instalacije,
dokumenti, itd.),
- veliki broj šteta koji se dogodio u različitim vrstama osiguranja može
proizvesti administrativne probleme. Sređivanje šteta se pogoršava
zbog nedostatka specijalista i iskustva ,
- velika potražnja za radovima popravka nastalih šteta od potresa dovest
će do inflacije (povećanja) cijena popravaka .
Osiguranje od potresa je relativno mlada vrsta imovinskog osiguranja. U

stvari potres se izvorno smatrao jednom od opasnosti koja se ne može osigurati. Ne bez
razloga, jer bitne kriterije osigurljivosti ovog rizika, kao balans između premije i šteta
ovdje ne možemo naći. Međutim, osiguranje od rizika potresa je bilo postepeno uvedeno
u mnogim zemljama izloženim ovom riziku tijekom 19. stolječa. Pokriće se obično
davalo kao dodatno osiguranje uz požarnu policu i uz dodatnu premiju. Kao što je već
napomenuto, koncepti pokrića su često nedostajući i trebalo bi ih znatno poboljšati.
Uvođenje osiguranja od potresa u seizmički manje izložena područja razmatra se i već je
realizirano u nekim slučajevima. Iako je izloženost riziku potresa u tim zemljama puno
manja, uvođenje osiguranja nije ništa manje složeno. Potresi se doista dešavaju puno rjeđe
u zemljama koje su manje seizmički aktivne, ali uvijek postoji mogućnost nastanka
štetnog događaja (potresa) određene magnitude. Nesrazmjer između premije i štetnog
događaja tako tendira da bude čak i veći nego u zemljama koje su više izložene riziku
potresa, a uvjeti za osiguranje manje upotpunjeni. Situacija se pogoršala činjenicom da
rizik potresa nije razmatran kao opasnost u zemljama s manjom seizmičkom aktivnošću
pa se na taj način i pitanja koja bi se odnosila na pitanje osiguranja istog nisu razmatrala s
dovoljnom ozbiljnošću. Smatralo se da osiguranje od potresa treba biti obvezno ili
automatizmom ukljućeno u požarno osiguranje neke zemlje. Činilo se da je to imalo
određene prednosti u smanjenju troškova ugovaranja osiguranja i tarifiranja dok je ukupni
volumen premije trebao biti proporcionalan s veličinom rizika. Na prvi pogled, premijski
dohodak za osiguranje od potresa mogao bi se smatrati znatnim, ako su svi predmeti
osiguranja izloženi riziku pokriveni. Ipak, treba imati stalno na umu da se na ovaj način
kreira enorman potencijalni kumulativni gubitak ili šteta. Potencijalno veliki gubitak
egzistira od prvog dana obveznog pokrića, prije nego li je akumulirana bilo kakva premija
ili formirana rezerva. Ovo je ozbiljan nedostatak i čini jasan argument protiv automatskog
pokrića za osiguranje od potresa .
6.10.2. Općenito o uvjetima za osiguranje
Potres u osnovi mora biti pokriven:
- Kao dodatak požarnoj polici: Uvjeti za osiguranje od požara na taj se način

primjenjuju i za osiguranje od potresa, toliko dugo dok se ne ugovore drugi Uvjeti u
dodatku za osiguranje od potresa . Svota osiguranja za osiguranje od potresa trebala bi
biti ista, kao i za osiguranje od požara, ali ni to nije pravilo. Veća svota za osiguranje
od rizika potresa može se shvatiti ukoliko određeni strukturalni elementi (npr.temelji) nisu
pokriveni osiguranjem od požara, ali mogu biti oštećeni od potresa.
128
- kao opcija ne bi smio biti pokriven automatski ili na obveznoj osnovi s
požarnom policom. Imaoc police trebao bi imati mogućnost izbora u ugovaranju pokrića
za osiguranje od potresa. Automatsko ukljućivanje rizika potresa vodilo bi do akumulacije
potencijalno enormnih gubitaka za osiguratelja.
- uz doplatnu premiju osiguranja: samo po sebi se razumije da bi pokriće

osiguranja od potresa trebalo imati određenu cijenu ili premiju, čak i u tzv. neseizmičkim
zonama (mogućnost da se dogodi katastrofalni potres ne smije biti nikad odbačena s
apsolutnom sigurnošću). Da bi se izbjegla antiselekcija, premija mora biti proporcionalna
riziku, odnosno mora adekvatno odražavati faktore rizika, kao seizmičku aktivnost zone i
karakteristike objekata (tip strukture).
6.10.3.Pokrivene opasnosti odnosno štete
Utjecaj potresa na osigurane vrijednosti može biti podijeljen u dvije grupe:
- direktni utjecaj: uzrokovani tresenjem od zemljanih vibracija

- indirektni utjecaj: kao slijeganje terena zbog potresa
klizanje terena
taljenje
plimni valovi (tsunami)
vulkanski fenomen (udari, istjecanje lave, otrovni
plinovi, taloženje, itd.).
Fizičke posljedice, kao što su štete na imovini mogu isto tako biti podijeljene u dvije
grupe:
- direktne štete: štete uzrokovane udarom ili pokretom zemlje
(napukline, djelomično ili potpuno uništenje strukture objekata)
- indirektne štete: požar kao posljedica potresa
- štete od vode: napuknuća cijevi ili šprinklera, urušavanje već oštećenih
objekata, poplave uzrokovane plimnim valovima .
Kao stvar principa sve ove direktne i indirektne štete trebale bi biti ukljućene u
pokriće za osiguranje od potresa, a iskljućene iz osiguranja od požara. Na ovaj način,
imaoc police dobiva kompleksno pokriće i zaštitu, a probleme što je pokriveno, a što nije
zaobiđeno je u širokom luku. Štete na imovini trećih osoba, kao posljedica potresa trebale
bi biti iskljućene iz pokrića za osiguranje imovine. Posljedične štete uzrokovane
potresom, kao prekid proizvodnje, posljedice gubitka električne energije, vode, blokiranih
pristupa, krađe, itd. predstavljaju poseban problem koji ne bi trebao biti predmet
razmatranja u ovim uvjetima za osiguranje.
6.10.4.Definiranje jednog štetnog događaja i isključenja
Iako je pojam potresa intuitivno jasan većini ljudi, kao iznenadne i kratkotrajne
vibracije tla uzrokovane urušavanjem stijena (urušni potres) ili tektonskim poremećajima
u zemljinoj kori nije jednostavno utvrditi definiciju u osigurateljnom smislu. Magnituda
129
potresa nije dobra baza, jer tu nema mjerljivog praga za štetni događaj. Definicija potresa
zato bi trebala biti fokusirana na ono što se ne može osigurati, a to je:
- posljedice umjetnih potresa koje su uzrokovali ljudi, a odnose se na
minerske aktivnosti i nuklearna testiranja,
- na već nastale štete ili one koje su rezultat nedovoljnog održavanja
zgrada .
Današnja moderna seizmografska oprema omogućuje da lako razlikujemo umjetne
od pravih potresa i tektonskih gibanja. Kako se potresni valovi šire po određenom
području slijedeći tekst trebao bi nam poslužiti u točnom definiranju fizičkog štetnog
događaja:”U slučaju sumnje, nacionalni institut za potres će odlučiti da li se radi o
prirodnom potresu ili ne”.Jedan osigurani slučaj smatra se da je kompletiran kada
se izvide sve štete u području. Ako već postoje restrikcije u apsolutnim iznosima
neovisno od veličine štete (kao franšiza u postocima od svote osiguranja) dodatna
definicija jednog štetnog događaja u obliku “satne klauzule”. 72 sata ili 168 sati je
uobičajeni vremenski period. Sve štete koje su se desile nakon prve štete, a unutar
navedenog vremena računaju se kao jedan štetni događaj. 168 sati je vrijeme koje se
najviše preferira jer potres se dešava još nekoliko dana nakon glavnog udara, ali su
uglavnom unutar tjedan dana.
Imovinske štete koje su posljedica potresa na instalacijama koje pripadaju trećim
osobama trebale bi biti iskljućene iz imovinskog pokrića za osiguranje od potresa. Ovo se
posebno odnosi na :
- štete uzrokovane vodom iz umjetnih jezera (propuštanje brana )
- štete uzrokovane izlaskom radioaktivne supstance
- štete uzrokovane raznoraznim iscurenjima ili kontaminacijama
6.10.5.Ograničenje pokrića
Potresi su neuobičajeni događaji i za industriju osiguranja, jer nastaju kao rezultat

velikog broja istovremeno pogođenih rizika (velikih gubitaka u materijalnom,
financijskom i administrativnom smislu). Zbog toga je bitno za osiguratelja, da ograniči
iznose pokrića ili da osiguranik sam učestvuje u šteti. To može biti postignuto na tri
različita načina; s franšizom, suosiguranjem ili limitom ukupne obveze.
Franšize
Osiguratelj može značajno smanjiti ukupni teret gubitaka, kao i broj gubitaka
pravilnom upotrebom franšiza. Na taj se način posebno smanjuje broj manjih šteta i
eliminiraju dubiozne štete (kao pukotine na objektima zbog starosti). Bitno je da se
franšize izraze postotno od svote osiguranja po mogućnosti bez utvrđivanja limita iznosa.
Realne franšize kreću se u rasponu od 1% - !0% od svote osiguranja, a 2% - 5% su
idealne. Tamo gdje polica pokriva nekoliko rizika, mora biti utvrđeno da li franšiza
pokriva posebno svaki rizik ili ukupno svotu osiguranja. Franšize bi se normalno trebale
primjenjivati na svaki rizik (što znači za svaku zgradu ).
Suosiguranje
130
Drugo sredstvo za smanjivanje tereta gubitaka koje se primjenjuje je suosiguranje.
Pod njim se podrazumijeva franšiza izražena kao postotak od štete. Suosiguranje
ohrabruje preventivne mjere i limitira inflatorne tendencije i pretjerivanja s troškovima
popravka nakon štetnog događaja. Realni postotak suosiguranja leži izmađu 10% i 30%.
Ograničenje ukupne obveze
Ograničenja ukupnog iznosa štete, da li putem fiksne svote ili postotnog iznosa po
polici, također olakšavajuće djeluje na ukupni teret gubitka osiguratelja i reosiguratelja,
posebno kada je to stvarno kritično, recimo u slučaju velikog broja šteta s puno teško
oštećenih rizika. Ove tri metode imaju različite prednosti i nedostatke ovisno od toga kako
se gleda na njih. One mogu biti upotrebljene individualno ili u kombiniranoj formi. Ako
se one kombiniraju, bitno je utvrditi njihovu korelaciju odnosno u kojem redu će se one
primjenjivati. Franšize su najvažnije, kada se na vrlo pažljiv način kombiniraju
potrebe osiguranika i osiguratelja. Osnovni smisao osiguranja, kao davanje pokrića
pojedincu od teških gubitaka, ali ne i od nošenja manjih oštećenja je na taj način potvrđen.
Osigurateljev teret štete je na taj način smanjen, ne samo u smislu financijskog gubitka
već i administrativnog. Suosiguranje ili ograničenje ukupne obveze osiguranika su slične
metode za ograničavanje osigurateljeva financijskog tereta. One su posebno interesantne
kada je kapacitet osiguratelja za jedan potresni događaj ograničen. One su manje idealne
za osiguranika, jer mora sam snositi veliki dio rizika. Ukupno ograničenje obveze
osiguratelja ima otežavajuću okolnost što kontrolu akumulacije rizika čini otežavajućom,
procjenu maksimalnog štetnog događaja težom, jer se mora bazirati na svotama
osiguranja.Ako je procjena maksimalno štetnog događaja samo na limitima, a ne na
stvarnim osiguranim svotama često će iz toga proizići preoptimistična procjena. Na
tržištima osiguranja s monopolom jednog društva ili s obveznim osiguranjem od potresa
također je moguće ograničiti ukupni gubitak po događaju ili teret štete na jednu godinu.
Ako štetni događaj premašuje limit sve osigurane štete se smanjuju u proporciji, pa se ovo
ograničenje smatra najprihvatljivim sredstvom u industriji osiguranja koje obuhvaća
maksimalnu štetu unutar prihvatljivih granica.Treba zabilježiti da ipak postoje “ politički
aspekti “ koji trebaju biti razmotreni u slučaju ograničenja štetnog događaja odnosno da li
i kako limiti mogu biti premašeni u slučaju većih katastrofa.
Ostali uvjeti za osiguranje
Pokriće za osiguranje od potresa može biti dato na bazi nove vrijednosti ili na
bazi sadašnje vrijednosti. Preporučljivo je dati osigurateljno pokriće na istoj osnovi kao
i osiguranje od požara, iako to ne mora biti pravilo. Osiguranje na sadašnju vrijednost
sadrži neželjeni element prvog rizika, koji je za osiguratelja težak po pitanju procjene. Do
toga dolazi kada su štete ispod osigurane svote plaćene u punom iznosu umjesto po
sistemu osiguranja na novu vrijednost koji se primjenjuje za svaku individualnu štetu. Na
drugoj strani, sistem osiguranja na novu vrijednost iziskuje veći osigurateljni kapacitet.
Potresne štete razlikuju se od požarnih šteta po tome što vrlo često nema vremena za
pažljivo utvrđivanje štete, gdje bi podosiguranje bilo adekvatno uzeto u obzir. Tamo
gdje su franšize i ograničenja utvrđena u apsolutnim iznosima, one moraju biti utvrđene s
valutnom klauzulom. Klauzula o podosiguranju trebala bi biti uključena automatski
131
u cilju izbjegavanja efekta prvog rizika za koji je premijska stopa nedovoljna.
Troškovi čišćenja mogu biti znatni nakon potresa recimo, za određenu zgradu koja i dalje
stoji, ali je nepopravljivo oštećena i treba je srušiti. Takvi troškovi bi trebali ostati
pokriveni uz dodatnu premiju i limit negdje oko 10% od svote osiguranja, ali bi trebali
biti ograničeni samo na troškove čišćenja na temelju vlastitih pretpostavki.
Period prijave šteta (30 ili 60 dana) trebao bi biti ugovoren zbog toga da osiguratelj ima
pregled svih šteta po jednom događaju u što je moguće kraćem roku. Ova mjera
spriječava prijavljivanje šteta koje nisu direktno pokrivene osiguranjem od potresa.
6.10.6. Posebne odredbe za osiguranje prekida rada/gubitka prihoda kao

posljedica potresa
Kao što je već bilo spomenuto, veliki broj šteta se može očekivati kao posljedični
gubitak nastanka potresa. U skladu s općim trendom prema polici za osiguranje svih
rizika (all risk) i međunarodnom pokriću za industrijske rizike, postoji sve veća potražnja
za osiguranje prekida poslovanja uslijed potresa. Sa stanovišta osiguranika to je potpuno
razumljivo, ali sa stanovišta osiguratelja ekstremno problematično. Nešto kao između
katastrofe i “normalni rizika”. Požar i eksplozija imaju posebno snažnu vezu s pokrićem
prekida rada kao posljedica potresa:
- obično je pogođeno cijelo područje i infrastruktura može ostati dugo
vrijeme izvan upotrebe,
- brzo povećanje potražnje za materijalima za popravak i servis, što
dovodi do promjene potražnje i povećanje cijena,
- tržište određenih proizvoda i usluga može doživjeti kolaps,
- državne odredbe u pogledu pristupa problemu i izgradnje prioriteta
mogu kasniti u obnovi proizvodnje.
Problem akumulacije šteta na taj je način posebno prisutan u osiguranju prekida
poslovanja zbog potresa. Ako potres prijeđe određeni stupanj jakosti vrlo je izgledno da
će sve police za osiguranje od prekida rada uslijed potresa biti aktualizirane i tendirati da
to bude totalna šteta.To znači ukoliko se neko osiguravajuće društvo ipak odlući da da i
takvo pokriće ono bi trebalo biti jamčeno vrlo pažljivo i stalno bi trebalo imati na umu
slijedeća pravila:
- prekid poslovanja odnosno zahtjev za naknadu štete po toj osnovi može
biti istaknut jedino kao posljedica imovinske štete za isti rizik,
- povećanje kupaca i dobavljača ne smije biti jamčeno, ako ih se ne
može kontrolirati i ograničiti obveze na razuman i prihvatljiv način,
- gdje je to moguće samo trajni fiksni troškovi mogu biti predmet
osiguranja, a ne budući gubitak prihoda,
- potrebne su vremenske franšize, ali njihov značaj ne treba precjenjivati,
- u pogledu velikih i teško kvantificiranih – potencijalno kumulativnih
rizika, obveze moraju biti striktno ograničene i u pogledu vrijednosti i
u pogledu perioda odštete.
6.10.6. Faktori koji utjeću na utvrđivanje premije osiguranja
132
Pokriće za osiguranje od potresa može očito biti jamčeno uz ekvivalentnu dodatnu
premiju. Ova dodatna premija trebala bi biti ekvivalent izloženosti riziku i trebala bi biti
dovoljna da u dugom vremenu kompenzira gubitak uzrokovan potresom, isto kao i pokriti
troškove proizišle iz poslova osiguranja potresa te ostaviti određenu dobit.
Suprotno osiguranju od požara, ovdje nema iskustva sa štetama od potresa kao statističke
baze za utvrđivanje premije. Ipak seizmološke analize, lokacije rizika i analiza kvalitete
rizika, dozvoljava da se utvrđivanje premije za osiguranje od potresa može odrediti
relativno točno. Premija za osiguranje od potresa determinirana je u stvari s dva ključna
faktora, ako za trenutak ignoriramo uvjete za osiguranje, proširenje pokrića, franšize, itd.,
a to su:
- seizmička opasnost , a to znači imati imati relevantne podatke koji se
odnose na učestalost i jakost mogućeg potresa, izraženi na preimjer kao
period u kojem se potresi javljaju s određenim intenzitetom,
- osjetljivost /( osjetljivost na štetu ) što ovisi od kvalitete osiguranog
rizika u pogledu štete kao posljedice potresnog ljuljanja.
U slučaju zgrada, kvaliteta je odlučujuća faktorima, kao što su tip konstrukcije,

materijal, zemljište, konfiguracija terena, pravilnost, dizajn, konstrukcija, izrada,
održavanje, visina, nepoduprivi strukturni dijelovi, stanovi i njihov sadržaj, požarna
opasnost. Što se tiče sadržaja objekata važni faktori su prvenstveno materijali, a na
drugom mjestu strukturna kvaliteta.
Tarifna struktura
Ako se pokriće za osiguranje od potresa daje na fakultativnoj osnovi, premija

mora biti proporcionalna izloženosti riziku u cilju izbjegavanja antiselekcije. Tarifiranje
potresa na jednu stranu mora uzeti u obzir faktore od utjecaja što je moguće sadržajnije.
Na drugu stranu tarifiranje mora biti lako primjenjivo. Umjetnost kreiranja prem. stopa za
osiguranje od potresa tako leži u pronalaženju srednjeg puta između biti točan/ prilagođen
rizik i čisto/lako primjenjivo. U pogledu prije spomenutih faktora to bi značilo:
- Seizmička izloženost određene zemlje, naznačena na primjer, na potresnoj mapi može
biti relativno dobro utvrđena podjelom čitavog područja na seizmičke zone. Tri do pet
seizmičkih zona bilo bi najprikladnije, a u skladu s razlikama u seizmičnosti unutar
zemlje. U skladu s strukturalnom osjetljivošću zemlja (teren) dokazuje da je jedan od
najvažnijih faktora. Ipak teško je utvrditi kvalitetu terena na jednoj jedinoj lokaciji (biti
će potrebni eksperti i specijalne informacije) koja bi se korektno reflektirala na
određivanje premije za osiguranje od potresa. Unatoč tome, kvaliteta terena može
adekvatno biti definirana podjelom zemlje u zone onoliko, koliko različitih terena ima u
određenoj zemlji.Strukturne karakteristike ne variraju samo u značaju nego i u stupnju
u kojemu mogu biti kvantificirane i tako se reflektirati na tarifnu strukturu:
UTJECAJ / ZNAČAJ LAKOĆA
KVANTIFIKACIJE
UKLJUĆIVOSTI U
TARIFNU STRUKTURU
Tip konstrukcije ( materijal veoma dobrar dobra

133
Starost odličan dobra
Konfiguracija/pravilnost odličan loša
Dizajn / raspored zgrada odličan prosječno
Izrada /održavanje prosječan loše
Visina promjenljiv dobro
Nenosivi dijelovi odličan prosječno
Zauzetost / sadržaj promijenljiv prosječno
Požarna opasnost promijenljiv prosječno
Promijenljivo nema jasan utjecaj, visina strukture (objekta) može imati negativan i
pozitivan utjecaj. Ovi faktori ne mogu se u cjelosti reflektirati na tarifiranje iz praktičnih
razloga. Naša pažnja zato mora biti usmjerena na najvažnije karakteristike i/ili one koji
najlakše mogu biti kvantificirani ugrađeni u tarifnu strukturu, kao tip konstrukcije,
materijal, starost i dizajn / raspored zgrade. Osjetljivost sadržaja može biti razmatrana
podjelom u 3 – 6 kategorija baziranih na na vrsti materijala i skladištenja / siguronosnih
mjera i prakse.
Primjer tarifne strukture
Pretpostavimo zbog primjera :
- da je seizmičnost; bazirana na dostupnim potresnim mapama, čini se
razumnim podijeliti zemlju u četri potresne zone,
- zemljište; dva osnovna tipa zeljišta (“normalno” i “loše”) mogu biti
raspoznata u cijeloj zemlji i imaju utjecaj na mapu potresnih zona.
Dodatno postoje dobro poznate i dobro određena područja koje je
čovjek stvorio umjetno svojom djelatnošću,
- strukturna kvaliteta; strukture obuhvaćaju sve tipove konstrukcionih
materijala (drvo, cigla, beton itd.) i krovove širokog raspona starosti,
Pravila za konstrukciju zgrada specifična za određena potresna
područja.
Preporučljiva tarifna struktura samo za zgrade :
Tip konstrukcije :
A: Željezo, armirani beton ili drvene zgrade bez ciglenih elemenata
B: Beton ili čelična konstrukcija sa vanjskim ili unutarnjim zidovima od cigle
C: Zgrade sa zidovima od cigle i betona ili drvenim podovima
Osnovna premijska stopa za zgrade izrađene nakon 1979. God. Na normalnom terenu
(iskazane ovdje kao premijske stope za najbolji rizik u najmanje aktivnoj zoni):
SEIZMIČKE ZONE
KATEGORIJA KONSTRUKCIJE 1 2 3 4
134
A 1,00 1,40 2,00 2,80
B 1,40 2,00 2,80 4,00
C 2,00 2,80 4,00 6,00
Multiplicirajući faktor: Godina izgradnje; 1960 - 1979 ; 1,40

Prije 1960 ; 2,00
Teren Loš 1,40

Umjetni 2,00
Ovo je samo jedan od načina i puteva za utvrđivanje premijskih stopa i naš
primjer utvrđivanja tarifne strukture za zgrade ilustrira samo jednu od mogućih
metoda.Tarifna struktura bi trebala biti posebno prikladna za jednostavnu upotrebu iz
praktičnih razloga. Svjetska iskustva pokazuju da je potresna tarifa, bazirana na nekoliko
važnih kriterija poželjnija od one koja koristi mjerljive podatke kao faktore koji su
kompliciraniji.Restrikcije pokrića su isključene u ovom primjerku. U jednom idealnom
slučaju primjenjuju se samo obvezne standardne veličine, a što se tiče franšiza i
suosiguranja nivo premije je već određen upotrebom istih. Premijske stope su bile građene
tako da da relativno samo nekoliko standarda utječe na visinu premije, koji opet
pojednostavljuju primjenu. Raspon premijskih stopa odgovara faktoru 24, koji se
pokazuje realnim kada su se mjerili stvarni štetni događaji. Tarifna struktura za sadržaj
zgrada ili opremu trebala bi sličiti onoj za zgrade i trebala bi biti stupnjevana u skladu s
seizmičkom zonom i kategorijama sadržaja te imati multiplikativni faktor sadržaja za
teške rizike. Na taj način kategorija zgrade ne bi utjecala na premiju za sadržaj. Koju od
metoda i pristupa za osiguranje od rizika potresa će izabrati osiguratelji ovisi isključivo od
reosiguratelja.Ugovaranje rizika potresa, radi se na punu vrijednost objekata i opreme,
kao u požarnoj polici, na stvarnu vrijednost ili osiguranje na novu vrijednost. Moguće je i
osiguranje na prvi rizik.
Prilog 5: Karta potresnih zona(inteziteta potresa) u Hrvatskoj
135
136
137
6.11. OSIGURANJE OD RIZIKA LOMA STROJEVA
Osiguranje loma strojeva svoje korijene vuče iz vremena industrijske revolucije u

19 st. izumom parnog stroja i osiguranjem parnih kotlova. Posebno velike štete događale
su se s parnim kotlovima zbog eksplozije kotlova stvarajući alarmantnu situaciju. Veliki
je broj inžinjera zbog toga osnovao udrugu “Manchester steam association“ u 1854 g. kao
nezavisnu organizaciju za inspekciju i kontrolu parnih kotlova. Usluge ove organizacije
bile su kompletirane s osnivanjem osiguravajuće tvrtke u 1859 g. koja je pokrivala
materijalne štete i štete prema trećim osobama, kao posljedica eksplozija. 1882 g. Velika
Britanija donjela je Zakon kojim je propisivala obveznu periodičnu kontrolu parnih
kotlova od strane državnih tijela. Slična su se kretanja dešavala i u Njemačkoj. Zakonske
odredbe regulirale su pitanja konstrukcije, održavanja, i revizije parnih kotlova, brodova
na parni pogon i svih drugih posuda pod pritiskom od rane 1856 g. Prvo državno tijelo za
kontrolu kotlova(DÜV)66 bilo je osnovano u Meinheimu, na istom principu kao i
Britansko. Centralno udruženje Pruske (DÜV) bilo je osnovano 1884 g. i ono je
prethodnica (TÜV)67, kao udruženja državnih tijela za tehničku inspekciju. Ova je
institucija poznata pod kraticom TÜV od tada je preuzela inspekcijske i kontrolne zadatke
u području proizvodnje automobila, ekologije, sigurnosti nuklearnih reaktora itd. ne samo
u Njemačkoj nego i u mnogim Europskim i prekooceanskim zemljama. Suprotno od
kretanja u Velikoj Britaniji i USA, TÜV nikad nije bio udružen s bilo kojom
osiguravajučom tvrtkom.
Daljnji razvoj i izumi posebno parnih turbina, električnih generatora, i električnih
motora doveli su i do novih izazova i novih šteta kao predmeta osiguranja po osiguranju
loma strojeva. Štete na parnim turbinama, kao lom osovine ili fizička eksplozija obloge
turbine novi su izazovi za osiguratelje. Izumi rotacionih strojeva, kao pumpi,
kompresora, i električnih generatora zahtjevali su sve šire i šire pokriće unutar osiguranja
loma strojeva. Zbog toga su se 1920 godine prvo razvijene linije osiguranja za kotače
zamašnjake, loma pogonski strojeva, i osiguranja električnih strojeva objedinile pod
jednim terminom osiguranja strojeva i aparata koja je do danas ostala osnovna
forma pokrića koja se nudi po ovoj vrsti osiguranja.
6.11.1. Suvremeni tehnički razvoj i potreba za osiguranjem
Današnja tehnologija je dostigla takav stupanj razvoja da je teoretski moguće

proizvesti strojeve s gotovo potpunom funkcionalnom pouzdanošću u jednom extremno
dugom vremenskom periodu. Ipak, troškovi razvoja takvih strojeva bili bi
neproporcionalno veći gledajući upotrebljiv ekonomski vijek korištenja koji je uvijek
kraći od tehničkog vijeka stroja s obzirom da se stalno proizvode strojevi s poboljšanim
karakteristikama u funkcioniranju. Isto tako treba spomenuti da se u konstrukciji strojeva
koriste novi materijali. U mnogim slučajevima nema nikakvih testova o njihovom
ponašanju u duljem vremenskom periodu. Upravo je neizbježno da će neki novi dijelovi
uz postrojenja novog dizajna i novih naterijala imati neki nedostatak koji će
66
Dumpfkessel – Ueberwachungs - Verein
67
Vereinigung der Technischen Ueberwachungs Vereine
138
rezultirati štetom prije kalkuliranog životnog vijeka takvog stroja ili instalacije. Sa stalnim
poboljšanjima i upotrebom novih materijala nema iskustva s funkcioniranjem takvog
stroja. Siguronosni elementi se konstantno smanjuju kako bi se proizveli konkurentniji
i jeftiniji strojevi i postrojenja. Ostaje i ljudska greška, kao jedan važan faktor u nastanku
štete. Ljudski faktor raste s složenošću zadatka koji stoji pred njim u rukovanju s
postrojenjem. Kada moderne procese proizvodnje, strojeve i postrojenja spojimo u jednu
cjelinu i u jedan prostor suočavamo se s domino efektom širenja štete. Uz to, brze
tehnološke promjene na strojevima i postrojenjima otežavaju dobivanje štetovne
statistike za veći broj sličnih strojeva i aparata što otežava posao ugovaranja
osiguranja i utvrđivanja adekvatne premijske stope za osiguranje.
Automatizacija procesa rada i osiguranje loma strojeva
Isto tako, izrazitim napretkom elektroničke tehnologije npr. razvojem poluvodića

koji postaju sve manji i manji (u svojoj veličini, trošku i sastavljanju), ručne mehaničke i
elektromehaničke kontrole strojeva i procesa, zamijenjuju su se sve više s elektroničkim
uređajima kontrole, koji se koriste u procesnom kompjutorskom sistemu. Oni vrlo često
postaju i najvrijedniji dio stroja koji se u slučaju kvara zamijenjuju u cijelosti.
Razmatrajući sve ove faktore, potreba za tehničkim osiguranjima, a posebno za
osiguranjem ovih dijelova postrojenja od rizika loma strojeva postaje evidentna.
Procesni kompjutori upotrebljavaju se na različitim stupnjevima automatizacije za:
• skupljanje i analizu informacija iz procesa za informiranje proizvodnog

managementa,
• usklađivanje i kontrola ključnih operativnih podataka potrebnih za
ispravno odvijanje procesa i rada strojeva,
• direktnu digitalnu kontrolu procesa s automatskom prilagodbom uvjeta
kako bi se postignulo optimalno funkcioniranje
Sigurnost i vjerodostojnost kontrole procesa proizvodnje s kompjutorima i
mikrokompjutorima ovisi uglavnom od tri faktora:
• vrhunske kvalitete čipova, vanjskih i unutarnjih dijelova, te kvalitete
struje kojom se opskrbljuju,
• ubacivanja ispravnih informacija u matricu memorije,
• točnog programiranja procesora iz programa matrice memorije za sve
predvidljive operativne uvjete rada stroja.
Roboti kao predmeti osiguranja od rizika loma strojeva
Roboti se uglavnom koriste u industriji kako bi zamijenili ljudski rad pogotovo

rad na traci s velikim brojem istih radnji, u nekomfornim i nezdravim uvjetima rada.
Osiguratelji daju osiguranje (pokriće) za tzv. “univerzalne“ robote limitirano samo za
materijalne štete isključujući poremečaj rada robota koji bi doveo do
• samooštećenja robota
• ili oštećenja dijelova za montažu
Ova se preporuka daje zbog različitog okruženja u kojima roboti rade. Šteta na proizvodu
na kojima roboti rade isto bi tako trebala biti isključena iz osiguranja.
139
6.11.2. Osiguranje i pokriće koje se dobiva policom loma strojeva
Osigurateljno, osiguranjem loma strojeva daje se osiguranje od nepredviđene

nezgode u pogonu strojeva i aparata, koja za posljedicu ima oštećenje ili uništenje
osiguranih strojeva i aparata. Pod nezgodom u pogonu strojeva i aparata podrazumijeva se
iznenadni i nepredvidiv događaj koji je nastao za vrijeme rada stroja, koji je neovisnan od
volje osiguranika i on predstavlja srž pokrića koji se daje osiguranjem loma strojeva.
Policom se dobiva svojevrsno “all risks” pokriće s određenim isključenjima za strojeve i
aparate pod uvjetom da su ispravni, testirani za namjenjenu upotrebu i u funkciji. S
obzirom da je vrsta strojeva doista šarolika, osiguranjem su pokrivene i sve štete
uzrokovane negativnim utjecajem električne energije, (prenapon i posljedično
pregaranje najčešće elektromotora), upadom stranog predmeta u osigurani stroj, te
zla namjera radnika ili treće osobe68. Doista sveobuhvatno pokriće, jer se isključenja iz
osiguranja uglavnom odnose na dijelove koji neposredno izloženi termičkim i
mehaničkim utjecajima, habanju koji su inače predmet tekućeg održavanja. S obzirom da
svi osiguratelji pružaju i mogućnost osiguranja amortizirane vrijednosti kod djelomičnih
šteta, naknada štete provodi se prema računu popravka.(više o utvrđivanju naknade štete
iz poglavlja IX). Kod totalne štete amortizacija se ipak odbija od nastale štete ukoliko nije
ugovoreno osiguranje .na novu vrijednost.
6.11.3. Risk management rizika loma strojeva
Upravljanje ovim rizikom provodi se na način da se analizira struktura postrojenja

i opreme, vrijednost pojedinačnih strojeva i aparata, njihov utjecaj na proces rada i
proizvodnje, troškova održavanja te vijek trajanja istih.U kontekstu analize rizika treba
posebno razmotriti ključne strojeve zbog čijeg kvara ili nezgode može doći do prekida
proizvodnje, odnosno nastanka višestruko večih troškova gubitka prihoda nego što je
sama šteta od rizika loma na stroju koji se osigurava. Bazirano na stotinama izvida šteta
koji su se desili u kemijskoj industriji prema AIA69 definirano je ukupno 9 grupa
opasnosti, kao faktora od utjecaja na rizik loma strojeva. Iako su neki faktori
karakteristični samo za kemijsku industriju i hidrokarbonsku industriju, veliki broj je
karakterističan za sve ostale industrije i postrojenja.
Treba naglasiti da se mnogi od dole navedenih faktora odnose i na rizik požara i
eksplozije, ali nema razloga da procjenitelj rizika (risk surveyor) za osiguranje loma
strojeva ne dobije na uvid i izloženost riziku požara i eksplozije s obzirom da su ta dva
osiguranja vrlo povezana. Nisu rijetke situacije u kojima osiguratelji uzrok štete na
stroju ne mogu povezati strogo bilo s požarnim ili lomaškim opasnostima kao
uzrokom nastanka štete.
Faktori opasnosti u procesnoj industriji70
68
Zla namjera kao osigurana opasnost karakteristična je za hrvatske uvjete za osiguranje. Uvjeti Swiss Re
ovu opasnost isključuju iz pokrića jer zla namjera nije lom strojeva. U svakom slučaju uvjeti u detaljima
mogu imati odstupanja od slučaja do slučaja.
69
American Insurance Association
70
Mashinery break down- Swiss Re Co. Publication 1987.p.32
140
- Lokacija instaliranih postrojenja
o Izloženost prirodnim rizicima kao poplava, potres, oluja
o Nedovoljna opskrbljenost vodom
o Nesigurna vatrogasna obrana
o Klimatski problemi (vlažnost, velika odstupanja u temperaturi)
o Izloženost rizicima od susjednih postrojenja
o Prevelika blizina prometnih pravaca
- Raspored postrojenja u prostoru
o Prenatrpanost procesa i skladištenja
o Nedostatak međuprostora između opasnijih i manje opasnih procesa
o Velika koncentracija vrijednosti
o Manjak zaštite za teško zamjeniva postrojenja
o Izvori zapaljenja u blizini postrojenja u radu s lakozapaljivim materijalima
- Infrastruktura neusklađena s upotrebom postrojenja
o Nepostojanja vatrootpornih vratiju, zidova
o Neadekvatne električne instalacije
o Nezaštićeni uređaji za kontrolu i signaliziranje
o Neodgovarajući temelji postrojenja
- Neadekvatna procjena materijala
o Katalitički efekt kod spontanog raspadanja sa materijalima upotrebljenih u
postrojenju
o Krajnje granice eksplozivnosti (plinovi, prašina), utvrđene u uvjetima
odvijanja procesa ( temperatura, pritisak, vlažnost, geometrija reaktora)
o Netočne informacije o ponašanju materijala i proizvoda u extremnim
proizvodnim uvjetima (greške u radu, propuštanje rada uređaja za
kontrolu)
- Procesni problemi
o Nedostatak kinetičkih podataka (temperatura, pritisak, koncentracija
materijala kao parametara za selekciju i vrijeme reakcije
o Događaji koji su za posljedicu mogli uzrokovati nezgodu
o Utvrđivanje potencijala eksplozije na temelju razmatranja termo
dinamičkih parametara
o Potrebe za dodatnom kontrolom ekstremnih procesnih uvjeta ( kao
prevelikih temperatura i pritisaka, greške u doziranju reaktanata)
- Problemi transfera
o Neadekvatna kontrola kretanja materijala za vrijeme jednog procesa (
sušenja, destilacija , apsorpcija, itd.)
o Netočno vaganje proizvoda ( identifikacija)
o Problemi s eksplozijom prašine u pneumatskim otpremačima
o Zagađen zrak, vode i problemi smještaja otpada
o Punjenje i pražnjenje uređaja
- Ljudske greške
o Nekompletne upute za upravljanje i održavanje
o Nedostatak kontrole od supervisora
o Neadekvatni programi za pokretanje i zaustavljanje
141
o Neodgovarajuća koordinacija između radnog osoblja i osoblja za
održavanje
- Propusti na opremi
o Korozija i erozija opreme zbog krive selekcije materijala
o „rad u opasnim uvjetima“ odnosno nedostatak siguronosnih instrumenata
npr. Visoke peći sa V- siguronosnim otvaračem koji nije kontroliran
o Zamor materijala
o Nedovoljne ili amaterske kontrole opasnih tvari ili materijala
o Nedostatak preventivnog održavanja, nedostatak periodične kontrole
postrojenja u mnogim slučajevima zbog toga što je kotrola konstrukcije
nemoguća jer se mora zaustaviti postrojenje i staviti izvan funkcije
o Uvjeti u procesima postrojenja prelaze dizajnirane limite ( ovo se posebno
primjenjuje za proizvodnju, vrijeme ostanka u reaktorima , temperaturi,
pritiscima, vibracijama, stopa stalnog korištenja u određenom periodu
vremena, pokretanje i gašenje procesa)
o Neregularno ispitivanje, remont (problemi u radu i neefektivna preventiva)
o Nedostatak stalnog praćenja i bilježenja temperatura, pritisaka, ciklusa
starta i gašenja, fluktuacije pritisaka u kotlovima i tankovima.
- Neefikasan preventivni program
o Nedostatak podrške od top managementa
o Nedostatak propisane odgovornosti
o Subordinacija linija funkcionalnosti i odjela za održavanje
o Nedostatak preventivnog programa (zaštita osoblja)
o Nedostatak programa za krizne situacije
o Nedostatak periodičkih siguronosnih kontrola od managementa tvrtke i
operativnih menadžera
o Nedostatak stalnih preventivnih programa za trening i obuku;
Operativnog osoblja, inžinjera, predstavnika vodstva tvrtke
Radnika i ostalog opretivnog osoblja
o Nedostatak obveznog izvješćivanja o svakom incidentu i incidentu koji se
mogao dogoditi unutar 24 sata, obvezna istraga i informacija od
odgovornih inžinjera zajedno s osobljem uključenim u nezgodu .
Osiguranje se može ugovoriti ;
- za sve strojeve i aparate s jedinstvenom prem. stopom
- Prema grupama strojeva i aparata ili pojedinačno što se provodi uz veće
premijske stope
- Samo za informatičku opremu kao specifične strojeve i aparate u koje se
ubraja i medicinska oprema, te telekomunikacijska oprema (više u
nastavku) koji se posebno ugovaraju, uz posebnu premijsku stopu bez
obzira da li se osiguravaju svi strojevi ili ne.
Predmet osiguranja od rizika loma strojeva osim samih strojeva mogu biti i
instalacije, oprema iz grupe građevinskih objekata (vodovodne, plinske), instalacije
centralnog grijanja, različite konstrukcije koje su predmet posebnog ugovaranja. Uz
osiguranje ovih instalacija vezani su i troškovi koji se isto tako posebno ugovaraju, a misli
se :
- troškove pronalaska loma odnosno mjesta štete
142
- troškove iskopa i dovođenja u prvobitno stanje
- troškova za prekovremeni, noćni rad i rad nedeljom i praznikom
Iako je hrvatska osigurateljna praksa bremenita oštrom konkurencijom ne
primjenjuju se sve mogućnosti dodatnih proširenja pokrića. Uz osiguranje rizika loma
strojeva moguće je i ugovaranje proširenja pokrića (extensions) koji se odnose na:
- Troškovi čišćenja ostataka (clearance of debris) kao u CAR i EAR
policama osiguranja
- Troškovi šteta na susjednoj opremi
- Troškovi zračnog prijevoza
- Ostali troškovi prijevoza
Način osiguranja koji je moguće ugovoriti isti je kao i za požarno osiguranje dakle:
- klasično svotno
- ugovorena vrijednost
- nova vrijednost
6.11.4. Ugovaranje osiguranja, procjenjivanje rizika i utvrđivanje premijske

stope
Štetovne statistike u osiguranju rizika loma strojeva pokazuju da se učestalost i

visina štete bitno razlikuju od jedne industrijske grane do druge. Razlog za tomu je što se
opasnosti različito manifestiraju od industrije do industrije. Npr. parna turbina istog tipa i
snage je manje izložena šteti u toplani nego u nego na otvorenom u rafineriji nafte. Kao
posljedica toga različite industrijske grane podjeljene su različite kategorije rizičnosti. Na
primjer Swiss Re71 vodič za ugovaranje osiguranja i tarifiranje raspoznaje 18 razreda za
18 industrijskih grupa;
Postrojenja za proizvodnju električne energije
Postrojenja u industrijskim pogonima
Rudnici
Kemijska industrija
Metalna ind.
Drvna industrija
Papirna industrija
Tiskare i pakirna ind.
Kožna
Tekstilna
Plastična
Gumarski i plastični proizvodi
Industrija poljoprivrednih proizvoda
Proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda
Uređaji za smrzavanje
Transportni sistemi, lučka skladišta, tankovi, farme, silosi
Javni uređaji i rekreativne aktivnosti
Bolnice, hoteli, škole, skladišta
71
Swiss Re Machinery break down Broshure Zurich 1997 p.32
143
Gore navedene grupe ponovo se dijele u podgrupe karakteristične za pojedina
postrojenja. Što je veća podjela strojeva i aparata s pojedinačnim veličinama to će točnije
biti odrediti premiju i premijsku stopu.Gledajući statističke podatke Međunarodne
asocijacije osiguratelja strojeva i aparata one imaju konstantu u kvoti šteta, a glavninu
posla čine osiguranja kotlova od eksplozije dok je u čistom riziku loma prema IMIA
72
kvota šteta oscilirala u malom rasponu od 5%. (59 – 65%).
Prilog 7. Uzroci šteta u različitim industrijama
Uzroci šteta u različitim industrijama
%
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
Broj Trošak Broj Trošak Broj Trošak Broj Trošak
Proizvodnja struje Kemijska Industrija željeza Mješovita

industrija industrija
Ostale pogreške
Operativne pogreške
Građevinske i proizvodne pogreške
Izvor:Swiss Re
U raznim proizvodnim i procesnim pogonima izvori nastanka šteta su u operativnim

pogreškama zaposlenika i procesnim pogreškama dok se u ostalim djelatnostima uzrok
štete pripisuje različitim uzrocima koji s obzirom na vrijednost tih predmeta osiguranja i
različitost istih treba posebno promatrati mada u tim djelatnostima pojedinačno ne moraju
izazvati visoke štete, ako isključimo elektroniku.
72
International Mashinery Insurance Assotiation
144
Prilog 8. Distribucija šteta na strojeve u raznim ind.
Distribucija odštetnih zatjeva preko $100.000 za strojeve i

%
trošakopremu različitih industrija
70
broj
60
50
40
30
20
10
0
Proizvodnja Kemijska Industrija Mješovita
struje industrija željeza industrija
mješovita industrija
Obradna industrija
Namještaj, pržionice, peći
Kotlovi, plovila
Generatori, električna oprema
Turbine
Izvor:Swiss Re, Mashinery breakdown
Pojedinačno velike štete od rizika loma strojeva nalazimo u postrojenjima za

proizvodnju el.energije. i kemijskoj industriji, proizvodnji namještaja, i postrojenjima s
korištenjem visokih temperatura dok ostale industrije uglavnom bilježe učestalije, ali
pojedinačno manje financijske štete.
Faktori koji olakšavaju ugovaranje osiguranja
a) Mirovanje strojeva i aparata u periodu većem od 30 dana
Ako se osigurani strojevi i instalacije nalaze u fazi mirovanja iz raznih razloga, ali
ne zbog održavanja ili popravka i to u jednom periodu ili više takvih perioda unutar
razdoblja promatranja, koji su dulji od 30 dana, popust za stajanje daje se nakon proteka
godine osiguranja uz uvjet da je osiguranik na vrijeme obavijestio osiguratelja koji je
trebao verificirati novonastalu situaciju. Unatoč ovim okolnostima za neka se postrojenja
ne daju ovi popusti, kao što su tvornice šečera, jer na njihovu premijsku stopu utječu neki
drugi faktori.
145
b) Veliki broj strojeva u osiguranju
Veliki broj strojeva i aparata u osiguranju s isto tako velikim svotama osiguranja imaju
dvije velike pogodnosti za osiguratelje;
Administrativni troškovi činit će manji dio premijske stope i,
Zahvaljujući smanjenom faktoru izloženosti, kvota šteta trebala bi biti
manja s velikim brojem osiguranih strojeva
c) Garancija proizvođača koja je još na snazi
d) Znanje i iskustvo osiguratelja / preventiva šteta
Faktori koji povećavaju rizik i otežavaju ugovaranje
a) Selektiranje strojeva koji se osiguravaju
Kako bi uštedjeli na premiji osiguranja osiguranici osiguravaju samo najizloženije

ili najvrednije strojeve i aparate. To se definira kao antiselekcija rizika od strane klijenta.
Kada se takav zahtjev za osiguranje dobije od osiguranika potrebno je:
Svaki stroj procjeniti za sebe
Ne smiju se dati popusti za osiguranje
Osnovna stopa mora biti povećana za povećani rizik odnosno ona
mora biti odraz posebne izloženost
Kao antiselekciju rizika nećemo promatrati slijedeće slučajeve osiguranja strojeva i
aparata;
Ako se osiguravaju svi turbo setovi za proizvodnju energije i
transformatori, a ne osiguravaju se ostali dijelovi i postrojenja
tvornice.
Ako se osiguravaju svi strojevi i aparati postrojenja, a ne osigurava se
energana.
Ako se osigurava kompletna sekcija postrojenja ili tvornice, kao
potpuna proizvodna linija, a da se drugi strojevi u tvornici ne
osiguravaju.
b) Novi dizajn stroja ili postrojenja
Za sve strojeve novog dizajna ili izgrađenih od netestiranih materijala ili kada se
upotrebljavaju nove tehnologije mogu se očekivati problemi s iznenadnim prekidom rada
stroja povečavajući rizik nastanka štete, tako da i same premijske stope moraju biti
uvećane. Iz pokrića bi trebalo isključiti prototipove strojeva i aparata.
c) Rad u smjenama
Premijske stope obično su kreirane za jednosmjenski rad na strojevima i

aparatima. Ukoliko strojevi i aparati rade više smjena dnevno, premijske stope moraju biti
uvećane. Razlog za to je veći operativni rizik zbog duljine rada na stroju. Za industrije
146
koje normalno rade 24 sata dnevno, kao elektrane, papirna industrija treba se ukalkulirati
dodatnu premiju na osnovnu premiju osiguranih strojeva.
Vrijednost strojeva i aparata i kalkulacija nakande
Strojevi i aparati, kao što smo već istaknuli vrlo su raznoliki u svojoj
funkcionalnosti i namjeni. Ono što ih razlikuje od građevinskih objekata je relativno
kratki ekonomski i tehnički vijek (10 – 20 god.), a za neke je strojeve i kraći rok. Ovdje
nas vijek osiguranih strojeva i aparata ne zanima u kontekstu njihovog vijeka trajanja, već
njihove vrijednosti tijekom trajanja osiguranja i naknada štete, a s time i odluke o
osiguranju ili neosiguranju. Kod strojeva i aparata su prisutne u velikom opsegu
dijelomične štete, međutim situacija se komplicira s godinama starosti stroja i trenutku
kada visina djelomične štete prelazi sadašnju ili stvarnu vrijednost stroja. Tada naknada
ne može biti prema računu popravka, već u visini stvarne ili sadašnje vrijednosti stroja
odnosno šteta se tretira, kao totalna.
Prilog 9. Izračun stvarne vrijednosti strojeva kroz godine eksploatacije
Izračun stvarne vrijednosti
200,00
150,00
Nova zamijenska
vrijednost
Vrijednost (0%)
100,00
Dodatna vrijednost
50,00
Troškovi popravka Stvarna vrijednost
Naknada
0,00
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
Godine
Izvor: Swiss Re
Gore navedeni grafički prikaz zorno nam prikazuje kretanje sadašnje vrijednosti stroja
kroz eksploatacioni vijek. Praksa pokazuje da i nakon isteka tehničkog i ekonomskog
vijeka neki strojevi funkcioniraju i dalje kao potpuno amortizirani. U toj situaciji
procjenjuje se da je sadašnja vrijednost strojeva cca 30 % nabavne vrijednosti. Ne treba
zaboraviti niti ulaganja u strojeve tijekom razdoblja eksploatacije što povećava sadašnju
147
vrijednost strojeva. To je još jedan razlog da se ovim poslovima ugovaranja osiguranja
pristupa ispunjavanjem ponude za osiguranje.
Prilog 10. Naknada u slučaju djelomične štete
Naknada u slučaju djelomične štete
200,00
150,00
Nova zamijenska
vrijednost
Vrijednost (0%)
100,00
Stvarna vrijednost
50,00
Troškovi popravka Naknada
0,00
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
Godine
Izvor:Swiss Re
Prilog 11. Naknada u slučaju totalne štete
148
Naknada u slučaju totalne štete
200,00
150,00
Nova zamijenska
vrijednost
Vrijednost (0%)
100,00
Stvarna vrijednost
50,00
Troškovi popravka
Naknada
0,00
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21
Godine
Izvor. Swiss Re
Naknada u situaciji totalne štete ukoliko osiguranje nije ugovoreno na novu vrijednost
uvijek će biti u visini sadašnje vrijednosti stroja umanjeno za vrijednost ostataka.
Konkretne primjere naknade štete ovisno od ugovorenog načina osiguranja možete vidjeti
u poglavlju naknada štete. Zašto novozamjenjska vrijednost istog stroja tijekom vremena
raste? Novi strojevi uvijek dolaze s određenim poboljšanjima u funkcioniranju, a i cijena
ljudskog sata rada raste pa s time i vrijednost novoproizvedenog stroja.
Problemi vezani uz vrijednost osiguranih strojeva i aparata i donošenja

odluke o osiguranju (underwriting).
Zbog velike učestalosti šteta u primjeni su uvijek odbitne franšize najčešće

limitirane minimalnim i maksimalnim iznosom, a mogu se ugovoriti i veće odbitne
franšize. Uz odgovarajući doplatak osiguranjem su obuhvaćene i odbitne franšize. U
svakom slučaju, risk menadžer ima dovoljno elemenata za uspješno upravljanje ovim
rizikom od podataka o učestalosti šteta, visini istih, troškova održavanja, utjecaja na
proizvodnju, troškova administriranja s štetama i elemenata za ugovaranje osiguranja. O
ključnim strojevima i aparatima, velike vrijednosti o čijem funkcioniranju ovisi
proizvodnja i ostvarivanje dohotka tvrtke ne bi smjelo biti diskusije po pitanju osiguranja
neovisno o starosti postrojenja. U tvrtkama gdje postoji raznolikost postrojenja treba
razlikovati grupe postrojenja, troškove administriranja i razmišljati o ugovaranju odbitne
franšize. Kod svakog ugovaranja osiguranja rizika loma strojeva najviše se pregovara o
naknadi štete, ukupnim iznosima štete, administriranju i dokazivanju uzroka štete. Ne
treba očekivati da će osiguratelji samo tako prihvatiti troškove rizika loma strojeva, gdje
su štete visoko predvidive, a da istom ne uvjetuju i ugovaranje ostalih osiguranja.
149
Prilog 12: U pitnik za osiguranje loma strojeva
UPITNIK I PONUDA ZA OSIGURANJE STROJEVA OD LOMA
1.Ponuditelj
Ime:
Adresa:
Tel.Broj---------------------------------- Fax:-----------------------------------
2.Lokacija osigurane imovine ( radovi,
adresa , itd.)
3.Objekat, vrsta osigurane imovine

(stroja)
4. Sati rada
1 smjena dnevno od -------------- do ------------

2 smjene dnevno od -------------- do ------------
3 smjene dnevno od -------------- do -------------
5. Strojevi koji rade bez prekida
6.Postrojenja koja rade sezonski

(navesti detalje)
(kao skladišna postrojenja, tvrornice od--------------- do --------------
šečera itd.) od -------------- do --------------
od -------------- do --------------
150
7. Da li je navedena Ako da, u kojoj osiguravajučoj
imovina ikad bila Da Ne tvrtki i zašto je prekinuto ili
osigurana od rizika loma otkazano osiguranje?
8.Da li osigurani stroj Da Ne Ako da, kada i u kojem iznosu?

pretrpio bilo kakvu štetu u
posljednje 3 godine?
9.Da li su strojevi ili stroj Da Ne Ako da, u kojoj osig. tvrtki?

osigurani od požara?
10.Da li su osigurani Da Ne Ako da uslijed kojeg uzroka?

predmeti osiguranja
pretrpjeli požarnu štetu?
11.Da li su osigurani Da Ne Ako jesu navedi koji i kada istiće

strojevi ili instalacije pod garancija.
garancijom proizvođača?
12. Da li postoje strojevi Da Ne Ako da navedite koje i zašto se

koji se neće osigurati? ne osiguravaju?
13.Da li postoje uz Da Ne Navedite detalje!

osigurane strojeve neke
posebne opasnosti ili neki
drugi razlozi koji mogu
dovesti do štete’
151
14. Da li postoji potreba za dodatnim pokrićima? Da Ne
Ako da navedite u točkama 15 i 16

15.Pokriće za kotlove od eksplozije 16. Pokriće za štete na temeljima
iako su osigurani po riziku požara: postrojenja:
Predmet Opis strojeva Svota Predemet Vrste Svota

osiguranja osiguranja osiguranja temelja osiguranja
17. Da li postoji potreba za osiguranjem dodatnih troškova

na bazi I rizika
Da Ne
Ako postoji utvrdite iznose u slijedećim stupcima

18. Extra troškovi za 19.Za extra troškove brze 20.Extra troškovi za
prekovremeni i noćni rad isporuke i prijevoza zračni prijevoz
ili rad praznikom
………………………….. …………………………… ……………………….

na bazi I rizika za period na bazi I rizika za period na bazi I rizika za
trajanja police trajanja police period trajanja police
19. Specijalne odredbe I klauzule koje će se primjenjivati na ugovor o osiguranju.
te dodatna pokrića ili iskljućenja iz osiguranja.
152
20. Ukupna obveza osiguratelja limitirana je iznosima iskazanim u popisu osiguranja.
21.Ponuditelj traži osiguranje za stroje iskazane u popisu osiguranja na ukupnu

vrijednost od_______________________
22. Ovo osiguranje započinje __________________ u 24 sata i istiće

_________________ u 24 sata.
23.Ponuditelj (osiguranik) potvrđuje da je u skladu s svojim znanjem i spoznajama

odgovorio na sva pitanja iz ovog upitnika za osiguranje u potpunosti, istinito i da su
predloženi predmeti osiguranja ispravni i spremni za rad u funkciji za koju su
namjenjeni. Osiguratelj zadržava pravo u svakom trenutku ispitati točnost ove izjave
osiguranika.
Mjesto i datum __________________________
________________________ _________________
Potpis ovlaštenog predstavnika Potpis ponuđača
osiguratelja
Prilog: Opći uvjeti za osiguranje

Uvjeti za osiguranje strojeva od loma
Popis strojeva i aparata te drugih instalacija koje se osiguravaju
Izvor: Swiss Re
153
6.12. OSIGURANJE KUĆANSTVA
Kod osiguranja kućanstva je ključno da se tu radi o isključivom osiguranju

stvari kućanstva u stanovima u kojima ljudi stanuju, a ne objektima. Drugo, stvari
kučanstva osigurane su kod svih osiguratelja na min. vrijednosti stvari, ovisno od veličine
stana i broju soba, ali se te vrijednosti mogu dogovorno i povećati ovisno od standarda
opreme stanova. S obzirom da je ovo osiguranje kreirano za veliki broj korisnika
razumljiva je i odluka osiguratelja o utvrđivanju min. vrijednosti opreme stanova što
predstavlja i maximalnu obvezu osiguratelja u slučaju nastanka osiguranog slučaja.
Min.vrijednosti stvari kućanstva danas se kod Hrvatskih osiguratelja kreću između 70 i
100.000 Kn. U ovom se osiguranju ne primjenjuje proporcija odnosno umanjenje
vrijednosti naknade iz osiguranja, ako se u trenutku naknade utvrdi da je vrijednost
osiguranih predmeta kučanstva bila veća od svote osiguranja, pa je to svojevrsno
osiguranje na prvi rizik. S osigurateljne strane ono predstavlja paket osiguranje ili
obuhvat više vrsta osiguranja u jednoj premijskoj stopi s kojom se dobiva zaštita od;
- Rizika požara, udara groma, eksplozije, oluje i nekih drugih opasnosti

svojstvenih požarnoj polici osiguranja
- Izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacionih cijevi na stvarima kućanstva
- Rizika provalne krađe i obične krađe za određene predmete kućanstva i
limitima naknade svojstvene za svakog osiguratelja posebno.
- Rizik loma stakla
- Odgovornosti u svojstvu privatne osobe uz limit naknade 25% od
osigurane vrijednosti stvari kućanstva (postoji mogućnost ugovaranja i
većeg pokrića)
Iz odgovornosti u svojstvu privatne osobe može se odgovarati prema trećim
osobama zbog šteta iz držanja kućnih ljubimaca (ugrizi pasa,), šteta koje naprave ostali
članovi kućanstva, držanja bicikla i šteta od bicikla prema trećima, bavljenja sportom ili
nekom drugom neprofitnom djelatnošću itd.
Dopunski se u osiguranju kučanstva mogu osigurati i razni kućanski aparati (TV, LCD,
Plazma, radio, klima uređaj, frižider, el.štednjek, itd.) od kvara uslijed utjecaja električne
energije (pregaranja i kratki spojevi). I na njih se primjenjuju odredbe o mininimalnim
vrijednostima aparata na koje se osiguravaju. Iako je samo kućanstvo paket rizika za sebe,
i kao takvo može se prodavati u nekom drugom paketu s osiguranjem građevinskog
objekta ili nekim drugim osiguranjima. Uz pretpostavku da se obično osigurava objekat u
kojem stanujemo, jer je neprijeporno veće vrijednosti, nije logično da se ne osiguravaju
vrijednosti koje držimo u stanovima, jer one se u nastalom štetnom događaju, recimo
požaru, najprije oštete i unište, a njihova vrijednost nije beznačajna. Uz relativno nisku
premiju osiguranja postiže se zaštita visokih vrijednosti opreme i stvari u stanovima.
6.13. PAKETI RIZIKA
Hrvatska osigurateljna praksa, koja je doista bogata, sve više prihvaća i razne
pakete osiguranja ili rizika slijedeći na neki način osiguranje kućanstva kao prvi paket
154
rizika i opasnosti objedinjen na jednom mjestu i jednoj polici osiguranja. Na taj način, na
tržištu možemo kupiti, obiteljski paket, paket male privrede, paket rizika, poslovni
paket, dom +, kuća +, itd. U osnovi su oni spoj više osiguranja na jednom mjestu i
jednoj polici u cilju zadovoljenja potreba klijenata i pojednostavljivanja poslova
osiguranja. Koncept paketa može se vezati uz osiguranje obiteljske kuće (osiguranje
objekta + osiguranje stvari kućanstva), može biti kreiran na osnovi svih potreba jednog
osiguranika (kuča, stvari kučanstva, nezgoda, kasko, plovilo itd,), ili potreba malog
obrtnika. Pakete osiguranja ne smije se promatrati samo u kontekstu većih popusta na
obuhvat osiguranja, jer vrlo često osiguratelji daju i vrlo velike pogodnosti u uvjetima za
osiguranje bilo da osiguravaju u paketu na novu vrijednost ili daju razna preventivna
tehnička sredstva, kao poklone čija vrijednost nije mala (alarm uređaj, itd.). Kvalitetu
paketa treba gledati i u kontekstu onog što se dobiva kod nastalog štetnog događaja.
Efekti prvenstveno idu u korist osiguranika. Objedinjavanje usluge osiguranja, na jednom
mjestu, u isto vrijeme i kompletna usluga što se tiče zadovoljavanja potreba kupaca
osiguranja. Paketi rizika su spoj raznih vrsta osiguranja za fizičke osobe s unaprijed
poznatim veličinama (visina premije, svote osiguranja) kao npr. kućanstvo, požar, krađa
za koja ne treba posebna analiza rizika i specijalan prihvat ponude. Obično se ti paketi
vežu uz skadencu osiguranja AO na koje se vežu i ostala osiguranja. U osobnim linijama
osiguranja nema mogućnosti pregovaranja o visini premije osiguranja, jer su sve premije
relativno male i to su veličine date unaprijed. Sveobuhvatno pokriće u jednoj polici
osiguranja traže se i u tzv. komercijalnim linijama osiguranja ili osiguranjima velikih
klijenata kojima su na raspolaganju all risk pokrića gdje se pregovara kako o uvjetima za
osiguranje tako i premiji kombinirajući izbor osiguranih opasnosti, odbitnih franšiza i
ukupne obveze osiguratelja nastankom osiguranog slučaja (više o tome u nastavku).
Mogućnost pregovaranja kod ugovaranja osiguranja velikih rizika u prvi je plan istaknula
risk management koji osiguraniku omogučuje uvid u njegovu izloženost štetama.
6.15. OSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKA (Šomažno osiguranje)
Osiguranje uslijed prekida rada zbog nastanka požara i nekih drugih rizika, vezano
je uz osnovno osiguranje od požara, može biti ugovoreno i kao posljedica loma strojeva,
potresa, a ima zahtjeva za osiguranje troškova prekida rada i zbog prekida rada
informacijskog sustava itd. S pozicije risk menadžera gotovo nerazdvojivo osiguranje od
rizika požara, jer posljedica nastanka jednog rizika povlači najčešće i onaj drugi,
pogotovo u proizvodnji, trgovini, ugostiteljstvu, obrtu. Ako pretpostavimo da je svakom
privrednom subjektu bitno da osigura stalan pritjecaj sredstava u situacijama prekida rada
onda je ovo osiguranje jedno od bitnih osiguranju koje bi svaki ozbiljan privrednik trebao
imati.
« Poznavanje komercijalnog osiguranja imovine je apsolutno najbitnije za uspješan

risk management»73
U ovom naslovu dobivate odgovor na slijedeća pitanja
73
George E.Reida,Principles of risk management and insuranceAddison – Wesley Longman,
Massachusetts, USA 1997, p.218.
155
- kako se ugovara osiguranje šomaža?
- kako definiramo svotu osiguranja?
- kako utvrditi garancijski period?
- što je bruto dobit u osigurateljnom smislu?
- kako odrediti osigurljive i neosigurljive troškove poslovanja?
- kako pristupiti izvidu procjeni i likvidaciji štete?
Vjerojatno će nas ovaj naslov i zaključak poznatog američog profesora Reide na

najbolji mogući način uvesti u područje osiguranja financijskih gubitaka koji su najteži
oblik gubitaka za pojedini gospodarski subjekt i osnovni zadatak svakog risk
managementa je da poduzme sve mjere kako ne bi došlo do ostvarenja takvih događaja.
Do financijskih gubitaka dolazi iz mnogo uzroka, najčešće krivih poslovnih odluka,
međutim do njih može doći i ostvarenjem različitih opasnosti kojima je tvrtka izložena
zbog rizika požara, loma strojeva, potresa itd., koji mogu uzrokovati zastoj u proizvodnji
ili prodaji, potpuni prekid poslovanja na duže vremensko razdoblje. Stajanje
proizvodnje ili prodaje dovodi do gubitka prihoda. Razuman managment tvrtke koji
želi da ostvaruje dobit i u situacijama kada se ostvari ovakav rizik svoje će interese
zaštititi osiguranjem. Osim dobiti ovim se osiguranjem daje pokriće i za fiksne troškove
poslovanja ili drugim riječima, za sve one troškove koje tvrtka trpi za vrijeme stajanja
odnosno prekida poslovanja uzrokovanih jednom od osiguranih opasnosti (požar, lom
strojeva, potres, itd).
U području razmatranja ovog osiguranja uvriježeno je stanovište među
osigurateljima da je to osiguranje s mnogo problema, vrlo kompleksno s ezoteričnim
aspektima obračuna i da se na taj način samo ograničen broj ljudi može upustiti u
raspravu na tu temu. To apsolutno nije tako.
Najznačajnija činjenica u osiguranju šomaža je pitanje - kako se odvija
poslovanje u nekoj tvrtki? A odgovor na to pitanje je – Kupovanjem i prodajom roba
ili usluga. Ako dođe do prekida prodaje nastat će gubitak dobiti koji će nadoknaditi polica
osiguranja.Računovodstvo je vještina i struka koja je poželjna, i vjerojatno vrlo bitna
u određenim uvjetima kako bi se procijenila financijska situacija nakon nastanka štetnog
događaja na imovini osiguranika, ali nije vještina koja je bitna za razumijevanje
osigurateljnog aspekta.74 U nastavku ćemo razmatrati probleme ugovaranja osiguranja
prekida rada zbog nastanka požara i njemu priključnih opasnosti .
6.15.1. Ugovaranje osiguranja šomaža
Poznato je da se sva osiguranja ugovaraju na temelju izviješća za ugovaranje

osiguranja (underwriting report). U osiguranju šomaža svi faktori koji su bili istaknuti u
preuzimanju ostalih osiguranja moraju biti objedinjeni u jedno izviješće. U osiguranju
materijalne imovine velikih komercijalnih rizika preuzimači rizika ili brokeri pripremaju
plan i izvještaj o materijalnoj imovini kao što je na primjer zgrade, postrojenja, pogoni,
zalihe. Radi se o čistom prepisivanju vrijednosti te imovine i prenošenju podataka na
74
R.M.Walmsley, Business interraption insurance, Law and practice, First edition, Witherby&Co.Ltd.
London 1999., p.28,
156
osiguratelje šomaža koji moraju znati o načinu na koji se rizik prekida proizvodnje može
eliminirati i na koji su način poslovni procesi povezani. U izviješću o prekidu poslovanja
pitanja i odgovori se proširuju na izviješće o čistoj financijskoj šteti te se dobiva
kompletna slika o obavljanju pojedinog posla. Tamo gdje imovinski preuzimači rizika
svoja izviješća temelje na materijalnim činjenicama preuzimači rizika šomažnog
osiguranja svoje ocjene rizika temelje na temelju mišljenja; s te točke gledišta može
biti više različitih ocjena jednog rizika od različitih ljudi.
Zbog čega se ta sva izviješća rade? Danas je normalna procedura da ugovaratelji
osiguranja primaju izviješća o nastaloj šteti od procjenitelja šteta kako bi mogli potvrditi
kako je rizik u trenutku nastale štete isti, kao onaj kada su ga oni preuzimali u osiguranje.
Činjenica je da rezultati upita ili upitnika u vrijeme preuzimanja rizika u osiguranje mogu
biti drugačiji nego što to pokazuju materijalne činjenice u trenutku nastanka štete odnosno
da osiguranik osiguratelju nije iznio sve okolnosti bitne za ocjenu i procjenu rizika
temeljem koje osiguratelj ne bi rizik uzeo u osiguranje (non- disclousure situation). U
takvoj se situaciji prema čl. ?Općih uvjeta za osiguranje ugovor o osiguranju smatra
ništavnim pa nema ni obveze osiguratelja za naknadom štete. U praksi je moguće da
osiguratelji prepoznaju propuste u iskazivanju svih činjenica za preuzimanje rizika u
osiguranje, ali oni radije potvrđuju policu, nego je proglašavaju ništavnom. Ukoliko se
osigurateljima čini da je polica ništavna zbog navedenih okolnosti, a što je moguće
potvrditi i na sudu oni će je potvrditi nevažećom za cijelo vrijeme trajanja osiguranja.
Jedno od najtežih odgovora u izviješću za ugovaranje prekida poslovanja je
procjena najveće štete koja može pogoditi pojedinu tvrtku. U svakom slučaju,
činjenica je da maksimalna šteta koja može pogoditi pojedini trgovačko društvo totalna
šteta ili potpuni prestanak poslovanja u cijelom razdoblju osiguranja što drugim riječima
znači iskorištenje pune svote osiguranja.
Izviješće za ugovaranje osiguranja prekida poslovanja najviše se radi zbog interesa
ugovaratelja osiguranja u cilju da se rizik razmotri sa svih aspekata i kao takav preda u
osiguranje.Okvir tog izviješća i detalji koji moraju u njemu biti razmotreni, sumirano,
imao bi u sebi:
Ime osiguranika
Opis djelatnosti
Popis mjesta gdje se poslovanje odvija
Korištene sirovine u procesu proizvodnje
Ostali predmeti korišteni u proizvodnji
Porijeklo sirovina i ostalih predmeta
Detaljan popis postrojenja
Dobavljači energije i ostalih roba
Zaposlenici
Kupci
Zalihe u upotrebi
Opis informacijskog sustava
Detaljan opis posebno osjetljivih dijelova procesa proizvodnje ili poslovanja.
Ono što je posebno važno za osiguranje prekida poslovanja su planovi pojedinog

trgovačkog društva za izvanredne okolnosti odnosno planovi revitalizacije poslovanja ili
proizvodnje nakon katastrofe koja je taj prekid uzrokovala.
157
Cilj pokrića koje se ovim osiguranjem daje je zaštita dobiti iz poslova koji se osiguravaju,
kako bi vlasnici, dioničari bili u mogućnosti ostvariti kakav takav dohodak75 iako je
proizvodnja ili trgovina smanjena. S obzirom da postoji pravilo u sastavljanju police
osiguranja, od vitalne je važnosti da komponente tog pravila budu točno shvaćene i
pravilno istaknute u polici osiguranja kako bi kreiranje police rezultiralo i adekvatnim
plaćanjem naknade štete u skladu s očekivanjima osiguranika. Pitanja na koja se zbog
toga mora odgovoriti su:
• Koje se sve informacije moraju uključiti u ugovor o osiguranju?

• Kako se pregovara o ugovoru o osiguranju?
• Kako se kalkulira naknada štete?
Informacije potrebne za ugovaranje osiguranja šomaža
Da bi ugovor bio usklađen sa zakonom potrebno je:

- da postojati kvalificiran prihvat ponude
- ponuda se mora razmotriti
- u pregovaranju o ugovoru ne smije biti prevare
Ugovor o osiguranju ugovara se istim principima kao svaki ugovor i s te strane on
se ne razlikuje od ostalih ugovora. Postoje međutim način na koji se pregovara kada se
ugovara osiguranje šomaža i to ugovaranje podliježe slijedećem pravilu.Uobičajeno i
osnovno pravilo u procesu pregovaranja osiguranja je »Let the buyer beware» što znači
da sve stranke u pregovaranju o budućem ugovoru o osiguranju šomaža moraju
tražiti odgovore na pitanja kako bi mogle utvrditi informacije koje trebaju u cilju
sklapanja ugovora. Odgovori na postavljena pitanja moraju biti istinita, jer ako to ne bi
bilo tako došlo bi do prevare i oštećena strana bi mogla smatrati ugovor nevažećim
odnosno, to bi značilo da ugovor nije nikad niti postojao. Ukupne informacije koje
osiguranik i ugovaratelj osiguranja moraju razmijeniti prilikom sklapanja ugovora vrlo se
često nazivaju « materijalne činjenice».
U praksi ponuđač za osiguranje (osiguranik) je stranka koja je upoznata s svim
činjenicama koje bi potencijalni osiguratelj želio znati. Svi koji se bave osiguranjem
prekida poslovanja uključujući i osiguranike, koje najčešće predstavljaju financijski
direktori ili referenti osiguranja, zajedno s brokerom, a na nivou prijave štete i
procjeniteljem šteta, trebali bi biti svjesni zakonske implikacije ugovaranja osiguranja u «
krajnje dobroj vjeri».76Ovo se pravilo primjenjuje na obje strane ugovora o osiguranju. U
današnje vrijeme kada se informacije brzo razmjenjuju i kada su dostupne svima,
osiguratelji će se smatrati da imaju širi raspon znanja o trgovini i proizvodnji,
geografskom lokacijama i političkim rizicima nego prije. Zbog toga, postoji stalna
opasnost da osiguratelji uzmu u osiguranje rizike za koje nisu dovoljno razmotrili
okolnosti koje su trebali znati prema opće dostupnim informacijama kao kompetentni
profesionalci.
75
Tok novca ili robe koji dotječe pojedincu, skupini pojedinaca, tvrtci ili gospodarstvu tijekom određenog
vremena. Potječe od prodaje roba ili usluga ili od vlasništva proizvodnih faktora ( nadnica, kamatnjaka,
profita, rente) ili je dar odnosno plaćanje kod kojeg nema protučinidbe, - Ekonomski leksikon,
Leksikografski zavod « Miroslav Krleža», Masmedia, Zagreb, 1995, p.143
76
R.L.Carter, Reinsurance , forth edition, Guy Carpenter &Company, London 2000, p.562.
158
6.15.2. Svota osiguranja, bruto dobit, garancijski period
U cilju definiranja svote osiguranja potrebno je utvrditi definiciju bruto dobiti koja
bi u polici osiguranja šomaža trebala biti osigurana. Osim bruto dobiti tu se kao predmet
pojavljuju i određeni troškovi za osiguranje (fiksni troškovi poslovanja).
Bruto dobit se navodi u polici osiguranja, ali je njegova definicija potrebna prvenstveno
zbog osiguranika i njegove odluke o troškovima koje će osigurati. Sama definiciju bruto
dobiti u polici osiguranja zbog toga se ne smatra previše krutom. Kategorija troškova koji
se osiguravaju i pridruženi podaci koji se koriste u utvrđivanju bruto dobiti su jednostavno
uzeti iz osiguranikovih računovodstvenih podataka, međutim vrlo je bitno da se iz toga da
sagledati koliko oni mogu varirati tijekom trajanja osiguranja.
Bruto dobit
Cilj osiguranja od prekida rada je da osigura, ako dođe do gubitaka u ukupnom

prihodu osiguranika zbog fizičkog oštećenja materijalnih dobara dovoljno sredstava koji
će pokriti fiksne troškove i razliku u novcu jednaku neto dobiti koja se očekivala da nije
bilo prekida rada odnosno materijalne štete.U normalnom poslovanju i računovodstvenim
terminima bruto dobit možemo promatrati kao; «bruto dobit za određeni period
predstavlja iznos za koji, ukupni prihod poslovanja u proteklom razdoblju, prelazi
ukupne troškove proizvodnje prodanih artikala«.77 Osim bruto dobiti osiguranici
moraju namiriti i različite troškove koje imaju u odvijanju poslovanja. U kontekstu ove
definicije proizlazi pitanje kako definirati ili utvrditi ukupne troškove proizvodnje. To se
čini pregledom troškova poslovanja koji se direktno i argumentirano mogu alocirati. U
skladu s mnogim računovodstvenim standardima ti troškovi mogu biti točno locirani i
efekt toga definira bruto dobit.
Obračun troškova proizvodnje
Zalihe prethodnog
Obračunskog perioda 1.000 Prodaja 500.000
Zalihe 150.000
Plaće 120.000
Energija 10.000
Trošak tvornice 30.000
Bruto dobit 190.000 Preostale zalihe 1.000
¯¯¯¯¯¯¯ ¯¯¯¯¯¯¯
501.000 501.000
¯¯¯¯¯¯¯¯¯ ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯
Izvor: R.M. Walmsley p. 194.
77
R.M.Walmsley, Business interraption insurance, Law and practice, First edition, Witherby&Co.Ltd.
London 1999., p.193,
159
Gore navedeni primjer pokazuje izračun godišnje dobiti u proizvođačkoj tvrtci, međutim
bruto dobit u polici osiguranja je drugačija i ona je definirana za potrebe police osiguranja
i niti jednu drugu svrhu što ćemo vidjeti u nastavku i zašto.
Bruto dobit može biti definirana i kao «novac dostatan u poslovanju da se

plate fiksni troškovi i isplati dobit vlasnicima nakon podmirenja varijabilnih
troškova».78 U ovoj definiciji treba razmotriti što se smatra varijabilnim troškovima, a to
su troškovi koji variraju u direktnoj vezi s nivoom rasta ili pada ukupnog prihoda
(prodaje). U trgovačkom poslovanju jasno je da postoji trenutačni trošak kupovine i
preprodaje robe bez da je učinjen trošak rada. Tako, imamo situaciju da, ukoliko roba nije
prodana (u slučaju štete odnosno stajanja) nije potrebnu učiniti trošak kupovine nove robe
zbog prodaje. Obrnuto, što je više robe prodano, više se robe mora nabaviti i ako postoji
opća tendencija povećanja prodaje mnogo se više roba mora kupiti. Zbog toga se
kupovina robe smatra varijabilnim troškom poslovanja u trgovini, a na isti način se
promatraju i troškovi nabave sirovine u proizvodnji.
Što je s definicijom bruto dobiti u polici osiguranja šomaža?
Prema uvjetima Croatia osiguranja d.d.79 pod pojmom dobiti podrazumijeva se

samo ona dobit koja se ostvaruje obavljanjem registrirane gospodarstvene djelatnosti kao i
prihoda vezanih za tu djelatnost. Ne smatra se dobiti onaj dio dobiti koji se mimo toga
ostvaruje, kao na primjer poslovanjem u prometu novčanim sredstvima, prihodima od
kamata, poslovanjem u inozemstvu, i sl. Stvarni podatak za osiguranje dobiti dobivamo iz
knjigovodstvenih evidencija osiguranika odnosno računa dobiti i gubitka na način da od
ukupnih poslovnih prihoda odbijemo ukupne rashode te dolazimo do iznosa dobiti prije
oporezivanja. Ne smijemo zaboraviti da poslovne prihode čine i financijski prihodi, te
ostali financijski prihodi od kojih neki nisu obuhvaćeni policom osiguranja.
Bruto dobit je iznos, za koji svota ukupnog prihoda, zaliha iz proteklog obračunskog
razdoblja i radova u tijeku prelazi svotu zaliha u upotrebi, radova u tijeku i
neosiguranih troškova rada. Postavlja se pitanje što su to neosigurani troškovi rada? Iz
gore navedene definicije varijabilnih troškova proizlazi da se neosigurani troškovi
rada promatraju kao varijabilni i to su troškovi rada prvenstveno povezani s rastom
ili padom prodaje proizvoda. Iz jednostavnog obračuna troškova u prethodnom primjeru
postoji raspon troškova u neposrednoj vezi s održavanjem proizvodnje, popravaka i
obnove postrojenja, koji se u raznim diskusijama računovođa opisuju kao režijski
troškovi. Oni bi se trebali uključiti u obračun kao knjiženje prihoda i pridruženih troškova
vezano za period kada su nastali.To je zbog toga što se smatra da su ti troškovi više
proizvodnog karaktera nego administrativni troškovi itd., a odluka je računovođa da ih se
proknjiži u kalkulaciji troškova proizvodnje. Oni ne variraju ovisno od visine prodaje i u
stvari predstavljaju fiksne troškove. Zbog toga će biti vidljivo da se druga definicija bruto
dobiti slaže s definicijom varijabilnih troškova iz police osiguranja koji su izuzeti iz
vrijednosti prodaje što daje razliku iz koje se plaćaju fiksni troškovi, a ostatak predstavlja
neto dobit. U ovom primjeru samo se zalihe smatraju direktnim varijabilnim
78
R. M Walmsley Op.cit. p.195.
79
Croatia osiguranje d.d. Uvjeti za osiguranje od prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti. 1999
čl.1
160
troškom.Veoma dobar primjer vrlo ozbiljnih problema do kojih dolazi u osiguranju
šomaža su izviješća koja pripremaju računovođe i revizori o bruto dobiti koji se šalju
osigurateljima kako bi iskalkulirali odgovarajuću premiju osiguranja. Gotovo je sigurno
da će ta izviješća biti korištena za reviziju svota osiguranja za budući period osiguranja.
Uobičajeno je da potvrde o bruto dobiti koje utvrđuju računovođe nemaju veze s bruto
dobiti koje oni definiraju za potrebe osiguranja zbog razlika u definiciji izraza bruto dobiti
za potrebe računovodstva odnosno definicije bruto dobiti u polici osiguranja. To ne
predstavlja samo problem za osiguranike koji vjeruju da su pronašli odgovarajuće pokriće
za nadolazeći period poslovanja.
Moguće je da da će zbog toga doći do podosiguranja odnosno naknada za nastali
prekid mogla bi biti znatno snižena od stvarnog iznosa gubitka dobiti. Definicije ukupnog
prihoda u uvjetima za osiguranje nema, jer i koncept naknade štete nije baziran na
praćenju ukupnog prihoda, ali u inozemnim uvjetima za osiguranje pod tim se pojmom
podrazumijeva novac plativ ili onaj koji će biti plaćen osiguraniku za prodanu robu ili
učinjene usluge tijekom obavljanja registrirane djelatnosti. Do problema dolazi u
situacijama kada osiguranici pripremaju obračune svoga poslovanja u skladu s zakonskim
odnosno poreznim obvezama i koji su pripremljeni u skladu s novcem koji su oni stvarno
i naplatili za izvršene poslove. Ako su temelj za obračun i ugovaranje šomaža takvi,
rezultat svega toga može biti da je i iznos bruto dobiti koja se osigurava puno niži od
stvarno ostvarenog iznosa odnosno osiguranik se nalazi u situaciji podosiguranja.
Stvarni cilj osiguranja od prekida rada kao što smo već istaknuli je zaštita neto
dobiti tako da vlasnik može nastaviti primati dohodak unatoč tome što je došlo do
prekida proizvodnje odnosno prodaje. Kako bi se osiguralo da vlasnik unatoč prekidu
poslovanja ostvaruje neto dobit potrebno je osigurati i sve fiksne troškove s kojima se
vlasnik suočava za vrijeme trajanja prekida rada.
Iako su se tijekom godina razvile različite forme osiguranja gubitka dobiti
glavni je cilj bio osiguranje bruto dobiti. Glavni je problem bio što se smatra pod
pojmom bruto dobiti u smislu osiguranja i kroz mnogo se godina pod tim
podrazumijevala neto dobit plus ono što se smatralo fiksnim troškovima s napomenom
da nije bilo definicije što je fiksni trošak. Poteškoće su nastale s tumačenjem što se traži
da pojedini trošak bude fiksan i kao takav naveden u polici osiguranja. Princip koji je
sada prihvaćen je da se uzme ukupan prihod osiguranika i od njega se oduzmu
određene kategorije troškova. Kao što je već i naznačeno prije, jedan od troškova koji
bi trebali biti oduzeti su varijabilni troškovi. To su prvenstveno troškovi koji variraju
ovisno od veličine prodaje odnosno ukupnog prihoda. Isto se tako može potvrditi da u
normalnom poslovanju nijedan od troškova poslovanja ne varira u apsolutnoj vezi s
prodajom. Na primjer, ako se prodaja povećava značajnije, tada se kupovina sirovina ili
predmeta za ponovnu prodaju povećava, ali unatoč tome u poslovanju se očekuju
pregovori o smanjenju cijena sirovina i drugih artikala zbog povećana nabave. Obrnuto,
smanjenje nabave sirovina dovodi do povećanja jedinične cijene nabavljene robe. Ovo
kasnije dovodi do diskusije o dodatnim troškovima koji se moraju razmotriti u sekcije
police osiguranja poznate kao « povećanje cijene rada». Može se također utvrditi da će
tijekom vremena svi troškovi poslovanja varirati.
Koncept po kojemu neki troškovi variraju u direktnoj vezi s prodajom je
fundamentalni princip na kojemu se bazira osiguranje šomaža. Na ovoj je osnovi
moguće zaključiti da, ako postoji pad u prodaji, neki će se troškovi smanjiti odnosno neće
161
se desiti i zbog toga ih neće biti potrebno osigurati. Ako se troškovi poslovanja ne
smanjuju proporcionalno s nivoom prodaje smatra se da su to fiksni troškovi koji se
moraju osigurati jer tvrtka mora imati na raspolaganju novac da to nadoknadi.
Jedna od veoma uobičajenih pogrešaka u postupku odlučivanja koje radne
troškove proglasiti kao osigurljive proizlazi iz odredbe da ukoliko ne postoji
prodaja, poslovanje stoji, samim time nema ni određenih troškova koji se ne moraju
osigurati. To je pogrešna logika razmišljanja. Situacija je naravno takva da ukoliko naglo
dođe do prekida poslovanja neće biti niti troškova, ali je stvarnost takva da svaki prekid
poslovanja koji postaje odštetni zahtjev sadrži troškove koji ostaju i nastaju unatoč
prekidu poslovanja. Zbog toga ih i zovemo fiksnim troškovima. Prihvatljiviji je pristup
ovom problemu koji razmatra pitanje «troškova koji ne moraju biti predmet
osiguranja?» radije nego pristup »koji se troškovi moraju osigurati?» Odgovor na
pitanja koji troškovi ne moraju biti osigurani rezultirat će u svakom slučaju manjom
listom odgovora. Zaključak je da što je manja lista neosiguranih troškova poslovanja to će
bolje biti pokriće. Mala lista neosiguranih radnih troškova ostavlja veliku listu osiguranih
troškova.
6.15.3. Analiza troškova kao predmeta osiguranja
U cilju određivanja koje troškove osigurati ili ne potrebno je razmotriti reviziju

knjiga poslovanja veoma pažljivo. Ako postoji bilo kakva sumnja u varijabilnost
pojedinog troška on mora biti naznačen kao neosigurljiv.
Račun prodaje te račun dobiti i gubitka
Prodaja( sales) $ 1.238.700
Cijena prodane robe
Radovi u tijeku te zalihe

iz prethodnog perioda 75.180
Materijal 324.800
Plaće 192.825
Obvezna Osiguranja 19.025
Održavanje postrojenja 15.128
Gorivo i struja 40.840
Amortizacija tvornice i postrojenja 15.000
Zalihe i radovi u tijeku
koji se prenose u iduće
obračunsko razdoblje (68.100) 615.830
¯¯¯¯¯¯¯¯ ¯¯¯¯¯¯¯¯¯
BRUTO DOBIT 623.845

¯¯¯¯¯¯¯¯¯
Troškovi
162
Plaća direktora 125.000
Doprinos za mirovinski fond 35.000
Transport i pakiranje 68.190
Plaće administracije 82.080
Osiguranje 8.100
Mirovinsko osiguranje 8.000
Telefon 3.806
PTT Usluge 3.582
Uredski troškovi 5.125
Najam uredske opreme 3.500
Putni troškovi 28.138
Ostali trgovački troškovi 600
Naknade revizorima 5.500
Računovodstvo 4.900
Troškovi marketinga 25.945
Zakonske pristojbe 300
Popusti 12.564
Najam 30.000
Vodne i ostale naknade 28.650
Osiguranje 15.280
Struja i grijanje 5.110
Održavanje 8.760
Financijski troškovi
Bankovne kamate 35.000

Ostali bankovni troškovi 5.500
Amortizacija:
Objekata i opreme 35.000

Motornih vozila 16.000
Dobit na raspolaganju iz
stalnih sredstava:
Motorna vozila (1.500 ) 485.426
¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯
NETO DOBIT 138.419
¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯
Bruto dobit u ovom računu je iznos koji je izvučen iz ukupnog iznosa prodaje
odnosno ukupnog prihoda i predstavlja prihod tvrtke iz bilance prihoda i rashoda. Način
na koji se pojedini troškovi promatraju u obračunima stvar je za diskusiju između revizora
i direktora tvrtke. Činjenica je da ćemo varijabilne troškove, odnosno one troškove koje
smatramo neosigurljivima pronači u trgovačkim ili proizvodnim bilancama i potrebno ih
je posebno razmotriti svakog pojedinačno. Neki autori smatraju da bi neosigurljive
troškove rada trebalo isto tako posebno iskazati u polici osiguranja zbog toga što
163
čine dio definicije pojma bruto dobiti koja je predmet osiguranja. Gore navedene
troškove iz bilance dobiti i gubitka analizirat ćemo u kontekstu osiguranja prekida rada.
Da ne bi bilo zabune naša osigurateljna praksa pokazuje da se kao predmet osiguranja
uvijek iskazuje dobit prije oporezivanja odnosno gore iskazana neto dobit i fiksni
troškovi poslovanja.
U osigurateljom smislu mi se ne susrećemo s pojmom ukupne prodaje u pojedinoj

tvrtki (sales) već s pojmom ukupnog prihoda koji se definira kao « ukupan novac koji je
plaćen osiguraniku ili će biti plaćen za prodanu robu ili izvršene usluge tijekom
poslovanja osigurane djelatnosti. Može se desiti da tvrtka ostvaruje dohodak iz
raspolaganja fiksnih sredstvima (motorna vozila) koja nisu predmet osigurane djelatnosti,
sukladno ugovorenim uvjetima za osiguranje prekida poslovanja, jer to nije osnovna
djelatnost osiguranika. Gore navedeni primjer nam pokazuje da osnovna djelatnost tvrtke
nije kupnja i prodaja vozila već neka druga koja je i predmet osiguranja prekida
poslovanja te će temeljem toga i prihodi ostvareni tom djelatnošću biti isključeni iz
osiguranja.
Zalihe iz prethodnog obračunskog perioda
One su jednostavno dio kalkulacije bruto dobiti i to je podatak koji se pokazuje u

obračunu za prethodno obračunsko razdoblje na bazi osiguranikovih uobičajenih
obračunskih metoda.
Osiguranje
Osigurava se kao dio fiksnih troškova i najčešće se promatra u kontekstu osobnih

primanja osiguranika.
Troškovi održavanja objekata i opreme
Osnovno pitanje kod ovog troška koje se postavlja je; da li je potrebno osigurati
ovaj trošak? (ili da li će se on smanjiti u odnosu na promjene u ukupnom prihodu?).
Održavanje kao trošak potreban je u svakoj trgovačkoj i proizvodno tvrtki, a s obzirom na
nepredvidivost štetnih događaja oni mogu biti i veći bez obzira što tvrtka ne radi. U
svakom slučaju navedeni trošak kod preuzimanja rizika treba razmotriti u razgovoru s
potencijalnim osiguranikom.
Amortizacija objekata i opreme
Amortizacija nema veze s ostvarenjem ukupnog prihoda (pad ili rast), jer ostaje
kao trošak bez obzira da li tvrtka radi ili ne. Ovaj je trošak određen Zakonom o
trgovačkim društvima80. Jasno je da je amortizacija fiksni trošak i nikad ne smije biti
označena kao neosigurljiv trošak rada.
80
NN BR. 111/93, čl.430.251,252
164
Gorivo i energija
Vrlo je vjerojatno da postoji vrlo uska veza između upotrebe goriva, energije i
proizvodnje odnosno ukupnog prihoda. U nekim tvrtkama voda može recimo biti vrlo
važan trošak kao dio poslovnog procesa. U takvim prilikama može se argumentirati da se
ti troškovi ne osiguraju jer se smanjuju s smanjenjem proizvodnje, međutim činjenica je
da takvi troškovi nisu direktno varijabilni. Gorivo i struja su općenito specijalni slučaj
koji definitivno spada između pojma neosigurljivih troškova rada i fiksnih troškova.
Smatra se da su to polu varijabilni troškovi, a osiguravaju se u dijelu iznosa koji je fiksan.
Plaće direktora
Direktorske plaće mogu, ali i ne moraju varirati ovisno od nivoa ostvarenog

ukupnog prihoda, ali mogu imati dodatna plaćanja ili bonuse ovisno od rezultata
poslovanja ili nivoa prodaje. Unatoč tome nema nikakve direktne veze plaće direktora s
ostvarenjem ukupnog prihoda i ovaj dio troškova mora se promatrati kao osigurljivi
troškovi prekida poslovanja.
Doprinosi za mirovinsko osiguranje
Uvijek se osiguravaju kao fiksni troškovi, jer se izdvajanja vrše neovisno od

toga da li tvrtka posluje ili ne.
Transportni troškovi i troškovi pakiranja
U obračunu dobiti i gubitka ne vidi se točno što je uključeno u ove troškove. To

mogu biti troškovi vlastitih kamiona, tegljača i osiguranikovi troškovi kupljenih materija
za pakiranje i pripremanje njegovih proizvoda za prodaju.To mogu biti i troškovi za
kupovinu vanjskih transportnih pomagala. Ponavlja se ponovo isto osnovno pitanje da
li bi se ti troškovi promijenili ako se promijeni ukupan prihod.Smatra se da se
transportni troškovi vezani za kupovinu sirovina smanjuju ukoliko dođe do smanjenja u
ukupnom prihodu odnosno prekidu proizvodnje jer će se i novac plaćen za kupovinu
zaliha smanjiti. Jednostavno rečeno, ali to uvijek ne mora biti tako. Tako recimo imamo
situaciju da je zbog štete na objektu i opremi tvornice osiguranik može kupiti jedino
zamjensku sirovinu u veoma malim količinama što će zahtijevati učestalu nabavu malih
količina nego jednu veliku nabavu. S te strane gledišta ispravno je da se i unutarnji i
vanjski transportni troškovi tretiraju kao troškovi koje bi trebalo osigurati. Slični
argumenti mogu se izvesti i kod transportnih troškova za isporuku robe. U situaciji
ograničenih mogućnosti, nakon nastanka štetnog događaja, koji je pokriven osiguranjem
prekida rada, osiguranik može zaključiti da je bolje u cilju obnavljanja pritjecaja prihoda
na stare veličine u što kraćem periodu isporučivati manje količine kupcima nego u
potpunosti prekinuti veze. To može dovesti do situacije da se transportni troškovi za
vrijeme stajanja uopće ne smanje. Sve u svemu zbog svega iznesenog transportne
troškove treba vrlo pažljivo razmotriti kao one troškove koji se ipak mogu osigurati.
Poseban je problem dodatnih transportnih troškova koji se mogu desiti za vrijeme trajanja
165
prekida rada što se regulira posebnim klauzulama u polici osiguranja, a slična razmišljanja
odnose se i na troškove pakiranja i prepakiranja.
Plaće, osiguranje, izdvajanja za mirovinsko osiguranje
O ovim troškovima ne treba posebno govoriti jer se za sve tri vrste troška i za
vrijeme stajanja mora osigurati plaćanje.
Telefon; poštanski troškovi; najam uredske opreme
Vrlo je teško predvidjeti u kojim okolnostima troškovi telefona, pošte ili najma
opreme mogu biti povezani s ostvarenjem ukupnog prihoda. S osigurateljnog aspekta oni
su uvijek fiksni troškovi.
Troškovi vozila i putni troškovi
Pitanje je što ti troškovi predstavljaju unutar konta gdje se promatraju. To mogu

biti troškovi osobnih vozila direktora i ostalog prodajnog osoblja sa troškovima ostalih
prijevoznih sredstava (zrakoplova i željeznice) ili mogu biti samo troškovi prijevoza
prodajnog osoblja. S vremena na vrijeme postoji tumaćenje da ukoliko nema proizvoda za
prodaju zbog stajanja proizvodnje prodajne snage ne bi trebale raditi ove troškove. U
stvarnosti će prodajne snage će iskoristiti nastalo vrijeme stajanja kako bi održale dobre
odnose sa svim klijentima i osigurale buduću prodaju. Zbog toga se smatra da nema
smanjenja tih troškova ukoliko dođe do prekida rada. Ipak sve ovisi od strukture tih
troškova i prirode posla osiguranika.
Troškovi marketinga i provizije kao printanje prospekata, mogu ukljućivati

troškove animiranja kupaca ili dobavljača. U svakom slučaju to nije trošak vezan uz
ukupan prihod pa je kao takav osigurljiv. Isto se misli i na provizije koje se povezuju s
nagrađivanjem zaposlenika koji isto tako tebaju biti osigurljivi.
Gore razmotreni troškovi tiču se obračuna dobiti i gubitka iz našeg primjera na
početku. Principi koji su kroz njih razmotreni primjenjuju se na svaku tvrtku ili posao bez
obzira da li se radi o prodavaonici ili glavnim multinacionalnim kompanijama i očigledno
da postoji samo nekoliko troškova koji su u direktnoj vezi s ukupnim prihodom odnosno
padaju u kategoriju troškova koji se ne mogu osigurati. Postoje ipak još neki drugi aspekti
troškova i dohotka koji se moraju razmotriti u kontekstu utvrđivanja informacija iz kojih
će biti moguće utvrditi iznos bruto dobiti koji se osigurava. Financijski obračuni
(periodični obračuni ili završni obračuni) tek su financijski pokazatelji proteklog
razdoblja poslovanja pojedine tvrtke i jednostavno daju podatke i kategorije koje se
moraju razmotriti u utvrđivanju budućih pozicija za osiguranje. U svakom je slučaju još
potrebno razmotriti puno drugih informacija kako bi se utvrdili iznosi za svote osiguranja
u polici osiguranja šomaža koje se moraju povećati ili smanjiti na temelju kretanja iz
proteklog razdoblja. Pogreške u ovom dijelu vrlo često osiguranika dovode u poziciju
podosiguranja. Zbog svega vrlo je pametno ograničiti troškove koji se smatraju
neosigurljivima odnosno dobro razmotriti polu - varijabilne troškove kao struja,
voda, plin, itd., koji su uvijek u određenom postotku fiksni. Iako to može voditi u
166
lagano nadosiguranje u odnosu na neke troškove činjenica je da što je manje neosiguranih
troškova to će se više slagati naknada iz osiguranja sa stvarno pretrpljenim gubitkom.
6.15.4. Utvrđivanje svote osiguranja
Pitanje koje se u ovom dijelu postavlja je; „kako na bazi dobivenih informacija
utvrditi svotu osiguranja u polici?“ Jedan od faktora koji se u tom procesu mora uzeti u
obzir je vremenski period za koji se pretpostavlja da bi mogao trajati prekid rada. To se
odnosi na stavku u polici osiguranja koja govori o «garancijskom periodu». Garancijski
period ne bi se smio promatrati kao stavka koju bira osiguranik na bazi svojih
financijskih mogućnosti već bi to trebao biti rezultat procjene i ocjene rizika prekida
poslovanja i u tom slučaju ga možemo zvati « maksimalni garancijski period ». No u
ovom momentu mi ne razmatramo svotu osiguranja s aspekta trajanja prekida već
računovodstvene i financijske pokazatelje koji se ne odnose na period trajanja osiguranja
već podatke iz proteklog obračunskog razdoblja. Ovo je vrlo važna točka jer ono što se
želi osigurati po polici osiguranja šomaža su buduća dobit i budući troškovi poslovanja.
Nalazimo se u situaciji da su svi podaci za osiguranje «out of date» zastarjeli, pa i onda
kada su producirani na zadnji dan obračuna. Razlog za to je da, obračuni jednostavno
pokazuju ukupnost troškova koji su se već dogodili u proteklom obračunskom periodu i
zabilježeni prema vrsti nastanka. Dobiveni podatci iz računovodstva zadnjeg dana
proteklog obračunskog razdoblja imat će malo zajedničkog sa stvarnim budućim nivoom
aktivnosti i profitabilnosti tvrtke.
Primjer
Razmotrimo situaciju u kojoj trgovina koja samo kupuje i prodaje cipele. Kada se
cipele nabavljaju potrebno je donijeti odluku po kojoj će se te iste cipele prodati, a
trgovac donosi odluku da je stopa bruto dobiti na nabavnu cijenu 100% što je
odgovarajuća cijena u tom trenutku i lokaciji prodaje. Na taj način par cipela nabavljen po
cijeni od 30$ biti će prodan za 60$. Tijekom financijskog obračunskog razdoblja
vjerojatno je da će doći do promjene cijene cipela koja će dovesti do promjene prodajne
cijene. Mnogi faktori mogu utjecati na na prodajnu cijenu kao, do kada kupci mogu
prihvaćati iskazanu cijenu cipela, jer iste ili slične mogu kupiti kod konkurencije.
Konkurencija radi pritisak na moguću prodajnu cijenu cipela. Moguća je i takva situacija
da se nabavna cijena cipela poveća na 35$, a da trgovac ne može podignuti svoju
prodajnu cijenu. Naprotiv, vrlo je vjerojatno da će trgovac originalnu cijenu morati
smanjiti na 55$ što će rezultirati dramatičnim smanjenjem stope bruto dobiti.
Iz gore spomenutih situacija možemo zaključiti da se krajem godine došlo do slijedeće
situacije:
1 Kvartal
1000 pari cipela nabavljeno po cijeni od 30$ 30.000$
1000 pari cipela prodano po cijeni od 60 $ 60.000$
2 Kvartal
1000 pari cipela prodano po cijeni od 60$ 60.000$
167
3 Kvartal
4 Kvartal
Ignorirajući pitanje zaliha na početku i na završetku obračunskog razdoblja koje znatno
utječu na bruto dobit trgovaca obračun dobiti bi izgledao ovako:
Ukupan prihod ( prodaja) 225.000$

- Nabavna vrijednost cipela 132.000$
Bruto dobit 93.000$
Prosječna stopa bruto dobiti iz gore navedenih podataka je 93/225=41,33%. U

prvom je kvartalu iznosila 50% kao što je bilo planirano, ali je u zadnjem kvartalu ona
iznosila 36%. Ovaj posljednji postotak je u biti najvažniji jer se temeljem njega rade
projekcije bruto dobiti u nadolazećem periodu osiguranja u obliku financijskog
dokumenta koji predstavlja najbolje razumne procjene managementa o mogućnostima
tvrtke u nadolazećem periodu.
Nažalost mi imamo situaciju da se kod obnove osiguranja šomaža postojeće svote
osiguranja jednostavno povećaju za određeni postotak rasta dobiti bez razmatranja načina
ili situacija u kojemu će se postojeći troškovi promijeniti ili se mogu promijeniti u
nadolazećem periodu.
Dobro je ovdje napomenuti da se prilikom razgovora o obnovi osiguranja bez
izuzetka razmotre svi neosigurani radni troškovi (varijabilni troškovi). Radi se o tome
ukoliko postoje konta koja su označena kao neosigurljivi trošak, a da se samo ime konta
promijeni, što može odvesti u velike probleme u smislu dileme da li su svi troškovi
osigurani.
6.15.5. Utvrđivanje maksimalnog garancijskog perioda
Drugi značajan element u razmatranja iznosa koji treba biti utvrđen kao svota
osiguranja po polici osiguranja je maksimalni garancijski period. To je vrlo često u
običnom razgovoru poistovjećeno s pojmom perioda naknađivanja štete što je neispravno.
To je element u pokriću koje se daje policom osiguranja, a koji mora biti vrlo pažljivo
razmotren. U polici osiguranja period garancije je definiran kao period u kojemu posao
može stajati, ali ne smije prelaziti zadani maksimalni garancijski period. Maksimalni
garancijski period utvrđen u polici osiguranja najčešće određuje osiguranik. Koncept
perioda u kojemu posao može stajati je najvažniji u razmatranju «maksimalnog
garancijskog perioda». To mora biti utvrđeno na pretpostavci da postoji mogućnost
totalne štete na materijalnoj imovini odnosno najgori mogući scenario. Zaključak koji
može biti dan na bazi izviješća o riziku prekida rada da unatoč totalnom uništenju
objekata, oprema, strojeva i zaliha, zamjenska oprema i sirovine mogu biti vrlo brzo
zamijenjene. Dakle vrijeme potrebno za zamjenu uništene materijalne imovine je
bitno u utvrđivanju maskimalnog garancijskog perioda. Relativno brzo u ovom
168
kontekstu smatra se vrijeme od 12 mjeseci. Pojedini poslovi traže dulje periode vremena
da bi ponovo započeli s proizvodnjom, kao brodogradilišta, proizvodnja velikih turbina i
transformatora, brodova i sl. Postoji i niz vanjskih faktora nad kojima osiguranik nema
kontrolu, a koji mogu prolongirati period stajanja pogona, kao razni zahtjevi lokalnih
vlasti, dozvole za planiranje itd. Slično, do poteškoća dolazi kod zamjena pojedinih
strojeva i aparata jer situacija može zahtjevati od osiguranika da instalira sofisticiranije
strojeve što je potrebno raspoznati kod preuzimanja rizika. To može biti poželjno s točke
gledišta osiguranika i ako to uzrokuje kašnjenje u instaliranju strojeva nije pokriveno
osiguranjem. Moguće su i obrnute situacije da se sofisticiraniji strojevi mogu brže
nabaviti nego zamjenski što opet izaziva pitanje proširenja troškova pokrivenih
osiguranjem .Još je jedno pitanje važno u razmatranju maksimalnog garancijskog perioda,
a to su zaposlenici odnosno vrijeme u kojemu mogu nastaviti s poslom.
Najsposobniji radnici u slučaju ozbiljnijih šteta mogu potražiti posao bilo gdje
drugdje, radije nego da čekaju u neizvijesnosti i nervozi da li će nešto propustiti ukoliko
ostanu u istoj tvrtki. Važno je spomenuti da radna snaga bude povjerljiva odnosno da za
cijelo vrijeme stajanja primaju plaće i bonuse, jer će se s njihovim odlaskom period
stajanja produljiti. S obzirom da je praksa pokazala da kratki garancijski periodi nisu
baš sretno rješenje sugerira se ugovaranje dužih garancijskih perioda.
S obzirom da se maksimalni garancijski period vrlo često fiksira na period od 12
mjeseci dolazi do konfuzije u smislu što se smatra maksimalnim garancijskim periodom, a
što periodom osiguranja. Period osiguranja je period za vrijeme kojeg je polica osiguranja
na snazi i ako se šteta desi u tom periodu polica proizvodi svoj učinak. Tipična polica
osiguranja primjenjuje se na period osiguranja od 12 mjeseci, ali ima i polica koje daju
pokriće za 2,3,ili 4 godine osiguranja. Period pokrića vrlo se često proširuje daleko dulje
od samog kraja važenja police osiguranja. Bitno je da se u takvim policama s
višegodišnjim trajanjem obuhvate svote osiguranja za svaku godinu osiguranja iako
premijske stope ne moraju biti proporcionalne trajanju osiguranja.
6.15.6. Podosiguranje
Podosiguranje se primjenjuje na iznos plativ kao naknada štete ukoliko je svota

osiguranja manja od iznosa koji se trebao osigurati.Ukoliko je maksimalni garancijski
period kratak i stajanje poslova se nastavlja nakon isteka vremenskog pokrića, pokriće se
ograničava samo na ugovoreno vrijeme stajanja.
6.15.7. Postupak s štetama (claims procedure)
Ukoliko dođe do štete na materijalnoj imovini osiguranika koja neposredno utječe

na tijek poslovanja odnosno zastoja uslijed kojega dolazi do gubitka dobiti osiguranik
mora obavijestiti osiguratelja o nastalom događaju što je moguće prije odnosno zadanih
rokova prijave danih u uvjetima za osiguranje.Osiguranik mora poduzeti odgovarajuće
mjere kako bi smanjio potencijalni gubitak koji tek mora biti razmotren u skladu s
uvjetima za osiguranje.Osiguratelj ima pravo kontrole i samostalnog poduzimanja mjera
koje će smanjiti ukupnu štetu bez obzira da li bi to osiguranik učinio sam ili ne bi. Način
na koji šteta mora biti prezentirana osiguratelju je taj u kojemu osiguranik dostavlja sve
razumne dokaze o šteti; knjigovodstvene podatke, jamstva, primke itd. što mora biti
169
učinjeno na njegov teret bez obzira što će to kasnije ući u obračun štete. Ukoliko je šteta
prijavljena na taj način osiguranik može postaviti zahtjev za mogućim plaćanjem
akontacije, a sama kalkulacija iznosa koji će se platiti u danim okolnostima može biti vrlo
teška. Nakon prijave štete prvo pitanje koje se mora razjasniti je u kontekstu potvrde da su
osigurani posao i materijalna imovina navedeni u popisu osiguranja te da se ostvarila
osigurana opasnost iz police osiguranja. Ovaj posljednji uvjet da se ostvarila osigurana
opasnost može biti posebno složen jer se može desiti da se osiguratelji prekida
proizvodnje ne slože s nalazima osiguratelja materijalne imovine. To se prvenstveno
odnosi na reosiguratelje koji traže neovisne potvrde određenih aspekata štete ne direktno
vezanih za osigurane opasnosti koje pokrivaju štetni događaj koliko na cijeli koncept
povrede pravila ugovaranja osiguranja u « dobroj vjeri». S te strane vrlo je bitno da se svi
poslovi osiguranja ugovaraju putem ponude za osiguranje. Jednom kada su te činjenice
utvrđene i kada je vidljiva približna šteta diskusija može biti usmjerena na različite
aspekte same štete. Ta diskusija mora biti prvenstveno usmjerena na mjere koje će se
poduzeti da se realizacija ukupnog prihoda ostvari u okviru planiranih veličina ili se
njegovo smanjenje svede u što prihvatljivije veličine kako bi se što prije pokrili osigurani
troškovi i dobit. Ukupan prihod je osnovno mjerilo ili mjera poslovne aktivnosti jer se iz
njega pokrivaju svi troškovi poslovanja te ostvaruje dobit. Ukupan prihod je definiran u
polici osiguranja kao iznos novca plaćen osiguraniku za prodanu robu ili izvršene usluge
u obavljanju poslovanja. Pokriće dano policom osiguranja obično je definirano u
specifikaciji i formula koja se primjenjuje u kalkulaciji štete pod pretpostavkom da su
osigurani i dobit i svi fiksni troškovi je slijedeća:
- osiguranje po predmetu br.1 (dobit) je limitirana na gubitak bruto dobiti zbog;
a) smanjenja ukupnog prihoda

b) povećanih troškova rada i iznos plativ kao naknada po ovoj polici će
biti:
- u pogledu smanjenja ukupnog prihoda; svota koja se dobije upotrebom stope
bruto dobiti na iznos za koji će ukupan prihod biti smanjen kao posljedica
štetnog događaja.
Ovaj koncept podvlači činjenicu da se iz ukupnog prihoda podmiruju fiksni

troškovi i neto dobit nakon što se varijabilni troškovi odbiju iz pokazatelja ukupnog
prihoda. Ključni koncept u primjeni klauzule a) kao dijela formule za naknadu štete je
standardni ukupan prihod koji je u specifikaciji polici definiran:
«Standardni ukupni prihod: To je ukupni prihod za vrijeme od 12 mjeseci
neposredno prije nastanka štetnog događaja koji odgovara ukupnom prihodu za
period u kojem se nadoknađuje šteta i u kojem će biti napravljeno usklađivanje
ukupnog prihoda u skladu s trendovima u poslovanju i ostalim okolnostima koje bi imale
utjecaj na poslovanje da se štetni događaj nije ni dogodio tako da bi na taj način dobiveni
podaci o ukupnom prihodu predstavljali osnovicu za obračun štete u periodu nakon
nastanka štetnog događaja ili za vrijeme stajanja»81.
81
R.M.Walmsley,Bussiness Interuption Insurance, Low and Practice first edition,Witherby &
CO.Ltd.London, 1999, p.297.
170
Jednostavna ilustracija
Zaliha 100 Prodaja 10.000

Troškovi nabave 6000
Bruto dobit 4000 Zalihe 100
¬¬¬¬ ¬¬¬¬
10.100 10100
Stopa bruto dobiti je 40%( 4000/10000).
Ako ukupan prihod odnosno prodaja padne na 6000£ i ako nabava padne u direktnoj vezi
s prodajom tada će obračun izgledati:
Zalihe 100 Prodaja 6000

Nabava 3600
Bruto dobit 2400 Zalihe 100
¯¯¯¯ ¯¯¯¯
6100 6100
¯¯¯¯ ¯¯¯¯¯
Nedostaje 1600 £ u anticipiranoj bruto dobiti, a ako postoji polica osiguranja
rezultirat će plaćanjem gubitka, a kalkulacija je:
Stopa bruto dobiti od 40% × razlika u ukupnom prihodu od 4000£ =1600£
Nažalost u praksi postoji vrlo malo takvih jednostavnih matematičkih primjera koji bi
rezultirali plaćanjem štete kao ovdje. Naglim prekidom poslovanja određenih troškova
nema, ali ostaje ogromna masa fiksnih i polufiksnih troškova koji se za vrijeme stajanja
moraju osigurati. U svakom slučaju neosigurljivi troškovi odnosno varijabilni troškovi su
brojčano manji i lakše ih je evidentirati.
Procjenu trajanja prekida rada odnosno određivanje garancijskog perioda ne bi se
smjelo prepuštati odluci osiguranika niti bi trebala biti predmet pregovaranja već stručne
procjene bazirane na izviješća za ugovaranje osiguranja, procjene PML-ova i drugih
okolnosti relevantnih za ocjenu i procjenu rizika. Koliko god tvrtke bile različite one na
isti način utvrđuju svoju dobit iz poslovanja jedino je struktura pojedinih troškova
različita onoliko koliko je različito i samo poslovanje. U današnje vrijeme kada
dioničari i vlasnici traže od svojih menadžera da ostvare dobit iz poslovanja koje su im
dali na upravljanje oni u svakom slučaju i te kako vrlo veliku brigu vode o ovom
segmentu osiguranja koje im garantira ostvarenje dobiti i pokriće troškova poslovanja u
izvanrednim situacijama, kao što je prekid poslovanja uzrokovan osiguranim
opasnostima.
6.15.8. Upravljanje rizikom prekida poslovanja i osiguranje

(Risk management and bussiness interruption insurance)
Vječita je dilema osiguranika; da li se osigurati ili ne? da li osigurati sve ili samo
ono što se mora?da li ću dobiti natrag sredstva uložena u osiguranje?pa zar i prekid rada
moram osigurati?što ja dobivam u konačnici od svega toga?.
171
To su samo neka od pitanja koja muče osiguranike, vrlo često povezana s platežnom
mogučnošću, nesolventnošću, kalkulacijama, svijesti o potrebi osiguranja koju ponekad
nisu u mogućnosti realizirati ili je jednostavno ne žele realizirati zbog nepoznavanja
procesa izloženosti rizicima. Pojedinačno ima čak i dovoljno Zakonskih odredbi koje
direktore i menadžere tvrtki upučuju na njihovu obvezu vođenja poslova s pažnjom
dobrog gospodarstvenika te čuvanja vrijednosti kojima upravljaju. Direktori i upravljačke
strukture u javnim tvrtkama imaju još izraženiju obvezu prema tvrtki koja ih zapošljava.
Ako oni propuste obavljati svoje poslove na način i pažnjom dobrog privrednika mogu se
nači zakonski odgovorni prema tvrtki ukoliko ih ona tuži za posljedice njihovog činjenja
odnosno nečinjena.Isto tako, iako direktori imaju malo direktne odgovornosti prema
dioničarima, dioničari se mogu osjetiti oštečenima i započeti potraživanja od njih. U
inozemstvu su zakonodavne komisije izdale preporuku prema kojoj individualni dioničari
mogu tužiti pojedine menađere i direktno, rađe nego uvjeravati “tvrtku”da ona poduzme
odgovarajuće mjere zbog kršenja ugovornih obveza menadžera ili zbog njegove nepažnje
da zaštiti interese dioničara. Hrvatski Zakon o trgovačkim društvima82 propisuje obveze i
dužnosti direktora u čl.430 i čl.251, 252, ali siromašna sudska praksa i nedovršeni proces
tranzicije ostavljaju prostora za neka buduća vremena u kojima će vlasnici i dioničari
znati kako se osigurati od lošeg poslovanja upravljačkih struktura.Zbog svega toga
upravljačke strukture tvrtki (D&O) trebale bi imati strategiju fizičke zaštite imovine koja
im je data na upravljanje i zaštitu kapaciteta prihodovanja iz poslovanja u izvanrednim
situacijama, kao što je prekid poslovanja zbog nastale materijalne štete. Postoji isto tako i
drugi važan aspekt poslovanja koji mora biti pažljivo razmotren; a toje bruto dobit iz
poslovanja do kojeg se dolazi upotrebom materijalne imovine. Dioničari su u svakom
slučaju najviše zainteresirani za zaradom i profitom(dobit) tvrtke koju posjeduju. Oni žele
da budu sigurni u kontinuiranu zaradu i dividendu, pa čak i ako tvrtka bude pogođena i
katastrofalnim događajem.U osnovi moderne menađerske metode, zaštitu imovine i
prihoda postižu s određenom formom risk management plana koji će vjerojatno
uključivati i osiguranje.
“Risk mangement” je postao popularna fraza, i danas je to ozbiljna profesionalna
disciplina, ali samo upravljanje rizikom je oduvijek bio standardni aspekt poslovnog
managementa.
Mogući uzroci štete mogu uključivati:
Namjerno izazvane štete požara, oluja, poplavu, smrzavanje, grom, eksploziju,

uništenje zgrade i strojeva, zagađenje, ulegnuće, polucije, istjecanje tekučine i kemikalija,
štrajk, prekid rada javne opskrbe, kao telefonije i energenata, nedostatak ključnih ljudi,
avion, kidnapiranje i ucjena, zakonska odgovornost, gubitak ključnih kupaca, gubitak
dobavljača roba, ostale namjerne štete, lom strojeva, istjecanje vode iz sprinkler sistema,
politička previranja, nedostatci na proizvodima, itd. Iznos štete iz ovih uzroka ovisit će
naravno od visine međuovisnosti posla i uzroka kojoj je određena tvrtka ili njezin
posao izložen, odnosno od visine nekontroliranog dijela poslovanja od strane
vlasnika; načina i vremena u kojima alternativne lokacije, oprema i zalihe mogu biti
stavljene u funkciju, da li sistem pohranjivanja podataka i kompjutorski sistem
82
NN BR. 111/93, čl.430.251,252
172
mogu biti stavljeni u funkciju. Svi ovi aspekti i činjenice imaju direktan utjecaj na
eventualni plan za rješavanje takve situacije.
Identifikacija
U cilju identifikacije oblika u kojemu će ovi potencijalni uzroci šteta i gubitka

neposredno utjecati na poslovanje korisno je utvrditi pregledni grafikon ili skicu koja bi
pokazivala ne samo tijek u kojemu se aktualne trgovačke i proizvodne operacije odvijaju
nego i način na koji se poslovne operacije odvijaju i s vanjskim partnerima.
Prilog 13.- Poslovne operacije proizvođača u analizi rizika prekida rada

Zalihe Energija
Osnovni procesi
Podizvođači
Prepakiravanje
Montaža
Završna obrada/bojanje
Kontrola kvalitete
Pakiranje
Izvor: R.M.Walmsley, Business interuption insurance, first edition, Witherby & Co, Ltd. London,
1999. p.2
Nakon kreiranja ovakve skice procesa unutar pojedine proizvodnje trebalo bi razmotriti
utjecaj mogučih problema na svakom stupnju proizvodnog procesa.Takav sistematski
pregled bi naznačio razna područja moguće štete ili gubitka koji bi ukljućivao:
• Propust dobavljača da opskrbi proizvođača robom
• Šteta za vrijeme transporta robe zbog nezgode vozila, krađe itd,
• Unutarnjeg transporta u skladištu; manipulacija i skladištenje
• Požar i druge štete za vrijeme skladištenja, povrede zaposlenika
• Neispravno punjenje i skladištenje
• Zagađenje sirovine
• Neispravno prepakiranje
173
• Nestanak energije
• Kolaps informatičkog sustava
• Lom strojeva
• Oštećenje zgrada
• Oštećenje završene robe u skladištu
• Gubitci u transportu
Svaki od ovih mogućih uzroka štete mora biti nadalje razmotren kako bi se puno
detaljnije identificiralo koji je to mogući rizik i kako ga se može kontrolirati ili upravljati
s njime. Zamišljeni proces može se prikazati i slijedečim grafom.
Prilog 14. Struktura analize rizika prekida proizvodnje
Da li je rizik identificiran
DA NE
Analiza rizika
Da li je rizik značajan?
DA
NE
Da li rizik može biti eliminiran?
NE
DA
Da li može biti smanjen/kontroliran?
NE
DA
Da li je potencijalno katastrofalan?
DA NE
Izbor radnje za rješenje izloženosti riziku
174
Transfer rizika Zadržavanje rizika
Izvor: R.M.Walmsley, Business interuption insurance, first edition, Witherby & Co, Ltd. London,
1999. p.6
U običnoj poslovnoj situaciji i najnovijim rezultatima risk managementa

uobičajeno je utvrditi i razmotriti različite opasnosti u detaljima i reorganiziranjem recimo
načina transporta roba u prijevozu i manipuliranju u skladištu smanjiti vjerojatnost
nastanka štete. To će vjerojatno zahtijevati znatnije ulaganje kapitala u kupnju
odgovarajućeg transportnog vozila i instaliranja sofisticirane opreme za manipuliranje
robom u skladištu (regalna automatizirana skladišta). Zakonska regulativa po pitanju
zdravlja i sigurnosti na poslu ima značajan utjecaj na procese proizvodnje i smanjenje
šteta, a primarna je svrha takvog sistema u zaštiti zaposlenika. U tako poboljšanom
sistemu prijevoza i samog rada poslodavci će smanjiti i svoju izloženost štetama iz ovog
izvora opasnosti. Isto tako, ne treba zanemariti da i osigurtelji kroz niže premije
osiguranja bonificiraju osiguranike. Može postojati i mišljenje o pojedinačnim poslovnim
procesima da se ne moraju gledati tuđa rješenja tog problema kako bi se upravljalo
različitim opasnostima. Nadalje, kad su već donešni planovi za reinvestiranje i
reorganizaciju to će dovesti do stvaranja plana za obnovu poroizvodnje u situacijama
nastanka velike štete (Disaster recovery plan). Takav plan može u svom zaključku utvrditi
da osnovna sredstva tvrtke moraju biti osigurana, ali da zbog velikog broja lokacija na
kojima tvrtka radi dio dobiti koji se ostvaruje na svakoj od njih zajedno s mogućim
rezervnim proizvodnim lokacijama nije prikladno osigurati dobit zbog prekida rada.
Zaključak je da bi bilo koji dio gubitka prihoda bio sadržan unutar općih troškova tvrtke u
cjelini.To bi mogla biti razumna odluka, ali ona će činiti dio širih procesa tvrtke šireg
raspona mogućnosti koje se moraju razmotriti.Ove različite mogučnosti biti će utvrđene
razmatranjem “ Što ako?...” scenarijima. Nakon što je rizik lociran on može biti razmotren
i obrađen na tri načina (transfer rizika, zadržavanje rizika, osiguranje) od kojih niti jedan
nije exkluzivan, naprotiv mnoge tvrtke primjenjuju kombinaciju ovih triju metoda
Transfer rizika
Uobičajeno je za poslovne ugovore da imaju odredbe u pojedinim člancima koji

reguliraju odgovornosti strana iz ugovora glede uništenja ili oštećenja robe koja se
proizvodi ili dostavlja ili odgovornost za bilo koju zakonsku obvezu do koje može doći u
proizvodnji, dostavi ili propuštanju dostave ili servisa.Takvi ugovori utvrđuju tko
odgovara za izvršenje ugovora, radova na objektima uključujući i sve ostale radove s
određenim rokom trajanja te planovima izvođača radova zajedno sa svom zakonskom
odgovornošću za vrijeme trajanja radova. Ugovori u svojim različitim formama određuju
tko je od strana u ugovoru dužan ugovoriti i osiguranje posla koji je predmet ugovora.
Najbolji primjer transfera rizika je ugovor o izvođenju građevinskih radova gdje
poslodavac odnosno investitor uvjetuje izvođaču da osigura sve radove u svoje i njegovo
ime. Specifična odredba takvog ugovora je i odredba koja traži od izvoditelja radova da se
osigura i od eventualnog kašnjenja izvršenja radova. Ova odredba o osiguranju koja se
175
radi u korist poslodavca nije striktno transfer rizika, ali pokazuje da su vjerojatnost
kašnjenja prema odredbama ugovora i moguće posljedice razmotrene.U ovom je slučaju
zaključak da će poslodavac odnosno investitor izgubiti prihod / rentu, ako radovi nisu
gotovi u skladu s dogovorenim rokovima. Isto tako mora biti istaknuto da je za sve
ugovore zajedničko da se nastoji isključiti odgovornost za posljedične štete; odnosno
mogući gubitak prihoda ili dobiti koja bi proizašla iz fizičkog gubitka ili oštećenja roba ili
ostale imovine.Posljedične se štete uvijek promatraju u kontekstu nastanka fizičke štete na
imovini.
Osiguranje
Samoosiguranje
U kontekstu razmišljanja o svojoj izloženosti riziku gubitka prihoda i mogućnosti

transfera tog rizika uvijek se postavlja i pitanje,“Da li mi ipak trebamo osiguranje?”
Odgovor je gotovo uvijek,“da, ali vjerojatno ne uvijek.”Osiguranje je za tvrtku način s
kojim riješava moguća velika odstupanja u trošku rizika od godine do godine. Tako požar
može uzrokovati veoma velike troškove poslovanja u godini nastanka štete, ali ako se
uzme u obzir razdoblje od 5 do 10 godina to u stvarnosti i nije tako veliki trošak. Zbog
ovakve situacije tvrtka razmatra potencijalna odstupanja na krivulji troškova u
promatranom vremenskom razdoblju. Ovisno od rezultata i procjene tvrtka se može
odlučiti za samoosiguranje i osnivanje posebnog fonda namjenjenog u te svrhe.Ovo je
najteži oblik za rješenje problema izloženosti riziku gubitka prihoda jer mora proći
priličan broj godina kako bi se formirao iole značajniji iznos u tom fondu.
Kaptiv osiguravajuće tvrtke
Ovo je još jedan od modela samoosiguranja koja je kao metoda osiguranja postala
vrlo popularna posljednjih godina.Procedura je za trgovačku tvrtku bila da osnuje potpuno
novu tvrtku za osiguranje u svom vlasništvu koja je potpuno izdvojena iz poslovnih
procesa za koje je tvrtka registrirana. Kaptiv djeluje kao “of shore” tvrtka u inozemstvu
zbog poreznih pogodnosti, a novac koji im se transferira za osiguranje je spekulativna
premija za rizike koji se transferiraju u kaptiv. U svakom slučaju postoje porezne
pogodnosti za ovaj model osiguranja, ali u inozemstvu je prije nekoliko godina kontrolno
tijelo koje (Trgovačko viječe) kontrolira poslovanje kaptiv tvrtki zaključilo da su neke
kaptiv tvrtke tretirane kao fondovi za samoosiguranje i da su postale samo sredstvo za
transfer novaca u inozemstvo bez namjere da to budu osigurateljne poslovne operacije.To
je značilo da su neke štete prema kaptivu bile povućene jer nisu bile pokrivene
odgovarajućom osigurateljnom dokumentacijom( polica osiguranja).
Standardno osiguranje
Tvrtke koje traže rješenje problema izloženosti riziku prekida ipak najčešće
kupuju osiguranje sa svim raznolikostima u pokriću koji se mogu dobiti. Bitno je
napomenuti da se osiguranjem od prekida rada naknađuje osiguranik koji je pretrpio
fizičku štetu na imovini s kojom ostvaruje prihode. Naknada iz osiguranja odnosi se na
gubitak bruto dobiti i fiksnih troškova definiranoj u polici osiguranja zbog gubitka
176
ukupnog prihoda ili prodaje kao posljedica fizičke štete najčešće od požara, ali gubitci
prihoda mogu biti uzrokovani i materijalnim štetama zbog rizika loma, potresa itd.
Mala privreda (obrtnici i manje tvrtke)
Svi vlasnici malih tvrtki bez obzira da li su oni samo trgovci ili direktori manje
proizvodnje su u stvari risk menadžeri. Oni na dnevnoj bazi identificiraju rizik,
procjenjuju njegovu ozbiljnost i odlučuju kako će taj problem riješiti. Oni će svakako iako
to neće biti zabilježeno stvoriti neki rezervni plan za izvanredne situacije prekida rada koji
će mu omogučiti nastavak poslovanja. Mnogi osiguratelji i brokeri u osiguranju imaju
servis risk management konzultanata koji su dostupni i za poslove osiguranja male
privrede.Ako oni rade kao servis osiguratelja, i u vlasništvu su osiguratelja oni općenito
obavljaju svoju uslugu zasebno od poslova osiguranja, ali njihove preporuke za
upravljanje rizikom neće uvijek biti u korist osiguranja kao jedinog rješenja. Unatoč tome
za male i srednje poduzetnike oblik kontrole troškova i šteta će sigurno biti u području
osiguranja.
Petrokemija, rafinerije i ostala industrija
Upravljanje rizikom prekida poslovanja s obzirom na značajne resurse koje imaju

gore navede tvrtke je olakšano, jer velike tvrtke raspolažu i odgovarajućim kadrovima
kojima neće biti teško identificirati rizik požara, eksplozije ili nezgode u pogonu zbog
znanja s kojima raspolažu. S druge strane njihova stručnost im dozvoljava da rade
eliminaciju rizika u suradnji s managementom. Na jednom stupnju eleminacije rizika ipak
se dolazi do zaključka da nije moguće eleminirati sve rizike i da je procjena mogučih šteta
vrlo teška.U kontekstu osiguranja prekida rada u nekim industrijama dolazi do
objedinjavanja rizika odnosno suosiguranja, ali ipak je nezaobilazna uloga i pokriće koje
se dobiva osiguranjem i reosiguranjem.
Servisne djelatnosti
Automatizacija i kompjuterizacija procesa proizvodnje zauzima sve više prostora,

a osigurateljna industrija ih raspoznaje kao novi faktor rizika u proizvodnji, a posljedično
i prekidu proizvodnje, usluga itd. Slične su se promjene dogodile i u uslužnim i servisnim
djelatnostima što u prvom trenutku nije dovoljno istraženo. Zbog toga i zaštita od prekida
rada u tim djelatnostima, mora biti pod stalnom revizijom zbog konstantne vjerojatnosti
nastanka štete. Moderne uslužne djelatnosti funkcioniraju na bazi kompjutorskih podataka
i njihovih baza, informatičkih procesa komunikacijskih sistema koji uključuju internet,
mailove, fax-eve i cijela se komunikacija sa kupcima odvija na taj način. Termin
“Servisne djelatnosti”uključuje mnoge poslovne aktivnosti, kao što su razne profesije, od
advokata, arhitekata, procjenitelja, inžinjera, financijskih savjetnika, marketinga, raznih
agencija itd. Mnoge od ovih profesija i trgovina pružaju svoje informacijske usluge “24
sata”, a neke imaju komplesan i širok raspon podataka kao nacrte i planove što njihovo
poslovanje čini ovisnim o njima.
Plan obnove rada u slučaju nastanka štete od prekida rada

177
Plan obnove ili revitalizacije nakon pretrpljene štete trebao bi identificirati koji su
alternativni objekti, rezervni kalupi, alati itd. , na raspolaganju unutar društva ili mogu biti
nabavljeni iz vanjskih izvora. Datumi isporuke za zamjenu postrojenja itd., moraju biti
poznati. Rezervni kapaciteti proizvodnje unutar tvrtke moraju biti poznati kako bi se
nadomjestila izgubljena prizvodnja. Primjena plana obnove mora biti vrlo brzo izvršena
nakon što se dogodio incident. Prosudbe ljudi ovlaštenih za primjenu plana revitalizacije
moraju biti podržane od svih unutar tvrtke i svih zainteresiranih Jedan od faktora
ukljućenih u osnivanje plana s posebnim osvrtom na alternativne metoda rada može biti
da se moraju kupiti novi strojevi koji moraju stajati u rezervi. To svakako može biti vrlo
skupo međutim, ako imamo tvornicu čelika koja je ostala bez transformatora biti će
nemoguće i dalje proizvoditi čelik. Ovo je specifično područje što bi se moglo opisati kao
puna izloženost riziku prekida proizvodnje i traži veoma ozbiljna promišljanja načina na
koji se taj problem može riješiti.
Plan revitalizacije zbog svega toga mora sadržavati:

• Imena osoba koja će biti pozvana u takvoj situaciji
• Utvrđene procedura za pozivanje
• Utvrđene kontrolne i komunikacijske centre
• Imenovane osobe s ovlastima za donošenje odluka u specifičnim
područjima djelovanja
• Detalje o glavnim kupcima, izvođačima i dobavljačima
• Kontrolu štete i spašavanja
• Plan ponovnog pokretanja rada ili proizvodnje
• Alternativna sredstva
Sve gore navedeno je potrebno, ako je stvarna fizička šteta na sredstvima za rad
vrlo ozbiljna i ako će biti potrebno dutrajno razdoblje da se tvrtke dovede u prvobitno
stanje ili, ako bude potrebna obnova proizvodnje na drugim lokacijama. I relativno mala
fizička šteta može imati značajni utjecaj na područjima koja su fizički čista, ali ne mogu
biti korištena zbog nedostatka pristupa. Slijedeći važan uvjet je da se utvrde metode
izviještavanja svih zaposlenih, kupaca, dobavljača i lokalne vlasti o implikacijama same
štete ukoliko je to velika šteta.To može zahtjevati imenovanje određene osobe za odnose s
javnošću.
Izvještaj o prekidu rada (Interruption report)
U osiguranju prekida poslovanja svi spomenuti faktori koje smo komentirali u

najkraćim crtama, moraju biti stavljeni u izvještaj o prekidu poslovanja. U osiguranju
materijalne štete za velike komercijalne rizike procjenitelji osiguratelja ili ponekad od
strane glavnih brokera pripremaju plan i izvještaj fizičkih sredstava za obavljanje posla
kao zgrade, postrojenja, tvornice i zalihe. Radi se samo o pripremanju informacije
osiguratelju prekida poslovanja o vrijednosti sredstava, jer trebaju znati na koji način
proizvodni rizik može biti eliminiran ili smanjen i kako su poslovni procesi međusobno
povezani. Tamo gdje procjenitelji materijalne štete izvješčuju o onome što stvarno vide,
odnosno na bazi materijalnih činjenica procjenitelji prekida poslovanja mnogo su više
zabrinuti sa stvarima koje su u određenom smislu stvar mišljenja; može postojati veliki
178
broj suprotnih mišljenja od strane različitih ljudi u istom trgovačkom društvu. Jedan od
težih dijelova izviješća je i koja bi to maximalna šteta mogla pogoditi tvrtku.
Činjenica je u svakom slučaju u tome da je maximalna šteta koju neka tvrtka može
pretrpjeti totalna šteta odnosno gubitak svih prihoda koja u odnosu na osiguratelja
predstavlja može značiti ukupnu svotu osiguranja. Ukupan gubitak prihoda za osiguranika
ne mora biti i ukupna svota osiguranja za osiguratelja jer on ne osiguravaju sve dijelove
ukupnog prihoda , ali u ovom dijelu diskusije to i nije toliko važno. Bitno je i potrebno
istaknuti moguću svotu osiguranja odnosno maksimalnu štetu u izvještaju o prekidu
poslovanja zbog samog ugovaratelja (osiguranika) kako bi on sam mogao shvatiti svu
težinu rizika koji je predviđen za osiguranje. Format i poglavlja izviješća o prekidu
poslovanja u svakom bi slučaju trebali sadržavati slijedeće informacije:
• Naziv osiguranika
• Opis poslova koje obavlja
• Mjesto osiguranja i sredstva s kojima se posao obavlja
• Detalje o prodaji proizvoda koji se proizvodi
• Korištene sirovine, ostala sredstva korištena u proizvodnji
• Izvor sirovina i drugih sredstava za proizvodnju
• Detalji o postrojenju
• Dobavljači energije i ostalih sredstava
• Zaposlenici, kupci
• Zalihe u upotrebi
• Informatika
• Specifična područja u kojima se odvija proizvodnja i gdje je
poslovanje osjetljivo
Izviješće je čitajući u mnogim detaljima isto ili veoma slično “Risk managementu”
i “Planu za revitalizaciju poslovanja nakon nezgode”, međutim oni su vrlo važni jer se
odnose na stvari koje se moraju rješavati u slučaju prekida i nezgode koje uzrokuju
materijalnu štetu osiguranika i koje posljedično vode do štete s osnova prekida rada.
Takve štete mogu nastati u mnogim oblicima, a i druge vrste nezgode se mogu dogoditi u
poslovanju koje nemaju za posljedicu materijalnu štetu osiguranika, ali mogu za
posljedicu imati gubitak prihoda. Osnovni koncept osiguranja prekida poslovanja je da
police ukljućuju formulu po kojoj se iznos naknade koji treba biti plativ po polici može
izračunati. Pokriće je predviđeno za zaštitu bruto dobiti poslovanja i fiksnih troškova kako
bi vlasnici i dioničari mogli ostvarivati određeni prihod bez obzira što se smanjenom
prodajom zbog prekida poslovanja smanjuje i prihod. S obzirom na činjenicu da svaka
polica ima svoj koncept ili formulu temeljem koje se plaćaju i štete vrlo je važno da
osiguranici razumiju u potpunosti dijelove tog koncepta i točno ih ispišu u policu
osiguranja ono što se namjerava osigurati. To se posebno odnosi na definiciju bruto dobiti
i dobiti što mora biti definirano u polici osiguranja. Ono što je za osiguranika bruto dobit
ne mora biti i za osiguratelja Prava iz ugovora o osiguranju trebaju rezultirati plaćanjem
očekivanog iznosa štete.
Pitanja koja zbog toga moraju biti postavljenasu:
• Koje informacije moraju biti ubačene u policu osiguranja?
• Kako se pregovaralo o ugovoru?
179
• Kako se kalkulira iznos koji će se platiti kao naknada za
pretrpljenu štetu?
Osiguranje je samo jedna od tehnika za rješenje problema izloženosti, ali za sada
ipak najsigurnija i najprimjerenija za situacije u kojima osiguranci nisu u stanju sagledati
svu svoju izloženost.Svaka osiguravajuća tvrtka ima svoje cjenike i uvjete za osiguranje
temeljem kojih sklapa ugovore o osiguranju međutim ti cjenici su rezultat najčešće
velikog broja jedinica izloženih istom riziku i štetovne statistike u određenom
vremenskom razdoblju. Činjenica je da rizici postaju sve složeniji odnosno imovina koja
je izložena tim rizicima može pretrpjeti izrazito visoke i nepredvidive štete. Štete od
prekida rada su samo jedne od njih i one zahtjevaju daleko veću spoznaju o riziku kao
uzroku takvih šteta.
180
7 Poglavlje
ALL RISKS OSIGURANJA

All risks osiguranja imovine, ARPI
Nastanak all risks osiguranja imovine
Osiguranje multinacionalnih tvrtki
Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje
Aktiviranje pokrića
Teret dokazivanja štete
Struktura all risks police osiguranja
Dodatak- Primjer All Risks Property Insurance police(ARPI)
All risks osiguranje elektronike (Comprehensive electronic insurance)
Sadržaj pokrića
Pokriće materijalne štete(EEI)
Pokriće za podatke (DIC)
Pokriće za povećane troškove rada( ICOW)
Pokriće za software(SIC)
Pokriće za prekid poslovanja i gubitak dobiti (EEI/BI/LOP)
Područje primjene CEI
Analiza izloženosti riziku nastanka štete
Struktura šteta
Način osiguranja
Ugovaranje osiguranja
Risk management osiguranja građevinstva i montaže , CAR,EAR
Opseg pokrića standardnih uvjeta za osiguranje građevinstva i
montaže
Usporedba standardnih i CAR , EAR uvjeta za osiguranje
Ugovaranje osiguranja
Extended maintenance period
Cross liability clause
Sekuritizacija,finite risk solution,surety bonds
Dodatak: Munih Re Contractor all risk Uvjeti za osiguranje
Klauzule u osiguranju CAR-a
Dodatak Upitnici za osiguranje
181
7.1. ALL RISKS OSIGURANJA IMOVINE (ARPI)
“Da li mi trebamo osiguranje? Zašto moramo plaćati promijenljivu premiju

svake godine koja nije kreirana na našim potrebama za osiguranjem već se temelji
na nekim iracionalnim faktorima koji upravljaju tržištem osiguranja? “83
U ovom ćete naslovu dobiti odgovore na slijedeća pitanja:
Kako je došlo do nastanka all risks osiguranja?

U ćemu se ona razlikuju od standardnih osiguranja?
Koje vrste all risks polica postoje na tržištu osiguranja?
Tko sve može ugovoriti all risks osiguranje?
Da li je ono povoljnije od standardnih osiguranja na tržištu?
Isključenja iz osiguranja u all risks polici osiguranja.
Kakva je struktura all risks police osiguranja i kako se ona kreira?
Što je to captiv?
Što je to fronting?
Od svojih početaka pa do danas industrija osiguranja prolazila je kroz različite
faze, uzlete, stagnacije, ali kao i svi proizvodi koji svoje mjesto imaju na tržištu bitno je
bilo što se nudilo i uz koju cijenu. Konkurencija je nemilosrdna, ona ne priznaje
kašnjenje, loše proizvode, loše proračunate marketinške pristupe, već kvalitetu,
prepoznatljivost, prihvatljivost, cijenu, a što se usluge osiguranja tiče prije svega
sigurnost. Osiguranje je stvar povjerenja, sigurnosti i renomea kuće koja ga prodaje.
Tržište se više ne zadovoljava klasičnim osigurateljnim proizvodima, kao što su
osiguranje od požara, loma, krađe i razbojstva itd. Ono traži nešto novo, sofisticiranije,
novi pristup u nuđenju osiguranja, razrađenije proizvode osiguranja prilagođene njihovim
potrebama i standardu, analizu rizika. Ukratko traže nove oblike prodaje. Osiguranici
više ne traže osiguratelje već oni njih.
All risk osiguranja jedan su od oblika različitog pristupa poslovima osiguranja i
dugo su vremena korištena kako bi se prikazala sva raznolikost različitih tipova
osiguranja uključujući All risk za osiguranje radova (montaža i građevinstvo ) i All risk
uvjeta transportnih osiguranja. U nastavku ćemo se usredotočiti na “ All risk osiguranja
imovine “(koje ćemo od sada zvati ARPI84).
Cilj nam je prije svega pokušati istražiti i odgovoriti na osnovno pitanje što to novoga
nude All risk uvjeti za osiguranje prvenstveno u pogledu osiguranja imovine, koje su
prednosti ove vrste osiguranja, a koji su njegovi nedostaci. Isto tako trebali bi dobiti
odgovor na pitanje kome takvu vrstu osiguranja možemo prodati i koja su nam sve znanja
potrebna da bi obućili kadrove za njihovu realizaciju. Posebna problematika je plasman
all risk programa na Hrvatskom tržištu putem brokera ili inozemnih osiguravajućih
društava usko vezano uz fronting aranžmane. Ako na trenutak zaboravimo standardnu
83
John Hanson and Christopher Henley, ALL RISK PROPERTY INSURANCE , second edition, LLP
Professional Publishing 69-77 Paul Street London EC2A 4LQ Great Britain, 1995, p.2.
84
All risk property insurance – Poseban naziv za osiguranje svih rizika u osiguranju
imovine
182
podjelu osiguranja prema vrstama, i skupinama i usredotoćimo se na osiguranike (klijente,
kupce osiguranja) vidjet ćemo da ih možemo podijeliti na dvije osnovne grupe nama
poznate kao pravne osobe i fizičke osobe, odnosno komercijalne i osobne linije
osiguranja. Svaki osiguratelj vrši analizu tržišta, svojih kapaciteta za ugovaranje
osiguranja, reosiguranja, konkurencije i svojih mogućnosti na njemu, koje uglavnom
ovise od njegovih resursa koji se u industriji osiguranja manifestiraju u raznolikijim i
jeftinijim proizvodima koje nudi. Hrvatsko tržište osiguranja u dijelu osiguranja pravnih
osoba (komercijalne linije) traži nešto novoga, jer mu je od postojećih proizvoda
osiguranja ponuđeno praktički sve, a ono za što je najviše zainteresirano je da aktivno
sudjeluje u kreiranju pokrića i premije (cijene) osiguranja, jer te iste troškove planira
u okviru svih troškova poslovanja. U tom smislu možemo govoriti o prvim začecima
risk managementa unutar velikih osiguranika. Nije rijetkost na tržištu osiguranja da,
veći osiguranici traže jednu policu za osiguranje požara, loma, i nekih drugih rizika, a još
češće franšize u osiguranjima u kojima se ne primjenjuju (požar). Isto tako traže
istovjetne uvjete i cijene osiguranja za cjelokupnu grupaciju koja se osigurava, bez obzira
gdje se ona nalazila, a poneke velike tvrtke traže direktan pristup reosigurateljnom tržištu
osiguranja. U nastavku će trebati dati odgovor na pitanja kao; što su to master police, što
je to globalni program osiguranje, itd. S druge strane imamo grupu fizičkih osoba ili
liniju osobnih osiguranja koja će potencijalno biti najveći izvor nove premije osiguranja.
Za ovu će grupu biti od bitne važnosti imati odgovarajuću zastupničku mrežu
potpomognuto matičnom kućom, suvremenim kanalima prodaje od interneta, banaka,
oglasa itd. Konačno, svaki početak u radu pojedine osiguravajuće tvrtke počinje s radom
na osiguranju fizičkih osoba (život, kućanstvo, auto odgovornost), jer ono daje najveću
sigurnost u rezultate poslovanja, a ne iziskuje podjelu rizika s drugim osigurateljima ili
reosiguranje. Pretpostavljajući da nam je sve jasno što treba učiniti po pitanju osobnih
osiguranja koja su na neki način zanemarena, jer traže više napora za realizaciju
individualno male premije osiguranja, naša će pažnja u nastavku biti usmjerena na velike
gospodarske subjekte ili komercijalne linije osiguranja, gdje je trenutačno najveća
konkurencija zbog visokih premija osiguranja, različitosti uvjeta i cjenika pod kojima se
ona prodaju.
7.1.1. Kako je došlo do nastanka all risks Uvjeta za osiguranje
Osnovna karakteristika All risk uvjeta je činjenica da osiguranje nije limitirano

imenovanim vrstama rizika (opasnosti) od kojih se imovina ili nešto osigurava. Drugim
riječima osigurano je sve osim onoga ili onih opasnosti koje su izričito navedene u
odredbama o iskljućenju iz pokrića. Ova odredba dala je veliku dozu fleksibilnosti u
ugovaranju većih poslova osiguranja u tzv., komercijalnim linijama osiguranja i postalo
idealnim sredstvom zaštite gdje je kupac osiguranja dobio snagu pregovaranja o uvjetima,
a time i premiji osiguranja. Ironično ili ne, ARPI85 na tržištu osiguranja imovine
najvjerojatnije su prvo bili razvijeni u USA, a uzor su imali u uvjetima za osiguranje
kućanstva, kao svojevrstnom paketu rizika ili opasnosti sjedinjenih na jednom mjestu u
polici. Način na koji se osigurani rizici slažu u osiguranju kućanstva slažu se i u All risk
uvjetima za osiguranje imovine, građevinstva ili montaže u tzv.komercijalnim linijama ili
85
All risks property insurance – Osiguranje imovine od svih rizika
183
osiguranjima velikih gospodarskih subjekata, ali na daleko temeljitiji način, nakon
detaljnog ispitivanja rizika u svim njegovim dijelovima i izrađenim ekspertizama.
Nastanak “ARPI” uvjeta za osiguranje u Europi bilo je prije svega povezano s pojačanom
potražnjom multinacionalnih kompanija za proširenim pokrićem. Ovaj tip pokrića je u
Europi, a pogotovo u Engleskoj, bio dostupan i prije 1982., ali na netarifnom tržištu
osiguranja. Brisanjem razlike između tarifnog i netarifnog tržišta osiguranja All risk uvjeti
postali su prihvaćeni od većine osiguravatelja, ali s toliko različitih varijacija da je
nemoguće utvrditi jednu standardnu All risk policu osiguranja. Naprotiv mnoge
police uopće ne odgovaraju all risk polici za osiguranje iako se tako zovu. Svaka polica
osiguranje je u funkciji na svoj specifičan način sa određenim dijelovima, koji su
zajednički za sve ARPI police osiguranja.
Osnovni cilj svake osiguravajuće tvrtke uvijek je bio raširiti rizike. To je imalo
smisla s obzirom da su osiguravajuće tvrtke same ili preko reosiguratelja povećavale
svoje kapacitete nošenja rizika. U posljednjih 20 godina, ipak, tradicionalni kupci takvih
osiguranje postajali su sve veći i veći i sofisticiraniji. TIMES–ova lista najvećih
kompanija u UK pokazuje brojku od 68 tvrtki s godišnjim prihodom od GBP 3,250
miliona £. Tipično velike multinacionalne kompanije imaju i veći kapital koji je više puta
veći od kapitala osiguravajuće tvrtke.86
U svakom slučaju takve kompanije mogu napraviti određene uštede na premiji
osiguranja na tzv. mekim tržištima osiguranja, ali one stvarno žele imati predvidljive
troškove osiguranje.Upravo zbog toga osiguratelji i brokeri trebali su redefinirati usluge
koje pružaju. Koja se “dodatnu vrijednost“ može dobiti iz dogovora “cash for cash“?
Poslovno prijateljstvo u kojemu osiguratelj aktivno kontrolira imovinu, daje savjete
o načinima zaštite iste imovine i u kojemu osiguratelj aktivno asistira u obradi
osiguranikovom shemom zadržavanja dijela rizika ima smisla, a povratno
osiguranik dobiva razumijevanje rizika kojeg osigurava. Ono što je još značajnije,
osiguratelj postaje blizak osiguraniku i postaju jedan drugome oslonac. U nastavku ćemo
vidjeti da je osnovno u sklapanju ugovora o osiguranju princip “maksimalno dobre
vjere”. Ipak, ovaj je koncept je baziran na pretpostavci da osiguranik zna sve o osiguranju,
a da osiguratelj ne zna ništa. U stvarnosti to je obrnuto. Sigurno je da velike kompanije
gledajući unaprijed, o osigurateljima svoje imovine, očekuju više za premiju koju plaćaju.
One mogu očekivati da je osiguravatelj sposoban za prihvat velikih rizika na svoj teret
tzv. “net line” 87 kako bi se izbjegli povećani troškovi osiguranja zbog predaje rizika u
reosiguranje. Slijedeće što takve tvrtke očekuju od svog osiguratelja je da mu daju ocjenu
i snimku rizika u smislu smanjenja troškova osiguranja, bilo zadržavanjem ili nošenjem
rizika same tvrtke ili plaćanjem premije. Ova ekspertiza se radi u vidu tehničkog savjeta,
savjeta po pitanju prijave šteta ili čisto financijski savjet. U ovom je poslu ključno da se
osiguraniku da nešto u smislu osigurateljne i reosigurateljne usluge koju on sam ne može
ostvariti. Transfer rizika ili podjela rizika više nisu dovoljne aktivnosti koje zadovoljavaju
takvog osiguranika.
86
Cf.Ibidem ,p.8
87
C. Bennet, Dictionary of Insurance, Longman group UK Limited, 1992., p.227. – USA termin ,a odnosi
se na dio rizika koji osiguravatelji zadržavaju za sebe . Šira definicija pod imenom “net line underwriter
“ podrazumijeva prihvaćanje određenih poslova osiguranje s namjerom da se cediraju reosiguratelju u
cijelosti . Ugovaratelj djeluje kao fronting kompanija ili agent.
184
Što se dešava na hrvatskom tržištu osiguranja? All risk programi, bilo za
osiguranje montaže ili građevinstva, prisutni su i u Hrvatskoj kroz fakultativne ugovore o
reosiguranju ili su prisutni u praksi, kao uvjeti najvećih reosiguratelja Munich RE-a ili
Swiss Re-a koji su općenito, najprihvatljiviji i najbolji prema saznanjima osiguratelja i
osiguranika. All risk osiguranja imovine kao programi domaćih osiguravajućih tvrtki do
sada se nisu pojavljivali na tržištu osiguranja, ali su prisutni all risk programi inozemnih
osiguravajućih i reosiguravajučih tvrtki putem frontinga. Non admited insurer 88 koristi
se frontingom kao načinom plasiranja svojih programa osiguranja na tržištima na kojima
fizički nije prisutan. O čemu se u stvari radi? Svaka osiguravajuća tvrtka koja namjerava
obavljati svoje poslovanje u određenoj državi mora zadovoljiti uvjete koje za to iziskuje
zakonodavstvo te države. Drugim riječima, podružnice inozemnog društva za osiguranje i
posredovanje u osiguranju moraju imati autorizaciju ili dozvolu za rad nadzornog tijela.
Prije toga moraju zadovoljiti sve uvjete predviđene Zakonom o osiguranju. Pojedinačni
all risk programi najčešće na naše tržište dolaze putem inozemnih posrednika u osiguranju
registriranih u Hrvatskoj. Sklapanje ugovora o osiguranju s posrednikom ili osigurateljem
koji je propustio uskladiti svoje poslovanje sa Zakonom može uzrokovati vrlo ozbiljne
probleme za obje strane u ugovoru o osiguranjun ili reosiguranju, jer takav ugovor o
osiguranju postaje ilegalan i nema pravosnažnosti, ne samo za osiguratelja, već i
prevarenog osiguranika. Fronting aranžmani, kao tehnika za obavljanje poslova
osiguranja osiguratelja na tržištima gdje ti osiguratelji nemaju registriranu tvrtku (non
admited insurer) samo je vješt način izvlačenja premije osiguranja iz zemlje, gdje se
osiguranje ugovara i ako ti poslovi nisu zakonom regulirani može doći do prilične štete u
nacionalnim gospodastvima tih zemalja bez obzira što se papirnato sve vodi, kao da je taj
osiguratelj ugovorio i policirao premiju osiguranja, a u stvari se radi o odljevu premije
osiguranja u inozemstvo. Prema novom Zakonu o osiguranju89 društvo za osiguranje u
Hrvatskoj mora reosiguranjem pokriti samo onaj dio preuzetih osiguranih rizika koji
prema tablicama maksimalnog pokrića prelaze vlastite udjele ili vlastite pridržaje u
kompenziranju rizika . Isto tako u čl. 130 ZO-a društvo za osiguranje mora za svaku
poslovnu godinu prihvatiti program reosiguranja u kojem će biti vidljivi vlastiti udjeli
prema pojedinačnim vrstama osiguranja. Drugim riječima, fronting poslovi, iako se
izrijekom u ZO ne spominju, odnosno 100% - tno cediranje rizika inozemnom
osiguratelju uz beznačajnu proviziju su limitirani samo na iznose rizika koji prelaze
vlastite pridržaje osiguratelja.
Poslovanje osiguravajućih i reosiguravajućih tvrtki unutar Europske unije
regulirano je direktivama EU posebno nakon usvajanja “Direktive o velikim rizicima”
od 01. srpnja 1990., kojom je osiguravajućim tvrtkama omogućeno sklapanje takvih
poslova unutar EU bez uvjeta da imaju osnovane svoje podružnice u tim zemljama. Vrste
osiguranja koje su na taj način bile dostupne ipak su limitirane samo na velike rizike,
određene vrstom rizika i vrstom osiguranika. Direktivom se dozvoljavalo osiguranje od
rizika požara i ostalih prirodnih nepogoda (sve vrste šteta ili gubitaka na imovini zbog
požara, eksplozije, oluje, prirodnih katastrofa osim šteta od nuklearne energije, klizanja
88
Osiguravatelj nedostupan na domaćem tržištu osiguranje. Izraz koji se upotrebljava za inozemnog
osiguravatelja koji nudi osiguranje koja nije moguće kupiti na domaćem tržištu osiguranja
89
čl. 129 i čl.130., 2005.
185
tla i drugih šteta). Osiguranik je morao zadovoljiti dva od tri uvjetovana kriterija, a to
su:90
a) bilanca koja ne može biti manja od 6,2 mio. Eura;
b) netto ukupan prihod od 12,8 mio. Eura;
c) i prosječno 250 zaposlenih u obračunskoj godini
Upravo zbog toga mnoge veće tvrtke kupujući ARPI pokriće od nedomicilnih
osiguratelja imale su pokriće za takvo poslovanje u Direktivi EU. Nakon implementacije
Treće neživotne direktive o osiguranju91 amandmanom na Regulativu o osiguravajućim
kompanijama (Treća direktiva o osiguranju od 01.Jula 1994.), dati su početni okviri
koji se ipak nisu smatrali tako značajni. Prema ovom okviru, masovni rizici mogu isto
tako biti ugovarani kao i veliki rizici, ali ovdje postoje određene extra mjere zaštite
osiguranika koje se ne primjenjuje na velike rizike, kao što je to već istaknuto. Na
primjer, postoji veliki i širok izbor zakona koji reguliraju i koji su na raspolaganju
osiguraniku po pitanju velikih rizika nego za masovne rizike prema okvirima Direktive
EU. U najgorem slučaju ipak, osiguravajućim kompanijama koje rade i imaju svoju
direkciju u nekoj od zemalja članica EU dozvoljeno je ukoliko su registrirane za sklapanje
ARPI pokrića, ugovaranje tog osiguranja u cijeloj Europi uključujući UK. Zbog toga je
EURO ARPI sada dostupan, dozvoljavajući osiguraniku pojedine zemlje članice EU i
njegovim podružnicama po cijeloj Europi da se osigura po samo jednoj polici.Pristupom
EU, nije teško zaključiti kako će se razvijati poslovi osiguranja u Hrvatskoj u tvrtkama
koje su u pretežito inozemnom vlasništvu.
7.1.2. Kako multinacionalne tvrtke osiguravaju svoju imovinu izvan granica

EU?
Mnoge nultinacionalne kompanije koje svoje poslovanje proširuju izvan granica

EU, ako želi imati istu osigurateljnu zaštitu, kao u matičnoj zemlji žele i dalje zadržati
kontrolu nad osiguranjem svojih interesa u tim zemljama, iako njihov izvorni osiguratelj
nema registraciju za poslovanjem u toj zemlji. Ponekad i zakonodavstvo tih zemalja
onemogućuje poslovanje njegovog osiguravatelja u toj zemlji. Multinacionalne tvrtke,
ipak, zadržavaju konzistentno pokriće svojeg all risk programa upotrebljavajući svojeg
osiguravatelja kao reosiguravatelja lokalne osiguravajuće tvrtke. Zbog takve politike
multinacionalnih kompanija, fronting aražmani s lokalnom osiguravajućom kućom su
takvi da oni uopće ne nose rizik ili zadržavaju dio rizika određenog zakonskim propisima
države. Najveći dio rizika reosiguran je preko fronting aranžmana inozemnog
osiguratelja all risk aranžmana.
Takvi aranžmani uzrokuju prilično problema za osiguratelje (reosiguravatelj)
multinacionalnih kompanija. To je posebno istaknuto, ako tvrtka koja se osigurava nije
dio globalne organizacije klijenta iz inozemstva već u vlasništvu lokalnih pravnih
subjekata. Mnoge korporacije i osiguratelji industrijskih rizika u USA odavno su bili
prisiljeni "rentirati" licenciranu osiguravajuću kuću kako bi zaobišli zakonske odredbe
pojedine države. Unatoč tome, država Florida zabranjivala je fronting aranžmane gdje se
više od 50 % rizika cedira neregistriranom osiguratelju/reosiguratelju. Nacionalna
90
J.Hanson , C.Henley., op.cit.p16. -“Large risks Directive” od 01.lipnja 1990.
91
Treća Direktiva o neživotnim osiguranjima 92/46 , od 01. lipnja 1994.
186
Asocijacija za kontrolu osiguratelja prilagodila je 1993 zakon koji regulira fronting. Iako
je prva verzija predloženog zakona uključivala striktne odredbe koje su trebale zabraniti
fronting za Captiv92 osiguravajuće kuće konačna verzija zakona bila je restriktivna samo
na ograničavanje frontinga tamo gdje fronting osiguratelj određuje ugovaranje i
utvrđivanje šteta. Dodatno su captiv tvrtke u vlasništvu samo jedne pravne osobe bile
isključene iz odredbi ovog zakona. Vrlo često imamo situaciju da pojedine zamlje svojim
zakonima izričito zabranjuju osnivanje inozemnih osiguravajućih tvrtki, gdje su lokalne
osiguravajuće tvrtke u vlasništvu države ili su vrlo usko povezane s osiguranim tvrtkama i
organizacijama. U takvim uvjetima, ako se radi fronting aranžman može doći do vrlo
ozbiljnih problema pogotovo u situacijama većih šteta. Upravo zbog zaštitnih odredbi
domaćeg tržišta osiguranja koje su prisutne i u hrvatskom Zakonu o osiguranju strane
osiguravajuće kuće i brokeri od vitalnog značaja smatraju ugrađivanje određenih klauzula
kao na primjer “claims controle clause” 93. Svaka od tih klauzula ugovara se posebno,
kao preduvjet da bi šteta bila plativa, a adekvatna “klauzula o kontroli šteta” može glasiti
na slijedeći način:94
“Premda je sve, što je sadržano u ugovoru o osiguranju preduvjet buduće obveze
reosiguratelja po tom dogovoru, podrazumijeva se, da svaka od slijedećih podklauzula
čini sastavni dio tog dogovora:
1 Osiguratelj će, nakon saznanja bilo kakve štete ili više šteta koje mogu izazvati
potraživanja po toj polici, odmah obavijestiti reosiguratelja telefaksom ili telefonom;
2 Osiguratelj će poduzeti sve potrebne korake da ispita nastalu štetu i moguće
potraživanje, a nakon dobivenih informacija iste proslijediti reosiguratelju. Ovaj će proces
biti kontinuirani proces i osiguratelj će nastaviti davati potpune potrebne informacije
reosiguratelju povremeno, a odnose se na sva kretanja i promjene rizika koji se osigurava.
3 Reosiguratelj može odrediti procjenitelja, pravnog savjetnika ili eksperta u ime
osiguratelja gdje on smatra da je to potrebno u cilju točnog utvrđivanja i procjene nastale
štete;
4 Reosiguratelj će biti odgovoran za priznavanje i potvrđivanje naknade koja treba
biti plaćena, bilo nagodbom, akontacijom ili na bilo koji drugi način, a reosiguranik neće
biti ovlašten da preuzme bilo koju od navedenih funcija bez pismenog ovlaštenja
reosiguratelja;
92
Captiv insurance company – Kaptiv osiguravajuća tvrtka je tvrtka osnovana od različitih tvrtki radi
podmirenja njihovih osigurateljnih potreba ; to je najsofisticiranija forma samoosiguranja. Kaptiv je tvrtka
kćerka neke druge tvrtke ili grupe njih s istim osigurateljnim problemima. Obično, ali ne uvijek Kaptiv
tvrtke osnivaju se u zamljama s najmanjim taksama tzv. “ tax havens” . Osnivanjem Kaptiva dobivaju se
porezne olakšice koje nisu dostupne osnivanjem drugih formi samoosiguranja. Premije osiguranja
zadržavaju se da bi se pokrili mali gubici na malim štetama , a u slučaju da šteta nema sredstva se
investiraju kratkoročno u druge poslove. Neke Kaptiv tvrtke postale su s vremenom ugovaratelji značajnije
mase premije osiguranja za druge tvrtke . Mnoge Kaptiv tvrtke operiraju i na tržištima reosiguranja u zemlji
i inozemstvu. Kaptiv tvrtke djelujući kao of shore tvrke mogu biti vođene od strane osiguratelja, posrednika,
ili specijaliziranim ugovarateljima osiguranja dajući razne olakšice u poslovanju po pitanju reosiguranja.
Danas postoje razne vrste Kaptiv tvrtki obavljajući razne vrte osiguravajućih poslova i u tom smislu
razlikujemo; Čiste Kaptiv tvrtke, grupne Kaptiv tvrtke, životno kreditne kaptive, kaptive u vlasništvu
agenata, i multi vlasničke kaptive. Isto tako postoje i Rent- a- kaptiv.
Izvor: C. Bennett, Dictionarx of insurance,Financial Times Pitman Publishing,London ,1992 p.54
93
Klauzula o obveznom prijavljivanju svake štete reosiguratelju te dobivanje njegove suglasnosni po pitanju
procjene , likvidacije i plaćanja.
94
J.Hanson ,C.Henley, Op.Cit p.48
187
5 Reosiguratelj može preuzeti obranu od bilo kojeg pravnog postupka poduzetog
od strane osiguranika prema osiguratelju;
6 Reosiguratelj može narediti osiguratelju da započne s postupkom subrogacije
prema trećoj osobi. Ostali uvjeti koje osiguratelj all risk programa osiguranja imovine
može ugraditi u ugovor odnose se na ugovaranje, tekst police osiguranja (wording),
plaćanje premije itd.” Ipak sa svim tim osiguračima nema garancije da će sudovi zemlje u
kojoj je fronting rađen potvrditi uvjete fronting aranžmana. Zbog svega toga strani
osiguravatelji nastoje u fronting aranžmane ukljućiti i primjenu inozemnog
zakonodavstva. Kako nam nije namjera raspravljati o zakonskim preduvjetima za rad i
osnivanje pojedinih inozemnih osiguravajućih tvrtki u nastavku ćemo se usredotočiti na
karakteristike i način kreiranja all risk programa na hrvatskom tržištu osiguranja.
7.1.3. Osnovne karakteristike all risks uvjeta za osiguranje
Osnovna karakteristika je, a ujedno i odredba uvjeta za osiguranje da će polica

osiguranja pokriti sve rizike koji prijete fizičkom uništenju ili oštećenju u pogledu
imovine navedene u polici osiguranje. Neke police mogu jednostavno imati i odredbe da
polica pokriva oštećenje ili uništenje imovine bez navođenja koja je to imovina, ali u
odredbama o isključenjima može navesti imovinu koja je isključena iz osiguranja.
Tipična imovina koja se osigurava je sva stvarna imovina, kao tvornice, skladišta i njezin
sadržaj, zalihe, osobna imovina, ako je specificirana, jer je inače isključena iz pokrića.
Razna postrojenja su najčešće pokrivena i osiguranjem od rizika loma u sekciji I –
materijalne štete, te na taj način uvelike smanjila potrebu za posebnim osiguranjem
strojeva od rizika loma. Ugovaranje pojedinačnog rizika ili lokacije može biti nepoželjno
kada globalni program zajedno pokriva recimo 10 – 20 miljardi $. Premija može biti i
nekoliko miliona $ što je u svakom slučaju atraktivno, ali manje je atraktivna šteta od
nekoliko stotina miliona $ na određenom postrojenju koje nije bilo adekvatno obrađeno i
procjenjeno od strane ugovaratelja osiguranje. U hrvatskim uvjetima dobra strana all risk
uvjeta za osiguranje bila bi rješavanje problema osiguranje loma strojeva koje bi bilo
inkorporirano u sekciju I osiguranja materijalnih šteta na imovini. S druge strane,
pretjerano administriranje s malim lomaškim štetama bilo bi eliminirano uvođenjem većih
franšiza karakterističnim za sve all risk uvjete za osiguranje. Trenutačna stagnacija u
ugovaranju premije osiguranja loma strojeva ili njezin pad prisutan na tržištu osiguranja iz
razloga što ne postoji više interes za osiguranjem ukoliko nema šteta, bio je vjerojatno
prisutan i na drugim tržištima osiguranja. U nastojanja da dio tih problema riješe i sprijeće
gubitak premije osiguranje kreirani su all risk uvjeti za osiguranje imovine koji su
uključivali i rizike prije toga obuhvaćene u osiguranju strojeva od loma. Kao što je već
spomenuto, all risk police variraju ovisno od toga da li odredbe o osiguranju definiraju
osiguranu imovinu ili jednostavno definiraju cijelu imovinu, a u klauzulama o iskljućenju
isključuju određenu vrste imovine iz pokrića. Neke police će posebno specificirati “
zgrade i sadržaj” dok će drugi definirati osiguranu imovinu kao“stvarna imovina” koja će,
ako drugačije nije definirano u uvjetima, uključivati svu imovinu koja dotiće tlo i zato će
možda ukljućivati razne nasade i drveće oko zgrade. Takva odredba može isto tako
uključivati i podzemne objekte kao kanalizaciju, tunele i cjevovode. Najčešće će ipak
polica osiguranja, ako odredba o predmetu osiguranje “imovine” iskljućivati u odredbama
o isključenju ceste, puteve, podove, mostove,nasade i imovinu u montaži i građenju.
188
Isto tako karakteristično je za sva All risk osiguranje da, iz pokrića isključuju
cestovna motorna vozila i druga sredstva prijevoza kao, plovila, zračna prijevozna
sredstva i željeznicu. Određena vrsta imovine koju je teško vrednovati kao što je staklo,
porculan, lomljivi predmeti, predmeti precizne obrade, razna zlatnina i dragulji, rijetke
knjige (stare), umjetnička djela, novac, čekovi, kreditne kartice. Police će isto tako varirati
s obzirom da li pokrivaju kompjutore i podatke standardno ili kao proširenje pokrića.
ARPI police isto tako mogu pokrivati osiguranikov interes u imovini koju posjeduje netko
drugi.
7.1.4. Kada se aktivira pokriće za fizički gubitak ili oštećenje?
Pokriće se aktivira dokazivanjem fizičkog uništenja ili oštećenja imovine

navedene u polici osiguranja. U cilju definiranja aktiviranja pokrića nije potrebno
razmatrati značenje štetnog događaja osim u slučaju kada se primjenjuju franšize.
Uništenje ili oštećenje osiguranje imovine mora biti apsolutno, a ne vremenski
ogranićeno. Mnoge, ako ne i sve ARPI police sadrže specifičnu klauzulu koja iskljućuje
indirektne ili posljedične štete na imovini, ali istovremeno se postavlja pitanje da li je
takva klauzula potrebna. U kontekstu All risk uvjeta za osiguranje imovine općenito je
prihvaćeno da posljedična šteta ili financijski gubitak nije prihvaćen ukoliko nije
dogovoreno (ukljućeno) odgovarajuće proširenje pokrića. Fizička šteta zahtjeva fizičku
promjenu na osiguranoj imovini, a ne jednostavno smanjenje vrijednosti. Na primjer,
tvornica može biti pogođena potresnim udarom osiguranim po ARPI uvjetima. Objekt ne
mora biti fizički pogođen, ali na samu tvornicu ima utjecaj u smanjenju njene vrijednosti
od strane potencijalnog kupca koji je zabrinut od efekta potresa u budućnosti. To svakako
neće biti predmet osiguranje All risk police za osiguranje, ali su takve stvari potakle
diskusiju o ukljućivanju riječi “fizička” prije riječi šteta u polici.
7.1.5. Na koga pada teret dokazivanja štete ?
Značajni pokazatelj koji razlikuje ARPI police osiguranje od police

osiguranje požara je, da ona pokriva štete osiguranika od fizičkih šteta nastalih iz
bilo kojih uzroka i opasnosti. Svakako, osim te osigurateljne klauzule polica će
uključivati klauzule za isključenje pokrića za različite rizike kao, nuklearna eksplozije,
recimo poplave i nekih drugih opasnosti za koje je predviđeno posebno ugovaranje ili
definiranje podlimita. Postavlja se pitanje da li je stvarno ARPI polica različita od
standardne požarne police osiguranje? Nakon primjene svih isključenja iz osiguranja bilo
opasnosti ili specifičnih predmeta osiguranja osiguranik stvarno može biti ostavljen s
pokrićem samo dijela rizika, inače pokrivenih standardnom požarnom policom. Ključni
faktor u razlikovanju ARPI police od standarnih nalazi se u obvezi dokazivanja
nastale štete. U klasičnoj požarnoj polici osiguranja osiguranik mora dokazati da je šteta
uzrokovana požarom ili nekim drugim uzrokom pokrivenim požarnim paketom
osiguranja. Po ARPI polici osiguranik mora samo dokazati da se dogodila šteta, koja je
predmet osiguranja i da je slučajna, a obveza dokazivanja da šteta nije pokrivena
osiguranjem zbog isključenja u uvjetima prebacuje se na osiguratelja. Zbog toga, je
neobično važno da isključenja u policu osiguranja budu stavljena s apsolutnom jasnoćom.
Kao pravilo, uvijek se pojavljuju izuzeci. Dodatna obveza osiguranika osim da dokaže
da se šteta dogodila, je da on mora dokazati da se šteta dogodila slučajno. Osiguranik
189
mora demonstrirati neke od abnormalnih okolnosti u vezi s oštećenom imovinom čak i uz
prisustvo specifičnih isključenja. Uobičajeno ARPI neće pokriti štete nastale uobičajenim
trošenjem i habanjem, neminovnom smanjenju vrijednosti, namjernim radnjama
osiguranika ili latentnog defekta svojstvenog u osiguranoj imovini. Ipak ne može se reći
da rizici kao latentni defect ili skrivena mana ne mogu biti pokriveni osiguranjem.Iako
već postoji velika osigurateljna praksa u svijetu po pitanju nastanka štetnog događaja po
ovim uvjetima i koji čine elemente nepredvidivog događaja ili nezgode zaključak i dvojba
je uvijek jedna, a to je “ tko mora dokazati što “. Problemi obično nastaju onda kada
postoji sumnja po pitanju uzroka nastanka štete.
7.1.6. Isklučenja u all risks polici osiguranja imovine
Kao što je već i istaknuto isključenja su od vitalnog značaja za svaku vrstu all risk
uvjeta za osiguranje, i do sada nije napravljen niti jedan njihov standardni format. Zbog
svega toga literatura grupira ta isključenja u nekoliko grupa koje povezuju neke
zajedničke karakteristike.
- Isključenja koja se odnose na štete uzrokovane nečasnim radnjama kao što su;
prijevara, krađe, i misteriozne štete.
- Isključenja koja se odnose na štet uzrokovane ratnim rizicima uključujući
terorizam i razne druge političke opasnosti
- Isključenja koja se zajednički odnose na suštinu all risk osiguranja i teret
dokazivanja Ova grupa uključuje isključenja za defektnu imovinu, kao skrivenu
manu, i latentni defekt, ali isto tako uključuje isključenja koja se odnose na
izvjesne događaje kao što i odredbe standardnih uvjeta za osiguranju govore da
se izvjesne štete ne mogu osigurati, zatim korozija, rđa, istrošenost, habanje itd.
Teorija ovu grupu isključenja naziva isključenja industrijskih opasnosti. U
svakom slučaju, ako sami kreiramo isključenja ova grupacija isključenja može biti
podjeljena u dvije grupe.
o Grupa isključenja industrijskih opasnosti ili rizika koja sadrže opasnosti,
kao krivi dizajn ili krivu izradu. Međutim i ova grupa isključenja može se
staviti u grupu s isključenjima tipa skrivenih mana i latentnog defekta.
o Posebna grupa isključenja odnosi se na industrijske i razne druge
procese kao nuklearna opasnost, kontaminacija, problemi s procesiranjem
zaliha, eksplozije kotlova, probleme s lomom i zavarivanjima, mehaničke
ili električne kvarove strojeva, istjecanja nafte iz rezervoara ili cjevovoda,
promjene temperature, boje itd.
o U istoj grupi mogu biti stavljena i isključenja kao katastrofalne prirodne
nepogode potres, ulegnuće i slijeganje tla, smanjivanje, pucanje, oluja,
poplava, ekstremne temperature, promjene u nivou vode, udari groma itd.
o Posebno poglavlje isključenja odnosi se na ona koja reguliraju
posljedićne štete obično isključene iz ARPI pokrića. Ova iskljućenja
odnose se na razne vrste posljedićnih šteta. Ponekad su neka od tih
iskljućenja možda i nepotrebna jer su već obuhvaćena u drugim grupama
isključenja, ali se navode zbog jasnoće osigurateljnog pokrića koje se daje
policom osiguranja.
190
Posljednjih godina svjedoci smo uvođenja europske i svjetske osigurateljne prakse na
hrvatskom tržištu, posebno putem međunarodnih brokera za osiguranje, te osiguravajućih
tvrtki u većinskom inozemnom vlasništvu. Oni se pojavljuju u ulozi kako posrednika za
osiguranje tako i posrednika za reosiguranje. To se može posebno vidjeti u tvrtkama gdje
se nude All risk uvjeti za osiguranje imovine po cijenama osiguranja neshvatljivim za
domaće osiguravajuće kuće koje nešto takvoga nemaju u svojoj paleti osigurateljnih
proizvoda, jer standardni ugovori o reosiguranju najčešće na pokrivaju all risks uvjete za
osiguranje. U ćemu je u stvari problem? Radi se o tome da je hrvatsko tržište osiguranja
uglavnom tarifno tržište osiguranja, dakle tržište s točno određenim cijenicima za
pojedine vrste osiguranje. U svijetu je odavno brisana razlika između tarifnog i
netarifnog tržišta osiguranja, a na našem tržištu tek se sada s izrazitom konkurencijom
bilježi netarifno određivanje premije osiguranja pogotovo imovinskih osiguranja.
Uglavnom se radi na smanjenju premije kako se ne bi izgubilo osiguranika. Kako i na koji
način te kuće određuju cijenu osiguranje za pojedini posao osiguranje uz All risk uvjete za
osiguranje imovine, poslovna je politika svake osiguravajuće tvrtke u svijetu pogotovo
kad ti uvjeti daju pokriće praktički za sve rizike od požara, loma, odgovornosti, prekida
proizvodnje bilo kao posljedica požara ili loma. Usvakom slučaju takve osiguravajuće
kuće imaju svojeg strateškog partnera u reosiguranju, jer jedino on može u takvim
slućajevima određivati cijenu osiguranja jer je on, po toj cijeni i dijeli s ostalim
reosigurateljima.
7.1.7. Sastavljanje all risks police osiguranja
Svaka all risk polica za osiguranje karakteristična je sama za sebe s posebnim

odredbama o osiguranju i isključenjima iz osiguranja. U inozemstvu su razrađeni posebni
programi za svaku od djelatnosti na nacionalnom i globalnom nivou i u tom smislu
možemo razlikovati globalne programe, od grupacijskih programa i raznih multiline
osiguranja. Ipak ono što im je zajedničko je da se sastoje od nekoliko osnovnih sekcija
spojenih u cijelinu All risk uvjeta za osiguranje. Sva bit uvjeta za osiguranje određena je
sadržajem tih sekcija. Svaka sekcija za sebe određuje opseg pokrića, iskljućenja i klauzula
koje u cjelini daju osigurateljno pokriće. Možemo slobodno zaključiti da je tehnologija
izrade svih all risk polica sastoji od nekoliko zajedničkih elemenata, a to su:
- popis ili schedule

- sekcije I – koja obrađuje all risk osiguranje imovine znači, materijalne štete i
koja može, ali ne mora uključivati štete loma strojeva i rizika potresa
o nju čine osigurateljna klauzula
o isključenja iz osiguranja
o odredbe o naknadi štete
o klauzule
o objašnjenja pojedinih izraza
191
- sekcije II – koja obrađuje osiguranje od odgovornosti( CGL95 police ili samo
GL policu osiguranje.
o Nju čine osigurateljna klauzula
o klauzule
- Sekcije III- koja obrađuje osiguranje uslijed prekida rada ili poslovanja kao
posljedica ostvarenih rizika iz sekcije I.
o Nju čine osigurateljna klauzula
o Klauzule
o Objašnjenja pojedinih izraza
- Opći uvjeti za osiguranje
- Opća iskljućenja iz osiguranje koja se primjenjuju na sve sekcije osiguranja
- Mjesto za potpis ugovornih strana iz ugovora o osiguranje
- Dodaci polici kao tumačenje pojedinih izraza ili klauzula o vinkulaciji.
Popis ili schedule sadrži sve bitne elemente police osiguranja dakle; osiguranik,
osiguratelj, datum početka i završetka osiguranja, predmet osiguranja, rizik ili opasnosti
koje se osiguravaju, odbitne franšize, svote osiguranja, premija itd.
Unutar svake sekcije, tehnika određivanja osigurateljnog pokrića ista je za svaku sekciju
osiguranja istaknutu u popisu. Dakle, svaka sekcija započinje definiranjem pokrića,
(upisivanjem osigurateljne klauzule), zatim definiranjem iskljućenja, te definiranjem
klauzula koja se primjenjuju na tu sekciju Naime All risk polica za osiguranje imovine ne
mora sadržavati druge dvije sekcije osiguranja. U našem primjeru All risk police u
nastavku premija osiguranja izražena je za svaku sekciju posebno, međutim u nekoj
drugoj polici osiguranja to ne mora biti tako. Izvjesnije je da će uvijek posebno biti
istaknuta sekcija osiguranja od odgovornosti, koja opet može biti data u kombinaciji opće
odgovornosti i odgovornosti za proizvode s nedostatkom. Sve police odgovornosti naime
iskljućuju odgovornost prema vlastitim djelatnicima za koje je u nekim zemljama
predviđeno obvezno osiguranje poslodavca (Employer liability) ili se inzistira na sistemu
osiguranja radničkih naknada u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti (Workers
compensation sistem) čiji opseg pokrića varira od zemlje do zemlje. Ovaj kratak pregled
All risk uvjeta za osiguranje napravljen je da se dobije uvid u tehniku njihove izrade.
Napomenuli smo da nema standardnih All risk uvjeta za osiguranje, bez obzira da li se
radi o tehničkim osiguranjima ili ostalim komercijalnim linijama osiguranja. Ova su
osiguranja prvenstveno uvedena da se osiguraniku dade mogućnost pregovaranja o
premiji osiguranja što ih je prvenstveno interesiralo. Drugo, možda značajnije je da
komercijalno, all risk osiguranja, zvuče primamljivije nego standardna osiguranja, a što
vrlo često ne mora biti tako. Treća bi karakteristika bila da se smanjuje broj izdanih polica
za jednog osiguranika, a što je prisutno na tržištu osiguranja s velikim osiguranicima. Ova
osiguranja, interesantna su i isplativa za velike gospodarske subjekte s gotovo obveznim
učešćem osiguranika u riziku. Velike franšize gotovo u potpunosti izbacuju pretjerano
administriranje i velike administrativne troškove s prijavama i procjenama malih šteta, što
95
CGL- comprehensive general liability- javna odgovornost uključujući odgovornost za proizvode s
nedostatkom
192
pretpostavlja i odgovarajuće smanjenje premije osiguranja iz čega možemo zaključiti da
osiguranik ne sklapa osiguranje da bi imao masu sitnih šteta, već želi da mu osiguranje
bude trošak kojega kontrolira, a da ima zaštitu za velike štete. All risk uvjeti za osiguranje
postali su gotovo idealno sredstvo za prodaju paketa rizika što je individualno vrlo teško
realizirati. U izradu all risk uvjeta za osiguranje pristupa se nakon sveobuhvatne analize
osiguranika i pripremljenog izviješća o riziku (Underwrighting reporta), a uvjete izrađuju
posebni odjeli (Wording department) stručnjaka raznoraznih profila. U borbi za najveće
osiguranike vjerojatno će hrvatski osiguratelji kreirati vlastite različite oblike all risks
pokrića koja će morati isto tako biti prihvaćena i od reosiguratelja. Sve to se čini iz
razloga konkurencije, zadovoljenja potrebe osiguranika da pregovara o osiguranju kako
bi ga se zadržalo u svojem portfelju. Na tržištu se mogu naći različiti oblici all risks uvjeta
za osiguranje čija struktura može biti podijeljena u nekoliko dijelova. Pojedine inozemne
tvrtke All risks uvjete imaju podijeljene u tri segmenta;
Flexa,
Ostali imenovani rizici
Neimenovani rizici
Izbjegavajući na taj način uobičajenu strukturu s osigurateljnom klauzulom i

isključenjima. Tek ugovaranjem sva tri segmanta dobiva se all risks pokriće koje je na
neki način kombinacija standardnih i all risks uvjeta za osiguranje.U ovom se modelu
svaki od imenovanih rizika opisuje kao u standarnim uvjetima za osiguranje. Pitanje je
tržišta i osiguranika koji model će prevagnuti kao prihvatljiviji.U svakom slučaju usluge
osiguranja i reosiguranja morat će se obuhvatiti u jednu poslovnu operaciju što će
koonkurenciju na tržištu dignuti na nivo konkurencije reosiguratelja. U ovom dijelu
možemo zaključiti da se radi o globalizaciji poslova osiguranja. Kako i na koji način se
oni izrađuju najbolje možemo proučiti na jednom primjeru teksta uvjeta i police koji kao
svaka all risk polica započinje naslovom o kakvoj all risk polici za osiguranje se radi(vidi
prilog):
193
DODATAK 15.- All risks polica za osiguranje imovine
PROPERTY DAMAGE “ ALL RISK”

( ALL RISK OSIGURANJE IMOVINE )
GENERAL PUBLIC LIABILITY

( JAVNA ODGOVORNOST )
AND
(I)
CONSEQUENTIAL LOSS INSURANCE

( OSIGURANJE POSLJEDIČNE ŠTETE )
194
NAZIV PROJEKTA ILI POSLA ILI TVRTKE KOJA SE OSIGURAVA
Nakon toga slijedi POPIS ili SCHEDULE s najvažnijim odrednicama budučeg ugovora
o osiguranje u kojemu se istiću:
Osiguranik: XYW
Period trajanja osiguranje: 01.01.2000.- 01.01.2003.
Posao koji se osigurava: xzx
Osigurana imovina:Stvarna imovina svake vrste i opisa (uključujući, ali ne i limitirano

na građevinske objekte, strukture, ceste, energetska postrojenja, strojeve, materijale i
zalihe) koja čine sredstva osiguranika u funkciji.
Svote osiguranje i ukupna obveza osiguratelja za svaku sekciju osiguranje
Sekcija I – Property all risk ( uključujući lom strojeva )
EUR – 300.000.000 po svakom štetno događaju uključujući čišćenje ostataka,

profesionalnih pristojbi, ekstra troškova kao što je priloženo u Uvjetima ove police.
Sekcija II – Javna odgovornost
EUR 10.000.000 za svaki štetni događaj s nelimitiranim brojem štetnih događaja
Sekcija III – Posljedična šteta ( prekid proizvodnje )
195
EUR – 10.000.000 za svaku štetu koja će se manifestirati kao gubitak prihoda i ekstra
troškova koje će pretrpiti osiguranik za vrijeme prekida osiguranog posla kao posljedica
osiguranog događaja po sekciji I
Garancijski period je 18 mjeseci po događaju ( dok se ne iscrpi agregatna svota
osiguranje od EUR – 20.000.000 ) I nakon primjene vremenske franšize
FRANŠIZE
Sekcija I: 10 % iznosa štete (min.EUR 1.500 – max EUR 15.000)
Sekcija II: EUR 4.000 po svakom štetnom događaju osim za povrede tijela ili zdravja
Sekcija III – Vremanska franšiza 20 dana po svakom štetnom događaju
Uvjeti osiguranje
Kao što je priloženo
Posao koji se osigurava

Opis
Teritorijalno važenje osiguranje
Za svaku sekciju osiguranje posebno
Plaćanje šteta
Prema dodatku u prilogu
Zakon I običaji koji reguliraju osiguranje

Najčešće zakon zemlje u kojoj se osiguranje provodi
Premija osiguranja
Kao što je dogovoreno
196
SEKCIJA I
OSIGURANJE IMOVINE OD SVIH RIZIKA (UKLJUČUJUĆI LOM STROJEVA)

Kao što smo prethodno istaknuli u Uvjetima za ARPI osiguranje stoji osigurateljna
klauzula koja može glasiti u ovom obliku: ”Ovim osiguranjem nadoknadit će se (platiti
) puna cijena zamjene i / ili popravka osiguranih stvari ili njihovih dijelova koje će biti
uništene, izgubljene ili oštećene na bilo koji način i od bilo kojeg uzroka, ako u
isključenjima nisu iskljućeni iz osiguranje, bez obzira što se cijene popravka ili zamjene
mogu razlikovati od originalne cijene nabavke. Osiguratelj će isto tako biti u obvezi za
određeni iznos prekomjernih troškova i dobiti.”
U slučaju potpune štete ili oštećenja nadoknadivog po ovoj polici osiguranja, a kao
posljedica toga, potrebno je ponoviti da će se na teret osiguratelja pokriti svi ekstra
troškovi svakog testiranja i pokusnog pogona, ponovnog bojanja, pročišćavanja
osigurane imovine.
U cilju sveobuhvatnosti ove sekcije osiguranik će uključiti u osiguranje svaku vrstu

imovine u njegovu vlasništvu i imovinu za koju je on odgovoran i koja čini dio cjeline ili
je u funkciji s osiguranom imovinom, kao što je spomenuto u POPISU , a koji se odnosi
na ovu sekciju police, ovisno od toga da li postoji u početku pokrića ili je dodana u
dodacima i poboljšanjima za vrijeme trajanja osiguranja, uključujući i transit ili
privremeno premještanje unutar teritorijalnih limita kao što je istaknuto u početnom
popisu.
U slučajevima ostvarenja štetnog događaja pokrivenog ovim osiguranjem osiguratelj će

isto tako biti odgovoran za slijedeće troškove:
a) troškove odvoza materijala i ostataka uključujući i troškove rušenja i

premještaja dijelova koji više ne mogu biti u funkciji kao i troškove čišćenja i
pranja;
b) arhitekata, procjenitelja, inžinjera i drugih profesionalaca uključujući i
profesionalce osiguranika ( prema odgovarajučoj tarifi );
c) zračnog ili nekog drugog brzog prijevoza te prekovremene sate rada i ostale
troškove potrebne za brzo saniranje štete.
197
Svi troškovi osiguranika moraju biti u granicama obveza osiguratelja i ne smiju prelaziti
iznose svota osiguranje istaknutih u POPISU i sekciji I.
ISKLJUČENJA:
Osiguratelj neće biti u obvezi za :
( 1 ) Troškove ispravljanja defekta u dizajnu, materjalu ili izradi ili mehaničke i

električne lomove strojeva , poremečaja u radu ili bilo kojeg troška koji se dogodio kao
posljedica poboljšanja ili ispravljanja dizajna, materijala ili izrade .
Usprkos ovom iskljućenju ova će polica pokriti troškove popravka ili zamjene osiguranih
stvari, fizički gubitak, uništenje ili oštećenje kao rezultat takvih defekata , lomova ,
poremečaja uključujući defektne dijelove ili dijelove istih.
( 2) Oštećenje ili uništenje novčanica čekova, mjenica vrijednosnih papira i maraka.
(3) Svaki gubitak zbog upotrebe osiguranje stvari ili bilo koju posljedičnu štetu.
( 4 ) Uobičajenu koroziju rđu i postepeno trošenje, ali ova se isključenja neće primjeniti
na ostale osiguranje stvari na koje ne utječu te okolnosti, ali su oštećene kao posljedica
takvih okolnosti.
( 5 ) Neočekivani nestanak ili smanjenje otkriveno za vrijeme periodičnih inventura.
( 6 ) Oštećenje ili uništenje opreme, alata, i postrojenja izvođaća radova.
( 7 ) Oštećenje ili uništenje na :
(a ) Brodovima ili plivajućim objektima
( b) Motornim vozilima koja traže dozvolu za cestovnu upotrebu
( c ) Zrakoplova bilo koje vrste
( d ) Zalihama živežnih namirnica , rastući usjevi ili stabla, nasadi ili plantaže (
ali ovo se isključenje neće primjeniti u pogledu drveća , nasada ili plantaža ukoliko su u
istom štetnom događaju uništene osiguranje stvari )
( 8 ) Iznosi franšiza utvrđeni u popisu ua svaki štetni događaj
KLAUZULE KOJE SE PRIMJENJUJU NA SEKCIJU I
198
1. 72 SATNA KLAUZULA
U cilju točnog primjenjivanja franšiza na sve štetne događaje koji su uzrokovani

prirodnim uzrocima kao što su oluje, orkani, poplave potresi ili kao posljedica ulegnuća ,
kolaps ili drugi pokreti zemlje, a koji proizlaze iz jednog zajedničkog uzroka koji se može
ponavljati unutar 72 sata smatrat će se jednim štetnim događajem i bit će primjenjena
samo jedna odbitna franšiza.
2. NEOŠTEĆENI TEMELJI
U slučaju oštećenja ili uništenja po jednom događaju koji je pokriven ovim osiguranjem I
kada su temelji zgrada i nekih drugih struktura ostali neoštećeni tada:
a) ovisno od potrebne akcije ili zahtjeva uprave, lokalne uprave ili državnih
tijela kada zamjena tih ne može biti napravljena na istom mjestu
b) ovisno od oštećenja ostale osiguranje imovine takvi se temelji smatraju
neprikladnim i neiskoristivim ili bez uporabne vrijednosti, i smatra se da
su totalno uništeni, a u skladu s time će biti nadoknađena i sama šteta.
3. MEHANIČKI / ELEKTRIČNI LOM STROJEVA
U cilju izbjegavanja sumnji, ova sekcija daje proširenje pokrića za lom strojeva uslijed
mehaničkog ili električnog uzroka i poremečaja u radu i takvi će se događaji smatrati kao
štete pokrivene osiguranjem.
4. AUTOMATSKO POVEĆANJE / SMANJENJE PREMIJE OSIGURANJA
Ovo osiguranje automatski omogućuje dodavanje novih osiguranih stvari u osiguranje

odnosno njihovo brisanje iz osiguranje (putem godišnje prijave svote osiguranje) s
dodatnim obračunom premije ili njenim smanjenjem po sistemu prorata temporis( ovisno
od toga što će se desiti ).
SEKCIJA II
JAVNA ODGOVORNOST ( OPĆA )
Ovim osiguranjem nadoknadit će se svaki iznos štete za koji se ustanovi da je odgovoran

osiguranik s osnova bilo koje njegove odgovornosti (bilo zakonske ili one proizašle iz
ugovora i dogovora osiguranika) do koje bi došlo nezgodom na – ili u svezi s djelatnošću
osiguranika utvrđenoj u popisu ove police osiguranja iz bilo kojeg uzroka, a koji nije
naveden u iskljućenjima iz osiguranja.
Osiguratelj se dodatno obvezuje da će u okviru svote osiguranja osiguraniku nadoknaditi:
199
a) sve zakonske troškove koje je osiguranik trebao nadoknaditi trećoj osobi
b) sve zakonske troškove nastale uz pismeni pristanak osiguratelja
c) sve pristojbe odvjetnika za zastupanje pred sudovima
Osiguratelj u svakom trenutku može isplatiti ukupnu svotu osiguranja (nakon odbitka
odbitne franšize) ili bilo koji manji iznos po kojemu šteta ili štete mogu biti likvidirane i
temeljem čega se osiguratelj oslobađa buduće obveze s te osnove.
ISKLJUČENJA:
Osiguratelj nije u obvezi za:
1) odgovornost prema trećim osobama koja proizlazi iz upotrebe motornih vozila

osiguranika
2) odštete koje se mogu nadoknaditi temeljem obveznog zdravstvenog osiguranja
3) gubitka ili štete na stvarima osiguranika koji se mogu nadoknadititi osiguranjem u
sekciji I ovih uvjeta ili šteta iz upotrebe osiguranih stvari osiguranika
4) štea koje proizlaze iz kršenja patentnih prava
5) dogovorene franšize po svakoj pojedinačnoj šteti ili seriji šteta kao posljedica
jednog uzroka
KLAUZULE KOJE SE PRIMJENJUJU NA SEKCIJU II
1. Međusobna odgovornost ( cross liability)
Ukoliko se kao “ osiguranik “ u popisu police osiguranja pojavljuje više njih svaka će se
smatrati kao posebna i različita pravna osoba i riječ “osiguranik” smatrat će se da se
primjenjuje na svaku od njih na isti način kao da su posebno ispostavljene police
osiguranja za svaku od njih i osiguratelji su zbog toga suglasni da se odriču svih prava
subrogacije ili neke druge akcije koje oni mogu ili bi mogli poduzeti protiv nekog od njih
(osiguranik), a što bi moglo proizići iz međusobnu uzrokovanih štetnih događaja.
2. Klauzula o istjecanju, zagađivanju i kontaminaciji – NMA 1685
Ovim osiguranjem nije pokrivena odgovornost osiguranika za:
1) Povrede tijela ili zdravlja vlastitih djelatnika, oštećenja na ili oštećenje zbog
upotrebe imovine direktno ili indirektno uzrokovanog zagađivanjem, istjecanjem
ili kontaminacijom, utvrđujući nedvosmisleno da se ovaj paragraf(1) neće
primjeniti za odgovornost zbog osobnih povreda tijela ili zdravlja ili gubitka ili
oštećenja stvarne imovine ili gubitka ili oštećenja iz upotrebe takve imovine gdje
je takvo istjecanje, zagađivanje ili kontaminacije uzrokovano iznenadnim,
nenamjernim i neočekivanim događajem za vrijeme trajanja osiguranja.
2) Troškovi premještanja, čišćenja tekučine koja je istekla ili zagadila okoliš osim
ako je istjecanje, zagađivanje i kontaminacija uzrokovana neočekovanim,
iznenadnim i nenamjernim događajem za vrijeme trajanja osigurqanja.
200
3) Kazne prekršaji, novčane kazne
3.Dodatno pokriće
Osiguratelj će dodatno također nadoknaditi odgovornost za :
a) službenike i djelatnike osiguranikovih dodatnih djelatnosti kao kantine, sportske i

druge slobodne djelatnosti te prvu pomoć, vatrogasnu službu, i druge servise koje
ima osiguranik.
b) Sve štete koje prema osiguraniku budu istaknute iz kratkoročnih poslova,
inspekcija ili sličnih posjeta koji dolaze izvan Hrvatske , a ne uključuju fizički rad.
Ipak ništa što je u ovom memorandumu istaknuto ne može povećati ukupnu obvezu
osiguratelja u pogledu bilo koje štete ili serije šteta nego što je utvrđeno u popisu.
SEKCIJA III
POSLJEDIČNA ŠTETA
(OSIGURANJE OD PREKIDA POSLOVANJA)
Ako se u bilo kojem vremenu za vrijeme trajanja osiguranja bilo tko od spomenutih
osiguranika pretrpi štetu koja bi se mogla nadoknaditi po sekciji I ove police i koja
prelazi iznose ugovorene franšize, a ima za posljedicu prekid poslovanja osiguratelj će
nadoknaditi osiguraniku pretrpljenu štetu zbog prekida poslovanja u skladu s odredbama
sekcije ove police.
Osnova za utvrđivanje štete( Predmet osiguranja)
Iznos koji će biti plačen kao naknada štete smatrat će se:

a) Iznos ukupnog prihoda koji je kao posljedica prekida rada ostvaren ispod
planiranog iznosa za vrijeme garancijskog perioda i;
b) Dodatni troškovi koji su nužni i koji su se dogodili za spriječavanje i smanjenje
štete, a koji bi inače bili plativi po klauzuli a)
utvrđujući nedvosmisleno da iznos takvih troškova nikad ne prelaze troškove koji su već
bili plaćeni po kauzuli a), ako se dodatni troškovi nisu dogodili.
Ukupna naknada umanjuje se za iznos spašenog prihoda za trajanja garancijskog perioda
zbog poduzetih mjera (troškova) u klauzuli b) osiguranog posla, prihoda koji mogu biti
reducirani ili mogu potpuno stati kao posljedica nastalog prekida rada.
Ukupan iznos naknade plativ od osiguravatelja nikad ne može biti veći od svote
osiguranja određene u sekciji III bez obzira da li se radi o jednom štetnom događaju ili
se radi o agregatnom limitu .
201
Utvrđivanje svote osiguranja
Ukoliko se prilikom nastanka jednog štetnog događaja iskoristi planirani ukupni prihod
svota osiguranja navedena u polici osiguranja revidirat će se za bilo koje vrijeme trajanja
osiguranja ove sekcije police, osiguratelji moraju o tome biti što prije izviješteni kako bi
svota osiguranja bila potvrđena za nastavak osigurateljnog pokrića kao što je to utvrđeno
u točki 11 ove sekcije .
1.Garancijski period
Započinje nakon iskorištenja vremenske franšize i završava kada rezultati osiguranog

posla prestaju biti pogođeni (počinje ostvarenje prihoda) kao posljedica štete, ali nikad
ne prelaze garancijski period utvrđen u popisu bez obzira na broj štetnih događaja ( koji
su uvijek u okviru izabrane svote osiguranjautvrđene u popisu ).
Vremenska franšiza će se primjeniti od dana nastanka štete koji je rezultirao prekidom ili
je imao utjecaja na osigurani posao.
2.Prihod
Pod prihodom se podrazumijeva novac koji treba platiti osiguraniku kao rezultat prekida
rada.
3.Planirani prihod
Planirani prihod znači očekivani prihod koji bi bio plaćen ili se očekuje da će se naplatiti
iz osigurane djelatnosti u garancijskom periodu.
4.Vremenska franšiza
Iznos vremenske franšiza izračunava se dijeljenjem iznosa naknade po nastaloj šteti s

danima garancijskog perioda i množi s danima određenim kao vremenska franšiza.
KLAUZULE KOJE SE PRIMJENJUJU UZ SEKCIJU III
1.Ostali prihodi
Ako se za vrijeme trajanja garancijskog perioda ostvaruju prihodi prodajoim ili čine
usluge na objektima koji su osiguranikovo vlasništvo takav prihod smatrat će se kao
prihod na koji nema utjecaj prekid poslovanja.
2.Spriječavanje pristupa
Osiguravatelj će osiguraniku nadoknaditi svaku štetu kao što je pokriveno po polici,a

koja bi proizašla iz prekida poslovanja kao posljedica štete na imovini u blizini lokacije
202
osiguranog posla koja bi spriječavala pristup osiguranikovoj upotrebi ili pristup lokaciji
gdje se osigurani posao obavlja , iako ta imovina nije osigurana po ovoj polici , ali bi
sama šteta bila plativa kad bi ta imovina bila osigurana .
3.Profesionalne usluge i zakonske troškovi
Osiguratelj će platiti sve potrebne troškove koje plati osiguranik da bi došao do

zatraženih podataka i evidencija zatraženih od osiguravatelja u cilju konačnog
utvrđivanja štete.
4.Povećanje prekida rada
Ako nije posebno sadržano u odredbama o isključenjima ovo osiguranje se proširuje i na

povećanje štete uzrokovane prekidom poslovanja zbog izvozno-uvoznih poslova,
dobivanja licence ili bilo kojeg prekida poslovanja povečanog zbog utjecaja, državnih i
lokalnih vlasti i to max za vrijeme od 1 mjeseca po događaju i 2 mjeseca agregatno.
Da bi se izbjegla bilo kakva sumnja u dato pokriće po ovoj klauzuli ono se odnosi samo
na ono povečanje prekida poslovanja kao što je navedeno u ovoj klauzuli I u niti jednoj
drugoj situaciji neće se priznavati povećanje prekida poslovanja gdje se šteta nije
dogodila ili gdje nastala šteta nije pod kontrolom osiguranika ili rezultira zbog greške
osiguranika da korektno ispuni tražene formalnosti.
5.Klauzula o usklađivanju premije osiguranja
Premija koju je platio osiguranik ne može se povećavati ili smanjivati tijekom trajanja
osiguranje osim u slučaju a) povećanja garancijskog perioda b)primjene automatske
klauzule o povećanju ili povećanja svote osiguranje za što mora postojeti pismena prijava
osiguranika.
6.Određivanje knjigovođe
Osiguranik je suglasan i podrazumijeva se da u svrhu dobivanja točnih podataka za

utvrđivanje štete dostaviti i izdati bilo koji dokumenat ili detalj kao dokaz o pojedinostima
štete na koju se odnosi prema specijalnnom uvjetu 2 ove sekcije ili čl. 7 Općih Uvjeta za
osiguranje.
Osiguravatelj je u obvezi za troškove ispostavljanja takvih dokumenata od strane
profesionalnih knjigovođa osiguranika ili izdavanje bilo kojih drugih dokumenata i
evidancija .
7.Prekid uzrokovan od strane civilnih vlasti
Ova sekcija proširuje pokriće prekida rada uzrokovano kada kao direktni rezultat štete
proizlazi zbog zabrane pristupa lokaciji od civilnih vlasti.
8.Javna dobra( trafostanice, vodovodi cjevovodi itd.)
203
U skladu s odredbama ove sekcije , gubitak koji je osiguran kao posljedica prekida
poslovanja i do kojega je došlo kao posljedica štete na imovini od javnog interesa
trefostanice ili podstanice, radovi na plinovodu ili vodovodu iz kojih se opskrbljuje
osiguranik smatrat će se kao da je šteta nastala na osiguranikovoj imovini.
9.Automatsko obnavljanje svote osiguranja i perioda pokrića.
Svota osiguranja i garancijski period utvrđeni u popisu biti će predmet automatske

obnove u slučaju nastanka štetnog događaja.Ova se odredba primjenjuje nakon nastanka
štetnog događaja prema zahtjevu osiguranika .
10.Automatsko povećanje svote osiguranja.
Svota osiguranja utrđena u popisu osiguranja prema prijašnjem zahtjevu osiguravatelju i

osiguranikovoj potrebi za tim biti automatski povećana maksimalno za 20 %
ISKLJUČENJA U SEKCIJI III
Garancija data za prekid poslovanja po ovoj sekciji neće se primjenjivati na:
1.štete u pogledu bilo kojeg dodatnog prekida rada uzrokovanog:

a) zbog promjena u projektu koje su učinjene na temelju utvrđenog stanja,
restrikcija ili drugih okolnosti uzrokovanih raznim dozvolama ili traženim
potvrdama javnih vlasti za funkcioniranje autoceste (osim onoga što je
predviđeno u klauzuli 4 prije)
b) zbog promjena i poboljšanja defekata, grešaka ili otklanjanja bilo kojeg
nedostatka do kojeg je došlo za vrijeme popravka ili zamjene uništene ili
oštećene opreme ili objekata po sekciji I
c) zbog nadostataka sredstava za popravak, ili zamjenu oštećene ili uništene
imovine.
2. Gubitka posla zbog suspenzije, propuštanja ili otkazivanja lizinga ili naruđbe koja
ima utjecaj na osigurani posao(osim onog što je predviđeno u klauzuli 8 prije).
SPECIJALNI UVJETI KOJI SE PRIMJENJUJU NA SEKCIJU III
1.U slučaju nastanka štetnog događaja koji može uzrokovati prekid rada po ovoj sekciji
osiguranja:
a) osiguranik će što je to prije moguće izvijestiti osiguravatelja pismenim putem
o događaju;
b) osiguranik će učiniti sve što je u njegovoj moći i što je najpraktičnije da se
smanji nastala šteta ili sprijeći mastanak nove ;
c) osiguratelji i bilo koja druga osoba ovlaštena od njega će bez preduvjeta bilo
koje strane (osiguranika) imati pristup lokaciji gdje se takva šteta dogodila u
cilju utvrđivanja mogučeg uzroka i veličine štete, njezin utjecaj na osigurani
204
posao i ispitati mogućnosti za smanjenje štete injenog utjecaja na prekid
posla i ako je potrebno dati preporuke kako bi se nastala šteta što više
smanjila.
Ovaj uvjet ujedno je i legimitacija i licenca osiguravatelju od strane
osiguranika da ima nesmetan pristup mjestu nastanka štetnog događaja.
Ukoliko osiguranik ili bilo koja druga osoba koja radi u njegovo ima
spriječava ili obstruira osiguravatelje za vrijeme gore spomenutih radnji ili
nije suglasan s datim preporukama nadoknada po ovoj sekciji osiguranje će
biti umanjena do onog iznosa kojeg osiguravatelji realno mogu prihvatiti
prema dostupnim spoznajama.
2. U slučaju odštetnog zahtjeva po ovoj sekciji osiguranja, koja podlježe odredbama
klauzule 7 (određivanje knjigovođe) osiguranik će na svoj trošak dostaviti osiguravatelju,
ali ne kasnije od 30 dana nakon prekida poslovanja (ili unutar onog vremenskog perioda
kada mu je to moguće), pismenim putem dostaviti iskaz iz kojeg se mogu vidjeti
pojedinosti njegovog odštetnog zahtjeva. Nadalje, osiguranik će na vlastiti račun
ispostaviti i dostaviti osiguravatelju sve knjigovodstvene evidancije i druge poslovne
knjige, račune, dokaze i druge informacije kako bi osiguravatelj dobio potpuni uvid u
nastalu štetu ili verificirao odštetni zahtjev .
3. Naknada će biti plaćena jedan mjesec nakon konačnog utvrđivanja nadoknade. Iako,
gore spomenuti osiguranik može, jedan mjesec nakon što je ispravno izvijestio
osiguravatelja o šteti i utvrdio njegovu obvezu tražiti isplatu minimalne akontacije štete
plative pod tim uvjetom.
Osiguratelj može odbiti plaćanje u slučaju:
a) ako postoji sumnja u osiguranikovo pravo da primi plaćanje štete, dok on ne
da dokaz o tome
b) dok ne bude gotova policijska ili kriminalna istraga koja se vodi protiv
osiguranika.
Osiguratelj nije u obvezi da plati kamatu na zadržanu nadoknadu osim kamate za

neizvršenje obveze.
6. OPĆI UVJETI ZA OSIGURANJE
Obvezni prilog svih All risk Uvjeta za osiguranje su Opći Uvjeti za osiguranje u kojima
se prema međunarodnoj praksi najčešće daju tumačenja i odredbe s obzirom na Zakon
o obveznim odnosima i one čine sastavni dio ugovora o osiguranju, a primjenjuje se na
sva osiguranja u popisu. U ovom primjeru all risk pokrića opći uvjeti reguliraju
slijedeću problematiku;
1. Tužbe
U slučaju neizbježne ili aktualne štete ili događaja, osiguranik ili njegov zaposlenik
imaju pravo na zaštitu putem suda za troškove rada, puta, i zaštite svojih interesa bez
prejudiciranja buduće obveze osiguravatelja za nastale troškove.
Osiguravatelj je isto tako u obvezi za troškove spašavanja i svih ostalih troškova
učinjenih u cilju smanjenja ukupne štete.
205
Ništa što je sadržano u gore navedenim klauzulama ne može služiti za povećanje ukupne
obveze osiguravatelja.
2. Odredba o prvoosiguranju
Izrijekom se izjavljuje i podrazumijeva, da se ovim osiguranjem daje izvorno pokriće

osiguraniku, a u slučaju da je nastao štetni događaj pokriven po bilo kojoj drugoj polici
osiguranja osiguravatelj će nadoknaditi štetu kao da to osiguranje ne postoji .
3. Automatsko reaktiviranje svote osiguranje
Osim kada je posebno utvrđeno u ugovoru o osiguranju, osiguranik ima uvijek pokriće za
ugovorene rizike i svote za vrijeme trajanja police osiguranje bez obzira kolika je ili
koliko će puta šteta biti plaćena.
Ovo su najinteresantniji dijelovi općih uvjeta za osiguranje ove all risk police osiguranja,
a o ostalim odredbama općih uvjeta kao što su arbitraža, plaćanje premije, promjenama u
osiguranim opasnostima, davanju savjeta po pitanju šteta, otkazivanju ugovora o
osiguranje, prijelazu osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja
(subrogacija), načinu plaćanja šteta, osiguranom slučaju na ovom mjestu nije toliko bitno
jer odredbe općih Uvjeta o osiguranje možemo uvijek nači u Zakonu o obveznim
odnosima.
Može se uočiti da opći uvjeti za osiguranje u All risk Uvjetima za osiguranje ne moraju
biti ispisani u cijelosti već samo njegove najvažnije odrednice jer je i svaki All risk ugovor
o osiguranju specifičan sam za sebe i ne prilažu mu se nikakvi posebni uvijeti osim onih
koji su ispisani u polici.
7. OPĆA ISKLJUČENJA IZ OSIGURANJA
Ova se isključenja primjenjuju na sve ugovorene sekcije osiguranje, a odnose se na

sve štete direktno ili indirekitno uzrokovane :
- ionizirajučeg zračenja, radioaktivne kontaminacije od nuklearnog goriva ili
otpada ili izgaranja goriva
- bilo koju štetu prouzročenu ratnim neprijateljstvima kao što je istaknuto i u općim
Uvjetima za osiguranje96
- kazne za neizvršene radove ili kašnjenja u izvršenju ugovornih obveza ili
nepoštivanja ugovornih obveza .
8. DODACI POLICI I POTPIS UGOVORNIH STRANA( ENDORSMENT)
Završno polica all risk osiguranja može sadržavati dodatke koji objašnjavaju pojedine
pojmove iz teksta police, eventualno klauzulu o vinkulaciji, a posebna strana namjenjena
je potpisima ugovornih strana .
96
Opći Uvjeti za osiguranje, čl. 28., st.1, Croatia osiguranje d.d. 2000.
206
7.2. SVEOBUHVATNO OSIGURANJA INFORMATIKE (All risks)
(Electronic equipment insurance) EEI
Današnji razvoj i poslovanje trgovačkih društava oslanja se na podršku

informatike, prisutne u svakom dijelu ljudske aktivnosti, što ga čini ovisnim o
blagodatima tehnološkog razvoja na ovom području. Elektronika je prisutna gotovo u
svakom proizvodu, svi procesi rada i proizvodnje su informatizirani što te procese čine
ovisnim o funkcioniranju hardvera i softvera. Ova ovisnost funcioniranja sistema generira
nove rizike u poslovanju, a i u običnom životu. Osjetljivost ove tehnologije na različite
izvore opasnosti stvara i veliki potencijal nastanka mogućih štete na elektronici, bilo
materijalnih, gubitka podataka ili gubitka prihoda zbog nemogućnosti funkcioniranja
poslova koje informatika servisira. Pojedine tvrtke svoje poslovanje baziraju isključivo i u
ovisnosti od funkcioniranja njihovih kompjutora i podataka koje čuvaju na njima.
Nepredviđena nezgoda na njima ili nestanak podataka dovodi u opasnost i njihovo
funkcioniranje kao tvrtke, jer ne mogu ostvarivati prihode u duljem ili kraćem vremenu.
Da bi razumjeli sadržaj sveobuhvatnog pokrića informatike moramo razumjeti kako se do
sada provodila osigurateljna zaštita informatičke opreme, a ona se uglavno sastojala od;
osiguranja od rizika požara i osiguranja od rizika loma strojeva i to s posebno određenima
premijskim stopama, čime se ukazivala posebnost tog osiguranja, a da se dublje nije
ulazilo u strukturu izloženosti s osnova tog rizika. Istina, u Hrvatskoj postoje pokušaji na
nivou udruženja osiguratelja koji nikad nisu zaživjeli. Informatička oprema dijeli sudbinu
sve ostale opreme u sastavu pojedine tvrtke kad dolazi do nastanka štetnog događaja, kao
što je požar ili, recimo, dopunskih opasnosti, ali njezina osjetljivost traži poseban pristup,
pogotovo u dijelu šteta od rizika loma strojeva jer to nisu strojevi u klasičnom smislu, ali
sve više postaju najskupocjeniji dijelovi drugih strojeva koji imaju sasvim druge uzroke
šteta nego što su to iskazani u standardnim uvjetima za osiguranje od rizika loma strojeva.
7.2.1. Gdje je sve prisutno korištenje računara i ostale elektroničke opreme?
Najširu primjenu informatike vidimo u uredima i administraciji i ne moramo

posebno isticati kakve nam zastoje i probleme zadaju i najmanji problemi sa zatajivanjem
rada naših kompjutora uzrokovanih zbog nas samih ili nekim drugim uzrokom. Nadalje,
bolnice, laboratoriji, prodavaonice, centri za treniranje osoblja, proizvodnji roba, obrtu,
radionicama, skladištima, u okolišu posebno izloženom;
• Vlažnosti (postrojenja za ispiranje, praonice, vlažni laboratoriji)
• Vibracijama (postrojenja koja se vrte, štamparije)
• Prašini (cementare)
Kompjutore koristimo na otvorenom, na mjestima izgradnje, ekspedicijama itd.
Ugovaranje osiguranja elektronike povezano je i s pojedinim specijalnim rizima od kojih
izdvajamo slijedeće primjere:
Rizik Primjer Mjere u osiguranju

Nosači novca ATMs, AKT,uređaji Isključenje pokrića za
novce
Mobilni sistemi Notebook • Posebna prem.stopa i
Televizijski centri u vozilima pridržaj
207
• Osiguranje samo u
kombinaciji sa sistemom
koji je integralni dio vozila
Podzemni Kabelski TV sistemi • Pridržaj i posebna
sistemi prem.stopa
• Troškovi spašavanja se ne
pokrivaju
Izvor:Munich Re
7.2.2. Sadržaj pokrića
Sadržaj sveobuhvatnog (all risks) pokrića koje se daje osiguranjem kompjutora

podijeljen je u sekcije osiguranja koje reguliraju i opseg nuđenog pokrića osiguranjem.
Pokrića se daju o obliku all risks strukture znači kroz sekcije osiguranja.
• Sekcija 1: Pokriće za materijalne štete
• Sekcija 2: Pokriće za podatke – Data media cover (DMC)
• Sekcija 3: Povečani Troškovi rada (ICOW)
• Sekcija 4: Pokriće za software
• Sekcija 5: Pokriće za prekid rada / gubitak dobiti( EEI BI/LOP)

U nastavku možete vidjeti jedan od oblika sveobuhvatnog pokrića elektroničke
opreme koji je dostupan na pojedinim tržištima u Europi, a kreiran je od Munich Re-a
jednog od največih svjetskih reosiguratelja koji je i dao suglasnost za objavljivanja
programa s napomenom da program može biti prilagođen potrebama svakog osiguratelja
posebno.
Što je sadržano u strukturi all risks pokrića osiguranja kompjutera?
All risks pokriće: Pokrivene su sve štete osim onih koje su posebno navedene kao
nepokrivene. Štete ili gubitci pokriveni su ovim osiguranjem, ako su uzrokavani:
o Nepažnjom, neadekvatnom upotrebom, nedostatkom znanja,
greškom korisnika, zlonamjernim radnjama trećih osoba
o Provale i razbojstva,
o Požara, svih vrsti eksplozija, implozija, direktnog udara groma,
ostalih opasnosti sadržanih u klasičnoj požarnoj polici, štete od
protupožarnih aparata i sistema, demoliranja, manifestacija,
demonstracija ili nestanka dijelova za vrijeme takvih događaja
o Vode, poplave, podzemne vode, kišnice, pare, leda, snijega ili bilo
koje druge tekučine,
o Krivog dizajna, greške u materijalu, greške u proizvodnji,
prenapona, indukcije, indirektnog udara groma.
208
Na sve sekcije primjenjuju se slijedeća isključenja iz osiguranja:Politički

rizici: rat, invazije itd.,terorizam, nuklearni rizici, postojeći nedostaci i greške na
elektronici, garancije proivođača, potres, vulkanske erupcije, tsunami, hurikani, tajfuni,
cikloni, tornada, obična krađa, upotreba osigurane elektronike van osigurane lokacije
Svrha osiguranja je zaštita:

• Elektroničke opreme
• Elektroničkih dijelova (čipovi tranzistori, poluvodiči, itd.)
• Prijenosa informacija, mjerenja i istraživanja, kontrole,
nadgledavanja→ali ne čisto mehaničkih operacija
• Profesionalne upotrebe iste u komercijalne svrhe
→ bez mogučnosti osiguranja opreme u privatne svrhe
• Operativnog softwareskog sistem
Područje primjene je u djelatnostima ;
• EDP i uredska oprema
• Komunikacijska oprema
• Medicinska tehnologija
• Grafička i industrija printanja
• Televizijski centri, TV, Radio, filmski/zvučni reprodukcijski
centri
• Automatizirane tehnologije, alarmi,
• Električne mreže i opskrbni sistemi povezani s odgovarajučom
elektronskom opremom potrebnom za njihovo funkcioniranje
Sveobuhvatno (all risks) pokriče elektroničke opreme daje osiguranje od
iznenadnih i nepredviđenih događaja koji uzrokuju fizičko oštećenje opreme ili štetu
nastalu kao posljedica provale i razbojstva.
7.2.5. Pokriće materijalne štete Sadržano je u SEKCIJA I
Prilog 16. Pregled izloženosti nastanka šteta na informatičkoj opremi
209
Izvor:Munic Re
Veliki potencijal štete na elektronici moguć je zbog:
• Velike koncentracija vrijednosti na maloj površini ili prostoru

• Situacija povečane minijaturizacije
o Prenapon/kratki spoj
o Krađa
o Preopterečenost sistema mreže
o Indirektne štete od groma
• Ljudski faktor
o Nepažnja
o Greške u rukovanju
o Mobilna upotreba
Prilog 17. Pregled šteta na informatičkoj opremi
210
Izvor: Munich Re Group
Iz gore prikazanog grafa vidimo da je medicinska oprema posebno izložena štetama i to

štetama uslijed nepažnje. Daljnja analiza ovih šteta u bolnicama pokazuje da su te štete
najviše uzrokuju medicinske sestre, zatim asistenti, doktori, pacijenti, ostalo osoblje, a
najmanje administracija. I na ostaloj procesnoj elektroničkoj opremi najveći dio uzroka
nastanka štete otpada na nepažnju
7.2.6. Mjesto osiguranja
Elektronska oprema, a posebno kompjutori može biti osigurana na:
1. Stalnim mjestima fiksno instalirana

2. Kao prenosiva oprema izvan osigurane lokacije
a. s obveznom odbitnom franšizom od min.25%
Naknada štete može biti provedena kao osiguranje :
o Na novu vrijednost – Novo za staro

o Na svotu osiguranja- stvarnu vrijednost za :
• Predmete starije od 5 godina (od dana
proizvodnje)
211
•Rezervne dijelove iz serije koje se više ne
proizvode
• Dijelomične štete
o Dodatne troškove za brzu isporuku, prekovremeni rad, nočnu
smjenu, radove subotom, nedjeljom i praznicima, putne
troškove servisera.
o Odbitna franšiza i amortiziranu vrijednost
Informatička oprema je podložna izrazitim promjenama cijena i to uglavnom na

dole, zbog intenzivnog razvoja i usavršavanja, te je zbog toga i svaka obnova osigurnaja
vezana uz probleme utvrđivanja nove vrijednosti odnosno sadašnje vrijednosti.
7.2.7. Pokriće za podatke
Sadržano je u SEKCIJA II - Osiguranje od gubitka podataka DMC (Data

media cover)
Značenje osiguranja gubitka podataka na kompjutoru najbolje možemo vidjeti kroz
primjer nastalog štetnog događaja:
- Disk s greškom uzrokovao je pad sistema
- Backup nosioci podataka pokazalo se da su nepotpuni iako je backup
verificiran
Uzrok štete
Kopije backup-a ležale su na glavnom desku produkcije. S obzirom da je na

desku korišten magnet za držanje papira magnet je izbrisao ili promijenio podatke na
kopijama backup-a. Ukupni troškovi rekonfiguracije kompjutera, ručnog unošenja
podataka itd. iznosili su Euro 30.000.
Predmet osiguranja
o Podatci iz failova i data baza.

o Programi
o Izmjenjivi nosioci podataka
Osigurljivi su samo obrađeni komercijalni podatci i programi na kompjuterima i

komunikacijskoj i uredskoj opremi. Programi i podatci koji se obrađuju na
reprodukcijskoj opremi i medicinskim aparatima nisu osigurljivi.
Osiguranjem se pokriva gubitak podataka s kompjutera kao posljedica :
o Materijalnih šteta na izmjenjivim nosiocima podataka kao:

o Oštećenje ili uništenje zbog iznenadnog i neovisnog događaja
(koji uzrokuje fizičku štetu na imovini)
o Gubitak zbog provale i razbojstva
Ostali uzroci šteta koji za posljedicu imaju gubitak podataka nisu pokriveni osiguranjem.
212
7.2.8. Pokriće za software
Sadržano je u SEKCIJA III - Osiguranje software-a koje se može (SIC) ugovoriti kao
dodatak uz osiguranje materijalne štete i to za štete uzrokovane zbog:
• Greške u rukovanju (neadekvatna upotreba podataka, upotreba krivih
uputa za rada na kompjutoru)
• Namjerno modificiranje programa ili podataka od strane trećih osoba
(hakeri)
• Prenapon, manji napon, gubitak struje (uključujući i efekte udara
groma)
• Elektrostatičkog opterečenja, alektromagnetskog utjecaja
• Više sile
• Nefunkcioniranja hardvera ili njegovog oštećenja
Osigurane štete i opasnosti zbog gubitka podataka i software-a
Gubitak podataka (uzrok štete) DMC / SIC

Za vrijeme prijenosa podataka da
Materijalna šteta na nosiocima da da
Provala i razbojstvo da da
Štete zbog prenapona da
Nestanak struje da
Nefunkcioniranje ili rad s greškom hardwera da
Greška u radu da
Manipulacija podatcima da
Elektrostatičko pražnjenje da
Viša sila da
Štetovna statistika u osiguranju software-a pokazuje da su;

o Greške u rukovanju uzrok 14% svih šteta
o Virusi 8%
o Materijalna šteta na podatcima 6%
o Prirodne nepogode 1%
o Materijalna šteta na hardware-u 30%
o Prenapon 26%
o Ostali 15%
Naknada štete obuhvaća,nužne troškove za;
o Ponovni unos podataka i programa iz backup-a
o Obnova i ponovni unos podataka (uključujući svako procesiranje
dokumenata i dobivanje informacija za tu svrhu)
o Zamjena (uključujući kupovinu nove licence) i ponovni unos
standardnih programa
o Ponovni unos uobičajenih programa i programa za dizanje
(konfiguracije, funcionalnih blokova) iz izvora dostupnih osiguraniku
213
o Zamjena izmjenjivih nosioca podataka
Naknada je limitirana na troškove nužne za zamjenu podataka, a dodatni troškovi
dobivanja licence limitirani su na 10 % iznosa svote osiguranja.
Odnose se na ;
o Nosioce podataka koji nisu izmjenjivi (hard disk)
o Podatke i programe koji se nalaze u CPU memoriji
o Podatci koji nisu u funkciji i nisu završeni već u fazi obrade
o Podatci za koje osiguranik nije autoriziran da ih koristi
o Podatci i programi koji predstavljaju robu osiguranika (roba za
prodaju)
o Podatci i programi koji su proizvedeni spremljeni, modificirani, ili
procesirani na bilo koji način u korist trećih ososba (kupci)
o Iskljućenje šteta od virusa97
o Eleminacija programskih grešaka
o Ispravljanja podataka koji su neispravno unešeni ručno
o Troškove dekontaminacije nakon infekcije virusom
o Novi razvoji na podatcima i programima ukoliko ovi ne mogu biti
obnovljeni iz raspoloživih izvora
Da bi se ovo pokriće osigurateljno provelo u praksi osiguranik mora zadovoljiti

slijedeće uvjete;
o Najmanje jednom tjedno pohranjivanje podataka na backup-u
o Čuvanje podataka izvan tvrtke
o Tehnologija za back up mora biti verificirana
Svota osiguranja kod osiguranja gubitka podataka mora biti dovoljna da

pokrije troškove potrebne za ponovni unos, obnovu, uključujući i nosioce podataka.
Podosiguranje se kod ovog osiguranja ne primjenjuje.
7.2.9. Pokriće za povećane troškove rada
Sadržano je u SEKCIJA IV - osiguranje povećanih troškova rada (ICOW)

(Increased costs of working insurance)
Ovo dopunsko osiguranje koje pokriva povećane troškove rada koji se dešavaju
zbog najma zamjenskog kompjuterskog sistema, proporcionalne dodatne troškove i
neproporcionalne dodatne troškove u slučaju nastanka materijalne štete na kompjuterima
uz uvijet da postoji osiguranje od materijalne štete na kompjuterima.
Proporcionalni dodatni troškovi dešavaju se za vrijeme premošćivanja, kao
ugađanje alternativnih kompjuterskih sistema, najma ili upotrebe alternativnih sistema,
97
Modifikacija, gubitak osiguranih podataka ili programaili različiti efekti na integritet. sigurnost ili
dostupnost osiguranih podataka ili programa uzrokovanih od programa koji imaju funkciju oštećenja
odnosno virusi, Trojanski konji, logičke bombe, crvi (zlonamjerni software)
214
dodatnih troškova osoblja nedeljom i praznikom, upotreba alternativnih radnih i
proizvodnih metoda.
Neproporcionalni dodatni troškovi nisu povezani s trajanjem prekida ili
smetnjama u radu kompjutera. To mogu biti troškovi jednog reprogramiranja
procedura
7.2.10. Osiguranje prekida rada i gubitka prihoda
Sadržano je u SEKCIJI V - osiguranje prekida rada i gubitka prihoda (EEI

BI/LOP) kao posljedica štete iz sekcije I (materijalne štete).Ovim se pokrićem daje
osiguranje bruto dobiti, kao posljedica prekida rada na kompjuterima uzrokovanog
nekim od opasnosti iz sekcije I ovog osiguranja. Razlikovanje ova dva dodatna pokrića
(ICOW i EEI BI/LOP) vidimo u tome što se za osiguranje dodatnih radnih troškova ne
mora desiti prekid rada, već je to rezultat angažiranja zamjenskog sistema, a osiguranjem
prekida rada sistema osiguravaju se financijske posljedice prekida. Navedeno osiguranje
može se ugovoriti uz uvijet da je osigurana i materijalna šteta
Predmet osiguranja je :
o Gubitak bruto dobiti uslijed:
o Iznenadnog i nepredviđenog događaja zbog kojeg dolazi
do fizičkog oštećenja kompjutera koji više ne mogu
funkcionirati
o Zbog šteta od provalne krađe i razbojstva
Naknada štete: Osiguratelj naknađuje osiguranika za za gubitak bruto dobiti

kojeg osiguranik nije mogao ostvariti za vrijeme perioda stajanja. Prekid rada odnosno
garancijski period može iznositi 12 mjeseci ili manje.
7.2.11. Terminologija u osiguranju kompjutera
Osiguranje elektroničke opreme vezano je i uz korištenje odgovarajuće

teminologije karakteristične samo za osiguranje kompjutera, a čije značenje je bitno za
daljnje razumijevanje pokrića:
Zamjenjivi dijelovi/exchangeable part - Dijelovi koji se zamijenjuju u slučaju kvara

Sistem spreman za upotrebu/Ready for operation -- Sistem je spreman za korištenje
( nakon završenog probnog rada, ukoliko se traži) ili ako je operativno već u funkciji.
Osiguratelji su odgovorni za sistem i kad on nije privremeno spreman za rad zbog
održavanja ili popravka
Programi spremni za rad/ Programs ready for operation- Potpuno razvijeni programi
koji su uspješno prošli sve testove rada ili rade dokazano u svakodnevnoj upotrebi.
Operativni software sistem –Operativni softverski sistem čine podatci koji su potrebni da
bi osigurani kompjuteri mogli vršiti svoju osnovnu funkciju( sitemski programski podatci
iz operativnog sistema)
Troškovi premještaja ili zaštite/Expenses for moving or protecting-su troškovi za
premještanje koji su se desili ako se i druga imovina koja je bila oštećena ili uništena
mora premjestiti , prepraviti ili zaštititi.Takvi troškovi uključluju , ali se ne limitiraju na
215
montažu i demontažu sistema i opreme, troškova probijanja, demoliranja i troškova
rekonstrukcije dijelova zgrade ili produžetka početka rada.
Troškovi isporuke/Dealivery costs – uključuju troškove pakiranja, transporta,
instaliranja, stavljanja u funkciju, poreza i carine.
Bruto dobit/Gross profit-je iznos koji se dobije kada se od ukupnog prihoda i konačne
vrijednosti zaliha oduzme vrijednost troškova poslovanja i početnih zaliha, Vrijednost
zaliha utvrđuje se u skladu s računovodstvenim metodama osigurane strane te odredbi o
ispravku vrijednosti zaliha.
Informacija/data – svaka informacija sadržana na kompjutoru
Informacijski i komunikacijski sistem i uredska oprema- Data and communication
system and office equipment- Čine ga ;
o NETWORK SYSTEMI, KOMPJUTERI, WORD procesor sistemi,
EDPsistemi,
o Prijenosna računala,
o CAD, CAE, CAM sistemi
o Telefonski sistemi i pripadajuća oprema
o Telefax i telex sistemi,
o Intercom sistemi,
o Alarmni sistemi, detektori požara i sistemi kontrole pristupa,
o Radio sistemi,
o Oprema za prezentaciju i demonstraciju
o Kopirni aparati oprema za mikrofilmiranje
Nosioci podataka/Data media
o su nosioci za čuvanje informacija na samom kompjuteru
o nosioci podataka koji ne mogu biti razmjenjivi s korisnikom podataka su
hard disk itd.
o Nosioci podataka koji su razmjenjivi s korisnikom su CD-ROMs , floppy
disks, prenosivi magnetni diskov,i magnetne diskete itd.
Proporcionalni dodatni troškovi/Proportional additional costs-Proporcionalni
dodatni troškovi po polici osiguranja su troškovi koji se dešavaju za vrijeme osiguranog
prekida rada kompjutora. Pod njima se podrazumijevaju troškovi za;
- Stavljanje u upotrebu alternativnog sistema
- Najam zamjenskog sistema
- Korištenje alternativnih radnih metoda
- Dodatni troškovi osoblja
- Korištenje vanjskih srvisnih ili proizvodnih usluga
Neproporcionalni dodatni troškovi/ Non proportional additional costs- su
troškovi koji su osigurljivi po polici osiguranja, ali koji se ne dešavaju kroz cijelo
razdoblje prekida rada ili nefunkcioniranja sistema. To su obično troškovi ;
- Jednog reprogramiranja; procedura
- Ponovnog opremanja
- Privremenog popravka
Zlonamjeran software/Malicious software- Je program koji ulazi i oštećuje,
modificira ili briše kompjuterski sistem (hardware ili software), i/ili širi ili multiplicira
isti sistem, ili sadrži, oštećuje ili proizvodi funkcije s greškom. Zlonamjerni softwari
uključuju, ali nisu limitirani na kompjuterske viruse, Trojanske konje, crve i logičke
216
bombe neovisno od toga da li su oni dospjeli u kompjuter kroz nosioce podataka,
interneta ili nekog drugog načina.
Kao što smo istaknuli u naslovu razvoj informatike kreirao je nove rizike na
osigurateljnom tržištu. Sveopća primjena informatike u procesima rada u prvi plan je
stavila i mogućnost nastanka materijalnih šteta na informatičkoj opremi koja posredno
izaziva štetu i na drugim sredstvima rada (razni strojevi i aparati) uzrokujući materijalnu
štetu te mogući prekid rada kao posljedicu zbog nemogućnosti kontrole procesa
proizvodnje. Što će društvo više biti informatizirano to će više biti i ovisno od ispravnog
funcioniranja elektroničke opreme. Cjelokupna struktura all risk pokrića jednostavno se
mora preslikati u na osiguranje elektroničke opreme kako bi se dobila adekvatna zaštita
materijalne štete i štete prekida rada. Dodatno se rizik komplicira zbog štete mogućeg
gubitka podataka i softwera. Dolazimo do situacije u kojoj nastaloj šteti ne mora
prethoditi veliki požar da bi došlo do prekida poslovanja, rizici na kompjuterima su
visoko sofisticirani i ukoliko dođe do njihovog zastoja rada iz uzroka nastalog u sekcije I
osiguranja, proizvodnja će stajati, a da neće biti vanjskih vidljivih uzoka zastoja.Ostaje
činjenica da će polsjedica nezgode u radu i s radom kompjutera imati sve veći utjecaj i na
industriju osiguranja odnosno buduće štete imat će sve veći udio informatike i to po svim
osnovama i vrstama osiguranja.
7.3. OSIGURANJE GRAĐEVINSTVA I MONTAŽE
7.3.1. Opseg pokrića u standardnoj polici osiguranja
Ovo je jedno od najsloženijih osiguranja s obzirom na veliki broj rizika

objedinjenih na jednom mjestu i duljem vremenskom periodu trajanja osiguranja, ali ne
samo za vrijeme trajanja izgradnje ili montaže, već i kasnije nakon završetka i predaje
objekta u eksploataciju. Znači radi se o svojevrsnom paketu imenovanih rizika u jednoj
polici osiguranja. Naime, osiguranjem građevinskih objekata u izgradnji mogu se
osigurati:
- materijalne štete na izvršenim radovima izgradnje ili montaže,

- materijalna šteta na već postojećem objektu koji se rekonstruira, adaptira,
sanira
- oprema za izgradnju/montažu izvođača radova
- odgovornost izvođača građevinskih radova prema trećim osobama, ili
vlastitim zaposlenicima,
- radni i specijalni strojevi angažirani na pojedinačnoj investiciji,
- ugovorna odgovornost izvođača radova u garantnom roku
Zbog velikog broja strana involviranih u pojedinačni projekat potrebno je točno

znati što je sadržano u predračunskoj vrijednosti iz ugovora o građenju. Zbog toga se ovo
osiguranje i provodi putem ispunjene ponude za osiguranje, ugovora o građenju, te
troškovnika. Vrlo je rizično upustiti se u osiguranje objekta u izgradnji bez izdate
pravomoćne građevinske dozvole ili osiguravati objekte bez nadzora kvalificiranih
stručnjaka. Velika količina vlastite opreme i materijala pogotovo podizvođača najčešće se
ne nalazi sadržana u toj vrijednodti investicije. Ukoliko su u okviru građevinskih radova
217
predviđeni i montažni radovi, ali u manjem opsegu od građevinskih, i oni su pokriveni
osiguranjem. Nisu rijetki slučajevi da gotovo zanemariva adaptacija ili rekonstrukcija na
može napraviti višestruko veću štetu na objektu na kojemu se izvode radovi od same
vrijednosti radova koji se osiguravaju. Prema tome, treba točno znati što se osigurava i
koga se osigurava. Premija osiguranja ne bi smjela biti iskljućivi kriterij za sklapanje
ugovora o osiguranju. U takvim slučajevima ne pomaže polica osiguranja od
odgovornosti izvođača radova. Osiguranje od odgovornosti izvođača građevinskih radova
ili montaže ne smije se promatrati u kontekstu mogučih šteta na objektima koji se grade ili
montiraju, već u kontekstu mogućih šteta na susjednim objektima i povredama trećih
osoba uključujući vlastite zaposlenike (urušavanje, posljedice miniranja). Naime,
dodatnim osiguranjem od odgovornosti nisu pokrivene štete na objektu na kojemu
se izvode radovi. Zbog velikog broja izvođaća i podizvođača radova na pojedinim
projektima komplicira se i pitanje međusobne odgovornosti izvoditelja98 radova te
potencijalne mogućnosti da neki od podizvođača nema nikakvo osiguranje na što treba
posebno obratiti pažnju. Glavni izvođač radova trebao bi osigurati sve radove i svoje i
radove podizvođača. Ova je klauzula uvedena iz razloga isključenja mogućih potraživanja
između glavnog izvođača radova i podizvođaća te podizvođača međusobno.Ugovaranjem
ove klauzule na izvođaće radova se ne primjenjuje se načelo subrogacije jer se svi
smatraju osiguranikom u polici osiguranja.
Opseg opasnosti koji je pokriven standarnim uvjetima za osiguranje objekata za vrijeme
montaže i izgradnje obuhvaća paket rizika; požarne i neke druge opasnosti kao što je to
iskazano u uvjetima za osiguranje od rizika požara, obuhvaćen je i rizik provalne krađe i
obične krađe, ali pod posebnim okolnostima specificiranim u uvjetima za osiguranje,
nepredviđenoj građevinskoj nezgodi, greške u materijalu i konstrukciji, nespretnosti
nemara i zle namjere radnika osiguranika. Za risk menadžera je najvažnija opasnost
nepredviđene građevinske/montažne nezgode pod kojom se podrazumijeva iznenadni i
nepredvidiv događaj koji za posljedicu ima uništenje ili oštećenje predmeta osiguranja te
različiti oblici odgovornosti koji se tu pojavljuju.
Ono što je posebna prednost standardnih uvjeta za osiguranje je pokriće za
štete zbog greške u materijalu i konstrukciji, greške u proračunu.
Dopunski se uvijek ugovara osiguranje od odgovornosti izvođača
građevinskih radova prema trećim osobama i vlastitim zaposlenicima, poplava, klizanje
tla, osiguranje objekta na kojemu se izvode radovi i ugovorna odgovornost izvođača
građevinskih ili montažnih radova.
Ugovaranjem osiguranja ugovorne odgovornosti (extended maintenance
period) izvođača građevinskih i montažnih radova nakon završetka gradnje ili montaže u
tzv. garantnom roku (period održavanja) daje pokriće za štete koji bi nastale na izvršenim
radovima za vrijeme perioda garancije, ako imaju neposredni uzrok nastanka za vrijeme
izgradnje/montaže i to prije predaje objekta investitoru. Osiguranjem je pokrivena i
eventualna šteta na objektu za vrijeme njegova održavanja nakon završetka gradnje, ali u
okviru uvjeta za osiguranje objekata u izgradnji. Ugovorna odgovornost ugovara se za
period od 2 godine, ali nisu rijetki zahtjevi i za veće periode osiguranja, pa i do 10 godina
nakon završetka gradnje.
98
Cross liability clause
218
7.3.1. Usporedba standardnih i all risks uvjeta za osiguranje
Kao što smo već istaknuli all risks uvjeti za osiguranje prihvatljiviji su za
osiguranike zbog sveobuhvatnosti osiguranja, međutim da li to baš tako?U kontekstu
materijalne štete standardni uvjeti za osiguranje (named perils) od rizika izvođenja
građevinskih/ montažnih radova uključuju pokriće za štete od požara i nekih drugih
opasnosti kao što je to oluja, aksplozija, manifestacija, demonstracija, pad zračne letjelice
itd., kao što je to iskazano u požarnim uvjetima za osiguranje, zatim opasnosti provalne
krađe i obična krađe te nepredviđene građevinske nezgode kojom su u biti pokriveni svi
nepredviđeni rizici prilikom izvođenja samih radova.Oprema izvođača radova kao strojevi
i aparati, mehanizacija isto su tako pokrivena od rizika navedenih u uvjetima za
osiguranje građevinstva ukoliko su navedeni kao predmet osiguranja. Pokrivene su i
greške u materijalu, konstrukciji, izračunima. Materijalne štete nisu pokrivene kao
posljedica potresa, poplave ili klizanja tla što se posebno ugovara. Osiguranje od
nematerijalnih i materijalnih šteta, kao posljedica odgovornosti izvođača radova posebno
se ugovara, kao što se posebno ugovara i osiguranje objekta na kojem se vrše razne
adaptacije, sanacije i rekonstrukcije te prije spomenuta ugovorna odgovornost. Sve
spomenute značajke all risks uvjeta za osiguranje u prijašnjim poglavljima prisutne su i u
all risks uvjetima za osiguranje radova i montaže tzv. CAR99 i EAR100
All risks osiguranje montažnih radova razvilo se iz osiguranja građevinstva i u
tom smislu ima sve karakteristike rizika građenja s tom razlikom da se radi o osiguranju
metalnih konstrukcija, raznih strojeva izvanserijskih dimenzija, dalekovodi u što se mora
uključiti i dio građ. radova kao temelji itd. Rizici koji se osiguravaju su isti, ali je njhovo
trajanje kraće. Rizici montaže raznoraznih postrojenja u montaži najizraženiji su u fazi
testinga odnosno probnog pogona čemu kod ugovaranja osiguranju treba posvetiti najveću
pažnju. S pozicije osiguranika - da se ne propusti osiguranje probnog pogona nakon
završetka montaže, a za osiguratelje - da tom dijelu montaže pristupe kao potencijalnom
izvoru šteta. Ono što se dobiva CAR/EAR osiguranjem je osiguranje po sekcijama :
Sekcija I – Materijalne štete
Osigurateljno pokriće za sve
•
Dobavljače radova i građevinske aktivnosti
•
Izvođače radova osiguranike (investitore, glavne izvođače,
podizvođače)
• Objekte u izgradnji/montaži
• Strojeve i ostala oprema na gradilištu ako su uključeni u
vrijednost radova
• Čelične konstrukcije
od svih šteta i uzroka osim onih rizika koji su navedeni u isključenjima osiguranja.
(Prilog 22.- vidi definiciju osigurateljne klauzule za Section I – Materijalna šteta u
“contractor all risks” uvjetima za osiguranje). U ovoj se sekciji osiguranja osigurava
99
Contractor all risks
100
Erection all risks
219
vrijednost investicije iz ugovora o građenju, a dodatno se posebno ugovara iznos svote
osiguranja za osiguranje troškova raščišćavanja i odvoza materijala nakon nastanka štete.
Za pojedine vrste radova ova je stavka vrlo značajna i izvor većih šteta ( tuneli, itd.).Uz
osigurateljnu klauzulu vežu se i klauzule ili dodatci (vidi prilog uz all risks uvjete za
osiguranja građevinstva) koje su iskazane u polici osiguranja, a njihovo značenje se
sastoji u tome da proširuju pokrića na veliki broj dodatnih opasnosti ili ograničavaju
pokrića. Za osiguranika je ključno tumačenje klauzula odnosno saznanje što se unutar all
riska može dodatno osigurati, a što ne. Kao opcija, putem klauzula u osigurateljno se
pokriće može uključiti:
• Oprema izvođača radova u njihovu vlasništvu, kao i rentirana
oprema,
• Pomočne strojeve, radne strojeve, razne dizalice i kranove, radna
vozila (osim osobnih vozila, i kamiona registriranih za javni
promet osim ako ta vozila nisu korištena isključivo na gradilištu,
• Montažne kuće i urede na gradilištima
• Imovina radnika osiguranika
• Postojeća imovina i oprema na gradilištu
Rizik loma strojeva nije obuhvaćen osiguranjem.
Sekcijom II obuhvaćeno je osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama.
Treba istaknuti da osiguranje od odgovornosti sklopljeno po CAR uvjetima ne daje
pokriće za vlastite zaposlenike. Svota osiguranja od odgovornosti najčešće je limitirana
postotnim iznosom osiguranih radova. Zbog velikog broja podizvođača u osiguranju
građevinskih radova pojavljuje se problem njihove međusobne odgovornosti što se
ugovara posebnim dodatkom ili proširenjem pokrića uz osnovnu policu osiguranja(cross
liability clause). Osiguranje od odgovornosti izvođača radova u periodu održavanja
ili ugovorna odgovornost izvođača radova (extended mainteinance period) isto se
tako posebno ugovara.
Ključni dio all riks uvjeta za osiguranje su isključenja iz osiguranja. Njima
može biti isključeno veliki broj rizika koji su inače normalno obuhvaćeni standardnom
policom osiguranja građevinstva. Sve što je isključeno iz osiguranja u all risks polici
predmet je posebnog ugovaranja i plaćanja dodatne premije osiguranja i vrlo često se kod
pojedinih osiguratelja/reosiguratelja krije potencijalni izvor spora za neinformirane
osiguranike, jer iz osnovnog pokrića isključuju jako puno rizika koji su kod nekih drugih
standardno obuhvaćeni osiguranjem.
7.3.3. Međusobna odgovornost izvođača građevinskih/montažnih radova

( Cross liability)
U svakom projektu izgradnje, osim glavnog izvođača radova, prisutan je i veliki

broj podizvođača specijaliziranih za pojedinačne radove. Svaki od njih može iz svoje
djelatnosti učiniti štetu trećim osobama. Kako bi se izbjegli problemi odgovornosti prema
trećim osobama prilikom izvođenja radova, odnosno tko je odgovoran - da li glavni
izvođač ili podizvođač - ugovaranjem ove klauzule na polici osiguranja CAR-a
podrazumijeva se da su osiguranjem od odgovornosti prema trećim osobama uz glavnog
izvođača radova obuhvaćeni i svi podizvođači koji su uključeni u projekt i navedeni kao
takvi u polici osiguranja. Ovom se klauzulom izbjegava pojedinačno izdavanje police
220
odgovornosti za svakog podizvođača odnosno, ako oni već i imaju svoju policu
odgovornosti usklađuju se uvjeti i svote osiguranja jednake za sve. Da ne bi bilo zabune,
međusobna odgovornost ne znači pokriće šteta koje izvođači radova učine jedan
drugome tijekom izvođenja radova. Takve će štete prije biti naknađene po sekciji I
materijalne štete na stvarima i objektima osiguranika koji se koriste za građenje ili
montažu, ukoliko su navedeni kao predmet osiguranja.
7.3.4. Financiranje projekta izgradnje kao nova vrijednost u osiguranju
Veliki infrastrukturni i industrijski projekti su uvijek na svoj način fascinantni.

Raznolikost tehničkih financijskih i ekonomskih aspekata izazivaju i otvaraju prostor za
nove poslovne mogućnosti.Vjeruje se, da ugovaranje osiguranja nudi jedinstvenu
mogućnost objedinjavanja tehničkih financijskih i ekonomskih iskustava i stvara
jedinstven pogled na svaki projekt u cijelosti. U velike financijske projekte izgradnje
recimo cesta ili velikih industrijskih postrojenja uključeno je vrlo mnogo strana, od
sponzora, izvođača ili operatera, financijskih institucija (financijeri, banke) financijskih
savjetnika, tehničkih eksperata, konzultantskih odvjetničkih kuća, dobavljači sirovina i
drugih materijala, osiguratelji. Osiguranje koje je započelo svoje funkcioniranje s
jednostavnom podjelom rizika razvilo se u sofisticirani proces alokacije rizika i transfera
rizika, u značenju transfera rizika od primarnih nosioca sponzora i banaka na
profesionalne nosioce kao osiguratelje i reosiguratelje.U financiranju velikih
građevinskih projekata vrlo je važno imati strukturu koja se koristi radi
poduzimanja različitih mjera zaštite i garancija od više strana kako bi se osigurao
protok prihoda i gotovine i radeći na taj način, postigao ekvivalent unovčivog
kredita. Zbog toga je potrebno da investitori takvih projekata imaju potpuni uvid u
projekat i pregled svih rizika prisutnih na tom projektu. Zahvaljujući različitim oblicima
financiranja u nekom projektu, situacija u kojoj se kreditori projekata nalaze je vrlo
različita, ali identifikacija rizika i mogući transfer rizika su ključni za uspjeh u projektu.
Promatrajući financiranje projekta s točke gledišta investitora, financiranje projekta je
velika investicija koja je izložena svim rizicima (all risks exposure). Dobra stvar za
kreditore je da „all risks pokriće“ građevinstva ili njihovog investiranja ima visoku
„priključnu točku“ koja je ispod iznosa dobiti iz projekta (normalno 10 - 30% od ukupne
investicije). Drugim riječima, investicija je ugrožena samo, ako je šteta zbog nastalog
štetnog događaja u projektu izgradnje veća od dobiti iz projekta. Zbog toga su
kreditori spremni nositi rizik kreditiranja, ali ne žele biti uključeni u u rizik gubitka dobiti
iz projekta ili rizika iz zajedničkog investiranja u nekom projektu izgradnje. Investitori
nisu u poslu da bi imali rizik gubitka dobiti čak i ako će biti bogato nagrađeni za to
završetkom gradnje. Ispravna identifikacija rizika i njegov transfer pomoći će
investitorima da postignu nešto što je blizu unovčivom kreditu. Nosioci rizika odnosno
izvođači nastojat će rizik transferirati na profesionalne osiguratelje i na taj način
omogućiti realizaciju projekta. U situaciji nastale štete koja ugrožava osvarenje dobiti
kreditori putem vinkulacije police osiguranja mogu povući uložena sredstva iz projekta.
Faze projekta
221
Pretprojektna faza uključuje aktivno ili pasivno razmatranje različitih alternativa
projekta gdje se prezentira o kakvom se projektu radi, zbog čega se izvode alternative,
koliko će on financijski iznositi i kako će biti financiran
Faza razvoja započinje s fisibility studijom koja utvrđuje mogućnosti izvedbe
projekta. Projekt se analizira, procjenjuje, i izračunava profitabilnost. U fazi razvoja
izdaju se tenderi koji su bazirani na tehničkim karakteristikama, prijedlozima za dobavu
sirovina, opreme ili za konstrukciju dijela ili cijelog postrojenja. Na osnovi ponuda
izabiru se izvođači radova, podizvođači i dobavljači.
Faza konstrukcije je vjerojatno najvažniji dio projekta u kojemu se određeni
projekat konstruira , gradi, montira i završava
Faza testiranja i provjere izvedbe slijedi nakon konstrukcije i montaže projekta,
odnosno to je faza probnog rada i ona je najinteresantniji dio za osiguratelje i njihove
analize rizika.
Početak rada znači i završetak projekta te povrata uloženih sredstava
investitorima, bankama itd.
Uloga osiguratelja
Uloga osiguratelja u projektu sadržana je u davanju osiguranja unutar

kapaciteta nošenja rizika koji su određeni za standardizirane police osiguranja, kao što
su CAR, EAR , gubitak prihoda, pomorski kasko i kargo, požar i prekid rada. Prednosti
ovih standardiziranih polica osiguranja su da daju lakšu usporedbu premija od različitih
osiguratelja. Nedostak je što police ne dopuštaju inovacije i mogučnosti za ugovaranje
dodatnih značajnijih pogodnosti za cijeli projekt. Ova standardizacija poslova osiguranja
u financiranju određenog projekta u suprotnosti je s činjenicom da je svako financiranje
određenog projekta različito i da vrlo često nema ništa zajedničkog u financiranju dvaju
istih projekata iako se nalaze u istoj zemlji i istoj industrijskoj branši. Percepcija
osiguratelja u tom se smislu posljednjih godina promijenila. Problemi s neizvjesnim
tržištem, spajanja financijskih institucija, s posljedičnim promjenama poslovne politike
i/ili smanjenja postoječeg kapaciteta, opčenito povećana osjetljivost financijskog tržišta.
Povećanje individualnih projekata i tendencija povećanja tržišnog rizika u pojedinačnom
projektu povećali su pritisak na osiguratelje da sve više i više razmišljaju o rizicima koje
prije toga nisu osiguravali. Tradicionalni pogled na osiguranje počinje se mijenjati u
korist financijski vođenog pristupa nazvanog “financiranje rizika“. Financiranje rizika je
dio dugoročnog strategijskog korporativnog plana sa specifičnim i definiranim
financijskim ciljevima. To uključuje širok raspon sredstava i oruđa risk managementa,
samofinanciranja, osiguranja, kapitala s tržišta, financiranja, te finite riska.
Primjenjeno na financiranje projekta izgradnje ovaj pristup financiranja rizika od
strane osiguratelja otvara polje različitih mogućnosti za njih i daje im mogućnost da se
aktivnije uključe u projekte i odmaknu se od standardnog pružanja usluga unutar datih
kapaciteta za ugovaranje osiguranja.
U nastavku možete vidjeti kratak pregled posljednjih tehnika koje mogu biti
korištene u osiguranju transfera rizika kao alternativne metoda transfera rizika:
Derivativni instrumenti osiguranja (sulucije tržišta kapitala). Tržišta kapitala
povećavaju širok raspon osiguravajućih derivativnih instrumenata koje omogućuju
učesnicima građevinskih i drugih projekata (dioničarima i držaocima zadužnica)
222
smanjenje njihovog rizika izloženosti. Kamatne stope i valutne klauzule kao i derivati
osiguranja čine intgralni dio sigurnosti, kad investitor ulazi u određeni projekat. S
otvaranjem novog tržišta, kao što je hrvatsko, stvaraju se i novi instrumenti za osiguranje
i nošenje rizika. Na primjer, liberalizacija energetskog tržišta priprema teren za drugačiji
razvoj trgovine energijom i posljedično korištenje novih instrumenata osiguranja.
Osiguratelji su u tom poslu i brzo rastućem tržištu veliki nosioci takvih rizika.
Sekuritizacija/pool osiguranja hipoteka (securitization / pool mortgage

insurance) je stvoren od strane tvrtki koje su davale zajmove uz hipoteku i koje su željele
stvoriti dodatni fond ili izvor kapitala. Poolovi hipoteka su kreirani, kao podrška javnim
ili privatno izdanim jamstvima s plivajućim tečajem na osnovu hipoteka. Princip ove ideje
nije novi. S korištenjem produkata financijskog tržišta rizik se dijeli u male dijelove rizika
o kojima se pregovara i koji mogu vrlo lako biti prodani na tržištu kapitala. Primjer za to
kao što vidimo nalazimo u jamstvima za povrat stambenih kredita. Umjesto da drži
jamstva (hipoteke) za stambene kredite do njihovog isteka, banke ih sekuritiziraju i
plasiraju na tržištu jamstava (tržište kapitala), odnosno pretvaraju ih u naplativa jamstva.
Posljedično, osigurateljni rizici mogu biti transferirani na tržište kapitala njihovom
transformacijom u jamstva. Uvjeti po kojima se izdaju takva jamstva ovise od neovisne
procjene jedne od agencija za utvrđivanje kreditnog rejtinga kao „Moodie`s“ ili Standard
and Poor`s . Jedan od načina jačanja kreditnog rejtinga za kreditora je i imati garanciju od
greške u formi reosiguranja. Takvo reosiguranje ima odgovarajuću franšizu i aktivira se
tek nakon iskorištenja garanacije na hipoteku, tako da je vjerojatnost da se aktivira obveza
reosiguratelja vrlo mala, odnosno prvo se iskoriste sva jamstva s osnove hipoteke.Unatač
tomu oni mogu biti izloženi efektu velike ekonomske krize ili pada cijena imovinskog
tržišta kada je u takvim okolnostima reosiguratelj izložen velikoj akumulaciji šteta.
Reosiguranje se radi kao kvotno reosiguranje. Sekurizacija omogučuje efektivnoj
imovini tvrtke (assets) da može generirati buduće prihode konvertiranjem u
jamstva (bonds) koja se mogu prodati investitorima u zamjenu za promptni
kapital101. Sekuritizacija je pretvaranje nelikvidne imovine u likvidnu na način da se
na temelju očekivanih budućih prihoda, u sadašnjosti formira zaduženje koje će se
isplačivati upravo iz spomenutih prihoda. Znači, potraživanje koje nije naplativo u
ovom trenutku, a izvijesno je da će biti naplativo u budućnosti, posluži kao poluga i
jamstvo za novi kredit koji je dostupan odmah i odmah je njime moguće financirati
razne potrebe (jačanje kapaciteta u osiguranju). Na taj način društvo“uparuje“
prihode od potraživanja i rashode od duga, dovodi ih u izravnu vezu, pri čemu je
važno da se karakteristična potraživanja u potpunosti poklapaju s karakteristikama
duga, odnosno emitiranih obveznica. U Hrvatskoj se priprema Zakon o sekuritizaciji i
trebao bi stupiti na snagu krajem 2007, a najveće koristi bi trebao imati javni sektor zbog
visokog stupnja naplate potraživanja i sigurnih prihoda (gradnja stanova temeljem
budućih planiranih prihoda).
Na području osiguranja/reosiguranja najpoznatija jamstva su CAT
(katastrofalni) bondovi, gdje plaćanje interesa na izdana jamstva investitoru i/ili
obeštećenje principala ovisi od toga da li je došlo (nije došlo) do ostvarenja štetnog
događaja u dogovorenim okvirima pokrića koji aktiviraju policu osiguranja.
101
RL Carter, prema Barlow Llyde , BLG Insurance law quarterly, Summer 1999
223
Osiguravajuće tvrtke u ugovaranju polica osiguranja djeluju kao banke generirajući police
ili se pojavljuju kao posrednici. Vrlo se lako može pretpostaviti da sekuritizacija i prodaja
tih rizika u obliku jamstva (bondova) na tržištu kapitala može otvoriti ogroman dodatni
kapacitet za ugovaranje osiguranja omogućujući na taj način ugovaranje rizika koji su
tradicionalno smatrani neosigurljivim zbog nedostatka kapaciteta. Rizik velikih katastrofa
uzrokuje nedostatak kapitala u industriji osiguranja i zbog toga se počeo tražiti
alternativni izvor kapitala. Industrija osiguranja, iako velika puno je manja od tržišta
kapitala. Dnevna odstupanja u vrijednosti dionica prelaze u iznosima štete koje se
dešavaju iz osiguranja katastrofalnih šteta. Izmišljeni su mnogobrojni instrumenti kako bi
se pristupilo tržištu kapitala sa financijskim instrumentima baziranim na katastrofalnim
rizicima. Zahvaljujući činjenici da ovi produkti nisu direktno povezani s osiguranim
štetama oni nisu prikladni za individualne projekte. Unatoč tome neki od rizika iz
određenog projekta mogu indirektno biti pokriveni kroz CAT bondove. Sekuritizacija
katastrofalnog rizika je dobila na značaju u drugoj polovici 1990 tih . Standardni se bond
(jamstvo) izdaje od strane osiguravajuće tvrtke koja nudi određenu kamatu po povratu
ovako dobivenog kapitala. Investitori koji kupuju bond dobivaju kamatu, osiguratelji
dodatni kapital, ali ako dođe do štete i osiguravajuća tvrtka pretrpi gubitak,
investitori isto tako mogu izgubiti dio ili cijeli kapital uložen u bondove. Suština je
ovog posla da bond postaje trgovačka roba.102
Financijsko osiguranje (Finite solution) je financijski koncept s transferom
rizika preko kojeg osigurane tvrtke zadržavaju dio rizika za sebe. Suprotno
tradicionalnom osiguranju koje je bazirano na Zakonu velikih brojeva gdje je rizik raširen
preko velikog broja osiguranika finite risk program općenito zahvaća samo jedan dio
rizika ili nekoliko dobro definiranih najboljih rizika. S naprednim financijskim
elementima rizik stvoren kod osiguranika putem finite risk programa postaje mješavina
bankarskog i tradicionalnog osiguranja koji kombinira prednosti jednog i drugog
područja. S ovim konceptom rizici koji su tradicionalno bili smatrani neosigurljivim
mogu biti manje rizični i disperzirani u određenom vremenskom razdoblju. Ipak, u slučaju
financiranja određenog projekta ove solucije se prilagođavaju problemima onog tko brine
o investiciji u cijelosti, a limitirani su za ostale strane u projektu.
Uvjetovana kapitalna solucija (Contigent capital solution) za tvrtku učesnicu
u projektu (SPV)103 je jedan od načina zaštite od rizika koji nisu osigurljivi i to je način
u kojem se na dugovne instrumente ili paket dionica stavlja opcija. Opcija uključuje /
predviđa pravo projektantske tvrtke (SPV) na korištenje novčanih fondova u situaciji
nastanka prije definiranog štetnog događaja. Na taj način može posuditi novac prema prije
dogovorenim uvjetima. Uvjetovani izvori sredstava mogu biti smatrani kao jedna vrsta
osigurateljnog pokrića gdje sredstva uložena u projekt nisu izgubljena za osiguratelja, već
su transformirana u dionice ili zadužnice. Rizici se na taj način financiraju za određeno
vremensko razdoblje. Uvjetovana kapitalna solucija je troškovno efikasna i jedan od
načina diverzificiranja izvora kapitala te jačanja likvidnosti projekta.104 Iako je nosioc
102
Dr Mladen Šošić et.al. Swiss re, Project finance, Added value to insurance 1999, p.16
103
Speciale purpose vehicle – tvrtka koja se osniva i njeno postojanje je limitirano na vrijeme izvršenja
određenog projekta u cilju usmjeravanja sredstava od kreditora i ostalih koji daju sredstva do zajmodavca i
vode brigu o zakonskim uvjetima provedbe projekta.
104
Ibidem p.16
224
projekta (SPV) uobičajeno pokriven od rizika koji se odnose na konstrukciju, izgradnju,
uvjetovane kapitalne solucije su primjenjive na menadžerske i financijske rizike ili
poboljšavaju aktualnu situaciju pokrića. Prednosti ove solucije mogu biti u smanjenju
troškova posudbe kapitala, smanjenja troškova nošenja projekta i povećanja vjerojatnosti
završenja projekta, a osiguratelj ima mogućnosti participirati u potencijalu projekta.
Prilog 18 . Upitnik i ponuda za osiguranje od svih rizika u građevinstvu

Upitnik i obrazac ponude za osiguranje od svih rizika u građevinstvu
(izgradnja i građevinstvo)
Prijedlog broj. ______________________ Polica broj. ______________________
Osiguratelji preuzimaju obavezu da s ovim podacima rade sa strogom povjerljivošću
1 Ugovorne strane: Ime i adresa Za osiguranje po polici
10 Investitor ____________________ Da Ne
11 Glavni izvođač _______________________________ Da Ne
225
12 Podizvođač(i) _______________________________ Da Ne
13 Ime inženjera konsultanta ____________________________
Tko je od gornjih ponuditelj za ovo osiguranje 10) 11) 12)
2 Lokacija gradilišta:
Točan opis geografske situacije (molimo priložite zemljovid)
3 Ime i vrsta projekta:
4 Datumi i periodi:
40 Vrijeme gradnje u mjesecima
Početak
41 Period održavanja u mjesecima
Početak
42 Vrsta pokrića, održavanja koja se traži
43 Predviđen istek police
5 Svote koje se osiguravaju: Svota
226
50 Ugovoreni radovi uključujući
500 Stalne radove

501 Privremene radove poput privremenih brana, pomo-
ćnih mostova, šipovi, devijacije rijeka i
cesta i instalacija gradilišta (osim stavki
navedenih pod točkom 541)
51 Specificirajte i naznačite vrijednosti materijala kojeg je dao

investitor (koji nije uključen pod 50) kao što je
- beton, prefabricirani elementi, unutarnje instalacije
za zgrade itd.
52 Odvoženje šuta (limit naknade)
53 Naknade za arhitekte,inspektore i inženjere

konsultante
Svota osiguranja
227
54 Oprema za građenje i instalacije kao što su
540 Materijali korišteni za pomoćne strukture poput
skela, postolja za mostove, potpornji, šipovi,
kanalizacione instalacije, alati, pribori itd.
541 Kamp, uredi gradilišta, ostave, skladišta itd.
55 * Građevinski strojevi kao što su

- Buldožeri, damperi, grejderi, bageri, valjci,
kranovi, zabijači šipova, mobilne bušeće jedinice itd.
56 * Stacionarni pogoni kao što su

- Pogoni za miješanje betona i asfalta, vibratori,
transportni sistemi, kompresori, pumpe, aparati za
zavarivanje, jedinice za proizvodnju struje itd.
* Molimo priložite liste koje prikazuju takve predmete sa njihovom

novonabavnom cijenom
6 Franšize:
Koje franšize se predviđaju

60 uz ugovorene radove i građevinsku opremu u
pogledu svakog pojedinačnog događaja za gubitak ili oštećenje koje
proizilazi iz
600 Potresa, oluje, hurikana, ciklona, slijeganja tla,

klizanja tla, rušenja i bilo kojeg oštećenja vodom
601 Bilo koji drugog uzroka
61 za građevinske strojeve u pogledu svakog pojedinačnog događaja

za gubitak ili oštećenje koje proizilazi iz
610 Potresa, oluje, hurikana, ciklona, slijeganja tla,

klizanja tla, rušenja i bilo kojeg oštećenja vodom
611 Bilo kojeg drugog uzroka
228
7 Podaci o ugovoru:
70 Dajte opći opis projekta (radova koje treba izvesti)
71 Priložite kopije sljedećih dokumenata i planova

- klauzule o osiguranju uvjeta tendera i/ili ugovora o radovima
- podjelu cijena
- opći plan
- planove koji prikazuju presjeke, vrstu gradnje, dimenzije i metode gradnje
- kartu napretka poslova
72 Specificirajte poslove koje trebaju uraditi podizvođači
73 Za izgradnju zgrade specificirajte da li treba

730 osigurati cijelu zgradu, ili Da Ne
731 samo strukturu (okvir zgrade) Da Ne
8 Opće informacije:
800 Točan opis topografije na gradilištu
229
801 Geološki uvjeti i uvjeti podloge
(Molimo priložite kopiju geološkog izvještaja)
802 Meteorološki uvjeti

kišna sezona(e) od ______________ do ___________________
max. padaline
zabilježene po: satu danu mjesecugodini
_____________ ________________________
803 Je lio gradilište izloženo opasnostima poput
- oluje, bure Da Ne
- potresa Da Ne
Ukoliko da, detalji o učestalosti javljanja i stupnju jačine
804 Je li gradilište izloženo poplavi? Da Ne

Ukoliko da, koje su mjere predostrožnosti poduzete?
805 Ime i udaljenost do najbliže rijeke, jezera ili mora
806 Nivoi takve rijeke, jezera ili mora

8060 Niska voda _____________________
8061 Srednja razina _____________________
8062 Najviša ikad zabilježena razina _____________________
Usporedite gornje indikacije sa referentim točkama projekta i specificirajte referentne točke
807 Razina podzemne vode _______________________

(Usporedite indikaciju razine sa referentnom točkom projekta)
808 Do kojeg je obima moguće uništenje kao rezultat jednog događaja?

(Indicirajte mogući uzrok)
809 Treba li u slučaju štete pokriti
230
- Expresni prijevoz (osim zračnog) Da Ne
- Prekovremene nadnice i/ili nadnice za blagdane Da Ne
810 Hoće li biti korišteno miniranje Da Ne

Ukoliko da, indicirajte predviđenu vrstu i maksimum bilo kojeg punjenja
811 Ima li izvođač iskustvo u specifičnoj vrsti ugovora I u specifičnim metodima gradnje?
Da Ne
Dajte pojedinosti o sličnim projektima koje je ranije izveo
812 Je li izvođač, sukladno uobičajenoj praksi ili uvjetima ugovora, odgovoran za štete koje
proistječu iz potresa, oluje, hurikana, ciklona, poplave, slijeganja tla i klizanja tla?
Da Ne
9 Postojeće zgrade:
Trebaju li se osigurati I zgrade i/ili struKture na gradilištu ili odmah do gradilišta, u vlasništvu,
ili koje su pod nadzorom, brigom ili kontrolom Investitora ili bilo kjeg izvođača od gubitka ili
oštećenja koje proistječe iz ili u vezi sa ugovorenim radovima?
Da Ne
Ukoliko da, naznačite limit nadoknade ____________________

Za te zgrade ili strukture indicirajte
- Vrijednost
- Vrstu gradnje
- Stanje
10 Odgovornost prema trećima:

Treba li uključiti odgovornost prema trećima Da Ne
Ukoliko da, koji limiti nadoknade su traženi?
100 Limit nadoknade u pogledu jedne nezgode

ili niza nezgoda koje proistječu iz jednog događaja
231
1000 za tjelesne povrede
- po događaju
- po jednoj osobi
1001 za imovinsku štetu
1002 kombinirano (jedinstveni limit)
1003 ukupni limit nadoknade po polici
101 Ukupno procijenjene plaće
102 U vezi sa okolinom koja ne pripada osiguranicima dajte opis vrste, veličine, stanja i
vrijednosti susjednih zgrada i drugih građevina i indicirajte važnost ulica i postojanje
željeznica (priložite karte i planove)
103 Da li se osiguranici (Izvođač, Podizvođač, Investitor) trebaju međusobno smatrati

trećim stranama (unakrsna odgovornost
1030 u pogledu imovinske štete? Da Ne

1031 u polgedu tjelesnih povreda? Da Ne
104 Do li predlagač(i) imaju postojeću policu osiguranja odgovornosti prema trećima koja
također pokriva aktivnosti za koje je postojeće osiguranje predloženo?
1040 za tjelesnu povredu Da Ne

1041 za imovinsku štetu Da Ne
1042 kombinirano (jedinstveni limit) Da Ne
ukoliko da, indicirajte odgovarajuće limite i franšize
Ovim izjavljujemo da su izjave date s naše strane u ovom upitniku potpune i istinite prema našem
najboljem znanju i vjerovanju I ovdje se slažemo da će ovaj upitnik činiti osnovu i biti dijelom
police ili polica izdatih u vezi s gornjim rizikom ili rizicima. Dogovoreno je da će osiguratelji biti
odgovorni samo u skladu sa uvjetima police i da osiguranik neće podnijeti nikakve druge zahtijeve
bilo kakve prirode.
Datum
Potpisi
Izvor :Swiss Re
232
Prilog 19.- Dodatni upitnik za izgradnju mostova
1. Naziv
ugovora
2. Gradilište ? ravno ? brdovito ?planinsko

? izgrađena oblast ? polu-izgrađena
? nenaseljena oblast
Ako je projekat u izgrađenoj oblasti ili poluizgrađenoj

oblasti navesti udaljenost od najbliže građevine i njenu
vrstu i namjenu.
3. Analiza Dio Vrijednost (valuta)

vrijednosti Postavljanje gradilišta
Radionice, zgrade, kampovi, itd
Zemljani radovi iprilazi
Temelji
Nasipi i ustave
Konzolni mostovi
Superstruktura i cesta
Ostali radovi (željeznica,
osvjetljenje,instalacije)
Ukupna vrijednost
4. Tip mosta ? Mostovi sa lukovima ? Svodni most ? Viseći most
? Rešetkast most ? Viseći most na kablovima
5. Tehnički
podaci
a. Superstruktura Dužina m širina m
stopa stopa
Broj raspona Max. dužina raspona m
stopa
Max. visina iznad nivoa m
stopa
? željezo ? armirani beton ? prednapregnuti beton
? ostali ( ako ih ima specificirajte)
b. Nasip Max. visina m ? beton ? drugi materijali
stopa navedite
6. Konstrukcija ? betonski blokovi Udaljenost od radova km

superstructure
milja
Transport ? željeznicom ? kamionima ? šleperom
233
Sastavljanje Unijeti način i sredstva za sastavljanje konstrukcije
7. Tip temelja ? kesoni Dubina m

stopa
? šipovi Dubina m
stopa
? ploče Dubina m
stopa
8. Detalji o Priloži dijagram slojeva zemljišta.
zemljištu
9. Nadzemna Nivo ispod kvote m ? potrebno isušivanje
voda
stopa
Količine vode koju treba odstraniti. m3/s
Rezervni kapacitet pumpi m3/s
Pumpe na pogon ? elektični ? motor sa

unutrašnjim sagorjevanjem
Snabdjevanje elek. ? iz mreže ? vlastitim
generatorima energijom
10. Mostovi ? rijeke ? jezera ? zaliva ? drugo (navedi)
iznad
vode
Naziv vode koju most prelazi.
Najviši i najniži ? plimni ? nije plimni

nivo vode
Normalni u sušnoj sezoni m Normalno plavljenje
stopa
Najviši zabilježeni nivo m Datum
stopa
Stupanj protoka Period promatranja godina mjeseci
Normalno u sušnoj sezoni m3/s
Normalno plavljenje m3/s
Najviši zabilježeni nivo m3/s Datum
Zaštita od šteta ? keson Visina preko m Dimenzioniran

uslijed poplava
normalnog stopa za period od
234
nivoa godina
? nasip ? zid od greda ? mrežasti keson ? ostalo
Unutršnji oslonac kesona? ? DA ?NE
? Optočni kanal Istek m3/s
Da li je rizik polave umanjen

uzvodnim branama? ? DA ? NE
Detalji
Da li postoji sistem
upozorenja od poplave? ? DA ? NE
Koliko vremena protekne
između upozorenja i vremena
stizanja poplave na gradilište sati
10. Uslovi Komponente Datumizvođenja, predviđeni
gradnje i period radova
izuzev ako su Postavljanje gradilišta i
privremeni radovi
pojedini listovi Zemljani radovi i prilazi
priloženi Objekti zaštite od poplave
Temelji
Nasipi i zid potpornjak
Superstruktura i putevi
Ostali radovi
(tračnice, osvjetljenje,
instalacije, itd.)
12. Da li će se
odvijati saobraćaj ? DA ? NE
u vrijeme
izgradnje mosta?
Detalji
13. Do koje mjere mogu

građevinski radovi biti
uništeni u bilo kom
štetnom događaju?
14. Koje radove će
izvoditi suizvođači?
15. Koji izvođači radova

će raditi neovisno od
osiguranika
na gradilištu ili
235
u njegovoj blizini?
Koje radove će izvoditi
takvi izvođači?
16. a.Gdje su locirane
kancalarije
zgrade, radionice,
kampovi itd.?
Gdje su locirana
građevinska
postrojenja, oprema i
skladišta građevinskog
materijala?
Dajte detalje ili priložite
skicu.
b. Do koje su mjere ovi
objekti i stvari zaštićeni
od poplave?
Dajte detalje.
Izvor: Swiss Re
236
Prilog 20 - Dodatni upitnik za gradnju luka, pristanišnih smještaja, za valove,
nasipe, dokove.
1. Naziv ugovora
2. Mjesto ušće obala rijeka

laguna zaliv jezero
3.Analiza vrijednosti Dio Vrijednost (valuta)
Instalacije na gradilištu i
privremeni rad
Radionica, skladište,
kampovi itd.
Čišćenje od mulja
Iskopavanje
Valovi
Kesovi
Gatovi (što zalaze u

more)
Skladišta, silosi,
poslovne zgrade
Putevi i ceste
Gas, voda, struja,

telefon
Tehničke instalacije
(kranovi, liftovi)
Ostali radovi
Ukupna vrijednost
4. Tip luke vojna sportska druge

komercijalna
Specificirajte
5. Tip keja putnički tovarni kontejneri drugo
saobraćaj materijal
Detalji
6. Tehničke
pojave hrid betonski keson
a. Valovi – tip blokovi
stubovi od ostalo
237
greda
Dimenzije Dužina m Najveća širina m Osnovna širina m
stopa stopa stopa
Max. dubina vode m
stopa
Druge pojedinosti
b. Vrh gatova iznad prosječne m
Gatovi/kesoni Broj gatova/kesona visine vode
stopa
stubovi, balvani Zid od balvana pijeskom betonom

ispunjen ostalo
keson okrugao;dijametar m
stopa
četverkutni,;dužina m m
stopa širina stopa
livenje na licu mjesta
Uveden u konačnu fazu putem šlepera
putem dizalice
na stbovima napravljenim od debala
željeza
betona
Pokrivenim betonom pločama od
greda
Ako imate druge metode, specificirajte.
7. pruga put oboje

Saobraćajne
veze
8.Zgrade / hangari skladišta terminali klubovi
structure
željeznička kancelarije područje gdje ostalo
stanica su tankovi
Detalji
9. Prirodne opasnosti monsun trpske oluje (hurikan, tajfun, ciklon)

Max. padavine po mjesecu mm po satu mm
in in
Period posmatranja godine
Max. brzina vjetra km/h Period posmatranja
mph u godinama
Glavni pravac vjetra
Da li je ovo područje bilo Visina m Period posmatranja u
godinama
stopa
predmet poplava ili Pravac Frekvencija
talasa
oluja? Zaštitne mjere
238
10. U kojoj mjeri bi
građe-
vinski radovi mogli biti
uništeni po jednom štet-
nom događaju?
11.Plan konstrukcije Komponente Datum izvršenja,

predviđeni period
mjeseci
Građevinske instalacije i
privremeni poslovi
Iskopavanje
Dubljenje
Punjenje
Valovi
Pristanišni zidovi
Gatovi
Skladišta, silosi,
kancelarije
Putevi i željezničke
pruge
Snabdjevne linije
(gas, voda, struja,
telefon.)
Tehničke instalacije
(kranovi, liftovi itd.)
Drugi poslovi
12. Koji poslovi će biti

izršeni od strane suizvo-
đača?
13. Koji izvođači će
raditi
nezavisno od
osiguranika
na gradilištu ili u nepos-
rednoj okolini?
Koje poslove će raditi
tak-
vi izvođači?
14. a. Gdje su locirane
kancelarije, skladišta,
ra-
dionice, kampovi itd?
Gdje su čuvani oprema i
konstrukcioni materijal?
239
Navedi detalje ili prriloži
skicu.
b. U kojoj mjeri će ovi

uređaji biti zaštićeni od
poplave?
Navedi detalje.
Izvor: Swiss Re
240
Prilog 21 - Dodatni upitnik za gradnju tunela i galerija
1. Naziv ugovora
2. Mjesto ravno brdovito planinsko

naseljena područja polu-naseljena područja
nenaseljena područja
Ako je projekat naseljeno ili nenaseljeno područje, navedite
razmak od bilo koje vrste najbliže građevine.
Zemljište1 pijesak šljunak stijena
Svojstva mek srednji čvrst
1) Priložite ekspertizu tla
Nagib naslaga
Da li je zahtjevana potporna struktura? Da Ne
Ako jeste, navedi.
Da li su napravljene naslage za vodu? Da Ne
Ako jesu na koliko lokacija? Procjenjena količina vode m3/s
Da li su napravljene naslge za noseći gas? Da Ne
3. Analiza vrijednosti Dio Vrijednost (valuta)
Građevinske instalacije i
privremeni rad
Radionice, skladišta, kampovi
Transport
Postavljanje oplate
Konstrukcija puta, instalacije za
tračnice (uključujući osnovu
Završni radovi ( osvjetljenje,
ventilacija, itd.)
Ukupna vrijednost
4. Tip podzemne tunel galerija podzemne komore šaht
structure
za cestu prugu ostalo (Ako je tako speci-
ficiraj)
jednostran tunel dvostran tunel Razdaljina između m

tunela stopa
5. Tehnički podaci Dužina m Nagib % Broj prilaza
stopa
Preopterećenje Min m Max m Prosjek m
stopa stopa stopa
kružni polu-kružni u obliku potkovice paraboličan
pravougli kvadratni ostali (ako je tako, specificirajte)
Visina m Širina m Prečnik m

stopa stopa stopa
bez oplate djelomična oplata potpuna oplata
Navedi.
Oplata beton livenje na licu mjesta prethodno livenje

cigla kamen čelik ostalo (Ako je, navedi)
Fiksirana oplata krovni zavrtnji zidne zatege od

stijene
241
6. Metode izgradnje bušenje/miniranje dužina m Detalji
tunela stopa
zaklon dužina m Detalji

stopa
presjek i pokrivač dužina m Detalji

stopa
7. Odvod vode gravitacijom pumpama

Ukupni kapacitet pumpi m3/s Rezervni kapacitet pumpi m3/s
Pumpe rade na pogon električni kompresovanog vazduha
Snabdjevenost el. energijom fizička snaga generator(i)
Standard generatori u slučaju nesposobnosti glavnih vodova?
Da Ne
8. Plan konstrukcije Dio Datum izvršenja, pretpostavljeni
period trajanja radova (mjeseci)
(Ukoliko nije priložena Građevinske instalacije i
posebna skica) privremeni rad
Transport
Postavljanje oplate
Finitni poslovi (osvjetljenje,

ventilacija)
9. U kojoj bi mjeri
mogli radovi biti
uništeni u slučaju
štetnog događaja?
10.Koji radovi će
biti urađeni od
saizvođača?
11. Koji izvođači
će raditi nezavisno
od osiguranika na
gradilištu ili u
neposrednoj okolini?
Koji radovi će biti
izvođeni od takvih
izvođača?
12. Gdje su kancelarije,
skladišta, radionice,
kampovi i ostalo
smješteni?
Gdje su uskladišteni
građevinski materijali i
oprema?
Navedi detalje i
priloži skice.
242
Na slijedeća pitanja će se odgovoriti u slučaju podvodnih tunela.
13. Tunel će biti rijekom jezerom zalivom drugi
izgrađen pod
Ako postoji drugo navedi.
Minimalno preopterećenje stijene pod vodom m

stopa
Max. dubina vode m
stopa
14. Tunel izgrađen Da li će biti korišteni kesoni? DA NE
na mjestu Ako hoće opiši metodu
Ukupan kapacitet kompresora kW

Kapacitet kompresora na stand-by kW
15. Tuneli sa montažnim Dužina m Visina m Širina m
sekcijama stopa stopa stopa
Max. težina sekcije t
Metoda postavljanja samo-plutajući pomoću barže pomoću krana
pomoću dizalice
16. Vodena površina
komercijalni saobraćaj čamci za razonodu
17. Opasnosti vode monsun tropske oluje ( hurikan, tajfun,ciklon )
i oluje Max. padavine u mjesecu mm u danu (24h) mm
inča inča
po satu mm km/h
inča Max. brzina vjetra mph
Glavni pravac puhanja vjetra
Max. predviđeni nivo vode iznad normale m
stopa
Predviđeni val plime? DA NE
Ako jeste, max. visina m
stopa Pravac Frekvencija
Zaštitne mjere
Max. brzina vodenog toka m/s

stopa/s
Ako je plima, max. brzina u svakom pravcu.
Pri nadolaženju m/s Pri povlačenju m/s
stopa/s stopa/s
Datum primitka ponude…………..………….
Prilog polici …………………………………..
Izvor: Swiss Re
243
PRILOG 22. - Standardni “Munich re” Contractor All risks uvjeti za osiguranje
Polica osiguranja izvođača radova od svih rizika br.
Budući da je Osiguranik naveden u Prilogu Polici podnio pismenu ponudu
(u daljnjem tekstu “Osigurateljima”) ispunivši Upitnik koji se, zajedno s bilo kakvim
osiguranikovim izjavama u pisanom obliku, za potrebe ove Police smatra uključenim u
nju
ova Polica osiguranja dokaz je o tome da će, uz uvjet da Osiguranik plati

Osigurateljima premiju navedenu u Prilogu i u skladu s uvjetima, isključenjima i
odredbama sadržanim u Polici ili njenim dodacima Osiguratelji isplatiti odštetu
osiguraniku na način i u visini u kojoj je to u Polici određeno.
Opća isključenja
Osiguratelji neće isplatiti osiguraniku odštetu za štete, oštećenja ili odgovornost direktno
ili indirektno uzrokovane ili nastale zbog ili pogoršane uslijed
a) rata, invazije, djelovanja stranog neprijatelja, neprijateljstava (bez obzira da li je rat

objavljen ili ne), građanskog rata, pobune, revolucije, ustanka, bune, nereda, štrajka,
lokauta, građanskih nemira, vojne ili uzurpirane vlasti, djelovanja grupe osoba zlih
namjera ili osoba koje djeluju u ime ili su u vezi s bilo kojom političkom
organizacijom, zavjerom, konfiskacijom, regrutacijom, rekvizicijom ili uništavanjem
ili oštećivanjem po naredbi bilo koje vlade de iure ili de facto ili bilo kakvom javnom
ovlasti;
b) nuklearne reakcije, nuklearne radijacije ili radioaktivne kontaminacije;
c) namjernog djelovanja ili namjernog nemar Osiguranika ili njegovih predstavnika;
d) potpunog ili djelomičnog prestanka rada.
U slučaju poduzimanja bilo kakve radnje, parnice ili nekog drugog postupka kada
Osiguratelji zbog razloga navedenih u odredbama Isključenja a) gore tvrde da bilo koja
šteta, uništenje, oštećenje ili odgovornost nije pokrivena ovim osiguranjem dokazivanje
da je takva šteta, uništenje, oštećenje ili odgovornost pokrivena ide na teret Osiguranika.
Razdoblje pokrića
Obveza Osiguratelja počet će, usprkos bilo kojem datumu drukčijem od datuma
navedenog u Prilogu, odmah po početku radova ili nakon istovarivanja stvari navedenih
u Prilogu na gradilište.
Osigurateljeva obveza prestaje za dijelove osiguranih ugovornih radova koji budu
preuzeti ili predani na korištenje.
Osiguranje prestaje najkasnije s datumom navedenim u Prilogu. Bilo kakva
244
,produženja razdoblja osiguranja predmetom su prethodnog pristanka Osiguratelja u
pisanom obliku.
Opći uvjeti
1. Dužno poštivanje i ispunjavanje uvjeta ove Police u mjeri u kojoj se odnose na sve što
Osiguranik treba učiniti ili čemu treba udovoljiti i istinitost izjava i odgovora u
upitniku i ponudi koje je Osiguranik popunio preduvjet su bilo kakve obveze
Osiguratelja.
2. Prilog i Dijelovi smatraju se uključenima i čine dio ove Police, a izraz “ova Polica” u
tekstu ovog ugovora čitat će se kao da uključuje Prilog i Dijelove. Bilo koja riječ ili
izraz kojem je pridruženo posebno značenje u bilo kojem dijelu ove Police ili Priloga
ili Dijelova imat će to značenje gdje god se u tekstu pojavi.
3. Osiguranik će o svom vlastitom trošku poduzeti sve razumne mjere opreza i udovoljiti
razumnim preporukama Osiguratelja za sprječavanje štete, oštećenja ili odgovornosti
i udovoljiti propisanim uvjetima (statutornim uvjetima) i preporukama proizvođača.
4. a) Predstavnici Osiguratelja imaju pravo u bilo koje vrijeme izvršiti provjeru i

pregled rizika, a Osiguranik im treba predočiti sve detalje i informacije potrebne za
ocjenu rizika.
b) Osiguranik mora bez odlaganja obavijestiti Osiguratelje telegramom i u pisanom

obliku o bilo kakvoj značajnoj promjeni rizika i poduzeti o vlastitom trošku dodatne
mjere opreza koje dotične okolnosti mogu zahtijevati, a opseg pokrića i/ili premije će
se, ako je potrebno, korigirati u skladu s promjenom rizika.
Nikakve znatne promjene kojima se povećava rizik neće biti učinjene ili prihvaćene od
strane Osiguranika, ukoliko Osiguratelji nisu u pisanom obliku potvrdili nastavak
trajanja osiguranja.
5. U slučaju bilo kakvog događaja koji bi mogao rezultirati zahtjevom za odštetu po

ovoj Polici, Osiguranik će
a) odmah obavijestiti Osiguratelje telefonom ili telegramom kao i u pisanom obliku,
naznačujući prirodu i opseg štete ili oštećenja;
b) poduzeti sve što je u njegovoj moći da opseg štete ili oštećenja svede na minimum;
c) sačuvati oštećene dijelove i predstavnicima ili procjeniteljima Osiguratelja
omogućiti pristup tim dijelovima;
d) pružiti sve informacije i dokumentirane dokaze koje Osiguratelji mogu zatražiti;
e) informirati policijske vlasti u slučaju štete ili oštećenja uslijed krađe ili provale.
Osiguratelji ni u kom slučaju nisu u obvezi za štetu, oštećenje ili odgovornost o kojoj
nisu primili obavijest u roku od 14 dana od njenog nastanka.
Nakon što je obavijestio Osiguratelja u skladu s ovim uvjetom, Osiguranik može
obaviti popravak ili zamjenu ako se radi o manjem oštećenju; U svim ostalim
slučajevima predstavnik Osiguratelja mora imati priliku pregledati štetu ili oštećenje
245
prije nego se počne s popravkom ili zamjenom. Ako predstavnik Osiguratelja ne obavi
pregled u roku koji se može smatrati odgovarajućim u danim okolnostima, Osiguranik
ima pravo nastaviti s popravkom ili zamjenom.
Obveza Osiguratelja po ovoj Polici što se tiče bilo koje stvari koja bude oštećena
prestat će, ako se navedena stvar ne popravi odmah.
6. Osiguranik će o trošku Osiguratelja učiniti, složiti se i dozvoliti da se poduzmu sve

radnje i koraci koji su Osigurateljima nužni ili potrebni u cilju ostvarivanja bilo
kakvih prava ili pravnih lijekova, ili postizanja oslobađanja ili prava na odštetu od
(trećih) osoba ( osim osoba osiguranih po ovoj Polici) na koja Osiguratelji imaju ili
bi imali pravo ili koja stječu ili bi ih stekli po subrogaciji nakon plaćanja ili
naknađivanja bilo koje štete po ovoj Polici, bez obzira da li su te radnje ili koraci
potrebni ili to postanu prije ili nakon što Osiguraniku bude isplaćena odšteta.
7. Ako postoji bilo kakvo neslaganje glede iznosa koji treba biti isplaćen po ovoj Polici
(a obveza je inače priznata), takvo će se neslaganje proslijediti na odlučivanje
odabranom sucu kojeg u pisanom obliku imenuju strane koje se ne mogu složiti, ili
ako se ne mogu složiti oko jednog odabranog suca, na odlučivanje dvama odabranim
sucima, od kojih svakog u pisanom obliku imenuje svaka strana u roku od jednog
kalendarskog mjeseca od kada je od njih bilo koja od strana zatražila da donesu
odluku, ili u slučaju da se odabrani suci ne slažu, na odlučivanje trećem sucu kojeg u
pisanom obliku imenuju odabrani suci prije nego potonji bude uključen u proces
odlučivanja. Treći sudac prisustvovat će sastancima odabranih sudaca. Utvrđivanje
dosuđenog iznos preduvjet je za pravo na poduzimanje bilo kakvih radnji protiv
Osiguratelja.
8. Ako u odštetnom zahtjevu ima bilo kakvih elemenata prijevare, ili ukoliko je u svrhu
njegovog potkrepljivanja korištena lažna izjava, ili se Osiguranik ili bilo tko nastupa
u njegovo ime koristio bilo kakvim načinima prijevare kako bi stekao pravo na
naknadu po ovoj Polici, ili ako je odštetni zahtjev podnese i odbijen, a u roku od tri
mjeseca po odbijanju nije započeta nikakva pravna radnja ili parnica, ili u slučaju
arbitraže kako je propisano odredbama ove Police, u roku od tri mjeseca nakon što su
odabrani suci ili treći sudac odredili dosuđeni iznos, sve naknade po ovoj Polici
izgubljene su vlastitom krivnjom.
9. Ako u trenutku nastanka štete po ovoj polici postoji bilo koje drugo osiguranje koje
pokriva istu štetu, oštećenje ili odgovornost, Osiguratelji će biti u obvezi platiti samo
proporcionalni udio u takvoj šteti, oštećenju ili odgovornosti.
Dio I - Materijalna šteta Polica br.
Osiguratelji ovim putem ugovaraju s Osiguranikom da će ako tijekom trajanja pokrića na

stvarima navedenim u Prilogu ili bilo kojem njihovom dijelu neočekivano ili iznenadno
nastane fizička šteta ili oštećenje uslijed bilo kojeg uzroka, osim onih koju su posebno
isključeni, a koja zahtijeva popravak ili zamjenu, Osiguratelji naknaditii Osiguranika za
takvu štetu ili oštećenje kako je predviđeno u Polici isplatom u gotovini, zamjenom ili
popravkom (po njihovom vlastitom izboru) do iznosa koji za svaku stvar navedenu u
246
Prilogu ne prelazi navedenu svotu stvari, i po bilo kojem štetnom događaju ne prelazi
limit odštete gdje je to primjenjivo, te u cjelini ne prelazi ukupnu svotu navedenu u
Prilogu na koju su stvari osigurane.
Osiguratelji će također naknaditi Osiguraniku troškove raščišćavanja ruševina nakon bilo

kojeg štetnog događaja koji može rezultirati odštetnim zahtjevom po ovoj Polici ukoliko je
u Prilog unesena posebna svota za tu namjenu.
Posebna isključenja iz Dijela I
Osiguratelji, ipak, neće biti u obvezi za
a) franšizu navedenu u Prilogu koju snosi Osiguranik u bilo kojem štetnom događaju;
b) bilo kakvu posljedičnu štetu, uključujući kazne, štete uslijed kašnjenja, nedostatka
učinkovitosti, gubitka posla;
c) štetu ili oštećenje zbog lošeg projekta;
d) troškove zamjene, popravka ili korekcije manjkavog materijala i/ili kvalitete izvedbe,
ali ovo isključenje bit će ograničeno na stvari neposredno pogođene i neće se smatrati
da isključuje štetu ili oštećenje na ispravno izvedenim radovima koje proizlazi iz
nezgode uslijed takvog manjkavog materijala i/ili izvedbe;
e) trošenje, koroziju, oksidaciju, propadanje uslijed nedostatka uporabe i normalnih
atmosferskih uvjeta;
f) štetu ili oštećenje na građevinskom pogonu, opremi i građevinskoj mehanizaciji
uslijed kvara na električnim instalacijama ili loma stroja, otkazivanja, lomljenja
dijelova ili nekog poremećaja, smrzavanja tekućine za hlađenje ili neke druge
tekućine, lošeg podmazivanja ili manjka ulja ili tekućine za hlađenje, no ako takav
lom ili poremećaj ima za posljedicu nesreću koja uzrokuje vanjsku štetu (štetu na
okolnim predmetima), takva posljedična šteta bit će naknadiva;
g) štetu ili oštećenje na vozilima s dozvolom za opću cestovnu uporabu ili plovilima ili
letjelicama;
h) štetu ili oštećenje na spisima, crtežima, izvješćima, računima, novcu, markama,
ispravama, dokazima o dugovanju, bilješkama, vrijednosnicama, čekovima;
i) štetu ili oštećenje otkrivenu tek u trenutku inventure.
Odredbe koje se primjenjuju na Dio I
Memo 1- Osigurane svote: Za ovo je osiguranje uvjet da osigurane svote navedene u

Prilogu ne smiju biti manje od
za stavku 1: pune vrijednosti ugovornih radova po završetku gradnje, uključujući sav

materijal, nadnice, vozarinu, davanja za carinu, pristojbe, i materijale ili predmete koje
je dobavio naručitelj radova;
za stavku 2 i 3: nove vrijednosti građevinskog pogona, opreme i građevinske

mehanizacije;
što znači cijenu zamjene osiguranih stvari novim stvarima iste vrste i istog kapaciteta;
247
a Osiguranik preuzima obvezu da poveća ili smanji iznose osiguranja u slučaju bilo kakve
značajne fluktuacije nadnica ili cijena uvijek uz uvjet da takvo povećanje ili smanjenje
stupi na snagu samo nakon što to Osiguratelji unesu u policu.
Ako se, u slučaju štete ili oštećenja, ustanovi da su osigurane svote manje od iznosa/
vrijednosti radova koje treba osigurati, tada će iznos nadoknadiv po ovoj Polici biti
smanjen u omjeru u kojem se osigurane svote odnose prema iznosima koje treba
osigurati. Svaki predmet i stavka troškova podliježu ovom uvjetu posebno.
Memo 2 – Osnova za likvidaciju šteta: U slučaju bilo kakve štete ili oštećenja osnova
likvidacije o ovoj Polici bit će
a) u slučaju oštećenja koje se može popraviti – trošak popravka potrebnog da se stvari

vrate u stanje neposredno prije nastanka oštećenja minus spašene stvari, ili
b) u slučaju totalne štete – stvarna vrijednost stvari neposredno prije nastanka štete
minus spašene stvari,
no ipak, samo do iznosa troškova za koje se traži naknada koje je osiguranik morao
snositi sam i u iznosu u kojem su uključeni u osigurane svote uvijek uz uvjet da je bilo
udovoljeno uvjetima osiguranja.
Osiguratelji će iz vršiti isplate samo nakon što im se predoče potrebni računi i

dokumentacija da je izvršen popravak ili zamjena. Sva oštećenja koja se mogu popraviti
moraju se popraviti, ali ako je trošak popravka bilo koje štete jednak ili veći od
vrijednosti stvari neposredno prije nastanka oštećenja, likvidacija će se izvršiti na način
kako je navedeno pod b) gore.
Trošak bilo kakvih privremenih popravaka snosit će osiguratelji, ako su takvi popravci
dio konačnih popravaka i ne povećavaju ukupne troškove popravaka.
Trošak bilo kakvih promjena, dodataka i/ili poboljšanja ne nadoknađuje se po ovoj Polici.
Memo 3 – Proširenje pokrića: Dodatne naknade za prekovremeni, noćni ili rad

praznikom, i ekspresna vozarina pokrivene su samo ako je to prethodno ugovoreno u
pisanom obliku.
Dio II – Odgovornost prema trećima Polica br.
Osiguratelji će Osiguraniku isplatiti odštetu do, ali ne preko iznosa navedenih u Prilogu,
za one iznose koje će Osiguranik zakonski biti obvezan platiti za odštete uslijed
a) slučajne tjelesne ozljede ili bolesti trećih osoba (bez obzira da li je fatalna ili ne),
b) slučajne štete ili oštećenja na imovini koja pripada trećim osobama
nastale u izravnoj vezi s gradnjom ili montažom objekata osiguranih po Dijelu I i koje se
dogode na ili u neposrednoj blizini gradilišta tijekom razdoblja trajanja pokrića.
Vezano uz zahtjev za naknadu štete na koji se ovdje predviđena odšteta primjenjuje,

Osiguratelji će dodatno isplatiti Osiguraniku odštetu za
a) sve troškove i izdatke sudskih postupaka koje je Osiguranik nadoknadio podnositelju
248
odštetnog zahtjeva
b) sve troškove i izdatke nastale uz pismeni pristanak Osiguratelja
uvijek uz uvjet da obveza Osiguratelja po ovom dijelu ne prelazi limite odštete navedena u
Prilogu.
Posebna isključenja iz Dijela II
Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu za
1. iznos franšize naveden u Prilogu koji Osiguranik sam snosi po bilo kojem štetnom
događaju;
2. troškove nastale prilikom rekonstrukcije, ispravljanja ili popravka ili zamjene bilo
koje stvari pokrivene ili koja se može pokriti po Dijelu I ove Police;
3. štetu na zemljištu ili zgradi uzrokovanu vibracijom ili otklanjanjem ili slabljenjem
potpore ili ozljedu ili oštećenje pričinjenu nekoj osobi ili imovini nastalu zbog ili
proizišlu iz takvog oštećenja (osim ukoliko to nije posebno ugovoreno u dodatku
polici);
4. odgovornost uslijed
a) tjelesnu ozljedu ili bolest namještenika ili radnika izvođača radova ili naručitelja
radova ili bilo kojeg drugog poduzeća povezanog s projektom ili dijelom projekta
koji se osigurava po Dijelu I, ili članova njihovih obitelji;
b) štetu ili oštećenje na imovini koja je u vlasništvu ili na brizi, čuvanju ili pod
kontrolom izvođača radova, naručitelja radova ili bilo kojeg drugog poduzeća
povezanog s projektom ili dijelom projekta koji se osigurava po Dijelu I, ili
namještenika ili radnika jednoga od prethodno spomenutih;
c) bilo kakvu nezgodu uzrokovanu vozilima za uporabu na cesti ili plovilima ili
letjelicama;
d) bilo kakav sporazum od strane osiguranika da isplati neku svotu kao odštetu ili u
neku drugu svrhu ukoliko takva obveza ne bi postojala i u odsustvu takvog
sporazuma.
Posebni uvjeti koji se primjenjuju na Dio II
1. Nikakav pristanak, ponuda, obećanje, plaćanje ili odšteta neće biti dana u ime ili od
strane osiguranika bez pisanog pristanka osiguratelja koji će imati pravo, ako to žele,
preuzeti i voditi u ime Osiguranika obranu ili nagodbu oko bilo koje štete ili za svoju
vlastiti račun u ime osiguranika povesti kaznenii postupak protiv bilo kojeg zahtjeva
za odštetu ili naknadu štete ili drugog, te imati potpunu slobodu u vođenju bilo kojeg
sudskog postupka ili nagodbe oko bilo koje štete, a osiguranik će pružiti sve
informacije i pomoć koju Osiguratelji mogu zatražiti.
2. Osiguratelji mogu što se tiče bilo kakve nezgode Osiguraniku isplatiti limit odštete za
bilo koju nezgodu (ali s tim da se od tog iznosa oduzme u pojedinom slučaju već
isplaćeni iznos ili iznosi za naknadu te nezgode) ili bilo koji manji iznos kojim se
odštetni zahtjev ili zahtjevi proizišli iz te nezgode može likvidirati, te Osiguratelji
nakon toga neće biti u nikakvoj daljnjoj obvezi u pogledu te nezgode po ovom dijelu.
249
D–2 Dodaci
001 Štrajk, pobuna i civilni nemiri

002 Uzajamna odgovornost
003 Održavanje
004 Prošireno održavanje
005 Terminski plan
006 Prekovremeni i noćni rad i ekspresni transport
007 Zračni prijevoz
008 Građevine u zonama potresa
009 Isključenje poplave i zatrpavanja
010 Isključenje potresa
012 Isključenje oluje praćene vjetrom
013 Skladištenje izvan gradilišta
100 Testiranje strojeva i instalacija
101 Tuneli i galerije
102 Podzemni kablovi, cijevi i druga infrastruktura
103 Usjevi šume i kulture
104 Brane i rezervoari vode
106 Dionice
107 Radničke barake i skladišta
108 Građevinski pogon, oprema i strojevi
109 Građevinski materijal
110 Sigurnosne mjere vezane uz poplavljivanje
111 Uklanjanje ostataka zbog klizanja tla
112 Uređaji za gašenje požara i protupožarne mjere sigurnosti na gradilištu
113 Prijevoz unutar zemlje
114 Serijske štete
115 Rizik projektanta
116 Ugovorni radovi preuzeti ili pušteni u pogon
117 Vodovodne i kanalizacijske cijevi
118 Bušenje tla u potrazi za vodenim izvorima
119 Postojeća imovina
120 Vibracije
121 Stupovi temelja i potporni zidovi
250
Dodatak 001 Pokriće za štetu ili oštećenje uslijed štrajka, pobune i
civilnih nemira
Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio ugovorenu
dodatnu premiju, ova Polica proširuje kako bi pokrivala štetu ili oštećenje uslijed štrajka,
pobune i civilnih nemira što će za potrebe ovog Dodatka značiti (uvijek u skladu s ovdje
sadržanim Posebnim uvjetima) štetu ili oštećenje na izravno osiguranoj imovini
prouzročenu
1 postupkom bilo koje osobe koja zajedno s drugim osobama sudjeluje u narušavanju
javnog mira (bez obzira je li to narušavanje u vezi sa štrajkom ili lokautom ili ne), a nije
postupak naveden u uvjetu 2 ovdje sadržanih Posebnih uvjeta,
2 djelovanjem bilo kojeg zakonski ustanovljenog organa ovlaštenog za sprječavanje ili

pokušaj sprječavanja ili umanjivanja posljedica takvog narušavanja,
3 namjernim postupkom bilo kojeg radnika u štrajku ili lokautu sa svrhom širenja štrajka
ili prilikom opiranja lokautu
4 djelovanjem bilo kojeg zakonski ustanovljenog organa ovlaštenog za sprječavanje ili

pokušaj sprječavanja ili umanjivanja posljedica bilo kojeg takvog postupka.
Pod uvjetom da se u ovoj Polici/ovom Dodatku nadalje izričito ugovara i tvrdi da se
1 svi uvjeti, isključenja i odredbe Police primjenjuju u cijelosti (u svakom pogledu) na

osiguranje po ovom proširenju osim u mjeri u kojoj se isti izričito razlikuju od dolje
navedenih Posebnih uvjeta, i bilo kakvo pozivanje na štetu ili oštećenje u tekstu Police
smatrat će se da uključuje opasnosti od kojih se ovom Policom osigurava,
2 sljedeći Posebni uvjeti primjenjivat će se samo na osiguranje po ovom proširenju, a

tekst Police će se primjenjivati u cijelosti na osiguranje po ovoj Polici kao da joj nije
priključen ovaj Dodatak.
Posebni uvjeti
1 Ovo osiguranje neće pokrivati
a štetu ili oštećenje proizišlu iz potpunog ili djelomičnog prestanka rada ili zaostajanja ,
prekida ili prestanka bilo kojeg procesa ili radne operacije,
b štetu ili oštećenje uzrokovanu trajnim ili privremenim lišavanjem posjeda uslijed
konfiskacije, oduzimanja po naredbi ili rekvizicije od strane bilo kojeg zakonski
ovlaštenog organa,
251
c štetu ili oštećenje uzrokovano trajnim ili privremenim lišavanjem posjeda bilo koje
zgrade proizišlo iz nezakonskog zauzimanja te zgrade od strane bilo koje osobe
d posljedičnu štetu ili odgovornost bilo koje vrste, bilo kakve isplate iznad iznosa odštete
za materijalu štetu kako je određena odredbama ove Police.
Ipak uz uvjet da Osiguratelji nisu oslobođeni po točkama b i c gore bilo kakve obveze
prema Osiguraniku što se tiče fizičke štete na osiguranoj imovini nastale prije lišavanja
posjeda ili tijekom privremenog lišavanja posjeda.
2 Ovo osiguranje neće pokrivati bilo kakvu štetu ili oštećenje nastalo uslijed ili kao
posljedica, izravno ili neizravno, bilo kojeg od sljedećih štetnih događaja, kao što su
a rat, invazija, djelovanje stranog neprijatelja, neprijateljstava ili operacijama sličnim

ratu(bez obzira je li rat objavljen ili nije), građanskim ratom,
b pobunom, građanskim nemirima koji poprime razmjere ili se pretvore u narodni

ustanak, vojni ustanak, ustanak, pobunu, revoluciju, vojnim prevratom ili uzurpiranjem
vlasti,
c bilo kakvom akcijom bilo koje osobe koja djeluje u ime ili u vezi s bilo kakvom
organizacijom s aktivnostima usmjerenim na rušenje vlade silom de iure ili de facto ili
utjecajem na nju terorizmom ili nasiljem.
U slučaju bilo kakve akcije, tužbe ili postupka kada Osiguratelji tvrde da zbog odredbi iz
ovog uvjeta štete ili oštećenje nije pokriveno ovim osiguranjem, teret dokazivanja da je
takva šteta ili oštećenje pokriveno pada na Osiguranika.
3 Ovo osiguranje može se u bilo kojem trenutku prekinuti od strane Osiguratelja po

pismenoj obavijesti isporučenoj preporučenim pismom na posljednju poznatu adresu
Osiguranika, u kojem slučaju će Osiguratelji biti obvezni vratiti Osiguraniku
proporcionalni dio premije za neisteklo razdoblje od datuma prekida osiguranja.
4 Limit odštete po pilo kojem štetnom događaju kao što je naveden dolje smatrat će se
da limitira odštetu za sve štete ili oštećenja pokrivena ovim Dodatkom tijekom
neprekidnog razdoblja od 168 sati.
Ukupna obveza Osiguratelja tijekom razdoblja pokrića ove Police bit će ograničena na
dvostruki limit odštete po bilo kojem štetnom događaju.
Limit odštete: po bilo kojem štetnom događaju
Franšiza: po bilo kojem štetnom događaju
Dodatna premija:
252
Dodatak 002 Pokriće za uzajamnu odgovornost

dodatnu premiju, pokriće odgovornosti prema trećima ove Police primjenjuje na
osigurane strane navedene u Prilogu kao da je izdana posebna polica
svakoj strani, pod uvjetom da Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku po ovom
Dodatku vezano uz odgovornost za
- štetu ili oštećenje na predmetima osiguranim ili osigurljivim po Dijelu I Police, čak i
ako se ne mogu nadoknaditi zbog ekscedenta ili bilo kakvog limita,
- fatalnu ili ne-fatalnu ozljedu ili bolest zaposlenika ili radnika koji su mogli biti
osigurani obaveznim zdravstvenim osiguranjem poslodavatelja i/ili osiguranjem
poslodavatelja od odgovornosti.
Osigurateljeva ukupna obveza prema osiguranim stranama neće, ipak, u ukupnom iznosu
za bilo koju nezgodu ili seriju nezgoda proizišlu iz jednog štetnog događaja prelaziti limit
odštete naveden u Prilogu.
Dodatna premija:
Dodatak 003 Pokriće održavanja

dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje na razdoblje održavanja navedeno u ovoj Polici
kako bi pokrivalo isključivo štetu ili oštećenje na ugovornim radovima prouzročeno od
strane osiguranih izvođača radova tijekom izvođenja radova sa svrhom udovoljavanja
obvezama sadržanim u odredbama o održavanju ovog ugovora.
Pokriće održavanja: od do
Dodatna premija:
253
Dodatak 004 Prošireno pokriće održavanja radova

dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje na razdoblje održavanja navedeno u ovoj Polici
kako bi pokrivalo štetu ili oštećenje na ugovornim radovima
- prouzročeno od strane osiguranih izvođača radova tijekom izvođenja radova sa

svrhom udovoljavanja obvezama sadržanim u odredbama o održavanju ovog ugovora
- nastalo tijekom razdoblja održavanja pod uvjetom da je takva šteta ili oštećenje
prouzročeno na gradilištu tijekom razdoblja izgradnje prije nego što je za oštećeni dio
izdana potvrda o završetku građevinskih radova.
Pokriće održavanja: od do
Dodatna premija:
Dodatak 005 Posebni uvjeti vezani uz terminski plan izgradnje i/ili

montaže
Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, za ovo osiguranje vrijediti sljedeće:
Terminski plan izgradnje i/ili montaže zajedno s bilo kakvim pismenim izjavama
osiguranika u svrhu dobivanja pokrića po ovoj Polici, kao i tehničke informacije
proslijeđene Osigurateljima smatraju se dijelom ove Police.
Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu za štetu ili oštećenje uzrokovano ili
proizišlo ili pogoršano odstupanjem od terminskog plana izgradnje i/ili montaže koje
premašuje broj tjedana naveden dolje ukoliko se Osiguratelji nisu u pisanom obliku
suglasili s takvim odstupanjem prije nego što se šteta dogodila.
Odstupanje od terminskog plana: tjedana
254
Dodatak 006 Pokriće dodatnih troškova prekovremenog i noćnog,
rada tijekom praznika i ekspresnog transporta

dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje kako bi pokrivalo dodatne troškove za
prekovremeni, noćni i rad tijekom praznika, te troškove ekspresnog prijevoza (uključujući
zračni transport).
Uvijek uz uvjet da su takvi dodatni troškovi nastali u vezi s bilo kakvom štetom ili
oštećenjem na osiguranim predmetima nadoknadivim po ovoj polici.
Ako su osigurane svote za oštećene predmete manje od iznosa koje treba osigurati, iznos
koji se isplaćuje po ovom Dodatku za takve dodatne troškove smanjit će su u istom
omjeru.
Limit odštete: po jednom štetnom događaju
Dodatna premija:
Dodatak 007 Pokriće dodatnih troškova zračnog prijevoza

dodatnu premiju, ovo osiguranje proširuje kako bi pokrivalo dodatne troškove zračnog
prijevoza.
Uvijek uz uvjet da su takvi dodatni troškovi nastali u vezi s bilo kakvom štetom ili
oštećenjem na osiguranim predmetima nadoknadivim po ovoj polici.
Nadalje pod uvjetom da maksimalni iznos plativ po ovom Dodatku što se tiče zračnog
prijevoza ne prelazi iznos naveden dolje tijekom razdoblja osiguranja.
Franšiza: 20% od odštete koja se isplaćuje za dodatne troškove,

minimalno po jednom štetnom događaju
Maksimalni iznos koji se može isplatiti:
Dodatna premija:
255
Dodatak 008 Jamstvo za građevine u zonama potresa

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu
, oštećenje ili odgovornost proizišlu iz potresa ako Osiguranik dokaže da je rizik potresa
uzet u obzir pri izradi nacrta u skladu službenim građevinskim zakonima koji vrijede za
gradilište i, te da se pridržavao potrebnih standarda što se tiče kvalitete materijala, izrade i
dimenzija na kojima su se bazirali izračuni.
Dodatak 009 Isključenje štete, oštećenja ili odgovornosti uslijed

potresa
Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i odredbama

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku za
štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročenu potresom.
Dodatak 010 Isključenje štete, oštećenja ili odgovornosti uslijed

poplave ili zatrpavanja

štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročenu poplavom ili
zatrpavanjem.
Dodatak 012 Isključenje štete, oštećenja ili odgovornosti uslijed oluje

praćene vjetrom ili oštećenja vodom uslijed djelovanja
vjetra

štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno prouzročenu ili proizišlu iz oluje
praćene vjetrom jačine 8 ili više Beaufort-a (srednja brzina vjetra preko 62 km/h) ili bilo
kakvo oštećenje uzrokovano vodom nastalo u vezi s ili kao posljedica takve oluje praćene
vjetrom.
256
Dodatak 013 Imovina uskladištena van gradilišta

dodatnu premiju, Dio I Police proširuje kako bi pokrivao štetu ili oštećenje na osiguranoj
imovini (pored imovine koja se proizvodi, prerađuje ili skladišti na zemljištu proizvođača,
distributera ili dobavljača) u skladištima izvan gradilišta u okviru teritorijalnih granica
koje su navedene dolje.
Osiguratelji neće isplatiti odštetu Osiguraniku za štetu ili oštećenje prouzročeno

zanemarivanjem općenito prihvaćenih mjera sprječavanja šteta u skladištima. Ove mjere
uključuju:
- skladišni prostor mora bit zatvoren (zgrada ili ograđeni prostor), čuvan, zaštićen od
požara kako priliči dotičnoj lokaciji ili tipu imovine koji se skladišti;
- odvajanje skladišnih jedinica vatrobranim zidovima ili udaljenošću od najmanje 50 m;
- pozicioniranje i projektiranje skladišnih jedinica na takav način da se spriječi

oštećenje akumuliranjem vode ili poplavljivanjem uslijed kiše ili poplave s
razdobljem ponavljanja kraćim od 20 godina;
Teritorijalno ograničenje:
Maksimalna vrijednost po skladišnoj jedinici:
Limit odštete (po bilo kojem štetnom događaju):
Franšiza: % minimalno od iznosa štete po bilo kojem štetnom događaju
Dodatna premija:
257
Dodatak 100 Pokriće za testiranje strojeva i instalacija
Ugovara i podrazumijeva se da će se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i

odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, razdoblje pokrića proširiti kako bi
uključivalo razdoblje probnog pogona ali ne duže od četiri tjedna od datuma početka
testiranja.
Ako pak se testira dio postrojenja ili jedan ili više strojeva i/ili pušta u pogon ili
preuzima, pokriće za taj dio postrojenja ili stroja i bilo kakva odgovornost koja iz toga
proizlazi prestaje dok se pokriće nastavlja za preostale dijelove na koje se gore navedeno
ne primjenjuje.
Nadalje se ugovara i podrazumijeva da se za postrojenja i instalacije koje se podvrgavaju

testiranju brišu isključenja c) i d) iz Isključenja iz Dijela I Police, a primjenjuje sljedeće
isključenje:
“šteta ili oštećenje uslijed loše konstrukcije, loše kvalitete materijala ili izlijevanja u
kalupe, slabom kvalitetom radova ili drugim greškama u montaži;”
U slučaju da se ustanovi da se testiraju već korištenih strojeva, osiguranje će po ovoj

Polici, prestati odmah po početku testiranja.
258
Dodatak 101 Posebni uvjeti vezani uz gradnju tunela, galerija,
privremenih ili trajnih građevina ili instalacija iznad
površine zemlje

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu za
troškove nastale uslijed
- promjena u načinu građenja zbog nepredviđenih zemljišnih uvjeta ili prepreka,
- mjera nužnih kako bi se poboljšali ili stabilizirali zemljišni uvjeti ili da bi se

onemogućilo ulaženje vode, osim ukoliko nisu nužno potrebne kako bi se popravila
naknadiva šteta ili oštećenje,
- uklanjanja iskopanog materijala, ili materijala nastalog kao posljedica odstupanja od

profila konstrukcije i/ili popunjavanja tako nastalih šupljina,
- isušivanja, osim ako je potrebno da bi se popravila naknadiva šteta ili oštećenje,
- štete ili oštećenja uslijed kvara na sustavu za isušivanje ako se takva šteta ili oštećenje
mogla izbjeći korištenjem pomoćnih postrojenja,
- napuštanja ili obnavljanja strojeva za bušenje tunela,
- gubitak bentonita, ovjesa, ili bilo kojeg sredstva ili supstancije koja se koristi za
ojačavanje prilikom iskopavanja ili kao sredstvo za kondicioniranje zemljišta.
U slučaju naknadive štete ili oštećenja maksimalni iznos plativ po Polici bit će ograničen
na troškove nastale za ponovno uspostavljanje standarda ili stanja osigurane imovine
tehnički ekvivalentnog onome u kojem je bila neposredno prije nastanka štete ili
oštećenja, ali ne više od dolje navedenog postotka od prvobitne prosječne cijene građenja
po metru neposrednog oštećenja.
Maksimalni postotak koji se može isplatiti: %
259
Dodatak 102 Posebni uvjeti za podzemne kablove, cijevi i ostalu
infrastrukturu

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu Osiguraniku samo
za štetu ili oštećenje na postojećim podzemnim kablovima i/ili cijevima ili ostaloj
podzemnoj infrastrukturi ako je, prije početka radova, osiguranik kod nadležnih tijela
ispitao točan položaj tih kablova, cijevi ili ostale infrastrukture i poduzme sve potrebne
korake kako bi izbjegao oštećenje istih.
Odštetni zahtjevi vezani uz štete ili oštećenja na podzemnoj infrastrukturi smještenoj na

položaj naznačenom u kartama (crtežima koji prikazuju položaj podzemne infrastruktura)
isplaćuju se po primjeni franšize od 20% od iznosa franšize navedene dolje, ovisno o
tome koji je iznos veći.
Odštetni zahtjevi vezani za štete ili oštećenja na podzemnoj infrastrukturi netočno

prikazanoj na karti isplaćivat će se nakon što se primijeni franšiza navedena pod b dolje.
Isplata odštete će u svakom slučaju biti ograničena na troškove popravka tih kablova,
cijevi ili druge infrastrukture, s tim da su bilo kakva posljedična šteta i kazne isključene iz
pokrića.
Franšiza: a 20% od iznosa štete,

minimalno po svakom štetnom događaju
Dodatak 103 Isključenje štete na usjevima, šumama i kulturama

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku neće isplatiti odštetu za
štetu, oštećenje ili odgovornost izravno ili neizravno nastalu na usjevima, šumama i/ili
bilo kakvim kulturama tijekom izvođenja ugovornih radova.
260
Dodatak 104 Posebni uvjeti za gradnju brana i vodenih
rezervoara
Ugovara se i podrazumijeva da, inače podliježući uvjetima, isključenjima i

odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku neće
isplatiti odštetu za
- injektiranje područja mekih stijena cementnom kašom i/ili druge dodatne

sigurnosne mjere čak i ako se potreba za njima ukaže samo tijekom gradnje,
- troškove nastale uslijed isušivanja čak i ako količina vode znatno prelazi
prvobitno očekivanu,
- štete ili oštećenja uslijed kvara na sustavu za isušivanje ako se takva šteta ili
oštećenje mogla izbjeći korištenjem pomoćnih postrojenja,
- troškovi nastali uslijed dodatnog pečaćenja ili impregniranja i dodatnih

postrojenja za istjecanje tekuće i/ili podzemne vode,
- štete ili oštećenja uslijed spuštanja tla ako im je uzrok nedovoljno zbijanje tla,
- pukotina i lekaže
Dodatak 106 Garancija za pojedinačne građevinske dionice
Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i

odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji Osiguraniku
isplatiti odštetu za štetu, oštećenje ili odgovornost direktno ili indirektno
prouzročeno na nasipima, usjecima, nivelacijama, jarcima, kanalima ili cestama u
izgradnji, ako se ti nasipi, usjeci, nivelacije, jarci, kanali ili ceste u izgradnji grade
u dionicama koje u ukupnoj dužini ne prelaze dolje naznačenu dužinu, bez obzira
o stupnju završenosti osiguranih radova, a odšteta po bilo kojem štetnom
događaju bit će ograničena na troškove popravka tih dionica.
Maksimalna dužina dionice: m
261
Dodatak 107 Jamstvo za radničke barake i skladišta

za štetu, oštećenje ili odgovornost prouzročeno na radničkim barakama i skladištima
izravno ili neizravno požarom, poplavom ili zatrpavanjem, ako su te radničke barake i
skladišta smješteni iznad najviše razine vode zabilježene bilo gdje na gradilištu tijekom
posljednjih 20 godina, a pojedinačna skladišta su ili udaljena 50 m jedno od drugog ili
odijeljena vatrobranim zidovima.
Također se ugovara da će Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu po bilo kojem štetnom

događaju samo do limita odštete od ……….za radničke barake i ……..za pojedinačna
skladišta.
Dodatak 108 Jamstvo za tvornicu/pogon u izgradnji opremu i strojeve
Ugovara se i podrazumijeva da će, inače podliježući uvjetima, isključenjima i

odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji isplatiti odštetu
Osiguraniku samo za štetu ili oštećenje direktno ili indirektno prouzročeno
poplavom ili zatrpavanjem naplavnim materijalom na tvornici/pogonu u izgradnji,
opremi i strojevima, ako se po izvršenju radova ili u slučaju bilo kakvog prekida
takva tvornica/pogon, oprema i strojevi drže na području koje nije ugroženo
poplavama s 20-godišnjim periodom ponavljanja.
Dodatak 109 Jamstvo za građevinski materijal

za štetu ili oštećenje direktno ili indirektno prouzročeno poplavom ili zatrpavanjem
naplavnim materijalom, ako količina dotičnog građevinskog materijala ne prelazi
trodnevne potrebe, preostale se količine drže na područjima koja nisu ugrožena
poplavama s 20-godišnjim periodom ponavljanja.
262
Dodatak 110 Posebni uvjeti vezani uz sigurnosne mjere što se tiče
padalina, poplave i zatrpavanja naplavnim materijalom

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji će Osiguraniku isplatiti odštetu
samo za štetu ili oštećenje izravno ili neizravno prouzročenu padalinama, poplavom ili
zatrpavanjem naplavnim materijalom, ako su pri izradi nacrta i izvođenju dotičnog
projekta poduzete odgovarajuće sigurnosne mjere.
Za potrebe ovog dodatka odgovarajuće sigurnosne mjere podrazumijevaju da se za cijelog

razdoblja trajanja police u obzir uzimaju podaci o padalinama, poplavama i zatrpavanju
naplavnim materijalom s razdobljem ponavljanja od 20godina za osiguranu lokaciju na
osnovi statistika koje pripremaju meteorološke službe.
Šteta, oštećenje ili odgovornost proizišla iz osiguranikova propusta da odmah ukloni

prepreke (npr. pijesak, drveće) iz vodenih tokova u okviru gradilišta, bez obzira da li je
bilo vode u njima ili ne, kako bi se omogućilo slobodno otjecanje vode neće se
naknađivati.
Dodatak 111 Posebni uvjeti vezani za uklanjanje ostataka zbog

klizanja tla

- troškove nastale zbog uklanjanja ostataka zbog klizanja tla koji prelaze troškove
iskopavanja osnovnog materijala na području zahvaćenom klizanjem tla,
- troškove nastale uslijed popravka erodiranih obronaka ili drugih kosih područja ako
osiguranik nije poduzeo potrebne mjere ili ih nije poduzeo na vrijeme.
263
Dodatak 112 Posebni uvjeti vezani uz aparate za gašenje požara i
sigurnosne mjere protupožarne zaštite na gradilištima

za štetu direktno ili indirektno prouzročenu ili proizišlu iz požara ili eksplozije, uvijek uz
uvjet da se:
1 sukladno stupnju napredovanja radova na gradilištu postavi oprema i dovoljno

sredstava za gašenje požara, te da je spremna za uporabu u bilo kojem trenutku.
Potpuno ispravni hidranti budu instalirani do jedne razine ispod najviše trenutne razine
radova i zatvoreni privremenim poklopcima.
2 ormarići u kojima su smješteni šmrkovi i prenosivi aparati za gašenje požara

podvrgavaju pregledima u redovitim intervalima, ali najmanje dva puta tjedno
3 sandučići s aparatima za gašenje požara propisani lokalnim uredbama postave što je

moguće prije nakon uklanjanja skela
otvori za dizala ili druge šupljina budu privremeno zatvorene što je moguće prije, ali u
svakom slučaju prije početka radova na opremanju građevine
4 otpadni materijal redovito odvozi, svi katovi u opremanju očiste od zapaljivog otpada
na kraju svakog radnog dana.
5 uvede “dozvola za rad” za sve izvođače radova koji su uključeni u “vruće radove” bilo
kakve vrste kao što su ali ne isključivo
- drobljenje, rezanje ili zavarivanje,

- korištenje letlampi,
- primjena vrućeg bitumena,
ili bilo kakva druga radna operacija pri kojoj se proizvodi toplina.
“Vrući radovi” trebaju se obavljati u prisutnosti barem jednog radnika opremljenog

aparatom za gašenje požara i obučenog za gašenje.
Mjesto na kojem su obavljani bilo kakvi “vrući radovi” treba obavezno pregledati sat
vremena nakon što su radovi završeni.
6 skladište materijala za gradnju ili montažu podijeli na skladišne jedinice čija

vrijednost ne smije prelaziti dolje navedenu vrijednost po skladišnoj jedinici.
Pojedinačne skladišne jedinice moraju biti najmanje 50 m udaljene jedna od druge ili
odijeljene vatrobranim zidovima.
264
Sav zapaljivi materijal i posebno sve zapaljive tekućine i plinovi moraju biti uskladišteni
na dovoljno velikoj udaljenosti od objekta u izgradnji ili montaži i bilo kakvih vrućih
radova.
7 imenuje koordinator požarne zaštite gradilišta
Treba također instalirati pouzdan alarmni sustav i ako je moguće imati direktnu vezu s
najbližom vatrogasnom brigadom.
Uvesti i redovito dopunjavati Program zaštite od požara i Program djelovanja na

gradilištu u slučaju požara.
Obučiti djelatnike izvođača radova za gašenje požara i tjedno održavati vježbe gašenja.
Najbliža vatrogasna brigada treba biti upoznata i u svakom trenutku imati neposredan
pristup gradilištu.
8 gradilište ogradi, te kontrolira pristup k njemu.
Vrijednost po skladišnoj jedinici:
Dodatak 113 Prijevoz unutar zemlje

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, i uz uvjet da je Osiguranik platio ugovorenu
dodatnu premiju, Dio I Ovog osiguranja proširit će se kako bi bile pokrivene štete ili
oštećenja na osiguranoj imovini u prijevozu do gradilišta osim na vodenim putovima ili u
zračnom transportu u teritorijalnim granicama od ukoliko maksimalni
iznos plativ po ovom Dodatku ne prelazi po otpremi.
Ukupna vrijednost imovine:
Franšiza:
Dodatna premija:
265
Dodatak 114 Serijske štete

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, za ovo osiguranje vrijediti sljedeća klauzula:
Šteta ili oštećenje na građevinama, dijelovima građevina, strojevima ili opremi istog tipa
uslijed lošeg projekta (ako je pokrivena dodatkom), nekvalitetnog materijala i/ili izrade
koja je posljedica istog uzroka bit će naknadiva prema sljedećoj skali nakon što se za
svaku štetu primijeni franšiza po polici:
100% za prve 2 štete

80% za 3. štetu
60% za 4. štetu
50% za 5. štetu
Svaka daljnja šteta neće biti naknadiva.
Dodatak 115 Pokriće za rizik projektanta

dodatnu premiju, isključenje c Posebnih isključenja iz Dijela I Police briše a isključenje d
zamjenjuje sljedećim tekstom:
“d troškove zamjene, popravka ili korekcije štete ili oštećenja uslijed manjkavog
materijala i/ili kvalitete izvedbe i/ili lošeg projekta, ali ovo isključenje bit će ograničeno
na stvari neposredno pogođene i neće se smatrati da isključuje štetu ili oštećenje na
ispravno izvedenim stvarima koje proizlazi iz nezgode prouzročene takvim manjkavim
materijalom i/ili izvedbom i/ili lošim projektom.”
Dodatna premija:
Dodatak 116 Pokriće za osigurane ugovorne radove preuzete ili predane na

uporabu

dodatnu premiju, osiguranje proširuje kako bi pokrivalo
- štetu ili oštećenje na dijelovima osiguranih ugovornih radova preuzetih ili predanih na
uporabu ako takvo oštećenje ili šteta proizlazi iz gradnje objekata osiguranih po Dijelu
I i dogodi se tijekom razdoblja pokrića.
266
Dodatna premija:
Dodatak 117 Posebni uvjeti za postavljanje vodovodnih i kanalizacijskih

cijevi
sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, Osiguratelji naknaditi Osiguraniku bilo kakvu
štetu, oštećenje ili odgovornost uslijed poplavljivanja ili nakupljanja mulja u cijevima ili
kanalima, ali samo do maksimalne duljine otvorenog kanala navedene dolje, djelomično
ili potpuno iskopanog, po bilo kojem štetnom događaju.
Osiguratelji će biti odgovorni samo ako su
1 cijevi, neposredno po polaganju, osigurane zatrpavanjem tako da se ne mogu biti

pomaknute ako kanal bude poplavljen;
2 cijevi, neposredno po polaganju, začepljene kako bi se spriječilo prodiranje vode ili
mulja u njih;
3 kanali testiranih dijelova cjevovoda zakopani neposredno po završetku testiranja
pritiska.
Maksimalna duljina: metara
Dodatak 118 Bušenje za potrebe vodocrpilišta

sadržanim u Polici ili njenim Dodacima, pokriće za radove bušenja biti ograničeno na
štetu ili oštećenje uslijed ili proizišlu iz sljedećih opasnosti:
- Potres, vulkanizam, tsunami

- Oluja, ciklon, poplava, zatrpavanje naplavnim materijalom, klizanje tla
- Izbijanje lave i nastanak kratera
- Požar/eksplozija
- Arteški vodotok
- Šteta uzrokovana blatom čije se štetno djelovanje ne može spriječiti nekom poznatom
tehnikom
- Urušavanje bušotine uključujući urušavanje oplate uslijed abnormalnog tlaka ili
uzdižućeg škriljavca koje se ne može spriječiti nekom poznatom tehnikom.
Odšteta će se izračunavati na osnovi troškova (uključujući materijal) bušenja za potrebe
vodocrpilišta do samog trenutka kada se prvi put postanu očite gore opisane opasnosti i
vodocrpilište/bunar mora biti napušten zbog opasnosti od koje je osigurano, a Osiguranik
će snositi franšizu od 10% od iznosa štete, minimalno kao što je navedeno dolje po bilo
kojem štetnom događaju.
Posebna isključenja:
Osiguratelji neće biti u obvezi za
- štetu ili oštećenje na bušilici ili opremi za bušenje (za koje izvođač radova može
zaključiti posebno osiguranje),
- troškove svih eventualnih radova na vađenju različitih predmeta iz bušotine,
- troškove radova na dovođenju vodocrpilišta u prvobitno stanje
Franšiza: 10% iznosa štete,

minimalno po bilo kojem štetnom događaju
267
Dodatak 119 Postojeća imovina ili imovina koja pripada ili predana na
brigu, čuvanje ili nadzor Osiguraniku
Ugovara se i podrazumijeva da se, inače podliježući uvjetima, isključenjima i

odredbama sadržanim u Polici ili njenim Dodacima i pod uvjetom da je osiguranik platio
ugovorenu dodatnu premiju, Dio I ovog osiguranja proširuje kako bi pokrivao štetu ili
oštećenje na postojećoj imovini ili imovini koja pripada ili je predana na brigu, čuvanje ili
nadzor Osiguraniku uzrokovanu ili proizišlu iz gradnje ili montaže objekata osiguranih po
Dijelu I.
Osigurana imovina:
Osigurana svota:
Osiguratelji će Osiguraniku naknaditi samo štetu ili oštećenje na osiguranoj imovini

ukoliko je prije početka građenja ona bila u dobrom stanju i ukoliko su poduzete nužne
sigurnosne mjere.
Što se tiče štete ili oštećenja uzrokovanog vibracijom ili uklanjanjem i oslabljivanjem
podgrade Osiguratelji će Osiguraniku naknaditi štetu ili oštećenje proizišlo kao posljedica
potpunog ili djelomičnog propadanja osigurane imovine, a ne za površinsko oštećenje
koje ne ugrožava stabilnost osigurane imovine niti ne ugrožava one koji se njome koriste.
Osiguratelji neće Osiguraniku naknaditi
- štetu ili oštećenje predvidivo obzirom na prirodu građevinskih radova ili način
njihovog izvođenja,
- troškove mjera za sprječavanja ili minimiziranja šteta nužnih tijekom razdoblja
osiguranja.
Franšiza:
Dodatna premija:
Dodatak 120 Vibracija, uklanjanje ili slabljenje podgrade

dodatnu premiju, Dio II ovog osiguranja proširi kako bi pokrivalo odgovornost kao
posljedicu štete ili oštećenja uzrokovanu vibracijom ili uklanjanjem ili slabljenjem
podgrade.
Uvijek uz uvjet da će
- Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu vezanu uz odgovornost za štetu ili oštećenje

na bilo kakvoj imovini ili zemljištu ili zgradi samo ako takva šteta ili oštećenje ima za
268
rezultat potpuno ili djelomično urušavanje;
- Osiguratelji Osiguraniku isplatiti odštetu vezanu uz odgovornost za štetu ili oštećenje

na bilo kakvoj imovini ili zemljištu ili zgradi samo ako je prije početka gradnje bila u
dobrom stanju i ako su bile poduzete nužne mjere za sprječavanje štete;
- Osiguranik, ako to od njega bude zatraženo, prije početka gradnje na svoj vlastiti
trošak pripremiti izvješće o stanju bilo kojeg ugroženog zemljišta ili zgrade.
Osiguratelji neće Osiguraniku isplatiti odštetu vezano uz odgovornost za
- štetu ili oštećenje predvidivo obzirom na prirodu građevinskih radova ili način
njihovog izvođenja,
- površinsko oštećenje koje ne ugrožava stabilnost osigurane imovine niti ne ugrožava
one koji se njome koriste,
- troškove mjera za sprječavanja ili minimiziranja šteta nužnih tijekom razdoblja
osiguranja.
Limit odštete (po bilo kojem štetnom događaju):
Ukupni limit odštete:
Franšiza:
Dodatna premija:
Dodatak 121 Posebni uvjeti za stupove temelja i potporne zidove

troškove nastale za
1 zamjenu ili popravak stupova ili elemenata potpornih zidova

a koji budu pogrešno postavljeni ili poravnati ili nagnječeni tijekom gradnje;
b izgubljene ili napuštene ili oštećene za vrijeme zabijanja ili izvlačenja
c koji ostanu zarobljeni nagnječenom ili oštećenom opremom za postavljanje stupova ili
oplate;
2 za popravak isključenih ili otkvačenih plosnatih stupova;
3 za popravak bilo kakve lekaže ili infiltracije materijala bilo kakve vrste;
4 za punjenje praznina ili zamjenu izgubljenog bentonita;
5 uslijed toga što bilo koji element stupova ili temelja nije prošao test nosivosti tereta ili
na neki drugi način nije ispunio predviđeni kapacitet nosivosti.
Ovaj dodatak neće se primjenjivati na štetu ili oštećenje uzrokovano prirodnim

katastrofama. Teret dokazivanja da je takva štete ili oštećenje pokriveno pada na teret
Osiguranika.
269
Zaključak
All risks uvjeti za osiguranje smatraju se sveobuhvatnijim i praktičnijim

riješenjem za osiguranje velikih gospodarskih subjekata koji žele zaštitu od katastrofalnih
šteta, ali uz primjenu značajnijih iznosa odbitne franšize.
Prema tim uvjetima osigurana je sva imovina osiguranika od svih opasnosti osim onih
koji su navedeni u isključenjima. Struktura all risk uvjeta za osiguranje ipak govori da
ostavlja veoma veliki prostor za posebna ugovaranja za koja se doplaćuje doplatak na
osnovnu premiju što osiguranike može zavarati u smislu da smatraju da su osigurali sve
kao što to sugeriura i sam naziv uvjeta za osiguranje.U svakom slučaju jedan pregled
izloženosti potencijalnim štetama ili risk management izloženosti u projektu izgradnje ili
montaže dati će i opseg posebnog ugovaranja i specifičnih potreba osiguranika. Ne smije
se zaboraviti da su građevinski i montažni projekti specifični svaki za sebe, da se odvijaju
u različitom prirodnom okruženju, ponekad i u različitom zakonodavnom okruženju. Isto
tako to su projekti koji objedinjavaju rizike nastanka materijalne štete na samom projektu
ili na objektu koji je već izgrađen na kojem se vrše adaptacije, sanacije ili rekonstrukcije,
rizike šteta u transportu, rizike šteta na postrojenjima i vozilima u upotrebi, rizike
odgovornosti prema trećim osobama i vlastitim zaposlenicima, rizike odgovornosti za
vrijeme građenja i nakon završetka gradnje, međusobne odgovornosti izvođača radova,
rizike kašnjenja u izvođenju radova. Gore navedeni rizici i izloženost moraju biti
razmotreni od strane risk menadžera svakog projekta prije donošenja bilo kakve odluke o
osiguranju ili početka izvedbe projekta gradnje ili montaže. Na hrvatskom tržištu
osiguranja u najširoj se primjeni nalaze Munich re Contractor all risks uvjeti za
osiguranje, kao uvjeti koji su za osiguranje najprihvatljiviji kako od osiguranika tako i od
osiguratelja. Temeljem tih uvjeta najlakše se radi plasman posla u reosiguranje jer je
Munich re jedan od vodećih reosiguratelja u svijetu. Činjenica je da su pojedine odredbe
iz tih uvjeta u suprotnosti s odredbama ZOO posebno u dijelu koji se odnosi na
iskljućenje obveze osiguratelja ukoliko kasni s prijavom štete više od 14 dana te odredbi
kojima nije predviđeno pokriće odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. S obzirom da
su ti uvjeti rađeni za određeno zakonodavno okruženje njihovu lokalnu primjenu bi
trebalo korigirati dopunskim policama od odgovornosti ili izmjenama u samim uvjetima
za osiguranje, svakako u suglasnosti sa reosigurateljem.
270
8 Poglavlje
KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI
Osnove osiguranja od odgovornosti

Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti
Odgovornost kao pojam
Predmet osiguranja
Treća osoba u osiguranju
Izvori opasnosti nastanka štete
Svota osiguranja
Obveze i prava strana iz ugovora o osiguranju od odgovornosti
Prava i obveze treće osobe u osiguranju
Javna odgovornost i štete
Pravno uporište za naknadu štete s osnova javne(opće)

odgovornost /public liability)
Nepažnja
Smetnja
Striktna odgovornost(objektivna odgovornost)
Strukturiranje pokrića u polici osiguranja od odgovornosti
Strane u ugovoru o osiguranju (recital clause)
Osigurateljna klauzula (Operative clause)
Limit obveze (Proviso clause)
Isključenja iz osiguranja (Policy exception)
Uvjeti za osiguranje (condition for insurance)
Dodatci polici (Policy endorsment)
Osiguranje od odgovornosti iz upotrebe neispravnih proizvoda
Odgovornost za proizvode
Zakoni i propisi koji reguliraju promet proizvodima
Vrste nedostatka na proizvodu
Neispravnost u dizajnu
Neispravnost u proizvodnji
Neispravnost u marketingu
Kada se proizvod može smatrati neispravnim
Striktna odgovornost
271
Osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode
Dodatak: Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s
nedostatkom
Proizvodi koji se smatraju proizvodom s nedostatkom

Komponente proizvoda
Zgrade, informacije
Poljoprivredni proizvodi
Proizvodi iz okoliša
Ljudski organi kao proizvodi
Usluge
Štete pokrivene osiguranjem
Tko može biti odgovoran?
Što oštećeni mora dokazati?
Koristi od striktne odgovornosti
Upravljanje (risk management ) rizikom odgovornosti za neispravne

proizvode
Product risk management
Risk management sistem
Greške u dizajnu s primjerima
Greške u proizvodnji s primjerima
Greške u marketingu s primjerima (informacija)
- Marketinška informacija
- Tehnička informacija
Transfer rizika odgovornosti za neispravne proizvode
Osiguranje
Metoda transfera rizika ugovorom
Zadržavanje rizika
Povlačenje neispravnih proizvoda s tržišta (Product recoll)
Osiguranje povlaćenja proizvoda s tržišta (Product recoll
insurance)
Klauzule u osiguranju od odgovornosti (“Claims made ili Losses
occurring”)
Claims made klauzula
Losses occurring klauzula
Ostale klauzule
Primjena u praksi
Odgovornost poslodavatelja ( Employer liability)
Temelji odgovornosti poslodavca

Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu
272
Workers compensation sistem
Razlike u sistemima naknada zaposlenicima
Uvid u pokriće za osiguranje od odgovornosti prema
zaposlenicima u EU I ostalim zemljama
Preduvjet za dobivanje kompenzacije zaposlenika
Različite forme interakcije između dva sistema naknada za
zapolenike
Metode kalkulacije štete
Pravo na izbor naknade po jednom od ova dva sistema
Oblici osiguranja od odgovornosti poslodavatelja
Osigurateljna praksa u USA, UK, i Njemačkoj
Product liability kao zamjena za odgovornost poslodavatelja
Ključni osigurateljni pojmovi
Osiguranje od profesionalnih odgovornosti

Razlike između uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti
i opće ili javne odgovornosti
Vrste profesionalnih odgovornosti
Obveznost osiguranja
Profesionalna odgovornost liječnika
Odgovornost primarijusa
Odgovornost liječnika plastičara
Odgovornost anesteziologa
Odgovornost psihijatra
Odgovornost bolnice
Odgovornost revizora
Odgovornost javnih bilježnika
D & O –odgovornost direktora i članova uprava
Osiguranje pravne zaštite
Definicija pravne zaštite
Opseg pokrića
Vrste pravne zaštite
Implementacija pravne zaštite u postojeće produkte
Metodologija u procjeni i likvidaciji šteta od odgovornosti (loss
management)
Osnovni modeli organizacije
Problemi u obradi šteta od odgovornosti
Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti
Utvrđivanje rezerve šteta
Dodatak: Organizacijski modeli
273
8.1. Osnove osiguranja od odgovornosti
“Ako tvrtka želi preživjeti u prašumi raznih propisa i zakona ona mora imati
zaštitu od katastrofalnih šteta, kao posljedicu tužbi”
Jack Willhoft, Predsjednik
Spartan Arch Skate Company
Ova vrsta osiguranja tretira se, kao imovinsko osiguranje, iako se dosta dugo vodila
rasprava o tome da bi se ova vrsta osiguranja trebala pratiti kao posebna skupina
osiguranja. Trenutačno se glavnina osiguranje od odgovornosti prati u skupini neživotnih
osiguranja u vrsti osiguranja (13) što predstavlja napredak u odnosu na situaciju prije,
kada se ova vrsta osiguranja pratila u grupi osiguranja «civil», unutar grupacije osiguranja
imovine. S obzirom na složenost osiguranja od odgovornosti, njezinu raznolikost u
pogledu primjene, nalazimo je i u vrstama transportnog osiguranja. (vrste 11 – osiguranje
od odgovornosti za upotrebu letjelica i 12 osiguranje od odgovornosti za upotrebu plovila)
s izuzetkom automobilske odgovornosti koja se zbog ukupnog opsega premije i značaja
prati u vrsti 10.
Formiranjem posebnih vrsti omogućuje praćenje rezultata koji pokazuju različite
tendencije, ali i veliku nepredvidivost u rezultatu i pojedinačnim štetama. Karakteristika
je ovog osiguranja, da su to „osiguranja s tzv. dugim repom“ što znači da se nastale štete
rješavaju niz godina nakon isteka police osiguranja. To je sigurno doprinjelo i postojećoj
podjeli na vrste u skupini neživotnih osiguranja. Osiguranje od odgovornosti iako
prisutno u asortimanu usluga gotovo svih osiguravajućih društava, traži potpuno
novi pristup, kao rizik prisutan u svakoj pori poslovnog života. Risk management mora
imati poseban pristup u evaluaciji ovog rizika s aspekta ukupnih promjena u društvu.
Privatizacija, odnosno proces određivanja titulara vlasništva, odjednom je nove vlasnike
gospodarskih subjekata ili trgovačkih društava doveo u situaciju da odgovaraju i za
posljedice svoje gospodarske aktivnosti (s osnova posjedovanja objekata za obavljanje
djelatnosti, pravnog odnosa, posjedovanja opasnih stvari, profesionalnih propusta,
odgovornosti prema zaposlenicima, odgovornosti za neispravne proizvode, itd.), kako
prema drugim gospodarskim subjektima tako i prema vlastitim djelatnicima i ostalim
trećim osobama.
Može se pretpostaviti da su se ova osiguranja razvijala inercijom dok su se
nalazila u grupi osiguranja “Civil”, s time da se i nisu posebno pratila kao kategorija i
planska veličina. U tadašnjim gospodarskim uvjetima, odnosno uvjetima prije prelaska na
slobodno tržišno gospodarenje, odgovornost je zajedno s vlasništvom bila društvena
kategorija. Odgovornost je, kao i vlasništvo bila svačija (društvena), odnosno ničija, pa joj
sami ugovaratelji ovog osiguranja, a ni osiguratelji nisu pridavali osobitu pažnju,
pogotovo nekim detaljima, nedovoljno obrazloženim u uvjetima za osiguranje, što se
moralo riješiti na odgovarajući način, prihvatljiv onome tko ih prodaje, a tako i samim
osiguranicima.
Zbog svega navedenog, mogućih negativnih kretanja u tehničkom rezultatu,
nedorećenosti u uvjetima za osiguranje, te nedostatka odgovarajućih mehanizama za
praćenje rezultata, postepeno se pristupa ovom osiguranju s dužnim respektom. Ovakvom
razvoju događaja je doprinjela i neadekvatno osposobljena prodajna mreža i pristup ovom
osiguranju, što nas upućuje na mogući put rješenja problema. Istodobno su uvjeti za
osiguranje od odgovornosti koji su se primjenjivali u Europi bili primjer za rješavanje
problema prisutnih na području unaprijeđenja poslova prodaje osiguranja od
odgovornosti. Društvene promjene, uglavnom su i osnovni pokretač za razvoj ove vrste
osiguranja što opet za sebe tražilo preispitivanje postojećih uvjeta za osiguranje od
odgovornosti i cjenika. Nedovoljna spoznaja o mogućnostima ovog rizika, u smislu
274
nastanka štetnih događaja iziskivala je točno definiranje osigurateljnog pokrića koje nije
dovoljno jasno i transparentno.
Odjednom se stvorila potreba za točnim definiranjem njegovih perfomanci u
skladu s uvjetima za osiguranje te mnoštvom zakona u kojima ovo osiguranje ima svoje
uporište. Poseban problem bilo je i pitanje da li je ovim osiguranjem pokrivena samo
građanskopravna izvanugovorna odgovornost ili se u nekim slučajevima pokriva i
ugovorna odgovornost, što je vrlo značajno s točke gledanja osiguranika, kao
ugovaratelja police osiguranja, jer može biti odlučujuće u donošenju odluke o osiguranju.
Može se slobodno reći da je istraživanje bilo kojeg područja osiguranja od
odgovornosti usmjereno na izučavanje zakona, te istraživanje mogućih posljedica na
osiguratelja u slučaju primjene istih. U tom području treba tražiti i razloge za upravljanje
ovim rizikom na najbolji mogući način. Omogućiti bolje razumijevanje suštine ovog
osiguranja i dobivanje uvida u njegove mogućnosti, tumačenje normativne regulative
ovog osiguranja te sve specifičnosti koje su toliko različite od ostalih imovinskih
osiguranja pogotovo po pitanju predmeta osiguranja i osigurateljnog pokrića, odjednom
postaje ključno za prodajnu mrežu.
. U svakom slučaju približavanje pravne problematike osiguranja od
odgovornosti nepravničkom krugu čitatelja i korisnika, a pogotovo djelatnicima u
prodaji osiguranja presudno je utjecalo na intenzivni trening za dobivanje potrebnih
znanja u svladavanju ovog problema. Što to praktički znači? To znači da, ako netko
želi prodavati osiguranje od odgovornosti mora posjedovati minimum pravnog znanja
kako bi uopće mogao prezentirati dio mogućnosti osiguranja od odgovornosti.
8.1.1. Odgovornost kao pojam
Ako se općenito prihvaća da je osiguranje od odgovornosti društveni fenomen

svojstven visoko razvijenom društvu može se prihvatiti definicija pojma odgovornosti
kao spremnost određenog sudionika (pravna ili fizička osoba) u određenom
društvenom odnosu da prihvati posljedice svojeg postupanja ili nepostupanja u tom
odnosu. Kako je posljedica nečijeg krivog postupanja ili nepostupanja u tom odnosu
nastanak štetnog događaja, njegovo prihvaćanje od strane štetnika (uzroćnika štete) može
se govoriti o njegovoj odgovornosti. Da bi se u potpunosti shvatilo kakvo je ovo
osiguranje i od čega ono štiti osiguranika treba se upoznati i s kratkim povijesnim
razvitkom ovog osiguranja koje je nastalo u početku 19 stoljeća, kao način zaštite
poslodavca i njegove odgovornosti za povrede radnika na radu, a osnovna intencija
prilikom njegova uvođenja bila je da posljedice nečijeg krivog postupanja ili nepostupanja
prebaci na osiguratelja. U svakom slučaju, neprijeporno je da se problematika
osiguranja od odgovornostikao kao pojma nadovezivala na problematiku
građanskopravne odgovornosti koja može biti ugovorne i izvanugovorne prirode. U
suvremenom društvu, kao što je europsko i američko ove dvije pravne i ekonomske
oblasti se međusobno isprepliću i dokazuju nam osnovnu intenciju osigurateljne misli 19.
stoljeća da se posljedice nečije građanskopravne odgovornosti prebace na osiguratelja.
Trenutak kada društvo više pažnje posvećuje naknadi štete, a manje krivnji
uzročnika štete kojeg ne treba kazniti ukoliko nema elemenata kaznene
odgovornosti bila je odlučujuća za razvoj ovog osiguranja. U početku se mogla voditi
diskusija o moralnosti ovog osiguranja, jer se smatralo da svatko mora odgovarati za
posljedice građansko pravne odgovornosti, međutim razvoj industrije, prometa i pravnih
institucija određenog društva, shvaćanjem da se može odgovarati s osnova građansko
pravne odgovornosti i bez krivnje (objektivna odgovornost), a naročito razvojem prometa
i izdvajanjem auto odgovornosti, kao posebne vrste osiguranja od odgovornosti obveznog
275
po zakonu, shvatilo se, da jedno ovakvo osiguranje uvelike olakšava poslovanje svakog
gospodarskog subjekta.
Bez sumnje, ova vrsta osiguranja omogućila je da se danas napušta princip
dokazane krivnje u području odgovornosti za štetu i sve se više uvodi načelo
pretpostavljene krivnje.105 Razrada osiguranja od odgovornosti s aspekta prodaje
osiguranja je ključna za njegov daljnji razvoj, ali u tom se postupku ne može zaobići
neizostavna pravna problematika, a ona je prevladavajuća u ovoj vrsti osiguranja i bez
njenog savladavanja nemoguće je ući u srž problema osiguranja od odgovornosti. Isto
tako, upravo je pravna problematika i regulativa prisutna u ovom osiguranju glavni uzrok
relativne nezainteresiranosti direktnih prodavatelja za ovim osiguranjem. Bolje reći na
tržištu se nudi nešto čije se posljedice za osiguratelja i osiguranika bez adekvatnog risk
managementa ni izbliza ne mogu sagledati. Iz istog razloga odnosno nerazumijevanja
osigurateljnog pokrića ovog osiguranja i sami osiguranici nisu pokazivali interes za ovim
osiguranjem dok ih prve tužbe i visoki troškovi sudskih parnica, najčešće zbog povreda
djelatnika na radu, nisu natjerale na sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti bez
puno razmišljanja o tome što je ovim osiguranjem pokriveno. S druge strane, poslovi
prodaje osiguranja općenito (prodaja rizika) ili poslovi agenata i zastupnika jedni su od
najsloženijih i najzahtjevnijih poslova u djelatnosti osiguranja, jer osim opće kulture i
komunikativnosti moraju poznavati brojne djelatnosti kojima nude specifična oiguranja
karakteristična upravo za te djelatnosti. Osiguranje od odgovornosti spadu u vrste vrlo
specifičnih osiguranja, ali u svojim brojnim inačicama primjenjivo za gotovo sve
gospodarske subjekte što mu i daje svu težinu i značaj. Kada se govori o visokom stupnju
pripremljenosti, kao uvjetu za obavljanje poslova prodaje osiguranja misli se prvenstveno
na agente i zastupnike za prodaju osiguranja imovine. Prema Fushardu106 „ u području
djelatnosti banaka i osiguranja stručna sposobnost dolazi na prvo mjesto, a na drugo
osobnost i kultura osobe. U djelatnosti osiguranja uspjeh kadrova je 25 % ovisan od
poznavanja struke, 25 % od mašte i 50 % od općeg kulturnog obrazovanja“. Prodaja
osiguranja od odgovornosti u svakom slučaju na prvo mjesto stavlja poznavanje struke s
naglaskom na poznavanje pravne problematike vezane uz ovo osiguranje. Imovinska
osiguranja među koja se ubrajaju i osiguranja od odgovornosti ukljućuju u sebi razne
vrste osiguranja od rizika požara, loma strojeva, provalne krađe, loma stakla, kućanstva,
montaže, građevinstva,šomaža; u njega su uključena neka posebna osiguranja kao
osiguranje sajmova, osiguranje priredbi od atmosferskih oborina , itd.
U svezi iznesenog ne može se tražiti od prodajne mreže da ovo osiguranje
uspješno prodaje ukoliko nije odgovarajuće osposobljena za njegovu prodaju. Ne može se
prodati jedno građevinstvo i ponuditi adekvatno pokriće,ukoliko se ne poznaje dovoljno ta
djelatnost i rizici prisutni u toj djelatnosti.
Ne mogu se osigurati usjevi i životinje, ako prodavatelj nema potrebna znanja o
agronomiji i veterini, odnosno, ako ne zna što se s predmetima osiguranja dešava tijekom
trajanja osiguranja, što ponovo dokazuje ispravnost tvrdnje o visokom postotku opće
kulture i znanja neophodnog za prodaju osiguranja imovine, a da o osiguranju od
odgovornosti i ne govorimo. Vrlo je teško za svako osiguravajuće društvo imati agente
specijaliste za određene grupe osiguranja, jer je povezano s vrlo visokim troškovima, a
pogotovo stoga što oni rade gotovo sve navedene vrste osiguranja.Ako tim poslovima
dodamo i poslove oko prodaje osiguranja od odgovornosti za koje se smatra da su
najsloženiji u osigurateljnom smislu, ne mogu se očekivati rezultati bez adekvatne obrade
1 Ivanjko Š.:Značaj i uloga osiguranja od odgovornosti u društveno ekonomskim odnosima (stanje problemi i
perspektive ), OSIGURANJE I PRIVREDA , ZAGREB, br. 1-2 , 1989., p.8.
106
Fushard R.: Razmišljanja o kadrovima u osiguranju,Osiguranje,Beograd, 1971.,p.3.
276
uvjeta za osiguranje u smislu objašnjenja osigurateljnog pokrića. Uz sve navedeno, mora
se uzeti u obzir činjenica da je prodaja osiguranja općenito prodaja usluga, a ne gotovih
proizvoda, odnosno to je prodaja sigurnosti od događaja koji su budući, neizvjesni i
neovisni od isključive volje osiguranika. U više dosadašnjih radova koji su obrađivali
problematiku prodaje osiguranja istaknuto je da bi u nuđenju i prodaji ovog osiguranja
trebali sudjelovati stručnjaci po pojedinim strukama, čime bi usluga prodaje osiguranja u
svakom slučaju bila sveobuhvatnija i kvalitetnija. Isto se može konstatirati i za prodaju
osiguranja od odgovornosti, jer bi pravodobnim angažiranjem stručnjaka pravne struke
problema zasigurno bilo manje. Ako je opredjeljenje osiguravajućih društava i njihovih
menađmenta da je pred ovim osiguranjem budućnost i perspektiva, tada ovo osiguranje
treba razviti na onu razinu koju ovo osiguranje zaslužuje. Što to znači? Jednostavno treba
mu posvetiti pažnju na svim razinama jednog osiguravajućeg društva .
Na nižim razinama, svakako bi trebalo organizirati timove ili barem pojedince koji bi se
isključivo bavili ovom problematikom, radili na stručnoj instruktaži prodajne mreže i koji
bi adekvatno mogli reagirati na specifične zahtjeve tržišta .
8.1.2. Specifičnosti bitnih elemenata osiguranja od odgovornosti
Da bi se potpuno razumijela prava priroda rizika odgovornosti odnosno da bi

mogli tim rizikom upravljati, potrebno je elaborirati sve važnije specifičnosti osiguranja
od odgovornosti u odnosu na ostala imovinska osiguranja, a koje se mogu sistematizirati u
nekoliko temeljnih:
1) odgovornost kao pojam u sustavu osiguranja,

2) predmet osiguranja,
3) pojam treće osobe u osiguranju od odgovornosti,
4) karakteristični izvori opasnosti kao preduvjet ostvarenja rizika
odgovornosti i
5) svota osiguranja.
Odgovornost kao pojam u sustavu osiguranja
S aspekta prodaje osiguranja, odnosno agenta koji prodaje osiguranja od

odgovornosti, te kupca tog osiguranja osnovni problem pojavljuje se u određivanju
osiguranog rizika.. Dakle, što je to, što se osigurava osiguranjem od odgovornosti, a
toliko se razlikuje od ostalih vrsta osiguranja? Osiguranjem od odgovornosti osigurava
se rizik naknade štete trećoj osobi. Umjesto štetnika ili “osiguranika” (osigurane
osobe) tu štetu oštećenome nadoknađuje “osiguratelj”. Osiguranje od odgovornosti, po
svojoj prirodi predstavlja imovinsko osiguranje, jer ugovaratelj osiguranja osiguranjem
nastoji spriječiti smanjenje svoje imovine odnosno bolje reći svojih tekućih
financijskih sredstava do koje bi došlo kad bi on sam morao nadoknaditi štetu.107
Odgovornost kao rizik je pravni pojam, on nije požar, nije lom, nije krađa, nije
nezgoda, ali ostvarenjem rizika odgovornosti na stvarima trećih osoba ili povredom tijela
ili zdravlja treće osobe, a krivnjom osiguranika za vrijeme obavljanja njegove djelatnosti
ostvaruje se rizik odgovornosti. Osiguranicima treba objasniti da sve što čine ili su
trebali učiniti vezano za obavljanje njihove djelatnosti ima svoju uzročno
posljedičnu vezu koja vrlo često za posljedicu ima nastanak nečije materijalne ili
107
ĆurkoviĆ M:“Osiguranje od odgovornosti obavljanja profesionalne djelatnosti”,
Zbornik radova sa savjetovanja pravnika Hrvatske, Optija,1995.,
277
nematerijalne štete koju treba naknaditi iz tekućih sredstava, a tu štetu mogu uzrokovati
sami iz različitih izvora opasnosti svoje djelatnosti, krivnjom ili nepažnjom vlastitih
djelatnika ili, najjednostavnije posjedovanjem opasnih stvari i objekata ili u konačnici
različitim zakonskim odredbama. Drugim riječima, ovim osiguranjem osigurava se
zakonska odgovornost osiguranika, a u stvari se zaštićuje imovinski interes
osiguranika. Ostvarenje rizika odgovornosti ne mora uvijek biti povezano s krivnjom jer
su sve ćešći slučajevi ostvarenja rizika odgovornosti bez obzira na krivnju na načelu
objektivne odgovornosti. Odgovornost nije niti jedan od klasičnih rizika ili opasnosti
kojima je izložena nečija imovina, ali njezino ostvarenje ima za posljedicu
umanjenje vrijednosti nečije imovine kroz naknadu štete trećim osobama.
Ovakav pristup definiciji pojma odgovornosti može se prihvatiti na temelju uvjeta

za osiguranje od odgovornosti i širinu djelatnosti koju obuhvaćaju, jer objašnjava suštinu
ovog osiguranja osiguranicima koji u većini slučajeva razumije uglavnom rizike koji se
mogu materijalizirati. Svakako treba napomenuti da nije sva odgovornost osiguranika
pokrivena ovim osiguranjem, jer štete na stvarima trećih osoba i povrede mogu
nastati iz vrlo mnogo izvora opasnosti što se ponekad posebno ugovara, kao
primjerice ugovorna odgovornost osiguranika, profesionalni propusti ili neki drugi
slučajevi. Ova situacija je u stvari najsloženiji dio za razumijevanje osiguranja od
odgovornosti zbog nemogućnosti sagledavanja ukupnosti mogućnosti ostvarenja rizika i
opsega pokrića datog policom istodobno, te isključenja iz osiguranja predviđenih uvjetima
. Isti problemi prisutni su i u inozemnim osiguravajućim društvima. Letimičan pogled na
uvjete talijanskih osiguravajućih društava govori, da ona isključuju štete na stvarima
trećih osoba, kao posljedicu požara na imovini osiguranika. Isto tako isključena je i
odgovornost osiguranika za štete na stvarima trećih osoba kao posljedica krađe108. To su
tek neke od razlika u uvjetima za osiguranje od odgovornosti, ali i one nam govore
dovoljno da bi se razumijelo koliko je specifično osiguranje od odgovornosti od zemlje do
zemlje. Razlike u uvjetima za osiguranje upućuju na zaključak da, u skladu s razvojem
ovog osiguranja, te osobito štetnim događajima, treba vršiti stalne korekcije kako u
uvjetima tako i u cjenicima za osiguranje. Nepredvidivost veličine štetnih događaja i
njihova visina u novčanim iznosima prisiljavat će sve osiguratelje na akcije u smislu
usklađivanja uvjeta s ostalim vrstama osiguranja. Osnovna intencija prilikom uvođenja
ovog osiguranja bila je, da se posljedice nečije građansko pravne odgovornosti
prebace na osiguratelja, a pravno uporište za ovo osiguranje nalazi se u Zakonu o
obveznim odnosima i raznim drugim zakonima koji reguliraju poslovanje
trgovačkih društava i uvjetima za osiguranje od odgovornosti. Da bi se pravilno
sagledao problem plasiranja osiguranja od odgovornosti mora se spoznati njegov položaj
u skupini neživotnih osiguranja, te ostalih vrsti osiguranja.. Kolika je važnost osiguranja
od odgovornosti u ekonomskom smislu dovoljno je pogledati samo rezultete u osiguranju
automobilske odgovornosti, koje je samo segment u vrsti osiguranja od odgovornosti,
doduše vrsta koja je obvezna po zakonu, ali u ukupnoj masi premije pojedinih
osiguravajućih kuća čini najveći dio ukupno ugovorene premije osiguranja. Nalazimo ga
i u ostalim podskupinama osiguranja, a da mu prije provedenih društvenih promjena nije
pridavana važnost koju ono ima u stvarnosti gledajući učinak akumulirane premije ili
ukupno isplaćenih šteta. Ovo osiguranje se vrlo često ugovara i kao dopunsko uz
osiguranje nezgode, građevinstva i montaže, a prisutno i u osiguranju kućanstva u paketu
osiguranih rizika.
108
Mariotti P.: Le assicurazioni per professionista e aziende, Edizioni Maros, 1987,p.61.
278
U posljednjih deset godina ovo osiguranje bilježi izaziti napredak u praksi i teoriji.
Najveći rast premije osiguranja u neimovinskim osiguranjima osiguravajuće tvrtke bilježe
upravo na području osiguranja od odgovornosti. U svakom slučaju ovo osiguranje nije
razvijeno na onoj razini kao u zemljama EU, ali i oni se bore s sličnim problemima kao i
hrvatska osiguravajuća društva. Tako Paolo Mariotti u svojoj knjizi o problemima
osiguranja od odgovornosti kaže:” Na bazi statističkih podataka čini se da talijanski
poslodavci i razni djelatnici (profesinalni djelatnici) još nisu naučili koristiti sve
mogućnosti (osigurateljno pokriće) koje im nude osiguravajuća društva posebno u dijelu
osiguranja od odgovornosti:109
1) Obavljanja djelatnosti (komercijalista, računovođa, radnih savjetnika,
poreznika, doktora, notara )
2) prema trećima i zaposlenicima posebno korisnoga u slučajevima nezgode i
nesreće na poslu”.
Ako se gleda poćetna definicija odgovornosti da je to karakteristika suvremenog
društva, sam razvoj toga osiguranja trebao bi ovisiti od pristupa osiguravajućih društava
prema ovom osiguranju te praćenjem iskustava sudske prakse to osiguranje približiti
agentima za prodaju osiguranja, a time i budućim korisnicima.
Još će dugo, problem zasigurno biti, tumaćenje osigurateljnog pokrića na različite upite
osiguranika, koji smatraju da su ugovaranjem police osiguranja od odgovornosti sa sebe
skinuli svu svoju odgovornost, kao posljedicu obnašanja vlastite djelatnosti. Da bi bili
spremni ovaj problem što bolje prezentirati budućim osiguranicima moraju se svladati
osnovni pojmovi o odgovornosti od samog naziva pa do osnovnih pravnih pojmova, kao
što su pravna osoba, fizička osoba, pravna sposobnost, institut naknade štete, opća načela
odgovornosti, namjera, krivnja; te dobro poznavanje Zakona o obveznim odnosima i
uvjeta za osiguranje od odgovornosti gdje ovo osiguranje i ima svoje uporište.
8.1.3. Predmet osiguranja
Ovo je još jedna specifičnost osiguranja od odgovornosti u odnosu na ostala

imovinska osiguranja jer se ovdje ne može materijalizirati predmet osiguranja. U ovom
osiguranju ne možemo imenovati predmet osiguranju, kao što je to slučaj u osiguranju od
rizika požara i nekih drugih opasnosti, gdje možemo reći: osigurana je zgrada i njezina
oprema, te imenovati svu opremu koju osiguravamo kako je i regulirano u čl.3. uvjeta za
osiguranje od požara i nekih drugih opasnosti110. Predmet osiguranja u osiguranju od
odgovornosti je odgovornost koja ne može biti izražena u materijalnom obliku, kao štoje
to slučaj u ostalim imovinskim osiguranjima, ali su posljedice ostvarenja rizika
odgovornosti materijalne (financijske) u trenutku kada se oštečenome (trećoj osobi)
nadoknađuje materijalna ili nematerijalna šteta.
Može se izvući zaključak da su predmeti osiguranja u ostalim imovinskim
osiguranjima materijalne prirode, možemo ih opisati, vidjeti i što je najvažnije
kvantificirati, kao; kuća vrijedi $ 100.000, $20 stol, $100 staklo, dizalica, računalo, razni
strojevi i aparati dok kod osiguranja od odgovornosti pod predmetom osiguranja se
podrazumijeva “građansko pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štete uslijed
smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenje ili uništenje stvari trećih osoba “. Ovim
osiguranjem, može se reći da je osigurana imovina osiguranika u cijelosti od
odštetnih zahtjeva trećih osoba. Imovina nije osigurana fizički, kao što se to može
vidjeti iz uvjeta za osiguranje od rizika požara, loma itd; ali je osigurana od
109
Ibidem p.194.
110
Uvjeti za osiguranje od rizika požara i nekih drugih opasnosti, čl.3. Croatia osiguranje d.d. 2000.
279
umanjenja i to tako da se trećoj osobi nadoknadi šteta na teret aktive imovine
osiguranika. Zbog lakšeg razumijevanja osigurateljnog pokrića primjerenije bi bilo da se
umjesto predmeta osiguranja govori o “opsegu pokrića”111 koje ovo osiguranje pruža kao
što je to riješeno u uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti.
Veličinu osiguranog rizika, odnosno predmeta osiguranja ili onoga što je ovim
osiguranjem zaštićeno, najbolje se u ovom trenutku može sagledati kroz sudsku praksu i
kad se shvati da se uslijed ostvarenja rizika odgovornosti pojedinačne firme mogu
propasti, jer ne mogu naknaditi nastalu štetu, onda će biti puno jasnije zbog čega je
ovo osiguranje od prvorazrednog značenja. To je posebno zanimljivo kod osiguranja
od odgovornosti za proizvode s nedostatkom (Product liability) gdje u određenim
momentima zbog greške u proizvodu koje koristi veliki broj korisnika mogu nastati štete s
nesagledivim posljedicama (automobilska industrija, proizvodnja hrane, farmaceutska
industrija), ali za naše razmatranje problema osiguranja od odgovornosti to može biti
predmet rasprave u dijelu posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti koja reguliraju
ovu problematiku.
Ono što je osnovno u dijelu specifičnosti osiguranja od odgovornosti je to da je
kao predmet osiguranja određena građanskopravna izvanugovorna odgovornost
osiguranika, a samo iznimno ugovorna odgovornost što je i istaknuto decidirano u čl.3 i čl
7 općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti u dijelu pokrića za osiguranje od
odgovornosti za “čisto imovinsku štetu” i da opseg pokrića ili osiguranja nije neograničen
112
. Ovim osiguranjem daje se osigurateljno pokriće samo za navedenu vrstu odgovornosti
odnosno odgovornost od onih izvora opasnosti navedenih u polici osiguranja i uvjetima za
osiguranje. To je ujedno i osnovni problem za bržu afirmaciju osiguranja od
odgovornosti.
8.1.4. Osigurane opasnosti (izvori opasnosti)
Nakon što smo utvrdili da je općim uvjetima za osiguranje od odgovornosti

pokrivena samo građansko pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika prilikom
obavljanja djelatnosti, trebali bi sagledati iz kojih izvora opasnosti proizlazi ta
odgovornost i kako se ona manifestira. Isti uvjeti govore da su to :113
kao osnovno pokrivena je odgovornost osiguranika za štetu koja je nastala

izdjelatnost osiguranika kao izvora opasnosti, ali ne i ugovorna odgovornost
odgovornost za štetu koja je nastala iz posjedovanja stvari,
odgovornost iz pravnog odnosa ili svojstva kao izvora opasnosti koji su
označeni u polici osiguranja,
odgovornost zbog povećanja opasnosti ili proširenja osiguranog izvora
opasnosti do kojih je došlo tijekom trajanja osiguranja,
odgovornosti zbog novog izvora opasnosti koji se kod osiguranika pojavi
tijekom trajanja ugovora o osiguranju,
krađe ili nestanka stvari uz uvjet da su stvari smještene u zaključanim
prostorijama ili ostavama,
štete koje nisu nastale ni povredom osobe ni oštećenjem odnosno uništenjem
stvai tzv.”čisto imovinska šteta,
na osobama zbog zagađivanja tla i vode (ekološke štete).
111
Croatia osiguranje d.d., Uvjeti za osiguranje od autoodgovornosti.,2000., čl.3.
112
Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti, 2000, čl.3.i čl.7
Croatia osiguranje d.d.
113
Ibidem
280
U čl. 4. Istih uvjeta osiguranje se proširuje i na odgovornost osiguranika koja proistiće
iz114
korištenja odnosno posjedovanja, zakupa ili uživanja; zemljišta, zgrada ili
prostorija, koji se isključivo koriste za osigurane djelatnosti ili zanimanja,
korištenja objekata koji isključivo koriste djelatnicima osiguranika ( npr.
Restorani društvene prehrane, kupališta, odmarališta, športska igrališta
isl.)
korištenja dizala( liftova) namjenjenih za prijevoz osoba i tereta,
korištenja bicikla bez motora za potrebe osigurane djelatnosti,
uskladištenja materijala za loženje i pogon koji se isključivo koriste za
obavljanje osigurane djelatnosti ili zanimanja,
djelatnosti osiguranika kao investitora ili izvođača građevinskih i
montažnih radova,
posjedovanja garaža, koje se nalaze na, odnosno uz ili u osiguranim
nekretninama, ukoliko se ne radi o garaži za iznajmljivanje uz naknadu
ili o hotelskoj garaži i
posjedovanja javnih garaža.
S obzirom da je pojam djelatnosti osiguranika vrlo širok, koji uključuje razne

djelatnosti od proizvodnje, trgovine, servisa, prijevoza i raznih drugih usluga logično je da
osiguranici misle da ovo osiguranje pokriva sve propuste vezane uz njihovu djelatnost ili
poslovanje, što nije točno, jer se osiguranje odnosi samo na građansko pravnu izvan
ugovornu odgovornost osiguranika, a samo iznimno i na ugovornu odgovornost što se
najčešće posebno ugovara, ukoliko je predviđeno uvjetima za osiguranje. Zbog velike
složenosti odgovornosti, kao predmeta osiguranja, odnosno osigurateljnog pokrića za
različite izvore opasnosti, opći uvjeti za osiguranje predviđaju “isključenja “115za cijeli
114
Ibidem,čl.4.
115
Ibidem,čl.8.Opća iskljućenja iz osiguranja,
(1) Osiguranje se ne odnosi na :
1) odgovornost osiguranika za namjerno prouzročenu štetu. Ako je štetu namjerno prouzroèio djelatnik osiguranika, osiguratelj
stupa u prava osiguranika prema djelatniku kao odgovornoj osobi.
2) odgovornost za štete koje su u neposrednoj vezi s korištenjem nuklearne energije osim odgovornosti za štetu od radio
izotopa koji se koriste u mirnodobske svrhe ( u medicini, biologiji, industriji, poljoprivredi itd.)
3) odgovornosti za štete iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon ( samohodnih radnih
strojeva, radnih vozila i ostalih vozila ) kad su u funkciji motornih vozila i kada mogu biti pokriveni osiguranjem od
automobilske odgovornosti,
4) odgovornosti za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila i letjelica ,
5) štete koje pretrpi osiguranik, bračni drug osiguranika , djeca i druge osobe koje žive s njim u zajedničkom kućanstvu i koje
je dužan izdržavati,
6) odgovornost osiguranika na temelju ugovornog proširenja njegove odgovornosti i na sluèajeve za
koje inaèe po zakonu ne odgovara,
7) za štete na stvarima ili izvršenim radovimakoje je osiguranik , ili koja druga osoba po njegovu
nalogu ili za njegov raèun, izradio ili isporuèio, ako je uzrok štete u izradi ili isporuci,
8) štet od proizvoda s nedostatkom,
9) štete na tuðim stvarima prouzročene pri obavljanju osigurane djelatnosti ( zanimanja ) na ovim ili s onim stvarima ( kao npr.
Obrade, popravci, prijevoz, leasing, ispitivanje, povreda životinja pri liječenju, kastriranju, tretiranju plinom i umjetnom
osjemenjivanju ), osim ako je do štete došlo zbog dogaðaja koji nije u neposrednoj vezi s profesionalnim propustom
osiguranika,
10) štete koje su nastale kao posljedica svijesnog postupanja protivno propisima po kojima se obavlja djelatnost odnosno
zanimanje kao izvor opasnosti iz police,
11) štete koje su posljedica zagaðivanja zraka,
12) štete koje su posljedica profesionalnih oboljenja djelatnika osiguranika,
13) štete koje prouzroèi divljač na poljoprivrednim kulturama,
(2) Osiguranjem nisu pokrivene štete koje nastaju na stvarima uslijed:
281
spektar odgovornosti koje mogu biti pokrivene drugim uvjetima za osiguranje od
odgovornosti, ali i ne moraju, čemu se treba posvetiti osobita pažnja. Isključenja
predviđena uvjetima za osiguranje uglavnom se odnose na profesionalne propuste
osiguranika, namjerno prouzročene štete, štete koje mogu biti predmet osiguranja
po drugim uvjetima za osiguranje od odgovornosti itd.
Štete koje se najčešće dešavaju i koje ovo osiguranje pokriva su štete na osobama i
stvarima trećih osoba i pojavljuju se kao posljedica izvanugovorne odgovornosti. Ono što
osiguranike najviše zanima su štete kao posljedica ugovorne odgovornosti, a što opći
uvjeti za osiguranje od odgovornosti u čl.8 isključuju. Primjer štete s osnova ugovorne
odgovornosti može se vidjeti u dijelu ugovaranja osiguranja za čisto imovinsku štetu i to
je jedino pokriće ugovorne odgovornosti predviđeno za osiguranje prema ovim uvjetima
sa svim svojim ograničenjima. Može se slobodno zaključiti da je ovim osiguranjem
pokrivena građansko pravna izvanugovorna odgovornost iz navedenih izvora opasnosti.
Čisto imovinsku štetu kao oblik ugovorne odgovornosti koja je pokrivena ovim
osiguranjem možemo vidjeti kod hotelijera koji prihvaća rezervaciju hotela za korištenje
godišnjeg odmora. Prihvaćanje rezervacije stranke su sklopile ugovornu obvezu, a
njihovim neispunjenjem nastaje šteta za korisnika usluge koji se manifestiraju kroz
troškove nepotrebnog puta do hotela, troškovi puta do granice s mogućim posrednim
štetama. To su ujedno i troškovi štete do koje je došlo ni oštećenjem ili uništenjem stvari
trećih osoba , ali ni povredom tijela ili zdravlja treće osobe. Do čisto imovinske štete
najčešće dolazi propustom osobe koja obavlja određenu djelatnost (odvjetnici, putničke
agencije, hoteli, uslužne organizacije itd.). Sa stajališta onoga tko prodaje ovo osiguranje
to znači da neće biti nadoknađene one štete koje su posljedica ugovornih obveza
osiguranika ili profesionalnih propusta što je rečeno u čl.8. uvjeta za osiguranje već samo
štete s osnova izvanugovorne odgovornosti, osim, osim u dijelu pokrića za čisto
imovinske štete sa svim ograničenjima u pogledu visine pokrića. Kako najnovije izmjene
u uvjetima za osiguranje predviđaju automatizam za osiguranje čisto imovinske štete, ali s
ograničenjem ukupne svote osiguranja problem posebnog ugovaranja je riješen na
adekvatan način. Još uvijek ostaje čl.8.općih uvjeta za osiguranje kao glavni uzrok svih
nesporazuma. Složenosti ovog osiguranja doprinosi i sam Cjenik koji je odraz uvjeta za
osiguranje i nerijetki su slučajevi da agenti za osiguranje jednostavno previde neke od
izvora opasnosti koji se treba posebno ugovoriti i posebno tarifirati (premijski vrednovati)
u nuđenju osiguranja. Problematika osiguranja čisto imovinske štete može biti
aktualizirana kao jedna od takvih nedoumica, jer inozemni uvjeti za osiguranje ovo
pokriće daju kao posljedicu materijalne štete na stvarima nekih drugih trećih
1) trajnog djelovanja temperature, plinova, pare, vlage ili padavina( dima,èaði,prašine i dr.) kao i usljed plijesnivosti, potresa
šumova i sl. Štp ima za posljedicu postupno nastajanje štete,
2) ulijeganja i klizanja zemljišta,
3) poplave stajaæih, tekučih i podzemnih voda,
(3) Osiguranje se ne odnosi na odgovornost za štete:
1) uslijed sudjelovanja na športskim trkama, borbama kao i njihovim pripremama, osim borbi i utrka predviðenih statutom ili
aktom društva,
2) na tuðim stvarima koje je osiguranik uzeo u zakup na poslugu, zajam, u ostavu, radi prijevoza i sl.,
3) za koje osiguranik odgovara u svojstvu investitora,
4) iz osiguranja je iskljuèena odgovornost za štete do kojih bi došlo uslijed toga što osiguranik nije održavao, mijenjao i
popravljao uređaje za pročišćavanje otpadnih voda i drugih otpadnih produkata niti se pridržavao drugih mjera predviđenih
propisima o zaštiti životne sredine,
5) zbog prekoračenja predračuna i kredita po ugovorima o kupovini i prodaji, a naročito zbog neodržavanja ugovorenih rokova
isporuke i garantiranih obveza,
6) zbog posredovanja u novčanim i drugim privrednim poslovima,
7) nastale uslijed manjka u blagajni, pogrešaka pri isplati i pronevjeri od strane djelatnika osiguranika,
8) zbog nepravilnog taksiranja i ostalih nedostataka u pogledu taksiranja,
9) prouzročene time što je osiguranik previdio pogrešku u računu, predračunu ili mjerama u crtežima,
10) zbog nestanka stvari u slučaju štete od odgovornosti za čisto imovinsku štetu.
282
osoba116, pa bi prema tome definicija pokrića čisto imovinske štete trebala biti
pročišćena. Kako je policama javne odgovornosti isključena ugovorna odgovornost, a
financijski se gubitci najčešće dešavaju povredom ugovornih obveza to će prije
osiguratelji morati revidirati odredbe postojećih uvjeta za osiguranje koji reguliraju tu
problematiku.
U cilju pojednostavljenja posla i afirmacije ovog osiguranja i cjenik i uvjeti za
osiguranje trebali bi biti koncipirani i prilagođeni pojedinim djelatnostima ili grupama
izvora opasnosti u smislu da budu objedinjeni u jednu premiju osiguranja bez dopunskih
ili dodatnih ugovaranja uz osnovnu policu. Drugim riječima, za neke od djelatnosti koje
su specifične potrebno je kreirati posebne uvjete za osiguranje profesionalnih propusta
osiguranika. Posebni uvjeti za osiguranje profesionalnih propusta osiguranika trebali bi se
odnositi samo na određene djelatnosti od interesa za privredu i društvo u cjelini (liječnici,
inžinjeri, projektanti, revizori, računovođe, veterinari, itd.) što bi u svakom slučaju bitno
pojasnilo predmet osiguranja, odnosno opseg osigurateljnog pokrića u mnogim drugim
djelatnostima .
Osiguranje od odgovornosti prilikom obavljanja određene djelatnosti samo je
jedan segment u osiguranju od odgovornosti. Treba međutim znati da se u njegovu
provođenju primjenjuju i propisi o odgovornosti za prouzročenu štetu, kao i posebne
odredbe o odgovornosti i naknadi štete koje se odnose na više posebnih djelatnosti kao;
elektroprivreda, održavanje puteva i cesta, ostala javna poduzeća, tvrtke za upravljanje
stambenim fondovima itd., a to će sve iziskivati poseban pristupu definiranju opsega
pokrića, što opći uvjeti za osiguranje ne mogu zadovoljiti.
8.1.5. Svota osiguranja
Za razliku od ostalih imovinskih osiguranja, kod ovog osiguranja ne može se

govoriti o podosiguranju ili nadosiguranju, ali može se govoriti o dovoljnosti svote
osiguranja da u punom iznosu nadoknadi nastalu štetu. Svota osiguranja je gornja
granica obveze osiguratelja po jednom osiguranom slučaju, pa i onda kad za štetu
odgovara više osoba čija je odgovornost pokrivena osiguranjem. Može se utvrditi da
se radi o svojevrsnom osiguranju na “prvi rizik” koji u stvari predstavlja procjenu
osiguranika ili osiguratelja ili njih oboje sporazumno o visini mogućeg štetnog događaja,
a napomenuto je da se on može odnositi i na stvari i na osobe. Upravo utvrđivanje i
procjenivanje nematerijalne štete ili štete koje pretrpe osobe daje ugovaranju i
utvrđivanju svote osiguranja posebno značenje. U ostalim imovinskim osiguranjima
utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja je određeno knjigovodstveno, procjenom,
dogovorom i jednom uništena, a osigurana stvar ima za posljedicu isplatu štete i
automatski prekid osiguranja, jer nje više nema. U osiguranju od odgovornosti toga nema,
jer se ne osiguravaju vlastite stvari, već se plaćaju štete na stvarima i interesima trećih
osoba kao posljedica odgovornosti .
Dakle ne zna se na kojim i čijim će se stvarima ostvariti štetni događaj, a da se o
vrijednosti tih stvari, interesa ili vrijednosti života ne govori. Štetni događaj koji može
predstavljati osigurani slučaj i kome treba odrediti svotu osiguranja je stvarno
neizvijesan, teško mjerljiv, a može se pojaviti više puta unutar jednog osigurateljnog
razdoblja. Svote osiguranja mogle su se prema starim uvjetima117 za osiguranje koji su
bili važeći do 10.01.1997.god.ugovarati posebno za stvari i posebno za osobe, ali je
praksa pokazala na raznolikost u ostvarivanju štetnih događaja, kako na stvarima tako i na
116
Confer točka 8.2.5.
117
Misli se na prve uvjete za osiguranje od odgovornosti Croatia osiguranja d.d.
283
osobama. U svakom slučaju novi uvjeti za osiguranje Croatia osiguranje d.d. koji su
stupili na snagu s 01.01.1997.god. daju mogućnost ugovaranja jedne svote osiguranja
kako za stvari tako i za osobe do njenog iskorištenja po jednom štetnom događaju. U
svakom slučaju štete mogu biti vrlo visoke što varira od slučaja do slučaja, od djelatnosti
do djelatnosti i tome budući osiguranici moraju obratiti pozornost kao i kod izbora
pokrića.
8.1.6. Treće osobe u osiguranju od odgovornosti
U samom uvodu spomenuto je da ovo osiguranje pruža osiguravajuću zaštitu od

odštetnih zahtjeva trećih osoba. Uz osiguranika i osiguratelja, kao osoba koja nije
subjekt ugovora o osiguranju od odgovornosti ovdje se pojavljuje treća osoba, i za
one koji prodaju osiguranje od odgovornosti ovaj je pojam posebno zanimljiv, jer se kao
treće osobe mogu pojaviti i radnici osiguranika što je regulirano u uvjetima za osiguranje
od odgovornosti u čl.2., st..4. i čl. 1061 Zakona o obveznim odnosima koji kaže:118 Za
štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara tvrtka u
kojem je zaposlenik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je zaposlenik
u datim okolnostima postupao kako treba”. Šteta mora dakle nastati u radu i u svezi s
radom. Što se smatra radom ili djelatnosti u svezi s radom prosuđivat će se ovisno o
okolnostima konkretnog slučaja. Zakon o obveznim odnosima u čl.1061. st.2. govori da
oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika (štetnika),
ako je zaposlenik štetu prouzročio namjerno. U svakom slučaju, oštećenom pripada pravo
naknade samo od poduzeća ili trgovačkog društva, samo od zaposlenika ili štetnika ili od
njih oboje.
U dijelu Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na osiguranje, a posebno na

osiguranje od odgovornosti čl. 964. i čl.965. govori se da oštećeni može zahtijevati
naknadu izravno od osiguratelja ( actio directa ) za štetu za koju odgovara osiguranik, ali
najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Uvjeti za osiguranje od odgovornosti govore da
je radnik osiguranika treća osoba, da bi isti uvjeti u čl.8. isključili iz pokrića odgovornost
osiguranika za namjerno prouzroćenu štetu, odnosno govore o subrogaciji ili stupanju u
prava osiguranika prema odgovornom radniku od strane osiguratelja ukoliko je radnik
štetu prouzročio namjerno. Bitno je utvrditi da, osiguratelj naknađuje i namjerno
prouzročenu štetu od strane radnika osiguranika, ali ima pravo regresa prema odgovornom
radniku.
Ovim osiguranjem pokrivena je odgovornost radnika osiguranika prema
trećim osobama i odgovornost osiguranika prema vlastitim djelatnicima, kao i
prema ostalim trećim osobama što bi svakako trebalo istaknuti kao elemenat za
promociju i afirmaciju ovog osiguranja. Na više mjesta u eksplikaciji problematike
osiguranja od odgovornosti ovog rada istaknuti su europski uvjeti za osiguranje od
odgovornosti temeljem kojih su prilagođeni i posljednji Uvjeti za osiguranje od
odgovornosti “Croatia osiguranje d.d. “ Zagreb . Pri tome se uglavnom mislilo na praksu
europskih zemalja u provođenju ovog osiguranja. Karakteristićno je da su oni podijelili
mogućnost osiguranja od odgovornosti u dvije grupe. Jedna pruža mogućnost osiguranja
od “javne odgovornosti, a druga od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima što im je
uvelike pomoglo u smanjenju negativnih rezultata u ovoj grupi osiguranja. Osiguratelji su
ostavili slobodu u izboru ugovaranja osiguranja od odgovornosti prema vlastitim
118
ZOO,čl.1061
284
djelatnicima, a uvjetovali ugovaranje javne odgovornosti gdje štete nisu takvog intenziteta
kao u dijelu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima.
8.1.7. Obveze, prava i odgovornost stranaka iz ugovora o osiguranju od

odgovornosti
Sklapanje ugovora o osiguranju od odgovornosti je pravni posao, ali to je i

prvorazredni ekonomski posao usmjeren na zaštitu ekonomskih interesa gospodarskih
subjekata, kao posljedica njihove dnevne aktivnosti s drugim gospodarskim subjektima i
fizičkim osobama. U toj interakciji, mogućnost nastanka štetnog događaja, kao posljedica
djelatnosti gospodarskih subjekata je vrlo velika. Vjerojatnost da će određeni gospodarski
subjekt ili njegov djelatnik učiniti štetu drugome različita je od djelatnosti do djelatnosti i
ovisna je od brojnih činitelja koji su mjerljivi aktuarskim metodama, a rezultiraju
različitom premijom osiguranja koja u ovom momentu nije relevantna za elaboriranje
problema.
Prava i obveze osiguranika
Osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti je dobrovoljno, ono nastaje

sklapanjem ugovora o osiguranju. Po svojoj prirodi ugovori su adhezioni, što znači da se
stranka svojim potpisom slaže da pristaje na sve uvjete koji su predviđeni ovim ugovorom
o osiguranju. Osiguranik koji je najčešće i ugovaratelj osiguranja obvezuje se da će platiti
iznos premije društvu za osiguranje, a osiguravajuće društvo se obvezuje da, ako se desi
događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati nekoj trećoj osobi naknadu, odnosno
ugovorenu svotu osiguranja ili učini nešto drugo.
Uvjeti za osiguranje od odgovornosti nastankom osiguranog slučaja predviđaju slijedeće
obveze osiguranika:119
Osiguranik je dužan izvijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja kao i o

podnjetom zahtjevu za naknadu štete najkasnije u roku od tri dana po saznanju.
Osiguranik je dužan izvijestiti osiguratelja i onda kada zahtjev za naknadu štete
protiv njega bude istaknut preko suda, kada bude stavljen u pritvor, kao i onda
kada bude proveden postupak za osiguranje dokaza.
Ako je proveden uviđaj, podignuta optužnica ili je donesena odluka o kaznenom
postupku osiguranik je dužan o tome odmah izvijestiti osiguratelja pa i onda kada
je već prijavio nastanak štetnog događaja. Također je dužan dostaviti nalaz
nadležnog organa u svezi s nastalim štetnim događajem.
Ako je osiguranjem pokrivena šteta nastala uslijed krađe stvari, osiguranik je
dužan krađu bez odlaganja prijaviti organu javne sigurnosti.
Osiguranik nije ovlašten da se bez prethodne suglasnosti osiguratelja izjašnjava o
zahtjevu za naknadu štete, a osobito da ga prizna potpuno ili djelomično, da se o
zahtjevu za naknadu nagodi, kao ni da izvrši isplatu, osim ako se prema
činjeničnom stanju nije moglo odbiti priznanje, nagodba odnosno isplata, a da se
time ne učini očigledna nepravda. Ako je osiguranik u zabludi smatrao da postoji
njegova odgovornost ili da su ispravno utvrđene činjenice, to ga neće opravdati.
Ako oštećeni podnese tužbu za naknadu štete protiv osiguranika, osiguranik je
dužan dostaviti osiguratelju sudski poziv odnosno tužbu i sve spise u svezi sa
119
Ibidem, op.cit.čl.13.
285
štetnim događajem i zahtjevom za naknadu štete kao i da vođenje spora prepusti
osiguratelju.
Ukoliko se osiguranik ne pridržava obveze iz ovog članka snosit će štetne
posljedice koje uslijed toga nastanu, osim ako bi one nastale da se i pridržavao
obveza.
Prava i obveze osiguratelja
Prava i obveze osiguratelja mogu se sagledati podneskom zahtjeva za naknadu

štete bilo od strane osiguranika ili oštečenika (osobe koja je pretrpjela štetu). U svezi s
podnesenim zahtjevom za naknadu štete od strane oštećene osobe osiguratelj je u
obvezi:120
zajedno s osiguranikom poduzeti obranu od neosnovanih ili pretjeranih zahtjeva za

naknadu štete ( pravna zaštita- čl.15.),
udovoljiti osnovnim zahtjevima za naknadu štete ( naknade štete čl.16.) i
naknaditi troškove sudskog postupka ( čl.17.).
Među najznačajnijim obvezama osiguratelja svakako je pružanje pravne zaštite

koja obuhvaća:
ispitivanje odgovornosti osiguranika za nastalu štetu,

vođenje spora u ime osiguranika ako oštečeni ostvaruje pravo na naknadu štete u
parničnom postupku,
davanje u ime osiguranika svih izjava koje smatra korisnim za zadovoljenje ili
obranu od neosnovanih ili pretjeranih zahtjeva za naknadu štete i
u slučaju da osiguratelj, na ime naknade štete, isplati svotu osiguranja prije
pokretanja spora, prestaje i njegova obveza na pravnu zaštitu.
Karakteristično je za pravnu zaštitu da ona to nije u punom smislu riječi kao što je
to u zapadnoeuropskim zemljama jer nema slobode izbora odvjetnika putem koje bi se
pravna zaštita realizirala. Osim toga troškovi pravne zaštite mogu biti vrlo visoki, a oni su
ovom policom obuhvaćeni u okviru svote osiguranja za osiguranje od odgovornosti što bi
svakako trebalo izmijeniti i dati mogućnost posebnog ugovaranja za troškove pravne
zaštite.
8.1.8. Prava i obveze treće osobe
Treća osoba ili oštećenik ima svoje osnovno pravo da traži naknadu za pretrpjelu
štetu od osiguranika ili osiguratelja. Radnja kojom oštećena osoba zahtijeva naknadu štete
od osiguratelja izravno naziva se “actio directa” . U svakom slučaju naknada za nastalu
štetu može iznositi maksimalno do iznosa osigurateljeve obveze po polici osiguranja, a
razliku može zahtjevati od osiguranika.
Promotivne aktivnosti usmjerene na razvoj osiguranja od odgovornosti
Slobodni tržišni sustav privređivanja može se smatrati jednim od uzroka koji je

ubrzao promociju osiguranja od odgovornosti prilikom obavljanja profesionalne
djelatnosti, jer se s njim aktualizira odgovornost svakog gospodarskog subjekta tijekom
120
Cf.Ibidem , čl.14.
286
poslovanja. Kako su svi ugovori o osiguranju adhezione prirode, što znači da osiguranik
potpisom pristaje na sve odredbe ugovora o osiguranju koje su date unaprijed, ugovore o
osiguranju trebalo bi maksimalno približiti osiguranicima da budu jasniji i koncizniji u
svakom detalju.
Ugovor o osiguranju ne smije dovoditi stranku u nedoumicu po pitanju
osigurateljnog pokrića. Marketinško pristup u ovom osiguranju znači isticanje njegove
atraktivnosti za sve korisnike i prihvaćanje od šireg kruga korisnika, jer se jedino tako
dolazi do izravnavanja rizika i rezultata. Za pojedine djelatnosti treba pripremiti posebne
uvjete za osiguranje kojima bi bili pokriveni profesionalni propusti osiguranika .U
svakom slučaju ne mogu egzistirari samo jedni uvjeti za osiguranje. Promocija ovog
osiguranja znači u stvari njegovo prihvaćanje na tržištu osiguranja što je na neki način već
učinjeno, ali u negativnom kontekstu . Manje ili više sva osiguravajuća društva pretrpana
su odštetnim zahtjevima s naslova odgovornosti svih vrsta, od utemeljenih do
neutemeljenih koji su često predmet dugotrajnih sporova. Promociju ovog osiguranja u
pozitivnom kontekstu moguće je napraviti u jednim dužem razdoblju u kojem će se
pročistiti sve nedoumice po pitanju opsega pokrića u uvjetima za osiguranje. Kako je
sudska praksa možda jedini pravi regulator i moderator za sve izmjene u uvjetima
za osiguranje, a ujedno i pokazatelj visina naknada koje se dosuđuju u slučajevima
spora u ovoj vrsti osiguranja, sigurno će proći još niz godina u pročišćavanju
tekstova uvjeta i cjenika. Problem za sebe u ovoj vrsti osiguranja, čija primjena je
ograničena na teritorij Republike Hrvatske, je i različita sudska praksa od grada do grada,
ali to je isključivo područje za istraživanje pravnika čije rezultate bi se trebalo koristiti u
budućim izmjenama uvjeta.
Najveća promocija postići će se stalnim stručnim osposobljavanjem prodajne
mreže koja daje prve odgovore na upite osiguranika, a kad osiguranici prihvate ovo
osiguranje, kao ostala osiguranja ne razmišljajuči da li to osiguranje treba ili ne treba za
njihovo poslovanje, doći će do izravnanja rizika i eliminiranja početnih negativnih
kretanja. U svemu tome trebalo bi konstantno pratiti inozemna iskustva, jer su oni na
višem stupnju razvoja ekonomije prošli sve faze u razvijanju ovog osiguranja. Promotivne
i marketinške akcije mogu u svemu tome samo pomoći. Osiguranje od odgovornosti
prilikom obavljanja djelatnost postaje nasušna potreba svakog gospodarskog subjekta iz
razloga nepredvidivosti odštetnih zahtjeva trećih osoba i nepoznanice u pogledu njihove
visine. Sve to zakomplicirano je šumom raznoraznih propisa i odredbi u kojima se teško
snalaziti, a pogotovo predvidjeti sve pogrešne radnje koji određeni gospodarski subjekt ili
njegovi zaposlenici mogu učiniti trećim osobama. Već sada egzistira na desetke posebnih
uvjeta za osiguranje profesionalnih propusta osiguranika, što je inače u osiguranju od
odgovornosti isključeno iz pokrića, a dnevno smo prisutni nastanku sve večeg broja
djelatnosti kojima se prilagođavaju i uvjeti za osiguranje.
Područje pokrića proširuje se i na područje Europske unije, jer se niti jedan iole ozbiljniji
izvozni posao ne sklapa bez prezentacije police osiguranja od odgovornosti za što se traže
pokrića za eventualne štete koje bi mogle pretrpjeti treće osobe zbog proizvoda s
nedostatkom (Product liability). Niti jedan građevinski ili montažni rad ne radi se bez
odgovarajuće police osiguranja koja u sebi uključuje i stavku odgovornosti, kako za štete
prema trećim osobama, tako i ugovorne odgovornosti u periodu održavanja objekta.
Ovo osiguranje, iako neobvezno, funkcionira na istom principu kao i obvezno
osiguranje od automobilske odgovornosti i kada osiguranici shvate da odgovornost nije
limitirana samo na upotrebu motornog vozila prihvatiti će ovo osiguranje kao nešto bez
čega neće ni započinjati svoju djelatnost.
Ovim osiguranjem nisu pokriveni predmeti osiguranja, kao što je to slučaj s ostalim
vrstama imovinskih osiguranja, ali ovdje se pod predmetom osiguranja pojavljuje
287
odgovornost kao nematerijalni pojam i kao rizik koji kad se ostvari ima za posljedicu
umanjenje imovine osiguranika i to na način da mora nadoknaditi štetu nekoj trećoj osobi.
Istu štetu je vrlo teško predvidjeti, a može biti vrlo visoka i učestala. Najčešći primjeri
šteta s osnova osiguranja od odgovornosti su povrede tijela ili zdravlja ljudi tijekom
obavljanja njihovog zanimanja. Te povrede, obično su rezultat nepoduzetih zaštitnih
mjera ili nepoštivanja raznoraznih propisa i odredbi zakona o načinu pripreme i izvršenja
poslova. Najveći dio povreda ili smrtnih slučajeva dešava se djelatnicima osiguranika, a
manje drugim trećim osobama zbog čega su i posljednje izmjene u uvjetima i cjeniku
napravljenu na način da se osiguranje od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima
ugovara fakultativno i uz puno veću premiju osiguranja.
Najmanje nejasnoča po pitanju osiguranja od odgovornosti ima upravo u dijelu
pokrića za povrede tijela ili zdravlja, jer se uvijek nađu elementi odgovornosti
gospodarskih subjekata za navedene štete. Temeljem te činjenice, iako to nije pravilo,
tužbe zbog povreda tijela ili zdravlja, tijekom obavljanja djelatnosti, u večini se slučajeva
dosuđuju u korist slabije strane. Predmet osiguranja u osiguranju od odgovornosti
prilikom obavljanja djelatnosti, možemo slobodno utvrditi su odštetni zahtjevi svih
trećih osoba uključujući i vlastite djelatnike osiguranika, a koji su nastali kao
posljedica građansko pravne izvanugovorne odgovornosti osiguranika iz njegove
djelatnosti, posjedovanja objekata ili određenog pravnog odnosa. Jedno od bitnih
zaključaka je da predmet osiguranja od odgovornosti ne mogu biti odštetni zahtjevi trećih
osoba, kao posljedica ugovorne odgovornosti osiguranika što je i logično jer bi tim
pokrićem privredni subjekti sve svoje poslovne promašaje i gubitke kompenzirali putem
osiguranja. Općim uvjetima za osiguranje nisu pokriveni ni profesionalni propusti
osiguranika. Za određene djelatnosti i zanimanja pokriće profesionalnih propusta je
predviđeno posebnim uvjetima za osiguranje od odgovornosti. Posebni uvjeti za
osiguranje profesionalne odgovornosti osiguranika kreiraju se za visoko profesionalne
djelatnosti kao liječnička, odvjetnika, revizora, javnih bilježnika, veterinara itd., gdje je i
utvrđivanje nečije odgovornosti daleko složenije nego li za cijeli niz djelatnosti čija je
odgovornost u osigurateljnom smislu regulirana samo općim uvjetima za osiguranjem.
Poteškoće koje trenutačno prate ovo osiguranje mogu se svrstati u nekoliko osnovnih:
stručna osposobljenost kadrova,

složenost cjenika i Uvjeta za osiguranje,
prevladavajuća, a nedovoljno objašnjena pravna regulativa,
prilagodba odredbama EU o posebnim vrstama osiguranja od odgovornostii
ponuda za osiguranje
Bez obzira na svu složenost cjenika i uvjeta za osiguranje već sada se mogu istaknuti
izrazite pogodnosti ovog osiguranja i mogu se isticati kao elementi za njegovu bržu
afirmaciju, a to su:
pravo oštećenoga da direktno od osiguratelja traži naknadu štete u okviru

ugovorene svote osiguranja,
pravna zaštita osiguranika,
zaštita od šteta koje u svezi s radom učine djelatnici osiguranika,
zaštita od odštetnih zahtjeva vlastitih djelatnika,
gotovo potpuna zaštita za sve povrede tijela ili zdravlja svih trećih osoba,
gotovo potpuna zaštita za sve štete s osnove izvanugovorne odgovornosti,
prebacivanje rješavanja sporova s trećim osobama na osiguratelja,
mogućnost ugovaranja specijalnih pokrića.
288
Za razvoj ovog osiguranja postoje izrazite rezerve u segmentu osiguranja male
privrede (paketi osiguranja, paket rizika), odgovornosti u svojstvu privatne osobe, gdje
osiguranici vrlo malo znaju o ovom osiguranju i informacije s tržišta pokazuju veliko
zanimanje za ovom vrstom imovinskog osiguranja, iako ono ne daje sve što bi osiguranici
željeli. Na kraju, vjerujem da smo stekli utisak da ovo osiguranje postaje dominantno u
uslugama osiguravajućih tvrtki, jer je i potražnja za njim najveća, iz razloga što se svatko
želi zaštititu od odštetnih zahtjeva trećih osoba koji su doista nepredvidivi. Što društvo
bude više napredovalo i što će veći stupanj pravne regulative postojati u društvenim
odnosima, to će više rasti potreba za ovim osiguranjem.
U svakom slučaju ovo je osiguranje s kojim se svi suočavamo, bez obzira što bi to htjeli
ili ne htjeli, već iz jednostavnog razloga što je ono postalo svakodnevna potreba društva.
“osiguratelj” - osiguravajuće društvo s kojim je sklopljen ugovor o osiguranju,

“ugovaratelj osiguranja” - osoba koja s osigurateljem sklopi ugovor o osiguranju,
“osiguranik” - osoba čija je odgovornost pokrivena osiguranjem,
„treća osoba” - osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju odnosno osoba čija
odgovornost nije pokrivena osiguranjem. Trećom osobom u smislu uvjeta za osiguranje
smatra se i djelatnik osiguranika, ukoliko se posebno ugovori u polici odnosno u ponudi
za osiguranje i plati odgovarajuća premija.
“svota osiguranja” - najviši iznos obveze osiguratelja za svaki osigurani slučaj,
“premija” - iznos koji se plaća za osiguranje na temelju ugovora o osiguranju,
“polica” - isprava o ugovoru o osiguranju,
“osigurani slučaj” - budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje osiguranika
štetni događaj, koji ima za posljedicu nastajanje štete čiju bi naknadu mogla zahtijevati
treća oštećena strana,
“izvor opasnosti” - djelatnost (zanimanje) stvari (pokretne i nepokretne), pravni odnos ili
određena svojstva iz kojih može nastati odgovornost kao opasnost pokrivena ovim
osiguranjem .
8.2. JAVNA ODGOVORNOST I ŠTETE

U ovom naslovu dobit ćete odgovore na slijedeća pitanja:
o pravno uporište za naknadu štete s osnova javne odgovornosti

o što je to nepažnja
o što je smetnja
o što je objektivna (striktna) odgovornost
o kako se koncipira buduće pokriće
o koja su isključenja iz osiguranja
Nažalost svi smo mi u situaciji da budemo odgovorni prema trećim osobama s

različitih osnova, a te probleme možemo premostiti jedino osiguranjem. Osiguratelji
kalkuliraju premijske stope na temelju prošlog štetovnog iskustva, pa oni koji su izloženi
najvećim rizicima u smislu učestalosti i veličini pojedinačne štete plaćaju najveću
premiju. Mnogi iznenadni štetni događaji koji se dešavaju, ujedno su i potencijalne štete s
289
osnova javne odgovornosti (public liability) mada se u prvom trenutku njihova nastanka,
to ne mora tako činiti. Mnoge štete imaju svoj uzrok koji može biti pripisan grešci ili
kršenju zakonske obveze bilo koje strane koja će vjerojatno biti odgovorna, a za što je
polica osiguranja javne odgovornosti idealno sredstvo zaštite. Polica osiguranja javne
odgovornosti ima svoj okvir pokrića odnosno zaštite, ali ima i iskljućenja o kojima će biti
najviše riječi u nastavku. Naša je namjera prvenstveno razjasniti opseg pokrića javne
odgovornosti odnosno utjecaj različitih zakona koji mogu ovu policu aktivirati odnosno
zaštititi osiguranika. S obzirom da ćemo prvenstveno analizirati problematiku
izvanugovorne odgovornosti posebno gospodarskih subjekata, kao osiguranika ispitat
ćemo u kojim područjima prava ima uporište izvanugovorna odgovornost.
Osvrnut ćemo se i na problematiku čisto imovinske štete (economic or financial
loss) u situacijama kada nije došlo do materijalne štete na imovini treće osobe ili povrede
tijela ili zdravlja treće osobe iz razloga vrlo čestih neslaganja po pitanju pokrivenosti tih
rizika osiguranjem od javne odgovornosti.
Namjera nam je isto tako analizirati jedan tipičan ugovor o osiguranju javne
odgovornosti s posebnim osvrtom na neke od odredbi iz ugovora o osiguranju koje se
mogu tijekom procesa ugovaranja osiguranja mijenjati i koje bitno utjeću na buduće
obveze (osiguratelja) iz ugovora o osiguranju.
8.2.1.Pravno uporište za naknadu štete s osnove javne odgovornosti
Polica osiguranja od javne odgovornosti razlikuje se od ostalih polica imovinskih

osiguranja u tome što u skladu sa limitima police osiguranje, iznos koji mora biti
primarno plaćen oštećenome, nije prvenstveno određen uvjetima police osiguranja već
stupnja odgovornosti prema zakonu.
U skladu sa specifičnim uvjetima i okolnostima polica osiguranja od javne odgovornosti
zato daje osigurateljno pokriće za zakonsku odgovornost osiguranika da plati naknadu
trećoj osobi koja nije stranka u ugovoru o osiguranju. Ako se radi o zakonskoj
odovornosti, iznos koji se treba platiti će obično biti određen pregovorima (nagodbom), a
ako sporazum ne može biti postignut, odlukom suda. Do zakonske odgovornosti dolazi
iz mnogo uzroka, (kršenjem raznih zakona, propisa i druge regulative) koji padaju u
dvije osnovne kategorije:
- iz ugovora koje su sklopile stranke
- iz zakona
Svrha osiguranja od odgovornosti nije bila pružiti naknadu oštećenima iz svih

vrsta odgovornosti, jer su police kreirane uglavnom da daju pokriće samo za događaje koji
su iznenadni, slučajni i posljedica nezgode s točke gledišta osiguranika, a čiji rezultat
može biti oštećenje ili uništenje stvari ili povrede treće osobe. Recimo, jedna strana iz
ugovora može se složiti da će platiti naknadu ukoliko ne ispuni uvjete iz ugovora u
određenom vremenu. Međutim ovakva odgovornost proizlazi iz posebnih ugovornih
odredbi, a ugovorna odgovornost je posebno istaknuta u isključenjima u osiguranju
od javne odgovornosti. Nama kao prosječnim poznavaocima zakona i ostale regulative iz
gore navedenih isključenja iz osiguranja javne odgovornosti još uvijek nije jasno područje
primjene osiguranja od javne odgovornosti. Možda je dobar put u objašnjenju pokrića
javne odgovornosti u dosljednom tumačenju izvanugovorne odgovornosti kao pokrića,
međutim prošječan će tumač opsega pokrića i tu imati problema pa će i naše daljnje
290
tumaćenje tog problema biti bazirano na različitim oblicima pokrića izvanugovorne
odgovornosti osiguranika. Odgovornost koja je pokrivena policama osiguranje od
javne odgovornosti, je prvenstveno izvanugovorne prirode i ima uporište u slijedećim
područjima prava:
Nepažnja
Smetnja
Smetanje osobe
Objektivna odgovornost (Striktna odgovornosti)121
Nepažnja (Negligence) je (u engleskom pravu - tort) definirana kao propuštanje

činjenja nečega što bi razumna osoba inače učinila, a rukovođena je razmišljanjima po
kojima u obavljanju ljudskih poslova ili činjenju nečega obzirna, pažljiva i razumna osoba
ne bi taj propust učinila. Oštećeni da bi dobio naknadu od onoga koji mu je svojom
nepažnjom nanio štetu mora dokazati tri stvari:
- da je štetnik (osiguranik) bio dužan voditi brigu da do štetne radnje ne

dođe
- da je došlo do povrede te brige odnosno nepažnje
- da je on (oštećeni), kao posljedicu te nepažnje pretrpio štetu u obliku
povrede ili materijalne štete
- teret dokazivanja štete uvijek je na oštećenome, a odluke građanskih
sudova baziraju se na “ravnoteži vjerojatnosti”
Odluku o tome kakva je to nepažnja bila, da li obična ili gruba ili možda ima elemenata
namjere trebali bi prepustiti pravnicima i sudovima koji su mjerodavni da odlučuju i
prosuđuju o tome. Namjerno uzrokovane štete u svakom slučaju nisu pokrivene
ugovorima o osiguranju pa tako i osiguranjima od odgovornosti. Poseban je problem
namjerno uzrokovana šteta od strane radnika osiguranika što smo već istaknuli u
prethodnom poglavlju.
Smetanje posjeda (Nuisance) isto tako spada o oblik izvanugovorne

odgovornosti, a vrlo se često interpretira kao “kriva činidba” određenoj osobi u obliku
nezakonitog uznemiravanja u uživanju njegove imovine. Prema Showu122 smetnja spada u
u vrlo teška područja prava i iako se općenito misli da do odgovornosti može doći unatoč
svim poduzetim preventivnim mjerama, po čemu se razlikuje od nepažnje, postoje neka
zakonska tumačenja koja sugeriraju da ipak ima nekih elemenata pogreške ili propusta što
možemo vidjeti u slijedečem primjeru. “Prodiranje korijenja stable na susjednu tuđu
imovinu dovodi do odgovornosti u smislu smetnje tuđeg posjeda, za što se ponekad
smatralo da je striktna odgovornost (objektivna), odnosno kada je jednom šteta dokazana
od strane oštećenog, dolazi do odgovornosti neovisno od toga da li je od strane
odgovorne osobe učinjena greška ili propust”. Unatoč tome u zemljama “common low-a”
(case low) sugerira se da je vlasnik drveta ili unajmitelj zemljišta na kojemu drvo raste
odgovoran jedino, ako je znao ili je trebao znati da korijeni mogu uzrokovati svojim
rastom štetu na tuđoj imovini. Dizanje prašine, dima, mirisa te razni zvukovi su drugi
mogući primjeri smetnji. U slučajevima stalnih smetnji sudovi garantiraju oštećenom
121
Radi izbjegavanja mogućih nesporazuma oko tumaćenja pojma striktne odgovornosti u daljnjem tekstu
Striktna odgovornost se kao pojam pojavljuje u nekim Direktivama EU , a kako u hrvatskim pravnim
okvirima nema primjenu pod tim nazivom pod njom se podrazumijeva objektivna odgovornost.
122
J.P.Show, Claims and Public liability policies, the chartered institute of loss adjusters,London 1994, p.23
291
sudsku zaštitu (nalog suda) kojom uzročnika ili izazivača smetnji spriječavaju u
nastavljanju aktivnosti koje drugima izazivaju smetnje. Ako na primjer, izvođač radova na
cesti izvodi radove zbog kojih dolazi do dizanja prašine, velike buke lokalni stanovnici
mogu zatražiti zaustavljanje radova noću, a poljoprivrednici mogu zatražiti nadoknadu
štete od prašine na usjevima. Sudovi mogu presuditi o zabrani izvođenja radova noću, a
mogu odrediti visinu naknade za oštećene usjeve poljoprivrednicima. Polica osiguranje od
javne odgovornosti u ovoj će situaciji dati pokriće za oštećene usjeve, ali neće dati zaštitu
za financijske gubitke izvođača radova zbog toga, što radove nije mogao izvoditi noću, a
što je posljedično uzrokovalo kašnjenje u izvršenju ugovornih obveza.
Smetanje osobe (trespass) je isto tako oblik izvanugovorne odgovornosti, ali one
koja može prerasti u kaznenu odgovornost. To je određena nezakonita radnja počinjena
snagom i nasiljem na osobi ili imovini. Iako je određen stupanj sile potreban za vrijeme
određene radnje ili odnosa, stupanj te sile primjenjen u jačem opsegu može biti prejak što
tu činidbu vrlo lako dovede u područje kaznene odgovornosti. Može se smatrati da
odgovornost za smetanje osobe ne ulazi u okvire uvjeta za osiguranje police javne
odgovornosti s obzirom da to ukljućuje radnje namjerne prirode. Ipak moramo razmotriti
slijedeće okolnosti. Tvrtka koja vrši geološka ispitivanja i ima dozvolu za izvršenje
radova na tuđem zemljištu uključujući i dozvolu za radove s eksplozivima, u ovom
slučaju na zemlji jednog farmera. Zbog greške u pripremanju eksploziva, došlo je do
nekontrolirane eksplozije i oštećenja drenažnog sistema na tuđem zemljištu. Nema sumnje
da je tvrtka koja je vršila ispitivanja odgovorna, ali ostaje pitanje da li polica od
odgovornosti pokriva nastali štetni događaj? U datim okolnostima odgovor je “da” jer bez
obzira što je eksplozija bila izazvana namjerno, posljedica eksplozije, odnosno šteta na
drenažnom sistemu je bila slučajna s točke gledišta osiguranika.
Sriktna (objektivna) ili stroga odgovornost (strict liability) se vrlo često
poistovjećuje s apsolutnom odgovornošću, ali razlika po kojoj se ove odgovornosti
razlikuju sastoji se u obranama koje su na raspolaganju štetniku kao recimo u radnji koja
uključuje striktnu odgovornost, što su na primjer propust tražioca (oštečenika) ili viša sila,
dok u apsolutnoj odgovornosti nema mogućnosti obrane od odštetnog zahtijeva. Ponekad
zakonodavac propisuje odgovornost čak i tamo gdje je štetnik prakticirao svu potrebnu
pažnju znači da nikakav propust sa svoje strane nije napravio. To je vrlo težak koncept
odgovornosti
8.2.2. Strukturiranje buduće police osiguranja
Temelje budućih odnosa u ugovoru o osiguranju od javne odgovornosti koje

možemo razabrati iz prethodnog poglavlja možemo bitno promijeniti promjenama
najvažnijih elemenata iz ugovora o osiguranju od odgovornosti. Kao što nam je poznato
to su:
Stranake u ugovoru o osiguranju (Recital clause)
Osigurateljna klauzula( Operative clause)
Limit obveze ( Proviso clause)
Isključenja iz osiguranja( Policy exception)
Uvjeti za osiguranje ( condition for insurance)
Dodatci polici (Endorsment)
Ostali elementi iz ugovora o osiguranje nisu toliko bitni za definiranje opsega

pokrića iz ugovora o osiguranju od javne odgovornosti i definiranja osigurateljeve obveze.
292
Dakle, kakve su promjene moguće u gore navedenim elementima ugovora o osiguranju i
kako se to reflektira na potencijalne obveze osiguratelja.
8.2.3. Stranke u ugovoru o osiguranju od odgovornosti

(recital clause)
Ovaj dio ugovora o osiguranje definira osiguratelja i osiguranika kao stranke u

ugovoru o osiguranju od odgovornosti. Riječ “osiguranik” ili “tvrtka” su definirane u
polici osiguranja. Osiguranik kao termin može biti proširen, obično dodatkom u polici
osiguranja i na ostale pravne ili fizičke osobe, kao agente ili podizvođače navedenog
osiguranika, banke. U posljednje vrijeme vrlo su česti slučajevi da se kao osiguranici
pojavljuju banke te ostale institucije, kao kreditori pojedinih projekata koji se osiguravaju.
To su prvenstveno osobe koje su navedene u polici osiguranje, kao osiguranici i koje
mogu primiti naknadu temeljem te klauzule. Najčešće je to prisutno u policama osiguranja
građevinstva i montaže, ali i kod nekih drugih polica možemo naći više osiguranika. Zbog
ove činjenice vrlo je važno u ponudi za osiguranje točno opisati poslove osiguranika, jer
osiguratelji rizike preuzimaju u osiguranje tek nakon što se potpuno uvjere u prirodu posla
osiguranika, a i premije za osiguranje kalkuliraju se na bazi tih saznanja, ukupnog prihoda
i plaća koje osiguranici ostvaruju. Statistike osiguratelja najčešće pokazuju koje vrste
poslova generiraju loše rezultate te tako prilagođavaju svoje tarife. Problemi ugovaranja
osiguranja su samo jedan problem, jer posljedično dolazi i do problema u procesu
naknade štete osiguraniku odnosno oštećenom. Postavlja se pitanje tko ima pravo na
naknadu štete odnosno tko ima prvenstvo u naknadi. U jednom zajedničkom projektu kao
što su na primjer izgradnja cesta, raznih drugih građevinskih objekata glavni izvođač
uključuje mnoštvo zainteresiranih strana koje se mogu pojaviti u ulozi osiguranika i u tom
smislu je polica osiguranja od odgovornosti s više istaknutih osiguranika logična
posljedica.
8.2.4. Operativna ili osigurateljna klauzula (operative clause)
To je najvažnija klauzula ili odredba u polici osiguranja jer definira okolnosti u

kojima će osiguratelj nadoknaditi nastalu štetu u skladu s uvjetima za osiguranje koje je
ugovorio s osiguranikom. Dodatno, osiguratelji obično daju potvrdu da će snositi i
eventualne troškove pravne zaštite proizišle iz nastalog štetnog događaja. Primjer:
“Ovom policom se potvrđuje da će osiguratelj u skladu s uvjetima, limitima,
isključenjima i ostalim odredbama sadržanim u prilogu ili dodacima ove police
nadoknaditi svaku štetu za koju će osiguranik zakonski odgovarati zbog:
- iznenadne povrede bilo koje osobe
- iznenadnog gubitka ili oštećenja stvari trećih osoba,
a sve u svezi osigurane djelatnosti koja se desila unutar trajanja osiguranja i
teritorijalnog limita pokrića.”123
Inozemna osigurateljna praksa nam pokazuje da oni ovom klauzulom potvrđuju da je
polica potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju što i hrvatski zakom o obveznim
odnosima istiće, ali mi to ne unosimo u ugovor. Navedenu činjenicu oni istiću iz razloga
što mora biti istaknuto da, ugovor o osiguranju sam za sebe uključuje ponudu za
osiguranje, kao i drugu dokumentaciju ili informacije koje su razmijenjene između
osiguranika i osiguratelja i koje su činile osnovu za osigurateljevu ponudu temeljem koje
je rađeno osiguranje u skladu s uvjetima i premijom prihvaćenom od osiguranika.
123
Ibidem p.28.
293
Usporedbe radi pogledajmo operativnu klauzulu u hrvatskoj praksi koja kaže:
”(1)Predmet osiguranje prema ovim uvjetima je građansko pravna
izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu uslijed smrti, povrede tijela ili zdravlja,
kao i oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba
(2) Ovim osiguranjem pokrivena je odgovornost za štetu koja je nastala iz
djelatnosti (zanimanja) osiguranika, iz posjedovanja stvari, iz pravnog odnosa, ili iz
određenog svojstva kao izvora opasnosti.
(3) Odgovornost se također odnosi na odgovornost za štetu nastalu zbog:
1) povećanja opasnosti ili proširenja osiguranog izvora opasnosti do
kojih je došlo tijekom trajanja osiguranje ,
2) novog izvora opasnosti koji se kod osiguranika pojavi poslije
zakljućenja ugovora o osiguranje,
3) krađe ili nestanka stvari uz uvjet da su stvari smještene u
zaključanim prostorijama ili ostavama, osim novca, dragocjenosti svih
vrsta, vrijednosnih papira I isprava svih vrsta,
4) štete koja nije nastala ni povredom osobe ni oštećenjem odnosno
uništenjem stvari tzv. “ čisto imovinska šteta”,
5) nastalu na osobama zbog zagađivanja tla i vode124
Na prvi pogled to su samo dvije varijacije između mnogih tekstova koji se

upotrebljavaju i koje govore o pokriću koje se daje ovim osiguranjem. Interesantno je
napomenuti da u uvjetima Croatia osiguranja d.d. , a i uvjetima većine ostalih osiguratelja
za osiguranje od odgovornosti koji su u stvari preslika istih uvjeta, operativna klauzula
nije definirana samo u čl.3 općih uvjeta za osiguranje već i ostalim člancima uvjeta kao
što su; čl 4 koji govori o proširenju osiguranje, čl.5 gdje nalazimo osiguranje od novih
izvora opasnosti, čl.6 s proširenjima pokrića za štete zbog zagađivanja tla i vode te čl.17
koji pokriva troškove pravne zaštite. Prvi je zaključak da je operativna ili osigurateljna
klauzula prožeta kroz cijele uvjete za osiguranje, dok je u inozemnim uvjetima za
osiguranje sve sublimirano u jednu klauzulu koja mora sadržavati sve ono što se
osiguranjem daje. Zbog svega toga, ovoj se klauzuli pridaje posebna važnost, jer i
najmanja greška u definiranju pokrića dovodi do nesporazuma. Razmotrimo zbog toga
interpretaciju prve klauzule u situaciji kada bi se riječi ”nadoknaditi svaku štetu za koju
će zakonski odgovarati zbog” zamijenile riječima “ nadoknaditi svaku štetu za koju
će zakonski odgovarati kao posljedica”. Tumaćenje prve definicije bi bilo da če
osiguratelj dati naknadu zbog osiguranikove odgovornosti da plati određenu naknadu
oštećenome, ali ne i posljedičnu štetu iako osiguranik mora platiti i tu štetu. U
izmijenjenoj definiciji nije vjerojatno da će doći do istog tumaćenja odnosno smatrat će se
da je i posljedična šteta pokrivena osiguranjem.
U svakom slučaju u polici osiguranja postoje i druge odredbe kao što su
isključenja gdje to može biti regulirano, međutim znaćenje riječi i njihovo
tumačenje vrlo je često presudno za definiranje potencijalnih obveza osiguratelja. U
osigurateljnoj ili operativnoj klauzuli nalazimo i obvezu osiguratelja za naknadu štete što
je još jedna razlika u odnosu na hrvatske uvjete za osiguranje. Gledajući operativnu
klauzulu u općim uvjeta za osiguranje od odgovornosti domaćih osiguratelja štiće se
dojam da se pokušava definirati, ili imenovati svaka moguća situacija izvanugovorne
odgovornosti što je prilično teško i može dovesti do krivog tumačenja pokrića u situaciji
nastanka izvanugovorne odgovornosti osiguranika koja nije navedena u uvjetima ili ovoj
klauzuli. Ako smo se kao osiguratelj u osigurateljnoj klauzuli ili ugovoru obvezali da
124
Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti čl.3, Croatia osiguranje d.d. 2000.
294
ćemo platiti ili nadoknaditi sve iznose za koje će osiguranik biti zakonski obvezan
prema odredbama uvjeta, osiguratelj u stvari kaže; ”ako sud utvrdi odgovornost
osiguranika i utvrdi naknadu mi ćemo platiti štetu”.U praksi osiguratelji ipak, u većini
slučajeva nakon što su zaprimili zahtjev iste rješavaju bez uključivanja sudova i
eventualnih sporenja. To je ujedno postao i najefikasniji način za izbjegavanja ogromnih
sudskih troškova.
8.2.5. Čisto imovinska šteta (economic or financial loss)
Poznata kao “šteta koja nije nastala ni povredom tijela ili zdravlja neke osobe ni
oštećenjem odnosno uništenjem stvari” nastaje propustom (nepažnjom) osiguranika
prilikom obavljanja djelatnosti naznačene u polici osiguranja. Ovdje nalazimu na situaciju
kada štetnom radnjom osiguranika nije nastala šteta na imovini oštećene osobe već
financijski gubitak, kao posljedica materijalne štete neke druge treće osobe.
Primjer125: Odštetni zahtjevi zbog gubitka prodaje u trgovini uzrokovanog
privremenim onemogučavanjem pristupa ili gubitci u proizvodnji zbog kvara trafostanice
do kojeg je došlo zbog nepažnje osiguranika su vrlo učestali. Pogledajmo situaciju u kojoj
gradska uprava angažira građevinsku tvrtku na sanaciji kanalizacione mreže usred
poslovnog centra. Ugovor o izvršenju radova zahtijevao je dubok iskop usred šoping
centra što bi svakako uzrokovalo određenu smetnju u funkcioniranju okolnih trgovina. Za
vrijeme iskopa stroj je uzrokovao puknuće glavne vodovodne cijevi što je dovelo do
kolapsa prometa na cesti i ostalih instalacija uz cjevovod.
Izvođač radova je zaprimio slijedeće odštetne zahtjeve:
•
od trgovca za izgubljeni prihod jer je bio onemogućen pristup kupaca njegovoj
trgovini
• od proizvođača na obljižnjoj industrijskoj zoni koji je izgubio proizvodnju
zbog nestanka električne energije
• od distributera el. energije i vodoopskrbnog poduzeća zbog štete na njihovoj
imovini.
Situacija pokazuje da je izvođač radova bio neoprezan. Izvođač radova se smatra
odgovornim za vrijednost izgubljene prodaje u trgovini, kao rezultat nezgode kod
izvođenja radova. S pozicije osiguranika odnosno izvođača radova njegova polica ne
isključuje odgovornost za štetu trgovcu kojemu je onemogučen pristup kupaca. Polica ne
bi davala pokriće za trgovačko smanjenje prodaje da su se radovi odvijali bez navedenog
incidenta, jer je to evidentno kada se radovi ovakve prirode rade pa će se naknada odnositi
samo na razliku izgubljenog prometa.Ostala dva zahtjeva za naknadom štete u engleskoj
osigurateljnoj praksi posljednjih godina predmet su široke rasprave u pravnim krugovima
i zakona koji reguliraju čisto financijski gubitak u situacijama kada nema direktne
materijalne štete.
8.2.6. Limit obveze osiguratelja (Proviso clause)
Nakon što je osiguratelj definirao okolnosti u kojima će platiti naknadu štete pristupa
se utvrđivanju limita financijske izloženosti riziku. To je poznato kao limit naknade ili
limit obveze osiguratelja, odnosno svote osiguranja iskazane u polici osiguranje ili popisu
osiguranje (schedule). Iako je ukupan iznos šteta koji se može platiti unutar jedne godine
125
J.P.Show, Claims and Public liability policies,op.cit. p.26
295
obično neograničen, limit obveze osiguratelja na polici osiguranja primjenjuje se na jedan
štetni događaj ili serije događaja, kao posljedica jednog uzroka.
Postoje dakle dva limita obveze osiguratelja, jedan kao limit po jednom
štetnom događaju i drugi limit koji se odnosi na cijeli period osiguranja. Normalno
je da se u policama osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom radije
ugovaraju limiti za cjelogodišnje razdoblje nego limiti po jednom štetnom događaju.
Klauzula kojom se utvrđuje limit obveze osiguratelja mora biti sročena na način da niti u
jednom slučaju ne izazove sumnju u to što se smatra bilo koji događaj (any one
occurrance).
8.2.7. Isključenja iz osiguranje (Policy exception )
Kao što smo i uvodno istaknuli ovo je možda najvažniji dio uvjeta za osiguranje,
jer isključenjima strukturiramo pokriće koje želimo dati. S obzirom da niti jedan
osiguratelj policom javne odgovornosti ne želi dati osiguranje za neke vrste odgovornosti
on mora ta isključenja klasificirati kao;
o Isključenja koja se odnose na posebne uzroke, koji iako mogu spadati u okvir
onih uzroka koji bi mogli biti plaćeni osnovnim pokrićem, prikladnije je da
budu pokriveni drugim policama za osiguranje kao što je to automobilska
odgovornost, odgovornost poslodavca za povrede zaposlenika itd.
o Isključenja koje se odnose na uzroke koji nisu bili predviđeni da budu
pokriveni policom javne odgovornosti kao što je to ugovorna odgovornost.
o Isključenja koje se odnose na rizike i opasnosti koji nisu osigurljivi na
normalnom tržištu osiguranja, kao što su to ratni i nuklearni rizici.
Isključenja su uvedena u policu osiguranje s glavnim ciljem da iskljuće obvezu

osiguratelja za štete i uglavnom su konstruirana da ograniće prava na naknadu štete
osiguranika. Pravo je svakog osiguratelja da ogranići svoju obvezu u određenim
situacijama odgovornosti na jasan i nedvosmislen način, a teret dokazivanja da se
navedeno isključenje ne primjenjuje u datoj situaciji je uvjek na strani osiguranika.
Zbog svega toga isključenja uvijek moraju biti tumačena povezano s osigurateljnom
odnosno operativnom klauzulom koja govori u kojim je uvjetima pokrivena odgovornost
osiguranika.
Isključenja koja se odnose na rizike koji mogu biti pokriveni drugim

osiguranjima
Izvorno je ovo isključenje bilo kreirano da se isključe štete od javne odgovornosti

osiguranika prema vlastitim zaposlenicima zbog raznih povreda na radu. Takve su štete u
Europi obično pokrivene posebnom policom osiguranja od odgovornosti poslodavca
(Employer liability) ili nekim drugim oblikom osiguranja zaposlenika od povreda na radu
(Workers compensation sistem) koji se razlikuje od zemlje do zemlje. Sukladno zakonima
pojedine zemlje, osiguranja od odgovornosti poslodavca prema zaposlenicima mogu biti
regulirana, kao obveza (Engleska) ili kao neobvezna u većini ostalih zemalja.U Hrvatskoj
je situacija takva da se zaposlenici osiguranika prema zakonu smatraju isto tako trećim
osobama pa nije potrebno posebnom regulirati tu odgovornosti izvan okvira police
osiguranja javne odgovornosti, ali nije predviđena obveznost osiguranja od odgovornosti
poslodavca prema trećim osobama. U svakom slučaju u policama osiguranja u
osigurateljnoj klauzuli mora biti jasno iskazano da polica osiguranja od odgovornosti
ukljućuje i odgovornosti prema zaposlenicima ili u isključenjima treba iskazati da se ona
296
na njih ne primjenjuje. Tehnički se ne može zaključiti polica osiguranja od odgovornosti
samo prema vlastitim zaposlenicima, a da se ne zaključi polica osiguranja od javne
odgovornosti prema ostalim trećim osobama. Kada to ne bi bilo tako, znači da smo
kreirali posebno osiguranje već poznato kao odgovornost poslodavca (Employer liability)
za štete od odgovornosti samo prema vlastitim zaposlenicima koje se prakticira u EU. S
obzirom na veliki interes osiguranika da osiguraju svoju odgovornosti samo prema
zaposlenicima pitanje je kako bi se takva odluka reflektirala na ukupnost osiguranja od
odgovornosti.
U zemljama gdje je odgovornosti prema zaposlenicima posebno odvojena
(Employer liability) od javne odgovornosti, isključenja za štete prema zaposlenicima
tijekom obavljanja djelatnosti jasno reguliraju da te štete nisu plative po polici javne
odgovornosti već policom odgovornosti poslodavca. Isključenje za štete zbog povreda
zaposlenika tijekom obavljanja posla u polici javne odgovornosti ne primjenjuju se za
štete na imovini trećih osoba koju prouzroči zaposlenik osiguranika. I u ovakovoj situaciji
preporuča se imati i jednu i drugu policu kod jednog osiguratelja. Iako je, općenito
govoreći, o kreiranju uvjeta za osiguranje od odgovornosti namjera osiguratelja bila da
isključe svoju odgovornost za razne povrede zaposlenika osiguranika, ono ipak daje
pokriće za štete iz posredne odgovornosti zbog raznih radnji zaposlenika tijekom
obavljanja poslova iz djelatnosti osiguranika. Ova situacija odnosno dvojba što to znači
“tijekom obavljanja djelatnosti osiguranika” vrlo često može biti razlog mogućih
sporenja.
Primjer
Zaposlenik je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja je bila uzrokovana nepažnjom kolege isto tako
zaposlenikom iste tvrtke. Oboje zaposlenika bili su poslati iz centrale u Staffordshiru na rad u Škotsku.
Radeći većinu dana i cijelu noć uputili su se autom kući , a sve se desilo na povratku kući. Poslodavac se
složio da im plati osam sati rada i osam sati puta kako bi im omogućio povratak kući, ali im nije saopćio
kada da putuju I koje prevozno sredstvo trebaju koristiti.
Sud je smatrao da se vozač nalazio u situaciji obavljanja djelatnosti kada se nesreća dogodila s
obzirom da je poslodavca dao upute kako da provedu radni dan i ste je strane poslodavca proglasio
odgovornim.
Suprotno ovom slučaju poslodavca se nije smatrao odgovornim u slučaju kada je isto tako došlo
do pogibije zaposlenika u prometnoj nezgodi uzrokovanoj nepažnjom kolege s posla jer su oboje
zaposlenika za vrijeme radnog vremena napustila radno mjesto kako bi otišli na kavu. Poslodavac je dao
dokaz da je dao dozvolu za korištenje vozila za svaku razumnu svrhu uključujući i osvježenje .
Sud je ipak odlučio da su oštećeni koristili vozilo u svrhu zabave i da nisu bili u tijeku obavljanja
djelatnosti.
Izvor: J.P.SHOW, Claims and public liability policies, The chartered institute of loss adjusters,
London 1994.p. 50
Evidentno niti u hrvatskom zakonu na koji se možemo pozvati, ne postoji

jednostavna definicija ili test o tome kada se zaposlenika nalazi ili radi u svojstvu
zaposlenika tvrtke odnosno tijekom obavljanja djelatnosti pa se svaki slučaj razmatra
posebno. Od ostalih isključenja koja mogu biti pokrivena drugim osiguranjima spadaju ;
- Isključenja zbog odgovornosti iz posjedovanja i korištenja motornih vozila i

drugih vozila na motorni pogon
- Odgovornosti za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila i letjelica
- Odgovornosti za oštećenje ili uništenje imovine koja pripada osiguraniku
Očigledno je da namjera police nije da daje pokriće u pogledu štete
osiguranika na vlastitoj imovini, jer pokriće može biti dato putem različitih polica za
osigurnaje materijalnih šteta (požar, lom, krađa, itd.). Štete na imovini u vlasništvu
trećih osoba uzetih u najam, čuvanje i posudbu mogu biti pokrivene osiguranjem od
297
odgovornosti uz odgovarajuće proširenje pokrića (extension) u dodatku police osiguranje.
Drugim riječima, u dodacima police osiguranja (endorsement) pišu se klauzule o
osiguranju odnosno brisanju pojedinih odredbi iz isključenja. Općenito, takva pokrića
mogu biti data i policama osiguranja materijalne imovine, kao dodatak u opisu predmeta
osiguranja ”roba na posudbi ili čuvanju” i preferira se kod osiguranika koji se bave
skladištenjem robe, razni servisi, popravljači satova, raznih aparata. Mnogi osiguratelji
ipak su pripremljeni da daju pokriće za osiguranikovu odgovornost u situacijama čuvanja
vozila na parkingu, garderoba i sl.
Isključenja koja se odnose na rizike pokrivene drugim policama – odgovornosti

za proizvode s nedostatkom i profesionalne odgovornosti.
Ugovorna odgovornosti je jedna od najučestalijih vrsta odgovornosti, međutim

namjera osiguratelja nije bila da unutar pokrića javne odgovornosti daje pokriće i za tu
vrstu odgovornosti. Razne vrste profesionalnih odgovornosti (liječnici, odvjetnici,
revizori, arhitekti, itd.) spadaju u skupinu ugovornih odgovornosti pa, iako polica
osiguranja od profesionalnih odgovornosti prati osnovni okvir javne odgovornosti ona
daje zaštitu za štete uzrokovane povredom profesionalne obveze zbog nepažnje, greške ili
propuštanja. Važno je napomenuti da polica profesionalne odgovornosti nadoknađuje
osiguranika za greške, propuštanja ili nepažljiva činjenja, a ne samo kao povreda obveze
iz ugovora te da nepažnja mora biti počinjena u svezi s osiguranom djelatnošću.
Odgovornost za proizvode s nedostatkom (product liability) nije u pokriću javne
odgovornosti i ona je kao rizik predmet posebnog ugovaranja zbog povećanog broja
odštetnih zahtjeva koji prvenstveno dolaze zbog osviještenosti kupaca kroz različite
potrošačke organizacije
Isključenja za rizike koji se nalaze izvan cilja pokrića police javne odgovornosti
– neosigurljivi rizici
Rizici koji su se u osiguranju od javne odgovornosti uvijek nalazili izvan cilja

pokrića su rizici koji proizlaze iz raznih ugovora koje osiguranik sklapa s trećim osobama.
Namjera osiguratelja nikad nije bila da pokrije odgovornosti osiguranika zbog raznih
uvjeta iz ugovora ili sporazuma, već je njegova namjera bila da prvenstveno pokrije
izvanugovornu odgovornosti osiguranika. Ugovornu odgovornosti osiguratelji pokrivaju
tek kad dobiju potpuni uvid i saznanje o ugovoru, odnosno o riziku i kada su odredili
odgovarajuću premiju. Postoje mnoge standardne forme ugovora, posebno one koje se
upotrebljavaju u građenju, i mnogi osiguratelji su spremni dati pokriće za takvu ugovornu
odgovornosti gdje osiguranici temeljem takvih ugovora obavljaju svoju regularnu
djelatnost. Na primjer, mnoge forme ugovora o izgradji objekata predviđaju da izvođač
obešteti vlasnika za štete prema trećim osobama ili njihovoj imovini što se posebnom
regulira dodacima u polici osiguranja. Ugovorne odgovornosti susrećemo u rasponu od
onih koje su samo preformulirane izvanugovorne odgovornosti do onih koje traže
plaćanje nastalih šteta, ako ugovor nije izvršen u cjelosti u datom vremenu. Isključenja
pojednostavljuju i pročišćavaju odgovornost osiguranika koje proizlaze iz specifičnih
ugovornih odredbi, a koje nisu isključene iz osiguranja, odnosno osiguratelji prihvaćaju i
pokrivaju i neke druge odgovornosti iz ugovornih odnosa koje osiguranici imaju tijekom
obavljanja svoje djelatnosti. Osiguratelji ipak nisu spremni da daju pokrića za ugovorne
obveze, kao plaćanje šteta (čija vrijednost je vjerojatno bila utvrđena od strane vlasnika
unaprijed i koja se plaća po tjednoj/mjesečnoj stopi u slučaju kašnjenja ili drugih propusta
298
izvršioca radova/dobavljača) ili druge obveze osiguranika koje nisu pokrivene
osigurateljnom klauzulom.
Isključenja koja se odnose na rizike koji nisu osigurljivi
Najčešće ih nalazimo u općim uvjetima za osiguranje, ali ih kao obvezni dio

nalazimo u specijalnim pokrićima, all risks uvjetima za osiguranje dok ih u standardnim
uvjetima za osiguranje nema, jer oni govore samo o rizicima i opasnostima koji se mogu
osigurati. Dakle, isključenja iz osiguranja od odgovornosti, a koja se odnose na osiguranje
odgovornosti osiguranika i koja spadaju u grupu neosigurljivih su:
- svaka zakonska odgovornosti osiguranika direktno ili indirektno

uzrokovana ili koja proizlazi iz ionizirajučeg zraćenja ili radioaktivnošću
nuklearnog goriva iz bilo kojeg nuklearnog goriva ili sagorjevanja
nuklearnog goriva,
- odgovornosti osiguranika kao posljedica ratnih djelovanja ili sličnih radnji
(bez obzira da li je rat bio objavljen ili ne), građanskog rata, revolucije,
vojne akcije i sl.
- rizik azbestoze
- itd.
Zaključak
Jedna velik neizvijesnost i nesigurnost po pitanju mogućnosti činjenja šteta trećim

osobama bilo na njihovoj imovini ili razne povrede tijekom obavljanja djelatnosti čine
osiguranje od javne odgovornosti izuzetno atraktivnim i primamljivim sredstvom zaštite
od ovakvih odštetnih zahtjeva. S obzirom da odštetni zahtjevi trećih osoba mogu biti vrlo
različiti, mogu biti i vrlo visoki u iznosima, nepredvidljivi u svojoj učestalosti i samom
nastanku, to su aktualnija i isključenja iz osiguranja odnosno tumačenja osigurateljnog
pokrića. Osnovna intencija kod uvođenja osiguranja od javne odgovornosti bila je
prvenstveno zaštita osiguranika za štete kao posljedice izvanugovorne odgovornosti,
dakle događaja nepredvidivih i neizvijesnih u svom nastanku, a do kojih dolazi tijekom
obavljanja gospodarske djelatnosti privrednih subjekata. To bi značilo da osnovna
djelatnost odnosno posljedice obavljanja djelatnosti za koju je tvrtka registrirana ne bi bile
pokrivene ovim osiguranjem ili da budemo još precizniji profesionalni propusti nisu
predmet osiguranja od javne odgovornosti. Ovo isključenje ne znači da osiguratelji
izigravaju samu suštinu osiguranja, jer još uvijek postoji dovoljan izvor opasnosti
izvanugovorne prirode prilikom obavljanja djelatnosti koji generiraju odštetnim
zahtjevima trećih osoba. Ne bi bilo razumno da posljedice loše obavljenog posla kao
osnovne djelatnosti snose osiguratelji, odnosno da se stvaraju i planiraju situacije u
kojima će osiguratelji, snositi posljedice nečijeg svjesnog lošeg rada ili namjernih i
predvidljivih šteta. Dakle, sklapanje poslovnih ugovora kod kojih bi posljedice za
neispunjenje ili neki drugi profesionalni propust prelazile na osiguratelje ne bi bilo u
skladu ni s poslovnom etikom i moralom a kamoli s osigurateljnom praksom. Osiguranje
od odgovornosti za profesionalne propuste rezervirano je samo za pojedine djelatnosti
značajne za društvenu zajednicu (liječnici, odvjetnici, revizori, računovođe, odvjetnici
itd) i u tom kontekstu treba i promatrati to isključenje iz osiguranja od javne
odgovornosti.Jedan od velikih problema u osiguranju od javne odgovornosti je i problem
osiguranja vlastitih zaposlenika što se ponovo različito tumači od zemlje do zemlje ovisno
od njihovog zakonodavnog okruženja. U nekim je policama jasno istaknuto da je
299
osigurana i odgovornost poslodavca prema vlastitim zaposlenicima, kao što je to u
Hrvatskoj i policama hrvatskih osiguratelja, a u nekim se zemljama zahtjeva posebna
polica osiguranja poslodavca (Employer liability) za štete prema vlastitim djelatnicima.
U drugu skupinu isključenja iz osiguranja od javne odgovornosti spadale bi one
odgovornosti koje mogu biti pokrivene drugim policama osiguranja od odgovornosti kao;
policama za osiguranje od odgovornosti za štete iz korištenja ili posjedovanja motornih
vozila i drugih vozila na motorni pogon ( samohodni radni strojevi , radna vozila i ostala
vozila) kada su u funkciji motornih vozila, plovila i letjelica. Tu spadaju i isključenja na
temelju ugovornog proširenja odgovornosti osiguranika te slučajeve za koje osiguranik po
zakonu inače ne odgovara.
Treću skupinu iskljućenja čine iskljućenja koja se odnose na rizike koji se na
uobičajenim tržištima ne mogu kupiti kao što su ratni rizici te nuklearni rizici. Sva
navedena iskljućenja kreirana su isključivo u funkciji zaštite osiguratelja od
nepredviđenih odštetnih zahtjeva trećih osoba i modeliranja pokrića koje se ovim
osiguranjem daje. U funkciji zaštite osiguratelja od prekomjernih i nepredvidivih
odštetnih zahtjeva nalaze se i sve ostale klauzule i odredbe u ugovoru o osiguranju od
osigurateljne klauzule, limiti obveze, uvjeti i dodatci polici osiguranja.
Uz sve navedeno ovo osiguranje i dalje prate neizvjesni rezultati i odštetni zahtjevi trećih
osoba još dugi niz godina nakona isteka police osiguranja. Ne zovu se bez razloga sve
štete od odgovornosti “štete s tzv. dugim repom” .
8.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI IZ UPOTREBE PROIZVODA

(PRODUCT LIABILITY)
U ovom naslovu dobivate odgovore na slijedeća pitanja:
- Što se sve smatra proizvodom ?

- Kada proizvod ima nedostatak?
- Koja je vrsta štete pokrivena?
- Tko je odgovoran za štetu?
- Tko se sve može pojaviti u ulozi oštećenika?
- Što oštećenik mora dokazati?
- Na koji se način proizvožać može odbraniti od odštetnih za htjeva ?
- Što učiniti kada je za nedostatak u proizvodu odgovorno više osoba?
- Kada zastarijeva pravo na naknadu štete?
- Što je to objektivna (striktna) odgovornost?
Osiguranje iz upotrebe proizvoda samo je jedna od odgovornosti kojoj se u

posljednje vrijeme daje sve više na važnosti. Možda ne toliko izraženo na našem tržištu
osiguranja, ali u svijetu svakako da. Svijet i Europa, pogotovo poslovni svijet ulaze u eru
novih izazova 21 stoljeća, pogotovo s nastankom jedinstvenog Europskog tržišta od 1993
Ciljevi tog tržišta, da se brišu trgovinske barijere i granice unutar EU u sedam godina od
1985dovela je do nastanka lavine novih zakona na nivou te Zajednice. Nekoliko stotina
Direktiva je nastalo samo da bi osiguralo slobodno kretanje roba i usluga unutar zajednice
i uskladilo trgovačke zakone koji trebaju biti primjenjeni na nacionalnom nivou u svakom
detalju. Jedan važan i integralni dio ove jedinstvene tržišne strukture bio je i približavanje
zakona koji reguliraju odgovornost iz upotrebe proizvoda i zakona o sigurnosti proizvoda
koji se plasiraju na tržište. Direktiva koja obrađuje odgovornost iz upotrebe proizvoda,
300
Direktiva 85/374 nije samo uskladila zakone zemalja članica Unije, već je isto tako
istaknula i najavila revolucionarno novi koncept unutar Europe.
Direktiva je dala potrošačima novu mogućnost zaštite baziranu na striktnoj
odgovornosti za proizvode s nedostatkom i jedno proširenje odgovornosti za
potencijalne štetnike. Ova proširena zaštita potrošača je već decenijama bila poznata u
USA , da bi u posljednje vrijeme bila izložena velikoj kritici odnosno kritici je bio izložen
način na koji se zakon o odgovornost za proizvode s nedostatkom provodio u praksi.
Zbog svega navedenog prilikom sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti iz
upotrebe proizvoda treba posvetiti vrlo veliku pažnju, posebno u dijelu koji se
odnosi na teritorijalno važenje osiguranja. O čemu se u stvari radi? Prema postojećim
zakonima kupac može tužiti prodavaoca zbog nepoštivanja ugovornih obveza, što ipak
ovisi od postojanja adekvatnih odredbi u zakonu. Naša namjera nije ovdje elaborirati
način na koji dolazi do formiranja ugovora ili odredbe ugovornog prava, već prije svega u
tom kontekstu istaknuti uključene odredbe i pravno nevaženje odredbi koje sadrže
ograničenja ili isključenja odgovornosti iz upotrebe proizvoda u zaštiti potrošača. U
cjelokupnom lancu opskrbe od proizvođača do potrošaća u nedostatku relevantnih uvjeta
točno dogovorenih između dviju strana u kupoprodajnom ugovoru, polazi se od odrednica
ugovornog prava uključenih u nacionalnim zakonima praktički svake zemlje članice EU
ili EFTA. Ti se uvjeti nalaze u prvom dijelu svakog zakona o ugovornim odnosima i ono
što je zajedničko, manje ili više svim zemljama je, da su odredbe usmjerene na kvalitetu
proizvoda, a proširuju se na ispunjenje deklarirane svrhe. Odredbe se u svakom slučaju
odnose na komercijalno funkcioniranje i mogućnosti proizvoda, a ne direktno na
sigurnost proizvoda. Sve Europske zemlje uključuju u svojim ugovorima odredbu da je
proizvođač odgovoran neovisno od nepažnje, ako proizvod nije adekvatne kvalitete.
Takva odgovornost je opisana kao «striktna»odgovornost« 126 .
Iz toga se može zaključiti da ukoliko proizvod nema odgovarajuću kvalitetu,
može biti nesiguran za daljnju upotrebu. U hrvatskoj osigurateljnoj praksi odgovornost
proizvođača stvari s nedostatkom regulirana je čl. 1073 Zakona o Obveznim
odnosima127dok se približavanje zakonima EU može očekivati u slijedećem razdoblju
približavanja EEC usvajanjem mnoštva zakona i Direktiva u koje spada i Direktiva koja
dotiće odgovornost iz upotrebe proizvoda. Osigurateljno, cilj nije neposredna zaštita
potrošaća, već zaštita proizvođača od odgovornosti iz upotrebe neispravnih
proizvoda. Drugim riječima, sklapanje odgovarajuće police osiguranja s proizvođaćima
kojom ih zaštićujemo od odgovornosti za plasiranje proizvoda s nedostatkom na tržištu
koji mora zadovoljiti kriterije kvalitete i sigurnosti. Upravo je usvajanje jasnih zakona o
zaštiti potrošača i sigurnosti proizvoda koji se plasiraju na tržište dalo zakonsku
podlogu za usvajanje posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti za proizvode s
nedostatkom, te veliku potražnju za ovom vrstom osiguranja.
Ono što se dešava na području hrvatske je, prije svega, neodgovarajuća zakonska
podloga, za ovom vrstom osiguranja, neregulirana pitanja o zaštiti potrošača, te
neharmonizirani zakoni s Europskom Unijom. Upiti za osiguranje uglavnom se odnose na
osigurateljno pokriće izvoznih programa, što opet aktualizira Direktivu EU o
odgovornosti proizvođača proizvoda s nedostatkom, te različite zakone zemalja uvoznica
po kojima će se i riješavati potencijalni odštetni zahtjevi. Što nam postojeća zakonska
regulative nudi? Na hrvatskom tržištu odgovornost je regulirana ZOO koji govori:”tko
stavi u promet neku stvar koju je proizveo, a koja zbog nedostataka za koji on nije
znao predstavlja opasnost štete za osobe ili stvari, odgovara za štetu koja bi nastala
126
Christopher J.S. HODGES M.A., PRODUCT LIABILITY LAWS AND PRACTICE, London, Sweet
and Maxweel 1993, p.3
127
ZOO, čl.1073
301
zbog tog nedostatka.”128 Isto tako u slijedećem stavku istog zakona određuje:
“proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari ako nije poduzeo sve što je
potrebno da štetu, koju je mogao predvidjeti, spriječi upozorenjem, sigurnom
ambalažom ili drugom odgovarajućom mjerom”129. Iz usporedbe Direktive EU u
nastavku moći ćemo vidjeti u kojem se sve opsegu mora doraditi naša zakonska regulative
da bi zadovoljila ovo osjetljivo područje odgovornosti proizvođaća za proizvode s
nedostatkom.
8.3.1. Odgovornost za proizvode s nedostatkom i zakonska regulativa
Već je uobičajeno da za sve vrste osiguranja od odgovornosti problemi započinju i

završavaju na različitoj interpretaciji zakona na kojima se temelje osiguranja od
odgovornosti te interpretaciji uvjeta za osiguranje koji su kratki i nedovoljno precizni za
potpuno razumijevanje ovog osiguranja. Problemi u osiguranju od odgovornosti za
neispravne proizvode (Product liability) svode se dodatno i na tumačenje različitih
oblika odgovornosti koje su ovdje prisutne, te nepoznanica u pogledu vrste šteta,
njihovog opsega i učestalosti. S jedne strane imamo proizvod s nedostatkom kojeg
treba zamijeniti, popraviti ili, najjednostavnije, vratiti proizvođaču i tu nema nekih
većih problema, jer je sve regulirano ugovornim odnosom prodavaoca i kupca proizvoda.
Situacija se komplicira kada zbog takvog proizvoda dođe do povrede tijela ili
zdravlja kupca odnosno korisnika tog proizvoda ili, ako nastupi materijalna šteta na
stvarima trećih osoba. Pokušat ćemo objasniti kada i u kojim se štetama primjenjuju
odredbe ugovorne odgovornosti, kada se primjenjuju odredbe izvanugovorne
odgovornosti te što znači uvođenje principa objektivne (striktne) odgovornosti, što ona
znači za proizvođača proizvoda, a što za konačnog kupca ili potrošaća. Konačno, pokušat
ćemo odgovoriti na pitanje što je osigurljivo, odnosno koje vrste odgovornosti za
neispravne proizvode mogu biti pokrivene osiguranjem. S obzirom da je svrha ovog
osiguranja davanje pokrića za sve štete prema trećim osobama uzrokovane proizvodom s
nedostatkom sigurno će biti interesantno razmotriti i različite odštetne zahtjeve iz prakse
inozemnih osiguratelja/reosiguratelja, jer je hrvatska osigurateljna praksa u ovom dijelu
prilično siromašna. Pogotovo bi to trebalo biti interesantno svim izvoznicima, koji moraju
imati ovakvu policu ukoliko žele izvoziti svoje proizvode na tržište EU, a ne treba
zanemariti ni domaće potrošaće.Postavlja se i pitanja osiguranja pokrića za štete na
samom proizvodu te troškova povlaćenja takvog proizvoda sa tržišta (Product recall
insurance).
Cilj ovog naslova je da zainteresirane obavijesti o sadržaju EC Direktive za
proizvode s nedostatkom iz 1985130 koja će biti implementirana u postojeći Zakon o
zaštiti potrošaća131. Novi ZOO132 zbog potrebe usklađivanja našeg obvezno pravnog
uređenja s odredbama Direktive Viječa Europske zajednice 85/374/EEZ od 25.lipnja
1985. u pogledu izjednačavanja prava država članica u pogledu odgovornosti za
neispravne proizvode, te izmijenjene i dopunjene Direktivom 1999/34/EEZ već je
izmijenjen u Odsjeku 5 Novog ZOO-a133 čime je uređena materijalna odgovornost
proizvođača za neispravan proizvod. Napravljene izmjene preslika su Direktive EU za
128
ZOO, čl. 179
129
ZOO, čl. 179, st. 2.
130
Council Directive 85/374/EEC
131
Narodne Novine, br.96/2003
132
Zakon o Obvezni Odnosima ,Organizator Zagreb,travanj 2005.p.345
133
Ibidem p.345-349 čl. 1073,1074,1075,1076,1077,1078,1079,1080.
302
proizvode s nedostatkom čiji izvorni tekst se nalazi u prilogu. U starom ZOO/91
odgovornost proizvođača stvari s nedostatkom bila je regulirana u čl.179134.Iz sadržaja
direktive Viječa Europe koja je sada i u novom ZOO-u, iako ne u cijelosti, razaznat ćemo;
što se sve smatra proizvodom?, kada i iz kojih razloga proizvod može biti s nedostatkom?,
tko može osim proizvođača odgovarati za učinjenu štetu korisniku proizvoda zbog
nedostatka na proizvodu u lancu opskrbe tržišta proizvodima?, kako se obraniti od
odštetnih zahtjeva?, kako ugovoriti osiguranje, te niz drugih pitanja karakterističnih u
kupoprodajnim odnosima. Razumijevanje ovih činjenica možda je najbitnije za risk
menadžere osiguranika i osiguratelja. Spoznaja o riziku ujedno je i spoznaja o izloženosti
mogućim štetama te pretpostavka za sklapanje odgovarajučeg ugovora o osiguranju.
Važno je imati na umu da, Zakon o kojemu raspravljamo nije Kazneni zakon kojim
društvo kažnjava građane ili tvrtke za počinjeno kazneno djelo već građanski zakon.
Znači, govorimo o zakonu koji regulira sporove između građana i tvrtki i koji su
stvoreni da reguliraju naknadu ili kompenzaciju za učinjenu štetu ili povredu zbog
proizvoda s nedostatkom. Nema sumnje da kazneni zakon može biti primjenjen na
isporuku proizvoda odnosno povrede pravila o sigurnosti proizvoda ili datih krivih uputa
što je regulirano Zakonom o zaštiti potrošača ili lažne prezentacije proizvoda. Odredbe o
sigurnosti proizvoda135, koje predviđaju i kaznenu odgovornost za povredu tih odredbi,
te kazne za takva djela općenito, nisu osigurljivi.
8.3.2. Što je to odgovornost za proizvode s nedostatkom?
Engleski Zakon o odgovornosti za proizvode je amalgam zakona donešenih u

parlamentu i sudske prakse za smrt i tjelesne povrede, štete na imovini i financijski
gubitak uzrokovan upotrebom takvog proizvoda.
Dok nije donešen Zakon o zaštiti potrošača, čime započinje razvoj zakona o odgovornosti
za proizvode s nedostatkom, večina pravila i akata bila je donešena od strane sudaca i
razvijana sudskom praksom što je karakteristično za zemlje “Common law-a”. Na ovom
je mjestu bitno napraviti razliku između ugovorne i izvanugovorne odgovornosti. Obje
pripadaju građansko pravnoj odgovornosti.
Ugovorna odgovornost kao što samo ime kaže, jednostavno regulira pravne odnose
između strana u određenom ugovoru. Samo su ljudi, koji su stranke u ugovoru pogođeni
odredbama tog ugovora bez obzira kakva šteta nastane iz stoga.
Izvanugovorna odgovornost je naprotiv sveobuhvatno ime za krivu činidbu, isključujući
povredu ugovornih odnosa. Najvažniji izvori izvanugovorne odgovornosti su delikt
nepažnje, propuštanje, smetnja i ostale deliktne radnje.
Razvoj propisa o odgovornosti za proizvode
Ukoliko pogledamo u 20 stoljeće vidjet ćemo da su kupci roba imali malo od

svojih prava ukoliko su kupili nezadovoljavajući ili pokvareni proizvod. Teret
dokazivanja nedostatka na proizvodu uvijek je bio na teret kupca. U ovom kontekstu
134
Ovaj članak iz starog ZOO/91imao je samo dva stavka koja su regulirala problematiku odgovornosti
proizvođača stvari s nedostatkom:
(1)Tko stavi u promet neku stvar koju je proizveo , a koja zbog nedostataka za koji on nije znao predstavlja
opasnost štete za osobe ili stvari, odgovoran je za štetu koja bi nastala zbog tog nedostatka.
(2)Proizvođač odgovara i za opasna svojstva stvari, ako nije poduzeo sve što je potrebno da štetu koju je
mogao predvidjeti, spriječiti upozorenjem, sigurnom ambalažom ili drugom odgovarajučom mjerom
135
Cf. Zakon o opčoj sigurnosti proizvoda.Narodne novine br.158/2003
303
radikalni zaokret bio je Zakon o trgovini136. Bez obzira kakvi su uvjeti dogovoreni
između kupca i prodavaoca, zakonodavac je odredio da u tom ugovoru moraju biti
zadovoljeni slijedeći uvjeti:137
- da proizvod mora odgovarati svojem opisu
- da je namjenjen svrsi zbog koje je proizveden
- da ima svoju kvalitetu i
- ako je prodat kao uzorak svi proizvodi moraju odgovarati tom uzorku.
8.3.3. Vrste nedostatka na proizvodu
Proizvođač ili isporučitelj robe može biti odgovoran za proizvod koji je neispravan
s različitih aspekata. Treba imati na umu da je proizvođač odgovoran za nedostatke koji
su već postojali prije izlaska proizvoda na tržište. Analiza aktivnosti proizvođača u
kontekstu sigurnosti proizvoda i odgovornosti uobičajeno se obavlja s tri točke gledišta:
nedostaka u dizajnu, nedostataka u proizvodnji (uključujući nedostatke zbog
pakiranja) i marketinških nedostaka. Prije nego što dođemo do praktičnih zaključaka
moramo se dobro upoznati s konceptualnom osnovom na kojoj se zasniva odgovornost za
proizvode s nedostatkom i osnovni koncept rizika i upozorenja.
U stvarnosti je veoma malo proizvoda koji su potpuno sigurni pogotovo, ako
se upotrebljavaju u svrsi koja im nije namjenjena, a i proizvodi koji su veoma korisni
mogu biti opasni kad se upotrebljavaju u svrsi za koju su namjenjeni. Iz činjenice da su
svi proizvodi potencijalno opasni po zdravlje i sigurnost potrošaća bilo je potrebno
uspostaviti ravnotežu između interesa sigurnosti potrošaća / korisnika i
komercijalnih interesa proizvođača koji bi trebao dati koristan proizvod po razumnoj
cijeni.138 Na drugoj strain, proizvođač ne želi preuzeti u potpunosti rizik povrede
potrošača u svim uvjetima; jer bi troškovi preuzimanja apsolutne odgovornosti za dizajn,
proizvodnju i marketing djelovali negativno na razvoj i inovacije, i poboljšanja u
proizvodima.
U svakom slučaju osnovno je pitanje: tko bi trebao nositi rizik povrede i njegove
posljedice? Ovo utvrđivanje ravnoteže interesa, u riziku nastanka štete između
korisnika i proizvođača dovelo je do « rizik/ korist raspodjele». Isto tako ova je analiza
(« rizik/ korist analiza «) trebala biti posebno poznata u vezi s farmaceutskim proizvodima
i svim aktivnostima s ljudskim zdravljem gdje je koncept rizika kao rezultat medicinskih i
kemijskih intervencija povijesno bio puno više procjenjivan nego proizvodi koji su se
upotrebljavali za osobnu ili komercijalnu upotrebu.
Ugovorna odgovornost je striktna, ako se dokaže da je povreda bila uzrokovana
proizvodom za kojeg je dokazano da nije bio adekvatne kvalitete i tu ne može biti obrana
bazirana na razumnom držanju proizvoda. Prema odgovornosti s osnove nepažnje,
odgovornost je bazirana na širokom konceptu prihvatljivosti, razumnosti i poštenosti.
Visina rizika sadržanog u rukovanju proizvodom mjeri se korisnošću iz takvog rukovanja
rizikom koji ima zajednica od takvog proizvoda Praktičnost i cijena poduzimanja
upozorenja na proizvodu da se smanji rizik odlučujući su faktori i uključuju upute za
odgovarajuču upotrebu i upozorenja. U striktnoj odgovornosti prema Direktivi
neispravnost proizvoda je bazirana na testu» sigurnosti koju osoba normalno očekuje
136
Narodne Novine,Zakon o trgovini br.43/o3.
137
Ibidem ,Zakon o trgovini 43/03
138
Christopher J.S.Hodges,M.A.Product Liability Laws and Practice, Sweet and Maxwell, London
1993.p.243
304
od proizvoda»139. Proizvođač će u svakom slučaju poduzeti korake koji će umanjiti
mogučnost nastanka štete iz upotrebe proizvoda, što uključuje razne korake, kao
instrukcije za upotrebu i upozorenja o opasnostima.
Neispravnosti u dizajnu
Nedostaci u dizajnu postoje kada je proizvod ispravan u skladu sa specifikacijom,
ali je ipak opasan za upotrebu. Radi se o primjeru kada proizvod sadrži materijale
nedovoljne čvrstoće ili trajnosti i proizvod s nedostatkom siguronosnih detalja. Dizajn isto
tako ima utjecaja na ostale elemente koji utječu na sigurnost proizvoda: specifikaciju,
testiranje, proizvodnju, marketing, instrukcije, upozorenja i upotrebu. Greška u dizajnu
zbog svog utjecaja na svaki dio proizvoda ima največu važnost. Suprotno greškama u
proizvodnji, pakiranju i marketingu, koje mogu biti ograničene na proizvode proizvedene
u određenom vremenu i seriji. Utjecaj dizajna je posebno manifestiran tamo gdje
postoji masovna proizvodnja određenog proizvoda. Takvi nedostaci su u nepotvrđeno
velikom broju industrija: motornih vozila, farmaceutskih proizvoda i lijekova. Oštećeni u
svakom slučaju nema lagan zadatak u postupku dokazivanja štete jer to uključuje detaljnja
ispitivanja tehničkih nacrta, specifikacija, testiranja i druge dokumentacije nedostupne
oštećenoma, dok ne zatraži ekspertizu neovisnih vještaka. To može biti vrlo skupo i često
bez rezultata.
Neispravnosti u proizvodnji
Neispravnosti u proizvodnji se javljaju kada postoji greška u procesu proizvodnje
ili u pojedinačnoj seriji zbog nepoštivanja proizvođačeve specifikacije o proizvodnji.
Ovdje se radi o fizičkom procesu izrade, montaže, pakiranja, kontrole i testiranja
proizvoda. Nedostaci koji proizlaze iz tih radnji u svakom su slučaju manjeg značaja nego
nedostaci u dizajnu, ali ni u kojem slučaju nisu beznačajni. Proizvođač finalnog proizvoda
odgovoran je za proizvod u cjelosti što znači i za njegove dijelove. Samom oštećenom,
biti će, puno lakše dokazati uzročnu vezu između štete i greške u proizvodu zbog izrade
nego zbog dizajna.
Neispravnosti u marketingu: važnost upozorenja
Zadovoljavajuća informacija na proizvodu može, inače neispravan proizvod
učiniti ispravnim. Obrnuto, nedostatk zadovoljavajuće informacije o proizvodu može
inače bezprijekornom proizvodu prišiti etiketu proizvoda s nedostatkom. Proizvođač
ili opskrbljivač mora dati odgovarajuću informaciju o proizvodu u pogledu njegove
upotrebe odnosno, namjene kako bi korisnik bio adekvatno upozoren o riziku s kojim se
može suočiti upotrebljavajući ga. Na taj je način rizik transferiran na korisnika. Ako se
upozorenje ignorira tada se uzročna veza između proizvođačeva puštanja proizvoda
u promet i povrede korisnika prekida i neće biti odgovornosti proizvođača.
8.3.4. Kada se proizvod može tretirati kao neispravan?
Odgovornost se vezuje uz proizvode s nedostatkom, a pitanje postoji li nedostatak

na proizvodu ili ne, biti će odlučujuće za utvrđivanje odgovornosti. Odredbe čl.6.
direktive baziraju se na sigurnosti koja se mjeri objektivnim očekivanjem kupca:
“Proizvod je neispravan kada ne daje sigurnost koju bi trebao imati i koju

osoba normalno očekuje, uzimajući u obzir sve okolnosti...”140
139
Op.cit., Product Liability Laws and Practice, Sweet and Maxwell, London 1993.p.245
305
Tri su bitna faktora specificirana u Direktivi koja se moraju uvažiti kada se
odlučuje o tome postoji li nedostatak na proizvodu ili ne. Ova tri faktora ne moraju biti
potpuno utvrđena i jasno je da i drugi faktori mogu biti više ili manje važni u određenoj
situaciji jer zadovoljenje kriterija apsolutne sigurnosti je neodrživo: sigurnost je
relativan pojam.
a. Prezentacija proizvoda
Prezentacija uključuje marketinške aktivnosti, opis proizvoda, informacije i

upozorenja. Očekivanja o sigurnosti proizvoda mogu biti na adekvatan način
prezentirana i kvalifcirana instrukcijama za upotrebu, kontraindikacijama,
upozorenjima i drugim mjerama opreza datih potrošaću, a u nekim slučajevima i
posrednicima u prodaji. Na određenim instancama, stupanj isticanja, usklađen s tako
mnogo informacija može biti bitan. Isto tako, efekat pojedinačnih pisanih upozorenja na
proizvodu može biti umanjen, ako se ne može vidjeti zbog drugih propagandnih
materijala ili stavovima prodajnog osoblja.
b.Upotreba proizvoda zbog koje je proizvod stavljen u prodaju
Proizvođač može vrlo često pronaći situacije gdje je njegov proizvod korišten u
svrhu koja mu nije namjenjena, zlonamjerno upotrijebljen ili ponovno upotrijebljen
iako mu je namjena za jednokratnu upotrebu. Iz općenitog pristupa u direktivi po
pitanju sigurnosti potrošaća, nije iznenađujuće da bi relevantan test koji bi oslobodio
proizvođaća njegove odgovornosti trebao biti logički objektivan i dati odgovor da li je
upotreba zbog koje je proizvod stavljen u promet bila ona koja je uzrokovala štetu i da li
se proizvod uopće upotrebljavao za onu svrhu koja mu je namjenjena.
c.Vrijeme kada je proizvod stavljen u promet
Proizvod ne bi trebao biti tretiran kao proizvod s nedostatkom, ako postane opasan
nakon intenzivne upotrebe ili isteka vijeka trajanja. Proizvod koji je izložen i postaje
manje siguran s vremenom može imati nedostatak od vremena kad je stavljen u uporabu,
iako je bio opskrbljen sa svim upozorenjima. Na taj način, upotrebom proizvoda nakon
isteka roka trajanja jasno istaknutog na proizvodu, trebao bi isključiti odgovornost
proizvođača. Spoznaja da proizvod može biti opasan, može doći do izražaja nakon
(možda dugo nakon) što je bio označen, ali to ne bi trebalo značiti da je proizvod bio s
nedostatkom kada je prvi puta stavljen u uporabu. U trenutku kada je ta spoznaja
dostupna, identičan proizvod koji je kasnije pušten u uporabu ili prodaju, bez adekvatnog
upozorenja može biti proizvod s nedostatkom. Unatoč tome, članak 6(2) Direktive
posebno određuje, da se proizvod neće smatrati proizvodom s nedostatkom zbog
jednostavnog razloga što je novi, bolji proizvod stavljen u prodaju. Za javnost osjetljivu
na rizik opasnosti ili ono što se smatra prihvatljivim nivoom sigurnosti, odgovarajuće
upozorenje istaknuto u određeno vrijeme kasnije, zbog stečenog znanja, može biti
neprihvatljivo. Slijedi zaključak, da je vrijeme kada je proizvod stavljen u prodaju postaje
odlučujuči faktor da li je proizvod s defektom ili nije.
Odgovornost za proizvode s nedostatkom u komercijalnom kontekstu
140
John Butlin, et.al., Product Liability: Low and Insurance, Loyds of London Press Ltd.,London 1999.
,p.6-501
306
Usporedo s razvojem zakona koji reguliraju prava potrošača, u posljednjih 30
godina bilježi se i značajniji razvoj u zakonu koji se odnosi na opskrbu i distribuciju
proizvoda na tržištu. U ovom nam je dijelu cilj utvrditi način na koji se odgovornost za
proizvod s nedostatkon alocira između svih onih koji učestvuju u lancu opskrbe
tržišta proizvodima i sugerirati neke od puteva kojim se može efektivno upravljati i
raspodijeliti rizik spojen s proizvodom s nedostatkom između strana koje u tom procesu
učestvuju.
Proizvod može imati nedostatak iz mnoštva razloga, općenito, kao što smo vidjeli u točki
8.3.3. nedostatak na proizvodu može biti objašnjen kao rezultat nedostatka u dizajnu,
proizvodnji ili informaciji. Primjeri takvih nedostataka uključuju slijedeće:
• Nedostaci u dizajnu kao posljedica krivo postavljenih električnih

vodova koji mogu uzrokovati požar na električnom aparatu ili
kvar na avionskom motoru;
• Nedostaci u testnim procedurama mogu rezultirati izbacivanjem
na tržište neadekvatno testiranog lijeka s efektima štetnim po
zdravlje
• Greške u proizvodnji zbog grešaka na strojevima uzrokuju
nastanak proizvoda s nedostatkom, na primjer neispravan filter
koji dovodi do trovanja pića;
• Ubacivanje nespravnog dijela proizvoda može dovesti do toga da
finalni proizvod ima nedostatak, kao na primjer neispravan
mjenjač na vozilu ili osovina na viljuškaru;
• Propuštanje davanja adekvatnog upozorenja na moguće loše
djelovanje na zdravlje korisnika proizvoda, kao na primjer ne
isticanje mogučeg lošeg dermatološkog utjecaja boje za kosu ;
• Propust u davanju adekvatne upute kako se proizvod može
upotrebljavati, kao na primjer priručnik u kojemu su krive upute
za korištenje brave dječjeg sjedala u autu.
Iako gore navedene primjere možemo pripisati općenito kao propuste u

proizvodnji, bilo kao u proizvodnji za sebe ili zbog nekog nedostatka dijela proizvoda
uključenog u glavni proizvod, do neispravnog proizvoda isto tako može doći kasnije, u
lancu distribucije proizvoda na tržište; recimo kod distributera ili prodavaoca gdje
kemikalije ili hrana nisu skladišteni na odgovarajući način ili na odgovarajučoj
temperaturi te njihova kvaliteta zbog toga trpi; ili zbog radnje neke treće osobe koja utječe
na proizvode ili popravljač koji svoje poslove nije obavio na pravilan način. Iz brojnih
mogućih razloza koji mogu dovesti do proizvoda s nedostatkom koji idu u komercijalnu
upotrebu uopće nije iznenađujuće da je više strana u opskrbnom lancu potencijalno
odgovorno zbog štete gubitka ili povreda uzrokovanih zbog proizvoda s nedostatkom. To
znači da može biti odgovoran izvorni proizvođač proizvoda, distributer, prodavač, ili
čak i serviser i popravljač proizvoda.Vrlo je vjerojatno da će više od samo jedne strane
u opskrbnom lancu biti smatrano odgovornim za uzrokovanu štetu. Zbog naše siromašne
osigurateljne prakse navest ćemo slučaj Watson v. Buckley, Ossborn and Garret, & Co
Limited141 koji se odnosi na štetu koju je pretrpio oštečenik koji je dobio dermatitis od
boje za kosu koja je sadržavala preveliki postotak acida nego što je trebalo.Sud je smatrao
da su oboje i frizer i distributer boje za kosu odgovorni. Proizvođač boje za kosu je već
141
Op.cit , Product Liability : Law and Insurance, Loyds of London Press Ltd., London, 1999., p.1-12
307
bio u likvidaciji, kao tvrtka i zbog toga nije bio tužen, ali bi se sigurno bio smatrao
odgovornim na činjenicama ovog slučaja.
Situaciju komplicira činjenica da zakon može nametnuti odgovornost na jednu
ili više strana u lancu opskrbe proizvodima nezavisno od toga da li se oni stvarno
smatraju odgovornim za nedostatak o kojemu je riječ ili ne (kao što je frizer u slučaju
Watson v. Buckley za koga je sud smatrao da se ponašao ignorantski u odnosu na sastav
boje za kosu). Što se sudova tiče, moguču odgovornost strana u opskrbnom lancu
proizvodima na tržištu oni nalaze i temelje na dva principa; s jedne strane je to ugovorna
odgovornost, a s druge izvanugovorna odgovornost.
Na principima ugovornog prava proizvođač ili distributer mora dostaviti robu u skladu s
standardima kvalitete utvrđenoj u ugovoru. Ti standardi mogu biti utvrđeni u ugovoru o
kupoprodaji ili mogu biti utvrđeni zakonom.
Odgovornost proizvođača je striktna (stroga), odnosno kupac mora samo
dokazati da roba nije prave kvalitete; na primjer, kupac robe koja se pokvarila imat će
odštetni zahtjev prema direktnom prodavaču iako prodavač tog proizvoda nije imao
pojma o tom problemu, a vodio je brigu o zalihama robe koje prodaje na najbolji i
najrazumniji način kako bi spriječio nastanak ovakve situacije (roba je već bila pokvarena
u trenutku nabave od proizvođača). Drugi je slučaj kada prodavaoc vozila s defektom na
mjenjaču odgovora prema kupcu temeljem ugovora o prodaji vozila, iako nije imao
nikakve prilike da zna da nešto nije u redu s mjenjačem. Zaključno kupac će uvijek imati
odštetni zahtjev temeljem kupoprodajnog ugovora, a prodavaoc će uvijek odgovarati tamo
gdje proizvod jednostavno ne odgovara specificiranoj kvaliteti. Ipak će odštetni zahtjev za
kršenje ugovornih odredbi ticati samo onih koji su stranke u ugovornom odnosu.
Određeni minimalni standardi što se tiče kvalitete proizvoda, tehničke ispravnosti za
namjenju kojoj su namjenjena i koji se prodaju na tržištu moraju biti određeni Zakonom o
prodaji roba i usluga i kao takvi uključeni u svaki ugovor o prodaji roba. Oni se ujedno
smatraju i kao startna pozicija u razmatranju ugovorne odgovornosti. Iako se ugovornoj
odgovornosti pridaje najveća važnost, odštetni zahtjevi koji se temelje na
građanskopravnoj izvanugovornoj odgovornosti isto tako mogu biti istaknuti prema
stranama uključenim u lanac distribucije proizvodima. Oštećena strana može čak imati i
odštetni zahtjev s osnova građanske izvanugovorne odgovornosti i prema drugim
osobama uključenim u distribucioni lanac proizvoda, a ne samo prema direktnom
prodavaocu, ako dokaže da su bili nepažljivi prema njemu.
Pokretanje odštetnog zahtjeva temeljem nepažnje odnosno izvanugovorne
odgovornosti otvara put pokretanja odštetnog zahtjeva i od proizvođača ili posrednika u
distribuciji koji je neispravan proizvod stavio u prodaju. Što se tiče odštetnog zahtjeva
oštećene osobe na temelju izvanugovorne odgovornosti on je uvijek baziran na
nepažnji kao uzroku. Moderni zakon o odgovornost za proizvode s nedostatkom na
temelju nepažnje u Engleskoj vuče svoje korijene iz slučaja “Donoghue v. Stephenson”
iz 1932. Prije toga engleski zakon nije poznavao niti jedan slučaj izvanugovorne
odgovornosti za proizvode s nedostatkom, osim onih gdje su proizvodi bili opasni sami za
sebe.Slučaj “Donohue v. Stephenson” govori o potrošaču, koji je kod točenja pive iz
neprozirne boce, našao puža u raspadajučem stanju. S obzirom da se u ugovornim
odnosima primjenjuje doktrina tajnosti to je korisnika spriječilo da tuži direktno
prodavača s obzirom da on nije direktno kupio bocu pive. Ipak je “Dom Lordova”
dozvolio oštećenom da pokrene parnicu protiv proizvođača pive zbog nepažnje.142 Ovaj je
slučaj karakterističan, jer je prvi puta jasno utvrdio odnos odgovornosti proizvođača
prema krajnjem korisniku zbog nepažnje, iako mora biti naznačeno da ovaj slučaj ne
142
Op.cit., Product liability: Low and Insurance, Lloyds of London Press,London 1999.p. 5-25
308
stvara direktno pravo krajnjeg korisnika proizvoda da pokreće odštetne zahtjeve prema
proizvođaču ukoliko nema sve potrebne elemente u kojima će se naći nepažnja
proizvođača.U biti, nepažnja stvara građansku odgovornost za štete na stvarima i povrede
tijela ili zdravlja. Oštečenik može istaknuti odštetni zahtjev prema bilo kojoj strani u lancu
opskrbe robom, ako može utvrditi da je druga strana prekršila dužnost brige za proizvod
koji mu je prodat. Izvanugovorna odgovornost bazirana na nepažnji neće uvijek stvoriti
odnos odgovornosti povrijeđene osobe i osobe odgovorne za nedostatak na proizvodu.
Bitna razlika odštetnog zahtjeva temeljenog na izvanugovornoj odgovornosti i onoga na
temelju ugovora je da na temelju izvanugovorne odgovornosti oštečeni mora pokazati
da je štetnik pogriješio, dok kod onog temeljenog na ugovornoj odgovornosti
oštećeni mora jednostavno dokazati da je proizvod bio s nedostatkom odnosno da
nema kvalitetu garantiranu ugovorom. Druga važna razlika između odštetnih
zahtjeva temeljem ugovorne odgovornosti i izvanugovorne odgovornosti je ta da su
odštetni zahtjeve s osnove izvanugovorne odgovornosti usmjereni kompenziranju
oštećenika za štete uzrokovane na stvarima trećih osoba. Odštetni zahtjev iz
izvanugovorne odgovornosti općenito neće uspjeti gdje je proizvod tek nesolidno
napravljen ili nesiguran, čak iako je izvjesno da će napraviti štetu na imovini drugih u
budućnosti. Drugim riječima postoji razlika između proizvoda koji uzrokuju povrede i
onih koji su samo neadekvatni.
Nema samo proizvođač dužnost pažnje i brige za treće osobe, nego su sve
strane u lancu opskrbe dužne brinuti kako bi izbjegle predvidljive štete. To će
uključiti odgovornost dizajnera, dobavljače dijelova proizvoda, distributere, popravljače, i
druge. Ne smije biti zaboravljeno da će do odštetnog zahtjeva s osnova izvan ugovorne
odgovornosti doći samo ondje gdje postoji propust u dužnoj brizi za proizvod. Zbog toga
u praksi odštetni zahtjev prema posredniku u dostavi robe može biti vrlo težak dokle god
on ne prihvati odgovornost za robu. Primjeri situacija u kojima se distributer proizvoda
može nači odgovornim za proizvode su slijedeće;
• tamo gdje su distributer i prodavaoc morali napraviti ispitivanje

proizvoda kojim bi se otkrio nedostatak o kojem se govori,
• tamo gdje su distributer i prodavač propustili uskladištiti robu na
ispravan način, kao na primjer skladištenje robe osjetljive na
temperaturu na nepravilan način; ili situacija gdje se za vrijeme
skladištenja roba ošteti ili pokvari,
• tamo gdje su distributer i prodavač napravili propust u svojoj reputaciji
(u izboru dobavljača), kupujući robu sumnjive kvalitete od nepoznatog
dobavljača.
• tamo gdje su distributer i prodavač propustili pratiti instrukcije
proizvođača o obvezi testiranja proizvoda.
Izvanugovorna odgovornost proizvođača očito je puno značajnija tamo gdje nema

mogućnosti pronalaska greške na proizvodu nakon što je proizvod napustio tvornicu,
tamo gdje distrubuter osim prodaje već zapakiranih proizvoda te poslove radi, kao da on
nema nikakve odgovornosti prema konačnom kupcu zbog eventualne nepažnje.
Proizvođači zbog toga moraju voditi brigu da se zaštite od šteta ili povreda na svim
stupnjevima proizvodnog procesa. To uključuje vođenje razumne brige u kupovanju
komponenti proizvoda ili korištenje usluga vanjskih dizajnera. Jednostavno, oslanjati se
na vanjske dostavljače, bez ispitivanja njihove reputacije ili vođenja brige u provjeri
kvalitete roba koje se nabavljaju ili usluga od vanjskih dobavljača neće biti dovoljna.
Proizvođač u svakom slučaju neće biti odgovoran s osnova izvanugovorne odgovornosti
309
za štetu ili povredu uzrokovanu greškom podizvođača ili dobavljača komponente
proizvoda, ako je inače vodio razumnu brigu (uključujući razumnu brigu u selekcije
podizvođača ili dobavljača), i razumno se odnosio prema podizvođačima (pod uvjetom da
međutest proizvoda nakon izlaska iz tvornice nebi rješio problem).
Dodatno, vrlo je teško izračunati štetu s osnova izvanugovorne odgovornosti za čisto
financijski gubitak odnosno štetu koju trpi oštečenik, a koja ne proistiće iz povrede tijela
ili materijalne štete osim na samom proizvodu.
8.3.5. Uvod u striktnu (objektivnu) odgovornost
Zakon o zaštiti potrošaća143 koji Hrvatska mora harmonizirala s Direktivom

Europske Unije o odgovornosti za proizvode s nedostatkom144 je obveza Hrvatske u
pretpristupnim pregovorima i jedan od najbitnijih zakona koje mora usvojiti u procesu
približavanja i liberalizacije tržišta u cijelini. Cilj je Direktive postignuti usklađene zakone
zemalja članica EU, a koji se odnose na odgovornost za neispravne proizvode, kao dio
programma u kreiranju jedinstvenog tržišta. Sve zemlje članice EU kao i Hrvatska već
imaju svoj nacionalni zakon o građansko odgovornosti baziranoj na nepažnji; po
Engleskom “Common low-u” to je delikt “nepažnje (tort of negligence). Direktiva EC
nije tražila harmonizaciju nacionalnih zakona o građanskopravnoj odgovornosti baziranoj
na nepažnji, već je pristupila uvođenju novog principa baziranog na striktnoj
odgovornosti. Osnovni princip Direktive je da je proizvođač proizvoda striktno
(objektivno) odnosno strogo odgovoran za štetu koja je uzrokovana proizvodom.
Zakoni nekih zemalja članica, kao recimo Francuske, Njemačke i Španjolske već su
prilagođeni i u većem ili manjem omjeru uključile su u svoje zakone striktnu
odgovornost. Striktna odgovornost bila je u svakom slučaju potpuno novi koncept u
odnosu na odgovornost za proizvode s nedostatkom u večini zemalja članica posebno u
Engleskoj. Pristup problemima odgovornosti za proizvode s nedostatkom striktnom
odgovornošću bio je prevladavajući u pravosuđu u USA u proteklih 40 godina. Do
primjene striktne(objektivne) odgovornosti u Europi nije došlo bez razloga. Najveća
poteškoća bila je u postizanju poštene ravnoteže između interesa potrošaća i korisnika
proizvoda s jedne strane te industrije i trgovine s druge strane. Iako je Direktiva dobila
svoj konačni oblik potpuna suglasnost nije mogla biti postignuta na tri područja koja su
ostavljena kao opcionalna rješenja koja će biti uključena u nacionalna zakonodavstva
svake zemlje članice po izboru. Ta tri područja su bila:
- da li odgovornost može biti proširena na neobrađene poljoprivredne
proizvode ili ne
- da li tu mora postojati”development risk”145 obrana ; i
- da li mora biti limit od 70 mil. Eura kao ukupna obveza proizvođača za
štetu, kao posljedicu smrti ili tjelesne povrede, a koje su uzrokovane istim
predmetom sa istim nedostatkom
¸Prilog 23. Implementacija opcionalnih odredbi u Direktivi 85/374/EEC

Datum od kojeg je Neobrađeni “Development Limit ukupne
implementirano poljoprivredni risk”uključen odgovornosti
zakonodavstvo proizvodi I igre najviše 70 mil.
143
N.N. br.93/03
144
Direktiva Viječa od 25.Jula 1985 o ujednačavanju zakona, odredbi, i administrativnih odluka zemalja
članica koje se tiču odgovornosti za proizvode s nedostatkom, 85/374/EEC, OJ7.8.85,No. L210/29. Puni
tekst (prijevod autora) direktive možete vidjeti u prilogu ovog naslova
145
“Stanje znanstvenog i tehničkog znanja u određenom vremenu koje nije dozvoljavalo proizvođaču da
otkrije nedostatak u proizvodu dok je on bio pod njegovom kontrolom“
310
stupilo na snagu uključeni u Eura
definiciju Čl.16
proizvoda, Čl.2
Austria 1 July 1988 isključeno uključen ne
Belgija 1 April 1991 isključeno uključen ne
Danska 10 Juna isključeno uključen ne
Finska 1Septembar1991 isključeno isključen ne
Francuska 19 May 1998 uključeno uključen ne
Njemačka 1 Januar 1990 isključeno uključen da
Grčka 30 Jula 1988 isključeno uključen da
Irska 16Decembar1991 - ukjlučen ne
Italija 24 Maj 1988 - uključen ne
Luksemburg 2 Maj 1991 uključeno isključen ne
Nizozemska 1Novemb.1990 isključeno uključen ne
Norveška 1 Januar 1989 - isključen ne
Portugal 11 Novem.1989 - uključen da
Španjolska Juli 1995 - uključen da
Švedska 1 Januar 1994 uključeno uključen ne
Švicarska 1 Januar 1994 isključeno - ne
Ujedinjeno 1 Marta 1988 isključeno - ne
kraljevstvo UK
Izvor:Cristopher J.S.Hodges,MA, Product liability Laws and Pracitice, Sweet and Maxwell London
1993 p.329
8.3.6. Osiguranje od odgovornosti za proizvode
S čisto ekonomske točke promatranja osiguranje od rizika odgovornosti za

neispravne proizvode je način prebacivanja troškova rizika odgovornosti za proizvode od
proizvođača na širu zajednicu putem premije osiguranja koju određuju osiguratelji, a koja
se uključuje u cijenu proizvoda koji se prodaje.To je prepoznato kao ključni elemenat u
društvenom opravdavanju uvođenja režima objektivne (striktne) odgovornosti u
Direktivi o odgovornosti za proizvode. Postoje i druge alternative osiguranja za
proizvode s nedostatkom, ukjlučujući samoosiguranje (selfinsurance), a neki visokorizični
proizvođači proizvoda, kao što su proizvođači lijekova, u nedostatku mogućnosti kupnje
dovoljno velikih kapaciteta osiguranja i reosiguranja za svoje potrebe pristupili su
osnivanju “kaptiv” tvrtki. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača nemaju u sebi odredbe o
obveznosti osiguranja od rizika odgovornosti za proizvode, kao što je obveza o obveznom
osiguranju o odgovornosti vozača vozila, a u stvarnosti je vrlo malo proizvođača koji
odbijaju ovu vrstu osiguranja. Možda ne u Hrvatskoj, ali u svijetu je to sigurno tako.
Potrebno je utvrditi da postoje razne varijante pokrića koje se na tržištu osiguranja mogu
kupiti s vrlo mnogo kauzula. Osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom
može biti dato kao standardna polica na različit način, a neke tvrtke prodaju ovo
osiguranje kao podsekciju javne odgovornosti ili kao dodatak istoj. Standardna polica
može varirati ili se nadopunjavati kroz pregovore i zato je vrlo važno razumjeti
standardne odnose u procesu distribucije proizvoda od proizvođača do kupca, odnosno
konačnog korisnika. Uvod u svaku vrstu osiguranja je objašnjenje rizika koje se
osigurava, Što je rizik kod police osiguranja od odgovornosti za proizvode s nedostatkom
možemo vidjeti u osigurateljnoj klauzuli koja govori da će osiguratelj; ”nadoknaditi sve
svote za koje će osiguranik biti zakonski odgovoran da plati kao štetu/naknadu u
pogledu iznenadne povrede tijela (uključujući smrt, bolest) svake osobe osim
vlastitog zaposlenika i /ili iznenadni gubitak ili oštećenje materijalne imovine
311
proizišle iz/ili u tijeku obavljanja posla za vrijeme trajanja osiguranja unutar
teritorijalnog limita uzrokovane ili proizišle iz neispravnog proizvoda ili
robe”146Činjenica da polica pokriva “zakonsku odgovornost”automatski će pokrivati
odgovornost prema Zakonu o zaštiti potrošača i novim ZOO- m. Polica isto tako
pokriva i svaku izmjenu i nadopunu zakona na koji se odnosi. Ova polica isto tako
pokriva i sve troškove koji se odnose na sudsko postupanje. Isto tako treba imati na umu
da se izraz “zakonska odgovornost” osiguranika ne odnosi na plaćanja štete unaprijed od
strane osiguranika, a da njegova odgovornost nije bila još utvrđena. Vrlo često u policama
osiguranja imamo situacije izričitog isključenja za ugovornu odgovornost osiguranika što
znači da nisu pokrivene štete na samom proizvodu s nedostatkom. Polica osiguranja će
zaštititi osiguranika od zakonske odgovornosti da plati povrede tijela ili štete na imovini,
ali bez dodatnog proširenja pokrića polica ne pokriva čisto financijski gubitak za sebe.
Tako na primjer, ako proizvod s nedostatkom montiran u kupčevom proizvodnom pogonu
uzrokuje prekid u proizvodnji, šteta zbog gubitka profita neće biti pokriven standardnom
policom osiguranja. Ako pak proizvođač kemijskih proizvoda koji distribuira proizvod s
nedostatkom i koji je uzrokovao požarnu štetu u tvornici koja se proširila i na imovinu
trećih, posljedična šteta može biti gubitak proizvodnje i profita, te će polica takvu štetu
pokriti iz razloga što proizlazi iz “štete na stvarima treće osobe”. Važno je upamtiti da
je polica osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode, polica javne
odgovornosti za štete prema trećim osobama. Ako se šteta dogodi zaposleniku imaoca
police za vrijeme proizvodnje to nije pokriveno odredbama police osiguranja od
odgovornosti za proizvode već spada u područje police osiguranja od odgovornosti
poslodavca, ali šteta iz upotrebe toga proizvoda prema vlastitom zaposleniku je
pokrivena.
Ako smo utvrdili da je polica od odgovornosti za proizvode polica javne

odgovornosti, onda ona ne pokriva kao prvo ugovornu odgovornost proizvođača
proizvoda već izvanugovornu koja svoj izvor nalazi u nepažnji, propuštanju, smetnji i
striktnoj odgovornosti.
- Nerazumno je očekivati da osiguratelj policom osiguranja od odgovornosti
za proizvode pokriva ugovornu odgovornost proizvođača proizvoda u dijelu šteta na
samom proizvodu, troškove popravka ili zamjene, a što spada u područje trgovačkog
rizika ili garancije proizvođača što može biti predmet garancijskog osiguranja.
Navedeno isključenje obično je posebno navedeno u vidu kaluzule u polici osiguranja ili
uvjetima za osiguranje. Direktiva EU za proizvode s nedostatkom govori prvenstveno o
strogoj(objektivnoj) odgovornosti proizvođača proizvoda koja je vidljiva u dizajnu,
proizvodnji i marketingu i to je ugovorna odgovornost proizvođača prema kupcu
temeljem ugovora, a to nije predmet osiguranja po polici osiguranja od odgovornosti za
neispravne proizvode.
- Povrede radnika osiguranika za vrijeme rada – ovo isključenje predmet je
osiguranja od odgovornosti poslodavca (employer liability).
- Odgovornost osiguranika iz raznih ugovora, osim ako ta odgovornost ne
proizlazi iz ugovornog odnosa- osiguranik može ući u ugovorni odnos i na taj način
povećati svoju odgovornost.To predstavlja značajnije povećanje i nepoznanicu kao rizik
za osiguratelje i ako osiguranik ulazi u ovakve ugovore to može osiguratelje izložiti
rizicima koje nije uzeo u obzir kod preuzimanja rizika. S druge strane, odgovornost koja
146
Standardna „osigurateljna klauzula“ u polici osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode
312
proizlazi iz zakonskih odredbi na primjer, kogentne odredbe zakona o prodaji proizvoda
na tržištu ili Zakona o zaštiti potrošaća, ne mogu se isključiti.
Primjer: Mnoge farmaceutske tvrtke slažu se da plate naknadu za svakog dragovoljca u kliničkim
ispitivanjima lijeka bez potrebe dokazivanja nepažnje. U vodiću ABPI (Udruga Britanske farmaceutske
industrije) traži se da tvrtka sponzor treba platiti naknadu kada, na ravnoteži vjerojatnosti, povreda može
biti pripisana grešci u protokolu ispitivanja lijeka u kliničkom ispitivanju, bez obzira što pacijent nije bio u
mogućnosti utvrditi da li je tvrtka bila nepažljiva glede ispitivanja ili razvoja proizvoda ili je proizvod bio s
nedostatkom pa je tvrtka predmet striktne odgovornosti što se tiće povrede. Vodić ABPI smatra da postoji
ugovorni odnos između dragovoljca i tvrtke koja provodi ispitivanja, obvezujući tvrtku na utvrđivanje
kriterija za naknadu.Navedeni primjer spominjemo zbog toga jer prije donošenja Zakona o zaštiti potrošaća
nijedna standardna polica osiguranja od odgovornosti za proizvode ne bi pokrivala ovakav rizik iz ugovora
ili unaprijed dogovoreno plaćanja štete ili povrede na dragovoljcima ispitivanja. Zbog toga se ova vrsta
osuguranja od odgovornosti za klinička ispitivanja posebno ugovara van standardnih uvjeta za osiguranje
od odgovornosti za proizvode.
- Odgovornost za gubitak, oštećenje ili zamjenu stvari osiguranika
Kako je predmet osiguranja police osiguranja za proizvode osigurati osiguranika
od šteta prema trećim osobama, štete na stvarima osiguranika nisu pokrivene osiguranjem
To pripada području poslovnog rizika ili području garancije za proizvode što ide na teret
samog osiguranika.Tipična klauzula ovog isključenja glasi:”nije pokrivena odgovornost
osiguranika koja proizlazi iz samog proizvoda, čiji je uzrok u njemu samome ili
troškovi popravka istog od strane osiguranika ili troškovi micanja, prepravljanja na
bilo kojem proizvodu osiguranika”.To je još jedno područje na kojemu može doći do
nerazumijevanja o širini osigurateljnog pokrića. Na primjer, ako u polici postoji gore
navedeno isključenje pitanje je da li se to isključenje odnosi i na svaki dio proizvoda ili na
proizvod u cjelini? Ponovo istićemo, da je vrlo važno osigurati da obje strane u ugovoru o
osiguranju potpuno razumiju intenciju navedene klauzule. Uobičajena intencija
osiguratelja je da isključi odgovornost za proizvod u cjelini, a ne samo dijela proizvoda s
nedostatkom, i ako to nije ono što osiguranik želi treba tražiti dodatno pokriće za to.
- Isključenje za troškove povlačenja neispravnog proizvoda (Product recall

insurance)
Troškovi povlačenja proizvoda s nedostatkom mogu biti prilično skupi i to nisu

troškovi koji su pokriveni osnovnom policom od odgovornosti za proizvode, iako
efikasno povlaćenje takvih proizvoda smanjuje rizik nastanka povreda pa tako i odštetnih
zahtjeva koji su pokriveni osiguranjem. Uobičajena klauzula o isključenju
glasi:”osiguratelj neće nadoknaditi štetu osiguranika koja bi se dogodila na samom
proizvodu/robi ili troškove povlačenja proizvoda, refundacije već plačenog
proizvoda, popravka, zamjene, obnove ili troškove smanjenja vrijednosti bilo kojeg
proizvoda ili isporučene stvari, instalirane ili montirane od strane osiguranika, ako
je do toga došlo zbog nedostatka u samom proizvodu ili zbog njegovog opasnog
svojstva ili neprikladnosti za upotrebu”.
Troškove osiguranja povlačenja proizvoda je moguće osigurati dodatnim ugovaranjem i
tvrtke bi trebale razmisliti o kupovanju ovog dodatnog pokrića u okolnostima kada je to
od interesa za obje strane kako osiguratelja tako i osiguranika. Iako se na prvi pogled
može činiti da bi pokriće moglo biti isto kao i za osnovno osiguranje od odgovornosti za
proizvode ono je u biti limitirano određenim iznosom izraženim u podlimitima.
Prvenstveno se traži suglasnost osiguratelja za ovim dodatnim pokrićem koji mora
raspoznati svoj interes zbog smanjenja osnovnog rizika odgovornosti za proizvode, a isto
tako i osiguranici moraju biti svijesni svoje izloženosti ovom riziku. Ne ulazeći u
osigurateljnu klauzulu ovog dodatnog pokrića troškovi koji se pokrivaju su:troškovi
ponovnog oglašavanja i objavljivanja da se proizvod povlači, direktni manipulativni
313
troškovi, naprimjer troškovi transporta za povratak ili uništenje proizvoda, i
troškovi povezani s zamjenom istog proizvoda. U svakom se slučaju ne pokrivaju
troškovi izgubljene dobiti ili izgubljene pozicije na tržitu ili bilo koja posljedična šteta
povezana s povratom proizvoda s nedostatkom. Vrlo je važno da se iz osiguranja isključe
i troškovi obveznog povlačenja neispravnog proizvoda zbog zakonskih odredbi.
- Isključenje za troškove neovlaštene reprodukcije proizvoda, mijenjanja

svojstava proizvoda
Proizvođači proizvoda na tržištu su stalno izloženi riziku neovlaštenog

reproduciranja njihovih proizvoda, mijenjanju svojstava, i ucjenama. Poznat je slučaj
povlačenja “Perrier water recall”poznate marke proizvođača vode koja je bila suočena s
pojavom istog proizvoda drugog proizvođača bez ovlaštenja zbog čega je morala povući
sve proizvode s tržišta i nekvalitetne reprodukcije uništiti.Moguće je ugovoriti osiguranje
i za ovakav rizik ukuljučujući povlačenje proizvoda i uništavanje svih reprodukcija koji
ne odgovaraju standardu.Pokriće koje se daje daje se posebnom policom uz osnovno
osiguranje za proizvode s nedostatkom. Povlaćenje takvog proizvoda koji se pojavio na
tržištu je nužno jer će javnost smatrati proizvod nedovršenim odnosno drugačijih
svojstava od izvornog. Pokriće bi se odnosilo na znanstvene analize proizvoda u cilju
utvrđivanja promjene sastava kako bi se mogao povući s tržišta, troškove uništavanja,
oglašavanja i odgovora kupcima originalnog proizvoda u medijima, troškovi kampanje
uvjeravanja. Nisu pokriveni troškovi gubitka prihoda ili krivotvorine vlastitih zaposlenika
ili za vrijeme dok se nalaze na čuvanju.
- Najnovija isključenja koja se pojavljuju na ovom području su štete vezane
uz konzumaciju duhana, štete koje se odose na EMF ( EKEKTROMAGNETSKO
POLJE), odnosno štetne posljedice upotrebe mobitela, jer se povezuju s nastankom
raznih karcinima. S obzirom da se ispitivanja na ovom području nastavljaju
pametni osiguratelji / reosiguratelji se informiraju o svemu, jer ignoriranje mogućih
rizika nije važeća obrana od šteta.
Prilog 24: Direktive EC o odgovornosti za proizvode s nedostatkom
DIREKTIVA VIJEČA EUROPE 85/374 OD 25 JULA 1985

O približavanju zakona, propisa i drugih administrativnih odredbi
zemalja članica u vezi odgovornosti za proizvode s nedostatkom147
VIJEĆE EUROPSKIH ZEMALJA
Uzimajući u obzir ugovor kojim je osnovana Europska Ekonomska

Zajednica, a posebno članak 100 istog ugovora,
Uzimajući u obzir prijedlog KOMISIJE,
147
Christopher J.S.Hodges M.A. Product Liability Laws and Practice, Sweet and Maxwell London 1993.
p.18. – Autorov prijevod Direktive
314
Uzimajući u obzir mišljenje Europskog Parlamenta,
Uzimajući u obzir mišljenje Ekonomskog i Socijalnog Komiteta,
S obzirom na približavanje zakona zemalja članica, koji reguliraju odgovornost

proizvođača za štete uzrokovane nedostatkom u njihovim proizvodima, potrebno
je zbog postoječih razlika, koje mogu narušiti konkurenciju i slobodan promet
dobara unutar zajedničkog tržišta te nametnuti različit stupanj zaštite potrošača
zbog šteta na imovini ili zdravlju uzrokovanih nedostatkom u proizvodu;
Sobzirom na situaciju u kojoj nekoliko osoba može biti odgovorno za istu štetu, da
zaštita potrošaća traži da oštećena osoba bude u mogućnosti potraživati punu
naknadu za štetu od bilo koga od njih;
S obzirom da fizička zaštita potrošaća i zaštita njegove imovine može biti

uzrokovana ne samo neispravnošću proizvoda za upotrebu kojoj je namjenjen, već
nedostatkom sigurnosti koju potrošać normalno očekuje; s obzirom da sigurnost
proizvoda isključuje svaku krivu upotrebu proizvoda gledajući okolnosti upotrebe;
Sobzirom da, pravedna podjela rizika između potrošaća i proizvođača proizvoda

podrazumijeva da je proizvođać u mogućnosti da bude oslobođen svoje
odgovornosti, ukoliko se u isporuci dokaže postojanje oslobađajućih okolnosti;
S obzirom na činjenicu, da bi odgovornost proizvođač ostala nepromijenjena,

zbog radnji ili propuštanja trećih osoba koje su doprinjele šteti; s obzirom, bi se u
obzir mogla uzeti i odgovornost oštećenog u smanjenju odgovornosti proizvođača;
S obzirom da zaštita potrošaća ima za posljedicu naknadu za smrt i povrede tijela,
kao i naknadu za štetu na stvarima; s obziro da ta šteta treba biti limitirana na
stvarima oštećenog za osobnu upotrebu na određen niži iznos radi izbjegavanja
sporenja kod velikog broja oštećenja.; s obzirom da Direktiva na predviđa
naknadu za patnju i bol i druge oblike nematerijalne štete, prepuštajuči primjenu
drugih zakona zemalja članica na ovakve slučajeve;
S obzirom da je određen jedinstven period u kojem se može tražiti naknada za

pretrpljenu štetu i da je to u interesu obje strane i povrijeđene osobe i proizvođača;
S obzirom da se kroz vrijeme upotrebe proizvoda razvijaju veći siguronosni
standardi i da stupanj nauke i tehnike napreduje; s obzirom da bi zbog toga bilo
nerazumno smatrati proizvođača odgovornim u neograničenom vremenu za
nedostatak na proizvodu; s obzirom da bi zbog toga odgovornost proizvođača
trebala isteći u nekom razumnom vremenu, bez prejudiciranja na koga će pasti
teret štete odnosno po kojoj će se zakonskoj osnovi naknaditi štete;
S obzirom da se želi postići efikasna zaštita potrošača, nijedna ugovorna

derogacija odredbi Direktive ne smije biti dozvoljena, a koja se dotiće
odgovornosti proizvođača za povrede na osobama;
S obzirom da, prema zakonodavstvu zemalja članica, svaka povrijeđena osoba
može prije tražiti naknadu za štetu baziranu po ugovornoj ili izvanugovornoj
odgovornosti na temelju odredbi tih zakona nego onih predviđenih u ovoj
Direktivi; ukoliko je efikasna zaštita potrošača u sektoru farmaceutskih proizvoda
315
već sadržana u posebnim Zakonima o odgovornosti zemalja članica, štete bazirane
na ovom sistemu trebale bi biti tretirane slično;
S obzirom da je odgovornost za povrede i štete od nuklearnih rizika već
pokriveno adekvatnim specijalnim zakonskim odredbama u svakoj zemlji članici,
mogu se isključiti štete ovakve vrste iz ove Direktive;
S obzirom, da je isključenje pokrića primarnih poljoprivrednih proizvoda i igara iz
ove Direktive, u nekim zemljama članicama može se izmijeniti isključenje
gledajući što se očekuje u zaštiti potrošača, smanjiti zaštita ili omogučiti zemljama
članicama da se proširi odgovornost za takve proizvode;
Sobzirom da zbog sličnih razloga, mogućnost ponuđena proizvođaču, da bude

oslobođen odgovornosti, ako dokaže da je stupanj naučnog i tehničkog razvitka u
vrijeme kad je stavio proizvod u upotrebu bio takav da nije dozvoljavao da se
nedostatak na proizvodu otkrije, neke zemlje članice mogu ograničiti zaštitu
potrošaća; s obzirom da bi zbog toga trebalo omogućiti zemlji članici da zadrži u
svojim zakonima mogućnost unošenja novih odredbi kojim bi se oslobodili ove
odgovornosti; s obzirom da u slučaju promjene u zakonu zemalja članica te
promjene moraju biti predmet procedure za u usvajanje koja vrijedi u zajednici u
cilju postizanja ujednačenog nivoa zaštite potrošaća u zajednici,
S obzirom da bi bilo neprikladno utrditi financujske limite u pogledu odgovornosti
proizvođača bez obzira na nepažnju uzimajući u obzir sudsku praksu zemalja
članica;s obzirom na različitu sudsku praksu i prilike svake zemlje članice za sebe
dozvoljava se derogacija principa neograničane odgovornosti omogučujući
utvrđivanje limita obveze proizvođača za štete koje proizlaze iz smrti ili povreda
osoba, a koje su uzrokovane istim proizvodom s istim nedostatkom utvrđujući da
je limit određen na dovoljno visokom nivou koji bi garantirao adekvatnu zaštitu
potrošača i korektno funkcioniranje zajedničkog tržišta;
S obzirom da harmonizacija zakona koja rezultira iz ovog ne može biti potpuna,

ali otvara vrata većoj harmonizaciji; s obzirom da je zbog toga potrebno da Viječe
prima u proceduru u određenim rokovima izviješća Komisije o primjeni ove
Direktive popračeno od slučaja odgovarajućim prijedlogom;
S obzirom da je posebno važno glede toga, da je preispitivanje poduzeto od strana

na koje se odnosi derogacija Direktive potrebno je objediniti praktična iskustva
izmjena u Direktivi u vremenu određenom za promatranje i vidjeti njhov utjecaj
na zaštitu potrošaća i funkcioniranja zajedničkog tržišta,
USVOJILO JE OVU DIREKTIVU:
Članak 1
Proizvođač će se smatrati odgovornim za štetu uzrokovanu nedostatkom u

proizvodu.
Članak 2
Ovom direktivom “proizvodom” se smatraju sve pokretne stvari s izuzetkom

primarnih poljoprivrednih proizvoda i igre, bez obzira da li su inkorporirane u
316
druge pokretnine ili nepokretnine. Pod “Primarnim poljoprivrednim proizvodima
“misli se na proizvode iz zemlje, proizvode stočne hrane, i ribarnica, isključujući
proizvode koji su pretrpjeli prvu obradu . Pod proizvodom se podrazumijeva i
električna energija.
Članak 3
1. Pod pojmom “ Proizvođač” smatra se proizvođač gotovih proizvoda, proizvođač

bilo kakve sirovine ili proizvođač komponente ili dijela, odnosno bilo koja osoba
koja, stavljajući svoje ime, trgovački znak ili drugo raspoznatljivo obilježje na
proizvod prezentira sebe kao proizvođača.
2. Bez prejudiciranja odgovornosti proizvođača, bilo koja osoba koja uvozi u EU
proizvod za prodaju, posudbu, leasing ili bilo koji drugi oblik distribucije u
njegovu poslovanju, smatrat će se kao proizvođač tog proizvoda u smislu
tumačenja ove Direktive i smatrat će se odgovornom kao proizvođač.
3. Tamo gdje proizvođač proizvoda ne može biti identificiran, svaki snabdjevač
proizvoda bit će tretiran kao njegov proizvođač iako je informirao oštećenu osobu,
u razumnom vremenu, o identitetu proizvođaća ili osobe koja ga je opskrbila s tim
proizvodom. Isto će se primjeniti, u slučaju uvezenog proizvoda, ako taj proizvod
nema naznaku uvoznika prema paragrafu 2 ovog članka, iako na proizvodu može
biti naznaka proizvođača.
Članak 4
Oštećene osobe moraju dokazati štetu, nedostatak na proizvodu, i uzročnu vezu

između neispravnosti i štete.
Članak 5
Tamo gdje su, kao rezultat odredbi ove direktive za nastalu štetu odgovorne dvije
ili više osoba, one odgovaraju zajednički prema svojoj krivnji, bez prejudiciranja
odredbi nacionalnih zakonodavstva koji dotiću pravo za povrat nanade ili regresa.
Članak 6
1. Proizvod je neispravan kada ne pruža sigurnost koju osoba koja ga koristi očekuje,
uzimajući u obzir sve okolnosti uključujući:
(a) prezentaciju proizvoda;
(b) upotrebu proizvoda i namjenu zbog koje je stavljen u upotrebu i koja
se razumno može očekivati od njega;
(c) vrijeme kada je proizvod stavljen u upotrebu
2. Proizvod se neće smatrati neispravnim iz same činjenice da je naknadno stavljen u

upotrebu bolji proizvod
Članak 7
Proizvođač se prema odredbama ove direktive neće smatrati odgovornim ako

dokaže:
(a) da nije stavio u upotrebu proizvod; ili
(b) da je gledajući okolnosti, postojala vjerojatnost da nedostatak koji je
uzrokovao štetu nije postojao u trenutku kada je proizvod stavljen u
317
upotrebu od njegove strane ili da je taj defekt nastao nakon toga; ili
(c) da proizvod on nije proizveo za prodaju ili bilo koji oblik distribucije
ekonomske svrhe niti da je proizveden ili distribuiran od njegove
strane u tijeku njegova poslovanja; ili
(d) da je do neispravnosti došlo zahvaljujući neusklađenosti proizvoda s
propisima određenih od vlasti; ili
(e) da stupanj naučnog i tehničkog znanja u to vrijeme kada je on proizvod
pustio u prodaju nije bio takav da bi omogučio otkrivanje samog
nedostatka na proizvodu; ili
(f) u slučaju proizvođača dijela proizvoda, kada se nedostatak može
pripisati dizajnu proizvoda u kojemu je dio koji je bio ugrađen ili
instrukcijama za upotrebu dobivenih od proizvođača tog dijela
proizvoda.
Članak 8
1. Bez prejudiciranja odredbi nacionalnih zakona o naknadi štete i regresu,

odgovornost proizvođaća neće biti umanjena kada je šteta uzrokovana zajedno kao
nedostatak u proizvodu ili nekom radnjom ili aktom propuštanja treće osobe.
2. Odgovornost proizvođača može biti umanjena ili odbačena kada je šteta,
uzimajući u obzir sve činjenice uzrokovana zajedno s nedostatakom u proizvodu i
nepažnjom treće osobe ili bilo koje druge osobe za koju je odgovorna povrijeđena
osoba.
Članak 9
U smislu članka 1 “ šteta” se smatra:

(a) Šteta nastala smrću ili povredom tijela ili zdravlja osobe;
(b) oštećenje ili uništenje bilo kojeg dijela imovine drugih osim na samom
proizvodu s nedostatkom, u iznosima ne nižim od 500 ECU po
predmetu:
(c) za kojega namjena može biti samo u privatne svrhe ili upotrebu
(d) koji su se upotrebljavali od strane povrijeđene osobe za njegovu privatnu
upotrebu ili svrhu
Bez prejudiciranja odredbi nacionalnih zakona zemalja članica ova se odredba
odnosi samo na nematerijalnu štetu.
Članak 10
1. Zemlje članice odredit će u svojim zakonima, da će u postupku naknade štete

primjenjivati vrijeme zastare od tri godine, kao što je određeno ovom Direktivom.
Vrijeme zastare će početi teći od dana kada je oštećenik postao svijestan ili je
trebao biti svijestan nastanka štete, neispravnosti proizvoda i identiteta
proizvođača.
2. Zakoni zemalja članica koji reguliraju zastaru i prekid zastare neće biti pogođeni
ovom direktivom.
Članak 11
Zemlje članice odredit će u svojim zakonima prava, koja imaju oštećene osobe po
318
pravilima ove Direktive ukoliko se ona razlikuju u dijelu odredbi o isteku vremena
od 10 godina od datuma kada je proizvođač stavio sadašnji proizvod u prodaju, a
koji je uzrokovao štetu ukoliko je povrijeđena osoba započela s postupkom prijave
protiv proizvođaća.
Članak 12
Odgovornost proizvođaća koja proizlazi iz ove direktive prema oštećenome ne

može biti umanjena ili isključena odredbama koje limitiraju njegovu odgovornost
ili je izuzimaju.
Članak 13
Ova direktiva neće imati utjecaj na bilo koje pravo koje oštećena osoba ima u
pogledu odredbi iz ugovorne i izvanugovorne odgovornosti ili specijalnih sistema
odgovornosti koji su postojali u trenutku kada je ova Direktiva stupila na snagu.
Članak 14
Odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na povrede ili štete uzrokovane od

nuklearnih nezgoda, a koje su pokrivene međunarodnim konvencijama potpisanim
od zemalja članica.
Članak 15
Svaka zemlja članica može:
(a) derogacijom iz članka 2, odrediti u svojem zakonodavstvu da se
proizvodom unutar značenja članka 1 ove Direktive smatraju i primarni
poljoprivredni proizvodi I igre;
(b) derogacijom iz članka 7(e), odrediti u svojem zakonodavstvu da se pod
održavanje ili utvrđeni postupci u paragrafu 2 ovog članka smatra da je
proizvođač odgovoran i u slučaju, ako dokaže da stanje naučnog i
tehničkog znanja u vrijeme kada je proizvod pušten u prodaju nije bilo
takvo da bi omogućilom otkrivanje defekta u proizvodu.
Zemlja članica koja želi uvesti mjeru specificiranu u paragrafu 1(b)proslijedit će

tekst predložene mjere komisiji. Komisija će nakon toga izvijestiti o tome ostale
zemlje članice. Zemlja članica o kojoj je riječ će držati predloženu mjeru
neaktiviranom u razdoblju od devet mjeseci, nakon što je informirala komisiju i
odredila da u međuvremenu Komisija ne proslijeđuje prijedlog Viječu mijenjajući
Direktivu o toj stvari. Ipak, ako unutar tri mjeseca od primitka navedene
informacije, Komisija nije savjetovala zemlje članice kojih se to tiče da namjerava
podnjeti takav prijedlog Viječu, zemlje članice mogu preuzeti navedenu mjeru
odmah.
Ako Komisija ne podnese Viječu takav prijedlog mijenjajući Direktivu unutar

gore spomenutih devet mjeseci, zemlje članice kojih se to tiće, zadržat će
predloženu mjeru u mirovanju za slijedeći period od 18 mjeseci od dana kada je
prijedlog bio podnesen.
3. Deset godina nakon obaviješćivanja o ovoj Direktivi, Komisija podonsi Viječu

izviješće o utjecaju koji je ona proizvela na sudovima u pogledu aplikacije Članka
7(e) i paragrafa 1(b)ovog članka, na zaštitu potrošaća i funkcioniranje zajedničkog
319
tržišta. U svijetlu ovog izviješća Viječe će, djelujući na prijedlogu Komisije i
tužitelja prema članku 100 ugovora odlučiti da li će ukinuti članak 7(e).
Članak 16
1. Svaka zemlja članica može odrediti da je ukupna prizvođačeva odgovornost za
štetu koja ima za posljedicu smrt, ili tjelesne povrede, a koja je uzrokovana istim
proizvodom I iz istog nedostatka limitirana na 70 miliona EUR.
2. Deset godina kasnije od usvajanja ove Direktive, Komisija će dostaviti Viječu
izviješće o utjecaju na zaštitu potrošaća i funkcioniranje zajedničkog tržišta o
utjecaju primjene financijskih limita na odgovornost, onih zemalja članica koje su
upotrebljavale opciju datu u paragrafu 1. U svijetlu ovog izviješća Vijeće će,
djelujući na predloženom prijedlogu Komisije i tužitelja prema članku 100
Ugovora odlučiti da li će ukinuti paragraph 1.
Članak 17
Direktiva se neće primjenjivati na proizvode koji su stavljeni na tržište prije
datuma od kojega su stupile na snagu odredbe iz članka 19.
Članak 18
1. U smislu ove Direktive, Euro je obračunska jedinica prema odredbi EEC br.
3180/78, što je potvrđeno odlukom EEC br. 2626/ 84. Ekvivalentan iznos u
nacinalnoj valuti početno će biti određen tečajem na dan usvajanja ove Direktive.
2. Svake pete godine Vijeće će, na bazi prijedloga Komisije, ispitati i ako bude
potrebno revidirati iznose u ovoj Direktivi, sukladno ekonomskim i monetarnim
trendovima u Zajednici.
Članak 19
1. Zemlje članice će primjeniti, ali ne kasnije od tri godine od usvajanja ove
Direktive zakone, odredbe i administrativne postupke potrebne za usklađivanje sa
ovom Direktivom. One će odmah obavijestiti Komisiju o tome.148
2. Utvrđeni postupci u članku 15(2) primjenit će se od dana usvajanja ove Direktive.
Članak 20
Zemlje članice obavijestit će Komisiju o tekstu glavnih odredbi u svojim
nacionalnim zakonima koje su one naknadno usvojile iz ove Direktive.
Članak 21
Svakih pet godina Komisija će Viječu prezentirati izviješće o primjeni ove
Direktive, i ako bude potrebno dostaviti odgovarajući prijedlog uz njega.
Članak 22
Direktiva je odaslana svim zemljama članicama.
Komentar i tumačenja bitnih elemenata direktive za osiguranje od

odgovornosti za neispravne proizvode
Sva problematika osiguranja od odgovornosti iz upotrebe proizvoda nalazi se u

neizvijesnosti potencijalnih odštetnih zahtjeva trećih osoba, kako u učestalosti, tako i u
visini pojedinog odštetnog zahtjeva. Za proizvode s nedostatkom karakteristično je
jedino to da proizvod s nedostatkom može, hipotetički, a i praktički, uzrokovati
veliki broj odštetnih zahtjeva od samo jednog uzroka. Zbog toga je i vrlo važna
148
Direktiva je dostavljena zemljama članicama 30.Jula 1985.
320
odredba Direktive da kaže, koji se sve proizvodi mogu smatrati proizvodom, i koji zbog
svojih nedostataka mogu uzrokovati štetu trećoj osobi?
8.3.8. Koji proizvodi se mogu smatrati proizvodom s nedostatkom?
Definicija “proizvod”u članku 2, Direktive je “sve pokretnine….. čak i one

uključene u neke druge pokretnine ili nepokretnine” s opcijom isključenja primarnih
poljoprivrednih proizvoda i igara. To je veoma široka definicija. Definicija jasno
uključuje sve gotove proizvode, sirovine i komponente gotovih proizvoda. Proizvod ne
mora biti proizvod za potrošnju (trgovački proizvod u klasičnom smislu riječi). Električna
energija je kao takva posebno spomenuta u Direktivi, s obzirom na njezinu karakteristiku
kao neopipljiv ili neodrediv proizvod, koji bi se mogao s te osnove isključiti kao
proizvod149. Definicija uključuje u proizvod isto tako ostale pokretnine (stvari) koje daju
javne službe, kao plin i vodu. Direktiva ipak ne pokriva odgovornost tih javnih službi za
sebe 150. Direktiva specificira da se ne primjenjuje za sve povrede i oštećenja nastala, kao
posljedica nuklearnih nezgoda koji su pokriveni međunarodnom konvencijom
ratificiranom od strane zemalja članica unije. Zakoni Njemačke, Finske i Norveške
posebno isključuju povrede uzrokovane lijekovima s obzirom da su regulirani posebnim
zakonima.
Komponente proizvoda
Pokretnine koje su bile kao sastavni dio uključene u neku drugu pokretninu
po ovoj se Direktivi smatraju proizvodom. Iz teksta članka 2 može se zaključiti da
ukoliko taj dio ima nedostatak tada je i proizvod u koji je taj dio ugrađen isto tako
proizvod s nedostatkom. Iako je istodobna odgovornost komponente i finalnog
proizvoda u teoriji moguća, pronalaženje nedostatka u smislu članka 6 u svakom je
slučaju potrebno učiniti. Ovo je proširenje odgovornosti bazirane na nepažnji po kojoj
proizvođać gotovog proizvoda ne bi bio odgovoran za nedostatak u komponenti, ako je
upotrijebio razumnu ili očekivanu brigu u izboru komponenti i opskrbljivača, dizajnera te
u proizvodnji i testiranju proizvoda. Normalno rađe će se tužiti proizvođača finalnog
proizvoda nego proizvođača komponente. Onaj tko je oblikovao ne može izbjeći
odgovornost za štetu uzrokovanu zbog nedostatka u komponenti njegovog finalnog
proizvoda. Naprotiv, vrlo često može biti slučaj da oštećeni neće imati ekspertizu ili
informacije koje će mu otkriti da je nedostatak bio u komponenti proizvoda i zatim
odrediti identitet proizvođača te komponente. Direktiva prenosi ovu poteškoću s
oštećenika, usmjeravajući odgovornost izravno na proizvođača finalnog proizvoda za
nedostatke bilo koje komponente sadržane u finalnom proizvodu. Ipak, do problema može
doći ukoliko je proizvođač insolventan i u situacijama kada je sam proizvod oštećen, a on
sam je izrazito velik i skup. Prema članku 9(b) Direktive, šteta na samom proizvodu nije
predmet naknade. Ukoliko oštećeni može identificirati defektnu komponentu proizvoda i
njegovog proizvođaća, moguće je nadoknaditi i štetu na samom proizvodu (isključujući
149
Ako je bila defektna u trenutku stavljanja u opticaj: Članak 6.Direktive. Generator se zbog toga ne može
smatrati proizvod s nedostatkom.Norveški, Švedski i Portugalski zakoni izostavljaju iz svojih zakona
odredbe o električnoj energiji kao proizvodu, ali Grčka, recima uključuje u odredbi o tome što je proizvod
svaki oblik električne energije. Irska ograničava potraživanja za štete s te osnove na na one uzrokovane kao
rezultat u propusta u procesu stvaranja električne energije. Do toga se došlo, zbog iste odgovornosti
proizvođaća el. energije i vlasnika trafostanice, koji mogu biti različite pravne osobe: pitanje je da li je
električna energija isti proizvod na obje strane transformatora ili je vlasnik trafostanice proizveo novu struju
niže voltaže? Austrijski zakon tumači el. energiji općenito kao proizvod.
150
Odgovornost javnih službi za sebe pokrivena je Direktivom za javne opskrbljivače
321
defektnu komponentu) potraživanjem od proizvođača komponente i definirajući
komponentu kao proizvod. Unatoč tome, zakonski akti pojedinih zemalja EU kao na
primjer Engleski151 ne dozvoljavaju nadoknadu štete na samom proizvodu. Drugi
problemi, koji se vrlo vjerojatno mogu pojaviti su, do kojeg stupnja složenosti se pojedini
dijelovi proizvoda mogu smatrati komponentom. Posljedice se ovdje ponovo odnose na
članak 9(b) o naknadi za štetu na samom proizvodu. Tako na primjer, šteta na automobilu
uzrokovana lošim kočnicama ne bi bila naknadiva, ali šteta od požara na jahti ili karavanu
uzrokovana neispravnim frižiderom ili pokretnom grijalicom može biti nadoknadiva, ako
manji predmet nije smatran da je bio dio večeg proizvoda.
Zgrade
Direktiva definira proizvod kao pokretninu, iako može biti uključen u

nepokretninu. Zgrade su kao takve su očito isključene. Materijali od kojih su te zgrade
načinjene i koji su na jednom stupnju bili pokretnine, a bili su upotrebljene u izgradnji ili
instalirani u zgradu mogu biti pokriveni policom osiguranje. Kao primjer, ne može nam
poslužiti samo cigla, čelik, traverze i cement već i kabel lifta koji je puknuvši ozlijedio
ljude; stupovi koji nose zgradu, a mogu popustiti, sistemi centralnog grijanja. Proizvođaći
neispravnih materijala za izgradnju smatrat će se jasno njihovim proizvođačima. Prema
direktivi nije jasno da li odštetni zahtjev može biti naslovljen na izvođaća radova koji je
sve te materijale ugradio u strukturu zgrade.152 Zbog toga, može doći do određenih
problema u konceptu obrane u članku 7( a) direktive kada izvoditelj radova može reći da
on nije stavio u upotrebu zgradu.
Informacijski proizvodi
Problemi proizlaze iz proizvoda koji prenose informacije kao knjige, zapisi,

kasete, filmovi i kompjuterski softveri. Iz samog držanja ovih proizvoda ne bi trebalo doći
do poteškoća za proizvođaće tih proizvoda koji bi eventualno mogli biti odgovorni za
štete zbog fizičkih povreda koje bi te stvari mogle napraviti samim padom, ali to nije ono
što je vjerojatno. Puno vjerojatniji primjeri bi mogao biti neispravan kompjutorski system
koji može uzrokovati fizičku opasnost korisnicima zračenjem ili davanjem netočnih
informacija korisnicima recimo neispravan visinometar koji može dovesti do avionske
nesreće. Do poteškoća isto tako može doći i u situacijama kada jedan autor ili izdavač čije
informacije nisu točne može uzrokovati štetu trećim osobama. Nesigurne instrukcije za
kuhanje, ili instrukcije za kemijske eksperimente koji sadrže netočna upozorenja. S
osnova striktne odgovornosti takvi materijali smatrat će se da su pokriveni u definiciji
“proizvod”-a.153 Autor će se smatrati, prema definiciji komponentom, odnosno
proizvođačem komponente, a izdavač proizvođačem finalnog proizvoda. Ipak, do
različitih će se zaključaka doći u tumačenju police osiguranje, s obzirom da izdavač nije
izvorni autor izdanih informacija i ne bi trebao biti odgovoran za njihovu točnost. S tim u
svezi treći odjeljak direktive odnosi se samo na “pokretnine koje su bile industrijski
proizvedene”. Do sličnih se zaključaka se može doći s kompjutorskim softverima koji u
određenim okolnostima mogu biti smatrani, kao neopipljivima i kao takvi niti roba niti
električna energija. Ipak, tamo gdje je softver uključen kao dio u finalnom proizvodu, kao
kompjuter ili avion, ili gdje su printane instrukcije ili upozorenja o sigurnosti zajedno s
151
Engleski zakon o zaštiti potrošača
152
U zakonima UK to je jasno predviđeno
153
Može biti predmet striktne odgovornosti kao servis s nedostatkom prema alternativnom zakononu.Ipak
Belgijski zakon dodaje Direktivi uz definiciju “proizvod” kao “ opipljivu” pokretninu.
322
proizvodom, ne bi smjelo biti problema s tretiranjem proizvođača finalnog proizvoda
odgovornim za nedostatak u softveru ili informacijama. U Engleskoj smatraju da
odgovornost u njihovom zakonu o zaštiti potrošača nije namjeravala proširiti na čiste
informacije. Oni zato zastupaju stajalište da izdavač nije odgovoran za neispravne
printane materijale, a isto tako da dizajnerski konzultant ne može biti odgovoran za
pogreške u dizajnu koje uzrokuju nedostatke u proizvodu.154Ovakva situacija može se
osigurateljno bolje pokriti s općom policom od odgovornosti temeljenu na nepažnji uz
mogućnost da buduće direktive reguliraju problematiku odgovornosti za pružene usluge s
nedostatkom.
Primarni poljoprivredni proizvodi
Primarni poljoprivredni proizvodi i igre155 su posebno isključeni iz definicije

proizvoda iako ih s čl.15 (1), zemlje članice mogu uključiti kao proizvode, ako one tako
odluče. Glavni razlog za taj izuzetak je što proizvođaći nisu imali kontrolu nad njima u
trenutku kada su poljoprivredni proizvodi, živežne namirnice ili ribe postajali proizvodi s
nedostatkom. Stanje okoliša (olovo u zemlji, živa u rijekama ) ili razne bolesti mogu biti
potencijalni uzroci defektnosti takvih proizvoda. Isto tako oni su lakopokvarljivi
proizvodii to uzrokuje poteškoće u kontroli kvalitete i davanje odgovarajućih instrukcija
za upotrebu ili upozorenja. Francuska, Luxemburg, Finska i Švedska( Norveška, ali u
drugačijoj formi) izabrale su i te proizvode kao one koji mogu prouzročiti štetu trećim
osobama i to regulirale svojim zakonima.” Primarni poljoprivredni proizvodi “ znače da
su to proizvodi iz zemlje, stočnih farmi i ribe, ali isključujući one proizvode koji su
pretrpjeli prvu preradu, a u tom su smislu oni i predmet razmatranja Direktive EU o
proizvodima s nedostatkom, u svakom štetnom događaju. Poteškoće u tumačenju
direktive proizlaze iz termina “prva prerada“. Kako će se večina hrane uglavnom
kvalificirati kao primarni poljoprivredni proizvodi156, ona je sva predmet neke obrade u
cilju njezine pripreme da bude jestiva, sigurna ili konzervirana.157 politika Direktive
možda je bila limitirana na utvrđivanje odgovornosti u dijelu gdje dolazi do promjena u
bitnim karakteristikama proizvoda. To nije utvrđeno u Direktivi, ali je definirano u
zakonima pojedinih zemalja kao npr. engleski zakon o zaštiti potrošaća. Pojam “obrada” i
pojam ”početna” su dvosmosleni. Prema jednom tumačenju ispada da bilo kakva obrada
proizvoda, čak iako ne stvara nedostatak na proizvodu isključuje izuzetke. Tako, ako je
proizvod obrađen, proizvođač je odgovoran za sve nedostatke pa iako su oni postojali
prije obrade proizvoda od strane proizvođaća, kao recimo kemijski ostaci.
Komentirajući značenje pojma “početna obrada”, gospodin Taschner član
Europske komisije je istaknuo, da bi odlučujući kriterij trebao biti da li su
poljoprivredni proizvodi bili izloženi riziku industrijske proizvodnje, a ako je to tako
154
Cristopher J.S.Hodges, MA, Product liability Laws and Pracitice, Sweet and Maxwell London 1993
p.337 “Guide to the Consumer Protection Act 1987”, Department of trade and industry.
155
Prema definiciji iz čl. 2 Direktive proizvodi kao što su proizvodi iz zemlje , stočnih farmi I ribarnica ,
isključujući proizvode koji su pretrpjeli prvu obradu je slična definiciji u čl. 38(1) ugovora o osnovanju EEZ
koji se odnosi na “ poljoprivredne proizvode” proizvode stočnih farmi I ribarnica I istih proizvoda koji su
pretrpjeli prvu preradu.
156
U pogledu kriterija da proizvod mora biti proizvod iz zemlje , može se desiti situacija da taj proizvod
bide proizveden u nekom drugom mediju i to je isključeno iz definicije poljoprivrednog proizvoda. Igre
ostaju isključene iz definicije proizvoda osim u Austriji.
157
Na primjer pranje krumpira i mrkve, ljušteni grašak, , pasterizirano mlijeko, izmlijevena zrna , zamrznuta
riba , povrće, meso, toplinska obrada , pakiranje , vaganje . Određena vrsta obrade može biti primjenjena na
hrani i za vrijeme njenog rasta u poljima ( špricanje i podrezivanje).
323
tada se primjenjuju odredbe striktne odgovornosti. Gdin. Taschner je isto tako ilustrirao
nekoliko hipotetičkih situacija, gdje se odredbe ove direktive primjenjuju. Na primjer,
ribar može prodati ribu koja je bila ulovljena u vodama zagađenim živom. Ako je
potrošać pojeo takvu ribu i otrovao se, potrošač neće imati prema Direktivi temelj da tuži,
jer riba kada je prodana, bila je isključena iz definicije proizvoda. Na drugoj strani,
ukoliko je otrovana riba bila podvrgnuta prvoj obradi i konzervirana potrošać koji je bio
otrovan živom može prema direktivi tužiti jer je riba prošla prvu obradu i kao takva nije
isključena iz definicije proizvoda. U svakom slučaju vrlo će biti teško u praksi za
oštećenu osobu dati dokaz da je riba bila otrovana, s obzirom na vrijeme kada je bila
konzumirana; naime dijelovi otrovne ribe bi trebali biti sačuvani kao materijalni dokaz za
analizu iako je odštetni zahtjev baziran na tome da nije označena i da nema upozorenja.
Odvojeno od primarnih poljoprivrednih proizvoda, nije bitan zahtjev u definiciji
proizvoda da pokretnine moraju zadovoljiti uvjet primarne obrade da bi bile proizvod,
iako je to implicite uključeno u definiciji proizvođaća proizvoda. Prema članku 3.
Direktive, ukoliko se to odnosi na proizvođaća finalnog proizvoda ili komponente,
ponavljanje riječi “proizvođać” u čl.3 u vezi s proizvođačem sirovine ili osobe koja je
stavila svoje ime na proizvod da ga prezentira kao proizvođača je cirkularno. Određene
sirovine mogu jednostavno biti sakupljene prije nego su proizvedene ili procesirane.
Proizvodi iz okoliša
Određeni materijali mogu proizvesti štetu i bez bilo kakvog utjecaja proizvođaća
kao istjecanje kemikalija iz skladišta. Utjecaj stroge (striktne) odgovornosti u području
okoline i proizvoda iz okoline nalazi se u području nagađanja: njegov potencijal je
enorman iako pun problema158. Stvari koje se mogu smatrati “proizvodima”su
industrijskog ili kemijskog porijekla, genetički modificirani organizmi, štetne zračne
emisije i voda za piće koja je prije upotrebe bila procesirana. U USA to su slučajevi
čuvenih parnica vezanih s trovanjem. U te je proizvode uključen plin “crveni agent”,
azbest i cigarete.
Dijelovi ljudskih organa kao proizvodi
Ljudska krv, krvni proizvodi, ljudsko tkivo, i organi presađeni od donatora

smatraju se “proizvodom”. Donator može zadovoljavati definiciju proizvođaća kao “
proizvođač sirovine” prema Direktivi. Međutim, pretpostavlja se, da on nije stavio
proizvod u prodaju, kao da je to njegovo zanimanje i zato nije uključen u definiciju.
Osoba koja je znala da je HIV pozitivna, a donirala je krv zbog zarade smatrat će se
odgovornom. Kirurg, zdravstvene ustanove i bolnice koji uzima organe koji se
transplantiraju može se smatrati “proizvođačem sirovine”, ali se postavlja pitanje da li je i
dobavljač prema članku 1 (3) iako ima ime donatora. Uvoznik takvih produkata u EU ili
onaj koji priprema organe ili krv imat će sličan rizik odgovornosti.
Usluge
Primjer kirurga ilustrira nam razliku između proizvođača proizvoda i dobavljača

usluge. Osoba koja instalira ili popravlja proizvod nije njenjegov proizvođač. Do striktne
158
Problemi proizlaze iz pitanja da li je proizvod koji je uzrokovao štetu u okolišu defektan , tko je njegov
proizvođač i da li je stavljen u upotrebu.. Defekt ne mora biti u proizvodu za sebe već u skladištenju ,
manipuliranju ili transportu. Šteta koja se može potraživati prema Direktivi biti će obično ograničena na
tjelesne povrede , s obzirom da je zagađivanje tla i vode isključeno i predmet “privatne upotrebe i potrošnje.
324
odgovornosti za nabavku neispravne usluge može doći posebno. Ipak postoji situacija
prema članku 3(3) gdje se dobavljač smatra suodgovornim za plasiranje na tržište
proizvoda s nedostatkom. Politika direktive bila je da se ne pokrije odgovornost osoba
koje daju proizvode u najam, kao što su “rent a car tvrtke” čija su vozila neispravna za
upotrebu. Iznajmljivanje i prodaja na rate i zajam ipak su izrijekom pokriveni u sekciji
46(1) Engleskog zakona o zaštiti potrošača. Ovakvo reguliranje odgovornosti objašnjeno
je na ovaj način kako se korisnik ne bi ponašao ignorantski u pogledu spoznaje o porijeklu
proizvođača i odgovornosti za proizvod koji se pušta u upotrebu te bi i odgovornost
trebala biti na zadnjoj osobi koja je u kontaktu s potrošaćem u lancu od proizvodnje do
potrošaća.
8.3.9. Kada se proizvod može tretirati kao neispravan?
Odgovornost se vezuje uz proizvode s nedostatkom, a pitanje da li je proizvod s

nedostatkom ili nije bit će odlučujuće za utvrđivanje odgovornosti. Odredbe čl. 6
Direktive baziraju se na sigurnosti koja se mjeri objektivnim očekivanja kupca:
“ Proizvod je neispravan kada ne daje sigurnost koju osoba normalno

očekuje, uzimajući u obzir sve okolnosti...”
Tri su bitna faktora specificirana u direktivi koja moraju biti uvažena kada se
odlučuje o tome da li je proizvod s nedostatkom ili nije. Ova tri faktora ne moraju biti
potpuno utvrđena i jasno je da i drugi faktori mogu biti više ili manje važni u određenoj
situaciji jer zadovoljenje kriterija apsolutne sigurnosti je neodrživo: sigurnost je relativan
pojam.
Prezentacija proizvoda
Prezentacija uključuje marketinške aktivnosti, opis proizvoda, informacije i

upozorenja. Očekivanja o sigurnosti proizvoda mogu biti na adekvatan način prezentirana
i kvalifcirana instrukcijama za upotrebu, kontraindikacijama, upozorenjima i drugim
mjerama opreza datih potrošaću, a u nekim slučajevima i posrednicima u prodaji. Na
određenim instancama stupanj isticanja usklađen s tako mnogo informacija može biti
bitan. Isto tako efekat pojedinačnih pisanih upozorenja na proizvodu može biti smanjen s
drugim propagandnim materijalima ili stavovima prodajnog osoblja.
Upotreba proizvoda zbog koje je proizvod stavljen u prodaju
Proizvođač može vrlo često pronaći situacije gdje je njegov proizvod korišten u
svrsi koja mu nije namjenjena, zlonamjerno upotrijebljen ili ponovno upotrijebljen iako
mu je namjena za jednokratnu upotrebu. Iz opčenitog pristupa u Direktivi po pitanju
sigurnosti potrošaća nije iznenađujuće da relevantan test koji bi oslobodio proizvođaća
njegove odgovornosti bi trebao biti logički objektivan i da da odgovor da li je upotreba
zbog koje je proizvod stavljen u promet bila ona koja je uzrokovala štetu i da li se
proizvod uopće upotrebljavao za onu namjenu koja mu je namjenjena.
Vrijeme kada je proizvod stavljen u promet
325
Proizvod ne treba biti s nedostatkom, ako postane opasan nakon intenzivne
upotrebe ili isteka vijeka trajanja. Proizvod koji je izložen i postaje manje siguran s
vremenom može imati nedostatak od vremena kad je stavljen u uporabu, iako je bio
opskrbljen s svim upozorenjima. Na taj način, upotrebom proizvoda nakon isteka roka
trajanja, jasno istaknutog na proizvodu trebao bi isključiti odgovornost proizvođača.
Spoznaja da proizvod može biti opasan, može doći do izražaja nakon (možda dugo nakon)
što je bio označen, ali to ne bi trebalo značiti da je proizvod bio s nedostatkom kada je
prvi puta stavljen u uporabu. U trenutku kada je ta spoznaja dostupna, identičan proizvod
koji je kasnije pušten u uporabu ili prodaju bez adekvatnog upozorenja može biti proizvod
s nedostatkom. Unatoč tome, članak 6(2) posebno određuje da se proizvod neće smatrati
proizvod s nedostatkom zbog jednostavnog razloga što je novi bolji proizvod stavljen u
prodaju. Javnost osjetljiva na rizik opasnosti ili ono što se smatra prihvatljivim nivoom
sigurnosti ili odgovarajuće upozorenje u određeno vrijeme kasnije, ili u svijetlu stečenog
znanja može biti neprihvatljivo. Slijedi zaključak da je vrijeme kada je proizvod stavljen u
prodaju postaje odlučujuči factor da li je proizvod s defektom ili nije.
Tko može tužiti ?
Direktiva se u najjednostavnijem smislu odnosi na bilo koju osobu.Ona ne
određuje da tužitelj mora biti potrošač ili korisnik ili kupac proizvoda ili da ima neki
vlasnički interes u njemu.Na primjer, jedan običan promatrač može potraživati, ako kao
pješak ili putnik ostane povrijeđen od motornog vozila s nedostatkom, ili lokalni
stanovnik ostane povrijeđen od eksplozije ili štetnim plinom iz tvornice. Ipak, čini se da
se može ustvrditi da povrijeđena osoba koja je rukovala tim predmetom prije nego što je
stavljen u prodaju ne može potraživati štetu, barem ne dok se ne potvrdi da je u
cjelokupnom lancu opskrbe neko drugi taj proizvod prije njega stavio u prodaju .
8.3.10. Koja vrsta štete je pokrivena?
U članku 9 Direktive specificirane su dvije vrste štete. Prvo i očito, štete
uzrokovane smrću i povredom tijela ili zdravlja. Štete zbog smrti odnose se prvenstveno
na posljedičnu štetu i pogrebne troškove. S time se može argumentirati što sama smrt ili
povrede tijela nisu pokriveni. Pod time se uključuje određeni iznos plaćen samo za
pokojnikovo stanje zbog same smrti. Štete uzrokovane zbog osobnih povreda mogu biti
samo posljedične štete. Direktiva ne određuje da štete moraju biti plaćene zbog
pretrpljenih bolova i ostalih oblika nematerijalne štete. Ipak, deveto čitanje directive
utvrđuje da Direktiva ne predviđa nadoknadu za pretrpljene bolove i druge
nematerijalne štete (kasnije izrijekom uključeno u članak 9 Direktive), jer se
primjenjuju zakoni zemalja članica što je opet različito od zemlje do zemlje. Svaka
zemlja za sebe određuje kako se nadoknađuje šteta za pretrpljene bolove i patnju s osnova
odgovornosti iz nepažnje i striktne odgovornosti s izuzetkom Njemačke i Norveške koja
takve štete nadoknađuje s osnova striktne odgovornosti. U nekim se zemljama pretrpljeni
fizički bolovi i patnja smatraju moralnom štetom, biološkom štetom i trebali bi uključivati
nadoknadu za smanjenim očekivanjem od života, gubitak voljene osobe(smrt) i ostalih
prava. Pojam “nematerijalna” je dvojben u Engleskoj i može značiti bilo nevelik iznos ili
neki nemjerljiv (beznačajan) gubitak, kao financijski gubitak. Postoje određene poteškoće
u klasificiranju psihičkih šteta i šteta u obliku kazne u jedinstvenu kategoriju pretrpljeni
bolovi i patnja ili nematerijalna šteta. Šteta se isto tako može pojaviti zbog oštećenja ili
uništenja bilo koje fizičke imovine, ali ne u manjim iznosima od 500 Eura, pod uvjetom
da je korištena u privatnu svrhu i potrošnju i da je uglavnom bila korištena od strane
oštećene osobe. Privatna upotreba i potrošnja nije posebno regulirana direktivom, ali treba
razlikovati privatnu i poslovnu upotrebu određenog proizvoda, više nego razlikovanje
326
proizvoda za privatnu i javnu upotrebu. Razlog možemo naći u tome što se od tvrtki
očekuje da se osiguraju za štete na svojoj imovini uz odgovarajuču cijenu dok se od
fizičkih osoba ne može očekivati da uvijek dobiju odgovarajuće osigurateljno pokriće.
Namjera direktive bila je da se prvenstveno zaštite ljudi, a ne zaposlenici tvrtki i razlika
koju treba naglasiti je da se pokriva šteta na osobnoj imovini pojedinca, a ne komercijalna
imovina koja se ne pokriva.Čisto ekonomski gubitak može se potraživati na temelju
ugovorne i odgovornosti s osnova nepažnje temeljem nacionalnih zakona svake zemlje
članice. Prema direktivi ne može biti nadoknadiva šteta na samom proizvodu s
nedostatkom.
8.3.11. Tko može biti odogovoran?
Već smo iz članka 3 Direktive vidjeli da je definicija proizvođača veoma široka, međutim
iz preambule direktive utvrđuje se da:
“zaštita potrošača traži da svi proizvođaći uključeni u process proizvodnje
trebaju biti odgovorni u onoj mjeri u kojoj je njihov gotov proizvod, komponenta, ili
sirovina s nedostatom. Iz istog razloga, odgovornost se proširuje na uvoznike
proizvoda u Europsku Uniju i na osobe koje se predstavljaju kao proizvođaći ističući
svoje ime na proizvodu ili neke druge razlikovne znakove ili na one koji proizvodom
na kojem se ne može identificirati proizvođač opskrbljuju potrošaće.” Odgovornost
se bazira na “proizvođača” u smislu gore navedene definicije. Ovom direktivom nije
uređeno niti se dotiće pitanje odgovornosti direktora, službenika i ostalih zaposlenika
tvrtke proizvođača proizvoda.
8.3.12. Što oštećeni mora dokazati ?
Zakonski dokazivanje štete leži prvenstveno na oštećeniku, kao što govori i
Direktiva u čl. 4:
“ od oštećene se osobe traži da dokaže štetu, nedostatak u proizvodu i uzročnu vezu
između štete i nedostatka”
Što se radi u situaciji kada je više od jedne osobe odgovorno za nastalu štetu?
Kada je jedna ili više osoba odgovorna za nastalu štetu oni su odgovorni solidarno
oštećenoj osobi. Na taj način, oštećeni može tužiti bilo koga od njih i tražiti punu
naknadu. Oštećeni ima mogućnost izbora traženja naknade od bilo koje strane odgovorne
za nastalu štetu najčešće onoga s najboljim platežnim mogućnistima.Namjera je Direktive
bila prvenstveno da se oštećenog ne ostavi bez naknade. Tamo gdje je šteta uzrokovana
zajedno nedostatkom u proizvodu i činom ili propustom treće strane, proizvođač ostaje
odgovoran oštećenom, iako je treća osoba koja je ugovorila posao mogla imati ograničenu
odgovornost do stupnja koji je primjenjiv prema nacionalnim zakonima. Primjer u kojem
je proizvođač izdao neispravne instrukcije za upotrebu, ali je šteta uzrokovana i
nepažnjom instalatera. Proizvođač se može osloniti na odredbe nacionalnih zakona o
regresnim potraživanjima. Oštećenoj će strani ipak ostati pravo direktnog odštetnog
zahtjeva prema trećoj osobi s osnova nepažnje. Mogu se pojaviti pitanja o odgovornosti za
štetu uzrokovanu neispravnim servisiranjem prema prijedlogu Direktive. Situacije u
kojima je šteta uzrokovana neispravnim proizvodom i nepažnjom povrijeđenoga
odgovornost proizvođača može biti umanjena ili je uopće ne mora biti, a proizvođač mora
dokazati nepažnju povrijeđene osobe.
Koncept odgovornosti s osnova nepažnje, strogo govoreći, bazirana je na
moralnim vrijednostima. Nepažnja, kao osnova nečije odgovornosti u Direktivi uopće
nije obrađena i čini se da je nacionalnim zakonodavstvima prepušteno da to
327
područje reguliraju individualno., što je pristup kojim je Direktiva vrlo pažljivo
izbjegla probleme reguliranja odgovornosti s osnove nepažnje. Kao što smo uvodno
istaknuli problematika osiguranja od odgovornosti iz upotrebe neispravnih proizvoda leži
u zakonskoj regulativi što je karakteristično i za ostale vrste osiguranja od odgovornosti.
Šarolikost zakonodavne regulative bila je uzrokom nastanka Direktive 85/374 koja
regulira ovo specifično područje odogovornosti proizvođača, a sve u cilju koncepta
zajedničkog tržišta unutar Europske unije. Direktivom je u većini zemalja članica uveden
potpuno novi koncept odgovornosti za proizvode s nedostatkom. Suprotno konceptu
odgovornosti s osnova nepažnje koji razmatra problem odgovornosti sa stajališta da li je
držanje proizvoda bilo nepažljivo, Direktiva se koncentrira na objektivne karakteristike
proizvoda kao takvog i razmatranja problema kada se proizvod može smatrati
neispravnim. Koncept neispravnosti se razmatra s polazišta uputa o sigurnosti koja
se može očekivati od proizvoda, a ne kao u ugovornoj odgovornosti funkcioniranjem
proizvoda u određenim uvjetima. Teoretski, prema striktnoj odgovornosti opća ravnoteža
rizika povrede između proizvođača i potrošača prebacuje se u korist potrošaća. Na taj
način potrošač koji je pretrpio povredu od proizvoda neće potraživati naknadu s
osnova nepažnje, već prevenstveno prema direktivi za proizvode s nedostatkom bez
obzira na nepažnju. Zbog toga je i ova odgovornost prema direktivi nazvana striktna.
Treba shvatiti da striktna odgovornost nije apsolutna odgovornost, jer teret dokazivanja
štete i uzročnu vezu s proizvodom leži na potrošaču, a postoje i specifične obrane
proizvođača od odštetnih zahtjeva potrošača.Izvor nastanka odgovornosti za proizvode s
nedostatkom ipak je u želji da se stvori tržište bez barijera i omogući slobodno kretanje
roba i usluga u EU. U skladu s prvom preambulom, Directiva je usmjerena na na
činjenicu postojećih razlika u zakonima zemalja članica u pogledu odgovornosti za
proizvode s nedostatkom što može narušiti konkurenciju, slobodno kretanje roba i usluga,
a isto tako ostaviti različit stupanj zaštite potrošača od zemlje do zemlje. Zbog toga je i
utvrđen zajednički pristup problemima odgovornosti proizvođača za proizvode kroz ovu
direktivu.
S osnova odgovornosti iz nepažnje i striktne (objektivne)odgovornosti za štetu
uzrokovanu od proizvoda, pravo na naknadu prema građanskom zakonu, bazirano je na
dokazu da je šteta bila uzrokovana proizvodom. Suprotno tome, mogučnost podizanja
kaznene prijave protiv proizvođača zbog puštanja u promet neispravnog proizvoda ostaje
na odgovarajučim institucijama vlasti zemalja članica i njihovih kaznenih zakona.
8.3.13. Koristi od striktne (objektivne) odgovornosti
Koncept striktne odgovornosti trebao je riješiti neke od problema koji

proizlaze iz ugovorne odgovornosti i odgovornosti s osnove nepažnje. Prvenstveno,
striktna odgovornost nije vezana uz nepažnju, kao uzroka štete. Drugo, odgovornost
prvenstveno ostaje na osobi odgovornoj za nedostatak u proizvodu koji je uzrokovao
štetu. Na taj način primarna odgovornost ostaje na proizvođaču u smislu definicije
proizvođača iz Directive. Ipak se odgovornost proširuje i na osobu koja sebe prezentira na
proizvodu kao proizvođač. Prema Direktivi odgovornost se proširuje i na osobe koje
uvoze te proizvode u EU i osobe koje opskrbljuju tim proizvodom potrošače u situaciji
kada se izvorni proizvođač ne može utvrditi. S jedne strane, striktna odgovornost
predstavlja daljnji razvoj u korist potrošaća na teret troškova proizvođača. Međutim
iako se broj mogućih štetnika povečao to ne znači da će to voditi do povećanja broja
odgovornih osoba. Prvo, Direktiva dokazivanje štete ostavlja na teret oštećenika i ona na
nijedan način ne mijenja postojeće nacionalne zakone o dokazivanju štete. Implementacija
328
Direktive trebala je biti završena do 25 srpnja 1988. Međutim, samo su dvije zemlje
članice to napravile (Luxemburg, Nizozemska). Implementacija se nastavila i u 1991, a za
Francusku i Španjolsku i 1993. Neke su zemlje donjele svoje posebne zakone o
odgovornosti za proizvode s nedostatkom (Austrija, Finska,
Norveška i Švedska), a prije toga su pažljivo ispravile odredbe kako bi bile
usklađene s direktivom EU. Od Švicarske se očekuje da će uvesti slične zakone, a s
spomenutim izuzecima može se slobodno utvrditi da je striktna odgovornost uvedena u
večini europskih zemalja. U Hrvatskoj je već napravljena implementacija Direktive o
odgovornosti proizvođača za proizvode s nedostacima u ZOO doduše ne u izvornom
tekstu i u potpunosti, ali sadržaj odgovara glavnim odredbama Direktive. Vjerujemo da će
to dati bolju zakonsku podlogu za razvoj ove vrste osiguranja u Hrvatskoj. Trenutačno,
Direktiva daje objašnjenje u pogledu mogućih osigurateljnih obveza po pitanju izdatih
pokrića za proizvode u izvozu, iako bi za svaku zemlju za koje se daje pokriće trebali biti
upoznati s zakonskom regulativom u pogledu zaštite potrošaća. Osigurateljno i iskustveno
u hrvatskim prilikama ovo je osiguranje puno nepoznanica pogotovo u segmentu
određivanja odgovornosti za mnogobrojne subjekte u lancu proizvodnje opskrbe i
distribucije raznih proizvoda na tržištu. Usvajanjem jasnih zakona o zaštiti proizvođaća na
hrvatskom tržištu te puna implementacija direktive 85/384 EU olakšat će mnoge
probleme u približavanju Hrvatske Europskoj uniji, a i zaštitu osiguranika od mnoštva
uvoznih proizvoda kojih je svakim danom sve više. U osigurateljnom smislu izloženu
problematiku možemo tretirati kao uvod u osiguranje od odgovornosti za proizvode s
nedostatkom, a u budućnosti trebat će dati odgovor na pravila konstrukcije police
osiguranja, obvezama osiguranika, klauzulama, limitima obveza po policama osiguranja,a
pogotovo aplikaciju klauzula «claims occurrence» i «claims made» u hrvatskom
zakonodavnom okruženju. Karakteristično je za sve ugovore o osiguranju od
odgovornosti za proizvode s nedostatkom da ih prati «claims made« klauzula. Zaštita
potrošača postaje jedan od prioriteta u trgovinskim odnosima pogotovo zaštita od
neadekvatnih, opasnih i proizvoda s nedostatkom. Direktiva EU o odgovornosti za
neispravne proizvode implementirat će i praksu jednog naprednijeg svijeta te poboljšati
kvalitetu i sigurnost proizvoda i usluga koje kupujemo. U tom kontekstu i osiguranje će
preuzeti značajniju ulogu pogotovo osiguranje od odgovornosti za proizvode s
nedostatkom. Danas kada se gotovo sve pokretnine smatraju proizvodom, počev od
primarnih poljoprivrednih proizvoda, struje, vode za piće, usluga, servisa, sve čega se
dotakla ljudska ruka, ovo će osiguranje postati glavno sredstvo zaštite proizvođača od
odgovornosti za potencijalne štete uzrokovane upotrebom i distribucijom proizvoda.
Velika neizvijesnost u pogledu moguće visine šteta, njihove učestalosti i vrijeme njihovog
nastanka dovest će i osiguranike i osiguratelje u situacije da se zaštite od nepredvidljivih
scenarija nastanka štetnih događaja koji mogu napraviti nesagledive posljedice.
Direktivom je u većini zemalja članica uveden potpuno novi koncept odgovornosti za
proizvode s nedostatkom. Suprotno konceptu odgovornosti s osnova nepažnje koji
razmatra problem odgovornosti sa stajališta da li je držanje proizvoda bilo nepažljivo,
direktiva se koncentrira na objektivne karakteristike proizvoda kao takvog i
razmatranja problema kada se proizvod može smatrati neispravnim. Koncept
neispravnosti se razmatra s polazišta uputa o sigurnosti koja se može očekivati od
proizvoda, a ne kao u ugovornoj odgovornosti funkcioniranjem proizvoda u određenim
uvjetima.
Teoretski, prema striktnoj odgovornosti opća ravnoteža rizika povrede između
proizvođača i potrošača prebacuje se u korist potrošaća. Na taj način potrošač koji je
pretrpio povredu od proizvoda neće potraživati naknadu s osnova nepažnje već
prevenstveno prema direktivi za proizvode s nedostatkom bez obzira na nepažnju.
329
Zbog toga je i ova odgovornost prema Direktivi nazvana striktna. Izvor nastanka
Direktive o odgovornosti za proizvode s nedostatkom ipak je ostao u želji da se stvori
tržište bez barijera i omogući slobodno kretanje roba i usluga u EU. Osigurateljno, ipak se
sve spomenute vrste odgovornosti (ugovorna, izvanugovorna i striktna) ne pokrivaju
osiguranjem. Prvenstveno se posljedice ugovorne odgovornosti ne pokrivaju jer se
manifestiraju kao štete na samim proizvodima te će i dalje ostati na teret proizvođača ili
prodavaoca, kao dio rizika poslovnog poduhvata, ali će posljedice proizvoda s
nedostatkom na stvarima trećih osoba ili povrede tijela ili zdravlja biti pokrivene
osiguranjem i to kao posljedica striktne odgovornosti neovisno od nepažnje jer je i
proizvođač proizvoda odgovoran neovisno od nepažnje.
Ključ za pravi program osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode je
onaj koji će pokrivati sve rizike za koje osiguranik predviđa da bi im mogao biti izložen s
osnove odgovornosti za neispravne proizvode, a isto tako je to onaj program kojim se
izbjegava bilo kakav nesporazum s osigurateljem što se tiče proširenja pokrića nakon
nastanka štetnog događaja. Staro pravilo da “dobivaš onoliko koliko si platio”
primjenjuje se i u ovom osiguranju i najbolji način da budemo sigurni da ćemo dobiti što
smo htjeli je da se osiguratelju daju pune informacije i detalji o riziku koji se predaje u
osiguranje te raspravi s njim tekst police izbjegavajući dvojbene izraze i nejasnoće u
značenju riječi ispisanih na polici ili uvjetima za osiguranje.
Prilog 25: Upitnik za osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode
Upitnik za osiguranje javne odgovornosti i odgovornosti za

neispravne proizvode
Osnovne informacije
Naziv/Ime..............................................................................................................................
Adresa:.................................................................................................................................
Država:.................................................................................................................................
Opis djelatnosti za
osiguranje.............................................................................................................................
..............................................................................................................................................
..............................................................................................................................................
..............................................................................................................................................
..............................................................................................................................................
..............................................................................................................................................
Datum osnivanja tvrtke:........................................................................................................
Period pokrića: od (D / M / G) ......../........./................do: ......../........./......................
Potrebni limit osiguranja za bilo koji događaj i također godišnji agregatni limit (molimo da
navedete valutu i iznos):......................................................................................................
Podaci o poslovanju
Dio odgovornosti koji se odnosi na prostorije i operacije
1. Procijenjeni ukupni prihod (valuta, iznos i razdoblje):

_______________________________________________________________________
330
1.1 Postotak prihoda od usluga i/ili radova (ne od prodaje proizvoda):
_______________________________________________________________________
1.2 Broj zaposlenika (uključujući uredsko osoblje, prodaju, agente itd.):______________
1.3 Godišnje platni popis (bruto & neto):

_______________________________________________________________________
2. Da li se bilo koje usluge izvode izvan prostorija tvrtke, na primjer instalacije,

održavanje, usluge nakon prodaje itd? Ako da, molimo da navedete koje.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
3. Broj ureda, proizvodnih jedinica podružnica, ogranaka itd. uključujući iznajmljene

prostore. Navedite raspored aktivnosti i lokacija. Za tvornice i skladišta koji sadrže
opasne tvari, molimo navedite koji prostori su priključeni svakoj proizvodnoj tvornici.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
4.Molimo navedite imate li bilo koje tvrtke u vlasništvu, predstavništva, proizvodne

jedinice, tvornice ili prodajne jedinice u inozemstvu i/ili pružaju li usluge u inozemstvu?
Ako da, želite li da i te djelatnosti budu uključene u pokriće te navedite mjesto i državu u
kojoj se nalaze.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
Da li vaše poslovanje uključuje aktivnosti u inozemstvu, kao što su: konzultantske

usluge, prodajne promotivne aktivnosti, sajmove ili izložbe? U kojim zemljama?
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
5. Da li skladištenje, prodaja, transport i sl. uključuje rukovanje opasnim materijalima i/ili

eksplozivnim tvarima? Ako da, molimo vas detaljan opis proizvoda uključujući i oblik,
način transporta.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
6. Ako se pokriće traži za radove ili projekte:

Ukratko navedite projekte/radove i načine na koje je tvrtka uključena u njih.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
331
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
Molimo navedite vrijednost radova

_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
Molimo navedite trajanje radova

_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
7. Da li izvođenje utovara ili istovara uključuje vozila trećih osoba, brodove, cisterne,
cjevovode ili kontejnere? Ako da, molimo navedite detalje.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
8. ŠTETE: navedite u potpunosti štete ili odštetne zahtjeve u posljednjih 5 godina

uključujući slučajeve koji nisu bili pokriveni osiguranjem ili koji ulaze u iznos franšize
(uključujući poznate i/ili očekivane slučajeve koji bi mogli rezultirati odštetnim zahtjevom
u budućnosti). Navedite datume i kratak sažetak
Datum i mjesto Kratak opis događaja Iznos (navedite da li je iznos

zatražen, procijenjen ili plaćen)
9. DODATAK- ODGOVORNOST ZA GARAŽE/PARKIRALIŠTA:

Da li želite uključiti i pokriće za garaže/ parkirališta? DA __________ NE____________
Molimo navedite broj parkirališta ____________________________________________
Da li su parkirališta pod stalnim nadzorom? ____________________________________
Vrsta, tip vozila?
_______________________________________________________________________
Da li je ulaz pod nadzorom?

_______________________________________________________________________
Molimo navedite potpune podatke o štetama koje se odnose na vozila parkirana na
parkiralištu navedenom pod točkom 8.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
10. ODGOVORNOST PREMA VOZILIMA:

Da li želite uključiti i pokriće iz osiguranja odgovornosti za vozila? DA______NE_____
Navedite broj i vrstu vozila:
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
Uključite i potpune podatke o prošlim štetama.
332
11. ODGOVORNOST POSLODAVCA:
Da li želite pokriće u pogledu odgovornosti poslodavca? DA_______ NE_______
Molimo navedite štete pod točkom 8.
Odgovornost iz uporabe proizvoda:
12. Navedite detaljan opis proizvoda koji proizvodite ili distribuirate ( u slučaju uvoznih
proizvoda navedute naziv proizvoda, proizvođača i zemlju porijekla).
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
13. U slučaju posrednih proizvoda, navedite da li su oni miješani s ostalim proizvodima

kako bi tvorili krajnji proizvod.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
14. Da li se pakiranje ili neka slična aktivnost izvodi povezano s proizvodom? Molimo
navedite detalje.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
15. Za farmaceutske proizvode:

Navedite na odvojenoj listi:
- Naziv i sastav svakog proizvoda na tržištu
- Da li se prodaju patentirani ili generički tvari? Molimo navedite različite tvari.
- Pojavljuju li se nuspojave?
_______________________________________________________________________
- Da li upute za uporabu tiskane na proizvodu ili njegovom pakiranju ili se daje brošura uz
proizvod na kojoj su upute? Molimo navedite kratak
opis:___________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
16. Koliko su dugo ti proizvodi na tržištu?

_______________________________________________________________________
17. Navedite proizvode koji su zapaljivi, eksplozivni, radioaktivni ili opasni na bilo koji
način.__________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
18. Da li se proizvod distribuira pod imenom tvrtke ili branda osiguranika ili trećih osoba?
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
333
19. Tko su glavni kupci tih proizvoda?
_______________________________________________________________________
20. Da li osiguranik ima R&D odjel za proizvode i/ili procese?

_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
21. Molimo detaljno navedite vrste testova, provjera koji se ozvode na proizvodima koje
dobavljaju treće osobe i na onima koji nastanu kao proizvod tvrtke.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
22. Čuvaju li se uzorci testiranih proizvoda? Koliko dugo?

_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
23. Da li proizvodi imaju odobrenje nadležnih tijela?

_______________________________________________________________________
24. Da li je odgovornost dobavljača i/ili podizvođača ograničeno preko osiguranika?

_______________________________________________________________________
25. Molimo navedite detaljno bilo koje štete u posljednjih 5 godina, navodeći uzroke,
iznose, isplate, rezerve i trenutno stanje šteta, uključujućih slučajeve koji nisu pokriveni
osiguranjem ili su uključeni u franšizu, uključujući poznate i/ili očekivane slučajeve koji bi
se mogli rezultirati odštetnim zahtjevom u budućnosti.
Datum i mjesto Kratak opis događaja Iznos (navedite da li se radi o

zatraženom, procijenjenom ili
plaćenom iznosu)
26. Prijašnje osiguranje: kakvo je pokriće bilo u prošloj polici i zašto je došlo do
otkazivanja police.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
27. Izvoz: molimo navedite u koje zemlje se izvoze koji proizvodi i udio svakog.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
334
27.1 Izvoz u USA/Kanadu: navedite načine distribucije:
Vlastiti uredi:
Ogranci ili lokalni uredi:
Agenti prodaje:
Podizvođači:
Direktna prodaja pomoću sredstava proizvođača ili podružnica
Proizvodi kao dijelovi drugih proizvoda
Ostalo:
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
28. Navedite ima li osiguranik iskustvo u izvozu u SAD/Kanadu i koliko

dugo?__________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
29. Navedite ima li dobavljač ili prodavatelj u SAD/Kanadi osiguranje odgovornosti iz

uporabe proizvoda uključujući i za uvezenu robu. Ako da, molimo vas da priložite uvjete.
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
_______________________________________________________________________
Ovime izjavljujem da su svi podaci dani u ovom formularu istiniti i da nisu

izmijenjeni na bilo koji način.
Slažemo se da će ovaj upitnik kao i bilo koje druge informacije u prilogu poslužiti
kao osnova za osiguranje.
Broj poslanih stranica:
Mjesto i datum:
Potpisano u ime: (potpis osiguranika)
________________________________
IZVOR: Swiss Re
335
8.4. UPRAVLJANJE RIZIKOM ODGOVORNOSTI ZA NEISPRAVNE
PROIZVODE
8.4.1. PRODUCT RISK MANAGEMENT
Kao što znamo risk management je proces upravljanja rizicima, a produkt risk
management je upravljanje rizicima koji proizlaze iz proizvoda u smislu definicije
proizvoda prema direktivi EU.Pri tome se ne misli isključivo na upravljanje rizicima
preuzetim u osiguranje već i na rizike s osnova neispravnih proizvoda koji ostaju
proizvođačima koji ne moraju biti osigurljivi.Cilj sistema product risk managementa je
kontrola rizika odgovornosti koji neizbježno proizlazi iz proizvodnje proizvoda i roba za
tržište.Kontrola rizika odgovornosti od proizvoda uključuje;
- identifikaciju rizika
- smanjenje rizika
- transfer rizika
- zadržavanje rizika
PRM ili proces upravljanja rizikom odgovornosti za neispravne proizvode mora
utvrditi tri vrste mogućih obveza zbog neispravnog proizvoda;
a) iz izvanugovorne odgovornosti ili temeljem zakona o zaštiti potrošaća za
proizvode koji uzrokuju povrede tijela ili zdravlja ili oštećenje stvari trećih
osoba
b) iz ugovorne odgovornosti za proizvode koji uzrokuju gubitak bilo fizički ili
ekonomski kao rezultat neispravnosti(kvara) garantirane iz ugovora o kupnji.
c) Iz odgovornosti zbog kršenja propisa o općoj sigurnosti za proizvode za
koje su predviđene kaznene mjere ukoliko nisu u skladu s tim odredbama
navedenog zakona.159
U procesu upravljanja rizikom odgovornosti za neispravne proizvode identifikacija
rizika se nadopunjuje s “testom predvidljivosti” opasnosti ili nastanka štetnog događaja
iz mogučeg neispravnog proizvoda. Za management svakog proizvođača je bitno da
osigura procedure koje će predvidjeti opasnost iz proizvoda i analizirati vjerojatnost i
ozbiljnost te opasnosti. Identifikacija rizika je stalna obveza proizvođača, ali je isto tako i
imperativ za njega da bude rigorozan na svakom stupnju razvoja proizvoda. Što više
proizvod odstupa od dizajniranog koncepta do konačne upotrebe od strane kupca istog,
toliko mogu biti veći troškovi popravak na proizvodu i toliko manje šansi da se izbjegnu
štetne posljedice zbog toga.Tehnike analize izloženosti opasnostima, uključujući tehniku
mogućih neispravnosti, (“brainstorming” tehnike) od ključne su važnosti za smanjenje
rizika odgovornosti za neispravne proizvode.Najefikasniji način za smanjenje rizika
odgovornosti za neispravne proizvode je “postići konstantu u poboljšanju i servisu na
proizvodu” iako i najveći napori na tom polju obično nisu dovoljni i management
proizvođača mora biti svijestan toga.Iako vrlo povezani, management za kvalitetu i
product management su dva različita polja djelovanja.Izrazita dostignuća u kvaliteti
proizvoda ne daju garanciju da proizvođač neće staviti u distribuciju neispravan
proizvod.Mnoge tvrtke su razočarane rezultatima svojih napora u postizanju kvalitete
proizvoda. Takva razočaranja mogu rezultirati iz mnogih uzroka, ali nedostatak u
njihovom razmišljanju, neće biti među njima.Smanjenje rizika je ipak manje značajan cilj
159
NN 158/2003, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda.
336
tvrtke nego kvaliteta proizvoda. To ne zahtjeva transformaciju tradicionalnog
managementa.
8.4.2. Risk management sistem
Ovaj sistem može biti definiran kao sistem za koji je odgovoran management
upravljan od strane komisije ili tijela za sigurnost proizvodnje, za identifikaciju rizika,
smanjenje, transfer i zadržavanje rizika sadržanog u samoj proizvodnji, proizvodima koji
uzrokuju gubitak ili štetu njihovim kupcima. Kao što je i s definiranjem upotrebe
proizvoda, upravljanje procesom proizvodnje uključuje definiranje kriterija mogućnosti
proizvoda, promatranje istih i poduzimanje kontrola kada tražene mogućnosti proizvoda
padaju ispod utvrđenih kriterija.
Postavlja se pitanje kakve to veze ima s osiguranjem od odgovornosti za neispravne
proizvode?
Osiguranje od odgovornosti za neispravne prizvode sigurno neće pokriti štetu na
proizvodu koji ne ispunjava svrhu kojoj je namijenjen, ali spoznaja o tome kada proizvod
postaje neispravan, u kojim okolnostima i da li u takvim uvjetima može nanijeti štetu
trećim osobama, već je informacija s kojom možemo predvidjeti eventualni scenario
mogućeg štetnog događaja, koji bi bio pokriven osiguranjem. Nerealno je očekivati
isključenje svih rizika iz proizvodnje neispravnih proizvoda. Niti sveobuhvatne
inspekcije, niti izvanredna dostignuća u kvaliteti proizvodnje, neće garantirati oslobođenje
od odgovornosti za neispravne proizvode. Upravo zbog neizvjesnosti ostvarenja rizika,
poželjno je rizikom upravljati više proaktivno nego pasivno, kako bi se imalo adekvatan
odgovor na krize koje se zbog toga mogu dogoditi. Svaka sistemska aktivnost uključuje
aktivnost čovjeka pa su tako i greške u dizajnu, proizvodnji i datoj informaciji na
proizvodu uvijek greške čovjeka. Čak, ako bi se rizik čovjekove greške mogao eliminirati
u potpunosti iz proizvodnje, rizik odgovornosti za neispravan proizvod i dalje bi bio
prisutan.
S aspekta upravljanja rizikom odgovornosti od presudne je važnosti poznavanje
procesa proizvodnje te predviđanja mogućih scenarija iz kojih bi se mogli generirati
odštetni zahtjevi trećih osoba. Kao što je već istaknuto do nedostataka u proizvodu ili
njegovoj neispravnosti može doći u proizvodnji, u dizajnu i informaciji na samom
proizvodu. Do nedostatka može doći i u daljnjem lancu distribucije kod dobavljača,
skladištenja, i vrlo je bitno vidjeti što se sve može na proizvodu dogoditi u svakom od
ovih procesa.
Produkt risk management sadržava identifikaciju, smanjenje, transfer ili
zadržavanje rizika odgovornosti za neispravne proizvode. Identifikacija rizika uključuje
predviđanje kako može doći do opasnosti i utvrđivanje vjerojatnosti ozbiljnosti opasnosti.
Iako su risk management i management kvalitete različita područja, napori učinjeni u
managementu kvalitete su istovjetni smanjenju rizika zbog neispravnosti proizvoda.U
tome je bitno napomenutu da dio rizika zbog neispravnih proizvoda može biti
transferiran putem osiguranja, transferiran ugovorom ili unutar tvrtkinih
struktura. Ostatak rizika tvrtke će zadržati za sebe i pokušati riješiti vlastitim modelima
za upravljanje rizicima.
Polazna točka za svakog risk menadžera u analizi rizika odgovornosti za
neispravne proizvode je znanje o proizvodu u upotrebi. Svi koji se bave proizvodima su
na neki način u riziku za proizvode, a to su oni koji prodaju, pakiraju, ukrcavaju,
transportiraju, instaliraju, servisiraju, popravljaju, održavaju ili posuđuju. Oni koji
odgovaraju za proizvode ne moraju biti ujedno isti oni, koji odlučuju o upotrebi
proizvoda. Proizvođači proizvoda moraju poduzeti odgovarajuće korake da zaštite one
337
koji u daljnjem lancu distribucije odgovaraju za proizvod i pokretati one koji kontroliraju
upotrebu proizvoda. Korisnik proizvoda mora koristiti proizvod na siguran način i biti
upoznat is negativnim djelovanjem proizvoda. Ako on to čini na taj način, odnosno na
način koji je predvidljiv, i unatoč toga pretrpi povredu, onda se smatra da je za to
odgovoran proizvođač. Ako će se s proizvodom koristiti ljudi koji su osjetljivi, ili se
uočava prisustvo životinja, hrane, pića, strojeva ili opreme, visoka ili niska temperatura ili
vlažnost, alkohol, stress, sve te situacije moraju biti razmotrene u predviđanju opasnosti
do koje može doći iz upotrebe samog proizvoda. Korisnik može uočiti na proizvodu da ne
ispunjava svoju funkciju ne samo, ako je on uzrok povrede ili ne radi, nego i ako uopće
služi svrsi kojoj je namijenjen i zbog koje je kupljen. U takvoj situaciji rizik odgovornosti
za neispravan proizvod ne može biti isključen. Uvijek će postojati ljudska greška, kao
uzrok neispravnosti. Čak, ako su i utvrđeni standardi kojima svaki proizvod mora
udovoljavati, i neovisno od toga da li su ti standardi postignuti, ne možemo se osloboditi
neizvijesnosti. Zahvaljujući neizvijesnosti, rizikom mora biti upravljano aktivno.
DIZAJN
8.4.3. Vrste grešaka u dizajnu
Proizvodi moraju biti dovoljno robustni i stabilni kako bi izdržali uvjete u kojima će oni
biti korišteni. Ti uvjeti uključuju:
(a) predvidljive radne operacije s njima, pritiske; i

(b) uvjete u ukolini
Nedostatak na proizvodu zbog dizajna može rezultirati iz brojnih uzroka u koje se

uključuju:
(a) upotreba neadekvatnog materijala
(b) nedostatka na samoj komponenti ili komponenti koja ne može funkcionirati
samostalno ili zajedno s glavnim proizvodom (komponente o kojima se govori
mogu biti)
a. dizajnirane za proizvod ili,
b. postojeće komponente inače ispravne u drugim situacijama upotrebe,
ali u ovoj korištene na neadekvatan način
(c) urođena greška u dizajnu ili nestabilnost
Jedna od mnogih dužnosti dizajnera je da predvidi nezgodu, uključujući i onu do koje

dolazi iz normalnih ili uobičajenih propusta u upotrebi proizvoda i ublažiti njihove
posljedice. Do odgovornosti može doći zbog:
(a) propuštanja ugradnje siguronosnog uređaja;

(b) izloženosti oštrim, grubim, ili toplim površinama proizvoda ili električnim i
kemijskim opasnostima (do toga može najprije doći zbog neadekvatnog
smještaja tih dijelova na proizvodu ili zbog greške njih samih);
(c) propusta na proizvodu koji postaje opasan na bilo koji drugi način
Primjeri iz sudske prakse zbog korištenja neadekvatnih materijala ili komponenti:
338
LABUEF v. THE GOODYEARTIRE &RUBBER COMPANY160
Ford je upotrebljavao automobilske gume konstruirane za sigurnu maksimalnu brzinu od 85 milja na sat,
na vozilu sposobmom da ide brže od 100 milja na sat.Vozač je poginuo, a suvožač je ostao težak invalid kad
se gornja površina gume otkinula i uzrokovala nesreću.
IBA v. EMI ( ELECTRONICS ) LIMITED
Televizijski stup antena je pao na Emily Moor u Yorkshiru zbog prirodnog fenomena pijavice “vortex
sheding”i asimetričnog zaleđivanja. Stup je bio najnovijeg dizajna napravljen od cilindričnog čelika, a ne
kao stariji model u stilu rešetaka. Pad antene dogodio se za vrijeme velikog nevremena koje se moglo
predvidjeti da se dešava svakih tri do četiri godine. Sud je smatrao da dizajn antene nije bio dovoljno
istražen, iako nije bilo takvih prethodnih iskustava s antenama što je stvorilo osnovu za naknadu štete.
Propusti u funkcioniranju komponente samostalno ili s glavnim proizvodom
GREENMAN V. YUBA POWER PRODUCT INC.
Tužitelj je bio povrijeđen kada mu je komadić drveta koji je on stavljao u kombinirani stroj za obradu drva
izletio iz stroja i udario ga u glavu. Stroj je mogao biti upotrebljavan kao pila, bušilica, blanjalica. Tužitelj
je tužio proizvođača i prodavača stroja.
Tužitelj je evidentirao da je proizvođač koristio neadekvatne vijke na stroju koji su različite dijelove stroja
držali u jednoj cjelini, a koji bi inače uz normalne vibracije koje radi, izbacivao ostatke drveta u stranu.
Upotreba adekvatnih vijaka bi sigurno spriječila odbacivanje dijelova drva u oštečenika pa time i sam
nastanak štete.
“Da bi se utvrdila odgovornost proizvođača tužitelju je bilo je dovoljno dokazati da je bio povrijeđen od
kombiniranog stroja za obradu drva, za vrijeme rada, koji se odvijao na način koji je uobičajen za rad na
tom stroju, a da je rezultat neispravnog dizajna i proizvodnje za kojeg oštečeni nije bio uvjeren da je
napravljen da funkcionira na adekvatan način i funkcionira u svrsi kojoj je namjenjen uzrokovao povredu.”
Propusti u dizajnu zbog greške u materijalu i nestabilnosti
BARKER v. LULL ENGIENEERING CONPANY INC.161
Oštećeni je koristio dio opreme za izgradnju, proizvedenu od strane štetnika, koja je bila konstruirana da
spušta teške terete.Oštečeni je dobio samo djelomične upute za uputrebu dizalice.Oštečenikov radnik je
prešutio upozorenje dok mu se nije počelo činiti da se dizalica ruši. Oštečeni je doskočio na sigurno, ali je
bio pogođen komadom padajučeg drva i ostao ozlijeđen. Ekspert angažiran od strane oštečenog je tvrdio da
je naprava za krcanje tereta bila krivo dizajnirana iz nekoliko razloga. Prvo, zbog nje same, dizalica je bila
nestabilna i naginjala se do prevrnuća kada je bila nakrcana do određene težine. Trebala je biti
opremljena, gredom s koloturima. Drugo, nedostajale su siguronosne ograde što znači da oštečeni nije
imao druge šanse nego skočiti kada je punjač počeo padati. Treće, ručica za pogon nije imala zaštitni
mehanizam i bila je tako namještena da je bila vrlo osjetljiva na nepažljive radnje operatera.Na kraju,
prijenos pogona je bio u kvaru jer pozicija “stajanje“nije radila s čime bi se izbjegla situacije pokreta
punjača za vrijeme dizanja tereta.
Propusti u dizajnu zbog propuštanje ugradnje siguronosnog uređaja
CROW v. BARFORD (AGRICULTURAL) LIMITED AND ANOTHER
160
John Butlin & athers, Product Liability: Low and Insurance, General Editor; Mark Mildred, London,
Hong Kong 1994 p.8 - 61 (Apelacioni sud USA, peti krug, 11.August 1980., vidi završna riječ uz, 8151 n
supra at.pp 70-74)
161
Op.cit. Product liability Law and Practice, (Vrhovni sud Kalifornije, 16 Januara; vidi završna riječ, uz
8151n supra, at pp 37 -45.
339
Oštečeni je kupio od drugog štetnika kosilicu za travu proizvedenu od prvog štetnika. Zaštita od noževa za
rezanje trave imala je jedan otvor za izbacivanje trave. Noževi kosilice su se vrtjeli otprilike 1/8 inča od
otvora. Normalan način za pokretanje kosilice je bio da se desna ruka stavi na starter, a desno stopalo na
na čeličnu ploću sa strane, ali preblizu otvora za izbacivanje trave. Jednom prilikom oštečeni je imao
problema s paljenjem kosilice. U jednom od pokušaja je kosilica upalila, ali oštečenom je desna noga
skliznula u otvor za izbacivanje trave i on je ostao bez dva nožna prsta.
Sudac je utvrdio da proizvođač nije mogao predvidjeti okolnosti u kojima se desila nezgoda. Na
apelacionom sudu sudav nije bio sklon miješati se u nalaz suca parničnog postupka koji je vidio kosilicu i
čuo izjave svjedoka, ali je zaključio da unatoč tome što parnični sudac nije bio u pravu i što je rizik bio
predvidljiv, rizik je bio očit na stroju te na nijedan način nije bio skriven od korisnika.Apelacioni sudac
odbio je tužbu za naknadu štete prema oba štetnika.
Propusti u dizajnu zanemarivanjem izloženosti opasnosti
LARSEN v. GENERAL MOTORS162
Ovo je još jedan američki slučaj u kojemu je sud odbio interpretaciju tuženog
proizvođača po pitanju svrhe proizvodnje njegovih proizvoda.Tužiteljev vozač naveo je u tužbi
da je dizaj volana na njegovom Chevrolet Corvair iz 1963 bio takav da je uzrokovao njegovu povredu u
sudaru koju on inače ne bi pretrpio. Proizvođač je odgovorio da je njegova dužnost da proizvodi;”vozilo
koje je opremljeno za namjeravanu upotrebu i da nema skrivenih grešaka (mana) te da namjeravana
upotreba vozila i cilj zbog kojeg je proizvedeno ne uključuju njegovo učestvovanje u sudarima ili bilo kojim
drugim udarima, bez obzira na proizvođačevu sposobnost predviđanja da se takvi sudari mogu
dogoditi”.Sud je odbio takav stav proizvođača. Proizvođač ne smije reči da njegovi proizvodi (vozila) nisu
dizajnirani da budu uključeni u prometne nezgode kad to mogu vrlo lako predvidjeti, pogotovo ako znaju da
je vjerojatnost gubitka života zbog njihovih vozila vrlo visoka, odnosno da će biti uključeni u neku vrstu
povreda iz proizvodnih nezgoda. Nije bilo osnove za ograničenje naknade u situaciji gdje je nedostatak na
proizvodu uzročni faktor nezgode, s obzirom da je nezgoda i rezultirajuča povreda, obično uzrokovana s
tzv, “drugim sudarom” putnika s unutarnjim dijelovima automobila te opasnosti su sve predvidljive.
Zaključak po pitanju raznih sporova zbog dizajna
Posljedice neispravnusti u dizajnu mogu biti ekstremno ozbiljne za proizvođače.

Dok se neipravnosti u proizvodnji mogu biti ograničene na samo jedan dio ili jednu seriju
proizvoda, neispravnosti u dizajnu pogađaju cijelu proizvodnju u jednom duljem
vremenskom razdoblju, na cijelom tržištu jer se neispravnost u dizajnu vrlo teško
identificira, a kad se to nepobitno dokaže uzrokuje veliko povlaćenje proizvoda. Vrlo
često u slučajevima nedostataka vezanog uz samu proizvodnji neće biti problema s
odgovornošću: “Proizvodnju ili produkciju proizvoda s nedostatkom u samoj proizvodnji
je lako identificirati, jer se neispravni proizvod i fizički i na oko razlikuje od drugog
gledajući rezultat koji se dobije. Neispravnost u dizajnu naprotiv, ne može se identificirati
jednostavnom metodom komparacije ispravnog i neispravnog proizvoda, jer će svi biti
istog dizajna.”Usporedba adekvatnosti datog dizajna je često predmet različitih ili
sukobljenih pogleda. Predmet rasprave mogu uključivati uvjerljivost alternativnih dizajna,
uključujući dodatna siguronosna rješenja, efekt takvog dizajna u okolnostima mogučeg
štetnog događaja, troškove koje bi zbog toga imali, stupanj znanja u određenoj industriji,
dizajn sličnih proizvoda, raspon utjecaja na nastanak nesreće od strane samog korisnika
proizvoda itd.
PROIZVODNJA
162
Op.cit . Product Liability Law and Practice. (Apelacioni sud USA 11.Marta 1968 ; vidi završna riječ, uz
8151n supra.at pp 25 – 30.)
340
8.4.4. Greške u proizvodnji
Moguće greške na proizvodu u proizvodnji
Razlikuju se tri osnovne greške u proizvodnji proizvoda:
(a) nečistoča, bilo –

a. nenamjerno ubačena zbog greške u procesu proizvodnje, ili
b. koja je rezultirala iz procesa, a nije bila očišćena
(b) neadekvatnih materijala, bilo zbog -
a. greške u materijalu; ili
b. neispravnog procesa, ili
c. neispravnog sadržaja;
(c) neispravno skupljanje, podešavanje, ili usklađivanje
Nečistoča
DONOHUE v. STEVENSON163
Ovo je vjerojatno najpoznatiji Engleski slučaj odgovornosti za proizvode s

nedostatkom. Tužitelj i njegov prijatelj posjetili su kafić u Paisley u Škotskoj. Prijatelj je naručio
sladoled i bocu pive. Prodavač je otvorio bocu i prelio dio preko sladoleda u čaši, popio je dio pića iz boce,
a ostatak natočio u čašu. Kako je to učinio, u čašu se izlio puž u raspadajučem stanju. Posljedica je bila da
se razbolio zbog popijenog pića. Boca pića je bila neprozirna te s metalnim čepom tako da nije bilo moguće
prije konzumacije pića vidjeti da nešto nije uredu s pićem. Utvrđujući odgovornost proizvođača sudac
(Lord Atkinson) je rekao:“Proizvođač proizvoda koji prodaje proizvod u takvoj formi (tamna boca)
pokazuje namjeru, da proda proizvod konačnom korisniku u formi u kojoj on ne može vidjeti eventualni
nedostatak i pokazuje nedostatak razumne brige u mogučnost nastanka povrede potrošačeva života ili
oštećenja stvari.“
Materijal
MACPHERSON v. BUICK MOTOR COMPANY164

Tužitelj je bio povrijeđen kada je puknuo drveni volan na vozilu. Volan je naime bio napravljen od drva s
nedostatkom u materijalu i jedna od njegovih ručki je pukla raspavši se na mnoge dijelove.
Ovaj sudski slučaj u USA ima isti značaj kao i prethodno spomenuti u Engleskom Zakonu. Sudac je u
presudi naveo da je priroda automobila takva da proizvođač mora istaknuti upozorenje od moguće
opasnosti ukoliko dođe do greške u konstrukciji. Proizvođač je za tu opasnost znao. Isto je tako znao da će
automobil biti korišten i od drugih osoba, a ne samo od kupca. U raspravi o obvezi inspekcije materijala
koji dolaze od raznih dobavljača on je rekao:“ Mi mislimo da proizvođač nije oslobođen od obveze kontrole
nabavljenih ručki volana bez obzira što ih je nabavljao od renomiranog proizvođača. On nije diler
automobilima već proizvođač i on je odgovoran za finalni proizvod. Ne postoji sloboda da se neki proizvod
pusti na tržište bez da se prethodno sve komponente i dijelovi tog proizvoda ne podvrgnu jednostavnim i
uobičajenim testovima....Obveza kontrole može odstupati sa samom prirodom predmeta koji se kontrolira.
Što je vjerojatnija opasnost to je veća potreba za upozorenjem.“
MASON v. WILLIAMS AND WILLIAMS LIMITED; TAYLOR v. ROVER CO.

LIMITED165
163
John Butlin & athers, Product Liability: Low and Insurance, General Editor; Mark Mildred, London,
Hong Kong 1994 p.8 - 61
164
Alison Padfield, Insurance Claims, Lexis Nexis Buterworth 2003, p.13
341
Ovo su dva slična slučajeva gdje su oštečeni pretrpjeli povredu na oku od komadiča metala koji su se
odlomili od dlijeta sa kojim su radili.U oba slučaja upotreba dlijeta šteta je nastala kao posljedica greške
u procesu proizvodnje.U prvom slučaju, tuženi dobavljač alata žalio se da je dlijeto bilo ispravno u trenutku
isporuke, ali da je to bilo staro dlijeto koje je otpremljeno iz tvornice nešto ranije, da je bilo u upotrebi
dugo vremena i da je bilo prerađeno u tvornici gdje oštečeni radi. Poslodavac oštečenog je tvrdio da on
nikada nije podvrgnuo alat nikakvoj preradi. Sudac je na činjenicama da je dlijeto bilo novo, da je bilo
uzeto iz skladišta dva ili tri tjedna prije nezgode, da je bilo upotrebljavano od strane oštečenog u uvjetima u
kojima je kupljeno te da se odlomilo bez da se bilo što dodatno na njemu radilo oslobodilo oštečenog od
tereta daljnjeg dokazivanja nedostatka na alatu odnosno dokazivanja nebrige proizvođača prema njemu i
dosudilo mu pravo na naknadu.U drugom slučaju “Taylor v. Rover” oštečeni je bio zaposlenik u tvornici
prvotuženog poslodavca. Prvotuženi je dostavio drugotuženom poslodavcu prve kalupe dlijeta koje je
trebao proizvesti.Drugo tuženi poslodavac je to učinio od slitine čelika nabavljene od treće osobe koja je
ojačala dlijeto grijanjem.Drugo tuženi poslodavac nije se smatrao odgovornim prema oštečenom iz dva
razloga. Jasno je da proizvođačeva odgovornost nije samo limitirana na dijelove koje sam proizvodi i koje
treba kontrolirati.On je obvezan poduzeti sve mjere predostrožnosti prema konačnom korisniku koji će se s
njime koristiti. S obzirom da je u proizvodnji dlijeta koristio podizvođača koji je ojačao dlijeto grijanjem,
ovaj drugi podizvođač je bio obvezan da radovi budu učinjeni kako treba. Drugi razlog je taj što uzrok
nezgode nije bio u dostavi neispravnog alata na tržište, već propuštanju prvotuženog podizvođača da
povuće neispravan alat iz prodaje s obzirom da se isti incident već dogodio i pokazao da proizvod nije
siguran.
Neispravno skupljanje, opremanje i usklađivanje
Skupljanje, opremanje i usklađivanje može biti učinjeno ne samo od strane

proizvođača nego i od onoga tko popravlja, prepravlja ili servisira proizvod te se s time i
obveza da proizvod bude siguran proširuje i na njih.
HOWARD v. FURNESS HOULDER ARGENTINE LINES LIMITED166
Oštečeni je radio kao varioc na brodu kad se teško ozlijedio parom koja je izlazila iz kotla, a što se
desilo kao posljedica eksplozije.Uzrok eksplozije je bio u nepažljivom rukovanju s vratima kotla. Most
unutar kotla, u kojemu je bakreni ležaj bio stavljen u položaj gore/dole, uzrokovao je predmet (dio), koji
nije bio opasan sam za sebe, već u kombinaciji s drugim .
Kada se započne rasprava o adekvatnosti dizajna proizvoda vrlo će često biti prisutna i rasprava o
odgovornosti. Neispravnost pak u samoj proizvodnji dolazi od onoga što smo dobili i onoga što smo
namjeravali proizvesti, i ako se proizvod ne slaže s proizvođačevim planovima utoliko će jednostavnije biti
dokazati i vidjeti neispravnost.
Ono što zaista može biti zaključak za risk menadžere su pitanja da li je neispravnost zaista bila približni
uzrok štete, i da li je neispravnost bila prisutna u vrijeme distribucije proizvoda na tržište. Kasnije se
rasprava vodi o tome da li se proizvođač pozivao na to da je do neispravnosti došlo zbog neispravnog
manipuliranja, opremanja proizvoda ili usklađivanja koje je moglo biti učinjeno nakon isporuke proizvoda
ili od materijala koji su mogli naštetiti proizvodu. Vrlo često će neispravnost u proizvodnji pogoditi samo
određenu količinu proizvoda ili samo manju seriju i mogučnost brzog uočavanja nedostatka može smanjiti
visinu štete.
Upravljanje rizikom proizvodnje neispravnih proizvoda
Proizvođači večine proizvoda u proizvodnji koriste i dobavljaju razne sirovine i

komponente proizvoda od raznih dobavljača. Troškovi tih dijelova mogu činiti značajni
dio ukupne cijene konačnog proizvoda, a u situaciji odgovornosti dobavljači i njihova
sposobnost da odgovore u takvim situacijama mogu biti od nevjerojatne važnosti.Zbog
165
Op.cit Product Liability Law and Practice, p. 102
166
Op.cit. Product Liability Law and Practice p. 163
342
toga je uloga odjela nabave vitalna za svakog proizvođača. Elementi koji se moraju
raspraviti u vaganju pojedinog dobavljača i njegove sposobnosti uključuju:
• sposobnost dostave robe u skladu s traženim zahtjevima

• njegov sistem kvalitete
• sposobnost pouzdane isporuke
• njegove sposobnosti servisa i podrška koju daje uključujući i sposobnost da
dijeli odgovorno situacije odgovornosti s proizvođačem
U kontekstu osiguranja od odgovornosti za neispravne proizvode te nemogučnošću

sagledavanja skrivene mane ili nedostatka na komponentama proizvoda svi dobavljači
moraju prezentirati svoju policu osiguranja za neispravne proizvode.
INFORMACIJE
8.4.5. Greške u marketingu
Kakvi su propusti mogući vezano uz neispravnu informaciju na proizvodu

Zaključci o pogrešnoj informaciji na proizvodu ovise od toga da li je informacija
marketinška ili tehnička.
Marketinška informacija
Marketinška informacija može biti važna za zahtjev za naknadu štete kako iz ugovora
tako i iz povrede dužnosti pažnje ili s osnove striktne odgovornosti. U ugovoru, kriva
marketinška informacija istaknuta na proizvodu može imati važnost, kao pogrešno
prezentiranje činjenica iz ugovora, odnosno kršenja uvjeta iz ugovora.
Strane iz ugovora imat će zahtjev za naknadu zbog neprezentiranja, ako mogu dokazati da
je relevantna činjenica na proizvodu:
• bila prezentacija materijalnih činjenica

• bila poznata prije sklapanja ugovora s izgledom da sklope ugovor
• bila poznata s naznakom da će mu biti prezentirana
• bila već poznata i potaknula sklapanje ugovora
• bila lažna bez obzira na znanje onih koji ju stvaraju
Tehnička informacija
Odštetni zahtjev na temelju tehničke informacije može biti baziran na temelju

neadekvatnih uputa ili neadekvatnih upozorenja. Prisustvo adekvatne informacije na
proizvodu ipak neće ukloniti ili izmijeniti prvotnu obvezu proizvođača da proizvode
ispravne proizvode.
S bilo koje osnove traženja naknade zbog krive tehničke informacije mora se ustanoviti:
• da li je postojala obveza upozorenja na proizvodu

• da li je prisutna povreda te dužnosti proizvođača
• da li je povreda te dužnosti uzrokovala štetu
• ako je do zahtjeva za naknadu štete došlo zbog nepažnje, da li je
štetnik kriv ili je samo doprinjeo nepažnji
343
S obzirom na postojanje obveze, postoji razlika između zahtjeva za naknadu iz ugovora i
izvan ugovora. Ako postoji ugovorna obveza koja zahtjeva upozorenje na proizvodu neće
biti važno da li je ili nije štetnik (proizvođač) mogao razumnim sredstvima otkriti
opasnost. U nedostatku ugovora ta obveza nije apsolutna iako je ona ipak obveza.
Upravljanje rizikom informacije na proizvodu
Proizvođač mora za svakog korisnika proizvoda ispitati:
• koje informacije o proizvodu moraju doći do korisnika?

• na kojem stupnju aktivnosti?
• iz kojeg izvora?
• i u kojoj formi?
Koja je informacija potrebna na proizvodu?
Kada kupac identificira svoju potrebu i želju koju proizvod treba ispuniti
istražujući mogučnosti i način stjecanja proizvoda on će biti pod utjecajem marketinških
informacija na proizvodu. Iz slučaja “Watson v. Bucley”167možemo vidjeti kako se te
informacije ne smiju kreirati. Apsolutno u niti jednoj formi ne smije se na proizvodu
prizivati opasnost u smislu informacije kao: apsolutno sigurno, apsolutno čisto, bez
popratnih efekata, i potpuno ovisno jedno o drugom sve varijante informacija moraju biti
pažljivo razmotrene. Ravnoteža se mora naći između želje da se proizvod proda i potrebe
za upozorenjem. Tehničke informacije i upozerenja se traže da bi informirale korisnika
kako proizvod koristiti sigurno i u skladu s uputama. One moraju sadržavati sve stupnjeve
korištenja proizvoda, imenom od;
a) otvaranja
b) instaliranja
c) upotrebe
d) servisa i održavanja
e) skladištenja i čuvanja
f) raspolaganja
Razmišljanja o svim stupnjevima korištenja proizvoda mogu nas odvesti do potencijalnih
propusta koji se mogu dogoditi.
Kada se traži adekvatna informacija?
Okolnosti, u kojima općenito postoji obveza upozoravanja su slijedeće:
a) postojanje opasnosti u samom proizvodu

b) da je opasnost jedna od onih koja je poznata proizvođaču
c) da je to jedna o opasnosti koje korisnik nije svijestan bilo zbog znanja koje
se od njega očekuje bilo zbog mogućnosti da se ispita proizvod kako bi se
otkrila opasnost.
Koju formu informacija na proizvodu mora imati?
167
Op.cit. p. 8-61
344
Cilj informacija istaknute na proizvodu je:
a) da obrati pažnju korisnika na nju

b) da utječe na njegovo ponašanje
c) da mu pomogne razumjeti
Sadržaj informacije nije jedini faktor koji se mora postići u ostvarenju cilja.
Lokacija same informacije na proizvodu, dizajn i tekst informacije su kritični faktor od
utjecaja na moguće spriječavanje nezgode.
8.4.6. Transfer rizika od proizvoda s nedostatkom

Rizik može biti smanjen ali ne i eliminiran. Rizik koji preostaje proivođaču mora
biti transferiran drugima ili zadržan. Transferiran može biti putem osiguranja, ugovorom
ili korporativnim strukturama.
OSIGURANJE
Osiguranje kao tehnika dostupno je da pokrije rizik proizvoda s nedostatkom, ali

ne i cijeli rizik, jer su i premije za neke rizike od neispravnih proizvoda preskupe.
Osiguratelji ugovaraju one rizike specificirane u ugovoru o osiguranju, ali ne i sve one
sadržane u uvjetima ugovora između korisnika proizvoda i proizvođača i ostale
neosigurljive rizike odgovornosti proizvođača.U razmatranju premije osiguranja
mjerodavna je operativna ili osigurateljna klauzula po kojoj će osiguratelj naknaditi
proizvođača u slučaju njegove zakonske odgovornosti da plati štete u pogledu slučajne i
iznenadne povrede tijela ili slučajna i iznenadna oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba
zbog neispravnog proizvoda proizvođača. Efekat riječi “slučajan” i “iznenadan”ima
smisao, jer isključuje zlonamjerno namještanje šteta. Oni koji mogu biti umiješani u
namještanje mogu biti nesavjesni zaposlenici proizvođača, ili razne političke grupe izvan
tvrtke. Industrija hrane i pića je posebno osjetljiva na političke grupe izvan tvrtke.
Namještanje neispravnih proizvoda od strane zlonamjernih osoba vrlo često dovodi i do
opoziva proizvoda s tržišta (recall) kako ne bi izazvao veću štetu.Pokriće koje se daje,
daje se za pojedinačno utvrđen posao odnosno proizvod. Promjena u prirodi posla ili
proizvodnje ili njegovu proširenju dovodi do nužne revizije same police osiguranja.
Polica osiguranja se bazira na ponudi za osiguranje i izvješčima osiguranika. U
ovom poslu osiguranja posebno je bitno da osiguranik pruži osiguratelju sve bitne
činjenice o riziku, a koje mogu biti od utjecaja na donošenje odluke o osiguranju. Polica
osiguranja najčešće ima i svoje geografske limite. Pokriće za USA i Kanadu vrlo je teško
dobiti ili je vrlo skupo. Razlozi leže u zakonodavnom sistemu USA-a gdje je odgovornost
poslodavca prebačena na odgovornost proizvođača odnosno na odgovornost za neispravne
proizvode.168 Drugim riječima nema odgovornosti poslodavca u klasičnom smislu, kao što
to pokazuje europska ili hrvatska osigurateljna praksa, već se sve štete koje su inače
primjerene odgovornosti poslodavca, prebacuju na odgovornost proizvođača. Štete koje
nastanu na stvarima osiguranika zbog neispravnog proizvoda su isključene iz osiguranja
jer su predmet drugih vrsta osiguranja.Polica je uobičajeno ograničena na odgovornost za
proizvode isporučene u određenom geografskom prostoru, kao što je, recimo, Francuska.
Za neke proizvode može proći jako puno vremena od distribucije do povrede zbog koje se
168
Vidi – I,II,III Kriza u osiguranju od odgovornosti u USA u naslovu “Odgovornost poslodavatelja” ovog
poglavlja točka 8.6.3. str 366 .
345
pokreće odštetni zahtjev.Uobičajena je praksa da polica osiguranja daje pokriće za
vrijeme trajanja police osiguranja169,bez obzira kada je šteta nastala, pa i onda ako su
proizvodi bili distribuirani ili proizvedeni prije nego je polica stupila na snagu. Ako do
saznanja o šteti dođe nakon isteka police osiguranja, ona ne daje pokriće bez obzira da li
se štetni događaj dogodio unutar trajanja (važenja police) osiguranja.Radi se o policama
izdanim na “Claimas made”170 osnovi, koja se primjenjuje za štete prijavljene za vrijeme
važenja police osiguranja, neovisno od toga kada je povreda ili oštećenje nastalo. Ova
klauzula oslobađa osiguratelja od kasnijih šteta nakon isteka osiguranja i omogučuje mu
kontrolu šteta. Uz prijepore vezane uz tu klauzulu koji se vode u domaćim osigurateljnim
krugovima, te odredbi ZOO171-u, a prvenstveno se misli na pravo o naknadi štete koje
zastarijeva tri godine nakon saznanja o nastanku štete ova klauzula u tom smislu nije
usklađena sa ZOO-om i može imati svoju primjenu samo u odnosima osiguratelja i
reosiguratelja. U odnosima osiguratelj – osiguranik prema hrvatskom ZOO-u primjenjuje
se klauzula “Lossess occuring basis”172ili klauzula na temelju toga kada je šteta nastala, a
ne kada je prijavljena.
Nadalje, u ovom osiguranju od odgovornosti uvijek postoji agregatni limit za bilo
koji period osiguranja. To predstavlja maximalnu obvezu osiguratelja neovisno od
ukupnog broje prijavljenih šteta. Sve police osiguranja od odgovornost za neispravne
proizvode imaju i svoja isključenja iz osiguranja. Štete uobičajeno pokrivene drugim
vrstama osiguranja, kao materijalne štete na stvarima osiguranika nisu pokrivene
osiguranjem. Odgovornost iz posjedovanja, i profesionalne odgovornosti su isključene iz
osiguranja. Ako se rizik osiguratelja povećava ugovorima osiguranika s kojima se on
odriče od prava da potražuje naknadu od recimo, podizvođača ili preuzima na sebe veće
obveze u odnosu na kupce nego što je zakonom predviđeno, takav dodatni rizik obično
nije pokriven osiguranjem. Direktne financijske posljedice koje proizlaze iz povreda ili
oštećenja ili uništenja stvari trećih osoba pokrivene su osiguranjem, ali odštetni zahtjevi
za čisto ekonomsku štetu koja proizlazi zbog neispravnog proizvoda nije pokrivena
osiguranjem. Dodatno se pokriće može ugovoriti i za ovakvo pokriće (extensions) kao i za
ugovornu odgovornost te troškova zamjene ili popravljanja neispravnosti na proizvodu.U
pokriće se dodatno mogu ugovoriti i neki troškovi povlaćenja proizvoda s tržišta zbog
njihovog nedostatka. Spoznaja o tome što je pokriveno osiguranjem od odgovornosti za
neispravne proizvode je bitna za one koji upravljaju tim rizikom (risk menadžers,
underwriters), čak i onda kada su detalji o riziku dostavljeni objema stranama. Ta
spoznaja mora se bazirati na slijedećim odgovorima:
a) da li je proizvođač ugovarateljima osiguranja dao točne podatke o vrsti

proizvodnje, prošlim štetama, poznate rizike od proizvoda i sve ostale
materijalne činjenice koje mogu biti od utjecaja na odluku o preuzimanju
rizika u osiguranje?
b) da li može doći do štete koja pada van perioda pokrića?
c) da li je agregatni limit dovoljan? Pitanje je posebno važno za proizvođače
proizvoda koji mogu imati veliki broj šteta u malom vremenskom periodu
d) da li je adekvatno geografsko pokriće?
e) da li su nedostaci zbog dizajna ili nedostatka u informacijama isključeni iz
pokrića?
169
Conf.Klobučar Drago „Claims made ili Losess occuring basis“, Časopis, Osiguranje, Croatia osiguranje
d.d. 2003. br 6.
170
Na temelju prijavljene štete osiguratelju
171
ZOO,čl.234.
172
Na temelju nastalog štetnog događaja
346
f) da li osiguranik ima ugovorne odnose s drugima koje ne ulaze u svrhu
pokrića police osiguranja?
g) do kojeg su iznosa pokriveni čisto financijski gubitci?
h) do kojeg su nivoa štete povezane s popravljanjem, zamjenom ili
opozivanjem proizvoda pokrivene osiguranjem?
i) da li je proizvođač izložen namjernom izazivanju nedostatka na proizvodu
i da li je osiguranje moguće?
Promjene okolnosti proizvodnje i osigurateljnog pokrića trebaju biti pod stalnim

nadzorom .
Uvjeti iz ugovora kao metoda transfera rizika za odgovornost od neispravnih

proizvoda.
Prema EU Direktivi173 i ZOO-a 174 više od jedne osobe mogu se smatrati

odgovornoma za nastalu štetu.U svakom slučaju, u Direktivi ne postoji odredba koja bi
spriječavala učesnike posla u reguliranju njihove međusobne proporcionalne odgovornosti
za rizike neispravnog proizvoda ugovorom. Ugovori i uvjeti tih ugovora koje oni
međusobno sklapaju u poslovima proizvodnje, distribucije, servisiranja i direktne prodaje,
su ujedno i metoda transfera rizika u dijelu ili cijelosti na druge.Proizvođač sirovine ili
komponente koja će biti inkorporirana u finalni proizvod može tražiti da se limitira ili
ograniči njegova odgovornost prema proizvođaču finalnog proizvoda u slučaju odštetnog
zahtjeva za neispravan proizvod, ili čak traže da finalni proizvođač naknadi štetu umjesto
njega ukoliko se utvrdi njegova odgovornost prema trećim osobama.Vrlo često stupanj
rizika koji proizlazi iz komponente inkorporirane u proizvod je neproporcionalan u
odnosu na vrijednost ugrađene komponente, kao što su recimo dijelovi za velika
industrijska postrojenja ili automobilski dijelovi, i dobavljači komponenti ili dijelova
mogu potpuno legitimno pokušati da se ograniči maximalni iznos odštetnog zahtjeva od
strane proizvođača finalnog proizvoda gledajući višestruko manju vrijednost komponente
u odnosu na finalni proizvod. Finalni proizvođači u isto vrijeme traže punu naknadu za
bilo koju štetu, odštetni zahtjev odgovornost, kaznu i trošak koji će oni imati ukoliko se
sirovina ili komponenta pokažu da imaju nedostatak.Oni isto tako mogu tražiti od
dobavljača sirovina da imaju adekvatno osiguranje i da mu omoguće slobodan pristup
svim informacijama i zapisima u slučaju štetnog događaja.
Korporativne strukture kao metoda transfera rizika od odgovornosti za

neispravne proizvode
To je još jedan oblik transfera rizika, a sastoji se u tome da se dio posla koji može
biti posebno povezan s određenim rizikom dodjeljuje tvrtki unutar grupe tvrtki. Koliko
god rezervi mogli imati u pogledu ovakve odluke tvrtke u tome nema ništa nezakonitog.
Korporativna struktura na taj način osigurava da buduće zakonske obveze temeljem
odgovornosti za rizik odgovornosti za neispravne proizvode pada na samo jedan dio
njihove korporativne strukture i ne ugrožava poslovanje ostalih članica grupe..
Zadržavanje rizika odgovornosti za neispravne proizvode
173
William C. Hoffman, Susanne Hill – Arninig, Guide to Product liability in Europe, Kluver Low and
Taxation Publishers Deventer – Boston, 1994, p.133
174
ZOO, čl.1076, čl.1077
347
Postoje situacije gdje i unatoč odgovarajućeg osiguranja od odgovornosti za
neispravne proizvode postoji višak rizika kojeg će osiguranik nositi samostalno na svoj
teret u slučaju nastale štete.Osiguranje za neke vrste rizika od neispravnih proizvoda ne
mogu se ugovoriti ili su jednostavno neekonomična. Velike tvrtke mogu osnovati kaptiv
tvrtke u tzv."poreznim rajevima”, kao što su Chanel Islands, Bermuda, Cayman Islands i
raširiti rizik putem reosiguranja.Proizvođači koji imaju osnovane kaptiv tvrtke mogu uz to
zatražiti pokriće od komercijalnih reosiguratelja za katastrofalne rizike.
Isto tako,proizvođači mogu osnovati krizne fondove ili ti fondovi mogu biti skupni za
skupine sličnih proizvođača.
8.4.7. Povlaćenje neispravnih proizvoda s tržišta i osiguranje (Product recall

system)
Elementi “product recoll” sistema
Ukoliko proizvod ima sposobnost da izazove povrede, može doći do okolnosti

koje zahtjevaju poduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se umanjio rizik izazivanja
povreda. Nevjerojatno je, da jednom, kada je proizvod izvan kontrole proizvođača da i
najveća pažnja posvećena proizvodu neće eliminirati ovaj rizik u potpunosti.
Cilj
Osnovni cilj sistema povlačenja proizvoda je da ispravno ocjeni okolnosti koje

mogu uzrokovati potencijalnu povredu zbog proizvoda, smanjiti povrede koliko je god to
moguće poduzimanjem korektivnih aktivnosti na proizvodu i vidjeti koji su to troškovi
popravka.Virtualono je nezamislivo da ovi ciljevi mogu biti postignuti bez detaljnog i
pažljivo razmotrenog elaborata koji regulira takve situacije. On mora uključivati analizu
police osiguranja, kriterije za donošenje odluka, liste kontakata, sredstva koja će se
uključivati u taj proces i dokumentaciju. Potrošači nisu jedini koji mogu biti oštećeni u
procesu povlačenja proizvoda, već i zaposlenici i dioničari proizvođača neispravnog
proizvoda, koji imaju pravo očekivati da njihove investicije i poslovi ne budu ugroženi
zbog loše vođenog posla povlačenja proizvoda.U svakom slučaju mora biti utemeljena
multidisciplinarna komisija za povlačenje proizvoda, koja djeluje prema dobivenim
informacijama o opasnosti proizvoda, koordinira aktivnosti i informacije, utvrđuje temelje
za donošenje ispravnih odluka i donosi plan povlačenja proizvoda. Utjecaj na odluku o
povlačenju potencijalno opasnog proizvoda imaju mnogi faktori: savjetnici za odnose s
javnošću isticat će potrebu za poštenjem, odvjetnici će govoriti protiv stavova tvrtke koji
mogu voditi do priznanja odgovornosti, marketing će gledati više na zaštitu branda i
imagea tvrtke i proizvoda, financijski menadžeri kalkulirati će troškove itd.
Informacije
Uspješan proces povlačenja neispravnog proizvoda s tržišta ovisi od efikasnog

primanja, procesiranja i tumačenja informacija o proizvodu s nedostatkom. Dojavljeni
incidenti ne čine sami za sebe informaciju koja je odlučujuča da li ili ne povući proizvod
sa tržišta.Nezgoda koja uključuje neispravni proizvod, pritužba, nedostatak nađen putem
inspekcije ili zabrinjavajući izvještaji servisera su samo signali da se nešto dešava.Takvi
signali traže inerpretaciju prije nego konačno postanu meritorne informacije.Uzrok
nezgode s proizvodom može biti vrlo raznolik, reklamacija na proizvodu može biti
neopravdana, nedostatak se može pripisati dizajnu ili proizvodnji, uzrok može biti jedan
348
od širokog broja problema, a nedostatak može biti i nejasan. Ono što je jasno jeste da
jednom kada se prvi signal o problemu s proizvodom dobije, to istovremeno znači da se
nešto mora poduzeti. Mora se mobilizirti potrebno osoblje angažirano na proizvodu koje
će primljene informacije analizirati kako bi se poduzele odgovarajuće mjere.
Primjer jednog takvog signala koji je doveo do povlaćenja proizvoda možemo

vidjeti na izvještaju o električnom udaru do kojeg je došlo korištenjem Nova “ Fritex”
električnom pržilicom krumpira (friteza) u Belgiji.175 Uzrok je vrlo brzo pronađen u novoj
plastičnoj komponenti friteze koja je zamijenila metalnu.Takav zaključak se može učiniti
donekle i nejasnim. Do nezgode sa strujom može doći zbog greške korisnika ili
neispravnog spajanja na struju što nema veze sa samim proizvodom. Stanje Belgijskog
sustava spajanja domačinstva na električnu mrežu u to je vrijeme bilo prilično primitivno
gledajući međunarodne standarde. Jednom kada je uzrok nezgode utvrđen, još uvijek je
ostaje nepoznato da li je neispravna samo serija proizvoda ili je uzrok u dizajnu. Dio
proizvoda koji je pronađen kao neispravan tvrtka mora ispitati, da li je neipravan dio bio
sklon neispravnosti u određenom vremenu korištenja koje je progresivno pojačavalo rizik
nastanka nezgode sa strujom.
Analiza rizika
Elementi za diskusiju u analizi rizika povlačenja proizvoda su:
(a) da li su na proizvodu prisutni uvjeti koji mogu uzrokovati povredu

(b) kakva je vjerojatnost nastaka povrede i da li one mogu biti ozbiljne
Analiza rizika je vježba predviđanja kako za osiguranika tako i osiguratelja, a

mora dati i odgovor na pitanje kakve će biti posljedice različitih akcija koje osiguranik
može poduzeti. Neispravnost proizvoda mora biti locirana na dizajn, proizvodnju ili
informaciju i lokacija neispravnosti će imati najveći utjecaj na troškove.Ozbiljnost
povreda zbog neispravnog proizvoda može biti stupnjevana (sliding scale). Jedan od
faktora koji utječe na vjerojatnost povrede jeste broj neispravnih proizvoda koji su
prodani.Ako proizvod može uzrokovati smrt ili ozbiljne povrede, proizvođačeva je
odgovornost vrlo visoka.Slijedeći stupanj mogu biti manje povrede i manje materijalne
štete. Tvrtka može započeti proces povlačenja proizvoda kada nema rizika za treće osobe
korisnike proizvoda, ali je ugrožen njihov image i brand, kao što se to dogodilo na slučaju
Perrier176 mineralne vode u kojoj je pronađeno više benzena nego što se preporučuje iako
to nije predstavljalo opasnost za korisnike. Kako je image kompanije bio baziran na
čistoči vode svojih proizvoda tvrtka je odlučila da nema druge opcije osim povuči svoje
proizvode iz prodaje. Proizvod može biti povučen iz distribucije i prodaje bez
objavljivanja u medijima kada je taj proizvod još pod kontrolom proizvođača. Jedna od
prvih odluka proizvođača, nakon što je proizvod s nedostatkom utvrđen, jeste da li
zaustaviti proizvodnju ili ne.
8.4.8. Osiguranje povlačenja proizvoda s tržišta
Odluka o povlačenju proizvoda
175
Op.cit, p. 200
176
Op.cit, p. 189
349
Niti jedna tvrtka ne može donjeti odluku o povlačenju neispravnih proizvoda bez
analize troškova takvih odluka. Osiguranje može pokriti neke od troškova povlačenja
proizvoda, ali ne i sve troškove. Direktni troškovi koji se uobičajeno pokrivaju
osiguranjem uključuju troškove oglašavanja (radio, televizija, novine), troškove
transporta i skladištenja, laboratorijska testiranja, gubitak inventara, profesionalni
savjeti i drugi troškovi akcija koji se poduzimaju u postupku povlačenja proizvoda.
Nisu pokriveni troškovi samog proizvoda s nadostatkom. Indirektni troškovi povlačenja
proizvoda s tržišta posebno se ugovaraju za osiguranje i predmet su preciznih kalkulacija.
Oni uključuju troškove gubitka prihoda, gubitka tržišnog udjela i smanjenja vrijednosti
branda. Jednom kada je odluka o povlačenju donešena i kada je data obavijest u javnost o
povlačenju proizvoda smatra se da je to točka s koje nema povratka.Od same obavijesti
odaslane u javnost ovisi uspješnost povlačenja proizvoda, širina i način na koji se posao
povlačenja provodi. Svrha objavljivanja je informiranje korisnika o proizvodu i
proizvođač mora razmotriti sadržaj informacije, formu i način na koji je šalje da bude
dostupna svim korisnicima. Korisnici proizvoda s nedostatkom najmanje što moraju
znati jeste:
a) koji proizvod ima nedostatak?

b) kakva opasnost je prisutna?
c) koji su osnovno koraci kako bi se ta opasnost izbjegla?
d) koje su posljedice ne pridržavanja obavijesti?
e) koga treba kontaktirati i kako?
f) što može korisnik sam poduzeti?
g) što treba činiti s takvim proizvodom?
h) kakva se naknada nudi za takav proizvod?
i) kako se može doći do dopunskih informacija?
Izbor metode komunikacije ovisi od individualnih prilika, kao što su vrsta

proizvoda s nedostatkom, priroda i ozbiljnost rizika. Što je više neispravan proizvod
distribuiran kroz različite kanale prodaje, to će skuplji i manje efikasan biti proces
povlačenja proizvoda. Što je više ovakvih proizvoda u rukama krajnjih korisnika to će
manji biti uspjeh povlačenja proizvoda. Ako se neispravan proizvod nalazi već kod
krajnjeg korisnika, a rizik koji je u proizvodu vrlo visok, medijska kampanja mora biti
izrazito jaka. Šteta za image tvrtke je vrlo visoka i može dulje potrajati, a razmatranja
moraju ići u smjeru spašavanja onoga što se spasiti može u smislu pozivanja na javnu
odgovornost na koju tvrtka ukazuje, izbjegavajući prihvaćanje odgovornosti i izražavanja
zahvalnosti lojalnim kupcima na njihovoj podršci. I za najjaču javnu kampanju
obaviješćivanja kupaca, gotovo je sigurno, da neće dospjeti do svih njih. Ako se radi o
povlačenju s tržišta motornih vozila, što nije rijetkost zbog korištenja lošeg materijala,
komponenti, zbog velikog broja proizvođača dijelova uključenih u proces proizvodnje
vozila, registar vozila za servisiranje i spiskovi kupaca su od vitalne važnosti kako bi
informacija o neispravnosti na vozilu došla do svakog kupca (fax, telefon, telex ili osobni
posjet).
Donošenje odluke o završetku kampanje povrata neispravnog proizvoda
Odluka o završetku kampanje povrata neispravnih proizvoda, kao i za početak

kampanje donosi se u vrhu nanagementa svake tvrtke. Odluka se bazira na temelju
procjene preostalog rizika, efikasnosti cijele kampanje, vjerojatnosti značajnijih budućih
povlaćenja i troškova. Ako su se povlačenjem teoretski povukli svi neispravni proizvodi
350
mora se razmotriti i donijeti odluka o redizajnu proizvoda koji bi se trebao razlikovati od
onog povučenog iz prodaje.U spomenutom slučaju vode “Perrier” nova se voda počela
prodavati u potpuno drugačijoj boci, nakon što su povučeni svi proizvodi s tržišta.
ZAKLJUČAK
Kao što smo uvodno spomenuli product risk management je proces upravljanja
rizikom od neispravnih proizvoda. Koliko je ovaj proces bitan za proizvođače isto toliko
je bitan i za osiguratelje, iako oni ne pokrivaju sve štete s osnova odgovornosti za
neispravne proizvoda. Predviđanja mogućih scenaria štetnih događaja ključno je za
donošenje odluke o osiguranju općenito ili izbora nekih drugih tehnika za rješavanje
problema izloženosti štetnim događajima, s time što je struktura i priroda proizvoda
odlučujuća za izbor odgovarajuće tehnike za rješenje problema izloženosti. Njegovo
korištenje i upotreba, sveopća globalizacija, plasman proizvoda na veliki broj zemalja s
različitim zakonodavnim sustavima, analizu izloženosti čini još kompliciranijom i
potrebnijom. Glavninu tereta rizika od odgovornosti za neispravne proizvode nose
proizvođači, a to je trošak gubitak samog proizvoda te štete prema trečim osobama, kao
posljedica neispravnog proizvoda uključujući gubitak imagea tvrtke, branda i razne kazne,
te penali prema zakonskim odredbama pojedinih država zbog prodaje opasnih proizvoda
štetnih za ljude i okolinu. Product risk management je s te osnove najbitniji za
proizvođača proizvoda jer mora analizirati njihovu izloženost štetama iz tri osnove;
- iz ugovorne odgovornosti
- iz izvanugovorne odgovornosti
- temeljem kaznenih propisa
Osiguranje se ovdje pojavljuje samo, kao jedna od tehnika za rješavanje problema

izloženosti koje pokriva samo neke od opasnosti ili odgovornosti od neispravnog
proizvoda. Ako je procjena risk menadžera da će glavna izloženost biti temeljem
izvanugovorne odgovornosti ili postoji velika vjerojatnost povrede ljudi osiguranje će
sigurno biti najefikasnija tehnika za rješenje takve izloženosti.Ostaje činjenica da niti uz
sto posto kontrole proizvođači ne mogu izbjeći mogućnosti nastanka štetenog događaja.
Do neispravnosti dolazi zbog grešaka u dizajnu, proizvodnji i marketingu.Najsloženije su
neispravnosti u dizajnu jer se vrlo teško otkrivaju, a kada se jednom utvrdi uzrok vrlo je
velika vjerojatnost da se već desila velika serija šteta o čemu saznanje oštećenici dobivaju
nakon što se definitivno utvrdio uzrok. Do grešaka u dizajnu dolazi zbog upotrebe
neadekvatnog materijala, greške u komponenti, urođene greške. Neispravnosti u
proizvodnji se najlakše otkrivaju jednostavnom usporedbom ispravnog i neispravnog
proizvoda.Do grešaka u proizvodnji dolazi zbog nečistoće bilo koje vrste, neispravnih
materijala, neispravnog skupljanja, podešavanja i usklađivanja.
U marketingu (informiranju) dolazi do grešaka u marketinškim i tehničkim
informacijama. Shodno direktivi EU o proizvodima s nedostatkom, Zakona o zaštiti
potrošača, Nacionalnog programa zaštite potrošača,177 ZOO-a te drugim zakonskim
propisima o sigurnosti proizvoda koji se prodaju na tržištu i drugim zakonima koji
reguliraju promet i trgovinu proizvoda i usluga, doista postoji široka zakonska osnova za
odgovornost proizvođača neispravnih proizvoda te svih onih uključenih u daljnju
distribuciju i prodaju proizvoda. Osim direktne štete gubitka proizvoda, štete prema
trećim osobama zbog mogučnosti raznih povreda i oštećenja stvari proizvođači su
177
N.N. br.31/05
351
izloženi i indirektnim štetama, kao gubitak tržišta, gubitka dobiti, imagea tvrtke te
troškovima povlačenja proizvoda s tržišta. Metode upravljanja ovim rizikom su različite
od isključivog korištenja osiguranja za pojedine proizvode, transfera rizika na druge
učesnike u procesu proizvodnje i distribucije proizvoda ugovorom, interne strukture
tvrtke ili nošenja rizika na vlastiti teret.Za donošenje bilo kakve odluke o tome risk
management mora doći do spoznaje o izloženosti i moguće scenarije potencijalnih šteta.
Osiguranje kao tehnika ipak može za rješenje problema izloženosti ograničiti svoje
potencijalne obveze prema proizvođaču ugovaranjem godišnjih limita, odbitne franšize,
isključenjima pojedinih rizika ili odgovornosti, područja zemalja u kojima polica ima
svoje važenje itd. Sve to ipak ne umanjuje i njegovu obvezu analize i procjene rizika.
Nedostatak risk menadžera, nedovoljna spoznaja o mogućnostima proizvoda, neadekvatan
quality management proizvođača, stavljaju osiguratelje u funkciju risk menadžera što
poslove na sklapanju ovog osiguranja čine još složenijima.Pri preuzimanju ovih rizika
u osiguranje ugovaratelji osiguranja moraju imati spoznaje o riziku najmanje kao i
osiguranici. Postojeća organiziranost hrvatskih tvrtki najčešće ih dovodi u situaciju da
oni svoje probleme izloženosti ovom riziku rješavaju osiguranjem kako bi zadovoljili
uvjete koji se pred njihove proizvode postavljaju od strane zakona, ili uvoznika tog
proizvoda na treća tržišta. Osiguratelji, s druge strane, moraju se postaviti u ulogu risk
menadžera proizvođača proizvoda, distributera ili bilo koga drugog involviranog u
određeni proizvod, što njihovo poslovanje dodatno otežava.
Trenutačna situacija govori da, nema spoznaje kod osiguranika o potencijalno
velikoj izloženosti ovom riziku, zbog nedostatka analize svoje izloženosti pa i sklapanju
ugovora o osiguranju pristupaju s rezervom.Vjerojatnije je da će sve one, uključene u
lanac proizvodnje i distribucije proizvoda, te osiguranja istih jedna velika šteta ili prisila
plaćanja velikih premija natjerati na angažiranje vlastitih risk menadžera.
8.5. KLAUZULE U OSIGURANJU OD ODGOVORNOSTI
Odgovori koje dobivate u ovom naslovu su:
o Zašto su uvedene klauzule ove vrste?

o Koje su posljedice uvođenja claims made klauzule na proces
prijave i naknade šteta?
o Zbog čega su one interesantne samo u osiguranju od
odgovornosti?( prvenstveno product liability)
o Što se dešava s promjenom osiguratelja nakon određenog
razdoblja osiguranja?,
o Kakav je njihov utjecaj s obzirom na odredbe ZOO koje govore o
pravu osiguranika na naknadu štete i zastari potraživanja?
o Da li one mogu imati svoju primjenu samo u međusobnim
odnosima osiguratelja i reosiguratelja?
″CLAIMS MADE ILI LOSSES OCCURRING″?
Osiguratelji i reosiguratelji vrlo su zabrinuti rezultatima koje ostvaruju u skupini

osiguranja od odgovornosti. Prvenstveno se to odnosi na štete koje još godinama pristižu
na naplatu nakon što su police osiguranja istekle ili izgubile svoju valjanost. U osiguranju
raznih vrsta odgovornosti te su štete poznate kao štete s tzv. ″dugim repom″ (long tail
claims). O čemu se ovdje u stvari radi? Jedan od bitnih elemenata svakog ugovora o
352
osiguranju je period trajanja osiguranja koji najčešće traje jednu kalendarsku godinu.
Shodno tome i štetni događaj koji postaje odštetni zahtjev protiv osiguranika u osiguranju
od odgovorosti mora se desiti za vrijeme trajanja osiguranja da bi šteta bila plativa. Takva
je polica osiguranja ugovorena na bazi nastalog štetnog događaja unutar trajanja
osiguranja ili ″lossis occurring basis″178 za razliku od polica ugovorenih na bazi
prijavljenih šteta ″claims made basis″179 , a što znači da šteta mora biti prijavljena unutar
trajanja police osiguranja bez obzira kada je nastala. U većini ostalih vrsta osiguranja to
ne predstavla neki poseban problem osim u osiguranju od odgovornosti, gdje se isto tako
štete događaju unutar kalendarske godine, ali za dio tih štete se ne zna da su se dogodile.
Saznanje o nastaloj šteti u tekćoj godini osiguranja više puta nemaju ni osiguranici,
niti osiguratelji, a ni oštećenici. Da bi se na neki način zaštitili od budućih šteta koje su
se dogodile u osigurateljnom razdoblju, reosiguratelji prvenstveno, a i osiguratelji,
pribjegli su ugovaranju osiguranja od odgovornosti uz «claims made klauzulu» koja im
daje određenu kontrolu nad nastalim štetnim događajima odnosno postignutim rezultatima
unutar određene godine osiguranja. U biti oni ovom klauzulom isključuju u potpunosti
svoju obvezu naknade za sve štete koje su se dogodile unutar trajanja osiguranja, a koje
nisu prijavljene unutar istog razdoblja. Sve prisutnija upotreba ove klauzule u osiguranju
od odgovornosti pogotovo od strane reosiguratelja, ima neposredni utjecaj i na proces
ugovaranja osiguranja od odgovornosti i nameće nam potrebu da odgovorimo na neka
pitanja jer su ona restriktivna i u funkciji zaštite reosiguratelja od budućih odštetnih
zahtjeva. Veliko je pitanje da li ona zaštićuje i osiguratelje? Ono što nas prvenstveno
interesira je da odgovorimo na gore postavljena pitanja. Kako je značenje ovih klauzula
vrlo često nerazumljivo, odnosno dolazi do krivog tumačenja nadamo se da će čitaocima
ilustracija slijedećeg primjera biti od koristi.
8.5.1. Primjer police ugovorene uz «losses occurring «klauzulu
Pretpostavimo da je naš osiguranik izvođač građevinskih radova koji je ugradio

neispravan dio koji je uzrokovao materijalnu štetu ili povredu više osoba. U cilju što bolje
ilustracije značenja klauzula o kojima govorimo nećemo ulaziti u detalje štete, bitno je da
znamo da se radi o šteti s osnova odgovornosti.
Godina završetka Štetni događaj Treća osoba otkriva Šteta je prijavljena
građevinskih počinje uzrokovati da je pretrpila štetu osiguratelju
radova štetu
A B C D
Godine Osiguranja
U našem primjeru izvođač radova je imao ugovorenu policu osiguranja kod istog
osiguratelja za sve četri godine osiguranja uz „losses occurring” klauzulu. Radovi su
završeni u prvoj godini osiguranja, šteta se počela ostvarivati u drugoj (B) godini, ali ju je
oštećeni otkrio tek treće (C) godine, a prijavio osiguratelju tek četvrte ( D ) godine. Iako je
pogreška u izvođenju radova zbog nepažnje bila učinjena u prvoj godini, a šteta otkrivena
178
Na osnovi nastalog štetnog događaja- šteta je plativa , ako je nastala za vrijeme trajanja police osiguranja
bez obzira što je ona prijavljena nakon isteka police osiguranje.
179
Na osnovi prijavljenog štetnog događaja – šteta je plativa samo, ako je prijavljena unutar trajanja police
osiguranje bez obzira kada je nastala.
353
u trećoj godini šteta će biti obrađena kao šteta nastala u godini osiguranja B, jer je u toj
godini štetni događaj uzrokovao štetu i šteta se u stvari dogodila u drugoj godini
osiguranja. To u svakom slučaju neće napraviti nikakve probleme s obzirom da je
postojao kontinuitet u osiguranju kod istog osiguratelja. Međutim do problema može doći
ukoliko je osiguranik promijenio osiguratelja i bez obzira što je polica dogovorena uz istu
klauzulu. Može se desiti da je vrlo teško utvrditi da li se šteta dogodila u godini B ili C.
8.5.2. Polica ugovorena uz « claims made « klauzulu
Ako je, naprotiv, polica osiguranja ugovorena uz « claims made « klauzulu kroz
sve četri godine trajanja osiguranja nastala šteta iz gore navedenog primjera biti će šteta
za četvrtu (D) godinu osiguranja, znači godinu u kojoj je šteta prijavljena osiguratelju.
Ovo je primjer u kojemu ne bi smjelo doći do nesporazuma oko prava na naknadu štete,
jer postoji kontinuitet osiguranja i šteta nije upitna, neovisno od toga koja je klauzula
ugovorena u polici osiguranja. Inozemna iskustva i praksa nam govore da, recimo,
osiguratelji u UK, uglavnom izdaju police osiguranja od odgovornosti na bazi nastalog
štetnog događaja unutar trajanja police osiguranja ili « losses occurring basis».180 Na isti
način police osiguranja izdaju i osiguratelji u Hrvatskoj, međutim police osiguranja od
odgovornosti koje se plasiraju u reosiguranje na fakultativnoj osnovi gotovo sve bez
izuzetka sadrže klauzulu «Claims made», što u našem zakonodavnom okruženju može
izazvati niz problema u pogledu prava na naknadu štete oštećeniku odnosu osporavanju
prava na nadoknadu od strane reosiguratelja, ukoliko šteta nije prijavljena unutar trajanja
osiguranja. To ističemo iz razloga što osiguratelj ili reosiguratelj ne mora obnoviti ugovor
o osiguranju ili reosiguranju s obzirom da su ugovori o osiguranju od odgovornosti
uglavnom jednogodišnji, a nakon raskida ugovora oštećeni ne može ostvariti pravo na
nadoknadu bez obzira što se šteta dogodila unutar trajanja osiguranja, jer on tu istu štetu
nije mogao prijaviti unutar važenja police osiguranja iz jednostavnog razloga što za nju
nije znao. Ako promatramo odredbe ZOO-a koji govore o pravu na naknadu štete181 i
zastari potraživanja osiguranika182, tada je ova klauzula u suprotnosti s ovim
odredbama zakona. S obzirom da su navedene odredbe ZOO-a kogentne prirode
osiguratelji bi mogli biti suočeni s vrlo ozbiljnim problemima. Problem možemo postaviti
i na drugi način; u relacijama ugovornih odnosa osiguratelja i osiguranika, gdje osiguratelj
ne osporava pravo na nadoknadu štete oštećenika od osiguranika, ali mu osporava pravo
na naknadu iz police osiguranja koja ima svoje jasne odredbe da, ukoliko šteta nije
prijavljena za vrijeme trajanja osiguranja oštećeni ne ostvaruje svoja prava po
polici osiguranja od odgovornosti već direktno od osiguranika odnosno onog koji je
tu štetu uzrokovao.
Klauzula «claims made« je alternativna klauzula koja ni u UK nema širu primjenu
Međutim postoje situacije u kojima postoji značajnija vremenska razlika između vremena
nastanka štetnog događaja i početka manifestacije same štete ili povrede kao što iz našeg
primjera možemo vidjeti. To je uzrokovalo okretanje ovoj alternativnoj klauzuli. Ovakve
vremenske razlike dešavaju se u slučajevima raznih industrijskih bolesti, kao azbestoza
180
J.P.P.Shaw, Claims and public liability Policies, The chartered Institute of Loss adjusters, Croner
publication London 1994, p.31.
181
ZOO ,čl. 917 st. 2 , čl. 926 ,
182
Članak 34.st (1) Općih uvjeta za osiguranje Croatia osiguranje d.d. -potraživanja ugovaratelja osiguranje
odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranje sklopljenih po ovim uvjetima zastarijevaju za tri godine ,
računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je potraživanje nastalo. St (2) – ako
zainteresirana osoba dokaže da do dana odreženog u prethodnom stavku nije znala da se osigurani slučaj
dogodio, zastarijevanje počinje dana kad je za to saznala , s time da u svakom slućaju potraživanja
zastarijeva za pet godina od dana određenog u prethodnom stavku.
354
ili gluhoća, a koje su bile predmeti velikih sporova po policama osiguranja od
odgovornosti. Police osiguranja od odgovornosti koje se izdaju u hrvatskoj iskljućuju
pokriće za razna profesionalna oboljenja i s te strane ta klauzula nije potrebna, ukoliko su
profesionalna oboljenja bila uzrok uvođenja ove klauzule u svijetu. »Claims made» police
u svijetu su bile uvedene da daju pokriće za sve štete koje su prijavljene unutar trajanja
osiguranja bez obzira kada su se desile.
U mnogim slučajevima šteta s osnova odgovornosti, većina se šteta prijavi unutar
trajanja osiguranja ili kratko vrijeme nakon njenog isteka, a u našem primjeru u oba
slučaja polica osiguranja pokriti će nastali štetni događaj. Do problema dolazi ukoliko
unutar trajanja osiguranja od četri godine osiguranik mijenja klauzule iz claims made u
losses occurring i obrnuto.
Ako imamo situaciju da je osiguranikova nepažnja uzrokovala štetu u (A) godini s
ugovorenom policom na bazi prijavljenog štetnog događaja (claims made), o ćemu
osiguranik nema saznanja, a štetu prijavljuje u godini B po polici ugovorenoj na bazi
nastalog štetnog događaja (losses occurring), neće imati pravo na naknadu štete niti po
polici za prvu(A) godinu osiguranja niti po polici za drugu (B) godinu osiguranja.
Ukoliko imamo prijavljenu štetu u periodu (D), koji je ugovoren uz losses occurring
klauzulu i to iz prethodnih perioda A, B, ili C osiguranik nema pravu na naknadu
ukoliko su prethodni periodi ugovoreni na bazi „claims made“ klauzule.
Treba upamtiti da, izraz «claims made« znači štetu prijavljenu osiguraniku, a ne
štetu prijavljenu po polici osiguranja, iako ova točka postaje aktuelna tek ukoliko se
osiguranik ne pridržava odredbi uvjeta za osiguranje o prijavi nastalog štetnog
događaja osiguratelju.
Svoju najširu primjenu “claims made” kauzula našla je u osiguranju od
odgovornosti za proizvode s nedostatkom (Product liability Insurance) gdje su gotovo svi
reosiguratelji napustili standardnu “losses occurrring” klauzulu iz vrlo jednostavnog
razloga što su htijeli imati punu kontrolu svojih potencijalnih obveza po polici nakon
njenog isteka.183 Uzmimo na primjer farmaceutsku tvrtku koja proizvodi i distribuira
lijekove od recimo 1950 g. do 1975 g. U 1975 g. započele su pristizati različite
informacije o štetnom djelovanju lijeka i nedugo nakon toga pristigao je prvi odštetni
zahtjev. Farmaceutska tvrtka je odmah u skladu s uvjetima osiguranja obavijestila svog
osiguratelja o nastalom događaju. Odštetni zahtjevi nastavili su pristizati još dvije godine
od prvog zahtijeva i ukupno je za svaku godinu pristiglo sto odštetnih zahtjeva. Ako bi
polica osiguranja bila rađena uz klauzulu nastalog štetnog događaja (losses occurring
basis) tada bi kao pokriće bila svaka polica koja je bila na snazi kada se šteta dogodila.
Ako bi polica bila ugovorena uz klauzulu na bazi prijavljenog štetnog događaja (claims
made basis) tada bi kao pokriće bila polica koja je bila ugovorena kada je prvi odšetni
zahtjev prijavljen. Postavlja se pitanje što je šteta? Da li je to činjenica kada je bilo rečeno
i ustanovlljeno da određeni lijek izaziva štetne posljedice ili je to svaki pojedinačni
zahtjev po prijavi. Ako je to ovo drugo, što to može zaustaviti osiguratelje ili
reosiguratelje da na prvi znak problema ne otkažu osigurateljno pokriće i na taj način
izbjegnu svoje buduće obveze. Klauzula u svakom slučaju pogoduje kako osigurateljima
tako i reosigurateljima, ali stvara niz problema osiguranicima koji zbog jednogodišnjih
ugovora više nisu sigurni da će osiguratelji obnoviti pokriće ili izdati policu po istim
uvjetima osiguranja, odnosno osiguratelji mogu otkazati ugovor upravo u trenutku kada
pokriće postaje najinteresantnije. Osiguranici implementacijom ove klauzule postaju
posebno izloženi događajima koji su se dogodili, a koji se još nisu manifestirali kao štete,
183
J.Butlin i drugi autoti,Product Liability Low and Practise chapter 5,LLP R.Publishing,
London1994.p.5.68
355
jer kod obnove ugovora oni moraju izložiti sve materijalne činjenice u pogledu indicija ili
naznaka mogućih štetnih događaja u budućnosti na temelju kojih osiguratelj ne mora
obnoviti osigurateljno pokriće.
„Claims made“ klauzula ima najveću prednost u tome što se s njom izbjegava
jedan od najvećih problema koji su se pojavili u osiguranju za proizvode s nedostatkom
(Product liability), a to je da se ne zna, na koju se policu štetni događaj odnosi. Imatelj
police zna da će, kada je prijavljena šteta, polica osiguranja koja je u vrijeme
prijave na snazi dati pokriće za navedenu prijavu. Ovime se izbjegavaju problemi koji
su se pojavili na USA sudovima gledajući na police bazirane na klauzuli « losses
occurring» odnosno kada se šteta dogodila, pogotovo u situacijama latentnih bolesti ili
trovanje lijekovima.
O tome do kakvih sve problema može doći upotrebom ove klauzule možemo vidjeti iz
sudskog slučaja Thorman and others v. New Hampshire Insurance Company(UK) Ltd.and
Others objavljen u Times-u 12.oktobra 1987 godine.
Primjer184:
Predmet spora bila je profesionalna odgovornost odnosno polica osiguranja profesionalne odgovornosti
međutim zaključci iz ovog spora od bitnog su značaja za razumijevanje pojmova štete i problema do kojih
dolazi promjenom osiguratelja kod obnove osiguranja. Iako je navedeni slučaj karakterističan za anglo
saksonsko pravo odnosno «comon low»185 vrlo je indikativan za ono što se može desiti u slučaju mogućih
sporova u hrvatskim prilikama u osiguranju od odgovornosti jer manje više police prate i ugovori o
reosiguranju odgovornosti.
«U maju 1973 Thorman – arhitektonska tvrtka bila je angažirana u izradi razvojnog projekta zgrade.
Problemi su proizašli iz zidarskih radova i prvi prigovor vlasnika zgrade započeo je s izdavanjem police od
30. juna 1982 godine, međutim taj prigovor je upućen arhitektima tek 20.decembra 1983. godine. Prije toga
između 1976 i 1979 godine vlasnik zgrade žalio se na brojne probleme koje su arhitekti razmatrali u okviru
zidarskih radova koje su projektirali. Osiguratelj tog vremenskog razdoblja New Hamshire bio je u
potpunosti informiran i bio je uvjeren da su se arhitekti sporazumijeli da snose dio troškova sanacionih
radova. Tek je u sjećnju 1984 postalo jasno da je u prijavljenoj šteti vlasnik zgrade proširio svoj odštetni
zahtijev i na ostale nedostatke zgrade. U međuvremenu u oktobru 1983 godine umjesto New Hampshira
osiguratelj postaje The Home Insurance Company kao drugi okrivljenik.Prva osiguravajuća tvrtka smatrala
je da je u riziku, odnosno priznala svoju obvezu za neispravne zidarske radove i obavijestila arhitekte da
informiraju svojeg novog osiguratelja o šteti te tražila potvrdu da če druga osiguravjuća tvrtka snositi
ostali dio odštetnog zahtijeva.
Na nesreću «Home insurance Comp.» nije smatrala da nosi za dodatne odštetne zahtjeva oštećenika koji su
prvi puta bili prijavljeni u julu 1979 god. i zbog toga bili predmet police koju je izdala New Hampshire
osiguravajuća tvrtka. U decembru 1986 je trgovački sud donio odluku da je Home Insurance Company
odgovorna za dodatne neispravnosti na zgradi uzrokovane krivim projektom. Ipak je na apelacionom sudu
donesena suprotna odluka. Ser Donald Robertson glavni sudac utvrdio je da uvjeti na polici osiguranja po
pitanju štete imaju slijedeće znaćanje:potraživanje prava treće strane od osiguranika su na mjestu s
obzirom na kršenje ugovornih obveza osiguranika(imatelja police osiguranja-arhitekti) koje se nalaze u
sekciji I police, a koji govore da se, ako vlasnik zgrade pretrpi štetu zbog loše izvedenih radova na
podovima i krovu zgrade, a što nije bilo javljeno osiguraniku (arhitektima) smatra jednim štetnim
događajem po polici osiguranja.
On je ipak imao dvojbi o tome da li je sudac komercijalnog suda bio u pravu kada je rekao da dodatna
potaživanja na ostalim dijelovima zgrade čine novi štetni događaj ili ne. To bi po njegovu mišljenju ovisilo
najviše od materijalnih činjenica.
Sudac Donaldson u potpunosri je prihvatio da se to nije desilo do potpune prijave štete kada su arhitekti
shvatili da je do profesionalnih propusta došlo i na drugim dijelovima zgrade, a ne samo zidarskim
radovima. Ostalo je pitanje što je to bilo predmet prijave štete od strane vlasnika zgrade, a ne kako je šteta
shvaćena od osiguranika. U pismu u junu 1982 kojim se traži arbitraža vlasnik zgrade je tvrdio da je došlo
do ozbiljnih problema uključujuči pucanje i oštećenje na zidarskim radovima. Očigledno je bilo jasno iz
korespodencije da se odštetni zahtjev odnosio na sve ozbiljne probleme do kojih je došlo do tog datuma i
nisu bili ograničeni na zidarske radove. Činjenica da zahtjev nije bio specificiran i da nije davao dovoljno
184
Ibidem p.48
185
U Engleskoj i ostalim anglo-saksonskom područjma sistem zakona razvijen na starim običajima i
odlukama sudaca, a ne zakonima donešenim u parlamentu
356
činjenica nije bilo bitno – sve bitno što se tiće ukupne štete je bilo navedeno u prijavi štete i zbog toga
dodatni odštetni zahtjevi vlasnika zgrade čine štetu prije nego je novi osiguratelj (The Home insurance)
preuzeo rizik. Sudac je isto tako smatrao da sve prijavljene štete čine jedan štetni događaj, a
što znači da se šteta smatrala prijavljenom kod prijave propusta na zidarskim
radovima.»186
8.5.3. Ostale klauzule u osiguranju/reosiguranju od odgovornosti
Uvođenje određenih klauzula u ugovore o osiguranju su pokušaj rješenja problema

s kojima se osiguratelji/reosiguratelji suočavaju tijekom trajanja osiguranja, a ti su
problemi prvenstveno vezani za kontrolu rizika, rješavanje šteta, njihove visine i ukupnih
obveze.
U tom smislu susrećemo se sa slijedećim klauzulama.
-Index clause (klauzula o indeksu inflacija)- nastala kao rezultat

problema s inflacijom, a svrha joj je da se inflacija podijeli s štetama i
tako izbjegne da učinak inflacije pri rješavanju štete neproporcionalno
padne na teret reosiguratelja. Ovom se klauzulom održava ista relativna
novčana vrijednost samoprdržaja i pokrića koja je prevladavala na
početku osigurateljne godine.
- Currency fluctuation clause (klauzula o fluktuaciji tečaja) kojom se
raspodjeljuje učinak promjene tečaja na štete isplaćene u valuti
različitoj od one u samopridržaju i pokriću ugovora o
reosiguranju.Ovom se klauzulom utvrđuje da će se izvršiti konverzija
samopridržaja i pokrića u druge valute po tečaju koji je vrijedio pri
sklapanju ugovora o reosiguranju ili kojom se potvrđuje da se
konverzija iz valute u kojoj je šteta u valutu ugovora o reosiguranju
izvrši na dan isplate šteta
- Change in law (klauzula o promjeni zakona) – naznačava činjenicu
da je ugovor o reosiguranju potpisan na osnovi zakona koji je na snazi
u trenutku sklapanja ugovora što znači da ukoliko dođe do promjene
zakona i njegove retroaktivne primjene da će ugovorne strane
pregovarati o reviziji uvjeta. Ukoliko se takav dogovor ne postigne
primjenjivat će se, kao da nije bilo promjena u zakonu
- Extended claims report (Klauzula o prijavi nastalih a
neprijavljenim štetama) – ova klauzula u osnovi zahtijeva od
reosiguratelja da; odmah obavijesti reosiguratelja o štetama za koje
procjenjuje da bi iznos mogao premašiti neki određeni %
samopridržaja, tako da reosiguratelj zna da postoji neriješena šteta po
kojoj može biti obvezan na isplatu.
- Pollution clause (klauzula o zagađenju okoliša) Non marine
Association (NMA) ima dvije dugogodišnje klauzule o zagađivanju. 1)
Klauzulu o apsolutnom isključenju ekoloških šteta u Sjevernoj Americi
(LMC) i Klauzulu o isključenju postepenog zagađivanja okoline
(LMC1A) koja se primjenjuje na drugim prostorima
Navedene klauzule kreirane su prvenstveno zbog potreba reosiguratelja, ali se
reflektiraju neposredno i na osiguratelja.
186
J.P.P.Show, Claims and Public Liability Policies, The Chartered Institute of Loss adjusters, Croner
Publication Ltd.London 1989.p.32.
357
Zaključak
Kao što smo i na početku istaknuli «claimas made» police izazvale su niz
problema kako osiguranicima tako i osigurateljima. U našim su to relacijama problemi
pravne prirode i usklađenosti klauzule s odredbama ZOO o naknadi štete oštećenicima. U
svakom slučaju ugovorne odredbe pojedinih ugovora o osiguranju ne mogu derogirati
odredbe Zakona o bveznim odnosima. Hrvatska sudska praksa je, nažalost, siromašna.
Drugi je problem odnosa reosiguratelja i osiguratelja u kojemu se osiguratelj pojavljuje
kao oštećenik i uz ovakvu klauzulu on sigurno ne ostvaruje pravo na povrat plaćene
štete od reosiguratelja. Utvrdili smo da je klauzula „Claims made“nastala zbog velikih
serija šteta prijavljivanih još godinama nakon isteka police osiguranja najčešće od
odgovornosti za proizvode s nedostatkom te razna profesionalna oboljenja. Ovom
klauzulom posebno su postali osjetljivi osiguranici koji nisu imali garancije da će se
godišnje police osiguranja od odgovornosti obnoviti s obzirom da klauzula isključuje sve
štete koje nisu prijavljene unutar trajanja police osiguranja. S obzirom na činjenicu da
osiguranici prilikom obnove moraju dati sve relevantne podatke o potencijalnim štetama u
budućnosti, osiguratelji ili reosiguratelji mogu otkazati pokriće ukoliko imaju naznake da
bi moglo doći do većih šteta u budućnosti, i s time štite prvenstveno sebe. Osiguratelji su,
kao izlaz ponudili i dodatno pokriće uz claims made klauzulu ili tzv. extended cover
(«extended claims notification period»)187 koji omogućuje da osiguranik može prijaviti
štetu još jedno dogovoreno vrijeme nakon isteka police osiguranja. Moguće je ugovoriti i
«retrospective cover»188 koje osiguranika zaštićuje od odgovornosti za razne povrede ili
materijalne štete neposredno prije isteka police osiguranja. Namjera ovakvih proširenja
pokrića je da pokriju neka iznenadna i nepredviđena događanja i zato traže veoma točne
informacije od osiguranika. Osiguranje koje se pruža ovom klauzulom primjeniti će se na
svaku vrstu posla koji radi osiguranik i omogućuje mu da osiguranjem bude pokriven
propust osiguranika da dobije pokriće po prethodnoj polici koja je istekla i ima
restriktivnu klauzulu. Claims made polica ima jednu veliku prednost što se s njom
izbjegava jedan od najvećih problema koji su se pojavili u odiguranju Product Liability-a ,
a to je što se nije znalo na koju se policu osiguranja odnosio odštetni zahtjev. Drugi
problem koji je trebao biti zahvaćen ovom klauzulom su serije šteta iz jednog štetnog
događaja. Da bi se taj problem izbjegao u uvjete za osiguranje unešena je klauzula koja
rješava te probleme, poznata kao «occurrance integration ckause»189. Ipak, još uvijek
ostaje temeljni problem, a to je da „Claims made“ klauzula nije u skladu s odredbama
ZOO-a o pravu na naknadu štete.
8.6. ODGOVORNOST POSLODAVATELJA ( Employer liability )
U ovom naslovu dobivate odgovor na slijedeća pitanja:
- za što odgovara poslodavatelj?

- da li je osiguranje odgovornosti poslodavatelja obvezna po zakonu?
187
prošireni period prijave šteta nakon isteka osiguranja
188
retrospective clause- tekst lauzule je: Ova sekcija proširuje mogućnost naknade osiguranika u pogledu
zakonske odgovornosti za povrede tijela uzrokovane prije isteka police osiguranje ali samo za one štete koje
su bile prvo prijavljene osiguraniku , a ne osiguratelju za vrijeme trajanja osiguranja
189
Tekst klauzule – Kada dođe do serije šteta s povredama koje se mogu pripisati jednom uzroku , sve takve
štete smatrat će se kao jedan štetni događaj neovisno od toga u kojem vremenskom periodu su sve štete
prijavljene.
358
- koji još sistemi zaštite poslodavatelja postoje u svijetu?
- što je to workers compensation sistem?
- Kakve su razlike između ova dva sistema naknade radnicima?
- Koji su preduvjeti za dobivanje kompenzacije ?
- Pregled različitih formi interakcije između ova dva sistema
- Koji su faktori koji određuju jurisdikciju u međunarodnom građanskom
zakonu i zakonu o radu?
- Pregled različitih metode kalkulacije štete
- Pravo na izbor naknade po jednom od ova dva sistema
- Oblici osiguranja odgovornosti poslodavca
- Osigurateljna praksa u Njemačkoj, UK, USA
- Product liability, kao zamjena za odgovornost poslodavca
8.6.1 Odgovornost poslodavatelja
Izraziti razvoj raznih vrsta osiguranja od odgovornosti prisutan u svijetu, a koje su

najčešće u korelaciji s određenom gospodarskom aktivnošću, nameće nam potrebu
sagledavanja inozemne osigurateljne prakse na tom području. Ta potreba je još više
izražena s otvaranjem hrvatskog tržišta osiguranja, Zakona o osiguranju, te općenito s
usklađivanjem hrvatskih zakona i osigurateljne prakse s europskom. Odgovornost
poslodavatelja ili, u našim uvjetima rečeno, odgovornost prema zaposlenicima, posebno je
interesantno područje, ukoliko ga usporedimo s inozemnom praksom. Uz navedena
osiguranja vrlo bliske veze ima i osiguranje od odgovornosti za proizvode s nedostatkom
ili Product liability. Osnovni cilj u stvari bi trebao biti, da vidimo kako u svijetu rješavaju
probleme odgovornosti poslodavatelja u pogledu odštetnih zahtjeva zaposlenika, najčešće
zbog raznih povreda na radu, da li daju prednost policama osiguranja od odgovornosti
poslodavatelja ili zaposlenike upućuju na police nezgode, ili “ Workers’ compensation
“190sistem. Isto tako cilj nam je da sagledamo visinu novčanih kompenzacije za povrede
na radu koje su regulirane s dva osnovna sistema:
propisima o odgovornosti, i
sistemom javne i privatne zaštite
koji je razvijen kroz razne vrste osiguranja nezgode, zdravstvenog i ostalih dopunskih
zdravstvenih osiguranja. Razvoj događaja koji je zajednički svim zemljama je, rastući
značaj raznih vrsta osiguranja od odgovornosti zahvaljujući općoj krizi u socijalnoj
skrbi i posljedičnom povratku na liberalne ekonomske modele.
Odgovornost poslodavatelja je locirana u dijelu između građanskih zakona i
zakona o radu, marginalnom području za specijaliste u oba ova područja. U skladu s time,
odgovornost poslodavatelja u svijetu je osigurana bilo u kombinaciji s “Workers’
compensation“ sistemom ili u kombinaciji s javnom odgovornošću. Postoji samo
nekoliko zemalja kao što je to UK, gdje se ovo osiguranje funkcionira, kao zasebna vrsta
obveznog osiguranja od odgovornosti poslodavatelja. U Hrvatskoj ne postoje sudovi rada,
već pravna podrška iz radnih sporova, a odgovornost poslodavatelj putem osiguranja
regulirana je, kao dodatak uz policu javne odgovornosti na fakultativnoj osnovi, bez
elemenata obveznosti osiguranja. Posebne statistike o odgovornosti poslodavatelja su
zbog toga vrlo rijetke.
Dodatni problem proizlazi iz općeg trenda rasta odštetnih zahtjeva u broju i
veličini odšteta koji ne može biti objašnjen samo novim tehnologijama, nego i
promjenama u zakonodavnom okruženju. Kao rezultat svega toga, stari i osnovni sistem
190
Sistem naknade za štete prema zaposlenicima
359
osiguranja od odgovornosti čak i danas trpi uslijed nedostatka transparentnosti na mnogim
tržištima i izgubio je nešto od svojeg potencijala. U mnogim zemljama ovo je osiguranje
još uvijek u svojim začecima.
Odgovornost poslodavatelja je kompleksan pojam i da bi izbjegli moguće zabune,
već u početku moramo naglasiti da se pod tim pojmom (Employer liability) u ovom radu
razmatra odgovornost poslodavatelja prema vlastitim djelatnicima, što je i inače u
uvjetima za osiguranje od odgovornosti posebno istaknuto.
U Hrvatskoj je odgovornost poslodavatelja prema trećim osobama sadržana u
polici osiguranju, od javne odgovornosti (Public liability), a odgovornost prema
zaposlenicima (Employer liability) može se ugovoriti jedino, kao dodatak uz tu policu i
plaćanja dodatne premije osiguranja. Osiguranje od odgovornosti prema zaposlenicima
(employer liability) ne može se ugovoriti bez osiguranja od javne odgovornosti. Razna
profesionalna oboljenja nisu pokrivena osiguranjem od odgovornosti poslodavatelja
u Hrvatskoj
8.6.2. “Workers compensation” sistem
Da li primjeniti Zakon o odgovornosti ili “ Sistem naknade radnicima “ tzv.

Workers Compensation “sistem?
Njemački zakon o radničkim naknadama zbog povrede na radu iz 1884. god. bio
je prvi primjerak kolektivnog osiguranja radnika i služio je kao model u raznim
varijantama koje su kasnije uvedene u svijetu. To je kasnije bio model za potpunu
zamjenu sistema odgovornosti poslodavatelja sistemom osiguranja radničkih naknada
posebno u Austriji, USA, Kanadi i Meksiku. Njemačko ugovorno pravo bilo je orjentirano
na rimsko pravo, koje nije formuliralo ugovor o radu u nijednom detalju (jer su robovi bili
objekt , a ne subjekt ugovora). Tada nije postojala nikakva namjera da se odredbe zakona
o radu unesu u Građanski zakon koji su se u to vrijeme upravo razvijali i ticali su se
fundamentalnih koncepata ugovora o zaposlenju. Bismarkov projekt “Workers’
compensation insurance“ koji bi demonstrirao pokazanu brigu države za radnika i
probio socijalne razlike između poslodavatelja i zaposlenika bio je politički odgovor na
rast Social Demokratske Partije koja je zagovarala radikalni model odgovornosti s
mnogim elementima koje je sadržavao “W.C.S.” baziran na građanskom zakonu. Niti
jedan od tih modela nije bio prihvaćen. Ovaj model bio je baziran na troškovima svakog
odštetnog zahtjeva koji je bio osnažen članarinom članova i na taj su se način približili
soluciji privatnog osiguranja. Međutim, odluka o zamjeni sistema odgovornosti sistemom
“W.C.S.” već je bila donešena. Od tada, radnicima je dato pravo zahtjevanja odštete
preko police odgovornosti poslodavca samo, ako je mogao dokazati namjeru, dok su
osigurateljima radničkih naknada dali prostor za regrese od poslodavatelja .
8.6.3. Sistemi zaštite poslodavatelja u svijetu
Velika Britanija
U Velikoj Britaniji gdje sistem osiguranja naknada radnicima učvršćen kroz

državni sistem socijalnog osiguranja, uvijek je bio kombiniran s općim zakonom o
odgovornosti, dakle suprotan model na danas najrazvijenijem tržištu odgovornosti
poslodavatelja. Iskustva s ovog tržišta predstavljaju danas uzor svim ostalim zemljama, a
to su one zemlje, koje su zadržale neograničenu odgovornost poslodavatelja baziranoj na
nepažnji i njegovoj objektivnoj odgovornosti. Slučaj Pristley v. Fowleru 1837 bio je prvi
360
zahtjev za odštetu pokrenut od radnika prema poslodavatelju i označio je početak prakse
odgovornosti poslodavatelja u UK. Isprva su zahtjevi za odštetama bili odbijani s
obranom da su radnici prihvatili rizik samim sklapanjem ugovora o radu slobodnom
voljom. Zakon o odgovornosti poslodavatelja na radnom mjestu i nepažnji nadzornika
malo je toga učinio da se to izmjeni.
Pod utjecajem Njemačkog modela 1897 god. uveden je „W.C.“ zakon. Iako
odgovornost poslodavatelja nije bila zamjenjena s W. C. S. ona je ostala kao alternativa, a
ne dodatak pogodnostima “Workers’ compensation“sistem-u. Osiguranje od odgovornosti
poslodavatelja je obvezno od 1969 god. Iste godine Zakonom o odgovornosti
poslodavatelja uvodi se striktna odgovornost, 18 godina prije „Zakona o zaštiti potrošača”
koji je prepisan iz EU direktive o proizvodima s nedostatkom (product liability) u
nacionalni zakon. U 1970 ispitana je mogućnost zamjene sistema odgovornosti
poslodavatelja, ali je zaključeno da su njihove odredbe istog značenja, kao odredbe
W.C.S. i prepreka sigurnosti na poslu, te prepreka poboljšanju standarda sigurnosti.
Glavni razlog za zadržavanje sistema odgovornosti poslodavatelja bio je, da on
ohrabruje poduzimanje preventivnih mjera i sankcionira njihovu neprimjenu kroz
povećanu premiju osiguranja. „Personova“ komisija, koja je odlučila o zadržavanju
sistema odgovornosti poslodavatelja na bazi poslodavčeve nepažnje, proširila je njegovu
odgovornost 1990 dajući pravo regresa državnom socijalnom osiguranju. S porastom
odštetnih zatjeva u broju i veličini od 1970 raste i značaj ovog osiguranja.
USA
Gledajući USA treba podvući da je proces zamjene sistema odgovornosti

poslodavatelja zakonima o radničkim naknadama od velikog značaja samo za to
tržište i to posebno zbog efekta oslobođenja poslodavatelja od odgovornosti, a sve to
imalo je za posljedicu razvoj osiguranja od odgovornosti za proizvode s nedostatkom
ili Product liability. U dugačkom procesu zamjene zakona o odgovornosti poslodavatelja
sistemom osiguranja radničkih naknada poznate su dvije faze i to period oko 1910. i 1930
god. Obje su bile reakcija na krizu u sistemu osiguranja od odgovornosti poslodavatelja u
kojima je broj i iznos odštetnih zahtjevaq radnika narastao do takvog iznosa da su ga oni
počeli gledati kao prijetnju. Od 1960 na dalje, nakon kompletne zamjene sistema
odgovornosti poslodavatelja, tvrtke su se suočila s trećom krizom po pitanju odgovornosti
koja ih je ovaj puta pogodila, ne kao odgovornost poslodavatelja, već kao odgovornost
proizvođača.
- Prva kriza u osiguranju od odgovornosti
Godine nakon 1905 pokazale su prvu akumulaciju odštetnih zahtjeva prema

poslodavateljima, a sve u kontekstu visokog postotka nezgoda na poslu. Na primjer, u
razdoblju od 1905 – 1909 bilo je 85 velikih rudarskih nesreća koje su uzrokovale smrt
više od 2640 rudara. Stope smrtnosti bila je 3‰ u rudnicima u USA komparirano s
procjenom od 1,5 ‰ u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj prvih godina ovog stoljeća.
Prema Frederick Hofmanu191 iz Prudential Life osiguravajuće kompanije broj fatalnih
profesionalnih nezgoda u USA bio je 25 000 predstavljajući brojku od 0,65‰ ukupne
radne populacije od 38.000.000 ljudi , a današnja stopa smrtnosti je 0,1 ‰ ukupne radne
populacije. Agilni pravnici motivirani kontigencijskim honorarima postizali su relativno
191
Frederick Hoffman, Industrial accidents and industrial diseceses,Publication of the American Statistical
Assosiation 11,No88.( December 1909 ) ,p.599
361
visoke naknade u sporovima, međutim u godinama prije 1905 veliki postotak nižih
sudova presuđivali su u korist okrivljenika, a do promjene presude dolazilo se jedino
odlukom viših sudova. Oko 1905 postotak presuda u korist oštećenika na najvišim
sudovima u Pensilvaniji, Mičigenu, Viskonsinu , Minesoti i Ohiu porastao je s 43% na
80%. Isto tako premija osiguranja od odgovornosti poslodavaca koja je 1887 iznosila
200.000 $ porasla je na 7, 16, 28 i 35 mil. $ u 1900, 1905, 1908 i 1911god.192 Ovaj rast
u premiji uzrokovali su rastući troškovi obrane, a zatim i sam iznos dosuđivanih naknada
.Između 1903 i 1907 god.osiguratelji odgovornosti poslodavatelja u Minesoti platili su 58
% od ukupne premije osiguranja na ime naknada, 1907 platili su 68%, a 1908 78%.
Velike individualne naknade stvorile su nesigurnost među poslodavateljima; npr. 41000 $
za izgubljenu ruku dosuđena naknada u Sirakuzi 1910 god. U isto vrijeme
kompenzacijska plaćanja temeljena na “W.C.S.” –u za glavninu povreda nastavila su biti
mala. Prema Zakonu, naknada koja se određivala udovicama i djeci zbog smrtno stradalog
radnika (supruga) iznosila je 3.000 $ i to nakon proteka roka od 5 godina što je doista bila
mala naknada i male praktične vrijednosti. Termin profesionalna nezgoda sam za sebe bio
je subjekt potpuno različitih interpretacija ovisno od interpretatorove točke interesa; kao
greška radnika, kao viša sila ili božje djelo, industrijski rizik, nepažnja ili ubojstvo.
Rastom depresije u 1907 i 1908 god. te 1910 – 1911 god. i valovima štrajkova,
kompenzacije za profesionalne nezgode postale su osnovni cilj zaposlenika i odvjetnika.
Jedan od modela za rješavanje novonastalog problema je ponudio Njemački model za
osiguranje radničkih nadoknada (Workers compensation sistem) i UK s svojim
argumentima u korist nediranja u radne odnose odnosno objektivne odgovornosti
poslodavatelja. Od 1911 god. od kada je ”Workers’compensation“ sistem počeo
zamjenjivati odgovornost poslodavatelja započinju i prvi koraci socijalnog osiguranja u
Americi.
- Druga kriza u osiguranju od odgovornosti
Početkom stoljeća profesionalne bolesti nisu još bile predmet tužbi s osnova
odgovornosti poslodavatelja i općenito nisu bile predviđene naknade s te osnove u
zakonima o radničkim kompenzacijama. Proširena odgovornost poslodavatelja tada je
bila regulirana općim zakonom o odgovornosti. Prije 1918 god. osiguratelji životnih
osiguranja u USA i Kanadi odbijali su davati pokriće za radnike izložene azbestu 193. U
1930-toj bilo je preko 1.000.000 radnika u USA izloženih riziku silikoze194, ali bilo je
samo 6 saveznih država gdje je bila predviđena naknada u zakonima o radničkim
kompenzacijama. Iznosi, koji su bili traženi od poslodavatelja za silikozu uključujući i
slučajeve koji još nisu bili raspoznati, kao azbestoza povećali su se s 100 $ u 1933 na 300
mil. $ u 1934. Poslodavatelji su govorili da se radi o bolesti zbog privredne recesije.
Između 1930 i 1932 bio je izgrađen tunel dugačak četri milje u Hawk Nestu u Zapadnoj
Virđiniji za potrebe hidroelektrane kompanija “Union Carbide” i “Carbo company”. Oko
2000 radnika uglavnom crnaca bilo je zaposleno na izvođenju radova upotrebljavajući
moderne pneumatske bušilice. Stijena koja se bušila bila je čisti silikat, a zbog prašine
koja se stvarala državno ministarstvo za rudnike propisalo je da se vrši mokro bušenje, ali
ova se odredba nije primjenila. Tri godine nakon završetka radova četvrtina radnika ili
192
Ibidem
193
Izloženost azbestu bila je prvi puta utvrđena, kao uzrok raka pluča u studiji objavljenoj u 1924 koja je
ispitala smrt 33-togodišnjeg radnika koji je počeo raditi u Engleskoj azbestno –tekstilnoj tvornicidok je bio
star svega trinaest godina.
194
Profesionalna bolest kopača dijamanata u Južnoj Africi . Sastoji se u prožimanju tjelesnog tkiva osobito
pluča kremenom prašinom koju kopači stalno udišu.
362
njih petsto je umrlo, a ostali su bili neizlječivo bolesni. Kao rezultat toga tek stvorena
odgovornost za poslodavatelje za profesionalne bolesti bila je eliminirana i uključena u
jedan od stupnjeva naknade propisanih u “Zakonu o radničkim naknadama“ u nekim
slučajevima čak eksplicitno bez obzira da li je bila nadoknadiva prema zakonu ili nije.
- Treća kriza u osiguranju od odgovornosti
Kao suprotnost na ono što se dešavalo početkom stoljeća, radikalna zamjena

sistema osiguranja odgovornosti poslodavatelja u toj se fazi ne možemo nazvati
progresivnim rješenjem. Skromne nadoknade i kratki ograničavajući rokovi pokrića
napravili su radnički kompenzacijski sistem neprikladnim za pokriće profesionalnih
oboljenja te je rastao pritisak za njegovu izmjenu. Rješenje koje se izabralo bio je
novodefinirani sistem odgovornosti za neispravne proizvode ili Product liability, kojeg je
osmislio Američki institut za zakonodavstvo u 1965. god. s drugim izmjenama kaznenog
zakona. Obveza da se poduzme mjere opreza prebačena je na taj način na proizvođača, jer
novi sistem nije više mogao biti temelj za utvrđivanje odgovornosti poslodavatelja. Kao
rezultat, moguće je bilo da očito veliki postotak slučajeva “Product liability” u USA bude
tretian, kao kao slučajevi koji se dešavaju na radnom mjestu. To su stvarno bili slučajevi
odgovornosti poslodavatelja za diskusiju i to zahvaljujući činjenici da su se pogodnosti
“radničko – kompenzacijskog sistema” znatno poboljšali posebno nakon 1970 god.
(premijske stope porasle su prosječno s od 1% na 2% od plača, a premijski prihodi porasli
su od 3,5 bn $ u 1970 na 14,2 bn $ u 1980 god.
U 1989 azbestoza je bila uzrokom 57% svih pokrenutih tužbi s osnova product
liability, a u 1990 70%.195 Druga najveća serija tužbi s osnove odgovornosti za neispravne
proizvode bila je ona koja je uključivala vojnike koji su se otrovali dioksinom nakon
upotrebe herbicida “Agent orange “ u Vijetnamu, a smatralo se da su vezane uz radni
odnos. Druge profesionalne bolesti nastavile su progresivno rasti. Od 1986 god., a
pogotovo nakon 1992 došlo je do povećanja broja slučajeva klasičnih tužbi protiv
proizvođaća kompjutera zbog efekta prenaprezanja očiju istaknutog kao povreda na
radu ( RSI – Repetitiv strain injuries ). U skladu sa statistikama Biroa za rad, 46 miliona
ljudi upotrebljavalo je kompjuter na poslu u USA 1990, a prijavljeno je 180.000 slučajeva
takvih povreda na radu, a iduće godine 220.000. Nisu samo profesionalne bolesti
pokrivene policom Product liability već i nezgode na poslu. Proizvođaći strojeva su jedna
od grupa koje plaćaju velike premije osiguranja za osiguranja od odgovornosti za
proizvode s nedostatkom, a njihova odgovornost proizlazi uglavnom zbog nezgoda koje
se dešavaju u tvornicama gdje se njihovi strojevi upotrebljavaju. Isto tako, treba
spomenuti da ne odgovaraju samo proizvođaći umjesto poslodavatelja već su to i druge
strane kao vlasnici zgrada, tvrtke za održavanje, ostali podizvođaći, inspektori za
sigurnost, i u izoliranim slučajevima direktori i službenici. Princip prebacivanja
odgovornosti, kao politički vručeg krumpira je karakterističan za zakone o
odgovornosti u USA. Pokušaj da se ovaj vrući krumpir vrati poslodavcima je na taj način
propao, a gubitnici su ostali proizvođaći. Ako neka inozemna proizvođačka tvrtka
195
19428 tužbi pokrenutih u 1990 s osnova Product liability-a uspoređeno s 14348 u 1989 (Administrativni
ured Suda Amerike). Iznosi koji su bili potraživani tužbama odnosili su se uglavnom na troškove
odstranjivanja azbesta. Ipak, glavnina naknada zbog tjelesnih povreda koje su uključivale azbest utvrđivale
su se izvan suda, što nije ništa drugo do snažnog uvođenja odgovornosti u u osiguratelje product liability-a,
posebno kada , na primjer proizvođača (suprotno od poslodavca) teško identificirati ili kada su proizvođač i
poslodavac jedne te iste osobe. Tretiranje takvih slučajeva kao slučajeve šteta s osnova product liability.a je
pojednostavljeno i i osiguratelji ove vrste odgovornosti dogovaraju se i sporazumijevaju oko upotrebe
standardnih kriterija kojima bi se utvrdila izvornost odgovornosti. (odgovornost poslodavca ili Product
liability )
363
opskrbljuje Američko tržište sa robom, ona ne uživa iste privilegije kao Američki
poslodavatelji u uvjetima odgovornosti, jer mora platiti punu kompenzaciju u slučaju
profesionalne bolesti ili nezgode, iako djelom može biti odgovoran i poslodavatelj u
Americi.
8.6.4 Razlike u sistemima naknade radnicima
Pravila o odgovornosti su općenito apstraktna pravila. Način na koji će se ona

primjeniti ovisi od zakonodavnog okruženja i od nezakonodavnih faktora, te utvrđenih
vrijednosti koje kada se primjene mogu uzrokovati učestale promjene u velićini plaćanja
nadoknada za štete koje rastu do neslućenih visina. Njihov razvoj i primjena u pravnoj
teoriji ne ovise toliko od promjena zakona koliko od od promjene sudske prakse.
Sistem radničkih nadoknada na drugu stranu, funkcionira unutar zadanih
parametara; to je specifičan set činjenica sa specifičnim zakonskim posljedicama. Njihov
razvoj proizlazi iz čestih promjena zakona, čak i onda kada se ne mijenjaju apsolutni
iznosi več samo korekcija za inflaciju. Sve u svemu “Radnički kompenzacijski sistem“
baziran je na zakonskim propisima koji su kreirani da traju određeno vrijeme i koji
uređuju skupinu standardiziranih činjenica. U dijelu koji definira profesionalne bolesti to
često dovodi do neslaganja između trenutačnih zakona i znanstvenih spoznaja.
Različiti preduvjeti za dobivanje naknade
U “Workers’ compensation”osiguranju smatra se suvišnim postavljanje

pitanja odgornosti poslodavatelja odnosno njegove nepažnje i zaposlenikova priloga toj
nepažnji. Unutar ove konstatacije leže odlučujući razlozi za njegovo uvođenje: sloboda
dobivena da se utvrde preduvjeti za kompenzaciju i prednosti mira u radnim odnosima,
zakonska stabilnost, smanjeni troškovi za sudske procedure, odvjetnika i eksperata.
Workers’ compensation sistem, ipak ne smatra pitanje uzrokovanja štete suvišnim.
U stvari, bez korektivnog faktora krivnje, uzrokovanje preuzima odlučujući značaj (kao u
slučaju striktne odgovornosti). Preduvijet za plaćanje po W.C.I. je da se dogodila
profesionalna nezgoda ili prof. bolest koja mora biti u svezi s radnim mjestom. Neki
sistemi”W.C.S.”kompliciraju proces utvrđivanja preduvijeta za kompenzaciju uvođenjem
faktora “krivnje” u slučaju poslodavateljeve nepažnje.
8.6.5. Metode kalkulacije štete i pravo na izbor naknade po jednom od ova

dva sistema
Prema odredbama osiguranja od odgovornosti, kompenzacija za povrede se radi na

konkretan način dodjelom pravične naknade. “W.C.I.“ na drugu stranu kompenzira
povrede na apstraktan način. U slučajevima manjih povreda, koje ne utječu na
zaposlenikovu sposobnost da dođe na posao naknade predviđene razvijenim Workers’
compensation sistemom mogu biti povoljnije nego one predviđene policama
odgovornosti, dok je u slučajevima težih povreda obrnuto. Kada su u štetu uključeni
elementi, kao gubitak zarade čak i u policam osiguranja od odgovornosti moraju biti
uključene apstraktne kalkulacije i obrnuto, što ova dva sistema dovodi u situaciju da budu
ista. U slučaju smrti ili trajne nesposobnosti za rad, pogodnosti predviđene W.C.S. za
gubitak zarade često su u okvirima gornjih limita pokrića i tako ostaju ispod iznosa
štete koja se inače može postići policama od odgovornosti. Ako su k tome ti limiti
određeni kao fiksni iznosi, mogu biti umanjeni kroz inflaciju, a oni se samo periodično i
obično neadekvatno usklađuju.
364
Štete za pretrpljenu bol, strah, utvrđeni invaliditet i druge elemente utvrđivanja
neimovinske štete su obično predviđene samo policama osiguranja od odgovornosti.
Izuzetke možemo pronaći u Švicarskoj gdje W.C.I. predviđa “Integrity compensation” i
Švedskoj gdje zakon iz 1976 predviđa u Workers’ compensation sistemu nadoknadu
neimovinske štete.
Prema odredbama osiguranja od odgovornosti kompenzacija se daje za potrebne
medicinske troškove. Pokriće koje se s te osnove daje po W.C. S. ipak je limitirana
naknadama predviđenim njihovim vlastitim zdravstvenim servisom, a isto tako može biti
limitirana u uvjetima mogućnošću i kvalitetom dostupnog tretmana. Pitanje koje se sve
više i više postavlja je, da poslodavatelji ne bi trebali biti obvezni naknađivati
zaposlenicima troškove privatnog medicinskog tretmana, ako su ispunjeni preduvjeti za
odgovornost. Razlika između onoga što je u medicinskim uvjetima ostvarivo i što je u
financijskim uvjetima moguće unutar W.C.I. stalno raste. Radnički kompenzacijski sistem
u inozemstvu je reguliran Zakonom o radu i Zakonom o zdravstvenom osiguranju, dok je
odgovornost poslodavatelja regulirana dijelom Zakonom o radu, Građanskim zakonom te
dijelom Kaznenim Zakonom. Odnosi između Workers’ compensation sistema i
odgovornosti poslodavatelja su ponekad potpuno logične. Postoje pravni sistemi, na
primjer u kojima povoljniji sistem radničkih naknada zagovara iskljućenje odštetnih
zahtjeva s osnove odgovornosti poslodavatelja (Njemačka, Austria, US). Postoje drugi u
kojima je skromniji sistem radničkih naknada nadopunjen s neograničenom odgovornošću
poslodavatelja (Južna Amerika, zemlje trećeg svijeta). Na drugoj strani postoje zemlje
gdje su odnosi između sistema radničkih naknada i zakona o odgovornosti takvi da ne
slijede tu logiku. Isto tako, postoje zemlje gdje sistem radničkih naknada funkcionira na
vrlo skromnom nivou zahvaljujuči potpunom isključenju građanske odgovornosti
(Maroko, Mexico, čak i USA spada u tu kategoriju do 1960 ). Razlike između “W.C.” i
odgovornosti poslodavatelja ne treba biti ista, kao razlika između socijalnog osiguranja i
privatnog osiguranja između kojih je teško podvući liniju razgranićenja i stvarno je
moguće upotrebljavati formalne kriterije kao razliku. U osiguranju radničkih
kompenzacija, razlike između državno uređenog socijalnog osiguranja i decentraliziranih
javnih društava i privatnih osiguravajućih kuća su fluid. Poslodavatelji obično svoju
odgovornost osiguravaju privatno. Njezino uključivanje u državno osiguranje radničkih
nadoknada (W.C.S.) kao u nekim državama Amerike i Australije više je izuzetak nego
pravilo U Njemačkoj zakon predviđa da njihov W.C. sistem ima istu opciju, ali je to
uzrokovalo da nema gotovo nikakve praktične vrijednosti.sve do danas.
U Francuskoj je socijalno osiguranje preuzelo odgovornost poslodavatelja za
namjerno uzrokovane štete s poslijedičnim regresom od poslodavatelja. Međuodnosi
između osiguranja od odgovornosti i radničkih kompenzacijskih osiguranja poprima
različite forme s bezbrojnim kombinacijama i na taj način čineći temelj svakog
zakonodavnog sistema naknada, pa i unutar pojedinačne tvrtke. Poslijedično, teret
naknada se dijeli u različitim proporcijama među kompanijama koje nose rizik i društva u
cjelini .
- Slučajevi u kojima se na ime nadoknada primjenjuje jedino osiguranja od
odgovornosti poslodavatelja
Na koji način se provodi osiguranje od odgovornosti poslodavatelja

Osiguranje poslodavateljeve odgovornosti uglavnom se radi na jedan od dva
načina: zajedno s javnom odgovornošću ili zajedno s Workres’ compensation
sistemom. Na nekim tržištima (UK, Irska, i velikom broju zemalja Commonwealtha
Izrael, Cipar, Turska i Taiwan) ovo je osiguranje pokriveno kao posebna vrsta
osiguranja. Različite forme pokrića su dijelom refleks različitosti u zakonu o
365
odgovornosti svake od tih zemalja. Na primjer, slični sistemi osiguranja – kombiniraju
“Workers’ compensation” osiguranje i osiguranje odgovornosti poslodavatelja mogu biti
upotrebljeni u različitim pravnim sistemima. Obrnuto, različiti sistemi osiguranja mogu se
upotrijebiti za odgovornost poslodavatelja usporedivih pravnih (iako različitih
ekonomskih sistema) okvira: rizik se individualno kvotira i posebno osigurava u UK,
pokriven kao dodatak police javne odgovornosti uz dodatnu premiju u Italiji, i obično
automatski osiguran bez dodatne premije u Španjolskoj i Nizozemskoj.
Zaključak
U svijetu postoji vrlo velika šarolikost od zemlje do zemlje u pogledu osiguranja

od odgovornosti poslodavatelja što zbog vlastitih iskustava u pogledu šteta što zbog
zakonodavnog okruženja, standarda itd. U Hrvatskoj kategoriju osiguranja od
odgovornosti poslodavatelja ne poznajemo kao zasebnu vrstu osiguranja, ali opći uvjeti za
osiguranje od odgovornosti predstavljaju temelj za osiguranje od odgovornosti
poslodavatelja za štete prema trećim osobama i vlastitim djelatnicima s izuzetkom šteta
koje su posljedica profesionalnih oboljenja radnika osiguranika i koje nisu pokrivene
osiguranjem. Opća odgovornost ili odgovornost prilikom obavljanja određene
gospodarske djelatnosti hrvatski je oblik osiguranja od odgovornosti poslodavatelja ili
Employer liability, jer se u smislu Zakona o obveznim odnosima i zaposlenici poslodavca
smatraju trećim osobama. Posebnost je jedino to što se odgovornost prema zaposlenicima
ugovara uz plaćanje dodatne premije i nije obvezna po Zakonu, kao što je to u nekim
drugim zemljama. Možda bi izmjena u nazivu ove kategorije osiguranja od odgovornosti
unijela više jasnoće u osiguranje od odgovornosti poslodavatelja, jer se po općim uvjetima
osiguravaju ne samo pojedini gospodarski subjekti od odgovornosti već i odgovornost u
svojstvu privatne osobe, razne članske organizacije i društva, dakle sve što ne iziskuje
Posebne uvjete za osiguranje. Javnu odgovornost ili opću odgovornost treba staviti u
jednu grupu osiguranja od odgovornosti, a dodatno osiguranje od odgovornosti prema
zaposlenicima trebalo bi i točno imenovati kao odgovornost poslodavatelja i tek je tada
možemo uspoređivati s standarnom odgovornošću poslodavatelja koja je u primjeni u
praksi u inozemstvu. Izbacivanjem odredbi o osiguranju od odgovornosti u svojstvu
fizičke osobe te odredbi o osiguranju raznoraznih društava i neprofitnih organizacija,
odgovoarajućim izmjenama ZOO što se tiće odredbe tko se sve smatra trećom osobom
dobili bi čisti uvjete za osiguranje poslodavatelja. Iz postojećih uvjeta za osiguranje od
odgovornosti to se ne može isčitati na jasan način.
Naš zakonodavni sistem daje mogućnost dobrovoljnog osiguranja od odgovornosti
poslodavatelja paralelno s obveznim zdravstvenim osiguranjem, ne kao njegov
nadomjestak već kao nadopunu temeljenu na, Zakonu o obveznim odnosima koji daje
daleko veće mogućnosti naknade u našem sistemu radničkih nadoknada kroz veće limite
osiguranja od odgovornosti pogotovo u dijelu nematerijalne štete (pretrpljeni strah,
bolnina....itd). Vrlo je interesantno da se odgovornost poslodavatelja prema vlastitim
djelatnicima (employer liability) u hrvatskim prilikama ne može ugovoriti bez osiguranja
prema ostalim trećim osobama. Osiguranje od odgovornosti poslodavatelja obično se više
razvija u zemljama koje prolaze određenu krizu u socijalnoj skrbi uzrokovanu
ekonomskim razlozima ili u zemljama u razvoju koje svoje novčane potencijale
usmjeravaju u razvoj, a ne socijalne programe te vjerujemo da će upravo taj elemenat uz
odgovarajuću zakonodavnu politiku biti ključan za razvoj ove vrste osiguranja. Hrvatski
zakonodavni i pravni sistem trebao bi nas u stvari usmjeriti u razvoju i reći kamo ovo
osiguranje ide i da li ono ispunjava svoju funkciju u punom smislu riječi, kao jedan od
oblika radničkih naknada.
366
¸8.7. OSIGURANJE OD PROFESIONALNIH ODGOVORNOSTI
U ovom naslovu dobit čete odgovore na pitanja:
U čemu se profesionalne odgovornosti razlikuju od opće odgovornosti

Opseg pokrića
Vrste profesionalnih odgovornosti
Specifičnosti pojedinih profesija
Profesionalna odgovornost liječnika i bolnice
Profesionalne odgovornosti su novi izazov za sve osiguratelje. Prvenstveno su to

nepoznanice u pogledu mogućih štetnih događaja zbog nedovoljne štetovne statistike, a s
druge strane obveznosti osiguranja od odgovornosti pojedinih profesija propisana od
zakonodavca. Nedovoljan broj jedinica izloženosti ovom riziku još je jedan razlog
glavobolje za aktuare i menadžere koji unatoč svemu žele pozitivne rezultate. S jedne
strane mnoštvo pravnih propisa i zakona koji reguliraju gotovo svaku ljudsku djelatnost, a
s druge strane potrebe tih istih djelatnosti da svoju djelatnost obavljaju u što sigurnijim
uvjetima i okruženju. Nastojanja društva da reguliraju propisima sve djelatnosti dovela su
do toga, da se u šumi tih propisa više nitko ne osjeća sigurnim da svojom djelatnošću nije
nanio štetu nekoj trećoj osobi, što je opet osiguratelje dovelo u situaciju da kreiraju nove
vrste osiguranja koja će olakšati svakodnevno poslovanje tih tvrtki, odnosno slobodnih
profesija. Radi se o posebnim vrstama osiguranja od odgovornosti kojima se posljedice
nečije građanske odgovornosti (uglavnom ugovorne odgovornosti), kao posljedica
nepažnje prebacuju na osiguratelje. Liječnici, odvjetnici, revizori su samo neke od profesij
koja žele teret svojih profesionalnih propusta prepustiti osigurateljima
Kao što je u naslovu rečeno razvoj ove vrste osiguranja usmjerava nas na različita
područja zanimanja, različite rizike nepredvidive u smislu učestalosti i ukupnog opsega.
Istovremeno se i zahtjevi osiguranika u pogledu pokrića mijenjaju u smislu da pokriće
bude sveobuhvatno i da se daje i za rizike koji su do sada bili predmet isključenja prema
uvjetima za osiguranje opće ili javne odgovornosti. Dakle, predmet osiguranja je
proširenje osigurateljnog pokrića na nestandardne rizike te procjena i evaulacija rizika u
smislu nastanka velikih štetnih događaja zbog profesionalnih propusta različitih profesija
koji se smatraju kršenje ugovornih obveza. U svemu tome ovaj naslov nastoji sagledati i
poziciju osiguratelja, kao nosioca posljedica nečije poslovne aktivnosti, kako ući u suštinu
osiguranja od odgovornosti za profesionalne propuste prilikom obavljanja određene
djelatnosti.
Specifičnosti posebnih uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti
Već sama riječ “posebni uvjeti za osiguranje” govori nam da se razlikuju od

standardnih ili općih uvjeta za osiguranje od odgovornosti. Prvenstvena je razlika u
njihovoj primjeni, jer se ne primjenjuju generalno, već za određenu vrstu rizika ili
djelatnosti. Polica osiguranja od odgovornosti za profesionalne propuste prati osnovni
okvir police javne odgovornosti. Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti odnose se
samo na jedan segment osiguranja od odgovornosti. Drugim riječima, osiguravaju se
profesionalni propusti u određenoj specifičnoj djelatnosti i zato se zovu “posebni
uvjeti za osiguranje od odgovornosti”. Vrlo je važno upamtiti da se policom
naknađuju štete zbog greške, propusta ili nepažnje, a ne samo, kao posljedica
367
ugovorne odgovornosti (kršenje ugovorne obveze) te da nepažnja mora biti učinjena
tijekom obavljanja djelatnosti.
8.7.1. Razlike između uvjeta za osiguranje profesionalnih odgovornosti i
uvjeta za osiguranje javne ili opće odgovornosti
Ono što ih razlikuje od općih uvjeta za osiguranje je usmjeravanje reguliranja

prava i obveza iz ugovora o osiguranju na točno specificiranu djelatnost i osiguranje iste
pod strogo određenim uvjetima. Najčešće posebnim uvjetima za osiguranje nisu data
pokrića koja se daju općim uvjetima za osiguranje, (kao osiguranje s naslova pojedovanja
objekata i drugih stvari, za obavljanje djelatnosti ili generalno pravnog odnosa
osiguranika s drugim pravnim i fizičkim osobama itd.)196 međutim u nekim situacijama i
u pojedinim djelatnostima to ne mora biti tako. Prvenstveno je stavljen naglasak na
osiguranje profesionalnih propusta osiguranika ili osiguranje posljedica ugovorne
odgovornosti. Ono što je zajedničko svim posebnim vjetima za osiguranje je osiguranje
profesionalnih propusta, a općim je uvjetima za osiguranje od odgovornosti to isključeno.
Da se prisjetimo, u (čl. 8 st.9)197 štete na stvarima trećih osoba pri obavljanju osigurane
djelatnosti pokrivene su samo onda, ako je do štete došlo zbog događaja koji nije u
neposrednoj vezi s profesionalnim propustima osiguranika. Kako kod pojedinih
djelatnosti ili profesija profesionalni propusti imaju za posljedicu i povrede tijela ili
zdravlja neke osobe ili povredu interesa (financijski gubitak) to su za te djelatnosti
predviđeni posebni uvjeti za osiguranje. Postavlja se pitanje zašto posebno osigurati
profesionalnu odgovornost liječnika kada je u uvjetima rečeno da je “predmet osiguranja
prema ovim uvjetima građansko pravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu
zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenje ili uništenje stvari trećih osoba”.198
Objašnjenje možemo naći u činjenici da su jedno povrede tijela ili zdravlja kao posljedica
nepažnje i nenamjernih ili slučajnih radnji osiguranika, a drugo su posljedice svijesnog
postupanja liječnika s pacijentom koji mora napraviti određeni zahvat. U svakom se
slučaju radi o drugačijem pravnom odnosu. To više nije građansko pravna izvanugovorna
odgovornost, već ugovorna odgovornost o ćemu će više riječi biti u nastavku.
Osnovno je pitanje koje su to sve djelatnosti u kojima se pokrivaju profesionalni
propusti ? Uglavnom se radi o djelatnostima čija djelatnost je regulirana Zakonskim
aktom u kojem se propisuje što se sve pod određenom djelatnošću podrazumijeva, što su
točno poslovi koje oni obavljaju te koje su njihove dužnosti i obveze prilikom obavljanja
te djelatnosti. Osiguratelji su obvezni za propuste iz Zakonom propisanih poslova koje oni
obavljaju. Zakonodavac najčešće propisuje i minimalne svote osiguranja ta te djelatnosti.
8.7.2. Vrste posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti
Trenutačno na Hrvatskom tržištu osiguranje postoje slijedeći posebni uvjeti za osiguranje

od odgovornosti:
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti odvjetnika

- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti revizorskih tvrtki
- -/- -/- -/- -/- ....................od odgovornosti diplomiranih veterinara pri
obavljanju djelatnosti
196
Vidi , Opći Uvjeti za osiguranje od odgovornosti Croatia osiguranje d.d., članak 3, Predmet osiguranja
197
Ibidem, Opći Uvjeti za osiguranje od odgovornosti , čl 8. st 9
198
Ibidem , članak 3.
368
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti zaštitarske i detektivske
djelatnosti
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti ljekarničke djelatnosti
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti liječnika i stomatologa pri
obavljanju djelatnosti
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti stečajnih upravitelja
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti
upravljanja nekretninama
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti posrednika u osiguranju ili
reosiguranju
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti
zastupanja u osiguranju
- Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti arhitekata
- itd. ……
Da ne bi bilo zabune, društvo za sebe, a i osiguravajuće tvrtke, ocjenjuju
djelatnosti koje su od posebnog društvenog interesa, odnosno pojedine djelatnosti ili
vršioce tih djelatnosti koji mogu profesionalnim propustom napraviti vrlo veliku štetu bilo
oštećenjem ili uništenjem imovine trećih osoba bilo povredom tijela ili zdravlja neke treće
osobe pa je za neke od njih zakonodavac propisao obveznost osiguranja od profesionalnih
propusta prilikom obavljanja djelatnosti.
8.7.3. Zašto zakonodavac propisuje obveznost osiguranja od odgovornosti?
Obveznost osiguranja od odgovornosti prilikom obavljanja određene djelatnosti se

propisuje zbog toga što se smatra da nosioc te djelatnosti neće biti samostalno u
mogućnosti naknaditi štetu nekoj trećoj osobi koja bi proizašla kao posljedica obavljanja
te djelatnosti. U tom smislu zakonodavac propisuje i donosi zakonske akte u kojima se
navodi za koje poslove unutar pojedine djelatnosti se traži odgovarajuće osigurateljno
pokriće. Odredbe tih zakona nalaze svoje mjesto u svakim posebnim uvjetima za
osiguranje od odgovornosti za koje je predviđena obveznost osiguranja prema zakonu.
Obveznost osiguranja od odgovornosti trenutačno je predviđena za slijedeće djelatnosti:
- Odvjetnici199
- Revizori200
- Javni bilježnici201
- Zaštitari202
- Arhitekti 203
- Posrednici i zastupnici u osiguranju i reosiguranju204
- Djelatnost upravljanja nekretninama205
- Stečajni upravitelji206
Posebni uvjeti za osiguranje profesionalne odgovornosti kreirani su za visoko

profesionalne djelatnosti gdje je utvrđivanje nečije odgovornosti daleko složeniji postupak
199
NN,BR.9/94, Zakon o odvjetništvu
200
NN,BR.90/92, Zakon o reviziji
201
NN,BR.78/93, Zakon o javnom bilježništvu
202
NN,BR.83/96, Zakon o zaštiti imovine i osoba
203
NN,BR.47/98, Zakon o Hrvatskoj komori arhitekata i inžinjera u graditeljstvu
204
NN,BR. 27/99,Zakon o posredovanju i zastupanju
205
NN,BR.91/96, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
206
NN,BR.44/96. Stečajni zakon
369
nego za cijeli niz djelatnosti čija je odgovornost u osigurateljnom smislu regulirana samo
općim uvjetima za osiguranje. Da se ne bi dobio krivi dojam kako je osiguranjem
pokriven svaki propust osiguranika uvijek treba obratiti pažnju na članak posebnih uvjeta
za osiguranje koji govori o isključenjima iz osiguranja. Isključenja iz osiguranja, odnosno
rizici (opasnosti) koji nisu pokrivene osiguranjem u posebnim uvjetima za osiguranje od
odgovornosti pojedinih djelatnosti ili profesija, uglavnom se odnose na namjerno
prouzroćene štete kao i one grubim kršenjem pravila struke, zakona, stručnih uputa i
propisa207. Namjeru (dolus) kao najveći stupanj krivnje u svakom slučaju treba i dokazati.
Tekst osigurateljne klauzule za osiguranje od profesionalnih propusta najčešće sadrže opis
poslova i obveza iz Zakona kojim je regulirana određena djelatnost, a temeljem kojih
može doći do profesionalnog propusta.
Osiguranje od profesionalne odgovornosti liječnika
8.7.4. Različiti aspekti građanske i profesionalne odgovornosti liječnika
Liječnici su kao profesija od posebnog društvenog interesa te je sagledavanja

posljedica njihove profesionalne odgovornosti posebno važno za društvo. Djelatnost
liječnika i njihove profesionalne propuste pokušat ćemo sagledati preko različitosti
poslova raznih specijalista unutar te djelatnosti.
Prema Klariću208, izvor medicinskog prava je skup raznoraznih pravnih pravila
koja pripadaju različitim pravnim granama, čija su jedina vezivna spona odnosi koje
uređuju. To su u Republici Hrvatskoj Zakon o zdravstvenom osiguranju i Zakon o
Zdravstvenoj Zaštiti, 209. Iz Zakona o zdravstvenom osiguranju bitno je istaknuti da se
ističe da je “dužnost zdravstvenih djelatnika pri pružanju zdravstvene zaštite
postupati prema pravilima struke, na način da se ne ugroze život i zdravlje
ljudi”.210Drugi dio pravila medicinskog prava potječe iz ustavnog, građanskog, građansko
postupovnog, kaznenog, radnog, socijalnog i međunarodnog prava. Ukupnošću ovih
propisa i zakona regulirana je i odgovornost onih koji se bave tom djelatnošću.
Ono što nas posebno zaokuplja unutar profesionalne i građanske odgovornosti
liječnika su “Posebni uvjeti za osiguranje od odgovornosti liječnika” gdje su predmet
osiguranja njihovi profesionalni propusti. Zašto? Jednostavno zato što se ova djelatnost
bavi čovjekom i njegovim zdravljem i što je utvrđivanje liječnikove odgovornosti
posebno osjetljivo na ovom području. Tome je pogodovao izrazito veliki tehnički razvoj u
medicini što je ovu djelatnost učinilo još izazitije odgovornom u socijalnom, moralnom i
etičkom smislu. Medicinski zahvati na čovjeku i njegov tretman moraju biti
razmatrani, ne samo sa stajališta korisnosti i rizika koje ukljućuju, već i s etičkog
stajališta, kao i s obzirom na elementarna ljudska prava pacijenata. U razmatranju
problematike odgovornosti liječnika treba istaknuti nekoliko temeljnih značajki
odgovornosti :
(a) Odgovornost liječnika, stomatologa ili nekog drugog specijaliste je osobna. Što vrijedi
za druga područja ili zanimanja vrijedi i ovdje. Situacija komplicira uvođenjem timskog
207
Croatia osiguranje d.d. , Posebni uvjeti za osiguranje liječnika i stomatologa pri obavljanju djelatnosti ,
članak 8 st.12
208
Prof.dr. Petar Klarić, “ Odgovornost za štete u medicini” informator br.5016Zagreb 2002
209
Zakon o zdravstvenoj zaštiti , N.N. BR.1/97,111/97,95/00, 129/00
210
Zakon o zdravstvenom osiguranju, čl.108 N.N. br. 94/2001, 88/02, 14/02, 17/03, 30/04, 177/04, 90/05
370
rada (operativni zahvat) u kojemu sudjeluje ekipa liječnika specijalista od kirurga,
anesteziologa, transfuziologa itd. Timski rad ispravlja greške pojedinca, ali ih i kumulira.
Odgovornost kao ograničenje sfere pojedinca gubi se u timu.211 Svakako, jednostavnije će
biti utvrđivanje profesionalnih propusta kod liječnika prilikom obavljanja privatne
liječničke prakse. Odgovornost, bilo da je individualna , kolektivna ili kolegijalna, uvijek
je odgovornost nekog subjekta , koji može biti taj pojedinac, ali i skupina pojedinaca.
(b) Odgovornost liječnika subjektivna je odgovornost, odnosno odgovornost po osnovi
krivnje, jer se uz predpostavku odštetne odgovornosti traži i krivnja. Sama krivnja
zapravo je subjektivni odnos liječnika prema uzrokovanju štete. Da bismo bolje shvatili
odgovornost liječnika s osnova krivnje treba napomenuti da krivnja postoji kad je štetnik
(liječnik) prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom212. Ono što nas interesira u
osigurateljnom smislu su nenamjerno uzrokovane štete, koje mogu biti uzrokovane
običnom nepažnjom (culpa lata) ili krajnjom nepažnjom (culpa levis). U svakom
slučaju u povoljnijoj je situaciji liječnik koji svoju djelatnost obavlja unutar određene
medicinske ustanove gdje i njihova odgovornost može biti pokrivena kako policom za
osiguranje od odgovornosti te medicinske ustanove tako i policom profesionalnih
propusta liječnika. Već smo spomenuli da se unutar ovako velike ustanove i timova koji
medicinske usluge obavljaju, gubi i odgovornost liječnika pojedinca. Liječnik pojedinac
u obavljanju privatne liječničke prakse u svakom je slučaju više izložen
odgovornosti za svoje profesionalne propuste.
(c) Odgovornost liječnika razmjerna je djelokrugu njegovih dužnosti: što veći djelokrug
dužnosti – veća odgovornost. Stažist i šef kirurgijske ekipe ne mogu odgovarati isto u
načelu, ali mogu odgovarati u okviru svojih dužnosti, svoje stručnosti, svoga djelokruga
rada i preuzetih odgovornosti.
(d) Odgovornost liječnika ima svoje granice. Sve ono što je u okviru liječničke
djelatnosti nepredviđeno, neočekivano, nepoznato, sve ono što izlazi iz redovitog
tijeka, koji pokriva redovna organizacija posla, redovna stručnost, što nitko drugi
pod istim okolnostima, ne i istu stručnost ne bi mogao izvesti drugačije: ukoliko
ničim drugim nije prouzročio pogoršanje te situacije, sve to stvorit će situaciju u
kojoj će biti isključena odgovornost, jer će otpasti deliktno ponašanje.
(e) Nedostatak znanja ili sposobnosti poseban je problem u utvrđivanju
odgovornosti liječnika. Nemarnost (nehat) je u pravu određena kriterijem standardne
pažnje običnog razboritog čovjeka, ali kad osoba poduzima nešto što zahtijeva posebno
znanje ili sposobnost, griješi, premda je učinila najbolje što je mogla i znala.
Nemarnost se tu ne sastoji u nedostatku sposobnosti, već u poduzimanju

radnji bez sposobnosti. Liječnik mora pokazivati takav stupanj brige kakav normalno
sposoban član njegove profesije pokazuje u aktualnoj situaciji slučaja. Čovjeka se ne
smije učiniti odgovornim za nemoguće, za ono što je posljedica nesavršenosti njegovih
čula, osim kad se prihvatio posla kojem nije bio dorastao i za koji nije bio ovlašten. Zbog
toga granice odgovornosti liječnika moraju biti određene uvijek kada povlače za sobom
gubitak prava za nosioca te odgovornosti. Liječnici su se dužni ponašati po kodeksu
liječničke etike, koja je skup pravila ponašanja liječnika, gdje je normirana liječnička
odgovornost, koja može pomoći liječniku u situaciji objede, lažne optužbe ili
predbacivanja za akte koji su izvan njegovih mogućnosti.
211
Dr.Bačić F.,Dr.Z.šeparović,Krivično pravo- posebni dio,Zagreb ,1982.,p.254.
212
ZOO, Članak 158
371
Odgovornost liječnika može biti višestruka, jer ga propust u vršenju njegova posla može
dovesti na optuženičku klupu, zatim na sud za naknadu štete, na sud časti i redovni sud.
Kako je odgovornost liječnika uvijek posljedica štetne radnje (svaki čin ili propust koji
prouzroči štetu), a da je sama podjela odgovornosti prema vrsti višestruka, kao što je
višestruka i liječnička odgovornost, obratit ćemo pažnju na štetnu radnju, koja može biti
samo ljudska radnja i ujedno izvor obvezno pravnoga odnosa odgovornosti za štetu.
S obzirom na vrstu, štetnu radnju dijelimo na:
- građanski delikt (deliktna odgovornost za štetu)

- povredu obveznoga odnosa (ugovorna odgovornost za štetu)
Štetna radnja, iz koje proistjeće obveza na popravak štete naziva se građanski

delikt, a ako je za taj građanski delikt predviđena i kazna onda je to kazneni delikt. To je
ujedno i osnovna razlika između građanske i kaznena odgovornosti. Zbog čega
posvećivati toliko pažnje građanskom i kaznena deliktu? Prije svega zbog višestruke
odgovornosti liječnika koja može biti i krivična i građanska. Građanski se delikt u
propisima određuje generalno i za njega nije bitno koja je štetna radnja (ozljeda, ubojstvo,
razbijanje tuđeg prozora) nego je bitno da je to radnja koja je prouzročila štetu.
U osigurateljnom smislu nas ne zanima kaznena odgovornost liječnika, kao
posljedica štetne radnje već građanska odgovornost u smislu naknade štete. Nas apsolutno
ne zanima je li zakonodavac predvidio kaznu za učinjenu štetnu radnju (kaznena
odgovornost), ali nas zanima da li ta šteta učinjena namjerno, običnom nepažnjom,
grubom nepažnjom, neznanjem ili nehatom, kao štetna radnja na osnovi koje izvorno i
samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu. Obveza na popravak štete, kao posljedica
građanske odgovornosti je ono što razlikuje građansku od kaznene odgovornosti. Ponekad
štetna radnja može biti i kazneni i građanski delikt. To će biti najčešće onda kad je
kaznenim deliktom prouzročena i šteta i tada se za ta djela veže kaznenopravna i
građannskopravna odgovornost. U takvim slučajevima sud može protiv okrivljenoga
izreći kaznu, a glede odštete oštećenoga uputiti na građansku parnicu. Slučajevi teških
tjelesnih povreda su nam najzorniji primjeri koincidencije kaznenoga i građanskoga
delikta, kao izvora odgovornosti za naknadu štete. Sve to prisutno je i u redovnom
odvijanju liječničkih poslova.Odgovornost liječnika je i odgovornost ugovorne prirode
pogotovo za liječnika privatne medicinske prakse, dok kod liječnika zaposlenika
medicinske ustanove to nije slučaj.
Odgovornost liječnika za postupanje u hitnji
Hitne intervencije stavljaju na kušnju liječnikovo znanje i umijeće, ali i povisuju

stupanj odgovornosti za slučaj grubih propusta. Napredak medicinskih spoznaja znatno je
olakšao snalaženje liječnika u urgentnim situacijama, ali ga je ujedno stavio pred veću
odgovornost, jer se danas od njega traži stručnije i smišljenije vođenje terapije nego prije.
Nužda može opravdati liječnika u poduzimanju nekih radnji za koje nije pripravan i koje
su izvan njegove kompetencije. Prosudbe njegovih čina vrše se prema okolnostima tj.
što se razborito u toj situaciji od njega moglo očekivati. Liječnik kojemu nedostaje
posebno znanje, ne smije nikada riješiti slučaj koji zahtijeva urgentnu akciju, tako da
uputi bolesnika u drugu zdravstvenu ustanovu, osim ukoliko je to najbrži put pružanja
pomoći ili ukoliko će samo tako biti stvorene najpogodnije prilike. Quantum potes
tantum aude. Kad se neki mladi liječnik angažira u postupak koji je u okvirima njegove
kompetencije i sposobnosti i koji je u okvirima njegovog općeg ovlaštenja može biti
372
odgovoran za sve što proiziđe iz takvog postupanja. Quod dubitas ne feceris.
Odgovornost liječnika proizlazi iz medicinskog prava ovisno o obuhvatu propisa koji
reguliraju djelatnost davanja zdravstvenih usluga .
Interesantno je vidjeti Talijanska razmišljanja o odgovornosti liječnika sa stajališta
građanske odgovornosti liječnika i njihovu zakonsku regulativu, pogotovo što oni njihovu
odgovornost obrađuju ne samo generalno, već i po pojedinim specijalnostima. Prema
G.Losco213 liječnik odgovara za svoj rad prema građanskim kaznenim normama zbog
krivice kojoj je uzrok neznanje (neiskustvo), nepažnja, nepridržavanje pravila, normi,
naloga ili struke. Kako u utvrđivanju krivice utjecaj imaju različita ponašanja, koja
uzrokuju štetu drugima, dobro ih je ukratko izložiti možda i sintetički. Nemar, neoprez, ili
u usko pravnim terminima, nemarnost predstavljaju suprotnost od marljivosti što članak
1176 talijanskog građanskog Zakona214 pripisuje ovoj profesiji, uspoređujući ih, kao
dobrog gospodara, usko su povezani s nepažnjom, od rastresenosti do smušenih
aktivnosti; pogreška u takvom slučaju mogla bi imati razumljivo opravdanje. Naprotiv,
neosporni postaju nemar i površnost postupka kada pokazuju neosjetljivost i nedostatak
osjećaja dužnosti u odnosu na probleme pacijenata.
Nemar stvara situaciju, gdje se ne mogu predvidjeti štetne posljedice vlastitih

radnji i u suprotnosti je s elementarnom pažnjom.Prema sudsko-medicinskim mišljenjima,
neoprezan je onaj liječnik koji ne procjenjuje s dovoljnom pažnjom odnos rizika i dobrog
ishoda vlastitih radnji. Na području profesionalne odgovornosti, nepažnja je manje
prisutna od nemara (nehata); ponekad se može prikriti neiskustvo, ukoliko nedostatak
predviđanja može proisteći zbog slabog poznavanja problema. Neiskusan je onaj liječnik
koji pokazuje da ne poznaje osnovno znanje ili koji ne primjenjuje ažurno kliničko-
dijagnostičku terapiju već prihvaćenu u praksi.
Zbog toga se uvijek dolazi do pretpostavljene krivnje zbog neiskustva i nepažnje
koja će prema čl.2236 talijanskog građanskog zakona, biti osnova kaznene i gradjanske
odgovornosti, ali samo, ako se radi o gruboj nepažnji, osim ako se "konkretni slučaj
pokaže kao iznimka koja nije bila adekvatno proučena u znanosti ili prokušana u praksi"
(kasacijski sud 18. travnja 1978.. god. broj 1845)215: ili rješenje problema traži određenu
profesionalnu pripremu i uključuje obvezu najvećeg stupnja tehničko-profesionalne
pripremljenosti (Kasacijski sud 3. 4. 1974. god. br. 947).
U tom prostoru greška liječnika specijaliste treba biti procijenjena s najvećom
ozbiljnošću u odnosu na liječnika opće prakse, razmatrajući s najvećim stupnjem znanja
sposobnost i pažnju specijaliste, od koga se traži vrhunsko znanje i iskustvo i osobne
znanstvene i iskustvene sposobnosti (Kasacijski kazneni sud 17.2.1981. god.).
Radi se, naprotiv, o pretpostavci povećane krivnje zbog nehata ili neiskustva u jednom
konkretnom slučaju, zajedničkom i običnom što je tipično, zato poznato u znanosti i
medicinskoj praksi (Kas. sud 8.3.1979. g. br. 1441.). U svim ovim slučajevima, ako se ne
mogu razabrati ozbiljne poteškoće u tijeku izvršenja, potrebna je obična pažnja, koja se
prema čl. 1176 C.C.216 ne obazire na opće kriterije vršenja poslova, kao dobrog
gospodara, nego se, naprotiv, izjednačuje sa vrstom aktivnosti koja je u tom trenutku
napravljena (Kasac. građ. sud 21. prosinca 1978.); ona pretpostavlja uobičajenu
profesionalnu pripremu i rizik negativnog ishoda zahvata svedenog na minimum.
213
G.Losco, P.Mariotti, La Responsibilita civile verso terzi e prestatori di lavoro. compendio normativo
commentato, Milano, dtt.A.Giuffre editore 1995, p.123
214
Ibidem
215
Op.cit. p.140
216
Talijannski Građanski Zakon (Codice Civile), čl 1176
373
8.7.5. Odgovornost bolnice
Na području liječničkih poslova, više nego često pojavljuje se situacija učinjenih

poslova bez prethodne suglasnosti (dogovora) između pacijenta i liječnika (bez izbora
liječnika od strane bolesnika). U krajnjoj liniji zakonodavac je želio zaštiti izbor, od strane
pacijenta, liječnika od povjerenja. Postoje situacije u kojima se taj izbor ne može
očekivati; kad se pojavi potreba za obraćanje hitnoj liječničkoj službi u slučaju uobičajene
specijalističke posjete lokalnoj zdravstvenoj ustanovi, u slučaju kirurške intervencije.
U svim ovim slučajevima primjećuje se da, iako nedostaje slobode izbora
liječnika, jednako tako kreira se jedan ugovorni odnos s dežurnim liječnikom ili sa
specijalistom. Ponekad se sumnja može pojaviti u pogledu kirurga, ukoliko pacijent prije
nije mogao znati tko će stvarno izvršiti intervenciju.
Da u svakom slučaju postoji odgovornost liječnika, izvan je svake sumnje; kao što
je sigurno da postoji odgovornost ustanove u kojoj liječnik radi.
Doista, primanje pacijenta u bolnicu nosi sa sobom sklapanje ugovora o
profesionalnom poslu između pacijenta i bolničke ustanove. Budući da u zaključenju
prije navedenog ugovornog odnosa ne sudjeluje liječnik-zaposlenik bolnice, za njega
ostaje samo izvanugovorna odgovornost za eventualno prouzročene štete i odgovornost za
profesionalne propuste u izvršavanju zahvata.
Odgovornost bolnice, kao ustanove, za štete prouzročene pacijentima od strane
zaposlenika je, ugovorne prirode. Prema tome, ako pacijent izvrši dokazni postupak na
svoj račun, dokazujući da je izvršena intervencija bila lako izvediva, a da je unatoč tome
postignuti rezultat pogoršao njegovo zdravlje, dužnost je bolnice dokazati da je
intervencija izvršena kompetentno i prikladno i da je negativni rezultat prouzročen
neočekivanim i nepredvidivim događajem ili fizičkim stanjem bolesnika koji nisu
prihvaćeni u uobičajenim medicinskim zahvatima. U slučaju izravnih odnosa liječnik –
pacijent, kad liječnik nije zaposlenik bolnice, ne može egzistirati druga odgovornost od
ove, osim, ako štete koje su se desile pacijentu, potječu od manjkave pomoći medicinskog
osoblja ili nemedicinskog osoblja klinike. Bolnica uvijek izravno odgovara u slučaju
manjkavosti opreme date na upotrebu liječniku.
U slučaju u kojemu, bez obzira na nedostatak pomoćnog osoblja, kirurg odluči operirati
sam, na njega normalno padaju i sve obveze navedenog osoblja. Bolnička uprava
odgovorna je za štete prouzročene od liječnika-zaposlenika u obavljanju njihovih
poslova.
8.7.6. Profesionalna odgovornost liječnika
Odgovornost primarijusa-glavnog liječnika
Prema talijanskom zakonu217 (nadležnosti primarijusa, pomoćnika, asistenata)

primarijus nadzire rad i struku liječničkog osoblja, tehničkog, pomoćnog liječničkog i
izvršnog liječničkog osoblja dodijeljenog mu u odjel ili kao pomoć, ima odgovornost za
bolesnike, definira dijagnostičke i terapeutske kriterije, koji moraju biti izvršeni od strane
pomoćnika i asistenata, provodi izravno na bolesnicima dijagnostičke i kurativne mjere za
koje smatra da ne mogu biti povjerene njegovim suradnicima, formulira definitivne
dijagnoze, brine se da se liječenje ne produžuje preko potrebnog vremena prema
dijagnostičkim i kurativnim zaključcima, propisuje otpust bolesnika i odgovara za
regularnost slaganja kliničke karte, registar nalaza i njihova čuvanja do trenutka slanja u
217
Ibidem,Decreto dell Preasidente della Repubblica ,p.124
374
centralnu arhivu; prosljeđuje putem liječničke direkcije zakonske prijave; vrši
konzultativne posjete tražene od liječnika drugih odjela ili službi; upravlja ambulantnim
uslugama, prilagođava se rasporedu i smjenama utvrđenim od direktora zdravstva; brine o
pripremi i tehničko-profesionalnom usavršavanju svojega osoblja, potiče inicijative za
znanstvena istraživanja; izvršava nastavnu funkciju koja mu bude povjerena. D.P.R.
128/69 dodatak 2.218 Primarijus obnaša medicinsko-kirurške poslove; uči, drži predavanja
i istražuje; vrši poslove programiranja i vođenja operativne grupe, daje usluge na više
područja, te vodi kompletnu službu koja mu je povjerena; brine se o pripremi plana rada i
njegovoga izvršenja i vrši funkciju upućivanja i potvrđivanja poslova dijagnoze te se brine
o profesionalno-operativnoj autonomiji osoblja odjela koji mu je dodijeljen, dajući mu
instrukcije i upute, koje se tiču izvršenja posla;u dodjeljivanju (rasporedu) bolesnika koji
se liječe mora poštovati objektivne kriterije nadležnosti pojedinih liječnika, jednake
raspodjele poslova, zamjene u različitim sektorima nadležnosti; u samoj bolnici dodjeljuje
sebi i drugim liječnicima smještene pacijente, a može odrediti pacijente koji će biti pod
njegovom osobnom odgovornošću, ostavljajući obvezu suradnje s pripadajućim osobljem
na drugim funkcionalnim pozicijama; njegove su aktivnosti podložne ekskluzivno
dogovorenim kontrolama utvrđivanja odgovornosti prema primijenjenim postupcima,
prema zakonu i pravilima, sastavlja godišnje izvješće o svojim poslovima.
Odgovornost primarijusa prije svega je odgovornost u dijagnosticiranju
bolesti i liječenju bolesnika. Posebna je odgovornost primarijusa za intervencije koje ne
mogu izvršiti njegovi suradnici, za koje on posebno odgovara: formulira definitivne
dijagnoze, donosi odluke o obustavljanju liječenja.
Prevladavajuća sudsko-medicinska praksa nastoji u zakonskim propisima
raspoznati ne samo pravni aspekt problema, nego moralnu odgovornost prema
egzistencijalnim i psihološkim problemima pacijenta.
Pravna znanost pokazuje da u mnogim slučajevima spor nije toliko baziran na
pretpostavljenoj krivnji liječnika, koliko na njegovoj indiferentnosti, površnosti i
nepažnji: odgovornost za nemar i nepažnju, dakle češća je nego neiskustvo. Na
primarijusa padaju također i sve birokratske pogreške: pravilno sastavljanje kliničke
dokumentacije 219. Da bi izvršio te poslove, iako ih može dodijeliti suradnicima i
nemedicinskom osoblju, bilješke koje se tiču liječenja primarijus mora pohraniti s
velikom pažnjom o kontinuitetu, kompletnosti i jasnoćom opisa događaja koji su
karkterizirali povijest bolesti. U svakom slučaju ono što dodijeli svojim pomoćnicima i
asistentima ide izravno na njegovu odgovornost.
U pretpostavci greške suradnika, mjerit će se u slučaju krivice u izvršenju
nepoznavanje tehničkih kapaciteta i granica saznanja njegovih suradnika 220. Moderne
tehnologije na polju zdravstva uvode se kao sofisticirani aparati. Odgovornost za
upotrebu takvih sredstava, iako povjerenih zdravsvenim tehničarima, tereti uvijek i samo
primarijusa, koji je pozvan, između ostaloga, ukazati na eventualne kvarove ili
neefikasnost aparata; kazna za propuštanje prijave administraciji ili upravi. Jedna druga
situacija koja može stvoriti probleme po pitanju odgovornosti za primarijusa razmatra
slučajeve nezgode u kojoj je žrtva bolesnik za vrijeme hospitalizacije.U takvim
slučajevima gotovo je stalna sudska praksa podijeljene odgovornosti između primarijusa i
neposrednog uzročnika štetne radnje.
Posebni zadatak, za koji se već duže vrijeme smatra da je u kompetencijama
"Zdravstvene uprave", ali koji u stvarnosti ulazi u odgovornost primarijusa je zaštita
zdravlja osoblja koje mu je dodijeljeno u odjel. Na primarijusa pada dužnost prije svega
218
op.cit. D.P.R.128/69 p.125
219
op.cit. talijanski kasacijski sud od 11.studenog 1983 br.9623 p.126
220
op.cit. sud u Firenci 1981 i sud u Bolzanu 1980 p.128
375
pratiti postupke za preventivnu zaštitu od rizika infektivnih bolesti za uposlenike, kao i
davati potrebne informacije o infektivnim bolestima.
Odgovornost liječnika plastične kirurgije
Plastična kirurgija, koja općenito nema terapijski karakter, u građanskom je

zakonu određena kao ugovorni odnos (ali ne polovični). Rezultat – "popravak" tretmana
liječnika-plastičara promatra se kao obveza davanja i izvršenja.
Prema pravnoj znanosti, koja bi trebala biti primijenjena u slučaju neispunjenja
ugovorne obveze, sankcije su za dužnika (liječnika) predviđene u čl. 1218 talijanskog
građanskog zakona221.
Ova solucija uključuje u sebi i obvezu prihvaćanja ekonomske kazne estetskog
kirurga koji je brižljivo operirao, ali ne dovoljno da bi postigao očekivani rezultat. Prema
sudsko-medicinskom mišljenju onaj koga zahvaća takvo rješenje trpi vrlo visoke kazne
prema građansko-pravnoj odgovornosti bez obzira na krivicu ili namjeru, već samo s
osnove ugovorne obveze, jer nije postigao sporazumno dogovorene rezultate. Gledajući
na vrlo skromnu praksu u plastičnoj kirurgiji u terapijskom smislu, a koji se odnosi na
funkcioniranje ekstremiteta, organa i tkiva sa ciljem rješenja problema pataloške prirode,
odredbe o odgovornosti vrlo su slične onima za liječnike koji vrše kirurške poslove.
Prema tome liječnik-plastičar podliježe ugovornoj obvezi brižljivog tretmana, i snosi
teret neostvarenja očekivanog učinka. Isto tako vršeći poslove plastične kirurgije
može se utvrditi situacija krivnje liječnika bilo u prethodnom razdoblju zbog
pogrešne informacije pacijentu ili neposredno u dijagnostičkom centru zbog greške
u površnom snimanju ili interpretaciji analize; u slučaju hazardnog vođenja
tretmana u sjedištu izvršenja ili površnog postoperativnog postupka. Estetski
nedostatak koji može proisteći iz nepažljivih radnji liječnika pokazuje uvijek biološku
štetu mjerljivu imetkom kao posljedicu više ili manje značajnog smanjenja psihofizičkog
integriteta pacijenta. Prema posljednjoj i prevladavajućoj sudsko-medicinskoj praksi,
visina biološke štete ovisi o tipu, mjestu, značaju nedostatka, u odnosu na spol, godine i
profesiju pacijenta.
Odgovornost anesteziologa
Kompetencije ovog specijaliste sintetički su prepoznatljive u sljedećim aspektima

njegove aktivnosti; preliminarni pregledi, kada pojedinačni slučajevi hitnosti postaju
nemogući, procjenjivanje rizika; izbor vrste anestezije; predoperativna kontrola uređaja:
"liječnik anesteziolog ima obvezu kontrole i nadzora kako bi uređaji funkcionirali
normalno i bez greške"222.
Anesteziolog ima obvezu nadzora nad medicinskim osobljem u stavljanju
pacijenta u ispravni operativni položaj, ali nema njihovu odgovornost. Anesteziolog mora
zatim stalno i postojano kontrolirati pacijenta za vrijeme operacije, pomoći mu prilikom
buđenja i izvršiti postoperativne kontrole. Najveća odgovornost anesteziologa prisutna je
kod odvijanja operativnih zahvata. Ali na ovom se području ta odgovornost i zaustavlja
budući da cijeli zahvat može biti izvršen u dijagnostičkom centru ili u mjestu tretmana.
Odgovornost je prisutna svaki put kada je potrebno izvršiti ili eliminirati osjetljivost
pacijenta na anesteziju. Smatra se da davanje pristanka za izvršenje kirurškog zahvata ili
utvrđivanje dijagnoze, pacijent ili onaj tko umjesto njega daje pristanak za izvršenje
221
Ibidem. (Codice civile, art.1218), p.128
222
Ibidem , p.135
376
anestezije, makar mu se i privremeno oduzima svijest, mora biti izraz volje pacijenta.
Kada se pacijent podvrgava određenom zahvatu uz anesteziju postoje tri slučaja u kojima
on daje svoj izričiti pristanak. U tim slučajevima liječnik ima pravo pozvati se na svoju
nekompetenciju za ono što mora raditi i to u svim slučajevima kada pacijent traži zahvat
za koji on nema dovoljno prakse ili za koji ne postoje sredstva ili adekvatni prostor.
Drugi slučaj u kojemu se traži izričiti pristanak pacijenta je onaj u kojemu liječnik
želi primijeniti pojedine anesteziološke tehnike koje još nisu znanstveno verificirane (npr.
umjetna hibernacija).U najvećem broju slučajeva izričiti pristanak pacijenta potreban je u
slučajevima u kojima liječnik želi na čovjeku eksperimentirati nove anesteziološke
tehnike.Slučajevi hitne intervencije, stanje nužde i obveze pružanja hitne medicinske
pomoći, daju legitimitet da se anestezija da bez izričitog pristanka pacijenta.
U pravilima koja reguliraju odnose između kirurga i anesteziologa napravljena je
distinkcija: ako se pacijent povjerio jednom kirurgu (ili drugom liječniku) slučaj je, gdje
se smatra da ovaj treba preuzeti svu odgovornost za operaciju.
Ipak anesteziolog ima uvijek jednu ekskluzivnu domenu odgovornosti; on je
dužan izvršiti s pažnjom sve potrebno i dati oportune podatke kirurgu. Kada je naprotiv
pacijent primljen u bolnicu kriteriji su različiti. Dok su izvan bolnice, suradnici imaju
povjerenički odnos samo s kirurgom na temelju njegova slobodnoga izbora na njegovu
odgovornost i odgovornost pacijenta, u bolnici suradnici koji su mu dodijeljeni već su dio
liječničke organizacije. I u bolničkoj organizaciji, općenito, ne može biti, a da kirurga ne
interesira aktivnost anesteziologa: dužnost kirurga je prihvatiti da njegovi suradnici
ispravno rade svoj posao.
Odgovornost liječnika psihijatra223
Ako se liječnik nađe u situaciji hitne psihijatrijske intervencije mora obratiti

pozornost da stupanjem na snagu zakona 180/78 kriteriji za interevencije u odnosu na
pacijenta nisu više bazirani na opasnosti (za sebe i drugoga), nego na liječničkom
tretmanu. Profesionalnu grešku psihijatra ne možemo više tražiti u nedostajućem ili
pogrešnom vrednovanju "društvene opasnosti" pacijenta, nego u vrednovanju
(utvrđivanju) "hitnosti terapije" kao posljedice medicinskih zaključaka (razmatranja).
Nehat, nepažnja ili eventualno neiskustvo ponekad određuju utvrđivanje hitnosti
intervencije. Zbog toga specifična krivica liječnika psihijatra može nastati u slučajevima
propuštanja potrebnog liječničkog tretmana, pogrešne dijagnoze i terapije, pogreške u
utvrđivanju stupnja mentalne rastrojenosti. Isto tako, odgovornost za vlastito medicinsko
osoblje koje je napustilo pacijenta u takvom stanju da mu je omogućilo eventualno
samoranjavanje ostaje na teretu ustanove koja pruža usluge psihijatrijskog liječenja. Ako
je, naprotiv, istina da zakon 180/78 predviđa mogućnost opoziva, zbog djela propuštanja u
vođenju brige o mentalno bolesnom pacijentu i propusta u prijavi (prijam ili otpust)
vlastima javne sigurnosti, neupitno je ipak da liječnik ne može, a da ne bude odgovoran u
slučajevima grube nepažnje, koja se ogleda u nedovoljnom poznavanju općih znanja
struke u odjelu. Liječnik-psihijatar koji je zaprimio bolesnika u bolnicu, koji zbog
nepažnje ili nemara nije uvidio da je bolest u takvom stanju da se bolesnika ne može
otpustiti, odgovara za sve štetne radnje koje učini bolesnik. Kao što će odgovarati za
slučaj samoranjavanja pacijenta, onaj liječnik koji ne primjeti očigledni mentalni
poremećaj, odgovara i za odbijanje primitka takvog bolesnika na zamolbu obitelji
pacijenta U liječenju ove bolesti nije važan pristanak bolesnika na liječnički tretman.
223
Ibidem, p. 136,137
377
Ukoliko je nupitna potreba da mentalni bolesnik dobije adekvatne lijekove, ali nedostaje
pristanak na njih bilo u kući, ambulanti ili bolnici, neophodno je obratiti se ustanovi za
obvezno zdravstveno zbrinjavanje: liječnik naznačuje vrstu tretmana i ovjerava odbijanje
pacijenta da ih primi. U smislu članka 2 II točke Talijanskog zakona broj 180/78 obvezni
zdravstveni postupci i zaključci za mentalne bolesti za vrijeme liječenja u bolnici mogu se
primijeniti samo ako postoje "takve psihičke promjene da traže hitnu terapijsku
intervenciju".
Bolesnik se od upravitelja lokalne zdravstvene ustanove upoznaje s postupkom i

njegovom kvalitetom upotpunjenim s liječničkim prijedlogom da se on provede (čl. 3 i
točka, Zakona 180/78). Unutar 48 sati sudac-skrbnik preuzima informacije i eventualne
zaključke, razmatra predloženi postupak u smislu da ga prihvati ili odbije, obavještava o
tome upravitelja bolnice, da bi u slučaju nedostataka u dokumentaciji ili provedbi
postupka odlučio o ukidanju obveznog zdravstvenog tretmana. Sama snaga postupka
upravitelja ograničena je na sedam dana. U slučaju u kojima postupak treba produžiti,
odgovorni liječnik-psihijatar mora u odgovarajućem vremenu pripremiti prijedlog za
produženje tretmana i dati ga upravitelju koji o tome izvješćuje suca-skrbnika,
naznačavajući daljnje vjerojatno trajanje istoga postupka (čl. 9, IV točka Z. 180/78).
Ekonomski efekti posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti
Očekivani razvoj osiguranja odgovornosti liječnika
Činjenica je da su danas osiguranja od odgovornosti općenito jedna od od vrsti

koja se najviše razvijaju. Pri tome moramo uzeti u obzir da je osiguranje od
profesionalnih propusta osiguranika samo jedan segment osiguranja od odgovornosti.
Gledajući globalno više od 50% ukupne premije osiguranja danas otpada na razna
osiguranja od odgovornosti. Udijelu osiguranja od profesionalnih propusta premija
osiguranja limitirana je brojem izvršioca tih djelatnosti, međutim ostaje izbor veličine
osigurateljnog pokrića koji i te kako utječe na premiju osiguranja. Drugo, zakonska
regulativa koja uvjetuje obveznost osiguranja od odgovornosti za razne profesije još je
jedan faktor koji će utjecati na rast ove premije osiguranja.Tako danas na području
Hrvatske posluje preko 7000 ovlaštenih arhitekata i inžinjera, preko 3000 liječnika
nekoliko stotina revizorskih kuća i preko 8000 odvjetnika, itd. To su sve potencijalna
polja osiguranja i izvor buduće premije osiguranja. Potencijalna premija u dijelu
osiguranja profesionalnih propusta liječnika u ovom trenutku nema svoju ekonomsku
težinu zbog nedostatka interesa naših zdravstvenih ustanova i općih kretanju u
financiranju zdravstva kao djelatnosti, ali u obavljanju privatne liječničke prakse nema
liječnika koji ne sklapa ovu vrstu osiguranja.
Mogući štetni događaji
Trenutačni nedostatak veće štetovne statistike može iskriviti sliku o izloženosti

osiguravajućih tvrtki ovom riziku. Međutim, dovoljno je pogledati u razvijenije zemlje
svijeta gdje se bolnice nalaze u privatnom vlasništvu i gdje je pravosudni sistem daleko
efikasniji, vidjet ćemo da te štete ni u kojem slučaju nisu bezazlene. Kroz pojedinačne
sudske slučajeve, gdje se traže izrazito visoke naknade mi se izazito brzo približavamo
inozemnoj praksi. Iako će u ovom dijelu biti vrlo teško dokazati profesionalni propust
ostaje činjenica, da su sve štete iz odgovornosti štete s dugim repom, odnosno mogu se
pojaviti i više godina nakon što je sam štetna radnja učinjena. Vrlo su teško predvidljive,
378
kako u u svojoj masovnosti tako i pojedinačnom iznosu. Nematerijalne štete odnosno štete
zbog povrede tijela ili zdravlja su karakteristične za ovu vrstu odgovornosti, a one su
poznate kao nepredvidive i vrlo visoke kad do njih dođe.
Zaključak
Već letimični pogled na razmatranje ovog problema nameće osnovni zaključak da

problem odgovornosti liječnika i bolnica shvaća kao "ugovornu odgovornost" što znači
da se učinjeni zahvati, operacije i ostale medicinske usluge smatraju kao obveza davanja i
izvršenja. Neizvršenje dogovorenih radnji na pacijentu u okvirima uobičajene medicinske
prakse i dostupnih tehničkih rješenja povlači za sobom i ugovornu odgovornost zbog
neispunjenja dogovorenih radnji. Drugim riječima u Posebnim uvjetima za osiguranje od
odgovornosti liječnika kojima se osiguravaju profesionalni propusti više ne možemo
govoriti samo o izvanugovornoj odgovornosti koja i dalje postoji, ali za slučajeve deliktne
odgovornosti, već o ugovornoj odgovornosti, kada šteta nastaje kao povreda ugovorne
obveze. U našem zdravstvu položaj liječnika određen je Zakonom o zdravstvenom
osiguranju i ostalim propisima iz oblasti zdravstva, a ukoliko u svom radu dođu u
situaciju da odgovaraju za eventualno učinjenu štetu pacijentu, njihova se odgovornost uz
navedene zakone, utvrđuje primjenom Zakona o obveznim odnosima i Kaznenim
zakonom. U svijetu su u bolnicama pravila ponašanja liječnika i bolesnika tako razrađena
da predviđaju mehanizme zaštite. Doduše, u svijetu postoje privatne bolnice što posebno
aktualizira razinu usluga te kvalitetu izvršenih zahvata, te posebna ekipa stručnjaka koja
se isključivo bavi pravnim problemima i zaštitom liječnika i pacijenata od ovakvih šteta.
U Hrvatskoj su sporovi protiv liječnika vrlo rijetki, ali bilježe tendenciju rasta što je znak
da se i mi ubrzano približavamo kretanjima u EU, pa će vjerojatno i naša sudska praksa
uskoro biti bogatija i za sporove ovakve vrste.Bez obzira na svu složenost, osjetljivost i
specifičnost liječničkih poslova kao zanimanja, ove poslove treba demistificirati, u smislu
njihova opisa, jer i to su poslovi koje rade samo ljudi. Errare humanum est, priznali mi to
ili ne, samo što su posljedice nekih grešaka male, a nekih vrlo velike, pogotovo, ako se
radi o našem zdravlju na što smo svi vrlo osjetljivi. Odgovornost liječnika pojavit će se u
slučajevima očiglednog postupanja u suprotnosti s pravilima medicinske struke i znanosti;
obična greška u liječenju riješit će se unutar zdravstva, kao što će se odstupanja od
usvojenih pravila zaustaviti u stručnim krugovima, ukoliko se ne radi o običnom
nesavjesnom liječenju, ali pravo kao znanost nikako ne može postaviti brane medicini, jer
se sud ne može pretvoriti u forum za rješavanje medicinskih sporova. Hrvatski pravni
sustav i inače je oprezno pristupao području liječničke djelatnosti i utvrđivanju kaznene
odgovornosti zdravstvenih djelatnika, ali sa stajališta građanske odgovornosti uvjerenja
smo da će situacija biti puno drugačija, pogotovo što je sada data mogućnost osiguranja
profesionalnih propusta liječnika, a i sama odgovornost liječnika ima karakter ugovorne
odgovornosti za loše učinjene medicinske usluge.
Ne smijemo nikako smetnuti s uma da liječnik vrlo često mora donositi hitne
odluke i da je za njegovu djelatnost potrebna sloboda. Omnium artium medicina
nobilissima.
Može li tu pomoći osiguranje? Apsolutno može, kako liječniku, medicinskoj
ustanovi, tako i pacijentu. Zbog složenosti rizika, nedovoljnih saznanja o veličini mogućih
štetnih događaja, te siromašnoj sudskoj praksi, cjenici za ovu vrstu osiguranja od
odgovornosti vrlo brzo će se mijenjati.
8.7.7. Profesionalna odgovornost javnih bilježnika
379
Kao visokostručno i isključivo zanimanje specifično je po mnogočemu, a pripisuju
mu se zasluge za vladavinu prava i pravnu sigurnost. Javno bilježnička djelatnost je
okarakterizirana kao ona koja je rasteretila pravosuđe jer je to djelatnost koja ima takve
poslove za koje se smatra da nije nužno sudsko postupanje. U budućnosti im predviđaju
proširenje djelokruga djelatnosti i poslova koji se inače rade na sudovima (nadležnost u
dijelu ovrha). Javno bilježnička djelatnost regulirana je različito od zemlje do zemlje s
različitim ovlastima, međutim poslovi u kojima oni učestvuju imaju vrlo visoke
vrijednosti pa bi i svaki profesionalni propust imao za posljedicu vrlo visoke materijalne
štete (solemizacija privatnih isprava), što je zakonodavca natjeralo na propisivanje
obveznosti osiguranja od odgovornosti za učinjene profesionalne propuste tijekom
obavljanja javno bilježničke djeltnosti224.Slijedom toga uvjetima za osiguranje od
odgovornosti javnih bilježnika donešenim od strane HUO-a, daje se osiguravajuća zaštita
za sve profesionalne propuste prema trećim osobama do visine ugovorene svote
osiguranja. Zakonodavac najčešće propisuje i min. svote osiguranja profesionalnih
odgovornosti, a osiguravajuće tvrtke mgu ponuditi i veće svote osiguranja.Prema Prof.
Kačeru225, u praksi će vrlo rijetko doći do štete nastale uslijed nestručnosti ili nemara
javnog bilježnika, iako je i to moguće, posebno u svezi odgovornosti za drugoga. Iz uvjeta
za osiguranje to mogu biti javnobilježnički prisjednici, vježbenici, zamjenik i vršitelj
dužnosti javnog bilježnika. U praksi već postoje slučajevi štetnih događaja, prisutan je i
rast stope kriminala koji spada u u tzv. Čiste ovratnike ili sofisticirani kriminal u javno
bilježničkim poslovima. Međutim ako je nastala šteta kao posljedica nepažnje osiguratelji
su dužni oštećenom naknaditi štetu.226
8.8. D& O Osiguranje od odgovornosti direktora i odgovornih osoba
U poplavi raznih osiguranja od profesionalnih propusta u prvi plan osim liječnika

dolaze i direktori, čalnovi uprava u djelokrugu svoga rada prema dioničarima.
Odgovornost članova uprava i nadzornih odbora u odnosu na Zakon o trgovačkim
društvima 227je prilično generalna, pa će buduća sudska praksa pokazati da li će i
zakonodavstvo pretrpjeti određene izmjene. Izloženost osiguratelja/reosiguratelja s
obzirom na štetne događaje je vrlo neizvijesna i nepredvidiva, najviše u pogledu visine
odštetnih zahtjeva, što ovisi od veličine tvrtke i ostvarenog ukupnog prihoda i dobiti. S
obzirom da je djelokrug rada uprave vrlo široka i ne odnosi se samo na ostvarenje
poslovnih rezultata već cjelokupnog rada pojedine tvrtke (radni odnosi) i njihova će
odgovornost zbog toga biti značajnija. Dodatno vlasnička struktura koja može dijelom biti
i inozemna, a u hrvatskim prilikama je to vrlo često, aktualizirat će i inozemnu
osigurateljnu praksu što drugim riječima znači implementaciju inozemnih uvjeta za
osiguranje.U nastavku možete vidjeti primjer sadržaja jednog takvog pokrića.
Pokriće za osiguranje od odgovornosti direktora i članova uprava228
OSIGURATELJNA KLAUZULA
224
N.N. br.78/93
225
Prof.dr.sc. Hrvoje Kačer,Ugovor o osiguranju prema novom ZOO-u,Obvezna osiguranja profesionalne
odgovornosti u Hrvatskom pravu,Inžinjering birod.d. Zagreb, p.127.
226
O ovoj problematici pobliže, H. Kačer op.cit. p.127,128
227
Zakon o trgovačkim društvima Čl.251,Čl.430 Čl.252
228
Prijevod autora - osigurateljna klauzula i ostali ostali uvjeti za osiguranje D&O – Harris and Dixons
insurance brokers limited London .
380
Osiguratelji su suglasni, prema terminima, uvjetima, ograničenjima i isključenjima
police, da:
(a) Plate u ime direktora i odgovornih osoba kompanije štetu koja bi proizašle iz
bilo kojeg potraživanja koje je prvo podneseno protiv njih za vrijeme trajanja
osiguranja i prijavljeno osigurateljima za vrijeme trajanja osiguranja zbog bilo
koje pogrešne radnje koja je napravljena u opsegu djelovanja direktora i
odgovorne osobe kompanije osim u slučaju i do te mjere gdje je kompanija
naknadila štetu uzrokovanu od strane direktora i odgovornih osoba.
(b) Plate u ime kompanije štetu koja proizlazi iz bilo kojeg potraživanja koje je prvo
podnešeno protiv direktora i odgovornih osoba za vrijeme trajanja osiguranja i
prijavljen osigurateljima za vrijeme trajanja osiguranja zbog pogrešne radnje
koja je napravljena u opsegu djelovanja direktora ili odgovorne osobe kompanije
ali samo i do te mjere kada će kompanija trebati ili će joj biti dozvoljeno da
naknadi direktore ili odgovorne osobe prema zakonu, statutu, ili memorandumu i
člancima društva.
DEFINICIJE.
“Osiguranik, Direktor ili odgovorna osoba” znači:
(i) Da je to bilo koja prirodna osoba imenovana u skladu s zakonom ili izabrana
za direktora tvrtke, član uprave direktora ili nadzorni odbor tvrtke.
Odgovorna osoba će značiti bilo koju prirodnu osobu imenovanu u skladu s
zakonom ili izabranu kao odgovorna osoba u svojstvu izvršnog direktora
uprave ili izvršnog upravnog tijela tvrtke.
(ii) Kao osiguranik smatrat će se bilo koji prošli sadašnji ili budući direktor ili
odgovorna osoba tvrtke
(iii) u svojstvu osiguranika isto tako će se smatrati bilo koji prošli, sadašnji ili
budući zaposlenik tvrtke, ali samo do onog stupnja odnosno situacije u kojima
djeluje s ovlastima i pravima direktora ili odgovornih osoba tvrtke ili bilo koji
drugi zaposlenik koji će se zakonski smatrati da je direktor ili odgovorna
osoba.
“Kompanija” znači kompanija navedena u popisu osiguranja i uključivat će sve
pomoćne kompanije .
“Pomoćna kompanija” znači:
Bilo koja druga tvrtka kojoj tvrtka (bilo direktno ili indirektno kroz jednu ili više
svojih pomoćnih kompanija kao što je ovdje definirano) prije datuma početka ove
police:
(a) Kontrolira sastav upravnog odbora,ili
(b) Kontrolira više od pola glasova,ili
(c) Drži više od pola izdanih dionica.
381
“Pomoćna kompanija” će također značiti bilo koju kompanija koja pripada je stečena
ili stvorena na ili nakon datuma početka ove police čija ukupna imovina ne prelazi
svotu ukupne imovine naznačenu u popisu, s time da će ova polica vrijediti samo s
obzirom na pogrešnu radnju koja je napravljena ili se smatra napravljenom od
direktora ili službenika takve kompanije nakon datuma sticanja ili stvaranja i s time
da takva kompanija nije nastanjena ili osnovana u Sjedinjenim Američkim Državama
ili Kanadi.
“Pomoćna kompanija” neće činiti bilo koja kompaniju koja ne zadovoljava gore
navedene kriterije, osim sa pismenom dozvolom osiguratelja.
Iz gore navedenog nameće se zaključak da osim direktora i ostalih članova uprave

odgovornim se mogu smatrati i članovi nadzornih odbora i osobe koje oni ovlaste da
donose odluke, posljedica čega može biti nastanak osiguranog slučaja.
Štetni događaj proizlazi iz:
“Pogrešne radnje” koja znači bilo koju stvarnu ili smatranu pogrešnu radnju ili
propust od strane direktora ili odgovornih osoba, individualno ili zajednički, sa
samim time što su direktori ili odgovorne osobe kompanije. Povezane ili
nastavljajuće ili ponavljajuće ili povremeno povezane pogrešne radnje sačinjavat
će jednu pogrešnu radnju.
“Šteta” značiti pravnu obvezu direktora i odgovornih osoba za plaćanje:
(i) naknade ili troškova pripisanih protiv direktora ili odgovornih

osoba;
(ii) Nagodba koje su odobrili osiguratelji (takva nagodba neće biti

nerazumno uskraćena).
(iii) Izdataka i troškova.
“Izdaci i troškovi” će značiti sve razumne i potrebne honorare i troškove

napravljene od ili u ime direktora ili odgovornih osoba s pismenom suglasnošću (takva
suglasnost neće biti uskraćena) osiguratelja, a koji su isključivo rezultat istrage ili/i
obrane ili/i promatranja ili/i nagodbe bilo kojeg potraživanja i žalbi koje proizlaze iz
toga.
(1) Osiguratelji će također platiti u ime direktora i odgovornih osoba izdatke i

troškove koji proizlaze iz postupka (kriminalnog ili neko drugog) protiv
bilo kojeg direktora ili odgovorne osobe ili prisustva bilo kojeg direktora
ili odgovorne osobe kod istrage, ispitivanja, istraživanja ili nekih drugih
postupaka naloženih ili naručenih od bilo kojeg javnog tijela iz razloga
pogrešne radnje.
(2) Osiguratelji će također platiti u ime kompanije izdatke i troškove

napravljene od bilo kojeg vlasnika dionica kompanije kod vođenja
potraživanja za vrijeme trajanja osiguranja protiv direktora ili odgovorne
382
osobe kompanije za koje je kompanija pravno obvezna platiti s obzirom na
sudski nalog.
“Izdatke i troškove” ne čine provizija, troškovi ili druge beneficije direktora ili
odgovornih osoba ili djelatnika kompanije.
“Potraživanja” znače:
(1) Bilo koji sudski nalog ili poziv ili neka druga molba bilo koje vrste ili
protupotraživanje ili protutražbina izdana ili predana bilo kojem direktoru
ili odgovornoj osobi za bilo koju pogrešnu radnju ili
(2) bilo koja pismena korespodencija koja iskazuje pogrešnu radnju priopćenu
bilo kojem direktoru ili odgovornoj sobi.
ISKLJUČENJA IZ OSIGURANJA
Osiguratelji ne plaćaju štetu koja proizlazi iz bilo kojeg potraživanja:
(1) Gdje je pravni postupak ili parničenje predano sudu unutar isključenih
teritorija navedenih u popisu ili gdje je pravni postupak ili parničenje
predanu sudu izvan tih teritorija da bi se provela sudska odluka u tim
teritorijima ili na način uzajamnog dogovora ili na neki drugi način.
(2) Koje se odnosi na naknadu ili plaćanje od bilo kuda osim iz ove police.
(iii) Za bilo koju stvarnu ili navodnu tjelesnu povredu, bolest ili smrt bilo koje
osobe ili bilo koje stvarno ili navodn oštećenje ili uništenje bilo koje
stvarne imovine, uključujući i nemogućnost upotrebe iste.
(iv) Koje se bazira, proizlazi, direktno ili indirektno je posljedica ili je u vezi
sa, ili na bilo koji način uključuje bilo koju stvarnu ili navodnu lekažu,
zagađenjem ili kontaminacijom bilo koje vrste, ali s time da će osiguratelji
platiti u ime direktora ili odgovornih osoba izdatke i troškove koji su
napravljeni u bilo kojoj istrazi, ispitivanju, istraživanju, sudu ili nekom
drugom postupku naloženom ili naručenom u prvom slučaju od bilo kojeg
javnog tijela unutar Engleske, Irske, otoka Man ili Otoka Kanala s
obzirom na bilo koju pogrešnu radnju.
(v) Koje je pridonešeno od ili je nastalo uslijed bilo kakve, prevare ili
zlonamjernog ponašanja direktora ili odgovornih osoba, s time da će
osiguratelji platiti u ime direktora i odgovornih osoba:
(a) Izdatke i troškove nastale u uspješnoj obrani od postupka pokrenutog s

obzirom na tu pogrešnu radnju.
(b) Štetu gdje konačna odluka ili presuda sudskih saslušanja protiv
direktora ili odgovorne osobe odlučuje da je on/ona pravno odgovoran
s obzirom na pogrešnu radnju u nekom djelovanju koje ne ovisi o
383
postojanju nepoštenja, prevare ili zlobnog cilja ili namjere i koja ne
pronađe da je on/ona kriv za nepoštenje, prevaru ili zlobno ponašanje
koje se odnosi na pogrešnu radnju u pitanju.
(vi) Koje je pridonešeno od ili je nastalo uslijed sticanja bilo kojeg profita ili
prednosti ili dobivanja bilo koje nagrade na koju on/ona nema pravo.
(vii) Za povrat od direktora ili odgovornih osoba bilo koje nagrade plaćene bez
prijašnjeg odobrenja dioničara kompanije čije će plaćanje, bez takvog
priješnjeg odobrenja, biti smatrano od strane suda kao povreda zakona.
(vii) Danog od treće stranke, koje se bazira ili je navodno ili proizlazi iz
povrede bilo koje profesionalne dužnosti koja se duguje toj trećoj stranci.
(viii) Koje prizlazi iz bilo kojeg plana ili programa mirovine
(ix) Danog od ili u ime kompanije ili od ili u ime bilo kojeg direktora ili
odgovorne osobe i na poticaj bilo koje osobe ili entiteta koja je ili je bila
također direktor ili odgovorna osoba ili zastupnik kompanije međutim ovo
isključenje neće važiti za bilo koje potraživanje dano od ili u ime bilo kojeg
djelatnika kompanije (osim onog koji je ili je bio direktor) s obzirom na
nesuglasice zapošljavanja.
(x) Koje je dano ili pridonešeno od ili je nastalo uslijed bilo kojih posljedica
koje su postojale prije početka ili na samom početnom datumu ove police i
za koje su direktori ili odgovorne osobe znale ili su trebali znati da mogu
prouzročiti potraživanje.
(xi) Za poreze ili kazne ili kaznene ili višestruke troškove ili za bilo koje
potraživanje koje se smatra neosigurljivim pod zakonom.
(xii) Koje je dano ili je pridonešeno od ili je nastalo uslijed:
(a) Štete ili uništenja ili oštećenja na bilo kojoj imovini ili bilo koje štete ili
troška koji je rezultat ili je proizašao iz njega ili bilo koje posljedične
štete,
(b) Bilo kakve pravne obveze bilo kakve prirode koja je direktno ili
indirektno prouzročena, pridonešena ili proizlazi iz :
i) Ionizirajućih radijacija ili kontaminacija od radioaktivnosti iz
nuklearnog goriva ili bilo kojeg nuklearnog otpada iz izgaranja
nuklearnog goriva,
(ii)Radioaktivnog, toksičnog, eksplozivnog ili nekog drugog opasnog

svojstva bilo kojeg eksplozivnog nuklearnog nakupa ili njegovog
nuklearnog dijela.
LIMIT OBVEZE OSIGURATELJA I FRANŠIZA
384
(a) Ukupna obveza osiguratelja pod osigurateljnom klauzulom (a) i (b) zajedno neće
preći limit osigurateljne ukupne obveze upisane u popisu, čija će svota uključivati
izdatke i troškove.
(b) Osiguratelji su obvezni, pod točkom osigurateljne klauzule (a), platiti iznos iznad
svote koja je upisana kao franšiza u popisu a čiji se iznos odnosi na svaku štetu za
svakog pojedinog direktora ili odgovorne osobe protiv koje je podnešeno
potraživanje, predmet maksimalnoj svoti upisanoj kao franšiza (b) u popisu kada
je potraživanje podneseno protiv više od jednog individualnog direktora ili
odgovorne osobe. Takve svote uključuju sve izdatke i troškove i nose ih direktor i
odgovorna osoba i one se ne osiguravaju.
UVJETI POTRAŽIVANJA
Direktori, odgovorne osobe i kompanija moraju osiguratelje odmah pismeno

obavjestiti o bilo kojem potraživanju. Direktori, odgovorne osobe i kompanija moraju,
čim je prije moguće, osigurateljima dati pismeno obavijest o bilo kakvim pojedinostima za
koje bi direktori ili odgovorne osobe ili kompanija trebali znati a za koje se razumno
može očekivati da će stvoriti potraživanje protiv direktora ili odgovornih osoba, dajući
razloge za očekivanje takvog potraživanja, sa svim pojedinostima o datumima i
uključenim osobama .Ukoliko je takva obavjest dana, svako daljnje potraživanje će se
smatrati napravljenim za vrijeme trajanja osiguranja.
Direktori i odgovorne osobe i kompanija dužni su osigurateljima sve informacije i
pomoć koju osiguratelji mogu zatražiti , i oni se obvezuju na tajnost i neodavanje
informacije o postojanju ove police bez dozvole osiguratelja, osim ako je to posljedica
zakonskih potreba.
Direktori i odgovorne osobe i kompanija ne mogu priznati obvezu ili likvidirati ili
pokušatii likvidirati štetu ili napraviti bilo kakve izdatke i troškove bez pismenog
odobrenja osiguratelja koji će imati pravo u bilo koje vrijeme preuzeti i voditi u ime
direktora ili odgovorne osobe ili kompanije obranu ili likvidaciju bilo kojeg potraživanja
ili tužiti u ime direktora ili odgovorne osobe ili kompanije u njihovu korist za bilo koje
potraživanje isplate, naknade ili štete ili nečeg drugog protiv treće stranke. U bilo kojem
slučaju neće se pokretati radnje koje bi mogle nanjeti štetu osigurateljima. Direktori i
odgovorne osobe kompanije ne moraju osporavati bilo koje pravne postupke osim ukoliko
odvjetnik (za kojeg mora biti zajednički dogovor direktora i odgovornih osoba, kompanije
i osiguratelja) ne savjetuje da bi se takvi postupci trebali osporavati.
Osigurateli ne može likvidirati niti jednu štetu bez dopuštenja direktora ili
odgovornih osoba ili kompanije. Ukoliko međutim, direktori ili odgovorne osobe ili
kompanija odbiju pristati na bilo koje rješenje predloženo od osiguratelja i odaberu
osporavanje ili nastavak pravnih postupaka koji su vezani na to potraživanje, tada
osigurateljna obveza za potraživanje neće preće svotu na kojoj se potraživanje moglo
tako riješiti uključujući izdatke i troškove nastale sa njihovim odobrenjem do datuma
kada su odbili rješenje, i tada samo do limita ukupne obveze osiguratelja upisane u
popisu.S obzirom na izdatke i troškove i bilo kojoj zajedničkoj likvidaciji bilo kojeg
potraživanja protiv kompanije i direktora i odgovornih osoba zajedno, takvi izdaci i
troškovi i zajednička likvidacija na koju su pristali osiguratelji (takav pristanak neće biti
nerazumno odbijen), kompanija i direktori i odgovorne osobe i osguratelji moraju se
usuglasiti da će na najbolji način utvrditi nepristranu i pravilnu podjelu svote između
kompanije i direktora i odgovornih osoba i osiguratelja. Osiguratelji će imati pravo na
385
nominaciju pravnog zastupnika i ukoliko je potrebno odvjetnika, da zastupa direktore ili
odgovorne osobe.
PREUZIMANJE I SPAJANJE
U slučaju preuzimanja ili spajanja kompanije od strane bilo koje druge

organizacije, bilo koje plaćanje koje se odnosi na štetu proizašlu iz potraživanja pod
ovom policom se ispravlja da bi se primjenila na bilo koju štetu nastalu iz razloga
pogrešne radnje od strane direktora ili odgovornih osoba prije datuma takvog
preuzimanja ili spajanja.
Predujam za izdatke i troškove
Pod točkom osigurateljne klauzule (a) osiguratelji mogu, po vlastitoj odluci, dati
predujam za izdatke i troškove prije konačne likvidacije potraživanja, osim ukoliko takvi
izdaci i troškovi već nisu dati od kompanije.
Pod točkom osigurateljne klauzule (b) osiguratelji mogu, po vlastitoj odluci, dati
predujam za izdatke i troškove prije konačne likvidacije potraživanja.
Zaključak
Ugovaranje osiguranja od odgovornosti direktora, članova uprave i nadzornih

odbora obično se provodi uz ponudu za osiguranje te dostavljanje podataka o poslovanju
tvrtke u posljednjih nekoliko godina. Svote osiguranja su izrazito visoke, sudska praksa je
vrlo različita od zemlje do zemlje. Karakteristično je da veliki ili najveći dio nakande štete
otpada na sudske troškove i iz tih razloga se prije izdavanja pokrića od strane
reosiguratelja zahtjeva jako puno financijske i druge dokumentacije o osiguranim
osobama i tvrtkama u kojima oni rade.
8.9. UVOD U PRAVNU ZAŠTITU
Osiguranje pravne zaštite jedan je od potencijalno novih proizvoda koji bi se

mogli pojaviti na tržištu osiguranja. Posljednjih godina zamjetan je izraziti razvoj
različitih vrsta osiguranja od odgovornosti što je očiti znak da se Hrvatska vrlo brzo
približavamo trendovima u razvoju osiguranja u svijetu. Kako je osiguranje od
odgovornosti vrlo kompleksan posao, a njegova izloženost riziku je prisutna u gotovo
svim područjima života i rada sasvim je normalno da ta ista osiguranja budu nadograđena
s novim osiguranjima kao podrška osnovnom. U tom smislu je i osiguranje pravne zaštite
kao posebne vrste osiguranja nadopuna osiguranju od odgovornosti, iako uvjeti za
osiguranje od odgovornosti imaju odredbu o pružanju usluge pravne zaštite (čl.15 općih
uvjeta za osiguranje od odgovornosti. Navedene odredbe uvjeta za osiguranje od
odgovornosti reguliraju pitanje pravne zaštite koju provodi osiguratelj sa svojim stručnim
službama. Prema čl 15 općih uvjeta 229obveza osiguratelja na pružanju pravne zaštite
obuhvaća:
- ispitivanje odgovornosti osiguranika za nastalu štetu

- vođenje spora u ime osiguranikaza nastalu štetu
229
Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti, čl.15Croatia osiguranje d.d.2000
386
-vođenje spora u ime osiguranika, ako oštećeni ostvaruje pravo na naknadu
štete u parničnom postupku
- davanje u ime osiguranika svih izjava koje smatra korisnim za zadovoljenje ili
obranu od neosnovanog ili pretjeranog zahtjevaza naknadu štete.
- uz suglasnost i uputstvo osiguratelja , vođenje spora može se povjeriti
osiguraniku koji je u takvom slučaju dužan pridržavati se uputa i naloga
osiguratelja u pogledu vođenja spora u parnici
- osiguratelj može preuzeti vođenje parnice ili stupiti na mjesto osiguranika ili
sudjelovati u svojstvu umješaća .
- Osiguratelj je ovlašćen da odbije vođenje spora ili da prepusti vođenje spora
osiguraniku , ako ocjeni da nema mjesta za pružanje pravne zaštite s obzirom
na odnos visine zahtjeva za naknadu štete i visine svote osiguranja .
Postavlja se i pitanje da li osiguratelj odnosno onaj koji umjesto osiguranika plaća
naknadu štete trećoj osobi može u svakoj situaciji dati pravnu zaštitu odnosno zastupati
interese osiguranika, a da ne bude u sukobu interesa. Osiguratelje prvenstveno interesira
troškovna strana pravne zaštite, odnosno troškovi koji se ugovorom o osiguranju od
odgovornosti naknađuju osiguraniku, uključujući i troškove spora što je i najčešće bila
točka gdje je došlo do razmimoilaženja osigurateljne prakse i postojećih uvjeta za
osiguranje od odgovornosti. Postojeće odredbe o naknadi troškova postupka 230 govore da
- Osiguratelj nadoknađuje sve troškove parničnog postupka ukoliko je sam
vodio spor ili je dao suglasnost osiguraniku na vođenje spora pa i onda kada
zahtjev za naknadu štete nije bio osnovan
- Ako je parnica vođena bez znanja i suglasnosti osiguratelja, osiguranjem su
pokriveni troškovi spora ukoliko zajedno s naknadom štete ne prelaze svotu
osiguranja.
- Osiguratelj snosi troškove branitelja u kaznenom postupku pokrenutom protiv
osiguranika zbog događaja koji bi mogao imati za posljedicu postavljanje
zahtjeva za naknadu štete na temelju odgovornosti pokrivene osiguranjem i to
samo izuzetno, ako je upoznat s izborom branitelja, i prihvatio da snosi
troškove.Troškove kaznenog postupka i troškove zastupanja oštećenog u
vanparničnom postupku osiguratelj ne naknađuje
- kada izvrši svoju obvezu isplatom svote osiguranja umanjene za iznos
ugovorene franšize, osiguratelj se oslobađa daljnjih davanja na ime naknade i
troškova po jednom osiguranom slučaju.
Kako se ovdje radi o ugovornom osiguranju, a ne obveznom po zakonu smatra se

da bi se trebale poštivati odredbe postejećih ugovora o osiguranju od odgovornosti
odnosno odredbi uvjeta za osiguranje u dijelu plaćanja troškova zastupanja u
vanparničnom postupku, a što se u praksi ne poštuje. Razlozi za takvu osigurateljnu
praksu nalazimo u preslikavanju prakse u likvidaciji šteta s osnova automobilske
odgovornosti na osiguranje u općoj odgovornosti, a dijelom u strahu osiguratelja od
gomilanja sporova i povećanja ukupne mase šteta za nepotrebne sudske troškove.
Ukupna masa troškova pravne zaštite u strukturi šteta od odgovornosti zauzima sve veći i
veći udio. Kao dodatak osnovnom osiguranju od odgovornosti, taj se problem rješava
limitiranjem ukupne obveze osiguratelja određenim podlimitom svote osiguranja te
kreiranjem posebnih uvjeta za osiguranje pravne zaštite. Posebni uvjeti za osiguranje
pravne zaštite rješavaju ne samo problematiku različite osigurateljne prakse u tretiranju
postojeće pravne zaštite (ugovorno osiguranje od odgovornosti i osiguranja od
230
Ibidem čl.17 Naknada troškova postupka
387
odgovornosti obvezno po samom zakonu), već tu problematiku zahvaća sveobuhvatnije.
Dobiva se dodatno pokriće za, krivično pravne i prekršajne postupke te omogućuje izbor
odvjetnika u skladu s uvjetima za osiguranje. U EU ovo osiguranje je poznato pod
različitim nazivima kao;
- Commercial legal expenses insurance

- Assicurazione Tutela giudiziaria
- Rechschutz
Postoje dvije vrste pravnih troškova. Prvo, to su pravni troškovi nastali dobrovoljno,
tijekom uobičajenih pravnih poslova, kao što su kupovina kuća, davanje u zakup, izrada
oporuke, ili upravljanje posjedom. Kao drugo, to su pravni troškovi koji proizlaze iz
parnica, bilo za potrebe obrane na građanskom ili kaznenom sudu, ili u svrhu
ustanovljavanja i ostvarivanja svojih prava u građanskoj parnici. S obzirom na ove
činjenice troškovi sudskih procesa predstavljaju prikladan predmet za osiguranje.Za
pojedinca su šanse da se upusti u parničenje i da proces dobije relativno male.Za njega je
mnogo ugodnije da plaća manji iznos godišnje premije osiguranja, a da za uzvrat ima
obećano pokriće za troškove pravne zaštite, ako se ikad pojavi potreba njihovog nastanka,
nego da riskira makar i malo s mogućnošću katastrofalnih posljedica u slučaju
nepredviđenih troškova.U Europi se ovo osiguranje nudi , već preko pedeset godina.
Tradicionalno, osiguranje pravnih troškova u slučaju obrane u građanskom postupku
dostupno je u policama osiguranja automobilske odgovornosti i ostalim policama od
odgovornosti (javnoj odgovornosti, odgovornosti poslodavca, kućanstva) koje pružaju
zaštitu od odštetnih zahtjeva trećih osoba u slučaju štete na imovini ili tjelesnih ozljede. U
takvim situacijama osiguratelj preuzima troškove obrane na sebe u visini ugovorene svote
pravne zaštite. Osiguratelji isto tako preuzimaju na sebe i plaćaju troškove kaznenog
postupka za vozačke prekršaje vezane uz nezgodu i mogu pokriti pune troškove (do
limita) obrane kaznene tužbe za smrt prouzročenu upravljanjem motornim
vozilom.Osiguratelji su isto tako obvezni isplatiti i troškove tužitelja, ako osiguranik ne
dobije parnicu.
8.9.1. Sadržaj pravne zaštite kao proizvoda
Uvođenjem ovog osiguranja osiguratelj se brine o zaštiti i ostvarenju pravnih

interesa osiguranika, koji su vrlo različiti, ali na svim stupnjevima uobičajenog pravnog
postupka snose slijedeće troškove :
- odvjetnika ili javnog bilježnika

- suda
- pristojbe za svjedoke
- sudskih vještaka koje naruči sud
- protustranke ukoliko ih treba platiti osiguranik
- predujma kaznene kaucije u inozemtvu kako bi se osiguranika zaštitilo od
uzapćenja
Uobičajeno se troškovi plaćaju do visine osigurane svote. Što se tiče isključenja iz

osigurateljne zaštite ne postoji osigurateljna zaštita za štete:
- kao posljedica ratnih zbivanja, unutarnjih nemira i katastrofa,

- uz područja nematerijalnog robnog prava, kao i poreznog, carinskog i drugog
prava koje se odnosi na davanja,
- iz područja disciplinskog prava,
388
- iz sporova iz ugovora o osiguranju.
Komercijalno osiguranje pravne zaštite daje se za različite poslove. Ono prebacuje
troškove obrane na osiguratelje i daje komercijalnim tvrtkama osiguranje, koje daje
pravnu pomoć u raznim sporovima, kao posljedica njihovog poslovanja. Pokriće se može
dobiti po različitom broju sekcija ovog osiguranja kojima se daje pokriće za različite vrste
sporova koji mogu proizići iz poslovanja. Recimo: sporovi iz ugovora o zaposlenju;
pokriće za nadoknađivanje plaća, osiguratelj nadoknađuje u obliku kompenzacije ili
dosuđene nadoknade od suda kada je pogrešno otpuštanje s posla dokazano; kazneni
postupak - zbog propuštanja izvršenja zakonskih obveza kao Zakona o zdravlju i
sigurnosti na poslu i drugih zakonskih odredbi koji vode u kazneni postupak (sudbeno
postupanje, tužba). Nisu pokriveni namjerne radnje osiguranika, kazne i takse.
8.9.2. Vrste pravne zaštite
- Privatna pravna zaštita – pod kojom se podrazumijeva pravna zaštita

naknade štete za osigurane slučajeve iz područja privatnog života, dakle ne na
radu.
- Pravna zaštita na radu - zaštita naknade štete i kazneno pravna zaštita
nesamostalno zaposlenih na radu ili na direktnom putu s posla i na posao
- Pravna zaštita uporabe vozila – pravna zaštita naknade štete, kazneno pravna
zaštita za vlasnika, ovlaštenog vozača, odnosno putnika u polici navedenog
vozila, odnosno ovisno o ugovoru, svih u vozilu osiguranih osoba.
- Pravna zaštita vozača – odnosi se na slučaj kazneno – pravne i pravne zaštite
za vozača za slučaj štete nanesene od strane nepoznatog vozila ili vozila bez
pravne zaštite.
- Pravna zaštita za radne sporove – pravna podrška kod sporova iz radnih i
naučničkih odnosa pred nekim od hrvatskih sudova .
- Pravna zaštita socijalnog osiguranja – ostvarivanje pravnih interesa zbog
sporova s nositeljima socijalnog osiguranja po pitanju usluga koje plaća
socijalno osiguranje.
- Pravna zaštita savjetovanja – obuhvaća troškove usmenog pravnog savjeta
od strane odvjetnika ili javnog bilježnika ukoliko postoji potreba za
savjetovanjem.
- Opća ugovorna pravna zaštita – prihvaćanje ili odbijanje ostvarivanja prava
iz ugovora koji se tiću pokretnih stvari.
- Pravna zaštita zemljišta i najamnine – obuhvaća ostvarivanje pravnih
interesa iz ugovora o najmu i zakupu ili iz stvarnih prava u postupcima pred
hrvatskim sudovima.
- Pravna zaštita iz područja nasljednog i obiteljskog prava – za sporove pred
sudovima iz područja nasljednog prava, prava između roditelja i djece,
bračnog prava, kao prava staratelja i prava agenata.
Osiguranje pravne zaštite za trgovačka društva
S obzirom na različitost osnova s koje se pravna zaštita može dati za osiguranje

pojedine tvrtke najidealnije pokriće prema nekim zapadno europskim osigurateljima je:
- Pravna zaštita naknade štete i kazneno - pravna zaštita
389
- Pravna zaštita na sudu rada za sporove iz radnih odnosa
- Pravna zaštita socijalnog osiguranja
- Pravna zaštita savjetovanja
- Imovinska pravna zaštita
- Porezna pravna zaštita
U smislu pravne zaštite naknade štete i kazneno pravne zaštite osiguranik

(osigurani su) je tvrtka i svi zaposlenici za osigurane slučajeve koji su u neposrednoj vezi
s tvrtkom i njenom djelatnošću. Zajedno s osiguranjem pravnih troškova za trgovačka
društva nudi se i usluga savjetovanja za poslodavca. Prvenstveno se tu nudi osiguranje
pravnih troškova za štete pričinjene službenim vozilima. Pokriće se nudi vlasnicima i
vozačima vozila navedenih na polici za troškove obrane u krivičnom postupku
(uključujući i troškove žalbi za oduzimanje prava na vozačku dozvolu), troškove regresa
za nezgode, i troškove obrane u štetama nastalim po ugovorima sklopljenim od strane
osiguranika o prodaji, kupnji, unajmljivanju, servisiranju, popravku ili testiranju
osiguranog vozila. Isto se tako nudi plaćanje jamčevine, kada je to potrebno, kako bi se
postiglo oslobađanje vozača ili podiglo vozilo. Pokriće je teritorijalno ograničeno na
područja EU i mediteranske zemlje. Kada se polica za osiguranje pravne zaštite ne sklapa
u cjelosti na raspolaganju je pokriće samo za vozače službenih vozila. Donošenjem
Zakonom o zaštiti na radu 231 stvorila se potreba da osiguratelji nude i troškove obrane u
kaznenim postupcima pokrenutim prema tom zakonu, čije kršenje može dovesti, kako do
suđenja, tako i do naloga kojim se poslodavcu zabranjuje nastavak određene aktivnosti ili
ponašanja na određen način. Ove police mogu pokriti troškove ne samo poslodavca, već i
direktora, menadžera, i drugih zaposlenika protiv kojih se kao osoba može voditi kazneni
postupak. Potreba za ovim osiguranjem proizlazi iz bujice zakonskih odredbi koje su
nametnule nove obveze poslodavcima. Ova vrsta osiguranja može uključivati i obranu u
postupcima pokrenutim od strane oštećenih osoba. Imovinska pravna zaštita odnosi se na
troškove građanske parnice pokrenute od strane osiguranika, kako bi ostvario pravo na
odštetu od treće strane utemeljeno na nemaru, ili ometanju, koje za posljedicu ima ili bi
moglo imati fizičko oštećenje osiguranikove imovineili novčani gubitak.
Osigurateljna zaštita obuhvaća pravnu zaštitu naknade štete iz zahtjeva za
naknadu štete na temelju zakonskih odredbi o odgovornosti zbog pretrpljene štete na
osobama, stvarima i interesima.
Kaznena pravna zaštita obuhvaća obranu u kaznenim postupcima pred sudovima
zbog kaznenih radnji ili propusta uslijed nemara i nepažnje prilikom obavljanja
djelatnosti.
Što se tiče sporova iz radnih odnosa pravna zaštita daje se tvrtki kao
poslodavatelju u odnosu na zaposlenike, osigurateljno pokriće se odnosi na ostvarivanje
pravnih interesa iz radnih i naučničkih odnosa u postupcima pred sudovima. Inozemni
osiguratelji troškove za izvansudko ostvarivanje pravnih interesa na ovom području
pokrivaju do maksimalno 1 % osigurane svote osiguranja ukoliko je spor s time konačno
riješen. Pravna zaštita socijalnog osiguranja predviđena je za tvrtku i sve zaposlenike, za
sve osigurane slučajeve koji su u neposrednoj vezi s osiguranom djelatnošću, a
osigurateljna zaštita pokriva ostvarenje pravnih interesa osiguranika u sudskim
postupcima zbog sporova s nosiocima socijalnog osiguranja vezanima uz isplate;
postupcima pred upravnim vlastima zbog utvrđivanja obveze socijalnog osiguranja, prava
na socijalno osiguranje, početak ili kraj socijalnog osiguranja, kao i sporova koji se
odnose na plaćanje doprinosa i doplataka.
231
390
Pravna zaštita savjetovanja tvrtke obuhvaća troškove usmenog savjetovanja
tvrtke od strane odvjetnika ili javnog bilježnika kojeg je odabrao osiguranik, a može se
odnositi na pitanja iz svih područja prava osim poreznog, carinskog i drugog prava
vezanog uz davanja. Ova usluga može se koristiti najviše jedanput mjesečno
Pravna zaštita za pojedince
Osiguranjem pravnih troškova za pojedince uobičajeno se pokriva, kako

osiguranika, tako i članovi njegove obitelji u aktivnostima koje osoba obavlja u svojstvu
privatne osobe izvan obavljanja djelatnosti.Tipična obiteljska polica obuhvaća troškove
regresa vezano uz odštetne zahtjeve zbog smrti tjelesne ozljede ili fizičke štete ili
oštećenje nastalo na osiguranikovoj imovini, štete nanesene ugovorima o radu/štete iz
radnog odnosa i štete nastale zbog manjkavosti robe ili usluga koje su kupljene,
unajmljene ili stečene unajmljivanjem. Troškovi obrane u građanskom postupku isplaćuju
se vezano uz odštetne zahtjeve trećih osoba za smrt ili fizičku štetu ili štete na imovini i
štete iz radnog odnosa. Po polici se također isplaćuju troškovi regresa i troškovi obrane
vezano uz kršenje zakonskih prava koja se odnose na zakonito vlasništvo ili zauzeće
zemljišta/lokacije glavnog osiguranikovog mjesta stanovanja. Pokriveni su troškovi
obrane u krivičnom postupku zbog prekršaja počinjenih motornim vozilima i drugih
prekršaja. Obiteljska polica pravne zaštite podijeljena je u dva dijela. Jedan dio
odnosi se na prekršaje počinjene motornim vozilom, a drugi na ostale prekršaje, uz
mogućnost da osiguranje uključuje samo jedan ili oba dijela.Ovo je osiguranje
komplementarno polici osiguranje AO.
.
Iz izloženoga vidimo da se pravna zaštita može pružiti u gotovo svakom dijelu
aktivnosti čovjeka, kao zaposlenika, a isto tako i u svojstvu fizičke osobe u
privatnom životu. U pravnoj zaštiti naknade štete u privatnom životu, području
zanimanja, i tvrtki, pravnoj zaštiti naknade štete na području posjedovanja zemljišta i
najamnine osiguranim se slučajem smatra događaj koji se nalazi u osnovi prava na
naknadu štete
U svim ostalim slučajevima osiguranim se slučajem smatra stvarno ili navodno
kršenje prava, obveza ili propisa osiguranika od strane protivnika ili neke treće osobe.Ako
osiguranik traži zaštitu, osiguratelj u slučaju osiguranikove obveze preuzima troškove od
trenutka podnošenja zahtjeva za ostvarivanjem prava na pokriće sukladno uvjetima za
osiguranje, ukoliko su nužni za ostvarivanje pravnih interesa osiguranika.
Osiguratelj plaća:
Primjerene troškove odvjetnika angažiranog za osiguranika do u tarifi

odvjetnika određene visine .
Ukoliko se umjesto odvjetnika angažira neka druga za profesionalno
zastupanje stranaka ovlaštena osoba, preuzimaju se njihovi troškovi prema za njih
važećim odredbama, ali maksimalno do u tarifi odvjetnika određenoj visini.
U inozemstvu se preuzimaju primjereni troškovi osobe ovlaštene za
zastupanje stranaka prema tamo važećim odredbama o plaćanju odvjetnika.
Plaćaju se od suda određeni predujmovi za angažiranje vještaka, prevoditelja
i svedoke kao i predujmove za i naknade za sudske i upravne postupke.
U građanskom (civilnom) postupku i troškove suprotne strane ukoliko ih je
osiguranik dužan platiti
391
Postoji osigurateljna zaštita i za neke druge troškove, ali to su troškovi koji
čine najveću stavku .
Zajednička obilježja polica pravne zaštite su da polica ima godišnji limit pokrića. Sva
police sadrže odredbu o izboru pravnika iako osiguratelj zadržava pravo da odbije
osiguranikovo imenovanje odvjetnika. Moguće su i situacije u kojima se i osiguranik i
osiguratelj ne slože oko toga da li se isplati ulaziti u pravni trošak zbog neke štete. U
takvim je situacijama predviđena arbitraža. U svako slučaju osiguranje pravne zaštite
predstavlja rastući segment tržišta osiguranja jedini je pitanje da li će rast biti brz ili spor.
8.10. METODOLOGIJA U PROCJENI I LIKVIDACIJI ŠTETA OD

ODGOVORNOSTI (Loss management)
8.10.1. Osnovni modeli organizacije
Izrazito negativni tehnički rezultati u osiguranju od odgovornosti nameću potrebu

posebnog pristupa problemima prijave, procjene i likvidacije šteta od odgovornosti . Ta je
potreba toliko izraženija što svako čekanje ili odugovlačenje s obradom štetovnog spisa
može prouzročiti daleko veću štetu nego što je to ona početno izgledala. Gotovo obvezno
involviranje odvjetnika u likvidaciji ovakvih šteta, još je jedan elemenat koji s
neizvijesnošću oko ukupne veličine nadoknade čini ovaj posao izrazito odgovornim.Opći
trend rasta premije osiguranja od odgovornosti praćen je i trendom rasta šteta, a posebno
rast pretjeranih zahtjeva oštećenih strana. Budući su osiguranja od odgovornosti k tome
izložena rizicima u svim područjima i načinima života, a pogotovo promjenama zakona i
sudske prakse, neupitna je odlučujuća uloga likvidatora šteta od odgovornosti. Kako ne
možemo od likvidatora očekivati da prodaju osiguranje, možemo ih usmjeriti da u
dijelu svog posla odnosno likvidaciji daju svoj doprinos u adekvatnom pristupu, koji
neće odbiti klijenta, a s druge strane, povratnom vezom odjelima za prodaju davati
toliko potrebne informacije za unapređenje prodaje. Velika šarolikost u pristupu
ovom osiguranju od strane prodaje osiguranja, a pogotovo sektora za procjenu i
likvidaciju šteta nameću potrebu razrade pristupa i strategije ovoj vrsti osiguranja .
Prvo treba odgovoriti na pitanje koji tip organizacije osiguravajuće tvrtke je najpovoljniji
za upravljanje štetama od odgovornosti ?
Razlikuju se tri osnovna modela organizacije :
Model 1- (Prilog1) koji ima poseban odjel šteta i poseban odjel prodaje
za koje je karakteristična visoka specijalizacija, kako u prodaji osiguranja, tako i u
likvidaciji te standardizacija postupaka i zadataka
Model 2-( Prilog 2) baziran na principu grupe klijenata
U ovom modelu, ugovaranje osiguranja i likvidacije šteta rade se u jednom odjelu, a ovaj
sistem grupira zajedno najvažnije grupe klijenata s podpodjelom na tvrtke, fizičke osobe,
masovne poslove i industrijske poslove. Bitno je istaknuti, da zajednički djeluju
odgovorne osobe, kako na prodaji, tako i na likvidaciji šteta. Prednosti ovog modela
organizacije su da odštetni zahtjev može biti u trenutku obrađen i od strane osiguranja i
svih radnji potrebnih za utvrđivanje šteta. Rizici na bazi važnijih klijenata mogu biti na
adekvatan način ocjenjeni, a štete utvrđene na način da ne ugrožavaju ostale
ugovorene poslove bitne za osiguravajuću tvrtku. Na neki način ovim se konceptom
stiće određena prednost u odnosu na konkurenciju.
392
Model 3 – baziran je na principu pojedinih vrsta poslova, recimo svih šteta s
osnove “ Product liability “ i sl., i tu se isto tako radi o objedinjavanju poslova prodaje i
likvidacije u jednoj osobi ili odjelu. Prednosti ovog modela su, da uvijek postoji
odgovorni menadžer za svaku vrstu posla u odgovornosti, koja bitno može utjecati na
rezultat. Isto tako, iskustva sa štetama vrlo se brzo inkorporiraju u proces donošenja
odluke o visini premije ili donošenje nekih drugih mjera za smanjenje gubitaka.
Individualni odjeli isto tako će imati daleko više znanja potrebnog za određenu vrstu
posla.
Sva tri modela trebala bi dati nekoliko fundamentalnih prednosti, a to su:
1. Smanjenje administrativnih troškova

2. Bliže veze s klijentima i povećanje prodaje
3. Povećati protok informacija između odjela za prodaju i odjela za
likvidaciju šteta
Koji tip organizacije je najprikladniji za štete od odgovornosti?
Svaka tvrtka mora napraviti vlastiti izbor u optimizaciji organizacije koji će ovisiti
od specifičnih objektivnih okolnosti i kvalitete kadrova. Razmatrajući razloge “za” i
“protiv” mogu se izvući slijedeći opći zaključci u pogledu efikasne obrade i utvrđivanja
šteta:dok model 1 (s posebnim odjelom šteta i pribave) može imati prednosti po pitanju
troškova, prikladan je za masovne poslove, gdje su iste ili slične procedure u obradi štete
pojedinih vrsta odgovornosti. Model 2 (prema grupi klijenata ) sa svoje strane je
prikladan samo za kompanije čiji su poslovi u osiguranju od odgovornosti skoncentrirani
samo na grupu glavnih klijenata.. Inače, veća je prednosti bliskih veza s klijentima od
nedostataka koji se potiću s većim brojem specijaliziranih likvidatora s različitim znanjem
Zbog toga, što su osiguranja od odgovornosti doista kompleksna, i zbog toga što
se tu traže znatna znanja za procjenu i likvidaciju šteta, Model 3 (organiz. prema vrstama
osig. od odgovornosti) trebao bi biti najprikladniji model organizacije. To je jednostavno
zbog toga jer su prednosti ovog modela najprikladnije za osiguranje od odgovornosti.
Model 3 može čak više biti unaprijeđen u korist klijenata s kombinacijom prednosti
modela 2.- Na primjer podjelom odjela likvidacije na dvije sekcije, jedne za industrijske i
druge za masovne poslove.
8.10.2. Problemi u obradi šteta od odgovornosti
Osnovna uloga likvidatora je da unaprijede praktičnu likvidaciju šteta

odnosno da se pridržavaju opće prihvaćenih postulata likvidacije šteta koji vrijede za
sve štetea, a to su:232
- Brzo rješavanje šteta u odjelima odgovarajuće veličine s kvalificiranim

likvidatorima šteta
- Stalan nadzor portfelja u suradnji s odjelom za pribavu
- Poboljšanje kvote šteta korištenjem učinkovitih i analitičkih statističkih
podataka o štetama koje pravovremeno ukazuju na trendove u štetama i
potiču osiguratelja da poduzmu odgovarajuće mjere .
- Smanjenje administrativnih troškova .
232
Liability Losses , Principles and Suggestion for Practical Claims Management, A Publication of the
Munich Reinsurance Company ,1994., p.6.
393
Smatramo da ne treba posebno spominjati da isti ciljevi i postulati vrijede i za likvidaciju
šteta od odgovornosti. Treba, međutim, naglasiti osobite poteškoće koje se susreću prije
svega u likvidaciji šteta iz odgovornosti od kojih izdvajamo:233
- Različita struktura šteta koja je rezultat širokog raspona i različitosti osiguranih
rizika npr. serija šteta u osiguranju za proizvode koji se, ako uključuju izvozne
rizike, ponekad također neugodno kose s određenom pravnom situacijom na
izvoznom tržištu ili financijski gubici u osiguranju od odgovornosti iz
djelatnosti računovođa i sličnih profesija koji često stvaraju pravne
komplikacije.
- Široki raspon različitih tipova pokrića s njihovim različitim isključenjima
- Definicija štetnog događaja, gdje ovisno od primjenjene teorije , mogu proći
godine pa čak i desetljeća između uzroka štete i podnošenja odštetnog zahtjeva
( problem IBNR234, IBNER235 šteta).
- Procjenjivanje i vrednovanje razloga za odgovornost, što često komplicira
činjenicom da štete potječu iz različitih situacija i načina života, koji podlježu
prilično različitim pravnim odredbama.
- Dugačko razdoblje potrebno za razvoj velikih šteta iz odgovornosti, koji za
uzvrat zahtjeva veliku pozornost pri uspostavljanju pričuva za štete ( primjena
dodatnih margina obzirom na inflaciju i pravnu regulativu ).
Osnovna pogreška društva za osiguranje s malim portfeljem je da često

likvidaciju osiguranja od odgovornosti koje sklapa ovu vrstu osiguranja prepušta
svojim odjelima za osiguranje motornih vozila i odjelima za osiguranje od požara.236
Ovi odjeli ne raspolažu ponekad potrebnim znanjem za rješavanje specifičnih problema
koji se susreću u općoj odgovornosti odnosno preslikavaju praksu rješavanja šteta iz
autoodgovornosti na opću odgovornost Stoga je važno stvoriti specifične nadležnosti za
štete iz opće odgovornosti. Ovisno o veličini portfelja i iskustva s štetama u ovoj vrsti
osiguranja, mogu se ustanoviti i posebni odjeli za šteta s vlastitom opremom, grupom
likvidatora šteta, posebnim uredom za štete ili samo jedan pojedinačni likvidator
nadležnim za opću odgovornost. Kao opće pravilo čini se da bi bilo uputno da se ustanovi
posebna likvidacija šteta od odgovornosti kod godišnje premije od približno 5 mil. DEM
ili godišnjeg volumena od 500 šteta. To su ujedno i limiti iznad kojih je potreban direktor
šteta zaposlen na puno radno vrijeme.Teško se ipak može sugerirati organizacijska
struktura za veće portfelje odgovornosti jer ona ovisi od slijedećih faktora :
- Kvalificiranost osoblja na raspolaganju
- Strukture servisa na terenu
- Prioriteta u poslovnim ciljevima društva :
• Nagodba s klijentima pri likvidaciji šteta
• Smanjenje administrativnih troškova
• Smanjenje kvote šteta
Ovi su faktori krucijalni za izbor i utvrđivanje gore istaknutih tipova

organizacije obrade šteta od odgovornosti, a primjenjivi su na tvrtke s značajnijim
portfeljem u ovoj vrsti osiguranja.
233
Ibidem, p.6
234
Incured but not repported – štete koje su se dogodile , a nisu prijavljene.
235
Incurred but not enough repported – štete koje su se dogodile , ali nisu dovoljno prijavljene
236
op.cit. p.23
394
Zbog čega je uloga likvidatora toliko značajna u odjelu za likvidaciju šteta od
odgovornosti ?
Kroz svoj posao, likvidator šteta ima veliki utjecaj na rezultate pribave.Ova
odgovornost je uistinu toliko velika da treba napraviti neka ograničenja prava i
ovlaštenja.Odjel za određenu vrstu osiguranja i – ako je moguće – likvidatori po grupama
klijenata trebali bi sudjelovati u procesu donošenja odluka u različitoj mjeri. Svako
društvo za osiguranje trebalo bi definirati slijedeća pravila:
- Tko odlučuje što?

- Tko potpisuje što
- Tko će biti informiran o čemu?
Nadležnost likvidatora vidi se u tumaćenju uvjeta za osiguranje i pripadajućih

pravnih odredbi. Važno je u ovom kontekstu shvatiti da jedan jedini uvjet osiguranja koji
nije pravilno protumačen može rezultirati pogrešnom odlukom koja društvo za osiguranje
stoji mnogo novaca i/ili šteti njegovom ugledu i reputaciji. Nadležni likvidator stoga mora
logički razmišljati: mora biti dobro upoznat s primjenjivim uvjetima osiguranja i pravnom
regulativom, te mora poznavati pravni sistem u svom području. Pored dobrog poznavanja
uvjeta za osiguranje, likvidator šteta mora imati određeno tehničko znanje koje mu
omogućuje, barem u grubim crtama, da shvati značenje štete iz industrijske odgovornosti
i tako odabere usluge pravih specijalista i razumije njihova izviješća. Posljednje, ali ne i
zadnje, likvidator bi trebao biti vješti pregovarač da postigne u pregovorima o šteti, balans
izmađu zakonskih i komercionalnih okvira.
8.10.3. Praktična pravila za likvidaciju šteta od odgovornosti.237
Velika osiguravajuća društva u svijetu pridržavaju se određenih formalnih pravila

ili slijeda aktivnosti po pitanju procjene i likvidacije šteta od odgovornosti kao svojevrsni
sistem rada ili tehnologija obrade. Njihova aktivnost protiće slijedećim redom
- Prijava štete
- Određivanje broja štete
- Određivanje slijeda poslova;
- Dodjela poslova odgovornom likvidatoru
- Početne aktivnosti na utvrđivanju rezerve štete
- Početno određivanje rezerve i plaćanja
- Unošenje podataka u kompjutor i otvaranje spisa štete
- Popunjavanje spisa štete s podacima o šteti, listi plaćanja i listom
za izračun rezerve
- Ispitivanje pokrića na terminalu ili upitima odjelima za
ugovaranje osiguranja
- Ispitivanje odgovornosti (razlozi i visina štete)
- Usklađivanje prvobitno utvrđene rezerve
- Otvaranje korespodencije s osiguranikom, oštećenikom, expertima
itd.
- Slanje obavijesti o šteti (tipizirana pisma i odgovori)
- Vraćanje spisa u pismohranu
237
Liability losses, op.cit. p.21
395
Osnovno pravilo u slučaju likvidacija šteta s osnova odgovornosti je, da likvidator
zagovara politiku aktivnog i dinamičnog rješavanja šteta. Iskustvo naime pokazuje da
su štete koje se likvidiraju brzo,obično jeftinije kada se gleda dugoročno. Svakako nije
prikladno vršiti isplate, ako postoji dvojba oko opravdanosti štete i/ili njene veličine .
Ipak, jednako je neprikladno odbiti ili odugovlačiti isplatu koja je opravdana i na koju
oštećeni ima pravo.
Otvaranje štetovnog spisa
Normalno svaki osiguratelj o šteti je informiran putem različitih kanala: obavijesti

o šteti od strane osiguranika, telefonskim pozivom, ili pismenim putem od oštećene strane
ili treće osobe koja obično potražuje određene informacije. Bez obzira koliko su takve
informacije nekompletne one moraju biti registrirane kao novi štetni događaj (što se
normalno radi davanjem početnog broja štete). To mora biti napravljeno i iz razloga što
ugovor o osiguranju ne mora biti odmah dostupan iz tehničkih razloga. Ovakvim
trenutačnim otvaranjem štetovnog spisa osiguratelj može započeti proces utvrđivanja štete
i izbjegava stvaranja dvostrukog štetovnog spisa zbog informacija koje dolaze kasnije.
Važnost prijave štete
Prijava štete odnosno izviješće o šteti je vrlo važno iz razloga donošenja

odgovarajućih odluka likvidatora štete. Osnovni princip svih prijava šteta je da daje
maksimalno velik broj informacija sa minimalnim brojem pitanja. To je mnogo teže nego
se to čini. Kako se štete s osnova odgovornosti mogu pripisati raznim situacijama one se
moraju što temeljitije istražiti (tko?, što?, kako?, gdje?). Nije preporučljivo da se koristi
univerzalna forma obrasca forsirajući na taj način osiguranika da provjerava nekoliko
strana dok ne nađe prostor za ispisivanje koji se tiče njegove štete. Moguća alternativa je
da mu se dade upitnik za određene tipove šteta od odgovornosti. Treba izbjegavati
nepotrebna pitanja u upitnicima. Pitanje je suvišno, ako je odgovor nebitan za odluku koja
se treba donjeti. Značaj prijave štete vidi se i zbog ulaska u bazu statističkih podataka i
obračuna.
Poseban tretman malih šteta ili ” štete za brzu isplatu”
To su štete koje se utvrđuju odmah bez korespodencije, podnošenjen računa ili

jednokratnom bezpovratnom uplatom ukoliko nema sumnje u pogledu odgovornosti i
osigurateljnog pokrića, a najviše zbog toga što su takve isplate uglavnom male. Moto koji
se primjenjuje za likvidaciju ovakvih šteta je “ bez suviše papirnatog posla” . U praksi
to znači:
- ako je moguće bez štetovnog spisa ,odnosno istovremeno utvrđivanje štete
s ulaskom štete u skupni spis.
- bez potrebe utvrđivanja rezerve šteta
- bez potrebe izjava o utvrđivanju štete i računa
Dok se male i beznačajne štete utvrđuju brzo i nebirokratski to ne znači da one idu
potpuno u isplatu bez ispitivanja. Vrlo često jedini je kriterij brza obrada, da bi se
izbjegao prelazak u “crveno polje”. Bitno je utvrditi limite za ovakve poslove i uvesti
interne kontrole u različitim intervalima.
Zašto štete postaju skuplje, ako se ne rješe brzo?
396
- Oštećena strana bit će manje spremna prihvatiti umjerenu nagodbu, to više,
budući da će njen odvjetnik poticati da slučaj da na sud (dodatni troškovi
sudskog postupka).
- Stopa inflacije i povećanje plaća, troškovi liječenja i rezervnih dijelova su
često veći nego povrat stvoren pričuvama šteta.
- S obzirom da osiguratelji dobivaju negativnu sliku u javnosti kad god se štete
plaćaju sa zakašnjenjem, mnogi suci skloni su biti više naklonjeni oštećenoj
strani i tako donjeti nepovoljne presude.
Likvidatori šteta ne smiju biti pasivni administratori prepuštajući inicijativu
rješavanja slučaja oštećenoj osobi i njenom odvjetniku. Prije bi se moglo reći da
likvidator šteta treba igrati aktivnu ulogu u tom procesu.
Ispitivanje osigurateljnog pokrića
Likvidator mora prvo ispitati da li je šteta pokrivena policom osiguranja

Preporuka: Ako postoji bilo kakva sumnja što se tiče pokrića, osiguratelj treba uvijek
izraziti jasnu rezerviranost u svojoj korispodenciji s osiguranikom dok se slučaj konačno
ne razriješi (npr.“Ovisno o verifikaciji osigurateljnog pokrića, ovim Vas putem
izviješćujemo ....”) Osiguratelj treba izbjegavati bilo kakvu izjavu koja se naknadno može
interpretirati kao priznanje pokrića.
- Koji dokumenti mogu biti korišteni za ispitivanje osigurateljnog pokrića?
U prijavi štete likvidator dobiva odgovore na pitanja da li šteta predstavlja

osigurljiv rizik. Daljnjim pregledom police osiguranja likvidator će dobiti uvid jasnu
sliku opsega rizika i bilo kakvih proširenja ili ogranićenja pokrića .
Dopunskim pregledom uvjeta za osiguranje i pregledom slučaja pokazat će mu da li je
neka od ugovornoh strana učinila povredu dužnosti i obveza. Likvidator može koristiti
razne upitnike za dobivanje boljeg uvida u predmet. Budući da opća odgovornost
obuhvaća ne samo osobnu odgovornost već i sve vrste profesija (koje se kreću u rasponu
od liječnika do revizora), tvrtki (od recimo pekarnice do industrijskog poduzeća) i
organizacija, (npr. klubova posebnih događanja) likvidator je suoćen s raznolikošću
faktora i okolnosti koje zahtijevaju vrlo pažljiv pregled police osiguranja i uvjeta
primjenjivih na nju.
Osnovno je pitanje jednostavno:
Da li šteta ulazi u opseg osiguranog rizika ?
Ako nam kaže da zbog pravnih razloga osiguranik nema pravo na naknadu štete
likvidator mora: izvijestiti direktora ukoliko nastali slučaj predstavlja važan poslovni
odnos. Ukoliko se to propusti napraviti na ovaj način, to bi moglo iritirati velike klijente:
Ako likvidator odbije pokriće u takvom slučaju - što može biti vrlo opravdano u
pravnom smislu, ali nije nužno dobra poslovna odluka – veliki klijent koji stvara značajan
prihod od premije mogao bi otkazati cijeli portfelj osiguranja čije cjelokupno iskustvo
uopće nije loše. Takvo pogoršanje poslovnih odnosa zbog jedne krive odluke može
naškoditi društvu za osiguranje. S druge strane, ako test profitabilnosti ne otkrije
nikakve važne razloge protiv odbijanja pokrića, osiguranik mora što je moguće prije biti
obaviješten o odbijanju pokrića.
397
Važne ugovore treba redovito provjeravati s obzirom na profitabilnost Takva
kontrola profitabilnosti treba biti interdisciplinarna tako da pokazuje klijentove
ugovore (i njihovo iskustvo s štetama) također i u drugim vrstama osiguranja.
Početno ispitivanje pravne pozicije na osnovi prijave štete
Ako osiguranik odgovori na pitanja iz prijave štete jasno i detaljno, likvidatoru

omogućuje da izvuče određene pravne zaključke koji daljnju istragu čine suvišnom na
primjer:
- ako prijavljene štete više nisu na snazi (zastara),
- ako je neko drugi odgovoran umjesto osiguranika,
- ako prijavljene štete nisu opravdane, recimo stoga, što se tiče nesreća
pretrpljenih u osiguranikovu poduzeću pokrivenih osiguranjem radničkih
naknada (u slučaju dakako, pravne situacije koja se odnosi na to
osiguranje)
Pravno kvalificiranje razloga za odgovornost
Osim navedenih likvidator mora dati odgovore ili mišljenja o slijedećim problemima:
- Da li je osiguranikova odgovornost smanjena ili čak ništavna zbog doprinosa
oštećene strane šteti?
- Da li su druge osobe doprinjele šteti i je li stoga moguće podnjeti odštetni
zahtjev za kompenzaciju protiv drugog osiguratelja?
- Da li šteta uključuje čisto financijski gubitak ili indirektnu štetu koju je
pretrpjela osoba izvan ugovora o osiguranju koja ne traži odštetu na osnovi
važećih odredbi građanskog prava?
- Postoje li bilo kakva prava koja se pripisuju trećim osobama (kao što su
institucije socijalnog osiguranja ) prema kojima oštećena strana ne može dobiti
ili nema pravo na nikakvu odštetu ili dobiva samo smanjenu štetu ?
Likvidator mora nadalje utvrditi sam iznos odštetnog zahtjeva u slučajevima kada
je on opravdan i u tom cilju odgovoriti na cijeli niz pitanja od visine odštetnog zahtjeva ,
eventualne nagodbe, pravne zaštite, te postupka s isplatama i postupke s franšizama
8.10.4. Utvrđivanje pričuve šteta u odgovornosti
Utvrđivanje pričuve za štete koje su prijavljene, ali nisu likvidirane jedan je od

najvažnijih zadataka u procesu likvidacije šteta. Važnost ovoga postupka vidi se u
slijedećem:
- pričuve šteta ulaze u obračun godišnjeg rezultata
- služe za procjenu rezultata u tekučoj godini
- vrlo su korisne za utvrđivanje ispravne premijske stope
- one daju signal odjelima za ugovaranje osiguranja kako bi mogli
napraviti tekuću korekciju premije ili otkazati ugovor o osiguranju
- imaju utjecaj na ugovore o reosiguranju
- one mogu imati vrlo loše financijske posljedice, ako su pogrešno
procjenjene ili utvrđene na krivom nivou.
Kada se ispituje novo prijavljena šteta likvidator šteta mora uvijek razmotriti što je
savjesnije moguće koliko će ta šteta stajati tvrtku. Nakon toga, mora preispitati tekuće
pričuve u okviru odjela i ukupni proces njihovog konačnog utvrđivanja, i ako je potrebno
preispitati (ponovno procjeniti) njihov ukupan iznos. Utvrđene pričuve po jednom
398
štetnom događaju mogu se smatrati određenim, ako je početna procjena ili usklađena
pričuva šteta nakon konačnog pročišćavanja svih faktora od utjecaja dovoljna za
kompletna plaćanja svih troškova koji će se u međuvremenu dogodili bez obzira na broj
godina koji je potreban da bi se šteta konačno utvrdila. Kada se govori u uvjetima
ukupnosti svih šteta, sveukupna pričuva šteta može se smatrati točnom, ako tvrtka
normalno umanjuje svoje prihode za pričuve do maximalnog nivo utvrđenog u odredbama
za određivanje ukupnog prihoda osiguratelja.
Metode utvrđivanja pričuva šteta
Postoje dvije osnovne metode utvrđivanja pričuva šteta.

- Utvrđivanje individualne pričuve po svakoj šteti, koja se kasnije korigira i
indeksira u skladu s očekivanim rastom cijena.
- Utvrđivanje pričuve na bazi prosječne štete. Ova prosječna šteta se
kalkulira odnosno izračunava dijeljenjem ukupnih troškova po štetama u
svakoj kategoriji (nematerijalne štete, materijalne štete ili čisto financijski
gubici) u jednoj ili nekoliko proteklih godina s brojem šteta.
Na taj način dobiveni prosječni podaci o štetama se uvećavaju u skladu sa
sadašnjom i budućom inflacijom i služe kao baza za utvrđivanje pričuve šteta u tekućoj
godini poslovanja. Nakon odbitka velikih šteta, koje uvjek zahtjevaju utvrđivanje posebne
pričuve šteta, broj šteta koji ostaje množi se s prosječnim iznosom štete i na taj način
utvrđuje tražena pričuva za tekuću godinu poslovanja. U osiguranju od odgovornosti
preferira se utvrđivanje pričuve štete za svaki pojedinačni štetni događaj (šteta). U
svakom slučaju, to može biti napravljeno pouzdano i točno samo, ako su dostupne
adekvatne informacije o šteti u trenutku izrade pričuve šteta. Ako takve informacije nisu
dostupne osiguratelj mora primjenivati metodu izračuna štete na bazi prosječne štete.
Primjena ove metode traži određeno iskustvo što za tvrtku koja tek počinje s osiguranjima
od odgovornosti ne možemo reći. Posebno je osjetljivo pitanja utvrđivanja pričuve šteta
za pojedine vrste poslova u odgovornosti, kao odgovornost arhitekata, gdje se metoda
utvrđivanja pričuve na bazi prosječne štete smatra hazardnom i korisno bi bilo konzultirati
velike osiguravateljne kuće iz svijeta po tom pitanju.
Utvrđivanje specifičnih pričuvi kod osiguranja od odgovornosti
Kao što smo već i uvodno istaknuli specifičnost šteta od odgovornosti, iziskuje i
utvrđivanje specifičnih pričuvi šteta, kao što su pričuve za nematerijalne štete, materijalne
štete te čisto financijske štete kod različitih vrsta profesionalnih odgovornosti. Prilikom
utvrđivanja takvih pričuvi obično dolazi do nekih općih izvora mogućih grešaka u
utvrđivanju pričuvi od kojih izdvajamo:
- dokle god postoji nedostatak informacija po pitanju određene štete nemoguće
je napraviti točnu procjenu. Osiguratelj mora uvijek učiniti dodatne napore da
dođe do tih informacija i to što je hitnije moguće, jer bi propuštenje tih radnji
rezultiralo negativnim iznenađenjima kasnije.
- Pretjerani optimizam u utvrđivanju štete nije dobar. Osiguratelj mora biti
veoma oprezan pa čak i pesimističan u razmatranju šansi da šteta bude riješena
pregovorima ili sudom.
- Politika kreiranja neadekvatnih pričuvi na početku, a zatim njihovim
povečanjem korak po korak do potrebnog nivoa će stalno generirati
povećanjem šteta i lošim rezultatima.
399
- Svako podcjenjivanje pričuve u određenom periodu utvrđivanja pričuve
ostavit će nerazmotrenim faktor inflacije. Ovaj faktor može biti poznat
unaprijed (velike kamatne stope na štete u pojedinim zemljama, ali čiji se
postotak ipak unaprijed zna) ili koje je nemoguće unaprijed znati (inflacija,
kretanja prema strožem zakonodavstvu). U svakom slučaju ovi faktori moraju
biti uzeti u razmatranje primjenjujući odgovarajuću indeksaciju ili korekciju za
inflaciju.
- Slijedeća greška može biti učinjena zanemarivanjem dodatnih troškova kao
troškovi suda i naknade odvjetnika.
Utvrđivanje specifičnih pričuvi odnosi se prvenstveno na pričuve za nematerijalne
štete kao razne povrede, smrt, pričuve za materijalne štete i financijske gubitke.
Bez obzira na utvrđene pričuve, da li na bazi individualne pričuve ili metode prosječne
štete u osiguranju od odgovornosti poseban problem predstavljaju štete koje su se
dogodile , a nisu prijavljene tzv. IBNR I IBNER i ukupnu masu dobivene pričuve šteta
korisno je ispraviti s određenim postotkom navedenih pričuvi. Kako nije moguće
egzaktno utvrditi IBNR pričuve, utvrđene štete iz prethodne godine mogu se primjeniti
kao indikator. Smatra se da je najzahvalnije i najpodesnije:
a) Prvo utvrditi broj IBNR I IBNER šteta koje su se dogodile u prošloj ili
prethodnim godinama
b) Procijeniti koliko te štete iznose prosječno.
c) Konačno, pomnožiti dobiveni broj pod a) s prosječnim troškovima pod b). Na
taj ćemo način dobiti ukupan broj IBNR šteta u prethodnoj godini. Tada
moramo ažurirati dobiveni podatak dodavanjem dodatnih troškova u šteti koji
su se desili u međuvremenu kao inflacija, veće cijene rada, materijalne
troškove itd. Relativno velike IBNR pričuve posebno se traže za štete s osnova
odgovornosti za razne profesionalne propuste koje postaju očite tek nakon
nekoliko godina. Ukupnost IBNR šteta u ovim vrstama odgovornosti može biti
jednaka ili veće ukupnoj godišnjoj premiji s te osnove. Ni druge vrste poslova
od odgovornosti posebno “Product liability“ za kemijske i farmaceutske
proizvode nisu oslobođene utjecaja takvih šteta i treba ih kalkulirati za svaku
vrstu posla posebno.
Kontrola pričuve šteta
Nakon što smo utvrdili početnu i očito površnu procjenu pričuve šteta likvidator
šteta mora prekalkulirati (ponovo izračunati ) pričuve nakon svakog slijedečeg ispitivanja
štete. Čak i ova mnogo ažurnija pričuva šteta redovno mora biti usklađivana, ako ništa
drugo na kraju poslovne godine, kada se utvrđuje konačna pričuva šteta.Usklađivanje
ukupne pričuve i kontrola mora biti podržana s odgovarajućom informatičkom obradom
podataka. Približno jednom mjesečno informacijski sistem trebao bi izlistati listu svih
šteta za koje se pričuva šteta nije promijenila u posljednjih šest mjeseci. To omogućuje
osiguratelju da napravi promjene koje su se dogodile, a koje je propustio unijeti i
finalizirati utvrđene štete u međuvremenu. Konačno, jednom godišnje kada se utvrđuju
godišnje pričuve šteta direktor odgovoran za ovu grupu poslova trebao bi pregledati sve
rezervirane štete koje prelaze određeni limit u cilju kontrole mogućih grešaka u pogledu
utvrđivanja ukupno rezerviranog iznosa.
Zagovaranje aktivne i dinamične politike likvidacije šteta može samo
unaprijediti sliku društva u cjelini i samu filozofiju osiguranja, ali ono što nas najviše
interesira je, da nam ona omogućuje i minimizaciju mogućih povećanja izdataka za štete.
400
Da bi postigao taj cilj likvidator šteta treba uvijek nastojati doći do prijateljske nagodbe s
oštećenim. Ako je to moguće samo za određene aspekte štete bilo kakvi zahtjevi, ako su
predmet diskusije mogu se odgoditi i o njima se uvijek može pregovarati. Sudski
postupak treba pokrenuti samo, ako pregovori u potpunosti propadnu, a čak i tada, takav
postupak treba ograničiti na slučajeve s razboritim izgledom da uspiju. Svaku odluku da
se slučaj preda sudu treba donijeti nadležni direktor sektora. U nekim zemljama uputno je
kontaktirati udruženje osiguratelja kada se razmatraju izgledi sudskog spora. Ako
likvidator šteta ostaje pasivan, oklijeva i ne pokazuje volju za donošenjem odluke, puno je
vjerojatnije da će oštećeni potražiti odštetu sudskim putem. Da li koristiti toliko upitnika
ili ne ? Da li s time dodatno mrcvarimo oštećenika, a posljedično i štetnika odnosno
našeg osiguranika? Sve su to pitanja o kojima se mora voditi računa, ali u fazi razvoja
ovog osiguranja kada nam mnogi detalji još uvijek nisu poznati, a bilježimo negativne
tehničke rezultate smatra se da je ovakav pristup potreban, zbog niza relevantnih podataka
koji nas usmjeravaju k odgovarajućoj prosudbi o eventualnoj isplati štete ili pokretanju
postupka na sudu. Izrazitu pažnju treba posvetiti kretanjima u pričuvi šteta, jer nam ona
ukazuje na buduća kretanja u ovoj grupi osiguranja, a organizacijski i tehnološki
cjelokupno poslovanje usmjeriti na kadrove koji će u svakom trenutku imati uvid u
kretanju rezultata, kako po pitanju prodaje tako i likvidacije šteta, jer će jedino na taj
način moći intervenirati odgovorajućim mjerama na negativne pokazatelje tijekom
godine. Osnovni zaključak koji se cijelo vrijeme nameće je provođenje politike aktivnog i
dinamičnog pristupa šteti i postizavanje prijateljske nagodbe.
Prilog 26. Organizacijski modeli poslova osiguranja od odgovornosti
ORGANIZACIJSKI MODELI238
a) na principu posebnih odjela ugovaranja osiguranja sektora šteta
MANAGEMENT
SEKTOR UGOVARANJA SEKTOR ŠTETA OSTALI SEKTORI

(RACUNOVODSTVO)
ODGOVORNOST IMOVINA ODGOVORNOST IMOVINA
PRILOG 2. (Prema grupi klijenata)
MANAGEMENT
GLAVNI KLIJENTI DRUGI VAZNI KLIJENTI MASOVNI POSLOVI RACUNOVODSTVO

I OSTALI
KLIJENTI A - K KLIJENTI L- Z ODGOVORNOST IMOVINA
238
Op.cit. p.26
401
9
OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I

OSTALIH KRIMINALNIH RADNJI
Provalna krađa
Razbojstvo
Obična krađa
Različiti oblici osiguranja od rizika krađe u svijetu
Surety bonds i razlika u odnosu na osiguranje
Pokriće za štete od nečasnih radnji radnika osiguranika
Kompjutorski kriminal i osiguranje
Osiguranje od otmica i ucjena K&R Kidnap and ransom
402
Što sve obuhvaća program osiguranje od kriminalnih radnji za pojedinu
tvrtku?
Godišnji troškovi komercijalnih tvrtki zbog kriminalnih radnji je ogroman. U

Hrvatskoj nisu poznati sveobuhvatni podaci ili se nalaze u sferi nagađanja svake tvrtke,
međutim sistematskog pristupa tom problemu još uvijek nema. U svijetu, pogotovo u
Americi poslovne tvrtke trpe milionske gubitke zbog šteta uzrokovanih od raznih provala,
razbojstva, sitnih krađa, običnih krađa, krađa motornih vozila i nečasnih radnji svojih
zaposlenika. Kriminalne radnje zaposlenika tzv. “Bijelih okovratnika” kao pronevjere,
utaje, prevare, i ostale nezakonite aktivnosti izrazito se povećavaju. Sve to, izazvalo je i
potražnju za odgovarajućim pokrićem prema osigurateljima koji su kreirali odgovarajuće
programe zaštite.
9.1. Provala, razbojstvo, obična krađa
Većina poslovnih tvrtki izložena je materijalnim štetama zbog provalne krađe,

razbojstva ili obične krađe. Provalna krađa je definirana kao protupravno uzimanje,
otuđenje nečije imovine iz zatvorenih prostora gdje moraju postojati tragovi nasilnog
ulaska ili izlaska u/iz tih prostora. Razbojstvo je definirano kao protupravno oduzimanje
imovine od neke treće osobe nezakonitim radnjama, kao prijetnjom, ili nanošenjem
povreda toj osobi. Obična krađa je puno širi pojam i definirana je kao čin protupravnog
otuđenja. Krađa u sebi uključuje i provalu i razbojstvo, kao i krađu u supermarketu te
krađu zaposlenika u pojedinoj tvrtki. Osiguratelji običnu krađu najčešće isključuju iz
osiguranja. Osiguratelji u Hrvatskoj daju pojedinačno pokriće od rizika provalne krađe i
razbojstva za definirane pokretnine (predmete osiguranja) na punu vrijednost ili prvi rizik.
Automatizmom se daje i određeno pokriće za oštećenje objekta i opreme prilikom
izvršenja provalne krađe, koje može biti i predmet posebnog ugovaranja, to znači da se
mogu ugovoriti i veće svote osiguranja. Činjenica je, da se u velikom broju provala ili
pokušaju provale učini veća šteta na objektu u koji se provaljuje nego što bi to bio iznos
krađe. Osiguranjem mogu biti pokriveni rizici krađe na vozilima, opreme u uredima,
stanovima, tvornicama, skladištitma i drugim poslovnim prostorima (strojevi, aparati,
namještaj, umjetnine, novac, zalihe razne vrste roba). Ipak svi listom iskljućuju rizik
obične krađe s izuzetkom osiguranja obične krađe u osiguranju kućanstva, ali s
utvrđenim pojedinačnim limitom(2,5% od vrijednosti predmeta kućanstva ili više) i
definiranim predmetima osiguranja. Običnu krađu nalazimo u pokriću i u osiguranju
građevinstva, ali za već ugrađene dijelove u osigurane objekte. U hrvatskim uvjetima
osiguranja najinteresantnije osiguranje od rizika provalne krađe i razbojstva gotovog
novca, zlatnine, satova;
• za vrijeme dok je smješten u zaključanim spremištima (blagajne, sefovi,
trezori, zaključani komadi pokućstva, kutije itd.),
• novac za vrijeme manipulacije na uplatno isplatnim mjestima,
• i novac za vrijeme prijenosa i prijevoza.
Razloge možemo tražiti u tranziciji društva, krizi vrijednosti, standardu ili naprosto
kretanajima u razvoju društva koji se ne daju izbjeći. Rizicima krađe izložene su i sve
druge vrijednosti u tvrtkama i privatnom životu što osiguranje rizika krađe čini vrlo
specifičnim. Ovaj rizik u sebi krije popriličnu dozu nepredvidivosti i cikličkog kretanja.
403
9.2. Različiti oblici osiguranja od rizika kriminalnih radnji u svijetu
Programi osiguranja od kriminalnih radnji koji su u primjeni u inozemstvu imaju i

daju vrlo različita pokrića uključujući i pokrića od kriminalnih radnji zaposlenika.
Američka osigurateljna praksa osiguranja poznaje slijedeće forme osiguranja od
kriminalnih radnji:239
Forma A: Osiguranje od nečasnih radnji zaposlenika (otvoreno pokriće)
Forma B: Osiguranje od nečasnih radnji zaposlenika (Pokriće prema popisu)
Forma C: Krivotvorenje ili prepravljanje
Forma D: Krađa, nestanak, uništenje
Forma E: Razbojstvo, obijanje blagajni, osim novca i vrijednosnih papira
Forma F: Provalna krađa za stvari osiguranika
Forma G: Kompjutorske krađe
Forma H: Iznuđivanje, ucjena, lihvarenje
Forma I: Osiguranje od provalne krađe i krađe opreme izvan zaključanih
prostora
Forma J: Osiguranje depozitnih boxeva u najmu
Forma K: Osiguranje deponiranih vrijednosnih papira
Forma L: Osiguranje tuđe imovine date na čuvanje u spremištima
Forma M: Osiguranje tuđe imovine date na korištenje
Forma N: Odgovornost za korištenje depozitnih boxeva
Forma O: Osiguranje direktne štete na stvarima u boxevima
Forma P: Osiguranje od javnih nečasnih radnji zaposlenika
Forma Q: Osiguranje novca od provalne krađe
Forma R: Osiguranje od krivotvorenih sredstava plaćanja
9.2. Pokriće za štete od nečasnih radnji zaposlenika
Forma A. Osiguranje od nečasnih radnji zaposlenika obuhvaća osiguranje od šteta na

imovini osiguranika koje bi zbog toga mogle nastati. Nečasna radnja zaposlenika
definirana je kao radnja zaposlenika ili više njih udruženo koja rezultira štetom
osiguranika odnosno financijskom koristi za zaposlenika. Primjeri pokrivenih štetnih
događaja bi bili; pronevjera računovođe, krađe blagajnika, krađa robe od strane
zaposlenih pa i neopravdano odobreni popusti koje zaposlenici u prodaji daju svojim
prijateljima. Postoje dvije vrste pokrića. Jedno je otvoreno pokriće za sve zaposlenike
pojedine tvrtke i njihove kriminalne radnje i drugo, koje se daje za samo pojedine
radnike (scheduled coverage) odnosno za pozicije u tvrtki, gdje se takve štete mogu
očekivati. Po ovom drugom obliku pokrića u popisu police osiguranja nalazi se lista
djelatnika pokrivena ovim osiguranjem, a ukupna obveza osiguratelja napisana je za
svakog zaposlenika posebno. Po osiguranju od nečasnih radnji zaposlenika prema listi,
ispisuje se lista pokrivenih poslovnih funkcija u tvrtki, lokacija pozicije, i broj radnika
koji zauzimaju svaku od tih pozicija. Otvoreno pokriće daje se na osnovi štetnog
događaja, što znači da maximalni iznos koji se plaća za pojedinačni štetni događaj je
ujedno i limit obveze osiguratelja. Jedan događaj je šteta koja uključuje jednog ili više
zaposlenika bilo da je rezultat jedne nečasne radnje ili serije tih radnji. Na taj se način
primjenjuje maximalni limit obveze osiguratelja u jednom štetnom događaju pronevjere
239
Bernard L.Webb, Arthur L.Flitner. and Jerome Trupin, Commercial insurance , 3 rd ed. (Malvern,Pa:
Insurance Institute of America,1996) Exhibit 5-1,p.119
404
dvoje ili više radnika. Na primjer pretpostavimo da je limit osiguranja $ 20.000, a dva
blagajnika djelujući zajedno nekoliko mjeseci pronevjere $ 40.000. To se smatra jednim
događajem i osiguratelj plaća samo $ 20.000. Suprotno tome na osnovi osiguranja prema
listi zaposlenika pokriće se daje za svakog radnika zasebno. U ovoj se formi štetni
događaj definira, kao šteta uzrokovana od strane svakog radnika, bilo da je rezultat
nečasne radnje jednog radnika ili više njih ili je to rezultat jednog štetnog događaja ili
serije njih.Večina osiguratelja se obvezuje na plaćanje štete prema svoti iskazanoj u
prilogu za svakog radnika. Vezano za gore iskazani prvi primjer štetnog događaja, ako su
oba zaposlenika imenovana u polici osiguranja ili zauzimaju određenu poziciju, tu će se
raditi o dva događaja i iznos koji će platiti osiguratelj neće biti $ 20.000 već $ 40.000.
Osiguranje od ovakvih kriminalnih radnji zaposlenika u samoj provedbi ima u sebi
nekoliko bitnih isključenja i limita:
• Nema pokrića za nijednu štetu za poslenika koji je bio isključen iz liste
pokrića za prethodnu godinu, a da nije obnovljeno pokriće za njega.
• Nema pokrića za inventurne gubitke. Nema pokrića za štete, ako
dokazivanje štete ovisi od inventurnog proračuna ili zbog računa dobiti ili
gubitka.
• Osiguranik mora obavijestiti osiguratelja o svakoj kriminalnoj radnji
zaposlenika bez obzira da li ulazi u iznos odbitne franšize i ma koliko mala
ona bila. Osiguranje istog trenutka prestaje za tog radnika u slučaju
ponovljene štete koju bi trebao platiti osiguratelj. Tvrtka može imati
ozbiljnijih problema s pokrićem ukoliko ne izvijesti osiguratelja o manjim
štetama od strane zaposlenika. Ako taj zaposlenik kasnije bude uključen u
druge štete, a osiguratelj ima informaciju o prijašnjim štetama istog
zaposlenika šteta neće biti plaćena.
Krađe zaposlenika nisu prisutne samo u Americi gdje su one izvor šteta koje se
mjere u miljardama $. One su prisutne i u Hrvatskoj, ali ih osiguratelji ne žele imati u
svom pokriću bez obzira na potražnju. Gore navedeni primjer nam pokazuje da se
odgovarajući programi osiguranja mogu kreirati i u Hrvatskoj. Noćna mora svakog
poslodavatelja je zaposliti nemoralnog i nečasnog zaposlenika i mnoge tvrtke danas
primjenjuju različite metode provjere svakog zaposlenika.
Forma B. Ova forma daje pokriće od šteta koje rezultiraju od krivotvorenih čekova,
računa i sličnih instrumenata. Na primjer, blagajnik u supermarketu može primiti
krivotvoreni ček od $ 500 što bi bilo pokriveno osiguranjem. Ostali rizici kao nečasne
radnje osiguranikovih radnika su isključene jer se pokrivaju po formi A.
Forma C. Ovom se formom pokriva krađa, nestanak, i uništenje novca i vrijednosnih
papira u zaključanim prostorima osiguranika. Spremišta novca i vrijednosnih papira, kao
registar blagajne, sefovi, kao i kutije za novac, isto su tako pokriveni osiguranjem. Na
primjer, banka može biti opljačkana; novac može biti uništen u požaru; ili registar
blagajna može biti oštećena u provali itd. To su sve situacije koje su pokrivene ovim
osiguranjem. Ova forma pokrića isto tako pokriva i sve gore navedene vrijednosti za
vrijeme dok ih drugi prenose izvan navedenih spremišta ili ih prenosi sam vlasnik. Isto
tako pokriven je i prenos u blindiranim vozilima specijalno namjenjenim u te svrhe. Iznos
naknade je limitiran na iznos koji ne može biti naplativ od tvrtke za prijenos novca.
9.4. Kompjutorski kriminal
405
Forma E Kompjutorske krađe novca, vrijednosnih papira i imovine
Osobni kompjuter može biti upotrebljen za neovlašteni pristup poslovnom kompjutoru
kako bi se preko njega izdavali čekovi na fiktivne osobe. Ako je ček izdan i naplaćen to bi
se smatralo krađom i bilo bi pokriveno osiguranjem. Kompjutorske krađe su
visokosofticirane i široko rasprostranjene i najveće svjetske korporacije su žrtve ovakve
vrste kriminala. To uključuje prevare s kreditnim karticama, neautorizirani pristup
povjerljivim failovima, telekomunikacijske prevare i nezakonito kopiranje softvera.
Computorski kriminal u Americi240
Skoro svaka veća kompanija prema analizi na nacionalnoj razini bila je žrtva
cybercriminala u rasponu od čeprkanja zaposlenika po povjerljivim podacima u
kompjutorima do krađa poslovnih tajni.
„To je nevjerojatno rašireno“ rekao je David Carter profesor kaznenog prava nakon
izvršenog pregleda na Mičigenskom univerzitetu u Istočnom Lensingu u jednom intervjuu
.U svrhu dobivanja uvida raspona ovog kriminala bilo je kontaktirano 500 korporacijskih
direktora za sigurnost tvrtki u periodu između lipnja i kolovoza. Od 150 koji su odgovorili
148 ili 98,6% odgovorilo je da da su njihove kompanije bile žrtve kompjuterskog
kriminala. Od njih 43,3% bilo je 25 puta izloženoj ovakvoj vrsti kriminala. Neovisno od
ove studije stoji činjenica da sve više tvrtki koristi cyber prostor u komercijalne svrhe.
Poslovi u rasponu od Holivudskih studija do prodavaonica kompjutora reklamiraju se na
web stranicama i time postaju izloženi ovoj vrsti kriminala. Banke pronalaze načine da
posluju s klijentima na on-line osnovi.
Iz izviješća se vidi da kaznena djela i nedopuštene radne s kompjutorom čine
prevare s kreditnim karticama, telekomunikacijske prevare, upotreba službenih
kompjutora od strane zaposlenika u privatne svrhe, nedopušteni pristup povjerljivim
podatcima i nezakonito kopiranje softvera.
Konzultant za sigurnost kompjutora Patrizia Fisher iz Janus Associates u Stanfortdu rekla
je da su istraživanja u skladu s onim što je vidjela u istraživajući zloupotrebe
korporativnih kompjutorskih sistema. „Ono što mi vidimo je jedan vrlo nerizičan
kriminal„. „Ako ste kompjutorski pismeni, vi možete pronaći način da ukradete ili
iskoristiti informacije bez da budete uhvaćeni“. Dok mi mislimo da su najveći problem
ulasci hakera u kompjutore izvan tvrtke i da oni rastu, večina kompjuterskog kriminala
dešava se unutar tvrtke od strane vlastitih zaposlenika.Tvrtke griješe misleći da su njihov
najveći problem hakeri zbog naširoko poznatih pokrića koje se zbog bjih nude. Od 75 -80
% svega što se dešava na kompjutorima dešava se unutar njih samih. Razlog za to su i
nezadovoljni zaposlenici i to je motiv koji ih pokreće na kriminalne radnje. Steven
Bellovin, istraživač sigurnosti mreže u tvrtki AT&T, rekao je da korporacije ne trebaju
brinuti samo o zaposlenicima kao uzročniku ove vrste kriminala već i kompjuterskih
specijalista koji kradu povjerljive podatke od konkurenata.“ „ Kada sam vidio kako hakeri
mogu vrlo lako ući u tuđe kompjutore shvatio sam da to isto mogu još lakše učiniti i
profesionalni informatičari.“ Carter je istaknuo da se 96,6% prijavljenih korporacijskih
problema odnosi na telekomunikacijske prevare.Rekao je: „ sve se vidi iz jednostavne
krađe brojeva telefonskih kartica neovlaštenim ulaskom u kompjuter i manipuliranjem s
računima.“ Brojevi kreditnih kartica, za telefon tvrtke ili bankovne račune, često se kradu
i prodaju nekome izvana. Mrs. Fisher je rekla da su zaposlenici velikih kompanija
obavljali svoj vlastiti telefonski biznis sa kompjuterom tvrtke. Uhvaćeni su bili nakon što
se ispitalo otkud tako veliki telefonski računi. Mobilni telefoni isto su tako za sigurnost
240
“Computor crime Called “Extraordinarily Widespread”, Omaha, World Herald, October 25,1995, p.22
406
tvrtke postali izvor glavobolje.Telefoni emitiraju signal koji sadrži kod za obračun
korištenja, a koji može biti povučen s kompjuterom koji ima odgovarajuću senzorsku
opremu.Izvještaj je pokazao da je najveće povećanje prevara s mobitelima sadržano u
krađi ili pokušaju krađe povjerljivih podataka o klijentima, planovima o novim
proizvodima, poslovne i trgovačke tajne , informacije o kreiranju cijene proizvoda. Isto se
tako ovim radnjama uvuklo veliki broj kompjutorskih virusa.
Carter je rekao da ga je iznenadila širina zloupotrbe kompjutera iz izviješća od strane
zaposlenika koja se ispoljavala u obliku sexualnog harasmenta, prijetnji i politička
manevriranja.Registrirani su slučajevi slanja lažnih kompjutorskih poruka nalažući
drugim radnicima da rade nepotrebne poslove, skrećući im pozornost s poslova koje bi
trebali raditi.Najkarakterističnije kompjutorske zloupotrebe o kojima su izvijestili
direktori službi sigurnosti 120 američkih korporacija u % tnom iznosu u skladu s
pregledom Državnog univerziteta iz Mičigana su:
- Prevare s kreditnim karticama 96,6 %
- Telekomunikacijske prevare, 96,6 %
- Upotreba službenih kompjutera u privatne svrhe 96%
- Neovlašteni pristup povjerljivim podatcima 95,1%
- Prevare s mobilnim telefonima 94,5%
- Nezakonito kopiranje softvera 91,2 %
9.5. Osiguranje od rizika otmice, iznuđivanja i ucjena
FormaG: Iznuđivanje. Ova forma osiguranja pokriva štete zbog iznuđivanja.

Iznuđivanje znači predaja imovine iz određenog prostora, kao rezultat prijetnje nanošenja
tjelesne povrede imenovanom osiguraniku, njegovim najbližim članovima porodice ili
držanjem taoca. Na primjer, ako Ivan dođe na posao i dobije telefonsko poziv da je
njegova žena taoc i da će biti povrijeđena ukoliko $ 100.000 neće biti dostavljeno iz tvrtke
u kojoj Ivan radi, je primjer štete koji može biti pokriven osiguranjem. Ipak, šteta se
isključuje, ako je iznos odnešen iznuđivaču, a da prije toga nisu poduzete razumne mjere
prijave štete policiji ili nekim drugim organima vlasti. Razni oblici ili forme osiguranja od
rizika krađe formirani su zbog različitih potreba osiguranika. Nekoliko
visokospecijaliziranih osiguratelja nudi pokrića i za izloženost štetama od rizika
kidnapiranja i ucjena za bogate pojedince i slavne osobe, kao filmske zvijezde itd.(vidi
Prilog)
Osiguranje od rizika kidnapiranja i ucjena241
Žena i njezin muški ortak bili su uhapšeni zbog nedokazanog pokušaja iznude $ 24
mil. od glumca zabavljača Billa Crosby-a. U međuvremenu, se Boulder,koolumbijski
policajac hrvao s misterijom ubojstva djeteta i pronađenim pismom ucjene.
Ova dva slučaja između mnogih ostalih naglasila su potrebu bogatih, utjecajnih i
popularnih pojedinaca da potraže osiguranje od kidnapiranja i ucjene, jedno od
tajnovitijihih i onih osiguranja koje se tek razvijaju, doznaje se u osigurateljnim
krugovima. Potencijal ovih vrsta osiguranja mjeri se u stotinama miliona $ u USA rekao
je John Kozero dir. za odnose s javnošću Novato Californian Firemans Fund-a.
Prema konzultantskoj tvrtci za istraživanje i krizni management “Kroll Associates” iz
New Yorka postoje procjene o 8000 izvršenih kidnapiranja u jednoj godini od kojih 6000
241
Prilagođeno iz Stephanie D.Esters,”Kidnap &Ransom insuranceTarget Growing Market”, National
Underwriter, Property & Casuality Risk and Benefit Management Edition, February 3, 1997, p.33, 40.
407
otpada na Južnu Ameriku. Vruća područja su Columbia, Mexico, Brasil, Equdor,
Guatemala, Alžit, Rusija i Turska.
Sama Amerika nije izložena riziku otmice i ucjenivanja rekao je McDermont –Lucey
potpredsjednik sektora kriznog managementa AIU (American internacional
underwriter242), ali postoji izvanredna mogućnost prodaje ovog osiguranja u Južnoj
Americi. U nastavku je Fireman,s fondu i AIU-u ponuđen program osiguranja za otmice i
ucjene uključujući i iznuđivanje od strane Lloydovih sindikata i Chubb grupe
osiguravajučih kompanija. AIU I Firemans fond spadaju u one koji osim osiguranja za
program K&R nude i servis za krizne situacije, pod kojima se podrazumijeva
pregovaranje s otmičarima i oslobađanje otete žrtve.
”Firemans fondovi nude ovo osiguranje posljednje dvije godine i mi smo veoma
zadovoljni s trendom rasta prodaje” rekao je Mr.Kozero. Limiti svote osiguranja idu od
$1milion do $30 miliona premijom od min.$1000, ovisno od osiguratelja.AIU nudi
osiguranje od otmice i ucjene s iznuđivanjem s kapacitetom od $50 miliona prosječnom
premijom u Sjevernoj Americi od $1500 - $5000, a najveća se premija kreće između
$20.000 i$30.000. AIU je u posljednje vrijeme promjenio tekst uvjeta za osiguranjeu
polici osiguranja od rizika Kidnapiranja i ucjene te pokriva ono što se zove incident
“osobnog iznuđivanja”u kojemu iznuđivač prijeti objavljivanjem neke osobne podatke
osiguranika. Ovakvi se slučajevi pokrivaju osiguranjem. “Gledajući tekst uvjeta za
osiguranje, ne mora postojati prijetnja nanošenja tjelesnih povreda, da bi se ona
smatrala prijetnjom” naglasio je Mr.McDermont.
Predstavnici osiguranja složili su se da je ova vrsta osiguranja jedna od posljednjih o
kojima se intenzivno raspravlja.
“Tajnost ovog osiguranja za klijenta je vrlo važna “ naglasio je Mr. Kozero.To je suština
ovog osiguranja jer kad bi ljudi znali da vi to imate oni bi sigurno mislili da ste vi laka
meta za iznuđivanje, otmicu i ucjenu.Tajnost podataka se manifestira I u klauzuli u
ugovoru o osiguranju koja zabraanjuje osiguranicima objavljivanje podataka o iznosu
pokrića.
9.6. Surety bonds i razlike u odnosu na osiguranje
Surety bond je jamstvo koje pruža novčanu kompenzaciju ukoliko strana koje
trebala nešto napraviti to ne učini. Na primjer, izvođač radova može se financijski
iscrpsti i nije u mogučnosti završiti započetu izgradnju zgrade. Državni činovnik može
pronevjeriti neke od javnih fondova kojima raspolaže. Surety bondovi ili obveznice
(zadužnice) su takvi vrijednosni papiri koji se upotrebljavaju kako bi se riješili problemi
izloženosti riziku ovakve prirode.
Ugovorne strane u Jamstvu
Principal
Oštećenik
Jamac(surety)
Principal je strana koja se obvezala da će nešto napraviti ili ispuniti određenu

obvezu. Na primjer tvrtke za izvođenje radova “Rad” obvezala se izgraditi poslovnu
zgradu za grad Zagreb. Ako je od tvrtke “Rad” bilo zatraženo jamstvo za izvršenje
radova prije dodjele ugovora o gradnji, onda se tvrtka Rad pojavljuje kao principal.
242
Američki međunarodni ugovaratelj osiguranja
408
Oštećenik je strana kojoj se naknađuje šteta ukoliko tvrtka za izvođenje radova ne
napravi radove na vrijeme ili u skladu s odredbama ugovora.
Surety je strana koja daje jamstvo i koja se obvezuje za dugovanja, greške ili
obveze druge strane.Tvrtka “Rad” kupila je jamstvo od tvrtke “Consalt”. Ukoliko građev.
tvrtka “Rad” ne izvrši svoje obveze iz ugovora prema gradu, tvrtka koja se izdala jamstvo
naknadit će punu štetu gradu zbog nepoštivanja odredbi iz ugovora o građenju.
Razlike između osiguranja i surety bond-a (jamstva)

Osiguranje Surety bond (Jamstvo)
1. Postoje dvije strane u ug. o osiguranju1.Postoje tri strane u davanju jamstva

2.Osiguratelj očekuje da će platiti štete.2.Jamac teoretski ne očekuje da će se
Premija je odraz očekivanih šteta šteta dogoditi. Na premiju se gleda kao na
pristojbu za uslugu s kojom je jamstveni
kredit zamijenjen za onaj od principala.
3.Osiguratelj nema pravo da se regresira 3.Jamac ima pravo da se regresira za štetu
za štetu od osiguranika od principala
4. Osiguranje je kreirano za pokriće 4.Jamac garantira principalovo poštenje,
neočekivanih i van osiguranikove kontrole čast i sposobnost da ugovara poslove.
Surety bond su slični osiguranju s obzirom da oboje daju zaštitu od specifičnih rizika
Vrste surety bondova
Različiti oblici jamstava mogu biti u upotrebi zbog specifičnih situacija i potreba
osiguranika. Dijele se na :
• Ugovorne bondove
o Vezujući bondovi
o Bondovi izvršenja
o Bondovi za plaćanja
o Bondovi za održavanje
• Jamstva za licence i dozvole
• Službena jamstva
• Državna jamstva
• Pravna jamstva
o Fiducijarna jamstva
o Sudska jamstva
Ugovorni bodovi ili jamstva garantiraju da će principal ispuniti sve ugovorne

obveze. Postoji nekoliko vrsti ugovornih jamstava. U vezujućem jamstvu, vlasniku se
garantira da će od strane koja se obvezala za projekat potpisati ugovor i ispuniti jamstvo o
izvršenju. Po jamstvu o izvršenju vlasniku se garantira da će radovi biti izvršeni u skladu
s specifikacijom iz ugovora. Na primjer, zgrada u izgradnji nije završena na vrijeme i
strana koja dala jamstvo (surety) je odgovorna za završetak radova, odnosno platiti će
angažiranje drugog izvođača radova. Jamstvo plaćanja garantira da će računi za rad i
materijal biti plaćeni kada dođu na naplatu. Jamstvo za održavanje daje garanciju za loše
izvedene radove od strane principala i upotrebu neadekvatnog materijala. Jamstvo za
održavanje je obično uključeno u jamstvo za izvršenje radova.
409
Jamstvo za licence i dozvole traže se od osoba koje moraju imati licencu ili
dozvolu od određenih institucija (grad, općina, jedinica lokalne samouprave itd.) kako bi
pristupili određenim aktivnostima. Jamstvo garantira da će osobe za koje se jamči
poštivati sve zakone i druge odredbe kojima se regulira njihova aktivnost.Na primjer,
vlasnik prodavaonice alkohola može istaknuti jamstvo da će alkohol prodavati u skladu s
odredbama zakona.
Pravna jamstva garantiraju da će tražioc jamstva (principal) ispuniti određene
obveze istaknute u zakonu. Postoje dvije vrste pravnih jamstava.Prvo je fiducijarno
jamstvo koje garantira da će osoba koja je odgovorna za imovinu drugog, savjesno
izvršavati svoje obveze, dati obračun za svu primljenu imovinu i popraviti svaki
nedostatak za koji će ga sud smatrati fiducijarno odgovornim. Na primjer, upravitelj
zgrade mora imati takvo jamstvo koje će garantirati odgovorno upravljanje imovinom
koja mu je predana na upravljanje. Sudsko jamstvo kao drugi oblik pravnih jamstava je
kreirano da zaštiti jednu osobu (oštećenu stranu – investitor) od potraživanja principala za
štetu od događaju u kojemu osoba koja je tražila jamstvo (principal) ne dokaže da je
zakonski ovlaštena potraživati od nje. Na primjer, jamstvo za prisvajanje garantira da
ukoliko sud dosudi protiv tužioca koji je prisvojio imovinu tuženog u sudskom sporu
tuženom će biti naknađena šteta koju bi on pretrpio zbog prisvajanja imovine.
Provalna krađa Burglary

Razbojstvo Rubbery
Nečasne radnje zaposlenika Employee Dishonesty
Iznuđivanje Extortion
Krađa Theft
Izvođač, obveznik Principal
Investitor Obligee
Jamac Surety
Otmica i ucjena Kidnap&Ransom
Nestanak Disapearance
410
10 Poglavlje
NAKNADA ŠTETE
Naknada iz osiguranja
Temeljni principi utvrđivanja naknade
Naknada imovinskih šteta
Primjeri utvrđivanja naknade prema ugovorenom načinu osiguranja

u različitim vrstama imovinskih osiguranja
Izračun omjera proporcije
Utvrđivanje naknade štete na zalihama
Obračun štete kod nadosiguranja i podosiguranja
411
10.1. Naknada iz osiguranja
Ugovor o osiguranju imovinskih rizika je ugovor o naknadi, štete kao što je to i

rečemo uvodno. Isto tako, ugovor o osiguranju mora zadovoljiti neke od osnovnih prinipa,
a najvažniji je naknada štete (indemnification). Da bi šteta bila plativa mora se nepobitno
utvrditi uzrok nastanka štete čime će se dokazati i da li je nastala šteta pokrivena
osiguranjem ili nije. Ako se utvrdi da se uzrok nastale štete nalazi unutar opisanih
osiguranih opasnosti iz uvjeta za osiguranje šteta će biti plativa. Kod all risks osiguranja
uzrok nastale štete ne smije se nalaziti u isključenjima iz osiguranja da bi šteta bila
plativa. Ponekad samo utvrđivanje uzroka štete oduzme previše vremena u utvrđivanju
nastanka štete na osiguranim predmetima osiguranja što je jedno o većih nedostataka
osiguranja..
Sve o čemu smo govorili u prethodnim poglavljima o kreiranju dobrog ugovora o
osiguranju bilo je, u stvari, dati odgovarajuću zaštitu osiguraniku koja se manifestira
isplatom pravične naknade nastankom osiguranog slučaja. Ključni elementi kod
ugovaranja osiguranja su ispravno utvrđena svota osiguranja, obuhvat svih
predmeta osiguranja i izbor odgovarajućeg načina osiguranja, jer, oni će se
neposredno reflektirati i na samu naknadu iz osiguranja. Eventualno učinjeni propusti
prilikom kreiranja ugovora, propuštanja isticanja nekih klauzula, obuhvata predmeta
osiguranja, izbora osiguranih opasnosti i izbora načina osiguranja reflektirat će se na
ukupnu naknadu iz osiguranje u smislu da ona bude isplaćena u punom iznosu, umanjena
ili možda i odbijena što će nam najbolje ilustrirati primjeri obračuna štete ovisno od
ugovorenog načina osiguranja.
Dobro ugovoreno osiguranje trebalo bi rezultirati korektnom i fer likvidacijom
štete, a to je još uvijek najbolja promidžba svakog osiguratelja. Prije toga treba objasniti
neka od osnovnih načela koja se primjenjuju u procjeni i likvidaciji šteta u osiguranje
imovine. Ostvarenjem neke od osiguranih opasnosti iz ugovora o osiguranju dolazi
do nastanka štete koja može biti materijalne i nematerijalne prirode. U vrstama
osiguranja imovine uglavnom se radi o štetama materijalne prirode, osim vrste osiguranja
od odgovornosti gdje su pored meterijalnih šteta prisutne i neimovinske štete i one su u
svom ukupnom opsegu u ovoj grupi prevladavajuće. Neimovinska šteta je zakonom
definirana kao posljedica povrede prava osobnosti243, a pod njima se podrazumijeva
pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost
osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo. Nadalje prema stavku 3. članka 19. ZOO –a
pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti osim onih vezanih uz biološku bit
fizičke osobe, osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu
tajnu, slobodu privređivanja i drugo.Zakon244 je regulirao i pravo na pravičnu novčanu
naknadu pravne osobe za pretrpljenu neimovinsku štetu kao bitnu novinu. Kako ćemo se
u nastavku susretati uglavnom sa materijalnom štetom, treba napomenuti, da je šteta u
smislu ZOO-a 245umanjenje nečije imovine i vrlo je interesantno sagledati što se sa štetom
događa kroz proces izvida, procjene i likvidacije do konačnog iznosa koji se plaća
oštećenome putem osiguranja. Vrlo često, stvarna šteta koju trpi oštećeni i plaćeni iznosi
naknade iz osiguranja nisu isti iznosi .
U procesu procjene i likvidacije šteta moramo razlikovati pojmove štete, odštete i
naknade iz osiguranja. Pod odštetom se podrazumijeva dio štete za koju prema uvjetima
za osiguranje postoji obveza osiguratelja. Naime uvjetima za pojedinu vrstu osiguranja
243
ZOO,čl.19.st.2
244
ZOO, čl.1100 st.3., čl. 346 st. 1.
245
ZOO, ČL.1046
412
regulirano je, koji se sve troškovi priznaju u slučaju nastanka štetnog događaja, a vrlo se
često neki troškovi priznaju djelomično ili se uopće ne priznaju. U svakom slučaju odšteta
je manja od izvorne štete. Naknada je iznos koji će biti plaćen osiguraniku nastankom
osiguranog slučaja i ovisan je od načina na koji je pojedino osiguranje ugovoreno.
Naknada je u pravilu manja od odštete.
10.2. Temeljni principi u utvrđivanju naknade iz osiguranja
- Osiguratelj je dužan nadoknaditi troškove učinjene na razumnom pokušaju

smanjenja iste,
- U slučaju uništenja ili nestanka stvari odnosno kod ekonomski totalne štete,
osiguratelj je dužan naknaditi osiguranika prema stvarnoj vrijednosti osigurane
stvari u vrijeme nastanka osiguranog slučaja umanjenoj za vrijednost ostataka
- U slučaju oštećenja, u visini troškova popravka po cijenama rada i materijala u
vrijeme nastanka isuguranog slučaja, umanjenih za iznos procjenjene istrošenosti i
za vrijednost korisnih ostataka
- Istrošenost (amortizacija ) kod djelomičnih šteta neće se odbijati samo ako je to
posebno ugovoreno i plaćena dopunska premija u vrstama osiguranje gdje je to
uvjetima dozvoljeno (lom strojeva, osiguranje na novu vrijednost)
- Troškovi prekovremenog rada, noćnog rada i rad blagdanima plaćaju se ako su
posebno ugovoreni
- U situacijama kada se rezervni ili zamjenski dio ne može nabaviti osiguratelj daje
naknadu prema funkcionalnom udjelu dijela u cjelini
- Spašeni dijelovi ostaju osiguraniku,
- Troškovi rašćiščavanja i čišćenja nisu sadržani u vrijednosti osigurane stvari i oni
se posebno prikazuju, ako se ugovaraju. Kod osiguranje od rizika požara i nekih
drugih opasnosti oni iznose 3% od svote osiguranje ili se mogu posebno ugovoriti
veći iznosi, kao u CAR, EAR uvjetima za osiguranje.
- Troškovi otklanjanja uzroka štete osiguratelj nije obvezan nadoknaditi
10.2. Primjeri utvrđivanja odštete i naknade ovisno od načina ugovorenog

osiguranja
10.2.1. SVOTNO OSIGURANJE
prvi je zadatak utvrđivanje stvarne vrijednosti
PRIMJER 1246:POŽAR
Vrsta osiguranja: požar i neke druge opasnosti

Svota: 8.000.000 kn.
Objekt:hotel, god.izgradnje 1980,2500m², trokatni
Trajanje osiguranja:01.01.1995. do 01.01.1996.
Način osiguranja: svotno
Šteta je nastala od požara, izazvanog neispravnom električnom instalacijom, a u kojem je
izgorjelo cijelo krovište, oštećene su sobe trećeg kata, te zadimljene sobe drugog kata, a
osiguranik je postavio slijedeći odštetni zahtjav po stavkama:
246
Ž.Šafar, Osiguranje imovine, Preluk Opatija, 1997, p.49
413
1.Trošak spriječavanja širenja požara 52.000kn
2. Rasčišćavanje, rušenjei odvoz ostataka 500.000 kn
3. Pranje zidova stropova, i čišćenje 200.000 kn
4. Sanacija krova i soba 3.500.000 kn
5. Rekonstrukcija električne mreže 800.000 kn
6. Gubitak turističke sezone 1.000.000 kn
7. Trošak vatrogasne jedinice – uništene cijevi 50.000 kn
UKUPNO 6.102.000 kn
Realnu visinu odštetnog zahtjeva utvrđuju procjenitelji!!
Kako teče postupak utvrđivanje naknade?
a) Prvo se utvrđuje stvarna vrijednost objekta
( novonabavna vrijednost objekta - po cijeni izgradnja od 750 Eur /m²˛)

2500x750=1.875.000 Eur
1.875.000 x 7,3=13.687.000 kn
trošnost( amortizacija) -1,8% godišnje
ukupno amort. 27 %
13.687.000 x 0,27=3.695.490
stvarna vrijednost objekta 10.128.000kn
b) omjer proporcije (podosiguranja)
svota osiguranja 8.000.000

——————— = ———— = 0,7899( 78,99%)
stvarna vrijednost 10.128.000
Zaključak: Objekt je podosiguran
c) Slijedi utvrđivanje odštete (prema stavkama odštetnog zahtjeva)
stavka 1. -troškovi spriječavanjaštete – ovi se troškovi priznaju u cjelosti

Ako su učinjeni po nalogu osiguratelja priznaju se u cjelosti i na njih se ne
primjenjuju odredbe o podosiguranju. 52.000 kn
stavka 2. – troškovi raščišćavanja i rušenja ograničeni su s 3%od svote
osiguranja 8.000.000 x 3%= 240.000 i na ove troškove
primjenjuje se odredba o podosiguranju .
stavke 3,4,5 – troškovi otklanjanja direktne štete

za sve tri stavke iznose 3.900.000 kn
Trošak popravka manji je od stvarne vrijednosti pa se šteta obračunava kao djelomićna
šteta, odnosno od troškova se oduzima amortizacija i spašeni dijelovi (pretpostavljamo da
spašenih dijelova nema) 3.900.000x0,27 = 1.053.000 kn
3.900.000 –1.053.000 = 2.847.000 kn
414
stavka 5 – poboljšanja – nema obveze osiguratelja 0 kn
stavka 6 – gubitak nije obuhvaćen osiguranjem 0 kn
stavka 7 – trošak vatrogasne jedinice se ne nadoknađuje
jer je dužnost vatrogasaca besplatna
pomoć u slučaju požara 0 kn
UKUPNA ODŠTETA: 3.139.000 kn
d) Slijedi postupak utvrđivanja naknade:
Likvidator treba provjeriti koliki je zbirni iznos troškova za spriječavanje širenja

požara (stavka 1), troškova raščišćavanja (stavka 2) i troškova za otklanjanje direktne
štete( stavka 3,4,5,) i usporediti ih s svotom osiguranja.
Naknada za navedene iznose ne smije premašiti svotu osiguranja. U našem slučaju
(52.000 + 240.000 + 2.847.000 = 3.139.000 )što je manje od svote osiguranja, pa ti
troškovi ulaze u punu naknadu. Na izračunatu odštetu od 3.139.000 kn primjenjuje
se izračunati faktor proporcije i izračunava naknada:
osigurana svota
naknada = --------------------- x odšteta
stvarna vrijednost
naknada = 0,7899 x 3.139.000 = 2.479.496 kn
PRIMJER247 2: LOM STROJEVA
Osiguranik: metaloprerađivačko poduzeće

Vrsta osiguranja: lom strojeva
Predmet osiguranja: cjelokupna oprema za obradu metala skidanjem strugotine
Svota osiguranja: 1.100.000 kn
Amortizacija: otkupljena
Franšiza: nije otkupljena
Valja uočiti kako je u ovom slučaju svota osiguranja ugovorena za cjelokupnu

opremu. Radi utvrđivanja realnosti svote osiguranja treba utvrditi stvarnu
vrijednost na dan nastanka osiguranog slučaja za sve osigurane stvari.
Neka stvarne vrijednosti budu slijedeće:
1. tokarski stroj A 250.000 kn

2. tokarski stroj B 150.000 kn
3. tokarski stroj C 300.000 kn
4. stroj za izrdu zupčanika 350.000 kn
5. brusilica za zupčanike 200.000 kn
6. bušilica jednovretena 70.000 kn
7. blanjalice 2 kom x 50.000 100.000 kn
8. karusel stroj 300.000 kn
9. brisilica obična 20.000 kn
247
Op.cit. p.50
415
UKUPNO 1.690.000 kn
Razmotrimo dvije varijante šteta:
Varijanta a) - šteta na stroju C

- trošak popravka = 200.000 kn
- spašeno (sekund. sir.) = 20.000 kn
stvarna vrijednost stroja C = 300.000 kn
Sukladno tome da je trošak popravka manji od stvarne vrijednosti šteta će se obračunavati

kao djelomična šteta.
Djelomična šteta mora biti umanjena za trošnost (amortizaciju) stroja C, ali kako je
amortizacija otkupljena nema odbitka.
Odšteta = trošak popravka – spašeno 200.000 - 20.000 = 180.000 kn
Faktor podosiguranja za grupu:
svota osiguranja/stvarna vrijednost = 1 .000.000 / 1.690.000 = 0,5917
naknada=faktor podosig. x odšteta = 0.5917 x 180.000 = 105.506 kn
Prema uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti, osiguranik

sudjeluje u svakoj šteti u minimalnom iznosu protuvrijednosti 50 EUR ili 10% ako
franšiza nije otkupljena, kao što je slučaj u našem primjeru.
Konačna naknada uz odbitak franšize: 106.506 - 10.650,60 = 95.855,40 kn
Varijanta b) - šteta na stroju C

- trošak popravka = 400.000,00 kn
Trošak popravka veći je od stvarne vrijednosti, pa se šteta obračunava kao totalna.
novonabana vrijednost stroja C = 600.000 kn

trošnost 50% = 300.000 kn
stvarna vrijednost = 300.000 kn
Smatra se da je neekonomično popravljati stroj, pa će se vrijednost ostatka procijeniti

prema stanju stroja po nastanku osiguranog slučaja.
Pretpostavimo da ta vrijednost iznosi 100.000 kn.
Odšteta = stvarna vrijednost - spašeno

= 300.000 - 100.000
= 200.000 kn
No, na odštetu treba primjeniti odredbe o podosiguranju (proporciji) pa naknada iznosi:
naknada = 200.000 x 0,5917
416
= 118.340 kn
Zbog učešća osiguranika u šteti (franšiza) konačna naknada koja će biti isplaćena osiguraniku
iznosi:
naknada =118.340 - 11.834 = 105.506 kn
Zaključci
- za osiguranja kod kojih je svota osiguranja ugovorena za svaku osiguranu stvar

pojedinačno, stvarna vrijednost i faktor podosiguranja određuju se također pojedinačno;
- za osiguranje grupe stvari s jednom svotom osiguranja potrebno je utvrditi stvarnu
vrijednost grupe i faktor podosiguranja grupe, koji se primjenjuje na obračun naknade za
bilo koju stvar na kojoj se ostvario osigurani slučaj;
- prema temeljnoj formuli za izračunavanje naknade koja glasi:
osigurana svota
naknada = ----------------------------- x odšteta
stvarna vrijednost
slijedi da se za potpuno uništenu stvar, bez korisnih ostataka, koja je osigurana na svotu
osiguranja manju od stvarne vrijednosti, može kao najveća naknada dobiti upravo svota
osiguranja.Naime, kod totalne štete bez korisnih ostataka, najveća moguća odšteta
iznosi upravo koliko i stvarna vrijednost, pa dolazi u prije spomenutoj formuli do
skraćivanja brojnika i nazivnika razlomka, te ostaje izraz naknada = osigurana
svota.
- Najveća naknada za stvar osiguranu na stvarnu vrijednost je upravo jednaka stvarnoj
vrijednosti.
- Ako je ugovoreno učešće u šteti (franšiza) najveća moguća naknada je svota osiguranja,
odnosno stvarna vrijednost, umanjena za učešće.
10.2.2. KOD OSIGURANJA NA SVOTU PRVOG RIZIKA
Kod ovog načina osiguranja ne primjenjuje se načelo proporcije. No, stvarnu vrijednost stvari
na kojima se ostvario osigurani slučaj potrebno je utvrditi iz više razloga:
1. na temelju stvarne vrijednosti odlučit će se da li je direktna šteta na osiguranoj stvari

djelomična ili totalna;
2. stvarna vrijednost, ako je manja od svote prvoga rizika postaje limitirajući faktor
visine naknade, jer naknada ne može u nijednom slučaju biti veća od stvarne
vrijednosti (osim kod osiguranja na novu vrijednost)
Slijede zaključci:
- sve odštete koje su manje od svote prvoga rizika isplaćuju se u punom iznosu kao
naknade;
- odštete, koje su jednake svoti prvog rizika ili veće od nje, isplaćuju se samo u iznosu
svote prvog rizika;
- ako je stvarna vrijednost manja od svote prvog rizika, ona postaje gornja granica visine
naknade.
Primjere obračuna nije potrebno navoditi, jer je iz samog teksta postupak jasan.
417
10.2.3. KOD SVOTNOG OSIGURANJA UZ PRIMJENU VALUTNE KLAUZULE
Ugovorena svota osiguranja iskazana je u EUR. Osiguratelj mora utvrditi stvarnu

vrijednost osigurane stvari (ili grupe stvari) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja i također je
iskazati u EUR.
svota osiguranje
Omjer = -----------------------
stvarna vrijednost
poznat kao bezdimenzionalan faktor podosiguranja, primjenjuje se na utvrđenu odštetu na

isti način, kako je to prikazano za svotno osiguranje. Faktor podosiguranja kao omjer
navedenih veličina u EUR, znanto je bliži jedinici nego faktor podosiguranja, izračunat
kao omjer veličina u valuti koja je na "udaru" inflacije. Do podosiguranja kod ovog
načina osiguranja može doći samo zbog ugovaranja premale svote na početku osiguranja
ili zbog porasta cijena građenja ili cijena proizvodnje osiguranih stvari, ali u odnosu na
vrijednost Eura.
10.2.4. KOD OSIGURANJA NA UGOVORENU VRIJEDNOST
Odredbe o podosiguranju ne primjenjuju se kod ovog načina osigurnja Stvari se

smatraju osigurane na stvarnu vrijednost, ali najviše do tzv. limita pokrića. Stvarna
vrijednost i limit pokrića moraju se utvrditi za svaku stvar na kojoj se ostvario osigurani
slučaj, čak i onda ako osiguranik vodi knjigovodstvo po grupama.
Što je stvarna vrijednost?
Limit pokrića se dobije tako da se revalorizirana vrijednost na početku razdoblja

osiguranja uveća za koeficijent rasta cijena industrijskih proizvoda do dana nastana
osiguranog slučaja.
Na slijedećem primjeru prikazat ćemo promjenu limita pokrića tijekom neke osigurateljne
godine:248
- skadenca (početak) osiguranja 1.01.
- revalorizirana nab.vrijednost za
neku osiguranu stvar 1000 novčanih jedinica
- koeficijent korekcije rev.nab.vrijednosti 0
Koeficijenti rasta cijena industrijskih proizvoda su ovakvi:
- 1.01. 1 limit pokrića 1000

- od 1.01. do 31.03. 1,39 limit pokrića 1390
- pd 1.01. do 31.12. 1,30 limit pokrića 1300
248
Ž.Šafar, Osiguranje imovine, Preluk opatija 1997 p.55
418
Za istu stvar uz ugovaranje koeficijenta korekcije revalorizirane nabavne vrijednosti od
200% limit pokrića bi već 1.01. iznosio 3000 novč. jedinica, a promjene limita tijekom
godine izgledale bi ovako:
- 1.01. 3000 novčanih jedinica
Limit pokrića na dan štete (npr. 20.06) izračunava se linearnom interpolacijom:
- razlika koeficijenata
za šesti mjesec 1,42 - 1,41 = 0.01
- dnevna razlika 0,01/30 = 0.00033
- razlika za 20 dana 0.00033 x 20 = 0,00667
- koeficijent 1.01. do 20.05. 1,41 + 0,00667 = 1.41667
- limit pokrića 3000 x 1,41667 = 4250.00
Ako u jednom štetovnom događaju bude zahvaćeno više osiguranih stvari, koje su u polici
osigurane na isti postotak povećanja preko revalorizirane nabavne vrijednosti, limit
pokrića određuje se kao zbroj pojedinačnih limita za svaku oštećenu ili uništenu stvar.
Primjeri obračuna naknade kod osiguranja na ugovorenu vrijednost.249
Želi se prikazati utjecaj stvarne vrijednosti i limita pokrića za konačni iznos naknade.
Izvod obračuna odštete smatramo nepotrebnim, jer odšteta zavisi o uvjetima osiguranja
od požara i nekih drugih opasnosti, odnosno uvjetima za osiguranje strojeva od loma i
nekih drugih opasnosti, kod kojih se jedino i može primijeniti ovaj način osiguranja.
Obradit ćemo dva tipična slučaja:
a) šteta samo na jednoj osiguranoj stvari

b) šteta na više osiguranih stvari.
Napomena: iznosi u ovim primjerima mogu biti izraženi u bilo kojim novčanim
jedinicama.
a) Osigurani slučaj samo na jednoj stvari
Pretpostavimo: - početak osiguranja 1.01.

- reval.nab.vrijednost 100.000
- koeficijent korekcije rev.nab.vrijed. 1
- datum štete 20.06.
- koeficijent rasta cijena do 20.06. 1,41667
- limit pokrića 20.06. 141.667
- stvarna vrijednost 20.06. 200.000
Razmotirmo tri karakteristične veličine odštete:
249
Op.cit., p.56
419
a.1) odšteta 80.000 djelomična šteta
a.2) odšteta 150.000 djelomična šteta
a.3.) odšteta 200.000 totalna šteta
Kod slučaja a.1: - djelomična šteta 80.000

- limit pokrića 141.667
- stvarna vrijednost 200.000
pa slijedi zaključak da je naknada jednaka odšteti, odnosno
naknada = odšteta = 80.000 novčanih jedinica.
Zašto?
- Odšteta je manja od stvarne vrijednosti,

- odšteta je manja od limita pokrića,
dakle, naknada nije ograničena s prethodne dvije vrijednosti!
Kod slučaja a.2: djelomična šteta 150.000

limit pokrića 141.667
stvarna vrijednost 200.000
U ovome slučaju je odšteta manja od stvarne vrijednosti, ali je veća od limita pokrića.
Iznos naknade ograničen je, dakle, limitom pokrića, pa je
naknada = limit pokrića = 141.667 novčanih jedinica.
Kod slučaja a.3: totalna šteta 200.000
Totalna šteta ne može biti veća od stvarne vrijednosti! No, totalna šteta je veća od limita
pokrića. Naknada je ograničena i s limitom pokrića. Zato je:
naknada = limit pokrića = 141.667 novčanih jedinica.
Naknade pod a.1, a.2 i a.3 umanjuju se za eventualno ugovoreno učešće u šteti (franšiza).
Kako bi uočili razliku između svotnog osiguranja i osiguranja na ugovorenu vrijednost bit
će korisno usporediti: pretpostavimo da je stvar iz primjera a) umjesto na ugovorenu
vrijednost osigurana na svotu osiguranja 10% veću od revalorizirane nabavne vrijednosti
(tj. na svotu od 110.000) kod osiguranja od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti,
odnosno na svotu osiguranja koja je 15% veća od revalorizirane nabavne vrijednosti kod
osiguranja strojeva od loma i nekih drugih opasnosti.
Kod osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti faktor proprocije (podosiguranja)
iznosi 110.000 : 200.000 = 0,55 kao omjer svote osiguranja i stvarne vrijednosti.
Naknade kod tako ugovorenog osiguranja iznosile bi:
za slučaj a.1 odšteta 80.000 naknada 80.000 x 0.55 = 44.000

, a slučaj a.3 odšteta 200.000 naknada 200.000 x 0.55 = 110.000
420
Kod osiguranja od požara i nekih drugih opasnosti faktor proprocije (podosiguranja)
iznosi 115.000 : 200.000 = 0,575. Naknade za iste slučajeva odštete iznosile bi:

Što nam pokazuje ova usporedba svotnog i osiguranja na ugovorenu vrijednost?250
1. Ugovaranjem svotnog osiguranja na svotu koja je kod požara veća za 10%, a kod
loma strojeva za 15% od revalorizirane nabavne vrijednosti, osiguranik će platiti
premiju koja je jednaka premiji privremenog obračuna na početku osiguranja na
ugovorenu vrijednost.
2. Naknada se kod svotnog osiguranja umanjuje za faktor podosiguranja, koji se ne
primjenjuje kod osiguranja na ugovorenu vrijednost.
3. Kod osiguranja na ugovorenu vrijednost osiguranik ima mogućnost da limit pokrića
uveća za dogovoreni postotak (100% ili 200%). No, premija za takvo povećanje limita
se ne povećava proprocionalno. Npr. za povećanje limita za 100% premija se
povećava samo za 1,375 puta kod požara, a kod loma za 1,44 puta. Kod svotnog
osiguranja povećanje svote osiguranja za 100% znači i povećanje premije za cijelih
100%.
Iz ovoga slijedi, sam po sebi, zaključak kako je onome osiguraniku kod kojega su
revalorizirane nabavne vrijednosti manje od stvarnih, osiguranje na ugovorenu vrijednost
svakako povoljnije, čak i onda kada nema inflacije.Ako su revalorizirane vrijednosti veće
ili jednake stvarnim vrijednostima, logičnije je ugovarati osiguranje na svotu osiguranja,
koja odgovara stvarnoj vrijednosti, a pogotovo ako nema inflacije.
Razmotrimo daljnje primjere: neka na istoj stvari iz primjera a) i za iste primjere odštete
a.1; a.2; a.3 bude ugovoreno osiguranje na ugovorenu vrijednost, ali uz faktor povećanja
limita pokrića za 100% preko revalorizirane nabavne vrijednosti.
Limit pokrića = 141.667 + 100% = 283.334
Limit pokrića je postao veći od stvarne vrijednosti i prestao biti limitirajuća veličina kod
utvrđivanja naknade.
Zbog toga je za sva tri moguća slučaja odšteta jednaka naknadi:
odšteta = 80.000 naknada = 80.000

b) Osigurani slučaj na više stvari
stvar limit pokrića stvarna vrijednost
A 120 100
B 100 50
C 200 250
D 700 550
E 150 200
250
Ibidem , p.57
421
ukupno 1270 ukupno 1150
Osiguratelj mora utvrditi limit pokrića i stvarne vrijednosti za sve tri stvari koje su
zahvaćene jednim osiguranim slučajem. Te vrijednosti se utvrđuju na dan nastanka
osiguranoga slučaja.Naknada za sve stvari ne može biti veća od zbirnoga limita pokrića i
od zbirne stvarne vrijednosti.Za naš slučaj naknada ne može biti veća od 1150 novčanih
jedinica.Pretpostavimo da su sve stvari od A do E totalno uništetne bez ostatka!
Kad bi se naknada obračunavala za svaku stvar pojedinačno ona bi iznosila:
stvar naknada
A 100 do visine stvarne vrijednosti
B 50 do visine stvarne vrijednosti
C 200 do limita pokrića
D 550 do stvarne vrijednosti
E 150 do limita pokrića
ukupno 1050 novčanih jedinica
Osiguratelj je , međutim, dužan isplatiti naknadu do visine zbirnog limita pokrića ili do
visine zbirne stvarne vrijednosti (zavisno od toga koja je od ove dvije vrijednosti niža).
U našem primjeru naknada bi iznosila 1150 novčanih jedinica.Na takava način obračuna
osiguranik dobiva za pojedine stvari naknadu koja je veća od stvarne vrijednosti.
Osiguranje na ugovorenu vrijednost s valutnom kaluzulom
Osiguratelj mora i kod ovog načina osiguranja odrediti:

- stvarnu vrijednost osigurane stvari iskazanu u domaćoj valuti na dan nastanka
osiguranoga slučaja, odnosno zbirnu stvarnu vrijednost za sve stvari zahvaćene
jednim osiguranim slučajem;
- svotu osiguranja (limit pokrića) za svaku stvar pojedinačno na dan nastanka
osiguranog aslučaja, odnosno zbirnu svotu osiguranja za sve stvari zahvaćene
jednim osiguranim slučajem
Podsjetimo se: svota osiguranja ugovorena je i određena u EUR na početku

razdoblja osiguranja, a preračunava se u domaću valutu po prodajnom tečaju
Zagrebačke devizne burze (po prodajnom tečjau NBH) na dan nastanka osiguranog
slučaja. Odšteta, potpuna ili djelomična, utvrđuje se u Eur, a iskazuje u domaćoj valuti na
dan likvidacije (utvrđivanje naknade). Odredbe o podosiguranju se ne primjenjuju kod
ovog načina osiguranja.Odšteta iskazana u domaćoj valuti uspoređuje se sa svotom
osigurnja (limitom pokrića) i sa stvarnom vrijednošću. Manja od ovih dviju veličina
limitira obračunatu odštetu. Naknada ne može biti veća od limit pokrića i od stvarne
vrijednosti. Ugovorena franšiza se prije isplate odbija od obračunate naknade.
Brojčani prikaz obračuna nije potreban.
Flotantno osiguranje zaliha
Svota osiguranja za zalihe osigurane na ovaj način od opasnosti požara i nekih

drugih opasnosti, zadnja je vrijednost zaliha prije nastanka osigurnaog slučaja iskazana u
knjigama osiguranika (eventualno uvećana za dogovoreni postotak). Nju valja shvatiti kao
svotu prvog rizika. Obračun podosiguranja se ne primjenjuje. Osiguratelj pri utvrđivanju
422
naknade mora znati i najnižu tržišnu vrijednost sa zavisnim troškovima nabave za zalihe,
koje su zahvaćene osiguranom opasnošću. Svota osiguranja i tržišna vrijednost sa
zavisnim troškovima su granične vrijednosti. Manja od ovih dviju vrijednosti predstavlja
najveću naknadu za uništenu stvar. Jasno je da popravak oštećene stvari ne može biti veći
od navedenog limita.
Navedeni primjeri obračuna štete najzornije prikazuju kako se ugovoreni način
osiguranja reflektira na primljene nakande iz osiguranja koje mogu biti i višestruko manje
nego što to osiguranici očekuju. Iz tih je razloga vrlo bitno za risk menadžere,
ugovaratelje osiguranja i ostale prodavače osiguranja znati objasniti, što se temeljem
pojedinačno sklopljene police osiguranja može dobiti u slučaju nastanka osiguranog
slučaja. Vrlo često se ugovori o osiguranju raskidaju upravo iz tih razloga. Klijentu,
osiguraniku se mora objasniti unaprijed što će dobiti temeljem sklopljene police
osiguranja u slučaju djelomične štete, a što u slučaju totalne. Netransparentnošću,
neznanjem i površnim pristupom ugovaranja postižu se suprotni efekti. Teško dobiveni
klijenti vrlo se brzo gube.
10.3. Obveze osiguratelja nakon nastanka osiguranog slučaja
Prema ZOO –u 251 kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti
osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest
dana, računajući od kad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.U
želji da se ubrza postupak procjene i likvidacije štete zakonodavac je propisao da ukoliko
je potrebno stanovito vrijeme za utvrđivanje osigurateljeve obveze on tu obvezu mora
ispuniti u roku od tridest dana i isplatiti osigurninu ili osiguranika obavijestiti da je njegov
zahtjev neosnovan.252 Navedene izmjene u ZOO-u idu prvenstveno u korist potrošača što
je još jedan pritisak na osiguratelje, da se poslovima ugovaranja osiguranja pristupa
selektivno, s jasnim osječajem za rizik i prihvat rizika u osiguranje, jer će se to
neposredno reflektirati i na procese izvida, procjene i likvidacije šteta. Naknada iz
osiguranja je rezultat ugovorene police osiguranja.
251
ZOO , čl. 943.st (1)
252
ZOO, čl. 943.st (2)
423
11 Poglavlje
REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA

OSIGURANJA
Osnovne reosiguranja
Razlozi za reosiguranje
Zaštita kapitala osiguratelja
Financijski aspekt reosiguranja
Podjela poslova reosiguranja
Oblici reosiguranja
Ugovorno – Treaty
Fakultativno
Načini reosiguranja
Proporcionalni
Neproporcionalni
Dodatak: Riječnik najčeščih termina i izraza u reosiguranju
PML, EML,MPL,FML
Najveća vjerojatna pteta PML
Najčešće pogreške u procjeni PML-a
Prednosti i nedostaci pojedinih formi reosiguranja imovine
Proporcionalni ugovori o reosiguranju
Kvotno reosiguranje
Svotno excedentno reosiguranje – Surplus treaty
Kombinirani kvotni I excedentni ugovor
Neproporcionalni ugovori o reosiguranju
424
Reosiguranje viška rizika
Reosiguranje viška kvote šteta
Reosiguranje viška katastrofalnih šteta
Metode plasiranja rizika u reosiguranje
Značaj samopridržaja u kreiranju optimalnog reosigurateljnog programa
Samopridržaj
Optimalni program reosiguranja
Pragmatičan pristup u određivanju samopridržaja
Premijske stope i utvrđivanje njezine visine
Cijena reosiguranja
Politika investiranja slobodnih sredstava
Utjecaj vrste reosiguranja na visinu samopridržaja
Reosiguranje imovinskih rizika
Svrha reosiguranja imovinskih rizika

Management rizika preuzetih u reosiguranje
Priprema programa reosiguranja imovine
Individualni rizici i reosiguranje
Fakultativno reosiguranje viška šteta
Kvotno reosiguranje imovine
Surplus ugovor o reosiguranju imovine
Pokriće i limit ugovora
Reosiguranje od katastrofalnih šteta
Risk management u reosiguranju (Izbor optimalnog reosigurateljnog

program)
Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja
Utvrđivanje premije reosiguranja u;
Proporcionalnim ugovorima o reosiguranju
Neproporcionalnim ugovorima o reosiguranju
Pogled na reosiguranje s pozicije osiguratelja
Centralizirani proces kupovanja reosiguranja
Definiranje programa reosiguranja
Vodič za ugovaranje poslova reosiguranja
Rječnik ključnih reosigurateljnih termina
425
11.1. OSNOVE REOSIGURANJA
Risk management ne bi bio cjelovit kad u sebi ne bi sadržavao i problematiku

reosiguranja. Kao što osiguranici razmišljaju kako premostiti svoju izloženost štetama
koje ne mogu samostalno podnjeti, isto razmišljaju i osiguratelji jer i oni su izloženi
potencijalnim štetama iz rizika koje su preuzeli u osiguranje i koje ne mogu samostalno
nositi, ali te procese nazivamo management u osiguranju.
Reosiguranje je sredstvo pomoću kojega osiguravajuća kompanija zadržava
potrebnu zaštitu. Možemo ga definirati i kao osiguranje osiguranja, ali to u biti ne
mijenja prvotni smisao.To nije samo veliki individualni rizik zbog kojega osiguratelji žele
zaštitu. Povećanje broja takvih rizika i njihove ukupne težine, akumulacija šteta,
povećanje sudskih presuda o naknadama za pretrpljene štete, sve zajedno, uzrokuju
potencijalna potraživanja koja neki osiguratelj ne bi mogao platiti.
Nadalje, period od dana nastanka štetnog događaja do konačnog utvrđivanja visine
naknade vrlo se često proširuje na nekoliko godina, zbog čega je nemoguće prosuditi
točan iznos mogućeg gubitka unaprijed.
Razvoj reosiguranja
Kada su točno ugovaratelji osiguranja (underwriteri) prvi puta počeli razmišljati o

reosiguranju za rizike koje su uzeli u osiguranje, stvar je spekulacije. Može se
pretpostaviti da su prvi ugovaratelji osiguranja limitirali prihvat rizika na iznose koje su
mogli podnjeti samostalno izbjegavajući bilo kakvu potrebu za reosiguranjem. Praksa
suosiguranja u pomorskom i požarnom osiguranju, gdje bi mnogobrojni ugovaratelji
podijelili bilo koji rizik koji je bio prevelik za samo jednog ugovaratelja podržava ovu
pretpostavku.
Prvi ugovor o pomorskom reosiguranju napravio je Gustav Cruciger , a odnosio se na
policu izdanu 1370 za putovanje iz Đenove do Sluysa, gdje je izvorni osiguratelj
reosigurao najopasniji dio puta od Cadiza do Sluysa. Da bude potpuno jasno, to nije bio
slučaj izvornog ugovaranja reosiguranja rizika koji on ne bi mogao podnjeti, kao što se to
moglo zaključiti iz dokumenata o njegovim pridržajima za cijeli rizik. On je radije
iskoristio reosiguranje kako bi izbjegao opasniji dio puta koji nije htio nositi, ali koji je
bio obvezan prihvatiti kako dobio neki drugi posao ili da bi udovoljio zahtjevnom klijentu.
Može se zaključiti da su osiguratelji vrlo brzo naučili kako koristiti reosiguranje u korist
povećanja svoje fleksibilnosti i kapaciteta za ugovaranje osiguranja253. Prvi zapisi o
reosiguranju su ponešto konfuzni što se tiče upotrebe riječi “reosiguranje” koje pokriva
transakcije između osiguratelja i slučajeve gdje osiguranik iz nekih razloga radi dvostruko
osiguranje za istu imovinu, vjerojatno zbog toga što je jedan od osiguratelja umro ili
bankrotirao. Zahvaljujući konfuziji u terminologiji, jasno je iz zapisa, da se reosiguranje u
pravom smislu riječi počelo prakticirati krajem 17 stoljeća. James Allen Park u raspravi
“A System of the Law of Marine Insurance”objavljene u Londonu 1800. osvrnuo se na
jednog ordonansa Luja XIV iz Francuske datirano s 1681 koji je obznanio “da bi bilo
zakonito od osiguratelja da rade reosiguranje samo za one ljude s kojima je realiziran
ugovor o osiguranju” 254 Unatoč svega toga velike pomorske rizike osiguratelji su
nastavili do kraja 18 stolječa raditi kroz sistem suosiguranja. Velika potražnja za
osiguranjem pojavila se s industrijskom revolucijom i nastanakom osiguratelja dioničkih
društava zbog kojih je porasla potražnja za reosiguranjem u Europi. U Engleskoj je razvoj
253
RL Carter, LD Lucas, N Ralph, Reinsurance, fourth edition, Gay Carpenter, London,2000, p. 15
254
Ibidem, prema C.E.Goldingu, A History of reinsurance (London Sterling officeLtd. 1927) p.7
426
reosiguranja stopiran odlukom Parlamenta zabrinutog zbog porasta određenih zloupotreba
zbog kojih je nadopunjen akt iz 1746 kojim se reguliralo osiguranje brodova i roba koji
pripadaju vlasnicima iz Velike Britanije. To je stavilo pomorsko reosiguranje u situaciju
da je ilegalno, dok se nisu napravile izmjene u istom aktu 1864 godine. Prema
Carteru255ako je svrha tog Zakona bila zaustaviti špekulacije s rastom i padom premija
reosiguranja on u svakom slučaju nije ispunio svoju svrhu. Prvi ugovori o reosiguranju
bili su rađeni na fakultativnoj osnovi, što znači da je svaki rizik bio ponuđen drugom
osiguratelju na prihvat ili odbijanje na individualnoj osnovi. To je trajalo sve do sredine
19 st. kada je od strane reosiguratelja pomorskih reosiguranja kreiran ugovor o obvezi
direktnog osiguratelja da dio ukupnog posla cedira i obvezuje reosiguratelja da taj dio
posla prihvati.
10.1.1. Razlozi za reosiguranje
Postoje mnogi razlozi zašto pojedini osiguratelji kupuju reosiguravajuću zaštitu,

ali osnovni su slijedeći:
- da zaštite kapital osiguravajuće kompanije i njihovih dioničara,

- da stabiliziraju višegodišnje rezultate niveliranjem oscilacija u štetama,
- da povećaju vlastiti kapacitet za prihvaćanje u osiguranje većih i
kompleksnijih rizika u različitim vrstama osiguranja.256
- da zadrže statutom određenu minimalnu solventnost i sigurnost
i ojačaju njegovu financijsku snagu.
- disperziraju rizike po svjetskim tržištima, a ne samo lokalno, kako bi
smanjili financijske udare na bilo koju nacionalnu ekonomiju.
10.1.2. Kako osiguravajuća tvrtka zaštićuje kapital?
U svakoj grupi osiguranja postoje rizici koje zbog njihove veličine jedna
osiguravajuća kompanija svojim kapitalom ne može nositi sama. Zamislimo
osiguravajuču tvrtku s kapitalom od cca. 20.000.000,00 Eur, koja drži 4 rizika gdje je
utvrđeni PML257 za svaki rizik 5.000.000,00 Eur. Samo realizacijom ova četri rizika
tvrtka ostaje bez kapitala. Na nekim tržištima osiguranja takvi rizici uzimaju se na bazi
podjele rizika između više osiguratelja, a takva se raspodjela rizika naziva suosiguranje.
Na drugim tržištima osiguranja uobičajeno je za sve rizike koji prelaze limite držanja
rizika realizirati reosiguranje na domaćem i međunarodnom tržištu osiguranja.
11.1.3. Financijski aspekt reosiguranja
Kako osiguravajuća tvrtka zadržava solventnost, sigurnost i ojačava

financijku snagu?
Financijski aspekt reosiguranja je isto tako važan faktor o kojemu moramo voditi
brigu kada razmatramo problematiku reosiguranja. Jedno od mjerila koje se upotrebljava
255
Ibidem p. 16
256
R.Philippe Bellerose,F.C.I.I.,C.Dip.A.F.,”Reinsurance for the Beginer 3 rd Edition, Witherby & CO.
LTD.London, 1987.,p.1,2
257
Maximum probable loss – Vjerojatno najveća šteta koja se očekuje po jednom riziku. Uobičajeno je da
se koristi izraz PML koji ima isto znaćenje.
427
od strane tijela koja kontroliraju rad osiguravajućih tvrtki je mjerilo njihove sposobnosti
plaćanja. Izračunava se postotkom s kojim se kapital i slobodne rezerve tvrtke nose prema
njezinom netto premijskom prihodu. Regulatori i kontrolna tijela imaju minimalne omjere
ispod kojih oni ne dozvoljavaju osiguravajućim tvrtkama da rade. Ovaj se omjer naziva “
minimalni omjer sposobnosti plaćanja”.
Slijedeći primjer nam ilustrira kako reosiguranje pomaže u povećanju granica
sposobnosti plaćanja, a s time i njezinu financijsku snagu. Osiguravajuća tvrtka ima
kapital i slobodne rezerve od $ 30.000.000. Isto tako ona iskazuje $ 200.000.000
prihodovane premije godišnje.
Ukoliko nema reosiguranje, njezin omjer sposobnosti plaćanja bi bio 15%
što je 30 Mil/ 200 Mil x 100 .
Ukoliko međutim ima reosiguranje, po kojemu ustupamo premiju od $ 100.000 000
godišnje reosiguratelju, njezin omjer sposobnosti plaćanja bi porastao na 30 % .
Ustupajući 50 % svojih premijskih prihoda reosiguratelju, tvrtka povećava svoj omjer
sposobnosti plaćanja za 100 %.
Kako se kreira stabilnost?
To je drugi po važnosti razlog za reosiguranje. Velika odstupanja u rezultatima

poslovanja osiguravajuće tvrtke mogu imati negativni promidžbeni efekat na postojeću
klijentelu ili osiguranike, a o dioničarima da ne govorimo. Poznato je da, rezultati
fluktuiraju iz godine u godinu ovisno o akumulaciji nekoliko velikih individualnih šteta ili
neke iznenadne katastrofe kao što je poplava, uragan ili potres. Reosiguranjem,
umanjujemo tu fluktuaciju, limitirajući izloženost individualnih rizika gubicima i
ograničavajući ukupne štete iz portfelja osiguranika po jednom štetnom događaju ili po
obračunskoj godini.Slijedeći grafički prikaz ilustrira tu funkciju reosiguranja:
Prilog 27: Grafički prikaz reosiguranja u funkcije zaštite od fluktuacije u
rezultatima poslovanja osiguratelja
Loss
Level of
ratio
insurance
Period
Izvor : R. Philippe B. Reinsurance for the beginer .., op.cit.p.3.
428
Zasjenjene površine pokazuju nam učešće reosiguratelja u rezultatima za vrijeme
trajanja osiguranja. Reosiguratelj sudjeluje i dijeli sudbinu osiguratelja u dobrim
godinama uzimajući dio u profitu ili plaćenoj premiji (zasjenjeni dio ispod crte) i učešćem
u štetama (zasjenjeni dio iznad crte). Neto rezultat je stabilizirana kvota šteta (koju
prikazuje ravna linija) za cijelo vrijeme trajanja reosigurateljnog pokrića.
Nakon što se utvrdi potreba za reosiguranjem osiguravajuće kompanije, potrebno je
utvrditi jedan od načina na koji će ta se reosiguravajuća zaštita sprovesti. Cjelokupna
aktivnost po pitanju poslova osiguranja i reosiguranja odvija se uvijek uobičajenim
koracima što možemo vidjeti na slijedećem prilogu.
Kupci reosiguranja
Izvor: R.L.Carter, L.D. Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Guy Carpenter London, 2000,
p.28
Tko obavlja poslove reosiguranja ?
Kao što na tržištu osiguranja postoje kupci, prodavaoci i posrednici, isto tako
tržište reosiguranja uključuje kupce, prodavaoce i posrednike. Ipak, svugdje na
osiguravajućem tržištu kupac ili osiguranik je rijetko i ekspert na poslovima osiguranja,
dok je kupac reosiguranja ili osiguratelj normalno vrlo dobro informiran o reosiguranju.
Reosiguratelji sami za sebe trebaju raširiti rizike koje uzimaju u reosiguranje i zbog toga
će oni biti istovremeno i kupci i prodavaoci.
Prodavaoci reosiguranja
Profesionalne reosiguravajuće kompanije
Termin profesionalan, kada se odnosi na reosiguratelje ima značenje da se oni

bave samo reosiguranjem i da se ne bave direktnim osiguravajućim poslovima odnosno ne
bave se sklapanjem ugovora o osiguranju bilo koje vrste. Reosiguranje je međunarodna
aktivnost i većina kompanija koje se bave reosiguranjem imaju svoje podružnice ili urede
429
u drugim zemljama. Neke od njih su locirane samo na određenom tržištu, ali obično
pružaju potpunu međunarodnu uslugu bilo direktno ili preko brokera. Glavnina
reosiguravajućih kompanija su u vlasništvu ili imaju snažne veze s velikim direktnim
osiguravajućim kompanijama, ali uglavnom rade neovisno od glavne kompanije. Najveće
reosiguravajuće kompanije su osnovane u Njemačkoj, Švicarskoj, USA, Francuskoj,
Japanu, i Velikoj Britaniji. Danas su na tržištu reosiguranja prisutne vrlo velike promjene
u smisllu spajanja tvrtki zbog razloga ”stepenaste ekonomije”, racionalizacije,
globalizacije ili unifikacije tržišta. Glavni cilj takvih spajanja je povećanje vrijednosti
dionica, koncentracija kapitala i korištenje sredstava na najbolji mogući način, a radeći na
taj način maksimizirati profitni potencijal nove uvećane organizacije.
Osiguravajuće kompanije
Sve svjetske velike osiguravajuće kompanije s velikim portfeljom u prošlosti bile

su uključene u međusobno ugovaranje poslova reosiguranja veoma dugo razdoblje, ali na
zamjenskoj recipročnoj osnovi. Takvi aranžmani uključivali bi dvije osiguravajuće
kompanije koje bi razmjenjivale određeni dio svojeg portfelja kroz potrebu reosiguranja s
ciljem širenja rizika i zadržavanjem portfelja koji je više izbalansiran po geografskim
regijama, vrstama osiguranja, a sve bez gubitka premijskog prihoda. Odjeli poslova
reosiguranja u tim kompanijama postali su na taj način vrlo veliki i bili su uključeni u
poslovanje u zemlji i inozemstvu na nerecipročnoj osnovi. Na neki način to se može
smatrati razdobljem stvaranja reosiguravajućih kompanija i individualiziranja njihovih
poslova. Zbog raznih razloga neke od tih kompanija počele su s osnivanjem podružnica
koje su samostalno obavljale poslove reosiguranja. Iako su neke od tih podružnica
smanjile svoje poslovanje u posljednjim godinama, mnoge su se ipak održale na tržištu.
Lloyd ’s Sindicates258
Nama najbliže i najpoznatije ime što se tiče osiguranja i reosiguranja u svijetskim

razmjerima. Lloyd’s je jedno jedinstveno tržište osiguranja u svijetu. Lloyd’s nije
kompanija. Nema dioničara i ne prima obveze centralno za sve rizike osigurane na tom
tržištu. Lloyd’s je društvo pojedinaca i članova korporacija gdje svaki od njih prihvaća
rizike kao član jednog ili više sindikata koji ugovaraju osiguranje ili reosiguranje.
Individualni članovi su obvezni do punog iznosa svoje privatne imovine za svoje
osigurateljne obveze, dok korporacijska tijela trguju s ograničenom odgovornošću. Danas
u Lloyd’s-u radi zajedno 155 sindikata, konkurirajući jedan drugome, dajući usluge
osiguranja i reosiguranja s izborom koji je bez premca u svijetu, ekpertizama i
fleksibilnošću. Da bi razumjeli kako Lloyd’s funkcionira, a istovremeno da bi razumjeli
kako funcionira osiguranje i reosiguranje trebalo bi dati kratak pregled razvoja Lloyd’s-a
kroz povijest.
Prvi počeci pomorskog osiguranja se mogu razabrati u magli vremena što je
prošlo, ali poznato je, da je praksa osiguranja u Londonu bila uvedena u šesnaestom
stolječu. Rastući značaj Londona kao centra trgovine nakon Engleskog građanskog rata
doveo je do rastuće potražnje za osiguranjem brodova i tereta. To je koindiciralo s rastom
popularnosti pijenja kave u Engleskoj 259, običaja koji je ubrzo dostigao značaj od
socijalnog i komercijalnog života uopće.
258
John Birds,”Modern insurance law”, fourth edition,Sweet & Maxwell, London , 1997.,p2,25
259
Od vremena ustoličenja kralja Čarlsa na prijestolje 1660. broj kavana u Londonu popeo se na nekoliko
stotina do kraja stoljeća.Kao kontrast gostionicama i tavernama koje su uvijek egzistirale na potrošnji i
raskoši , kavane su bile simpatično mjesto za ozbiljne poslovne razgovore . U CITY , njihova je popularnost
430
Poslovi su se u tom vremenu inače sklapali veoma neformalno i osiguranje brodova i
tereta je bilo najjednostavnije realizirati traženjem police po Citiju, odnosno traženjem
potpisa police od strane bilo koga sa privatnom imovinom koji bi preuzeo dio rizika za
odgovarajući iznos premije.Trgovac sa brodom koji bi želio osigurateljno pokriće za svoju
robu i brod trebao je potražiti “ ured za osiguranje”. U sedamnaestom stoljeću nije
postojao ured za osiguranje u klasičnom smislu riječi, već je vlasnik ureda za osiguranje
djelovao kao broker koji je uzimao i nosio policu osiguranja na potpis od jednog trgovca
do drugog, dok polica nije bila potpuno pokrivena. Brokerov zadatak uglavnom se
sastojao u tome da osigura da su police osiguranja potpisane samo od onih članova koji
svojim financijskim i drugim izvorima mogu pokrivati dio rizika koji su prihvatili kao
svoju obvezu u slučaju štetnog događaja .LLoydova kavana prvi puta se spominje1688.
godine kada na tron Engleske dolaze William i Mary. Nažalost vrlo se malo zna bilo o
Edwardu Lloydu ili o njegovoj kavani. LLoydovo ime prvi se put spominje u kasnim
1680 godinama u oglasu “Londonskuh novina” gdje se nudi nagrada od jedne gvineje za
informaciju o ukradenom satu, a kojeg potražuje Lloydova kavana u Tower streetu. Vrlo
je vjerojatno da je sam Lloyd’s od samog početka ohrabrivao kapetane brodova, trgovce i
vlasnike brodova na sklapanje poslova osiguranja.. Kavane su općenito bila mjesta
diskusije, gdje se u danima prije nego što su postojale novine mogle čuti najnovije vijesti
i priče u vremenu kada su informacije bile nepouzdane i teško se do njih dolazilo. Edward
Lloyd je stekao nesumnjivu reputaciju držaoca najistinitijih informacija o brodovima. To
je je bio jedan od glavnih elemenata uspješnog ugovaranja osiguranja i možda više nego i
jedan drugi faktor koji je njega razlikovao od njegovih konkurenata kao mjesta
prepoznatljivog za sklapanje pomorskog osiguranja. Koliko je poznato, Edward Lloyd
nije učestvovao u poslovima ugovaranja osiguranja. On se zadovoljavao s pripremom
prikladnih uvjeta i olakšica za svoje mušterije u obavljanja poslova osiguranja, ostajući i
dalje vjeran svojem osnovnom poslu u kavani do svoje smrti 1713. god. Lloydovo glavno
nasljedstvo potomcima bilo je njegovo ime i kavana koja je to stvorila.
Nakon 1720 ništa nije ukazivalo na to da je ugovaranje osiguranja bilo rađeno na
bilo kojem ekskluzivnom mjestu. Međutim u godinama nakon toga zakonom je po odluci
Parlamenta određena budućnost Lloydove kavane kao centra pomorskog osiguranja.
Največi broj Lloydovih sindikata uključena je u poslove ugovaranja, kako osiguranja tako
i reosiguranja već stoljećima, iako su se poslovi reosiguranja u ukupnom opsegu više
razvijali nakon II Svjetskog rata. Danas više od 50% premijskog prihoda koji su
ugovoreni preko sindikata ili brokera otpada na reosiguranje. Neki od sindikata su
specijalizirani samo za poslove reosiguranja i od strane brokera su vrlo često poticani da
budu glavni nosioci ili vođe (reosiguratelj s najvećim udjelom) u poslovima reosiguranja.
Američki Lloyd`s je asocijacija privatnih ugovaratelja osiguranja u Americi
nešto slično kao onaj u Londonu. Ipak se Američki Lloyd s razlikuje u mnogočemu od
Londonskog. Kao prvo, nema tolikog broja individualnih ugovaratelja “names”. Drugo,
njihova je odgovornost limitirana. Svaki ugovaratelj je odgovoran samo za svoj dio
nošenja rizika, a ne za gubitke nesolventnog člana. Treće, sposobnosti i znanje te
financijska snaga člana Američkog Lloyda je daleko manja nego onog Londonskog.
Američki Lloyd ne provodi poslovne operacije preko sindikata, već je u stvari upravljan
kao mjestu za sklapanje poslova bila vrlo brzo utvrđena. Kraljevska burza kao tradicionalno mjesto za
sklapanje poslova davalo je malo pogodnosti i komfora što je davala kavana .
431
od strane odvjetnika. Sama reputacija Američkog Lloyda ne može se usporediti s onim u
Londonu.
Nacionalne reosiguravajuće tvrtke
U mnogim zemljama u razvoju i uglavnom bivšim socijalističkim zemljama vlade

su osnovale državne reosiguravajuće kompanije da bi kontrolirale potpuno ili dijelom
reosiguravajuće potrebe lokalnog tržišta. Državne reosiguravajuće kompanije nastale su
primarno, kao sredstvo štednje, kako ne bi došlo do većeg odljeva sredstava iz zemlje, a
manje kao potreba za reosiguranjem. Državne reosiguravajuće kompanije ponekad su
ispunjavale svoju ulogu kontrolirajući ostale direktne osiguravajuće kuće u kapacitetu i
uvjetima po kojima posluju na lokalnom tržištu. Svi aranžmani takvih reosiguravajućih
kuća i ostalih osiguratelja najčešće su poprimali formu obveznih cediranja poslova
osiguranja u cijelosti ili djelomično. Općenito, lokalni reosiguratelj će vratiti natrag na
lokalno tržište osiguranja određen postotak cijelog portfelja prije nego ga transferira u
inozemstvo. U posljednje vrijeme brojni regionalni reosiguratelji bili su osnovani da
omoguće zemljama u istoj regiji udruživanje njihovih reosigurateljnih poslova ili
određene njihove dijelove posebno u dijelovima gdje je specijalno znanje za ugovaranje
specijalnih rizika ograničeno.
Agencije za ugovaranje reosiguranja
Za one kompanije koje ne žele osnovati vlastite reosigurateljne odjele u određenoj

zemlji, ali koje žele imati pristup na određenom tržištu, agent za ugovaranje tih poslova
može biti postavljen da prihvaća poslove za njihov račun (korist) na tom području.
Agencijama za ugovaranje poslova reosiguranja vrlo često upravljaju brokeri koji ih
pripremaju za ugovaranje izabranih poslova za njihove klijente. U Velikoj Britaniji u
posljednje vrijeme najnovija pravna regulativa traži od brokera da napuste takvu vrstu
poslova i odgovornosti.
Operacije Pool – ova
Na sličan način kao i državno kontrolirane reosiguravajuće kuće lokalni pool-ovi

su osnovani da smanje potrebu za reosiguranjem izvan lokalnog tržišta. Operacije pool-
ova su općenito ogranićene na zadovoljenje specifičnih potreba u osiguranju. Na primjer u
poslovima osiguranja zrakoplova gdje su traženi kapaciteti i nestabilna priroda gubitaka
mogu spriječiti plasiranje takvih rizika na tržištu reosiguranja; slično je i u drugim
slučajevima plasiranja poslova slične prirode. Takvi poslovi postaju neželjeni ili prerizični
da bi se neko s njima bavio na uobičajeni način kao na primjer osiguranje od potresa ili
nuklearnih rizika. Uobičajeno se posao ugovara preko specijalnih ugovaratelja ili
ugovaratelja iz vodeće reosiguravajuće kuće (lider) u korist članova koji su članovi pool-
a. Pool-ovi su općenito podjeljeni u dvije vrste, “specifične” koji posluju samo s
određenom vrstom rizika, na primjer naftnim platformama i “ Katastrofalnim” koji
posluju s akumulacijom rizika po jednom štetnom događaju, na primjer jedan potres ili
jedan orkan. Danas su najpoznatiji poo-lovi za nuklearne rizike.
Kaptiv kompanije
Mnoge velike proizvođačke i trgovačke tvrtke osnovale su vlastite osiguravajuće

tvrtke da obavljaju poslove osiguranja za vlastite potrebe. S vremenom su te kompanije
432
proširile područje svojeg djelovanja i na otvoreno tržište osiguranja i reosiguranja. U
trenutku kad kaptiv tvrtka započne s radom izvan matične kuće ona postaje osiguravajuća
ili reosiguravajuća tvrtka kao i ostale na tržištu.
Potencijalni kupci reosiguranja
U potencijalne kupce reosiguranja ubrajamo sve direktne osiguravajuće tvrtke

počevši od malih specijaliziranih, državnih osiguravajućih tvrtki, do velikih koje
obavljaju sve poslove osiguranja u skladu s ciljevima reosiguravajuće zaštite što je
istaknuto u uvodu. I Lloyd’s – ovi sindikati kojih je nekad bilo 400 rade poslove
osiguranja na naćin da preuzimaju samo dio rizika izražen u postocima ovisno od njihove
financ. snage. Svaki sindikat je sastavljen od individualnih ugovaratelja s neograničenom
odgovornošću za svaki gubitak koji proizlazi iz ugovorenog posla. Ovlaštena osoba koja
za sindikat preuzima rizik je uderwriter, a Lloyd’s samo servisira sindikate.
11.1.4. Podjela poslova reosiguranje260
Općenito poslovi neživotnih reosiguranja su podijeljeni u četri glavne vrste

(poslovi životnog reosiguranja uvijek su se promatrali posebno) i to :
“Fire or property”- požar ili imovina – Požarno reosiguranje pokriva mnoge različite
opasnosti, kao izvorna polica osiguranja (požar, eksplozija, manifestacije, luja, poplava,
zla namjera potres i prekid rada ili gubitak prihoda, kao posljedicu ovih opasnosti
odnosno posljedične štete).
“Marine and energy”- pomorsko reosiguranje pokrive sve forme kaska i karga, transport
nafte cjevovodima, ratne rizike i razne vidove pomorske odgovornosti.
“Aviation”- Avijacija – Glavne vrste reosiguranja su avionski kargo te razne
odgovornosti uključujući javnu i odgovornost prema putnicima. Avionski kasko spada u
grupu “marine”.
“Accident/Casuality or miscellaneous, including liability”. Ova vrsta reosiguranja
poznata kao nezgoda, uključuje sve vrste reosiguranja koje nisu pokrivene
reosiguranjem života i gore spomenutih grana reosiguranja. Ona pokriva reosiguranje:
o automobilske odgovornosti i odgovornosti prema trećim osobma
o osobnu i odgovornost za neispravne proizvode
o druge specifične vrste odgovornosti
o tehnička osiguranja
o nezgodu
o krađu
o kredite i jamstva
o životinje
o različite vrste profesionalnih odgovornosti, greške i propuste, odgovornost
liječnika
Dok je gore navedena podjela u širokoj upotrebi u reosiguranju, mnogo je prikladnija
podjela poslova reosiguranja na a) long tail – poslovi i b) short – term poslovi ili u
doslovnom prijevodu poslovi s dugim i kratkim repom261
194. Christopher Paine, CII The Chartered Insurance institute, Reinsurance a breaf guide, Insurance basis
UK 2000, p. 15.
195. John Procter ,” A brief guide to the general principles and practise of reinsurance in the United
Kingdom”, Third edition , Insurance Industry Training Council ,Kent 1989. p.9.
433
Short – tail poslovi
To su takvi poslovi gdje je potrebno vrijeme za utvrđivanje štete relativno kratko.

Obično se radi o reosiguranju imovine. Ako je, naprimjer, tvornica ili kompjuter oštećen
opasnošću koja je pokrivena osiguranjem, zahtjev za naknadu se relativno brzo rješava
jer i procjena i likvidacija imaju elemente za utvrđivanje štete. Samo u pojedinim
slučajevima zahtjev za naknadu može ostati neutvrđen u dužem razdoblju.
Long – term poslovi
To su takvi poslovi gdje je vrijeme potrebno za utvrđivanje štete daleko duže i

obično se proširuje na vrijeme nakon isteka police osiguranja. Kontrast između long – tail
poslova i schort – term poslova možemo vidjeti u osiguranju vozila koji imaju elemente
obiju ovih poslova. Zamislimo ozbiljniju prometnu nezgodu gdje je šteta dvostruka. S
jedne strane, imamo materijalnu štetu koja je popravljiva i lako odrediva u pogledu visine
troškova, odnosno i ona se može prolongirati ovisno o utvrđivanju krivca za nezgodu i
nematerijalnu štetu gdje će utvrđivanje naknade kasniti ne samo zbog razloga utvrđivanja
nečije krivice za uzrokovanje nezgode, već će oštećeni pričekati konačni efekt povrede
kako bi odlučio koji iznos naknade će prihvatiti kao kompenzaciju za povredu. Period
utvrđivanje štete daleko se više produljuje s porastom industrijskih profesionalnih bolesti
kojih oštetćeni postaje svijestan nakon proteka niza godina i možda nakon što je oštećeni
promijenio zanimanje ili ga napustio. Osiguratelji i reosiguratelji moraju zbog takvih šteta
odvojiti posebne fondove za pokriće takvih rizika.
11.1.5. METODE REOSIGURANJA (“How of reinsurance”)
DVIJE GLAVNE
METODE
FAKULTATIVNO UGOVORNO
(FACULTATIVE) (TREATY)
PREDAJA RIZIKA U PREDAJA RIZIKA U

REOSIGURANJE JE REOSIGURANJE JE
OPCIONALNA OBVEZATNA
_______________ __________________
434
1) Individualno za svaki rizik 1) Svi rizici i obično bez detalja
sa svim detaljima o riziku o rizicima
2) Reosiguratelji mogu prihvatiti 2) Reosiguratelj je obvezan
ili odbiti reosiguranje prihvatiti, ali rizik mora biti
cediran u skadu s prije
dogovorenim uvjetim
11.1.5.1. Fakultativno reosiguranje
Ovo je takav oblik reosiguranja gdje se rizici reosiguravaju na individualnoj

osnovi i gdje osiguratelj nije obvezan da cedira rizik u reosiguranje, odnosno reosiguratelj
može prihvatiti ili odbiti rizik u reosiguranje. Zbog visokih administrativnih troškova
ovaj oblik reosiguranja najčešće se zamjenjuje drugim oblikom ili “Treaty reinsurance”.
Ovdje je bitno napomenuti da će osiguratelj prije nego prihvati rizik u osiguranje zatražiti
odobrenje reosigurateljna (po pitanju uvjeta i premije). Ovo se radi iz dva razloga. Prvo
da vidi da li je reosiguranje moguće i da su uvjeti za reosiguranje prihvatljivi onima za
direktno osiguranje i drugo da dobije povratnu vezu o cijeni tog osiguranja iz iskustva
reosiguratelja i njegova znanja o tom riziku .
11.1.5.2. “Treaty reinsurance” – ili ugovorno reosiguranje
Ovaj oblik reosiguranja sastoji se u sporazumu reosiguratelja i izvornog

osiguratelja po kojemu reosiguratelj automatski uzima u reosiguranje sve rizike prema
točno utvrđenim pravilima iz ugovora To je obvezni ugovor o reosiguranju u kojemu
reosiguratelj ne može odbiti pojedinačni rizik, ako pada u dogovorene okvire iz ugovora o
reosiguranju, a osiguratelj mora cedirati sve rizike koji padaju unutar utvrđenih okvira
ugovora o obveznom ugovoru o reosiguranju. Formalni dio ugovora o obveznom
reosiguranju sadrži financijske limite, vrste osiguranja pokrivene reosiguranjem i način
operacionalizacije ugovora, teritorij važenja, isključene rizike, način plaćanja premije i
plaćanje šteta, proviziju i te trajanje. S obzirom da ovakav ugovor predviđa automatsko
pokriće, osiguratelju se garantira određen iznos zaštite za svaki rizik prihvaćen u
reosiguranje, a to je ujedno i razlog zašto su administrativni troškovi puno manji u odnosu
na fakultativne ugovore.
11.1 6. NAČINI REOSIGURANJA
Reosiguranje se u nastavku dijeli na;
435
DRUGA
POD – PODJELA
REOSIGURANJA
(Načini reosiguranja)
PRORCIONALNA NEPROPORCIONALNA
DIO RIZIKA PREDAJE SE U RE.

NA PROPORCIONALNOJ LIMIT IZNOSA PRIDRŽAJA
OSNOVI CEDENTA MORA BITI U
ŠTETI PREMAŠEN PRIJE
NEGO REOSIGURATELJI
PLATE SVOJ DIO
- Fakultativni kvotni ugovor o reosiguranju - Višak šteta

- Surplus - Višak kvote šteta (stop loss)
- Fakultativni obligatorni
- Otvoreno pokriće
- Pulovi
Metode po kojima osiguratelji reosiguravaju individualne rizike( fakultativno ) ili

skupine rizika automatski (ugovorom) dijele se u dvije kategorije:
Proporcionalne i neproporcionalne
11.1.6.1. Proporcionalni ugovori
Prema ovom ugovoru osiguratelj (cedirajuća kompanija) odlučuje koji dio

izvornog osiguranja ona želi zadržati i nositi sama (retention- samopridržaj), a koji
reosigurati (cedirati) s reosigurateljem ili reosigurateljima. Premija i štete dijele se u istim
omjerima, iz odnosa iznosa samopridržaja cedenta i ostatka svote osiguranja (ili PML-a
ako se plasman radi na osnovu njega) koji se cedira reosiguratelju. Postoje tri najčešće
vrste proporcionalnih ugovora o reosiguranju.
Kvotno reosiguranje – ugovor o kvotnom reosiguranju je oblik automatskog
ugovora o reosiguranju gdje se osiguratelj obvezuje cedirati fiksni postotak rizika (svakog
rizika) koji je ugovoren. Isti postotak svakog rizika u jednoj vrsti osiguranja pokriven je
reosiguranjem, bez obzira koliko on bio velik ili mali u pogledu svote osiguranja i
neovisno od toga bio on dobar ili loš rizik To je ujedno i glavna razlika između kvotnog
reosiguranja i surplus reosiguranja (Ekscedentno reosiguranje).
436
Obično, ugovor sadrži financijski limit za pokriće kao na primjer “reosiguratelj prihvaća
50% od (uzima u pokriće) svako osiguranog rizika, ali maksimalno do 10.000$ po
svakom riziku. To se radi zbog toga, da se osigura, kako cedenti ili osiguravajuća društva
ne bi ugovarali i na taj način prebacivali na reosiguratelje samo loše ugovorene poslove i
na taj način izbjegli financijske gubitke.
Surplus reosiguranje - ili svotno ekscedentno reosiguranje gdje prema ugovoru
o reosiguranju cedent (osiguratelj) utvrđuje ukupnu visinu štete koju sam može nositi i
koju želi zadržati, kao vlastiti samopridržaj po svakom riziku ili vrsti osiguranja. Limit
koji se naziva (retention) samopridržaj osiguratelja, bit će ujedno i maksimum koji će on
zadržati na svoj teret, ali može zadržati i manji iznos nego što sam može nositi. Iznos
iznad samopridržaja bit će doznačen jednom ili više reosiguratelja na bazi PML-a ili
svote osiguranja. Iznos koji se cedira po ovom tipu reosiguranja iskazuje se u brojevima
linija ili “layer”-ima koje sadrži. Jedna linija odgovara jednom samopridržaju osiguratelja
(cedent) po osiguranom riziku. Tako na primjer, tamo gdje je osiguratelj ugovorio deset
linija, ugovor o ekscedentnom reosiguranju na bazi maksimalnog samopridržaja od
10.000 € ima maksimalni kapacitet ugovora od 100.000 $ po riziku (10 linija po 10.000$)
i osiguratelj ima reosiguravajuću zaštitu za police čije su svote osiguranja do 110.000 $
po riziku. U slučaju da osiguratelj za specifičan rizik odlući da je njegov samopridržaj
samo 5000 $, iznos koji se cedira prema ugovoru ne može biti veći od 10 ovih
samopridržaja ili 50.000 $.
Alternativni oblik ekscedentnog reosiguranja je ugovor o obveznom
ekscedentnom reosiguranju. Prije pojavljivanja i razvoja reosiguranja viška šteta
(exess of loss protection) ovo je bio veoma raširen oblik reosiguranja u pomorstvu i to u
reosiguranja pomorskog kaska i karga. Ugovor je trebao utvrditi samopridržaj primjenjiv
na različite tipove brodova iznad kojih bi cedent trebao cedirati višak. Kako je to bio
obligatorni ugovor o reosiguranju, koji nije u sebi imao opcije, kao ugovor o reosiguranju
ekscedenta s linijama, ugovor je trebao odgovarati odštetnim zahtjevima, čak i onda kad
se šteta dogodila prije nego je dokumentacija bila sređena. Veliki nedostatak obveznog
ugovora o ekscedentnom reosiguranju su veliki administrativni troškovi prilikom
sređivanja dokumentacije - posebno u reosiguranju kargo rizika – s obzirom da je svaka
nadolazeća promjena morala biti zabilježena. Prvo se trebalo vidjeti da li je samopridržaj
premašen, a zatim cedirati višak prema ugovoru o reosiguranju.
Kombinacija kvotnog i ekscedentnog reosiguranja
Kvotno i reosiguranje ekscedenta vrlo se često pripremaju zajedno u posebnim

vrstama poslova. Kad se to radi, prvo se primjenjuje kvotno reosiguranje, a zatim
ekscedentno reosiguranje. Osiguratelj-cedent utvrđuje samopridržaj u visini (kapacitetu)
kvotnog dijela ugovora o reosiguranju i obično ovaj samopridržaj postaje linija temeljem
koje se nadograđuje surplus reosiguranje ili reosiguranje viška rizika. Osiguratelj ne drži
dva samopridržaja, po jedan za svaki tip reosiguravajuče zaštite. Ipak, danas je više
zajedničko svima, smatrati čitav temeljni ugovor o kvotnom reosiguranju kao liniju i to
kasnije treba biti utvrđeno što točnije kao brutto linija, ekvivalent netto liniji (koja
odgovara samopridržaju cedenta po ugovoru o kvotnom reosiguranju).
Razliku između btutto i netto linija možemo vidjeti u slijedećem primjeru.
Ugovor o kvotnom reosiguranju
Limit (Brutto linija) = $ 100.000 za svaki rizik

u kvotnom dijelu ugovora
437
Samopridržaj osiguranika
10% ( netto linija ) = $ 10.000 za svaki rizik
Surplus reosiguranje
9 netto linija = 9x $ 10.000 = $ 90.000 za svaki rizik
9 brutto linija = 9x $ 100.000 = $ 900.000 za svaki rizik
Prema ovom primjeru, svi rizici čija se svota osiguranja kreće max do $ 100.000
mogu biti cedirani reosiguratelju po ugovoru o kvotnom reosiguranju, a osiguratelj će
zadržati 10 % od cediranog iznosa. Balans iznad $ 100.000 cedirati će se prema ugovoru o
reosiguranju surplusa po $ 90.000 za svaku netto liniju surplusa, ako je jedan surplus = 9
netto linija surplusa do $ 900.000 ili, ako se uputrebljava 9 brutto linija kvote. U svakom
štetnom događaju osiguratelj se nikad ne tereti za više od $ 10.000 Iz ovog primjera se
vidi da je iznimno važno utvrditi da li se ugovor o surplusu kada je u primjeni zajedno s
kvotnim reosiguranjem primjenjuje na netto ili brutto linijama s obzirom da razlika u
kapacitetu može biti znatna. U praksi, malo je vjerojatno da bi reosiguratelj davao
reosiguravajuću zaštitu kapaciteta na bazi kvote i surplusa u iznosu od ukupno $ 900.000
ako osiguratelj zadržava samo $ 10.000 neto samopridržaja
11.1.6.2. Neproporcionalni ugovori
Neproporcionalni ugovori ne primjenjuju se na specifične rizike, već na gubitke ili

štete, limitirajući iznose šteta osiguravajućih kompanija po svakom štetnom događaju.
Tvrtke ne cediraju rizike. Reosiguratelj se po ovim ugovorima slaže da plati, iznose
šteta koji su iznad ili koji prelaze određen iznos nazvan prioritet (samopridržaj)
osiguratelja. Postoje dvije osnovne vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju.
Excess of loss ili reosiguranje viška šteta . – To je takav ugovor o

reosiguranju, gdje reosiguratelj nema obvezu dok šteta koja se dogodila ne prijeđe
propritet (samopridržaj) osiguratelja. Jednom, kada kada šteta premaši visinu
prioriteta, reosiguratelj plaća iznos iznad toga do limita ugovora. Koliko puta će te iznose
reosiguratelj morati platiti u jednoj godini po ugovoru, regulirano je s odredbama o “
Reinstatement”- u 262. - Na primjer, ako ima tri reinstatementa osiguratelj će moći
akumulirati limit ugovora za svo vrijeme trajanja ugovora u visini trostruke svote limita
nakon čega mora kupiti novi reinstatement ili biti spreman sam nositi štete. Prioritet
(samopridržaj) osiguratelja se često tumači kao franšiza ili točka prelaska viška šteta
na reosiguratelja. Gdje tvrtka vidi da trpi gubitke koji prelaze limite ugovora o
reosiguranju viška šteta, ona može samostalno nositi (držati) balans ili ugovoriti slijedeće
reosiguranje viška šteta (što znači, slijedeću liniju ili “layer” viška šteta). Fakultativno
reosiguranje može se realizirati za individualni rizik, gdje se očekuje da se može dogoditi
velika šteta ili se može ugovoriti slijedeća linija reosiguranja. Na taj način, neka tvrtka
može ugovoriti prvi, drugi, treći, četvrti, pa čak i peti ugovor, ukoliko za to ima potrebe.
Prvi višak (prva linija) pokriva gubitke koji prelaze prioritet osiguratelja do utvrđenog
iznosa prije nego bilo koja druga linija (višak) postane operativna. Drugi ler bi bio u
funkciji dok se ne iskoristi, tada se aktivira slijedeći itd. Za određene vrste reosiguranja,
kao autoodgovornost, može postojati zakonska obveza za originalnom policom koja bi
dala neograničeno pokriće, i u takvom bi slučaju i ugovori o reosiguranju viška šteta imali
odredbu o neograničenoj naknadi. Reosiguratelj ponekad ne želi nositi cijelu liniju ili ler
262
Reinstatement- Engleski izraz kada se po iskorištenju svote osiguranja ponovo uspostavlja ista obveza
reosiguratelja.To se radi uz nadoplatu dodatne premije ili u osnovnoj cijeno reosiguranja može biti
uključeno nekoliko ovakvih iskorišenja svota osiguranja.
438
nego samo postotak viška odnosno linije, naprimjer 90 % od svake linije, a ostatak nosi
osiguratelj. To može biti izraženo kao ugovor o reosiguranju viška šteta u kojemu ugovor
pokriva 90 % od 45.000 $ koji prelaze 5.000$ za svaku štetu koja proizlazi iz štetnog
događaja s maksimalnom obvezom reosiguratelja 40.500 $.
Stop loss reosiguranje – Po ovoj vrsti reosiguranja reosiguratelj pokriva štete
koje su se dogodile osiguratelju na specifičnim rizicima i kada se radi o godišnjoj kvoti
šteta, kad odnos plaćenih šteta i premije za navedeni posao prelazi dogovoreni postotak
premije za tu vrstu osiguranja u jednoj godini. Sve štete cedenta (osiguratelja) se zbrajaju
i ostatak iznad i preko dogovorene kvote se plaća. Reosigurateljevi limiti i prioriteti
cedirajućih kompanija iskazuju se u postocima, dok minimalni i maksimalni monetarni
limiti mogi biti umetnuti. Na primjer, pokriva se 80 % svih šteta koje prelaze kvotu šteta
od 90 % do kvote od 120 % , ali s max. iznosom od 60.000 $ Štete iznad 120 % snosi
cedent. Reosiguravajuća tvrtka često traži od cedenta da bude suosiguratelj za dio pokrića,
u gornjem primjeru u iznosu od 20 %, kao dodatni poticaj za ugovaranje dobrih poslova
osiguranja. Ono što je bitno u razmatranju ovog oblikan reosiguranja je da visina
samopridržaja cedenta (osiguratelja), ne garantira istovremeno i profit toj kompaniji za
ovu vrstu posla.
PRIMJERI:
Ekscedentno reosiguranje ( Surplus treaty )
Primjer I – Cedent ili osiguratelj ima 10 linija ( layer-a) prema ugovoru o ekscedentnom
reosiguranju s maximalnim samopridržajem od 5.000 $ za požarno osiguranje “mlina za
brašno”. Maksimalni iznos pokrića zbog toga prema ovom reosiguranju iznosi 10 x 5.000
$ = 50.000 $ i ovaj ugovor će pokriti sve štete do 55.000 $ (samopridržaj cedenta + 10
linija reosiguranja ). Sve obveze o iznad tog iznosa terete osiguratelja ili neki drugi
ugovor o reosiguranju.
PRIMJER reosiguravajuće zaštite rizika “mlin za brašno” ovisno od visine svote
osiguranja ili PML prema ugovoru o ekscedentnom reosiguranju.
PML /Svota osiguranja263 Samopridržaj Reosigurav. Svota koja
zaštita prelazi vrijd.ugov.
o reosigur.
5.000 $ 5.000 $ - -
30.000 $ 5.000 $ 25.000 $ -
65.000 $ 5.000 $ 50.000 $ 10.000 $
S obzirom da se mlinovi za brašno ne smatraju dobrim rizikom cedent može

odrediti i držati manji samopridržaj od 5.000 $ i na taj način će se povećati iznos koji se
reosigurava, ali će vjerojatno morati povećati broj linija reosiguranja. Ako uzmemo da se
osiguratelj u navedenom riziku odlučio za samopridržaj od 4.000 $ za taj rizik relacije
reosiguravajuće zaštite su slijedeće:
263
Confer točka 11.1. ovog poglavlja -Reosiguravajuća zaštita može se tražiti temeljem PML ili svote
osiguranja. Primjeri su maksimalno pojednostavljeni kako bi se shvatili temelji reosiguranja kao djelatnosti.
Detaljnije o PML kao kategoriji za razumijevanje i raspodjelu rizika u reosiguranja možete vidjeti i u
članku Knežević M.u časopisu “Osiguranje “ 1999g. br 12.
439
PML / Svota osiguranja Samopridržaj Reosiguravajuća Svota koja prelazi
zaštita vrijed.ugov. o RE
5.000 $ 4.000 $ 1.000 $ -
30.000 $ 4.000 $ 26.000 $ -
65.000 $ 4.000 $ 40.000 $ 21.000 $
Primjer II – Slučaj kada osiguratelj daje osiguravajuću zaštitu za skladište i odlučuje da

je njezin samopridržaj 5.000 $. Ona uzima 10 linija reosiguravajuće zaštite za prvi ugovor
o ekscedentu, 10 linija za drugi ugovor o ekscedentu i treći ugovor s isto toliko linija
reosiguravajuće zaštite. Pokrivenost rizika reosiguranjem poprima slijedeći oblik:
PML / Svota osigur. Samopridržaj Prvi Surplus Drugi Surplus Treći surplus
5.000 $ 5.000 $ - - -
80.000 $ 5.000 $ 50.000 $ 25.000 $ -
120.000 $ 5.000 $ 50.000 $ 50.000 $ 15.000 $
Primjer III – U gornjem primjeru proizlazi da je cijeli ugovor o prvom surplusu bio
pokriven od strane jednog reosiguratelja, međutim u praksi pokriće koje se daje s više
ugovora o ekscedentu obično se dijeli s nekoliko ili više reosiguratelja.
Participacija reosiguratelja u ovim ugovorima može izgledati ovako:
Rizik I Rizik II Rizik III
PML / Svota osiguranja 10.000 $ 20.000 $ 55.000 $
Samopridržaj cedenta 5.000 $ 5.000 $ 5.000 $
Iznos koji se cedira prema

ugovoru 5.000 $ 15.000 $ 50.000 $
Reosiguratelj A drži 40 % 2.000 $ 6.000 $ 20.000 $
Reosiguratelj B drži 60 % 3.000 $ 9.000 $ 30.000 $
Iz ovog se primjera može vidjeti i kad nije iskorišten maksimalni kapacitet ovog
ugovora reosiguratelj uvijek dobiva proporcionalni dio svake premije iz ugovora u
reosiguranju.
Kvotno reosiguranje
Primjer I – Uzmimo da je 90 %-tni ugovor o kvotnom reosiguranju (što znači da se 90 %

svakog rizika cedira reosiguratelju a 10% zadržava na svoj teret osiguratelj) predmet
440
razmatranja s maksimalnim iznosom koji se cedira reosiguratelju od 90.000 $ po svakom
riziku.Kapacitet kvotnog ugovora je 100.000 $ po riziku.
Rizik I Ritik II Rizik III
PML / Svota osiguranja 500 $ 10.000 $ 150.000 $

Udio ili samopridržaj
Cedenta-osiguratelj 50 $ 1.000 $ 10.000 $
Udio reosiguratelja 450 $ 9.000 $ 90.000 $
Iznos koji prelazi ugovor - - 50.000 $
U ovom bi primjeru osiguratelj trebao potražiti dodatnu zaštitu za treći rizik bilo
preko ekscedentnog reosiguranja ili na fakultativnoj osnovi.
Excess of loss ( ugovor o reosiguranju viška šteta )
Primjer – Ugovor ukupno pokriva 95.000 $ koje prelaze prioritet (samopridržaj) ili iznos
šteta koji nosi osiguratelj od 5.000 $ za svaku štetu koja proizlazi iz iz bilo kojeg
reosiguranog rizika.
Iznos štete Iznos koji nosi osiguratelj Iznos koji nosi reosig. Nepokriveno
3.000 $ 3.000 $ -- --
5.000 $ 5.000 $ -- --
25.000 $ 5.000 $ 20.000 $ --
106.000 $ 5.000 $ 95.000 $ 6.000 $
11.1.7. Međuodnosi kupaca i prodavaoca reosiguranja
U mnogim zemljama domaći osiguratelji nose ili pokrivaju rizike koji se odnose
na određenu zemlju ili čak i određenu regiju. Većina njihovih poslova povezana je s
imovinom određenog prostora i zbog toga bi se oni našli u vrlo velikim financijskim
poteškoćama, ako bi neki od katastrofalnih rizika pogodili tu zemlju.To je ujedno i glavni
razlog zbog čega se traži reosiguravajuća zaštita na međunarodnom tržištu reosiguranja,
ukoliko ne postoji zakonska zabrana. Takvo reosiguranje realizira se preko međunarodnih
brokera za reosiguranje i na taj način rizik osiguranja u jednoj zemlji može biti reosiguran
na međunarodnom tržištu i disperziran širom svijeta. Profesionalni reosiguratelji dijele se
u dvije osnovne grupe.
Prvo postoje oni reosiguratelji koji obavljaju ovaj posao gotovo potpuno
samostalno ili sav posao rade preko brokera. Oni se uglavnom oslanjaju na brokere jer im
donose poslove.
441
Drugo, postoje velike profesionalne reosiguravateljne kuće uglavnom u zapadnoj
Europi s velikim timom koji putuje svijetom i posjećuje direktne osiguravajuće kuće koje
trebaju reosiguravajuću zaštitu. Struktura takvih reosiguravajućih kuća je podijeljena u
odjele za ugovaranje poslova reosiguranja, marketing, financije i administraciju.
Ugovaratelji osiguranja ili underwriters264 , i marketinški odjel posjećuje osiguratelje i
reosiguratelje u raznim zemljama kako bi dobili nove poslove ili zadržali stare. Posjeti
budućim klijentima (reosiguranicima –osiguratelji) rade se i zbog toga što se kod
preuzimanja takvih poslova moraju razmotriti mnogi faktori. Jedan od prvih uvjeta je
razmotriti opće uvjete koji vladaju u zemlji, kao političku situaciju, stav državnih tijela
prema međunarodnoj trgovini. Ekonomska situacija je isto tako jedan od važnih faktora,
posebno inflacija, valuta i kontrola tečaja te zakonodavna situacija. Isto tako, oni
razmatraju socijalne prilike koje mogu biti stabilne ili podložne promjenama. Slijedeći
stav koji se razmatra je generalni stav zemlje prema osiguranju. Posebno se razmotraju
prilike u pogledu osigurateljne prakse, sudske prakse prilikom dosuđivanja u pogledu
naknada šteta, broj osiguravajućih tvrtki, te njihov ukupni rezultat u obuhvatu premije
osiguranja.
Treći faktor treba dati odgovor da li postoji bilo kakva odredba u zakonu koja
utvrđuje da je osiguranje ili reosiguranje obvezno po zakonu. Konačno ispituju da li je ta
zemlja izložena tipičnim prirodnim opasnostima, kao što su potresi, tornada itd.
Nakon razmatranja općih prilika u zemlji u kojoj se namjeravaju sklapati poslovi
reosiguranja, marketing tim treba napraviti analizu osiguravajuče tvrtke s kojom
namjerava sklapati aranžmane o reosiguranju. U tom smislu treba ispitati:
- tko je vlasnik društva ili tvrtke za osiguranje

- koliko je dobar management tvrtke
- tko su ugovaratelji osiguranja i koje su njihove specijalnosti
- koje rezultate postiže u pojedinim vrstama osiguranja
- reputacije tvrtke lokalno i na međunarodnom tržištu
- ukupne rezultate
Marketinška ekipa zatim pregovara s tvrkom za osiguranje o programu
reosiguravajuće zaštite koji je potreban i uvjeta za njegovu realizaciju dajući savjete i
tehničku pomoć managementu, te organizaciju obuke za ovu vrstu poslova. Na sličan
način funkcioniraju i brokeri za reosiguranje, putujući svijetom u traženju novih poslova i
njihovog plasiranja na tržištu reosiguranja. Nakon posjeta klijentima, brokeri pripremaju
informacije, detalje budučeg ugovora o reosiguranju koji se prikazuje na “slipu”, (što je
formalni dokumenat u standardnoj formi ) ponudu i uvjete po kojima se ovaj posao nudi
osigurateljima. On će uključivati ime osiguratelja koji traži pokriće, vrstu poslova za koji
se traži pokriće, tip ili vrsta traženog reosiguranja, glavne detalje predloženih uvjeta za
reosiguranje, brokeražu i cijenu po kojoj se posao prodaje.Gotovo redovito, ponuda, bilo
na slipu ili na nekom drugom obliku uključuje dodatne informacije o predloženom
reosiguranju. Tu se radi o tome da reosiguratelj stekne i ima točnu informaciju o riziku i
odredi pravu cijenu. Prirodno, osiguratelj i broker te će informacije htjeti prikazati u što
lijepšem svijetlu. Može se desiti da reosiguratelj traži dodatne informacije da bi se
osigurao da ima punu sliku onoga na čemu se bazira njegova prosudba. Različiti
reosiguratelji imaju različite specijaliste, koji zbog pritisaka na tržištu imaju i različite
cijene za jedan te isti posao, a to opet daje prostora brokeru da nađe, najpovoljnijeg
reosiguratelja koji će osigurati osiguratelju pravu zaštitu, po pravoj cijeni s vodećim
264
Underwriter – naziv za osobu koja utvrđuje prihvatljivost rizika za osiguranje ili reosiguranje u pokriće i
koja utvrđuje uvjete za to.
442
reosigurateljem ili liderom u reosiguranju. Odabir lidera je možda najvažniji posao jer je
neuobičajeno da jedan reosiguratelj prihvati 100 % rizika u reosiguranje. Osiguratelj ili
broker moraju ugovoriti priličan broj reosiguratelja da bi ugovor u cjelosti bio pokriven
reosiguravajučom zaštitom. To je svakako lakše ukoliko postoji dovoljno jak lider kojeg
kasnije svi slijede. On obično drži i najveći postotak pokrića u ugovoru.
Na tržištu reosiguranja konkurencija je još izraženija nego na tržištu osiguranja, a
rezultat te konkurencije su negativni rezultati i gubici koje reosiguratelji bilježe
posljednjih godina uglavnom zbog smanjenja cijena osiguranja, te katastrofalnih poplava,
potresa, oluja. Sve to uzrokovalo je proces udruživanja među njima iz jednostavnog
razloga smanjenja gubitaka te da snagom svoga kapitala istisnu konkurenciju. Drugim
riječima, stvaraju se monopoli koji imaju potpunu kontrolu na pojedinim tržištima
reosiguranja. Gdje su granice tih udruživanja u ovom trenutku nitko ne može
pretpostaviti. Kompanije postaju sve veće i veće, odnosno stvarna konkurencija teži tome
da se smanji mogućnost izbora. Cijena koju mi plaćamo za robu je ona koju kontrolira
svega nekoliko najvećih tvrtki zbog konsolidacije unutar pojedine industrije. Na taj nači i
ostali poslovi teže da budu koncentrirani u preostalim grupacijama.Slične procese
možemo vidjeti u auto industriji, telekomunikacijama, informatici itd. Globalizacija
ekonomije očito zahvaća i poslove osiguranja i reosiguranja. Hrvatsko tržište osiguranja
nije više izvan svih tih procesa, jer je i na našem tržištu osiguranja započeo proces
udruživanja osiguratelja. Očito je hrvatsko tržište “Eldorado” za ovu djelatnost s
relativno visokom profitnom stopom u odnosu na druge djelatnosti, gdje se u ovom
trenutku malo vodi briga o kvaliteti pružene usluge, a o sigurnosti da i ne govorimo.
To ima i svoje reperkusije na reosiguranje i djelovanje međunarodnih brokera za
osiguranje i reosiguranje. Veliki broj malih osiguratelja, malih s obzirom na portfelj i
kapital imaju i mali vlastiti kapacitet nošenja rizika, a veliku potrebu reosiguranja što ih
stavlja u pozicuju agenta ili posrednika jer osim provizije za pružanje svojih usluga ne
mogu zaržati premiju osiguranja. Gledajući s tih pozicija možemo shvatiti da i
osiguravajuće tvrtke mogu biti samo posrednik u određenim poslovima osiguranja. Radi
se naime o praksi frontinga, o ćemu bi se domaće osiguravajuće i reosiguravajuće tvrtke
trebale posebno pozabaviti jer tu se u prvom redu radi o sumnji u kredibilitet tvrtke, a
drugo, prisutan je odljev kapitala s čime i funkcija osiguratelja, kao jednoga od stupa
financiranje svakog nacionalnog gospodarstva dolazi u pitanje. Ako ništa drugo pojavljuje
se još jedan posrednik u poslovima osiguranja i reosiguranja. Ne dovodeći u pitanje
sposobnost međunarodnih brokera za osiguranje i reosiguranje, da oni mogu pružiti bolju
uslugu ili bolje osigurateljno pokriće u osiguranju ili reosiguranju osiguranika, takvim
poslovima treba pristupati s vrlo velikim oprezom vodeći računa o vlastitim kapacitetima
za osiguranje i interesima vlastitog reosiguratelja. Tu se prvenstveno misli na velike
imovinske, te transportne rizike, gdje je i najveća premija osiguranja i reosiguranja. U
svakom slučaju prisutnost međunarodnih posrednika ili brokera za osiguranje i
reosiguranje je realnost s kojom se treba računati u poslovima ugovaranja
osiguranja/reosiguranj, a istovremeno ostvarivati vlastite interese i interese osiguranika.
11.2. PM L / EML / MPL / FML
U osigurateljnoj praksi vrlo se često susrećemo s pojmom « PML –a ». Međutim

vrlo često možemo čuti i različito tumačenja ovog pojma vrlo bitnog za kontrolu rizika
tijekom trajanja osiguranja, te donošenje adekvatnih odluka po pitanju reosiguranja. Što
znači kontrola rizika u poslovanju? To je u svakom slučaju sveukupnost naših saznanja
o preuzetom riziku u osiguranje za što smo izdali policu osiguranja i preuzeli obvezu da
ćemo u slučaju ostvarenja štetnog događaja pokrivenog datim osiguranjem nadoknaditi
443
osiguraniku štetu. Istovremeno, to znači da smo točno procijenili rizik u smislu nastanka
najveće vjerojatne štete. Pojam„vjerojatna šteta“ bitan je za razumijevanje pojma P M L
–a, jer postupkom utvrđivanja PML –a mi se u stvari odlučujemo za procjenu postotne ili
apsolutne štete, na bazi pretpostavljenog vjerojatno mogućeg događaja koji je ujedno i
pokriven datom policom osiguranja265. Dakle ne radi se o utvrđivanju maximalno moguće
štete (MPL) koja će najčešće odgovarati svoti preuzetog rizika u osiguranje već o
postupku utvrđivanja maximalno vjerojatne štete (PML) na čiji nastanak utječe niz
faktora, o čemu će biti riječi u nastavku. Kontrola rizika istovremeno znači da imamo
promptnu informaciju u pogledu svake promjene vrijednosti osiguranog rizika, načina
osiguranja (ugovorena vrijednost, nova vrijednost, svotno osiguranje) poduzetih
odgovarajućih preventivnih mjera i niz drugih okolnosti bitnih za ocjenu preuzetih rizika
u osiguranje. U svakom slučaju neka od nevedenih promjena utjecat će i na našu ukupnu
procjenu preuzetih rizika u osiguranje kao i promjene na već utvrđene visine P M L – a .
12.2.1. P ML – Najveća vjerojatna šteta – Probable maximum loss
U literaturi vrlo se često možemo susresti i s pojmom E M L -a266 FML267 koji

imaju isto značenje, a najviše se koristi u USA. EML (estimated maximum loss) ili
najveća procjenjena šteta, ima isto značenje kao i PML i treba napomenuti da je u
europskim osigurateljnim i reosigurateljnim krugovima uobičajeno korištenje pojma PML
–a . Isto tako, u literaturi ćemo se susresti i s pojmom MPL-a268 (maximum possible loss)
ili maksimalno moguće štete u smislu najveće moguće štete koja se može desiti na
pojedinom riziku u najgoroj mogućoj kombinaciji različitih okolnosti koje ne moraju biti
pokrivene osiguranjem. Prema Munich Re-u269pod PML-om se podrazumijeva
najveća vjerojatna (a ne moguća) šteta, koja se može očekivati, iz oprezne procjene,
kao rezultat jednog štetnog događaja, uzimajući u obzir sve okolnosti prisutne na
riziku. Određivanje PML-a (maksimalno vjerojatne štete) vrlo je zahtjevan i odgovoran
posao sastavni dio risk management procesa, jer se temeljem te prosudbe, rizici, čiji su
PML –ovi veći od samopridržaja cedenta (osiguratelja), plasiraju u reosiguranje. Ako su
procjene PML-a realne dolazi se do ekonomske stabilnosti i sigurnosti cedenta, a
cediranjem takvih rizika u reosiguranje proširuju se kapaciteti cedenta za nošenje novih
rizika u osiguranju. Iako je PML osnova za ugovaranje osiguranja i plasmana rizika u
reosiguranje, u svakom slučaju, svota osiguranja ostaje stvarni limit naknade u
slučaju štete.
12.2.2. Najčešće pogreške u utvrđivanju PML-a
U postupku utvrđivanja PML-a može doći i do pogreške u procjeni visine PML-a zbog;
- nedostatka standarda za njegovo utvrđivanje
- nedovoljnosti informacija o riziku
- nedostatka iskustva
- izmjena na samom riziku u smislu povećanja/smanjenja opasnosti zbog novih
tehnologija ili posebnih strojeva
265
M. Knežević, Osiguranje, Časopis za teoriju i praksu osiguranja br 12,Croatia osiguranje d.d. 1999.
266
C. Bennet, Dictionary of insurance, Financial time Pitman Publishing London, 1992, p. 120.- Najveća
procjenjena šteta
267
Foreseable maximum loss- Najveća predvidiva šteta
268
Cf.Iidem. p.122
269
Munich Re Munchen ruchversiherung g.m.b.h.
444
- utjecaja subjektivnih faktora
Postupak utvrđivanja PML –a iziskuje širok spektar znanja od poznavanja same
osigurateljne struke do ekonomskih, pogotovo tehničkih znanja (graditeljstva, strojarstva,
elektrotehnike itd.), poznavanje tehnologije, procesa proizvodnje, zakonskih propisa koji
reguliraju pitanje gradnje, preventive, itd. Za utvrđivanje PML-a osnovno je da moramo
raspolagati snimkom rizika (risk surway) sa svim važnijim podacima od kojih posebno
ističemo :
- podaci o broju polica u određenom riziku, načinu zaključenog osiguranja,
širini pokrića, te ukupnim svotama osiguranja po pojedinim policama,
- raspored objekata, opreme i zaliha u jedinstvenom riziku u više požarnih
kompleksa,
- podjelu svota osiguranja po požarnim kompleksima,
- ako vršimo procjenu PML-a za rizike loma strojeva najčešće su nam potrebne
svote osiguranja pojedinačnog stroja, ako oni ne čine povezanu cjelinu, jer
tada mogu biti oštećeni svi koji čine jedinstveni rizik.
- U osiguranju od odgovornosti za PML se uzima ukupna svota osiguranja
Standardne procedure u utvrđivanju PML-a prema Munich Re-u;
- kao pravilo osnova kalkulacije je 100% vrijednosti požarnog područja u
jedinstvenom riziku
- Manji iznos od 100% može se primjeniti u posebnim slučajevima na osnovi
čvrstih elemenata
- Ako rizik čini više izdvojenih požarnih područja mora se uzeti u obzir da se
požar može proširiti na nekoliko izdvojenih požarnih područja u isto vrijeme.
Koraci u utvrđivanju PML-a(požar)270 ;
- Podjela rizika u požarna područja (jedinstvene rizike), a za to je potrebno
imati:
o Tlocrt
o Visine zgrada
o Broj katova
o Djelatnost
o Sadržaj objekata i procesi rada (opasnosti požara/ekslplozije
o Opis konstrukcije(krov, pregrade, vanjski i unutarnji zidovi, izolacija
o Protupožarni zidovi, fizička odjeljenost požarnih jedinica
- Podjela vrijednosti ( zgrade/oprema/strojevi/zalihe) za svako požarno područje
- Projekcija različitih požarnih scenarija prema gore navedenim uputama
Od mogućnosti pogrešne procjene PML-a temeljem kojeg se vrši i ugovaranje
osiguranja i reosiguranja osiguratelji se mogu zaštiti;
- uvođenjem limita ukupne obveze
- utvrđivanjem min. postotka od svote osiguranja
- zajedničko utvrđivanje od starne osiguratelja i reosiguratelja
- klauzulama u ugovoru o reosiguranju o pogrešnoj procjeni PML-a iskazano u
% od procjenjenog PML-a.
Najčešće se PML–ovi procjenjuju za požarne rizike i u procjenu ulaze sve police
osiguranja koje čine kumul rizika (građevinski objekti i oprema, zalihe) i eventualno
police osiguranja prekida rada usljed nastanka požara. Već utvrđene PML-ove vrlo često
treba kontrolirati zbog moguće promjene načina osiguranja ili promjena na samom riziku.
Naša početna dilema u tumačenju pojma PML-a kao maksimalno moguće štete ili
vjerojatno moguće štete može se svesti na problem retoričke prirode jer u praksi se
270
Prema Munich re kriterijima
445
primjenom propisanih radnji za utvrđivanje PML-a dolazi do istih rezultata.
Osigurateljno i u funkciji reosiguranja, prihvaćen je pojam PML-a kao pojam za
utvrđivanje maksimalno vjerojatne štete.
11.3. PREDNOSTI I NEDOSTACI RAZLIČITIH FORMI

REOSIGURANJA IMOVINE
S obzirom da smo se upoznali s različitim oblicima i formama reosiguranja, te

PML-om na osnovi kojeg se najčešće radi plasman rizika u reosiguranje, u nastavku ćemo
pokušati objasniti osnovne prednosti i nedostatke različitih formi reosiguranja s točke
promatranja osiguratelja i reosiguratelja. Nećemo se zadržavati na problemima zašto
je i iz kojih razloga potrebno reosiguranje, već samo sagledati što znači ugovoriti jednu
formu reosiguranja u odnosu na drugu, odnosno koje su prednosti i nedostaci pojedinih
ugovora o reosiguranju.
Sva reosiguranja mogu biti klasificirana u dvije osnovne vrste ili tipa, a to su
proporcionalni i neproporcionalni. Prema proporcionalnom reosiguranju reosiguratelj
prihvaća fiksan dio iznosa buduće štete ili obveze koju je prihvatio osiguratelj temeljem
originalne police osiguranje (ugovora o osiguranju), dok kod neproporcionalnih
reosiguranja reosiguratelj postaje obvezan da naknadi štetu prvoosiguratelju samo onda
kada šteta koja se dogodila prelazi prije toga utvrđen određeni iznos (prioritet
osiguratelja). Proporcionalno reosiguranje po svemu sudeći razvilo se iz sistema
suosiguranja gdje svaki od nekoliko osiguravatelja uzima dio direktnog osiguranja. Po
objema formama reosiguranja reosiguratelj može očekivati veću kvotu šteta od
osiguratelja (štete/premija) u svakoj vrsti osiguranja koja se reosigurava. Samo za sebe, to
ne znači da će reosiguratelj nepotrebno imati lošije rezultate od osiguratelja, jer će i
provizijski troškovi biti manji u odnosu na relativno niske marketinške i administrativne
troškove za tako ugovorene poslove reosiguranja. Štoviše, u nekim slučajevima (osobito u
exess of loss pokrićima) prosječno kašnjenje u utvrđivanju pojedine štete obično će biti
duže po ugovorima o reosiguranju u odnosu na ugovore o osiguranju. Posljedično,
reosiguratelj će moći ostvariti veće zarade iz investiranja sredstava, dok se ova prednost
može izgubiti zbog kašnjenja u plaćanju premije reosiguranja od strane cedenta, ili zbog
potrebe formiranja rezervi sigurnosti. Najviše od svega, inflacija i/ili devalvacija valuta
može izložiti reosiguratelja povećanim troškovima po štetama. Zbog svega toga nije
mjerljiva jednostavna komparacija kvote šteta između poslova osiguranja i reosiguranja.
Proporcionalna reosiguranja
Proporcionalna reosiguranja: s obzirom da reosiguratelj prihvaća obveze za

proporcionalni dio, po svakom riziku koji mu je predat u reosiguranje, njegove štete po
individualnim rizicima će točno pratiti štete prvoosiguratelja. To je isto zbog toga, što
reosiguratelj prima i proporcionalno isti dio premije umanjene za odbitke (provizije
prvoosiguravatelja) kako bi kompenzirao osiguratelja za troškove pribave osiguranja,
troškove ocjene rizika i troškove izvida, procjene i likvidacije šteta. Specifično štetovno
iskustvo osiguratelja i njegovog reosiguratelja čine razliku između kvotnog i svotno
excedentnog ugovora o reosiguranju. Prema kvotnom ugovoru o reosiguranju, zadržan
portfelj i portfelj predan u reosiguranje imat će istu kvotu šteta u odnosu na
originalnu premiju osiguranja. U slučaju svotno excedentnog ugovora o reosiguranju
(surplus treaty) osiguratelj (cedent) reosigurava samo razliku vrijednosti onih rizika koje
uzima u osiguranje, a koji prelaze iznose koje on želi zadržati za sebe (misli se na iznose
446
iznad utvrđenog samopridržaja osiguratelja). Zbog toga se i reosigurateljeva štetovna
statistika ukupnog portfelja predatog u reosiguranje bitno razlikuje od štetovne statistike
osiguravatelja cedenta. Do takvih razlika dolazi zbog različitih uzroka kao:271
1) reosiguratelj može dobiti loše izbalansiran portfelj, gdje je samo nekoliko

velikih rizika predato u reosiguranje i na taj način reosiguratelja staviti u
situaciju nepravilne fluktuacije u štetama od godine do godine.
2) iako u reosiguranje može biti cediran relativno heterogen portfelj, cedirani
dio može biti podložan nepravilnoj fluktuaciji šteta ili lošijem štetovnom
rezultatu od dijela portfelja koji je zadržan kod osiguratelja
3) prvoosiguratelj može cedirati u reosiguranje lošiji dio ugovorenih rizika u
portfelju (koji su neadekvatno tarifiran).
Nepravilna fluktuacija u štetama zajedno s uzrocima pod 1) i 2) ne izazivaju

odmah poduzimanje odgovarajućih mjera reosiguratelja prema pojedinom osiguratelju,
već gledaju stabilitet ukupnog portfelja primljenog u reosiguranje. Ako je naprotiv
vidljivo da su dugoročni rezultati u preuzetim poslovima u reosiguranje različiti, tada
reosiguratelju preostaju četri moguće mjere za sređivanje negativnih kretanja u
štetama cedenta (osim otkazivanja ugovora o reosiguranju). Osiguratelj može biti
prisiljen da poveća premijske stope, ili mu provizija koju prima od reosiguratelja može
biti umanjena. Alternativno, od osiguratelja može biti zatraženo da participira u
štetama iznad određenog iznosa ili reosiguratelj može od njega zatražiti da mu cedira
dio profitabiljnijeg portfelja kojeg je zadržao za sebe. Zbog velikih gubitaka koje su
osiguravatelji i reosiguratelji pretrpjeli 1980 prisilile su reosiguratelje da revidiraju svoje
poglede na proporcionalna reosiguranja kao takva. Danas oni, puno više nego prije,
obraćaju pažnju na vrste rizika koje uzimaju u reosiguranje. Isto tako, daju puno manje
kapaciteta u ugovoru o reosiguranju, bilo zajedno kroz tabele limita, bilo kroz ukupni broj
linija reosiguranja272 koje su spremni dati i na taj način prisiljavaju osiguravajuću tvrtku
na veće učešće u budućim štetama s osnova predatih rizika u reosiguranje. Gdje god je
postojala tendencija da se zamjene fiksne provizije s kliznom ili promijenljivom
provizijom to se i napravilo, a u nekim slučajevima primjenjivala se i “klauzula o
participaciji u štetama”. Ova klauzula utvrđuje da ukoliko ukupne štete koje su se desile
po ugovoru o reosiguranju prijeđu određeni iznos, razlika se redistribuira ili dijeli između
reosiguratelja i osiguravatelja u dogovorenim iznosima, ograničeno do jednog određenog
maksimalnog limita. Isto je tako, povećanje broja i visine šteta kao posljedica prirodnih
katastrofa uzrokovalo promjene u praksi reosiguranja prirodnih katastrofa. Reosiguratelji
koji su prakticirali proporcionalna reosiguranja više nisu bili spremni prihvaćati
neograničena pokrića za akumulaciju štetnih događaja, kao posljedicu prirodnih
nepogoda. U ekstremnim slučajevima oni mogu potpuno isključiti pokriće za prirodne
nepogode, na što bi osiguravatelji bili prisiljeni potražiti bilo kakvu zaštitu putem
katastrofalnog “exsess of loss” ugovora o reosiguranju. Ukoliko su prirodne katastrofe
uključene u pokriće proporcionalnog reosiguranja, reosiguratelj može dati pokriće za
jedan događaj ili odstupanje od limita. Uobičajeno je, da će platiti minimalnu proviziju
osiguratelju cedentu, bez profitne provizije za reosiguranje prirodnih katastrofa. Unatoč
tome, zbog povećanja kapaciteta reosiguratelja za reosiguranje prirodnih katastrofa
271
R.C.Carter, L.D. Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Guy Carpenter London, 2000, p. 174,
272
svaka linija reosiguranja odgovara visini samopridržaja osiguravatelja
447
posljednjih godina datih od specijaliziranih reosiguratelja prirodnih katastrofa na
Bermudima, dovelo je do veće mogućnosti zaštite preko “excess of loss” reosiguranja za
te opasnosti, te je na taj način ublažilo nedostatak reosigurateljnih kapaciteta za tu vrstu
zaštite. Isto tako, postoji argumenat koji govori da bi reosiguratelji trebali smanjiti dio
premije namjenjene reosiguranju prirodnih katastrofa, ukoliko ne prihvaćaju punu obvezu
za cedirane rizike u reosiguranje.
Neproporcionalni ugovori o reosiguranju postali su popularniji u posljednjim

godinama zbog različitih razloga. Rast mnogih osiguravajućih tvrtki zahvaljujući
udruživanjima i općem porastu poslova, omogućili su im da povećaju svoje
samopridržaje, zbog čega su one otkazale proporcionalne ugovore o reosiguranju i
zamijenili ih neproporcionalnim najčešće excess of loss ugovorima o reosiguranju. Kada
je konkurencija na direktnom tržištu osiguranje veoma intenzivna, neki od osiguratelja
mogu pretrpjeti veoma visoke financijske gubitke koji bi nakon toga ušli u njihove
proporcionalne ugovore o reosiguranju. Reosiguratelji bi nakon toga u cilju zaštite svojih
rezultata od neadekvatnog tarifiranja ili premiranja rizika svojih cedenta uveli
neproporcionalne ugovore o reosiguranju. Gdje god proporcionalna reosiguranja, a
pogotovo svotno ekscedentno reosiguranje, pomažu u stabilizaciji rezultata osiguravajuće
tvrtke smanjujući joj izloženost po individualnim rizicima, smatra se da excess of loss
ugovori o reosiguranju to isto čine puno efikasnije u stabiliziranju rezultata reosiguratelja.
Ona se isto tako mogu upotrijebiti za, reosiguranje akumulacije rizika i reosiguranje
katastrofalnih rizika. Slijedeća ušteda kod neproporcinalnih ugovora o reosiguranju vidi
se u smanjenju vremena administriranja, a s time i troškova. Neprestani rast
administrativnih troškova aktualizirao je prelazak s proporcionalnih na neproporcionalne
ugovore o reosiguranju, pa i za takve vrste osiguranja kao što je imovina, koja je
tradicionalno reosigurana na proporcionalnoj osnovi.
Excess of loss reosiguranje se obično realizira na osnovi layera273 . Neki od reosiguratelja,

a osobito Lloyd`s –ovi ugovaratelji reosiguranja, te tvrtke specijalizirane za reosiguranje
katastrofalnih rizika, nisu zainteresirani za ugovaranje reosiguranja u nivoima koji mogu
proizvesti veliku učestalost šteta. Reosigurateljna zaštita se maksimizira po
najekonomičnijim cijenama reosiguratelja, na layerima, gdje oni žele pozicionirati sebe.
Isto tako, određene se uštede u administrativnim troškovima mogu postići smanjenjem
broja reosiguratelja uključenih u pokriće manjih šteta.
Načini reosiguranja
11.3.1. Proporcionalna reosiguranja
Quota shere reinsurance – kvotno reosiguranje
Najjednostavnija forma reosiguranja je kvotno reosiguranje po kojemu se

reosiguratelj obvezuje da reosigura fiksan dio svakog rizika kojeg je prihvatio cedent
(osiguratelj), a na isti način participira i u svim štetama. Povratno, reosiguratelj prima isti
dio cjelokupne premije umanjene za reosigurateljnu proviziju. Ugovor o kvotnom
273
Izraz koji se upotrebljava da bi se naznačio okvir reosigurateljnog pokrića , okvir za štete na primjer štete
između 10 I 30 mil $. Isto tako taj okvir pokrića može biti izražen kao 20 mil.$ iznad 10 mil.$ I 20 mil $
iznad 30mil.$ ovisno od broja layera koja se daju u takvim okvirim,a gdje se prvih 10 mil. $ odnosi na
prioritet osiguravatelja ili dio koji on sam nosi. Savki reosiguravatelj nastoji sebe pozicionirati u jednom od
tih okvira što je rezultat njegove financijske snage.
448
reosiguranju specificira između ostaloga, vrstu osiguranja koja je pokrivena
reosiguranjem, geografske limite pokrića i druga ograničenja, kao recimo, specifičnu
vrstu rizika ili opasnosti isključene iz pokrića; primjenu financijskih limita koji se
primjenjuju za svaki rizik ili akumulaciju šteta. Ugovor obično predviđa automatizam u
predaji sporazumno utvrđenog dijela svakog ugovorenog rizika koji je predmet
reosiguranja, a kojeg osiguravajuća tvrtka predaje reosiguravatelju.
11.3.1.1 Prednosti i nedostaci kvotnog reosiguranja
Prednosti kvotnog reosiguranja
Možda je najveća prednost kvotnih ugovora o reosiguranju za osiguratelja

njegova jednostavnost u realizaciji. Jednom, kada je takav ugovor o reosiguranju
sklopljen, potrebno je vrlo malo administriranja i obračunavanja. Ako je takvim
ugovorom dogovoreno, da osiguravajuća tvrtka predaje u reosiguranje sve rizike koje
ugovara na terenu, reosiguratelj ne mora učiniti nikakve dodatne napore u prihvaćanju
individualnih rizika (osim, ako se ne traži dodatna reosigurateljna zaštita) ili radnji
potrebnih za raspodjelu premija i šteta. To iskusnom osoblju reosiguratelja ostavlja
slobodne ruke da svoje vrijeme posvete drugim aspektima posla; obuci osoblja u malim
osiguravajućim tvrtkama, najčešće s nedovoljno istreniranim osobljem (što je najčešća
karakteristika za zemlje u razvoju) što za njih može biti od velike koristi.
Iz takvih ugovora o osiguranju korist izvlači i osiguravajuća tvrtka (cedent), jer na taj
način sigurnije prihvaća veće rizike u osiguranje, znajući, da je reosiguranje dostupno
automatski, noseći potencijalnu štetu u unaprijed dogovorenim limitima, što bi inače bilo
nemoguće. Za reosiguratelja, ugovaranje kvotnog reosiguranja znači da primajući
dio svakog rizika kojeg ugovara osiguravatelj zadržava izbalansiraniji portfelj
poslova nego što bi ga imao da isti portfelj reosigurava nekom drugom formom
reosiguranja. Takva raspodjela rizika ugovorena između osiguratelja i reosiguratelja
stvara jednakost njihovih interesa. Vrlo često reosiguratelj nakon ovako sklopljenog
ugovora o reosiguranju daje tehničku i drugu pomoć osiguratelju u smislu obuke kadrova
što je za nove osiguravajuće tvrtke na tržištu od neprocjenjive vrijednosti. Osnovna je
značajka kvotnog reosiguranja da reosiguratelji, osiguratelju cedentu odobravaju puno
veću reosigurateljnu proviziju nego što je to slučaj sa svotno excedentnim reosiguranjem,
ukoliko se uspoređuju dva komparativna portfelja. Na jednom profitabilnom poslu
osiguravajuća tvrtka može dobiti proviziju koja može biti dovoljno velika da pokrije
troškove pribave osiguranje i administrativne troškove, a također i profitnu proviziju koja
proizlazi iz pozitivnog posla. Isto tako, zadržana premija osiguravajuće tvrtke uz moguće
rezerve šteta te nakon plaćanja premije reosiguranja osiguravajućoj tvrtki ostavljaju
dovoljno slobodnih sredstava. To ostavlja dovoljno financijskih sredstava cedentu za
ekspanziju vlastitog posla. S vremenom, takva tvrtka, povećanjem ukupnog premijskog
prihoda i pričuvi, povećava svoje samopridržaje i smanjuje dio kojeg cedira u
reosiguranje ukoliko joj to u datim uvjetima odgovara.
Nedostaci kvotnog ugovora o reosiguranju
Kvotno reosiguranje sa stanovišta reosiguratelja nema nekih bitnih nedostataka.

Ono što je očigledno, je to, da osiguravajuća tvrtka ne može vršiti selekciju rizika koje
cedira u reosiguranje, tako da će reosiguratelj preuzeti dio premije za sve rizike koji se
nalaze u portfelju osiguravajuće tvrtke. Tvrtka cedent dobiva ovim reosiguranjem
mogućnost da u osiguranje prihvaća veće rizike nego što bi inače mogla, ali zbog toga što
449
reosigurava isti proporcionalni dio svakog rizika kojeg ugovori, relativna promijenljivost
očekivanih šteta na zadržanom portfelju biti će ista kao na ukupnom portfelju. Zbog toga
prosudba o utjecaju kvotnog reosiguranja na rizik koji ostaje cedentu ovo reosiguranje ne
daje zaštitu :
- na ostvarenu kvotu šteta u dijelu porfelja zadržanom za sebe i
- za moguća relativna odstupanja u sadašnjim zadržanim štetama koje bi se
desile u bilo kojoj godini od očekivanih zadržanih šteta
S druge strane reosiguravajući fiksan dio svih ugovorenih poslova osiguranja,

tvrtka će smanjiti vjerojatnost narušavanja svojih fondova, jer će dobiti manje apsolutno
odstupanje u zadržanim štetama koje imaju utjecaja na njezin kapital i slobodne rezerve.
Ugovorom o kvotnom reosiguranju ne pruža se odgovarajuća zaštita od opasnosti
akumulacije šteta iz jednog događaja ili prekomjerne učestalosti ili akumulacije šteta u
jednoj osigurateljnoj godini. Iako je reosiguratelj obvezan platiti dogovoreni iznos svih
individualnih šteta kroz kvotno reosiguranje, ovo reosiguranje ne daje sveukupnu zaštitu
osiguratelju (cedentu) za sveukupne štete iz jednog štetnog događaja ili u jednoj godini
osiguranja.
Upotreba kvotnog reosiguranja
Reosiguratelji, zbog navedenih nedostataka kvotnog reosiguranja, ne inzistiraju

samo na kvotnom reosiguranju, kao obliku zaštite pojedinih vrsta osiguranja i
osiguratelja. Osnovni izuzetak čine, nove osiguravajuće tvrtke i tvrtke koje započinju s
novom vrstom osiguranje (potres) ili započinju rad na novom području. U tim
slučajevima, ponuda kvotnog ugovora o reosiguranju je ono osnovno što se može dati,
kao bazično reosigurateljno pokriće. Ovakav se ugovor nudi iz razloga što je portfelj
poslova mali, ograničen u mogućnosti širenja, osiguravajuća tvrtka cedent je neiskusna u
poslovanju, a reosiguratelj je ovim ugovorom siguran, da će dobiti dio svakog rizika bez
mogućnosti antiselekcije rizika od strane cedenta, o čemu smo već neke naznake dali
uvodno. Ovisno od rizika koji osiguratelj ugovara, on može zatražiti dodatno pokriće koje
će nadograditi kvotni ugovor o reosiguranju s neproporcionalnim pokrićem kako bi dobio
zaštitu od akumulacije rizika.
Ugovor o kvotnom reosiguranju može činiti dio reosigurateljnog programa
cedenta i iz drugih razloga od kojih izdvajamo one gdje:274
1) tvrtka cedent želi realizirati razmjenu ugovorenih poslova.
2) za poslove osiguranja gdje je definiranje pojedinačnog rizika vrlo teško
(osiguranje usjeva od tuče)
3) u situacijama kada cedent želi smanjiti svoju izloženost prirodnim
katastrofama
4) za određene vrste osiguranja gdje, iako postoje limiti po polici osiguranja
postoji velika neizvjesnost u pogledu ostvarenja osiguranog slučaja i
njegove ukupne visine (osiguranje od odgovornosti),
5) kao dio grupne prakse ugovaranja osiguranja po kojemu će svi članovi
grupe umjesto direktnog ućešća u ugovorenom osiguranju jednog člana
dijeliti to osiguranje putem kvotnog reosiguranja do dogovorenog iznosa
prije nego potraže zaštitu od vanjskog reosiguratelja.
Zahvaljujući svojim “nedostacima”, kvotno reosiguranje karakterizira jednostavnost i
smanjeni administrativni troškovi.
274
Ibidem, p. 180
450
11.3.1.2. Prednosti i nedostaci Svotno-excedentno reosiguranje
(Surplus treaty)
Prednosti
Ova je forma reosiguranja najčešće u upotrebi kao, dio proporcionalnih ugovora o

reosiguranju imovine. Kao i kvotno reosiguranje, dio je proporcionalnih ugovora o
reosiguranju po kojemu reosiguratelj preuzima određeni dio rizika primajući ekvivalentni
dio bruto premije umanjene za reosigurateljnu proviziju i plaćajući isti takav dio šteta.
Osnovna razlika između ovih dvaju proporcionalnih ugovora o reosiguranju je slijedeći:
prema excedentnom reosiguranju osiguratelj (cedent) reosigurava samo dio bilo
kojeg rizika unutar svojeg portfelja, a koji prelazi njegov samopridržaj; kvotno
reosiguranje može biti korišteno za bilo koju vrstu osiguranja dok se excedentno može
koristiti samo za imovinu i druge vrste osiguranja gdje se osigurateljeva potencijalna
maksimalna obveza može izraziti kao svota osiguranja ili limit po polici osiguranja.
Teoretski, prema svotno excedentnom reosiguranju tvrtka cedent će usvojiti različite
limite samopridržaja koji su direktnoj vezi s različitim vrstama osiguranja i predmeta
osiguranja. Na primjer, ugovaratelj osiguranja imovine može ugovoriti veći samopridržaj
za recimo tvornice strojeva koje su izgrađene od vatrootpornih materijala nego za
trgovinu izgrađenu od drva. To je zbog toga, što je vjerojatnost da se desi požarna šteta u
tvornici strojeva daleko manja nego u trgovini izgrađenoj od gorivih materijala, a s time
će i opseg štete vjerojatno biti manji. Drugim riječima u utvrđivanju samopridržaja
osiguratelj će obratiti pozornost na iste faktore koje je uzimao u obzir prilikom
utvrđivanja premijske stope i neke će tvrtke svoje samopridržaje utvrđivati na bazi
kriterija za utvrđivanje premijskih stopa koje primjenjuju u osiguranju. U praksi,
tvrtka cedent će prije usvojiti limite samopridržaja prema vrsti osiguranja (požar,
lom i ostala tehnička osiguranja). Svotno excedentno reosiguranje se razvilo na bazi
nedostataka kvotnog reosiguranja. Osiguravajuća tvrtka može zadržati za svoj račun
cjelokupnu premiju za ugovorene rizike čije potencijalne štete padaju unutar određenog
samopridržaja koji je različit za pojedine vrste osiguranja. Isto tako, ustupajući iznose
iznad samopridržaja, ali zadržavajući za sebe 100% svih rizika koji padaju ispod limita
samopridržaja, cedent smanjuje raspon mogućih gubitaka na zadržani dio portfelja i na taj
način smanjuje potencijalnu relativnu promijenljivost svojih ukupnih šteta. Prema
Reinarzu275:” svotno excedentno reosiguranje utječe na ukupnu veličinu homogeniteta
portfelja prvoosiguratelja kroz funkcioniranje samopridržaja. Samopridržaji efikasno
smanjuju svaku promjenu iznad određenog iznosa šteta za svaku vrstu osiguranja i na taj
način definitivno ograničavaju odstupanja na manju granicu.”
275
Robert C Reinarz, Property and Liability Reinsurance Management , Greenwhich, Conn: Mission
Publishing Co., 1968, p.29.
451
Prilog 28: Grafički prikaz portfelja prema broju polica i utvrđenim svotama
osiguranja
20 0,0 00
Ukupan broj
polica s utvrđenim 15 0,0 00
svotama
osiguranja 10 0,0 00
50 ,00 0
0
40, 80, 100 120 140 160 180 200 220
20, 60,
000 000 ,00 ,00 ,00 ,00 ,00 ,00 ,00
000 000
0 0 0 0 0 0 0
Svote osiguranja
Prilog 29:Grafički prikaz zadržanog portfelja u 50% - tnom kvotnom reosiguranju
Ukupan broj polica

sa svotama osig.
zadržanim na 2 00 ,0 00
svoj teret
1 50 ,0 00
1 00 ,0 00
5 0 ,00 0
0
20, 40, 60, 80, 1 00 1 20
0 00 0 00 0 00 0 00 ,0 0 ,0 0
0 0
Zadržane svote osiguranja
452
Prilog 30: Grafički prikaz zadržanog portfelja u svotno excedentnom reosiguranju s
samopridržajem limitiranim na x N.J.
Ukupan broj pol.

s zadržanim svotama
200,000
osiguranja
150,000
100,000
50,000
0
20, 60, 100 140 180 220
000 000 ,00 ,00 ,00 ,00
0 0 0 0
Svote osiguranja Samopridržaj u točki M
Izvor: R.L.Carter, L.D. Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Guy Carpenter London, 2000, p. 184,185.
Istu postavku možemo ilustrirati u slijedećim grafičkim prikazima (28,29,30). Prvi

nam pokazuje raspodjelu portfelja prema svotama osiguranja, a drugi nam pokazuje da će
50% kvotni ugovor o reosiguranju smanjiti osiguravateljev samopridržaj iako će njegova
maksimalna obveza biti prepolovljena, relativna promijenljivost će ostati nepromijenjena.
Efekt excedentnog reosiguranja možemo vidjeti u trećem dijagramu; gdje se zbog
jednostavnosti pretpostavlja da je tvrtka odredila fiksan samopridržaj u točki M iako se
zna da u praksi postoje različiti samopridržaji prema vrsti osiguranje koja se ugovara. Kao
što se iz pregleda moža vidjeti raspodjela zadržanog portfelja sadržana je u unutar uskog
limita koji na taj način daje niži stupanj varijacije. Reinarzov dokaz temelji se na važnoj
karakteristici da nema promjena u raspodjeli zadržanog portfelja osiguravajuće tvrtke u
pogledu veličine rizika, ako tvrtka koristi svotno excedentno reosiguranje kako bi
ugovarala veće rizike. To će težiti da izbalansira povoljniji utjecaj svotno excedentnog
rosiguranja (surplus treaty) na veća odstupanja u štetama u zadržanom dijelu portfelja u
odnosu na onaj koji predaje u reosiguranje. Pored ovih posebnih prednosti svotno
excedentno reosiguranje ispunjava i druge funkcije reosiguranja. Ono omogučuje
osiguravajučoj tvrtki da ugovara velike rizike što inaće ne bi mogla zbog financijskih
ogranićenja. Dajući osiguravajućoj tvrtki stabilniji portfelj zadržanih poslova, smanjuje
vjerojatnost da se desi velika šteta koje može financijski oslabiti tvrtku. Kao i kvotno
reosiguranje, reosiguranjem uz ovu vrstu reosiguranja osiguratelj može povećati svoje
profite ovisne od veličine zadržane premije. Tijekom vremena tvrtka sama izgrađuje svoje
slobodne reserve i povećava kapacitet za ugovaranje osiguranja.
Nedostaci
453
Svotno excedentno reosiguranje ima i svoje bitne nedostatke jer obeshrabruje
prelazak na neproporcionalno reosiguranje individualnih rizika. Neki nedostaci
odnose se jednako na cedenta i na reosiguratelja. Dok jedni predstavljaju prednost za
jednu stranu, drugi su nedostatak za drugu stranu. Na primjer, prednost da osiguravajuća
tvrtka ima mogućnosti ugovaranja većih rizika nego što su njezini kapaciteti je nedostatak
za reosiguratelja. Neizbježno, osiguravajuća tvrtka će težiti da zadrži za sebe veliki dio
manje opasnih rizika koje ugovara. Zbog toga će, veći dio opasnijih rizika biti
cedirano reosiguratelju. U svakom slučaju, nije u redu da reosiguratelj nosi u pokriću
neproporcionalni dio težih rizika. Sigurno je da, nedostatak (i obrnuto, pogodnost za
osiguravatelja) leži u neizbalansiranom porfelju koji mu je cediran, a koji:
- sadržava usko raspostranjen posao osiguranja, tako da štetovna statistika
najrizičnijih grupa ili većih rizika komparirana s drugim poslovima negativna i
reosiguratelj će pretrpjeti više šteta nego tvrtka cedent zbog veće koncentracije
takvih poslova koji su uključeni u portfelj reosiguratelja i,
- raspored reosiguranih poslova po veličini rizika će se proširiti izlažući
reosiguratelja većem odstupanju u ukupnoj visini šteta.
Troškove administriranja u servisiranju ove vrste reosiguranja su veći i za
reosiguratelja i za cedenta u odnosu na ostale forme reosiguranja. Tvrtka cedent mora
komparirati svote osiguranje za svaki rizik koji predaje u reosiguranje s limitima
samopridržaja. Reosiguratelj, sa svoje strane mora napraviti registar reosiguranja, kako na
početku reosiguranja, tako i prilikom svake promjene po pitanju svote osiguranja,
premijske stope, te ispraviti dio cjelokupne premije koju prima i vraća, a rade se i
kvartalni obračuni reosiguranja. Upotreba kompjutera, smanjila je administrativne
poteškoće i za cedenta i za reosiguratelja, ali još uvijek ostaje dovoljno posla koji kod
ostalih vrsta reosiguranja nije toliko izražen. Općenito, do reosiguratelja dolazi vrlo
malo informacija o individualnim rizicima koje osiguravajuća tvrtka daje u
reosiguranje i s te strane se smanjuju administrativni troškovi. S druge strane,
reosiguratelj trpi zbog tog nedostatka informacija, jer nema uvid u rizike koji su mu
cedirani pa s te osnove i prihvaćeni, tijekom cijelog trajanja reosiguranja. Općenito,
povećanje industrijskih, komercijalnih i transportnih rizika u njihovoj veličini, sa
posljedičnom potrebom da ih se podijeli, između većeg broja osiguravatelja, povećava
mogućnost da reosiguratelj uzme dio tih rizika od više osiguravatelja cedenta.
Reosiguratelji, mogu tražiti od cedenta, listu (bordereau) ciljanih velikih rizika. Konačno,
kao i kvotno reosiguranje, svotno excedentno reosiguranje daje i određenu zaštitu od
akumulacija šteta iz jednog štetnog događaja. Ipak, za povećan opseg rizika predanih u
reosiguranje nije vjerojatno da će se dobiti adekvatna zaštita, čak i u slučajevima dobro
kontroliranog portfelja imovine i utvrđenih samopridržaja. Na primjer, dobro kontrolirani
portfelj osiguranja imovine koji pokriva požar i neke druge opasnosti, uvijek će biti u
određenom stupnju izložen velikim požarima ili širokom rasponu šteta od prirodnih
nepogoda ili šteta uzrokovanih ljudskom radnjom. Drugim riječima, svotno-excedentno
reosiguranje smanjit će veličinu ukupne štete, ali ne i njezinu učestalost. Slijedeći
porast u broju i veličini prirodnih nepogoda, u posljednjim godinama reosiguratelji su vrlo
zabrinuti za prihvat neograničenog pokrića po ovom reosiguranju za akumulaciju šteta iz
prirodnih nepogoda.
Kontrola prihvaćenog portfelja od strane reosiguravatelja
Da bi držao portfelj rizika unutar prihvatljivih limita, reosiguratelj vrši određene
kontrole na rizicima, koji su mu cedirani u reosiguranje; to je u biti protiv njegovog
interesa da uđe u otvoreno prihvaćanje rizika koje osiguravajuća tvrtka želi reosigurati.
Zbog toga svaki takav ugovor uvijek sadrži:
454
(1) preciznu definiciju pokrića, odnosno, navođenje vrste osiguranja
pokrivenog ovim reosiguranjem, teritorijalne limite, isključene vrste
osiguranje i/ ili opasnosti za svaki rizik
(2) Limit reosigurateljeve maximalne obveze za svaki rizik
Reosigurateljeva maksimalna obveza, je uobičajeno iskazana i vezana uz samopridržaj
tvrtke cedenta, dok ponekad može biti iskazana kao monetarni limit. Tako recimo, u pet
linijskom ugovoru o reosiguranju (gdje je svaka linija jednaka samopridržaju cedenta),
reosigurateljeva maksimalna obveza je pet puta veća od samopridržaja cedenta. Kako te
linije funkcioniraju možemo vidjeti na slijedećem prilogu, gdje imamo svotno excedentni
ugovor s pet linija zaštite, a cedent je dao šest rizika u reosiguranje od A–F:
Rizik Svota Samopridržaj Reosigurani Multiplikator Balans
osiguranja cedenta iznos zadržanog
iznosa
A 96.000 20.000 76.000 3,8 -
B 140.000 30.000 110.000 3,7 -
C 90.000 14.000 70.000 5,0 6.000
D 70.000 10.000 50.000 5,0 10.000
E 24.000 10.000 14.000 1,4 -
F 28.000 30.000 - - -
Svota osiguranja u točki F je ispod samopridržaja tvrtke cedenta pa, može biti u
cijelosti zadržana u portfelju cedenta. Svote osiguranja u točkama A,B i C kreću se u
granicama kapaciteta ugovora o reosiguranju i one su kao takve prihvatljive dok svote
osiguranja u točkama C i D prelaze kapacitet ugovora o reosiguranju. U takvom slučaju
tvrtka cedent će preuzeti višak na svoj teret ili će potražiti dodatnu fakultativnu zaštitu za
svotu iznad kapaciteta ugovora, jer u svotno ekscedentno reosiguranje ne može cedirati
više od pet linija zaštite vlastitog samopridržaja. Gore navedeni primjer ilustrira nam da
reosiguratelj drži u pokriću usko raširene rizike. S obzirom, da je cedent zainteresiran
samo za reosiguranje pet ugovorenih rizika, oni su zapravo zainteresirani za reosiguranje
rizičnijih ili težih rizika i tu se na taj način stvara relativno veća disperzija u pogledu svota
osiguranja nego na rizicima zadržanim od strane cedenta. Kritični faktor koji nalazimo u
utvrđivanju rizika koji će se cedirati u reosiguranje, je dio polica osiguranja koje cedent
zadržava na svoj teret, odnosno nosi samostalno. Što je veći broj samopridržajnih
polica to će više biti neizbalansiran posao koji je cediran u reosiguranje, osim ako se
svote osiguranja u svakom ugovorenom poslu tvrtke cedenta ne nalaze u granicama
samopridržaja. Zbog toga, u razmatranju, da li prihvatiti ili ne dio ugovora o svotno
excedentnom reosiguranju određenog portfelja, reosigurateljima će biti interesantno, da
vide razumnu vezu između minimalnog i maksimalnog samopridržaja. Općenito
reosigurateljima neće biti prihvatljivo nošenje reosigurateljne zaštite u odnosu
samopridržaja i ukupnog limita zaštite koji prelazi odnos 1:10. Kao što možemo vidjeti iz
izloženog primjera gdje je minimalni samopridržaj 10.000, koji se penje do 20.000 te
30.000 recimo, da bi samopridržaj od 66.000 i 100.000 oduzeo učešće reosiguratelja u
manje hazardnim rizicima. Drugi faktor, koji se mora razmotriti je, broj linija zaštite
reosiguranja, koji se daje ugovorom, da li s prvim svotno excedentnim ugovorom ili
kombinacijom prvog, drugog i vjerojatno trećeg svotno excedentnog ugovora o
reosiguranju. Ako tvrtka ima pristup velikom broju linija reosiguranja, tako da za svoj
455
vlastiti račun ili teret zadržava samo mali dio svakog ugovorenog osiguranja, to dovodi do
toga da u reosiguranje ulaze veliki dio visokih rizika, koje inače ne bi želio ugovoriti.
Drugim riječima, opasnost je da su standardi za ugovaranje osiguranje pogrešni, ako
se desi da večina šteta bude transferirana u reosiguranje. Što više linija reosiguranja
reosiguravatelj daje osiguravatelju kako bi on imao dovoljno kapaciteta da bi zadovoljio
potrebe osiguranika i agenata te na taj način izdržao konkurenciju ostalih osiguravatelja,
to će rezultat ugovora biti više neizbalansiran. Negativi trend ugovora, parcijalno se
može riješiti s izbjegavanjem neproporcionalno velikih samopridržaja za nisko
rizična osiguranja, kako bi reosiguratelj primio veći dio boljih poslova osiguranja,
odnosno premije osiguranja. Alternativno, reosiguratelj može tražiti smanjenje provizije
koju daje za primljeni posao. Kao što smo već istaknuli, reosiguratelji su vrlo zabrinuti
u pogledu izloženosti po proporcionalnom ugovorima o reosiguranju akumulacije
šteta od prirodnih opasnosti. Prije nego daju pristanak za novi ugovor, reosiguratelj će
tražiti od cedenta, da mu da informacije u pogledu uvjeta po kojima sklapa ugovore o
osiguranju, pogotovo one iz kojih može doći do akumulacije šteta iz jednog štetnog
događaja. Zatražit će informacije kao; kakve su standardne franšize osiguratelja,
premijske stope, njegovu izloženost rizicima, uključujući PML-ove. Ukoliko će
reosiguratelj biti spreman da da pokriće od prirodnih opasnosti, radije nego da da pokriće
putem ugovora o reosiguranju katastrofalnih rizika (exess of loss), on može nametnuti
limite po štetnom događaju. Isto tako može otvoriti posebne račune reosiguranja tih rizika
kako bi mogao komparirati plaćene štete i primljenu premiju reosiguranja.
Kapacitet ugovora o svotno excedentnom reosiguranju (surplus treaty)
Ne postoji tipičan ugovor o svotno excedentnom reosiguranju. Varijacije u broju
linija reosiguranja koje daje reosiguratelj, je toliko velik, koliko je velika razlika u
samopridržajima tvrtki cedenta, kojima se reosigurateljna zaštita daje s rasponom od jedne
ili dvije linije zaštite do izuzetno čak sto linija zaštite. Iako broj linija koje direktni
osiguravatelji traže tendira da bude obrnuto proporcionalan njihovoj veličini, mnogi
izuzeci nam govore da takav odnos ne može biti uzet kao univerzalno pravilo. Sve ovisi
od potreba osiguratelja, a posebno prirode poslova koje ugovara i veličine rizika za koje
mora biti sposoban prihvatiti, kako bi ravnopravno konkurirao na tržištu, te njegovih
samopridržaja. Opčenito, kako osiguravajuća tvrtka povećava svoje premijske
prihode i slobodne pričuve, ona povećava i svoje samopridržaje i na taj način
smanjuje linije reosigurateljne zaštite, koje mora ugovoriti za svoju zaštitu. Na
primjer, ako tvrtka udvostruči svoj samopridržaj u pojedinoj vrsti osiguranja recimo s
10.000 na 20.000 broj linija reosiguranja koje će tražiti, da prihvati svote osiguranje od
160.000 može biti prepolovljen s 15 na 7. S druge strane, kako kompanija raste ona može
biti sposobna da konkurira za veće industrijske i komercijalne rizike, s kojima će zadržati
znatne reosigurateljne mogućnosti u cilju primanja velikih rizika, kao vodeća tvrtka na
suosiguranom riziku. Lokalne tvrtke, koje rade u zemljama gdje je odlukom vlade
ograničen njihov broj, mogu izuzetno tražiti veliku reosigurateljnu zaštitu koja se s
vremenom neće smanjivati.
Vrijednosti po riziku, vrlo često postaju skoncentrirane na nekoliko mjesta, kao
rezultat tehnološkog napretka i povećavaju se brže, nego financijski izvori osiguratelja. U
takvim slučajevima, potrebe osiguravajućih tvrtki za reosiguranjem se povećavaju, kako
bi zadovoljile potrebu tržišta. Potrebe određene tvrtke za reosiguranjem, ovise od cijelog
seta okolnosti koje se ne mogu podijeliti na striktna pravila. Prema Goldingu276 “cilj
prvog svotno-excedentnog ugovora o reosiguranju je da u cijelosti pokrije normalne
276
N.Golding; Low and practice of Reinsurance, 5 th edition p.55.
456
potrebe cedenta za reosiguranjem i ne propustiti ništa što bi moglo biti obuhvaćeno
ugovorom. Drugi excedentni ugovor, ako je zatražen, služi samo za pokriće abnormalno
veliki slučajeve, ili za specijalne grupe rizika u specifičnim područjima”. Čak i
iskustvena metoda odlučivanja o potrebi reosiguranja, traži odgovore na pitanje što
se podrazumijeva pod “normalnim potrebama za reosiguranjem”, a odgovor ne
možemo dobiti bez poznavanja individualnih okolnosti u kojima radi pojedini
osiguratelj. Ono što može biti razumno za jednu tvrtku, može biti nerazumno za drugu.
Ono što se smatra razumnim je pitanje za reosiguratelja, baziranog na znanju
managementa tvrtke cedenta, tržišnih uvjeta i portfelja poslova koje osiguratelj ugovara.
Sve to, se navodi iz razloga, što broj linija reosiguranja po ovom ugovoru u praksi mora
biti smatran općenitim s mnogim izuzecima, koji se mogu pronaći od osiguratelja do
osiguratelja. Na primjer, velika osiguravajuća tvrka može dobiti do deset linija
reosiguravajuće zaštite za reosiguranja svoje imovine (dok je prosječan broj zaštite koji se
daje negdje oko pet linija), dok se naprotiv, za reosiguranje nezgode može tražiti exess of
loss zaštita, a posebno u reosiguranju vozila i odgovornosti. S druge strane, mala tvrtka
može tražiti zaštitu od najmanje 20 - 60 linija zaštite za reosiguranje svoje imovine i
ograničeni broj za reosiguranje “nezgode”277 od 9- 14 linija zaštite po excedentu. Male
tvrtke, isto tako mogu dobiti kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor o
reosiguranju. U posljednje vrijeme trend je da se proporcionalni ugovori o
reosiguranju zamijene neproporcionalnim (excess of loss), posebno za velike tvrtke
(rizike).
11.3.1.3. Kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor o
reosiguranju
Ponekad su ugovori o reosiguranju imovine napravljeni, da daju zaštititu na bazi
kvotnog reosiguranja za sva osiguranja koja je ugovorio osiguratelj s dodatkom svotno
excedentnog reosiguranja na ukupnu bruto liniju (samopridržaj + kvota). Slijedeći primjer
pokazat će nam kako to u praksi funkcionira.
Primjer: tvrtka cedent utvrđuje svoj samopridržaj u visini 10.000 za svaki rizik koji
uzima u osiguranje za osiguranje imovine, ali istovremeno želi mogućnost prihvata u
osiguranje bilo kojeg rizika u visini 250.000. Drugim riječima želi zaštitu za štete između
10.000 i 250.000. Ugovara kombinirani kvotni i svotno excedentni ugovor o reosiguranju
dobivajući slijedeću zaštitu:
(1) 80% kvotnog reosiguranja limitirano je na iznos od 50.000 za svaki rizik.
(2) Četri linije svotno excedentne zaštite za iznose koji prelaze bruto liniju tvrtke
cedenta
U slučajevima kada je osiguravajučoj tvrtki ponuđeno osiguranje s svotama osiguranja od
25.000, 125.000, 250.000 njezin samopridržaj i iznosi koje će cedirati u reosiguranje bili
bi slijedeći
Osiguravajuća tvrtka Cedirano Reosiguratelju.
Svote prihvaćene Samopridržaj dio ukupne kvotni ug. surplus
u osiguranje premije
25.000 5.000 20% 20.000 -
125.000 10.000 8% 40.000 75.000
250.000 10.000 4% 40.000 200.000
277
Vidi podjelu poslova reosiguranja
457
Udio reosiguratelja u premiji osiguranja i u svakoj šteti iskalkulirat će se prema
odnosu iznosa koji se cedira. Ovakvi se ugovori posebno kreiraju za novoosnovane tvrtke,
jer takve tvrtke ne mogu u reosiguranje ponuditi dovoljno izbalansiran278 portfelj
osiguranja, da bi dobile automatizam u pokriću za veće rizike koji periodično mogu biti
prihvaćeni u osiguranje, jer je ugovaranje takvih rizika na fakultativnoj osnovi skuplje i
traži više vremena. Alternativa, da se reosiguranje sklapa samo na kvotnom reosiguranju s
postojećim samopridržajima osiguravatelja koji su niski za velike rizike, koje prihvaća u
osiguranje ne mora biti prihvatljivo za reosiguratelja. Reosiguratelj bi mogao biti zabrinut,
jer bi to moglo oslabiti osigurateljev poticaj za korektnim ugovaranjem osiguranja. S
druge strane, sve to može biti uzrokom da se najveći dio ugovorene premije osiguranja
cedira reosiguratelju. Na primjer, osigurateljev fiksni samopridržaj od 10.000 zahtjevao bi
96 % zaštite po kvotnom ugovoru za svote osiguranja od 250.000. Kombinirani kvotni i
excedentni ugovor o reosiguranju je jedna od solucija za rješenje takvih problema.
Ovakvom kombinacijom osiguravajuća tvrtka cedent ne samo da zadržava veći dio bruto
premije, već i protekom vremena izgrađuje vlastite rezerve što s vremenom može dovesti
do isključenja kvotnog ugovora kao oblika reosigurateljne zaštite.
11.3.2. Neproporcionalni ugovori o reosiguranju
Reosiguranje viška šteta (excess of loss reinsurance)
Opći principi
Bez obzira, da li se reosiguranje viška šteta radi na individualnoj osnovi (po
riziku) ili na bazi nastalog štetnog događaja, princip je isti. Reosiguratelj, umjesto da
proporcionalno participira u svim premijama osiguranja i štetama vezanim za rizike
cediranih u reosiguranje, zaštitu daje samo za razliku iznosa svih šteta ( kao što mora biti
definirano u ugovoru) koje su se desile na reosiguranom portfelju koji prelazi unaprijed
dogovoreni uznos. Ovaj način reosiguranja, smanjuje admimistrativne troškove, ali ne
narušava gore navedene principe.
11.3.2.1. Prednosti i nedostaci reosiguranja viška šteta

Prednosti
Iz već navedenih činjenica može se zaključiti, da s točke gledišta reosiguratelja
ovaj ugovor o reosiguranju ima tri osnovne prednosti u odnosu na proporcionalne
ugovore o reosiguranju.
(1) Reosiguratelj daje zaštitu samo za velike štete koji mogu utjecati na njegovu
solventnost. Ovim načinom on može smanjiti svoje financijske obveze po ugovoru u
visini izabranog financijskog limita, koji je u stvari nivo odbitka. Teorijski,
promijenljivost u nivou zadržanih šteta će biti manja na portfelju zaštićenom ugovorom o
reosiguranju viška šteta (s neograničenom obnovom) nego na istom portfelju zaštićenim
svotno excedentnim ugovorom po kojemu se reosiguratelju transferira isti godišnji iznos
šteta. Obrnuto, reosiguratelj viška šteta bio bi izložen večoj promijenljivosti rezultata koji
utječu na odredbe pokrića i traženu premiju za to pokriće.
(2) Zbog toga što reosiguratelj nema obveze za učestalije manje štete po excess
of loss reosiguranju od svotno excedentnog reosiguranja, osiguratelj zadržava veći dio
originalne premije osiguranja.
278
misli se na portfelj koji je izbalansiran u smislu da ima dovoljan broj rizika s povoljnom kvotom šteta u
odnosu na one koji to nemaju. Vrlo često takve tvrtke kada u osiguranje preuzimaju rizike ne vrše njihovu
selekciju što je najčešće uzrok negativnih rezultata.
458
(3) Administrativni troškovi su niži za obje strane u ugovoru o reosiguranju.
Osiguratelj više ne treba klasificirati svaki rizik koji ugovara zbog utvrđivanja
samopridržaja, odlučivati o reosiguranju zbog svake razlike koja mu se pojavi u pribavi
osiguranja, a koju treba reosigurati, dijeliti premiju i štete. Umjesto toga, nakon što je
sklopio ugovor o reosiguranju viška šteta, administriranje reosiguranja bit će svedeno na
plaćanje početne premije, obračun i plaćanje konačne premije te bilježenje i utvrđivanje
šteta koje padaju u granicama ugovora s reosigurateljem. Osiguratelj se istovremeno u
punom smislu riječi može posvetiti poslovima ugovaranja osiguranja, znajući da ima
automatsko pokriće za svaku štetu koja pada u limitima ugovora. Večina excess of loss
ugovora o reosiguranju ima klauzule o isključenjima, limite i oni traže da se isti standardi
odnose i na ugovore o osiguranju. Veličina do koje excess of loss reosiguranje smanjuje
promijenljivost u štetama, koje za svoj račun drži reosiguranik (osiguratelj) komparirano
s svotno excedentnim reosiguranjem možemo ilustrirati na (grafičkom prikazu br.31)
razmatrajući jedan rizik s slijedećom vjerojatnošću raspodjele ukupnih šteta. Zbog
jednostavnosti objašnjenja prihvatiti ćemo da se samo jedan štetni događaj dogodio u
godini promatranja. Na taj način osigurateljeva štetovna statistika može imati raspon od 0
do max. štete X sa godišnjim očekivanjem štete izraženim kroz formulu
x
Σ Pј Zј
J=0
gdje je Pj – vjerojatnost štete veličine Zj
Zj - štete različitih veličina od j do x
Prilog 31:Grafički prikaz promijenljivosti šteta na jednom riziku
Vjerojatnost
R X
0
Visina štete
Izvor: R.C. Carter, L.D.Lucas, N.Ralph; Reinsurance, fourth edition, Gay Carpenter London, 2000, p.195.
Mjerenje promijenljivosti štete bit će dato standardnim odstupanjem raspodjele.

Ako tvrtka cedent želi limitirati svoje obveze u točki R, to je točno polovica maksimalno
vjerojatne štete( PML), ona može bilo cedirati polovinu rizika u svotno excedentno
459
reosiguranje ili napraviti excess of loss reosiguranje za štete iznad R do X. Na ovaj način
s obje metode tvrtka limitira svoju max. obvezu u točki R odnosno iznosu maksimalno
vjerojatne štete. Ipak će očekivane štete koje se transferiraju u reosiguranje biti drugačije
što možemo vidjeti u slijedećem grafičkom prikazu (Gr.prikaz 32.). S excess of loss
reosiguranjem, dio koji nosi reosiguratelj nalazi se u podcrtanom dijelu ispod krivulje PX
na desno od točke R.odnosno površina omeđena točkama RSX; dok sa svotno
excedentnim reosiguranjem tvrtka cedent će transferirati polovicu svake moguče štete
odnosno cjelokupna zasjenjena površinu ispod krivulje PX. Ako se zanemari zarada iz
investiranja sredstava i administrativni troškovi s pretpostavkom da tvrtka obračunava
svojim osiguranicima premiju prema stvarnoj vrijednosti rizika i plaća dio premije
reosiguravatelju onda graf.prikaz pokazuje:
(1) da je premija osiguranje obračunata za originalno osiguranje jednaka
površini OPX grafa.
(2) Sa svotno-excedentnim reosiguranjem tvrtka zadržava 50%
originalne premije, njezina neto premija je jednaka površini OPR, a sa excess of loss
reosiguranjem zadržana premija je veća suma jednaka površini OPSR.
Prilog 32:Grafički prikaz raspodjele šteta između osiguratelja i reosiguratelja

ovisno od vrste ugovora o reosiguranju.
Vjerojatnost S
X
0
R Veličina štete
Izvor:R.L.Carter LD Lucas, N Ralph; REINSURANCE, fourth edition, Guy Carpenter, London, 2000, p.196.
(3) Raspon potencijalnih zadržanih (O-R) šteta je manji u odnosu na neto zadržanu
premiju s excess of loss reosiguranjem nego s svotno-excedentnim reosiguranjem.
Isti odnosi mogu biti prikazani i numerički, upotrebom različitih vjerojatnosti na grafu
31. i 32. i može se vidjeti da se one primjenjuju općenito. Ako individualni rizik koji se
osigurava ima vjerojatnost određene veličine gubitka kao što je prikazano u grafu 28
tada:
(1) Tada je godišnje očekivanje šteta iz provedenog osiguranje (a tako i riziko
premije) 64.80, sa standardnim odstupanjem od 475.19.
460
(2) Ako je polovica rizika bilo reosigurano putem svotno excedentnog ugovora o
reosiguranju očekivane štete na zadržanom dijelu rizika biti će polovica gore
navedenog iznosa odnosno 32.40, a standardno odstupanje od će isto biti
prepolovljeno.
(3) Ukoliko tvrtka ugovori excess of loss reosiguranje od 5.ooo iznad 5.000,
ukupne očekivane štete na zadržanom dijelu rizika (i premiji) biti će 58.55, a
standardno odstupanje 383.23, što je manje u odnosu na njegovu zadržanu
premiju osiguranje od onoga po svotno excedentnom reosiguranju.
Ova analiza može biti kritizirana s dvije strane. Prvo pretpostavka da su premije iste u
odnosu na očekivane štete očito je vrlo nerealistično. Osiguratelji i reosiguravatelji ne
utvrđuju riziko premiju samo za dovoljnost troškova i profita već i moguće odstupanje u
štetama. Posljedično, neke od prednosti koje reosiguranici dobivaju ugovaranjem excess
of loss reosiguranja gube se zbog relativno veće nepredvidivosti u štetama koja
reosiguravatelja vodi u kalkulaciji premije reosiguranja.
(1) (2)
Visina štete z Vjerojatnost štete Očekivane štete
Raspon Prosjek visine z (kol.1 x kol.2)
$ $ $
0 0 0.900 0
1 – 100 50,5 0.050 2.525
101 – 500 300,5 0.025 7.513
501 – 1000 750,5 0.011 8.256
1001 –2500 1750,5 0.008 14.004
2501 – 5000 3750,5 0.003 11.252
5001 – 7500 6350,5 0.002 12.501
7501 – 10000 8750,5 0.001 8.751
_____ ______
1.000 Z = 64.802
Izvor: RL Carter, LD Lucas, N Ralph; REINSURANCE, fourth edition, Guy Carpenter, London, 2000, p.197.
U gornjem primjeru reosigurateljevo očekivanje šteta će biti 6,25, ali sa standardnim

odstupanjem od 130,98 trebat će dodati značajniji iznos premije za nepredvidive situacije.
Drugo, i osiguravatelj i reosiguravatelj nisu toliko zabrinuti za individualne rizike koliko
za njihova ukupna očekivanja za preuzeti posao. Ovaj problem može se proučiti kroz
posljednji grafički prikaz 32, ali sada umjesto da se razmatra krivulja koja pokazuje
vjerojatnost distribucije šteta po jednom riziku, uzet će se ista krivulja kao stupnjevana
učestalost šteta za portfelj koji u sebi uključuje izloženost raznim rizicima različite
veličine, kao što se može naći u portfelju imovine, uključujući velik broj osiguranja
kućanstva s malim svotama osiguranje te rizici s velikim svotama osiguranja. Ukoliko
osiguravajuća tvrtka želi limitirati svoje maximalne obveze po bilo kojem riziku u točki R
ona mora bilo,
(1) reosigurati višak svakog preuzetog rizika sa svotom osiguranja iznad
točke R zadržavajući na taj načim samo dio originalne premije (svotno
excedentno reosiguranje) ili,
461
(2) pripremiti ugovor o reosiguranju viška šteta (excess of loss) kako bi
dobila zaštitu za sve štete iznad točke R.
Ako tvrtka ide u realizaciju svotno excedentnog ugovora o reosiguranju aktuarska
vrijednost rizika (pa tako i riziko premije osiguranja) cediranog reosiguratelju biti će veća
od vrijednosti rizika cediranog po ugovoru o reosiguranju viška šteta (excess of loss)
datog u prostoru RSX grafičkog prikaza 32. Zaključak je, da će promijenljivost
zadržanih šteta u odnosu na zadržanu premiju biti veća u svotno excedentnom ugovoru
koji limitira maximalno zadržanu štetu u točki R nego u ugovoru o reosiguranju viška
šteta koji daje isti nivo zaštite za veće štete. Prema Borchu279 među stranama u ugovoru o
reosiguranju postoji konflikt interesa, pa je s te strane u komparaciji različitih
reosiguravajućih programa ključni faktor potrebna premija reosiguranja između ostaloga i
premija za pokriće odstupanja u štetama, tako da je optimalni ugovor o reosiguranju
rezultat kompromisa između obiju strana (reosiguratelja i reosiguranika).
Nedostaci ugovora o reosiguranju viška šteta
Glavno pitanje u ne-proporcionalnim ugovorima o reosiguranju je
kalkulaciji premije koja koja se odnosi na rizik transferiran u reosiguranje. U
proporcionalnim ugovorima originalna premija osiguranja (premija osiguratelja)
normalno se uzima, kao baza reosiguravajuće premije, a provizija reosiguratelja usklađuje
se sa štetovnom statistikom i veličinom portfelja koji se daje u reosiguranje. Veza između
originalne premije i premije reosiguranja nije direktna u neproporcionalnim
ugovorima što je vrlo dobro za reosiguratelje. Ako bi se originalna premija određivala
na neadekvatnim kriterijima, što je u uvjetima pojačane konkurencije vrlo prisutno,
reosiguratelj viška šteta, ne bi imali slobodu određivanja premijskih stopa za
reosigurateljno pokriće bazirano na njegovoj prosudbi i iskustvu s takvim rizicima.
Što više, utvrđivanje premijskih stopa uključuje mnogo pitanja, koja variraju između tzv.
“short tail i long tail poslova”, te između radnih excess of loss layera i najvećih layera i
katastrofalnih pokrića.
Ostali nedostaci neproporcionalnih ugovora o reosiguranju za reosiguranika su
slijedeći:
(1) Uobičajeno excess of loss reosiguranje daje zaštitu uglavnom za velike i
ozbiljne štete, pa osiguravajuća tvrtka mora sama nositi svako povećanje u
učestalosti ispod izabranog prioriteta (samopridržaja) ili franšize. Samo “stop
loss” reosiguranje daje zaštitu od povećanja učestalosti šteta u svim
elementima tvrtkine štetovne statistike.
(2) Ukoliko tvrtka potraži zaštitu od povećanja u učestalosti takvih šteta izabirući
niske samopridržaje, povećat će se broj šteta koje će biti procesirane od strane
reosiguratelja. Posljedično, obje će strane imati visoke administrativne
troškove što će negirati jednu od prednosti ove vrste reosiguranja
(3) Uvijek se moraju raditi posebni aranžmani za ciljane i vršne rizike jer bi
njihovo uključivanje u excess of loss reosiguranje dovelo do povećanja
varijabilnosti rezultata do takvog stupnja koji nije prihvatljiv reosiguratelju i
reosiguraniku.
(4) Za razliku od proporcionalnih ugovora, neproporcionalni ugovor daje malo ili
uopće ne pomaže u širenju portfelja osiguratelja. Naprotiv, s točke gledišta
pritjecanja gotovine, utjecaj ove vrste reosiguranja je suprotan. Općenito,
depozitnu reosigurateljnu premiju osiguratelj mora platiti prije nego što je
279
K.H.Borch, Matematical Theory of Insurance, Lexington Books , D.C. Heath & Co, 1974, ch 2.
462
primio premiju za tekuću godinu osiguranja. Reosiguratelj može, odobriti
pogodnije uvjete plaćanja kroz više obroka ili smanjenjem iznosa depozitne
premije u odnosu na ukupnu očekivanu premiju reosiguranja, kako bi ublažio
vjerojatne financijske udare na osiguratelja. S druge strane, reosiguratelj plaća
cijele iznose šteta nakon što ih utvrdi osiguratelj, dok po proporcionalnim
ugovorima to može biti realizirano kvartalno.
(5) Ugovori o reosiguranju viška šteta (excess of loss) za zaštitu imovine i
transporta u kojima se nalazi klauzula o “reinstatement-u” osiguratelj se
nalazi u situaciji da mora platiti dodatnu premiju reosiguranja, ako se bilo
koje štete dogode tijekom iste godine osiguranje. Ukoliko je štetovna
statistika posebno loša, osiguratelji bi mogli platiti jednu ili više dodatnih
premija sukladno uvjetima automatske reinstatement klauzule.
(6) Ograničeni broj reinstatementa ili obnove pokrića za iskorištetnu svotu
osiguranja znače da osiguravatelj nakon iskorištenja nema više
reosiguravajuću zaštitu.
11.3.3. Vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju
Neproporcionalna reosiguranja mogu biti podijeljena na tri načina. Prvotna podjela
odnosi se na stop loss ili reosiguranje viška kvote šteta i reosiguranje viška šteta.
Slijedeća podpodjela odnosi se na reosiguranje viška šteta koji može biti ugovorena na
riziko osnovi ili na osnovi štetnog događaja. Svako od ovih reosiguranja razlikuje se u
prirodi zaštite koju daje reosiguraniku, posebno u dijelu zaštite od rizika akumulacije
šteta.Reosiguranje viška šteta na riziko bazi zaštićuje osiguranika od štete koja pogađa
jednu individualnu jedinicu izloženosti (rizik) gdje osigurateljeva odgovornost po šteti
prelazi ono što se zove tolerantna suma, samopridržaj, prioritet ili franšiza. Kao i
proporcionalni ugovor o reosiguranju, jedan ovakav ugovor o reosiguranju viška šteta
nudi malo zaštite bilo od akumulacije individualnih šteta iz jednog štetnog događaja, kao
prirodnih katastrofa ili iz abnormalnog broja šteta koje su se dogodile u jednoj
financijskoj godini.
Zaštita od akumulacije šteta iz jednog štetnog događaja koji pogađa više rizika daje se
reosiguranjem viška šteta na bazi štetnog događaja (occurance basis). Reosigurateljeva
obveza nije determinirana troškovima individualne štete nego s ukupnom neto zadržanom
štetom koju nosi osiguratelj iz jednog štetnog događaja. Ovakvo je reosiguranje poželjno
uvijek kada je portfelj rizika izložen katastrofalnim rizicima koji mogu uključivati niz
jediničnih rizika.
11.3.3.1. Reosiguranje viška šteta / Stop loss
Stop loss reosiguranje (reosiguranje kvote šteta) zaštičuje osiguravatelja od
neprihvatljivog stupnja odstupanja u ukupnom iznosu šteta na osiguranom portfelju za
vrijeme utvrđenog perioda, najčešće jedne financijske godine u pojedinoj vrsti osiguranja
(usjevi). Reosiguratelj nije obvezan za individualne štete osiguratelja niti akumulacijie
šteta iz jednog štetnog događaja dok jedna šteta ili više njih ne budu veće od
osigurateljevih ukupnih godišnjih šteta iznad određenog limita, kada počinje djelovati
reosiguranje. Umjesto toga ova dva tipa pokrića, nude zaštitu od akumulacije šteta bilo
uzrokovanih većom učestalošću ili zbog ozbiljnijih šteta odnosno kombinacijom jednog i
drugog uzroka od trenutka kada one prijeđu ukupnu masu unaprijed određenih šteta u
jednoj godini iznad financijski tolerantnog iznosa. Ova iznos može biti određen
financijski, kao određen iznos novca (stop loss) ili kao ciljana kvota šteta (odnosno
odnos štete/ zaračunatra premija). Takav ugovor o reosiguranju daje apsolutnu
reosiguravajuću zaštitu od gubitaka, ako nakon plaćanja premije reosiguranja tvrtki ostaje
463
dovoljno rezervi za plaćanje šteta do stop loss limita. Na nesreću, s pozicije reosiguranika
(osiguratelja), praksa nije istovjetna teoriji zbog toga što:
(1) premija reosiguranja koja se traži za preuzeti rizik može štetno djelovati na
tvrtkine rezerve, ili na njenu sposobnost da servisira te rezerve u odnosu na
preuzete obveze s osnove ugovora o osiguranju.
i ono što je još važnije :
(2) reosiguratelj nepromijenljivo ograničava svoju obvezu na taj način da osiguratelj
(a) participira u dijelu šteta koje snosi reoasiguratelj unutar reosigurateljnog
pokrića i (b) da iznad ugovorenog limita mora tražiti dodatno pokriće
464
Prilog 33: Pregled zaštita koja se dobiva za reosiguranika različitim vrstama
neproporcionalnih ugovora o reosiguranju.
Pokriće koje se dobiva do limita reosigurateljeve obveze za:

Vrsta reosiguranja Šteta iz Akumulaciju šteta iz Akumulaciju šteta
jednog rizika jednog štetnog u određenom
događaja periodu trajanja
osiguranja
Reosiguranje viška rizika Glavni Štete na rizicima Štete koje pogađaju
predmeti uzrokovanih događajem pojedinačne rizike
reosiguranja koji prelaze samopridržaj pokrivene reosig.
viška rizika: po riziku smanjiti će Viška rizika
ukupno zadržane štete smanjiti će ukupne
pokriva razliku
neto zadržane štete
štete koja
u određenom
prelazi učešće
osiguravatelja periodu
po riziku
Reosiguranje viška Pokriće se Glavni predmet zaštite štete plative po
katastrofalnih šteta odnosi na štete ugovora o reosiguranju reos. Viška
koje prelaze viška katastrofalnih katastrof. Šteta
prioritet šteta su: ukupne štete smanjit će
osiguravatelja koje prelaze prioritet osigurateljeve neto
(franšizu) i ne osiguravatelja, ali samo zadržane štete u
postoji pokriće po jednom štetnom određenom periodu
za dva rizika događaju
Stop loss ili višak kvote Ne daje Bilo koja neto zadržana Glavni predmet
šteta pokriće za šteta iz jednog događaja stop loss ili
individualne ispod prioriteta ugovora reosiguranja
štete o reosiguranju viška kvote šteta:
katastrofalnog viška je pokriće onog
šteta, ili iznad limita dijela ukupnih šteta
katastrofe dati će u jednoj godini
smanjenje konačne neto koje prelaze
štete u određenom prioritet
periodu . osiguravatelja
izraženog kao
novčanu svotu ili
postotak kvote
šteta.
Oba excess of loss pokrića po riziku ili po događaju mogu biti klasificirana u
“working”(radna) ili “catastrof” ( katastrofana) pokrića.
465
Radno pokriće (working cover) najopćenitije može biti definirano kao ono koje ima
franšizu utvrđenu na nivou gdje nekoliko šteta može aktivirati ugovor o reosiguranju u
svakoj godini. Tako će za portfelj osiguranje imovine, samopridržaji biti fiksirani na
nižem nivou nego po jednom riziku i unutar očekivanih šteta. Za rizike odgovornosti gdje
nema svote osiguranja, koncept radnog pokrića mora biti u vezi s učestalošću šteta.
11.3.3.2. Reosiguranje od katastrofalnih šteta
Katastrofalne pokrića definirana su, kao ona koja zaštićuju osiguratelje od
događaja koji nadilaze okolnosti u kojima se događaju “normalne štete” i koji premašuju
uvjete za normalno ugovaranje osiguranja. Usprkos tome, veliki broj rasprava bilo je
fokusirano na definiciju “katastrofe”, “štetnog događaja” i “događaja”. Satna klauzula
(hour clause) uključena u ugovore o reosiguranju imovine, trebala je definirati veličine
koje čine katastrofu. Dovoljno je reći, da samo točna definicija ugovora o reosiguranju
katastrofe daje pokriće za više šteta po jednom riziku.
Svrha ugovora o reosiguranja viška šteta
Neki od rizika su tako veliki, da prelaze kapacitete automatskog ugovora o
reosiguranju pojedinih osiguravajućih tvrtki. Obično se dodatna reosigurateljna pokrića
realiziraju na fakultativnoj bazi reosiguranja viška šteta. Unatoč tome, večina poslova
osiguranja servisira se preko automatskih ugovora o reosiguranju. Kao i ugovor o
excedentnom reosiguranju, ugovor o reosiguranju viška šteta može, uključivati više od
jedne vrste osiguranja i uključivati poslove ugovorene u više zemalja. Takozvana pokrića
svih poslova realizirana su, da daju pokriće za neke ili sve vrste neočekivanih događaja
ugovorenih od strane direktnih ugovaratelja osiguranja (osiguratelja). Ponekad u ovaj
ugovor o reosiguranju viška šteta mogu osim rizika imovine biti uključeni i pomorski
rizici. Ako zanemarimo ugovore o reosiguranju malih osiguravajućih tvrtki, pokriće može
biti skrojeno i za specijalne potrebe tvrtke cedenta sa različitim samopridržajima, limitima
i premijskim stopama, koje se primjenjuju u svakoj glavnoj grupaciji osiguranja
uključenoj u ugovor o reosiguranju. Ugovori, pripremljeni za pokriće pojedine vrste
osiguranja daju ponekad različite samopridržaje i limite, unutar te vrste osiguranja što je
inače uobičajeno za različite vrste poslova osiguranja. Iako je jedan takav aranžman
neuobičajen za reosiguranje imovine i reosiguranje ostalih neočekivanih događaja, to je
sasvim uobičajen način ugovaranja reosiguranja za pomorske rizike. Čak i onda, kada je
osiguravajuća tvrtka realizirala reosiguravajuću zaštitu za svaku vrstu osiguranja koju ona
ugovara, ostaje mogućnost, da ona pretrpi izuzetno tešku štetu iz jednog događaja koji
može pogoditi nekoliko vrsta osiguranja. Sudar dvaju zrakoplova iznad grada, na primjer,
može rezultirati štetom koja će pogoditi svaku od slijedećih vrsta osiguranje, svaku sa
svojim samopridržajem :
(1) Avijacija – kasko i odgovornost
(2) Imovina- šteta na imovini i prekid poslovanja
(3) Vozila- šteta na vozilima
(4) Product liability- ako je uzrok štete u neispravnosti navigacione opreme
aviona
(5) Osiguranje nezgode
(6) Zdravstveno osiguranje
(7) Životna osiguranje
466
Ponekad, osiguravajuća tvrtka može realizirati “kišobran pokriće” da se zaštiti od
akumulacije šteta iz jedne ili više vrsta osiguranja iz samo jednog štetnog događaja,
uključujući i štete po policama životnog osiguranja.
Normalno, ugovori o reosiguranju viška šteta isključuju svaku obvezu reosiguratelja za
štete ispod prioriteteta osiguratelja (samopridržaja) u ugovoru o reosiguranju viška šteta.
Isto tako, sasvim je uobičajeno za imovinsko “radno pokriće” da limitira reosigurateljeve
obveze za multipliciranje šteta iz jednog štetnog događaja, dajući ograničen broj
“reinstatementa” ili limita po štetnom događaju jer su takve akumulacije šteta predmet
ugovora o reosiguranju katastrofalnih šteta.
11.3.4. Metode za plasiranje rizika u reosiguranje
Vrlo često u našoj osigurateljnoj praksi koristimo se pojmom fakultativnog
ugovora o reosiguranju. Međutim pojam „fakultativno“ moramo promatrati u kontekstu
metoda ili načina plasmana rizika u reosiguranje. Fakultativna metoda je bila prva u
upotrebi jer je reosiguranje izvorno bilo ograničeno na plasman individualnih rizika
između dva osiguravatelja. Riječ fakultativno znači, da je dogovor izboran u smislu da
niti jedna strana u dogovoru bilo osiguratelj (cedent) nije obvezan da ponudi posao
niti je reosiguratelj obvezan da prihvati ponuđeni mu posao. Na taj način, ugovaratelj
fakultativnih poslova, ima mogućnosti, da uvježba svoje vještine ugovaranja i prosudbi za
svaki individualni rizik koji mu je ponuđen. Ugovaratelj može ispitivati činjenice za svaki
rizik, uključujući vrstu rizika, uvjete i ostale odredbe koje se primjenjuju na izvorno
osiguranje, samopridržaj, prije nego odluči hoće li prihvatiti reosiguranje ili ne.
Reosiguratelj poslije toga teoretski, može nadgledavati svoje potencijalne obveze za svaki
individualni rizik.
Tabela 34. Načini plasmana rizika u reosiguranje
467
Način Fakultativno Otvoreno pokriće Ugovorno Pool
(fakultativno -obvezno) (Treaty)
Opis Svaki rizik Re Reosiguravatelji obvezno Prema uvjetima Može imati različite
ponuđen prihvaćaju dio svakog posla dogovorenim forme, ali najčešće
individualno prilagođavajući se između strana u kvotno ili surplus
reosigurateljima unaprijed određenim ugovoru , postoji reosiguranje između
koji slobodno uvjetima s obzirom na vrstu obveza članica pool-a. U skladu
odlučuju osiguranja, rizika, zemlje osiguratelja da s dogovorenim
prihvatiti ili itd. ponuđenog od: cedira i pravilima prihvaćena
odbiti prihvat reosiguratelja da osiguranja od članova
(1) osiguravatelja, ili
rizika u prihvati rizike pool-a cediraju se u pool
(2) brokera
reosiguranje. pojedinih koji povratno priprema
osiguranje unutar retrocesije članovima, a
Ne postoji obveza
limita ugovora. dio od svakog rizika
osiguravatelja ili brokera
da svaki posao nudi može zadržati za sebe.
reosiguravatelju
Vrsta Uglavnom Uglavom svotno Proporcionalna

reosiguranja proporcionalna excedentno reosiguranja. Pool može
koja se reosigur-anja
Surplus sebe zaštititi
primjenjuje
kupovanjem
reosiguranja na
inozemnom tržištu.
Unatoč visokih administrativnih troškova, ograničenja i limita reosiguratelja te

nesigurnosti da će reosiguratelj odmah prihvatiti rizik u reosiguranje koji je veći od
samopridržaja osiguratelja, fakultativna metoda plasiranja rizika u reosiguranje vrlo je
raširena. Ova metoda plasiranja rizika u reosiguranje u direktnoj je vezi s trenutnim
stanjem na pojedinom tržištu osiguranja. Općenito je njezina upotreba ograničena na
slučajeve gdje se:
- smatra neprimjernim od strane osiguratelja i reosiguratelja da daju
pokriće automatizmom putem ugovora,
- ili je rizik veći od kapaciteta ugovora o reosiguranju odnosno prelazi
okvire automatskog ugovora o reosiguranju ,
- radi se o osiguranju jednog velikog i kratkoročnog rizika, kao recimo
velike sportske priredbe.
Kad god se automatski ugovor o reosiguranju ne možemo koristiti jer reosiguratelji
ograničavaju pokriće, prvoosiguratelji izabiru fakultativno reosiguranje. Uobičajeno,
fakultativno se reosiguranje daje na proporcionalnoj osnovi, ali je prisutna i sve veća
tendencija povećanja udjela neproporcionalnih fakultativnih reosiguranja.
468
Treaty Sve forme i tipovi reosiguranja plasiraju se putem ugovora (treaty) na
način, da se individualni ugovori mogu razlikovati u detaljima, ali opći principi
ugovaranja ostaju isti. Taj je ugovor sporazum koji je napravljen u pismenom obliku
između tvrtke cedenta te jednog ili više reosiguratelja. Tim se ugovorom tvrtka cedent
obvezuje da će cedirati, a reosiguravatelj se obvezuje primiti sve rizike koje je
ugovorila tvrtka cedent, ako se kreću unutar zadanih uvjeta i limita specificiranih u
ugovoru o reosiguranju. Na taj način, tvrtka cedent s zaključenim ugovorom o
reosiguranju ima automatizam u reosigurateljnom pokriću, za sve prihvaćene rizike koji
se kreću unutar zadanih uvjeta ugovora. U svakom slučaju, tvrtka cedent je obvezna dati
prioritet reosiguratelju takvog ugovora o reosiguranju. Automatski karakter takvih
ugovora čini ih jeftinijima u operativnom smislu pa i za svotno excedentni ugovor o
reosiguranju koji uključuje najviše administriranja. Ugovorna metoda plasiranja rizika
u reosiguranje ima svoje prednosti i za reosiguratelja, kroz manje administrativne
troškove i značajnijeg volumena posla, kojeg, ovim putem dobiva bez obzira da li će te
cesije dotjecati po proporcionalnoj formi ili preko premije excess of loss ugovora o
reosiguranju.
Fakultatitvni obvezni način plasmana rizika u reosiguranje (Open cover) – je
metoda koja se nalazi između fakultativne i ugovorne (treaty). Kao u ugovornoj
metodi reosiguratelj ulazi u dogovor s osiguravateljem ili s brokerom i prihvaća sva
ponuđena osiguranja koja su u skladu s odredbama iz ugovora. Važna razlika vidi se u
tome što tvrtka cedent ili broker, nisu obvezni da ponude svaki rizik za reosiguranje za
vrijeme trajanja dogovora. Potražnja za ovakvim pokrićima naglo je porasla s rastom
visine individualnih rizika koji imaju utjecaj na sve vrste imovinskih osiguranje. Direktni
osiguratelji našli su se odjednom u situaciji da njihovi limiti za prihvat rizika uključujući i
ugovorna reosiguranja nisu dovoljni. Posljedično tome, fakultativna obvezna pokrića i
dogovorena otvorena pokrića dobila su na popularnosti omogučujući tvrtkama dodatno
reosigurateljno pokriće i spriječavali kašnjenja u davanju 100 % - nog pokrića za takve
rizike. Oba aranžmana su ograničena s svotno excedentnim reosiguranjem i potencijalni
reosiguratelj daje limite na potencijalno prihvaćanje izraženo u uvjetima cedentovog
samopridržaja ili kao monetarni limit po riziku. Isto tako u ugovoru se definiraju i vrste
osiguranja za koje se daje takva zaštita.
S obzirom da reosiguratelj ovom metodom nema kontrolu rizika koji su mu cedirani u
reosiguranje, na tržištu ima vrlo malo ovakvih reosiguratelja
Pool –ovi – mogu biti organizirani na različite načine. Najčešće su poolovi
osnovani da nose specifične, vjerojatno vrlo opasne rizike, posebnu vrstu osiguranja kao
avijacija ili životna osiguranja. Isto tako, mogu biti ograničeni na osiguranje rizika u samo
jednoj zemlji ili mogu uključivati nekoliko zemlja, kao regionalni reosiguravateljni pool.
Poolovi su osnovani primarno, da zaštite domaću industriju od međunarodne
konkurencije.
Zaključak
Različiti načini reosiguranja tek su različiti oblici zaštite prvoosiguratelja (cedenta
ili osiguratelja) od šteta koje inače ne bi sam mogao financijski podnjeti, a da ne ugrozi
svoje normalno poslovanje. Isti razlozi koji osiguranike prisiljavaju da kupuju osiguranje
prisiljavaju i osiguratelje da sigurnost kupuju na međunarodnom tržištu reosiguranja.
Neizvjesnost, nesigurnost, strah od nepoznatog rukovode i jedne i druge da kupuju
sigurnost tamo gdje je ona dostupna i u oblicima prihvatljivim za jedne i druge. Pa i sami
reosiguratelji kupuju svoju sigurnost retrocesijama preuzetih poslova reosiguranja. Bez
obzira da li se radi o pojedinačnom ugovoru o reosiguranju ili reosiguranju više poslova
469
osiguranja (treaty), reosiguratelji kao i osiguratelji moraju procjenjivati očekivane štete,
njihovo odstupanje i administrativne troškove posla. S proporcionalnim ugovorima o
reosiguranju uzimajući proporcionalni dio premije reosiguratelj smatra da je uzeo i
osigurateljeve procjene o očekivanim štetama i njihovim odstupanjima za svaki rizik
predan u reosiguranje. Drugim riječima, reosiguratelj prihvaća osigurateljeve premijske
stope po rizicima. Ipak, reosiguratelj takvih poslova nije toliko zabrinut za očekivane štete
po riziku, koliko s očekivanim štetama cjelokupnog portfelja preuzetog u reosiguranje.
Učestvujući u visoko stupnjevanom excedentnom ili fakultativnom obveznom ugovoru o
reosiguranju očekivani troškovi po štetama na takvom portfelju će biti promjenljiviji nego
po ugovoru o kvotnom reosiguranju; takvu neravnotežu možemo vidjeti u
neproporcionalnoj razlici između očekivanih premijskih prihoda i izloženosti po riziku.
Zbog toga je, osnovni cilj reosiguratelja, da procjeni očekivane ukupne reosigurane
štete, obično izražene u u formi kvote šteta, u odnosu na premijske prihode i
potencijalna odstupanja aktualne kvote šteta od očekivane što će utjecati na nivo
provizije reosiguravatelja, a i profitne provizije ukoliko se primjenjuje. Ono što je
najveća prijetnja proporcionalnim ugovorima o reosiguranju je neizbalansiranost
portfelja odnosno kolizija interesa osiguratelja i reosiguratelja te nemogućnost uvida u
kontrolu svakog rizika uzetog u osiguranje od strane osiguratelja. Risk management u
procesu ugovaranja osiguranja, biti će vrlo cjenjena disciplina za reosiguratelja koji takav
portfelj uzima u reosiguranje.U neproporcionalnim ugovorima o reosiguranju ne postoji
direktna veza u uvrđivanju premije osiguranja između osiguratelja i reosiguratelja, jer jer
umjesto da prihvaća proporcionalni dio šteta koje padaju u ugovor o reosiguranju,
reosiguratelj ima obvezu samo za dio šteta iznad osigurateljevog samopridržaja
(prioriteta). Zbog toga, ugovaratelji neproporcionalnih ugovora o reosiguranju moraju
procjenjivati potencijalne troškove za štete, koje padaju na teret reosiguratelja i
osiguratelja. U praksi se koriste različite tarifne metode kako bi se došlo do raspodjele
šteta koje prelaze prioritete osiguravatelja. Najtočnija metoda zasniva se na osnovi vrste
ugovora (reosiguranje katastrofalnih rizika, viška rizika ili ukupnog viška šteta), vrste
posla koji se reosigurava i dostupnih mu informacija. U stvari, koja je to odgovarajuća
cijena za potencijalno odstupanje u ukupnim štetama prvoosiguravatelja oduvijek je bila
stvar za diskusiju. Kako i na koji način realizirati svoje reosigurateljne potrebe nije uvijek
jednostavno odgovoriti, kao što nije jednostavno izabrati i osiguravajuću zaštitu koju traže
naši osiguranici. Kakva je funkcija samopridržaja u funkciji izbora optimalne
reosigurateljne zaštite? Sve su to pitanja na koja se mora odgovoriti prilikom izbora forme
i načina reosigurateljne zaštite. Svaka od formi reosiguranja ima svoje prednosti i
nedostatke, kao što i ugovori o osiguranju pojedinih rizika i načina osiguranja imaju svoje
prednosti i nedostatke pa će i rezultat izbora zaštite uvijek biti stvar kompromisa obiju
strana.Risk management i tu pronalazi svoju značaj.
11.4. ZNAČAJ SAMOPRIDRŽAJA U KREIRANJU OPTIMALNOG

REOSIGURATELJNOG PROGRAMA
11.4.1. Definicija samopridržaja
Točna definicija što čini limit samopridržaja je stvar za diskusiju. On može biti
definiran kao maksimalni gubitak ili šteta koju osiguravajuća tvrtka želi nositi sama
ili na svoj teret bilo s osnove jednog rizika, akumulacije šteta koje proizlaze iz jednog
štetnog događaja ili određenog vremenskog perioda. Tako će, za osiguranja imovine koja
470
ukljućuju pokriće od prirodnih opasnosti pojedine osiguravajuće tvrtke trebati utvrditi
posebne iznose samopridržaja za pojedinačne rizike (požar, šomaž, tehnička osiguranja),
velike rizike i skupne štete iz jednog štetnog događaja. Ako osiguravatelji ugovaraju
rizike podložne velikoj fluktuaciji u ukupnim godišnjim štetama, kao što je osiguranje od
tuče, morat će isto tako odlučiti koje ukupne štete žele i mogu podnjeti na svoj vlastiti
teret u pojedinoj godini. Mnogo je korisnija definicija samopridržaja u funkciji
reosigurateljnog programa definiranog kao:
«svi poslovi osiguranja koji nisu cedirani u reosiguranje uključujući

suosiguranje, i bilo koji neplasirani dio operativnog reosigurateljnog
programa »280
Definicija ističe činjenicu da, ako je kompanija odlučila zaštititi portfelj svojih
poslova reosiguranjem putem XL (excess of loss)281 zaštite, njezin samopridržaj može
pokazati da je veći od od reosigurateljne franšize. Tako na primjer, ako neka kompanija
ugovara poslove osiguranja od odgovornosti sa limitom nadoknade od 10 mil $, ona
ugovara reosiguranje samo za 8 mil.$ iznad 1 mil $, što znači da ne nosi samo prvih 1 mil
$ već i dodatni 1 mil $ iznad reosigurateljne zaštite. Ukoliko ugovor predviđa samo dva
reinstatementa, kao pokriće ili zaštitu osiguratelja osiguratelj se može naći u situaciji da
će serija šteta iskoristiti ugovor reosigurateljne zaštite i da sam nosi buduće štete u
ugovornoj godini. Slično ovome, reosigurateljni program može biti kreiran na način da će
osiguratelja ostaviti izloženog dodatnim obvezama na temelju samopridržaja, koji su
bazirani na krivim procjenama PML282 i koji su najčešće podcjenjeni .
11.4.2. Optimalni reosigurateljni program
Cilj reosiguratelja u kreiranju optimalnog reosigurateljnog programa trebao bi biti

postizanje balansa između rizika, da se desi šteta na dijelu zadržanog rizika
(samopridržaja), akumulacije rizika, koji će ugroziti njegove planove za minimalnim
kratkoročnim i dugoročnim financijskim ciljevima (rast poslova, profita, dividende i
solventnosti) i cijene traženog reosiguranja. Isti ti ciljevi karakteristični su i za
osiguratelje. Pojedini osiguratelj može kontrolirrati veličinu svojih samopridržajnih šteta
nastojanjima ugovaranja dobro diverzificiranog portfelja poslova osiguranja, te
kupovanjem dovoljno velikog iznosa različite vrste reosiguranja prilagođenog veličini i
vrstama rizika u listi osiguranih poslova. Ipak će, premiju reosiguranja koju mora
platiti za svoju zaštitu prikazati kao troškove, a vrijeme kada mora platiti premiju
reosiguranja, vrijeme povrata sredstava iz reosiguranja, promatrat će, kao faktore
od utjecaja na njegove prihode od investiranja slobodnih sredstava. Isto tako, velika
pažnja mora biti posvećena sigurnosti reosiguratelja iz kuta promatranja, komu se rizik
kao takav predaje u reosiguranje. Skriveni trošak jeftinog reosiguranja postaje vidljiv u
situaciji kada velika šteta dospijeva na naplatu. Tada, ako reosiguratelj ne želi, ili ne može
platiti puni iznos reosiguranog dijela štete, osiguratelj se može naći u goroj financijskoj
situaciji nego da je rizik zadržao u cijelosti i sačuvao premiju reosiguranja. U stvarnosti,
osiguravatelj ne može učiniti ništa drugo do, težiti da postigne optimalni reosigurateljni
program. Neizbježno, tu uvijek postoje mnogi neizvjesni faktori koji će imati konačni
utjecaj na na bilo koji program reosiguranja, kao usporedba stvarnog i očekivanog
280
London Market Actuaries Group Paper, Reinsurance and Retentions VOL.1 p.1( London : Institute of
Actuaries 1990 .
281
Reosiguranje viška šteta
282
PML- najveća vjerojatna šteta
471
broja šteta, veličina i vrijeme nastanka šteta, datum njihova utvrđivanja, povrat
investiranih sredstava s ostalim fondovima, kretanja u reosiguranom portfelju i
plaćenoj premiji reosiguranja. U svakom slučaju, većina konačnih odluka managementa
u osiguranju na tu temu puna je neizvijesnosti. Zbog svega toga, slijed aktivnosti mora
biti odlučen na temelju najboljih izvora podataka, jer rezultat ne smije varirati više od
iznosa koji se mogu prihvatiti. Ključni elemenat u formuliranju optimalnog programa
reosiguranja za osiguratelja sadržan je u odluci koliko od ugovorenih rizika želi zadržati
za svoj račun ili teret. Dakle, samopridržaja ili iznosa štete koji nosi na svoj račun.
Poteškoće proizlaze ne zbog nedostatka ideja, matematičkih modela ili kompjuterskih
programa koji bi vodili ugovaratelja osiguranja u donošenju odluke koliki dio rizika
(samopridržaja) će zadržati za sebe već zbog:
- broja varijabli koje su u tu odluku uključene,

- često neadekvatne informacije koje reguliraju takve ključne faktore kao
detaljne analize prošle štetovne statistike, i potencijalnu izloženost riziku
te,
- nesigurnost u pogledu broja i veličine šteta, ukupnih troškova na ime šteta
koje pojedini osiguratelj može pretrpjeti u tekućoj i budućim godinama
osiguranja.
Ipak, ove činjenice ne mogu sakriti činjenicu da je jasna politika samopridržaja

ključna za financijsku snagu osiguratelja i njegovu solventnost. Treba imati na umu da
veći samopridržaj znaći manju premiju reosiguranja i obrnuto.
11.4.3. Bitni faktori koji utječu na odluku o visini samopridržaja
Obično je cilj svakog osiguratelja kada odlučuje o svojoj reosigurateljnoj zaštiti da

kontrolira svoju izloženost štetama koje mogu uzrokovati financijske poteškoće. Zbog
toga ključni faktor u procesu određivanja samopridržaja mora biti identifikacija i
kvantifikacija svih rizika preuzetih u osigurateljni portfelj (risk management). Vrlo
često u proteklim dekadama osiguratelji i reosiguratelji, stekli su potpuni uvid u svoju
izloženost velikim rizicima i njihovoj akumulaciji, tek nakon što se kakva katastrofa
stvarno dogodila (kao Piper Alpha). Posljedično tome, sada vrlo češće nego u prošlosti
osiguratelji nastoje evaluirati (procjeniti) svoju potencijalnu izloženost štetnim
događajima. Više se napora posvećuje na analize vlastite (osigurateljeve) protekle
štetovne statistike i protekle štetovne statistike cjelokupnog tržišta osiguranja, kako bi se
dobile potpunije informacije iz kojih se može izračunati raspodjela šteta, IBNR faktori i
druge informacije potrebne za izračun samopridržaja. Drugi pristup, određivanja
samopridržaja vidimo u analizi izloženosti riziku (opet risk management proces). Na
primjer, u inozemstvu osiguratelji koriste studije raznih institucija kao «Sveindustrijsko
američko istraživačko viječe» kako bi dobili procjene maksimalnih osiguranih šteta
uzrokovanih atlanskim tornadima, kalifornijskim potresima, azbetozama, te štetama s
osnova odgovornosti zbog zagađivanja okoliša itd. Tek poslije, primjenjujući detalje u
pogledu geografske distribucije vlastitog portfelja, udjela na tržištu, standardnog pokrića
koje daju vlastitim policama, može se doći do vlastite procjene potencijalnoj izloženosti
štetama. Adekvatna informacija i tehničke mogućnosti dobivanja točne distribucije šteta,
su samo dio cjelokupnog procesa određivanja samopridržaja. Prvi korak, za svakog
osiguratelja u svakom je slučaju da preispita svoje poslovne ciljeve i iz toga razvija
adekvatnu strategiju samopridržaja. Osiguravajuća tvrtka nesklona ugovaranju visokih
rizika koja želi minimizirati rizik šteta putem samopridržaja koji prelaze njezine kapitalne
472
izvore, utvrdit će niži iznos samopridržaja, za razliku od osiguratelja koji cilja
postignuti prihvatljivu ravnotežu između očekivanog profita i potencijalne fluktuacije u
godišnjem profitu. Optimalni samopridržaj biti će također, određen pogledima i
ciljevima potencijalnih reosiguratelja u pogledu iznosa reosiguranja koji žele da daju i
njegove cijene. Svaki reosiguratelj nastoji pokriti svoje vlastite troškove i zaraditi profit iz
nekog posla tako da tijekom dugoročnog trajanja reosiguranja troškovi reosiguranja
cedenta uvijek prelaze vrijednost šteta koje se nadoknađuju reosiguranjem. Zbog toga, u
utvrđivanju visine samopridržaja svaki osiguratelj mora obratiti pažnju na,
ravnotežu troškova reosiguranja, kako prema očekivanim zadržanim štetama tako i
prema postotku tih šteta koje želi zadržati za svoj račun. Imajući u vidu da se ponuda
reosiguranja, a time i cijena mijenja, kao odgovor na kretanja u štetama, općim uvjetima
na tržištu, itd., ideja o utvrđivanju optimalnog samopridržaja je ideal kojemu se teži rađe i
češće, nego nešto što se može postignuti s puno više sigurnosti. Odlukom o
samopridržaju ne utvrđuje se samo iznos samopridržaja već također i vrsta
reosiguranja koju osiguravajuća tvrtka treba kupiti. Prema McGuinnessu283 sugerira se
slijedećih devet pravila na koja osiguravajuća tvrtka mora obratiti pažnju kada donosi
odluku o reosiguranju:»
1. Zadržati (platiti iz vlastitih izvora) sve štete koje padaju unutar financijskog
kapaciteta tvrtke i koje samostalno može nositi.
2. Izbjegavati dvostruko pokriće svojih šteta
3. Izbjegavati praznine u pokriću šteta koje treba transferirati u reosiguranje
4. Osigurati pokriće za najveću razumno moguču štetu
5. Osigurati pokriće jednakim iznosima za sve opasnosti i rizike iz kojih može
proizići šteta u istim iznosima.
6. Zadržati na svoj račun ili teret iste iznose šteta za sve rizike i opasnosti
7. Transferirati rizik u reosiguranje samo financijski snažnom i
kompetentnom ugovaratelju reosiguranja.
8. Smanjiti administrativne troškove na minimum.
9. Postići minimalnu cijenu reosiguranja s gore postavljenim principima.»
Sve navedene principe Aktuarski institut Londonskog tržišta sumirao je u slijedeću

konstataciju:
«Iz principa kojeg razmatramo, treba istaknuti da bilo koja rasprava o
samopridržaju osiguravajuće tvrtke treba izbjegavati kupovanje
reosiguranja koje nije potrebno.»284
11.4.4. Pragmatični pristup određivanja samopridržaja
Zahvaljujući brojnim aktuarskim procedurama i metodama koje su posljednjih

godina bile razvijene u cilju određivanja visine samopridržaja, samopridržaji općenito,
kako za proporcionalne tako i za neproporcionalne ugovore o reosiguranju još uvijek teže
da budu utvrđeni u skladu s jednostavnim pravilom slobodnog određivanja visine,
koje je, u većini slučajeva, prošlo vremenski test. Razlog zbog čega je to tako, leži
uglavnom u kompleksnosti i ograničenjima svih matematičkih modela285, iako nedostatak
283
John S . McGuinness,”Simple solution for serious problems :Perspectives , Primciples and Pertinent
Facts , QUARTERLY letter from Nederlandse Reassurantie Groep,XVI/63,Octobar 1970.
284
Reinsurance and Retention, A London Market Actuaries’Group Paper, Vol.I p.20( London:Institute of
Actuaries,1990).
285
Glavno je oraničenje pretpostavka da je izloženost štetama stohastički neovisna.
473
razumijevanja i potrebnih informacija može biti isto tako od utjecaja. Općenito prihvaćena
pravila određivanja samopridržaja pojedinačnog rizika, vezana su s veličinom portfelja,
financijskom izvorima i likvidnim fondovima osiguratelja te gornjim limitima koji su
prihvatljivi malim kompanijama zbog disproporcije većih troškova, ukoliko zatraže više
reosiguravajuće zaštite.
Maximalni samopridržaj po šteti
Kao postotok kapitala i slobodnih rezervi

(samopridržaj po riziku i šteti) 1-5%
Kao postotak zadržane premije po vrsti
poslova osiguranja 1-10%
Kao postotak likvidnih sredstava tvrtke 400-600%
Nameće se logički zaključak da postoji veza između veličine poslova
osiguravajuće tvrtke i iznosa šteta koje može sigurno absorbirati bilo po jednom riziku, ili
ukupnih šteta u jednom vremenskom periodu proizašlih iz jednog štetnog događaja ili
godišnje. Općenito, stvarna praksa određivanja premije i rezerviranja šteta, porast
premijskih prihoda, uzrokovat će porast iznosa samopridržaja osiguratelja, zbog
relativnih promjena najvećih šteta koje će biti manje te će i potražnja za
reosiguranjem biti manja. Doista, raspoređivanje samopridržaja i premijskog
prihoda pokazuje tržišno pozitivnu linearnu vezu.286 Potvrda da se tvrtke pridržavaju
takvih odnosa možemo vidjeti i iz istraživanja pojedinih njemačkih i engleskih
reosiguravajućih društava. Rezultati studije reosiguravajuće tvrtke»Mercantile and
General Reincurance« pokazuju vezu između netto premijskih prihoda i njezinog
samopridržaja.
Grafički prikaz 35: Kretanje visine samopridržaj požara u odnosu na ukupnu neto premiju
1.000.000
9
8
7
6
100.0001 *
9
*
8
7
6
5 *
4
* * *B
3
*
2 *
*
*
10.000 A
* 2 6 78 9 1 *
3 4 5 2 3 4 5 67 8 9 1 2 3 4 5 6 78 9 1
100.000 1 milion 10 miliona Net Premium Income
286
B.Benjamin, General Insurance, Heineman, London, 1977, p.227.
474
Kao što nam grafički prikaz priloga pokazuje, ako tvrtka duplira premiju
osiguranja njezin samopridržaj teži povećanju s faktorom 1,4. Isto tako, četverostruko
povećanje premije vezano je dvostruko većim iznosom samopridržaja. Njemačke studije
prema Geratheewohlu287 pokazuju sličnu, obično direktnu vezu, između veličine
osiguravajuće tvrtke, mjerene ukupno ugovorenom premijom osiguranja,
kapitalom, rezervama i tvrtkinim samopridržajem. Da li ovi pokazatelji znače da je
otkriven pravi iznos samopridržaja vezan na ukupnu masu poslova osiguranja koji se
obavlja i njihovu financijsku snagu? Ili oni pokazuju da osiguratelji predaju u
reosiguranje previše ili premalo viška rizika je točka za posebnu diskusiju? Neke tvrtke,
sigurno zadržavaju samopridržaje koji značajnije odstupaju od navedene studije, kao što
nam grafički prikaz pokazuje za tvrtke A i B na grafičkom prikazu u studiji engleskih i
njemačkih tvrtki. Individualne karakteristike poslova i financijska situacija tih tvrtki nisu
poznate velićine, ali jasni činitelji osim veličine premijskih prihoda i fondova trebali bi
biti i sigurno su razmotreni u utvrđivanju konačne visine samopridržaja navedenih tvrtki.
Čak, ako tvrtka preferira da donosi odluke na najjednostavniji način, prema iskustvu iz
prošlosti, danas se može koristiti prednostima komercijalnih PC programa da provjeri
vjerodostojnost i cjenovnu prihvatljivost predloženog programa reosiguranja. Osim što
daju numeričke izlazne podatke, često vrlo komplicirani reosigurateljni programi mogu
biti prezentirani u razumljivoj grafičkoj formi koja prikazuje konstrukciju i limite ukupne
reosigurateljne zaštite, uključujući obnovu pokrića (reinstatement) prema excess of loss
ugovoru o reosiguranju te nedostatke ugovora u ukupnom pokriću. Potencijalnom
ugovaratelju to omogućuje usporedbu različitih reosigurateljnih programa zaštite ili efekte
promjena u programu zaštite ili efekte promjena u programu zaštite zbog promjena u
visini samopridržaja. Isto tako, ugovaratelji mogu koristiti takve kompjutorske programe
kako bi testirali mogućnosti raznih reosigurateljnih programa bilo u odnosu na
osigurateljevu proteklu štetovnu statistiku (pod uvjetom da ima sačuvane podatke o
štetama) bilo prema budućem različitom scenariju nastanka šteta. Na taj način, moguće je
usporediti dva ili više reosigurateljna programa (uključujući i različite samopridržaje),
kako će i na koji način pružiti reosigurateljnu zaštitu, a naročito dati sliku osiguratelja
ostavljenog s neplaniranim nereosiguranim štetama. Ugovaratelj kasnije može izabrati
reosiguranje prema željenom rezultatu i odnosnim troškovima različitih reosiguravajućih
pokrića. Nakon što smo konačno utvrdili kakav bi trebao biti optimalni reosigurateljni
program njegovu efektivnost možemo pratiti na istom kompjutorskom programu.
Faktori koji određuju visinu samopridržaja Ključni faktor nalazimo u
potencijalnim promjenama ukupnih šteta od onih očekivanih u bilo kojem vremenskom
periodu, zahvaljujući nejednakoj fluktuaciji bilo u broju, bilo u prosječnom iznosu
šteta. Što više, na granici visina suprotnih kombinacija, koje tvrtka može tolerirati u
određenom vremenskom periodu, visina samopridržaja je određena njezinim početnim
rezervama, plus prihodovana premija osiguranja. Ako su i prodajni i administrativni
troškovi, te prihodi od investiranja ignorirani, točku samopridržaja možemo prikazati kao
uPrilogu36
287
K.Geratewohl, Reinsurance Principle and Practice, Vol. 1 , Berlin, Verlag Versicherungwirtschaft, 1980,
ch3.
475
Prilog36. Visina samopridržaja određena fluktuacijom u štetama
Krivulja nam pokazuje raspodjelu šteta osiguravajuće tvrtke kao funciju F u određenom
Vjerojatnost
0 A B X
Ukupni izdatci za štete
vremenskom razdoblju, maksimalno moguće ukupne štete izražene u točki x. Točka A je

jednaka rezervama tvrtke (Ro) uključujući njezinu agregatnu riziko premiju za period
P (λ = potrebna dodatna premija). Zbog toga, ako ukupne štete prelaza točku A tvrtka
neće biti u mogućnosti da pokrije svoje obveze s osnova šteta, tako da područje ispod
krivulje šteta na desno od A daje vjerojatnost gubitka spomenute tvrtke. Naplatom
dodatne premije(λ) tvrtka će povećati svoje financijske izvore do točke B koja se sastoji
od :
Ro + P ( 1 + λ )
To će smanjiti vjerojatnost gubitka cjelokupnog kapitala tvrtke. Isto tako,

tvrtka je ostavljena s rizikom da ukupne štete u ovom periodu osiguranja prijeđu točku B.
U praksi se čini da je cilj večine osiguratelja u kupovanju reosiguranja ne toliko
minimalizacija rizika gubitka kapitala koliko smanjivanje visine fluktuacije troškova
kroz zadržane štete( samopridržaj) kako bi postigli lagani rast dividende ili ako se radi
o «mutual»288 osiguravajučoj tvrtki učvrstiti njezinu solventnost. Koji god stupanj
reosigurateljne zaštite traži osiguratelj, njegov cilj u kupovini reosigurateljne zaštite će
biti da smanji rizik troškova u dijelu šteta koji nosi na svoj račun, a koji prelaze
željene ciljeve po prihvatljivoj cijeni.
Grafički prikaz broj 37 može biti modificiran na način da pokazuje kako reosiguranje
funkcionira u smislu postignuća tih ciljeva. Efekat ekscedentnog reosiguranje ili
288
Osiguravajuća tvrtka u vlasništvu svojih osiguranika ( Policy holders) . Dobit se dijeli u obliku smanjenja
premije osiguranje ili bonusa u životnim osiguranjima koje inače nebi imali. Mutual tvrtka se osniva za
pojedine poslove osiguranje ili društvo može biti ograničeno na članoveza koji radepojedine vrste poslova.
476
reosiguranja viška šteta trebao bi modificirati funkciju raspodjele zadržanih šteta, posebno
smanjenjem zadnjeg dijela funcije kao što je prikazano u trećem grafičkom prikazu.
Prilog 37 : Efekt reosiguranja na fluktuaciju šteta

Distribucija zadržanih šteta je tada data krivuljom Fm. Točka B je identična točki B u
Vjerojatnost
Fm
0 B X
A
U k u p n e š te te
prilogu 36. Tvrtka će trebati platiti premiju reosiguranja koja može biti izražena kao
postotak bruto premije, zbog čega će se će se njezini fondovi umanjiti.
Može se činiti korisnim kupiti reosiguranje, ako je tražena premija komparirana s
transferiranim rizikom takva, da je neto efekat smanjenja vjerojatnosti, ukupne vesine
šteta ne prelazi željeni nivo. Prema Beardu289koji je ilustrirao proces reosiguranja i
utvrđivanja samopridržaja s najjednostavnijim primjerima životnih osiguratelja koji
ugovaraju, recimo, 1000 jednogodišnjih osiguranja, svatko sa svotom osiguranja od 100 $
i s prosječnom starošću osiguranika do 50 godina i s očekivanom stopom smrtnosti od
0,00700. Ako ignoriramo troškove i dobit, osiguravajuća kuća će trebati premirati riziko
premiju u iznosu od 0.70 $ za svaku policu osiguranja, kako bi došla do ukupnog prihoda
od 700 $, koji bi trebao biti dovoljan za plaćanje sedam očekivanih šteta. Ako se desi
situacija, da za vrijeme osigurateljne godine umre manji broj od sedam osiguranika
kompanija će profitirati na stopi smrtnosti, ali ako umre više od sedam osiguranih osoba
kompanija će postati insolventna osim, ako nema dovoljne rezerve da pokrije extra
gubitak. Na taj način, sposobnost tvrtke da podnese fluktuacije u stopi smrtnosti ovisi od
veličine rezervi, koje moraju biti određene brojem osiguranika u formi premijskog
prihoda ili dioničara putem dioničarskog kapitala. Prije svega, veličina rezervi kompanije
će ovisiti od vrste i veličine ukupnog portfelja poslova. Ovaj drugi faktor može biti
289
R.E.Beard, Tree R’s of insurance:risk, retention and reinsurance, Journal of the Institute of Actuaries
Students Society, vol. 15, part 6( 1959).
477
ilustriran uzevši u obzir okolnosti relativne promijenljivosti ukupnih troškova šteta koji
mogu biti očekivani na dva osigurateljna portfelja, a koji se jedino razlikuju u broju
osiguranih rizika. Takva varijabilnost se mijeri kao koeficijent varijacije V, gdje V =
s/E(x) (s je standardno odstupanje, a E(x) očekivane (odnosno prosječne) štete.
Uzimajući oba primjera, i pretpostavljajući da su svi životi neovisni, V mjerena u
uvjetima broja šteta bi bila :
√( pqn) √(0,993 x 0,007x1000)

V = ---------------- = -----------------------------
E(X) 7
2,6365
= -----------------
7
= 0,3766
Ukoliko tvrtka udvostruči portfelj osiguravajući 2000 života umjesto tisuću, koeficijent
varijacije će biti :
√(0,993 X 0.007 X 2000 3.7285

V = -------------------------- ------ = ----------- = 0,2663
14 14
Tako kompanija povečavajući ukupnu veličinu poslova, daje svom portfelju

diverzificirani sadržaj od neovisnih jedinica rizika, štete će postati stabilnije, a manja će
biti vjerojatnost da tvrtka ne bude u stanju podmiriti svoje obveze s bilo kojim nivoom
rezervi.
11.4.5. Ostali faktori koji determiniraju samopridržaj
Samopridržaj i njegovu visinu najjednostavnije je izraziti kao funkciju slijedećih faktora:

R = ƒ(N,p(x),C( z), A, r,λ,Pı,W,1,T)
Gdje je R – samopridržaj u vremenu t
N – veličina portfelja=ΣS(XN)
S(XN)=broj jedinica izloženosti n veličine x uključene u portfelj
p(x) – vjerojatnost da će se po riziku veličine x dogoditi šteta u vremenu t
C(z) – visina štete z ako se dogodi šteta
A- odnos kapitala i rezervi
r-= stopa povrata kapitala
λ = potrebna premija
Pr= vjerojatnost da će zadržane štete prijeći planirani iznos
W= cijena reosiguranja
I = politika investiranja osiguratelja
T = vrsta reosiguranja
Postoji direktna veza između veličine rezervi pojedine osiguravajuće tvrtke u odnosu
na ukupan volumen ugovorenog posla i iznosa toga posla koji može zadržati za sebe.
Isto tako, kako raste portfelj osiguratelja i ako distribucija šteta ostaje ista veličina
478
samopridržaja po riziku se može povećati. Postoji i direktna linija između visine
tvrtkinih rezervi u odnosu na premiju koju ostvaruje (ugovara) i iznosa koji može od tako
zarađene premije zadržati za sebe. Ipak, u utvrđivanju samopridržaja, pažnja mora biti isto
tako posvećena i troškovima servisiranja kapitala. To dovodi do kompleksne interakcije
između dobiti koju tvrtka mora platiti dioničarima i ostalim kreditorima, premije koju
može realizirati i troškova reosiguranja.
11.4.5.1. Premijske stope i utvrđivanje njezine veličine
Adekvatnu ili dovoljnu premiju koju osiguratelj može prodati na tržištu varira
kako se mijenjanju ciklusi u ugovaranju osiguranja. Za vrijeme «mekanog tržišta»
premijske će stope biti niže pa će i ukupna stopa profita biti manja. Osiguravatelji će biti
manje zaštićeni u pogledu šteta koje mogu zadržati za sebe i koje mogu utjecati na
njihove profitne ciljeve, te će zbog toga težiti da njihov samopridržaj bude manji. Ako su
isto tako i premije reosiguranja niže, tada će cediranjem većeg iznosa poslova po
neprofitabilnoj stopi za reosiguravatelja, cedirajuća tvrtka ili osiguravatelj biti u
mogućnosti da održi svoju profitabilnost. Ako osiguravajuća tvrtka može svojim
osiguranicima prodati osiguranje po stopama koje pokrivaju riziko premiju i troškove,
tada samopridržaj može biti u direktnoj vezi s visinom obračunatog profita koji može
ugraditi u premijske stope. Što je veći iznos profita, veće su kapitalne rezerve koje mora
servisirati u odnosu na volumen poslova koje ugovara, odnosno veći će biti očekivani
profit, koji će ako bude zadržan omogućiti povećanje rezervi tijekom godine dana. Prema
Benjaminu290 kao veoma približno, ali praktično pravilo kaže da, solventnost tvrtke ư
(izražena kao iznos slobodnih rezervi) može biti tumačena kao :
= 2√(PtM ) – Λpt
gdje je P = premija potrebna u vremenu t odnosno iznos jednak očekivanim štetama –

NpxC( x)
M = Limit samopridržaja
Λ = visina premije
Na ovaj način povećanjem iznosa ugovorenog posla Pt bez povećanja rezervi
će zahtjevati smanjenje limita samopridržaja. Suprotno tome, povećanje premijskih
stopa će zahtjevati povećanje limita samopridržaja. Stalan je i negativan utjecaj
konkurencije na visinu premijskih stopa koju bi osiguravajuća tvrtka inače primjenila. Pa
ipak, snaga konkurencije te njezin utjecaj na visinu premijskih stopa na tržištu osiguranja
varira između različitih vrsta osiguranja, grupa osiguranja i rizika. Na primjer,
razmatrajući požarni portfelj prva stvar koju osiguravajuća tvrtka mora odrediti je najveća
šteta koju može podnjeti po bilo kojem riziku. Nakon toga, ugovarajući svotno
excedentno reosiguranje, može usporediti samopridržaje sa samopridržajima po različitim
vrstama rizika koji su se povećali proporcionalno u odnosu na obračunatu premiju.
Obično, ugovaratelji osiguranja imaju malo ideja za takvo spuštanje premije osiguranja i
rizika koji preuzimaju, tako da je i odluka o limitima samopridržaja tih rizika veoma
subjektivna, oslanjajući se na ugovarateljevu pronicavost i instinkt.
Vjerojatnost različite selekcije rizika da prijeđe željenu visinu šteta koju

osiguravatelj zadržava za sebe
290
B.Benjamin, General Insurance ( London : Hainemann,1977) p.224.
479
Priroda poslova osiguranja je takva da, dok tvrtka može ugovarati poslove
osiguranja na način da se vjerojatnost zadržanih šteta (odnosno smanjujući svoje granice
solventnosti ispod statutarnog minimuma) koje prelaze željene visine približava 0,
nikakva dostupna forma reosiguranja na tržištu neće u potpunosti eliminirati rizik štete.
Čak i neproporcionalna reosiguranja imaju gornje limite naknade, koji mogu biti prijeđeni
u najgoroj mogućoj kombinaciji različitih okolnosti.
Kao što je već gore spomenuto, pojedini osiguratelj radije će se zaštitu limitirajući
ukupnu visinu naknade, nego tražiti zaštitu od gubitka kapitala reosiguranjem,
ugrožavajući na taj način svoju sposobnost postizanja stabilnosti, rasta profita i
dividende. Koji god način izabrala, tvrtka mora odlučiti koliko reosiguranja može kupiti
na tržištu, što će odrediti vjerojatnost zaštite kapitala ili profitnih ciljeva. Alternativno,
tvrtka može težiti ka određenoj vjerojatnosti da ne postane insolventna, osiguravajući se
limitima da zadržane štete koje idu na njen teret ne smanje prihode ispod određenog nivoa
i fiksirajući samopridržaje u skladu s time, sve dok troškovi potrebnog reosiguranja zalaze
u njene profitne granice. Drugim riječime, ovdje se radi o trgovini između sigurnosti i
profita.
11.4.5.2. Cijena reosiguranja
Niti jedan reosiguratelj nije spreman prihvatiti posao osiguranja po cijeni koja je
dovoljna samo da pokrije aktuarsku vrijednost rizika i šteta koje će mu biti cedirane. On
će uvijek tražiti dodatnu cijenu kako bi pokrio administrativne troškove i fluktuacije u
štetama temeljem štetovnog iskustva te ostvario određenu dobit iz poslovanja. Ako je
koeficijent odstupanja iznosa šteta na reosiguranom portfelju velik, kao što se može desiti
na reosiguranju viška katastrofalnih šteta, traženi dodatak u odnosu na odnosnu riziko
premiju može biti vrlo visok. Dakle, ono što može biti optimalni program samopridržaja
baziran samo na aktuarskoj vrijednosti rizika za osiguranje i reosiguranju, ne mora biti
optimalan nakon obračuna dodatne premije reosiguranja. Što je veći obračun premije
reosiguranja, osiguratelj može manje podnjeti taj trošak, a da istovremeno ostvaruje
zacrtane stope povrata kapitala.291
11.4.5.3. Politika investiranja slobodnih sredstava
Sposobnost pojedine osiguravajuće tvrtke da servisira štete na vrijeme, bez da ima

dodatne financijske troškove ovisi od:
- pritjecanja gotovine po ugovorenim poslovima. Moguće je da tvrtka može
plaćati iz tekućeg priljeva sredstava većinu obveza proizišlih iz
kratkoročnih poslova osiguranje i stabilnih vrsta poslova. U svakom
slučaju će štete, kao što su avionski kasko i odgovornost koje su
povremene i vrlo velike štete, te akumulaciju šteta iz jednog štetnog
događaja tražiti i određeno posezanje u rezerve.
- Odredbe iz ugovora o reosiguranju o plaćanju reosiguranih šteta,
odnosno odredbe o plaćanjima po proporcionalnim ugovorima o
reosiguranju.
- O visini tekućih sredstava koje ima na raspolaganju
291
K.H.Borch, Mathematical Theory of Insurance, Lexington books,D.C. Heath &Co, 1974. ch.2.
480
Tvrka koja većinu svojih sredstava drži u dionicama s dugoročnom fiksnom
kamatom nosi ujedno i rizik da pretrpi značajnije troškove, ukoliko će morati neočekivano
prodati dio njih ili posuditi novac od banke, kako bi podmirila izdatke za velike štete. Ne
samo da će morati neplanirano prodati svoja dugoročna ulaganja, već će imati i troškove
tih transakcija te gubitak kapitala. S druge strane, čuvajući sredstva u gotovini i
kratkoročnim ulaganjima, imat će normalno malu stopu povrata i posljedično tome manju
mogućnost zarade na kapitalu. Zbog svega toga, kada osiguravajuća tvrtka odlučuje o
politici ulaganja, mora razmotriti priljev gotovine u pojedinim poslovima osiguranja koje
ugovara, a posebno raspored šteta koji padaju na njezin teret. Osiguratelji koji uglavnom
ugovaraju neživotna osiguranja, uobičajeno, više sredstava zadržavaju na svojim
računima u gotovini, depozitima ili u kratkotrajnim ulaganjima u kredite i druge
vrijednosnice (securities) nego oni koji ugovaraju životna osiguranja zbog veće
fluktuacije u veličini i vremenu plaćanja šteta neživotnog osiguranja.
Putem reosiguranja osiguravajuća tvrtka, ipak može modificirati raspodjelu
šteta koje padaju na njezin teret, tako da se odluka o načinu investiranja sredstava i
reosiguranju donosi zajednički. 292 Ako, kao posljedicu odluke da se manje sredstava
drži slobodnim, a istovremeno ne želi povećati rizik da se dogode velike štete koje će
uzrokovati prodaju svojih ulaganja radi plaćanja takvih šteta, tvrtka će smanjiti svoj
samopridržaj.
11.4. 6. Utjecaj vrste ugovora o reosiguranja na samopridržaj
Sve do sada rečeno ticalo se određivanja samopridržaja po riziku. Ipak, mnogi

faktori od utjecaja o kojima smo već ponešto rekli, primjenjuju se u utvrđivanju limita
samopridržaja za ukupne štete proizašle iz jednog štetnog događaja ili za vrijeme jedne
godine (misli se na stop loss reosiguranje i katastrofalne štete).
Razlika glede obveze reosiguratelja za štete koje su se desile na individualnim policama
pokrivenim proporcionalnim ugovorom o reosiguranju i ugovorom o reosiguranjuu viška
šteta znače da isti samopridržaj nije prikladan za oba tipa ugovora o reosiguranju. U
reosiguranju viška rizika cedent (osiguratelj) limitira svoje obveze određivanjem
samopridržaja za bilo koju pojedinačnu štetu, dok po proporcionalnom ugovoru
reosiguratelj učestvuje u određenom fiksnom postotku u malim i velikim štetama do
limita ugovora, bez obzira da li je šteta prešla samopridržaj cedenta ili nije. Reosiguratelj
viška šteta nema obveze za:
- štete koje padaju ispod utvrđenog samopridržaja, i na taj način ostavljaju

cedenta bez zaštite od povećanog broja manjih šteta; ili
- razliku neočekivano velike štete koja prelazi reosigurateljevu ukupnu obvezu.

Uobičajena je praksa da osiguratelji kupuju pokrića iznad svojih maksimalnih
samopridržaja, ako su oni bazirani na PML osnovi.
U proporcionalnim ugovorima o reosiguranju od reosiguratelja se očekuje da da

pokriće za eventualno pogrešnu procjenu PML-a. Prisutna su različita razmišljanja u
primjeni kvotnih i ekscedentnih reosiguranja. To je zbog toga, što bi excedentni ugovor o
reosiguranju trebao smanjiti promijenljiva štetovna odstupanja na zadržanom portfelju,
kvotni ugovor o reosiguranju samo smanjuje veličinu pojedinačne maksimalne zadržane
292
K.H. Borch, The optimal portfolio of assets in an insurance company Transaction of the XVIII
Internacional congress of actuaries . Munich 1968.
481
štete i daje određenu zaštitu u pogledu povećanja učestalosti šteta i/ili prosječne veličine
štete.
Svotno excedentno reosiguranje i samopridržaj: svi faktori od utjecaja na
visinu samopridržaja, koje smo već istaknuli, primjenjuju se i na ovaj ugovor. Za one
vrste poslova osiguranja kod kojih su karakteristične djelomične štete, u utvrđivanju
samopridržaja od utjecaja će biti i očekivana učestalost velikih šteta, kao i raspored
svota osiguranja po veličini. Isto se tako postavlja pitanje, da li se mogu utvrditi iste
visine samopridržaja za različite poslove osiguranja (požar, transport, pomorstvo,itd.) ili
po riziku koje pojedini ugovaratelji osiguranja ugovaraju. Teoretski, ako su svi rizici
ispravno tarifirani, s istim proporcionalnim izračunima (zbog štetovnih odstupanja)
jedini razlog za utvrđivanje različitog samopridržaja bio bi različiti profitni interesi
u pojedinim poslovima. Unatoč tome, tvrtke cedenti općenito koriste različite
samopridržaja zbog oba razloga.
Različitim samopridržajima za različite poslove osiguranja osiguratelji prakticiraju niže
samopridržaje, nego kada bi njih utvrđivali na svojem ukupnom poslu. U svakom slučaju
oni to rade iz dva razloga:293
- ako tretiraju svaku vrstu osiguranja kao poseban profitni centar, tada razlike
u visini premijskog prihoda, raspored svota osiguranja po veličini, itd.
usmjeravat će ih na utvrđivanje različitih limita samopridržaja. Isti
argument može se primjeniti i na prekid međunarodnog poslovanja pojedine
tvrtke na određenom teritoriju, posebno kada je na tom području osnovana
posebna poslovnica matične tvrtke.
- jedinstveni limit samopridržaja mogao bi tvrtku u pojedinim vrstama
osiguranja ostaviti izloženu velikim fluktuacijama na zadržanim štetama,
odnosno štetama koje padaju unutar limita samopridržaja i u teškim
uvjetima do subvencioniranja iz drugih vrsta osiguranja, što ne bi bilo u redu
s aspekta načina poslovanja i mogućih kršenja propisa.
Uobičajena je praksa da se unutar osiguranja imovine i transporta za različite vrste

rizika koriste različiti limiti samopridržaja, koji su obrnuto proporcionalni visini
premijskih stopa. To znači, da određuju veće samopridržaje na manje opasnim rizicima
odnosno gdje je u primjeni manja premijska stopa. Iako se takva praksa čini prihvatljivom
s točke gledišta teorije rizika u požarnim osiguranjima, postoje praktična iskustva koja tu
praksu podržavaju. Neke studije u Njemačkom požarnom osiguranju pokazuju da su
fluktuacije u štetama direktno vezane s prosječnim kvotama šteta.294 To može biti
opravdano također i time da veoma opasni rizici čine samo mali dio ukupnog portfelja
osiguravatelja, promjena u štetovnoj statistici će biti relativno veća, a samopridržaj će biti
određen u manjem iznosu.
Iako se stupnjevani limiti samopridržaji prakticiraju oni bi trebali biti bazirani i na nekom
objektivnim snimcima i procjenama rizika, kao što su vrsta konstrukcije i namjena zgrade
u osiguranju imovine, i to rađe nego da su fiksirani obrnuto proporcionalno premijskim
stopama tog rizika. Suprotno tome, ako su u određivanju limita samopridržaja bitan samo
faktor premijske stope osiguravatelja će voditi ka povećanju samopridržaja u situaciji
kada konkurencija smanjuje premije i profite.
Kvotno reosiguranje i samopridržaj: kada osiguravajuća tvrtka odlučuje koji
maksimalni individualni rizik može podnijeti na svoj vlastiti teret, mora imati na umu da
293
RL Carter, LD Lucas, N Ralph; REINSURANCE, fourth edition, Guy Carpenter, London, 2000, p.
294
K.Gerathewohl et al,op.cit.p.8.
482
će i njezine zadržane premije temeljem toga ugovora biti puno manje nego nego u
excedentnom ugovoru o reosiguranju. Isto tako treba imati na umu da ugovor ne
pokriva promjene u razlici na zadržanim štetama, odnosno može se deseti da većina
šteta pada u dijelu ugovora koji tvrtka nosi samostalno te se uvijek mora voditi
briga koliko premije osiguratelj temeljem toga ugovora zadržava za sebe. Ukupna
visina zadržane ukupne premije neće ovisiti samo od izabrane kvote nošenja rizika, već i
od stope provizije reosiguratelja o kojoj može pregovarati.
Kvotni ugovor o reosiguranju osim što limitira osigurateljevu ukupnu izloženost
po riziku, isto tako daje i određenu zaštitu u pogledu fluktuacije u ukupnim štetama
uzrokovanih povećanjem učestalosti i/ili prosječne veličine štete. Zbog toga u utvrđivanju
limita samopridržaja osiguravatelj mora imati na umu slijedeće:
- pokušati procijeniti efekat fluktuacije kvote šteta na zadržanom dijelu šteta
(štete koje nosi samostalno bez reosiguranja), s različitim nivoima
samopridržaja; i
- odlučiti koji dio svojih ukupnih fondova je spremna rezervirati za tekuće
štete po vrsti osiguranja koja se razmatra.
Excess of los reosiguranje po riziku i samopridržaj. U ovakvom ugovoru o

reosiguranju treba znati da reosiguratelj daje zaštitu za razliku svake štete iznad limita
samopridržaja (treaty deductible) i kreiran je da bi smanjio fluktuacije u rezultatima
osiguratelja iz godine u godinu. Što će izabrani samopridržaj biti manji, manje će biti i
štete koje padaju na teret osiguratelja, ali to istovremeno znači da, što je manji
samopridržaj, veća će biti premije koju potražuje reosiguratelj. Zbog toga je u utvrđivanju
samopridržaja po riziku, u excess of loss ugovoru o reosiguranju osiguratelj suočen s
trgovinom između očekivanog neto profita i moguće fluktuacije u tom profitu.
Prvi korak koji treba učiniti prilikom donošenja odluke o optimalnom
samopridržaju trebala bi biti analiza portfelja koji se reosigurava, procjena
rasporeda ukupnih šteta i testiranja efekta različitih samopridržaja na ukupnu
distribuciju zadržanih šteta. Slijedeće što se mora učiniti je: ukupne zadržane štete
moraju biti uspoređene s zadržanom premijom kako bi se došlo do procjene rezultata i
moguće procjene dobiti iz investiranja sredstava. Posao menadžera poslije toga je da,
selektira nivo samopridržaja koji će dati, i to se smatra najboljom trgovinom između
rizika (to jest vjerojatnosti da ukupno zadržane štete ne prelaze neke zadane ciljeve ) i
očekivane neto dobiti po pojedinij vrsti osiguranja. Gledajući tipičan portfelj rizika koji
se osigurava, gdje individualne štete odstupaju u visini štete, nizak samopridržaj će
rezultirati s nepotrebnim cediranjem premije u reosiguranje, a na taj način i dobit
tvrtke. Osiguratelj treba transferirati u reosiguranje dio onog dijela ukupnih šteta gdje je
fluktuacija sadašnjih od očekivanih ukupnih šteta relativno mala.
Zbog svega toga Reinarz295predlaže dvije metode utvrđivanja limita
samopridržaja u točci gdje predvidivost buduće štete rapidno opada. Obje metode prvo
traže podatke o ukupnim godišnjim štetama za nekoliko najgorih godina u smisla visine
tih šteta. Prema «Metodi odstupanja godišnje kvote šteta» ukupne godišnje štete unutar
pojedine grupe prikazuju se kao postotak godišnje zarađene premije i na taj način se
izračunava prosječna godišnja kvota šteta za pojedinu grupu osiguranja. Limit
samopridržaja se tada fiksira na nivou gdje godišnje odstupanje u kvoti šteta odstupa više
od 5 % prosjeka.
295
R.C.Reinarz, Property and Liability Reinsurance Management, Fullerton Mission Publishing Co. 1968 p.
110- 116
483
Prema « Metodi učestalosti šteta» gleda se na postotak ukupnih šteta koje padaju
unutar pojedine grupe i utvrđuje samopridržaj na nivou gdje je učestalost šteta značajnije
opada. Obje metode traže subjektivno procjenjivanje u utvrđivanju samopridržaja.
Konačno, kao opće prihvaćeno pravilo za utvrđivanje samopridržaja u excess of loss
reosiguranjima po riziku, jeste da samopridržaj mora biti nešto niži nego u svotno
excedentnim ugovorima o reosiguranju. Sve gore spomenute determinante za
određivanje limita samopridržaja mogu biti sumirane u jednu jednadžbu koja bi
obuhvaćala sedam faktora;
- vjerojatnosti da će štete koje padaju na vlastiti teret prijeći zacrtane ciljeve
- prema kupljenom reosiguranju,
- rezervi na početku određenog vremenskog perioda,
- ukupanog broja očekivanih šteta,
- očekivane visine svake štete,
- mogućnosti dodatnog povećanja premije osiguranja,
- premije reosiguranja izražene kao dio riziko ili funkcionalne premije
osiguranja,
kojih se mora pridržavati svaki osiguratelj kada odlučuje o visini samopridržaja .
Neizbježno, iskustvene metode i prosudbe ugovaratelja osiguranja će i dalje imati
odlučujuću ulogu u donošenju odluke o visini samopridržaja. Teorija rizika će u
svakom slučaju olakšati donošenje odgovarajućih odluka osiguratelja i reosiguratelja.
Potencijalno najkorisnija metoda utvrđivanja visine samopridržaja je metoda simulacije.
Međutim, njena je primjena limitirana vrlo iscrpnim informacijama o portfelju i štetovnim
statistikama koje tvrtka cedent i reosiguratelj moraju imati za portfelj koji se predaje u
reosiguranje. Za matematičke modele utvrđivanja samopridržaja, već smo istaknuli da
uključuju preveliki broj varijabli. Od ostalih metoda za utvrđivanje samopridržaja za
istaknuti je «Straubovu metodu»296 te «Heckman i Mayerovu metodu» 297. Međutim
najširu primjenu ima metoda simulacije. Možemo ukratko rezimirati da je samopridržaj u
isključivoj ulozi kreiranja optimalnog reosigurateljnog programa i da predstavlja
maksimalni iznos štete koji je jedan osiguravatelj spreman i sposoban platiti po jednom
štetnom događaju ili riziku, odnosno akumulaciju šteta iz jednog štetnog događaja, a da ne
pretrpi određene financijske posljedice. Sve što osiguratelj u preuzimanju rizika utvrdi
i procjeni da prelazi te limite on predaje u reosiguranje na temelju sklopljenih
ugovora o reosiguranju (automatski) ili traži reosiguranje na bazi dostupnih mu
fakultativnih ugovora o reosiguranju. Zbog tih je razloga politika i način utvrđivanja
njihove visine posebno važno za poslovanje svake osiguravajuće tvrtke. Utvrdili smo, da
postoje različiti limiti samopridržaja kako za pojedinu vrstu osiguranja, grupu osiguranja
ili samopridržaj za akumulaciju šteta. Isto tako, postoje različite visine samopridržaja
za proporcionalne i neproporcionalne ugovore o reosiguranju. U principu, manji
limiti samopridržaja određuju se za neproporcionalne ugovore o reosiguranju zbog
toga što tvrtka cedent samostalno nosi sve štete koje padaju unutar odabranog
samopridržaja. Tvrka koja odlučuje o visini limita samopridržaja prvenstveno mora znati
koliki maksimalni iznos štete u pojedinim poslovima osiguranja može podnjeti na svoj
teret. Isto tako osiguravajuća tvrtka mora preispitati svoju poslovnu politiku i strategiju u
preuzimanju rizika u osiguranje. Ako je ona nesklona preuzimanju velikih rizika, odnosno
želi minimizirati iznos samopridržajnih šteta odlučit će se za manje limite samopridržaja i
obrnuto. Dostupni ugovori o reosiguranju, vrsta tih ugovora, njihovi kapaciteti, analiza
šteta koje osiguvaratelj samostalno nosi i troškova reosiguranja, sve su to elementi koji su
296
Ervin Straub, Non – Life insuranceMathematics, chs.4 &5 New York; Springer,1988.
297
P.E. Heckman and G.G. Mayer , Calculation of aggregate loss distribution from claims severity and
caunt distribution, Proceedings of Cassualty Actuarial society, Vol. LXX 1983.
484
odlučujući za utvrđivanje visine samopridržaja. Prihodi od investiranja slobodnih
sredstava te njihova komparacija s troškovima reosiguranja uvjetuju razmatranje tih
problema zajednički što opet govori u prilog izabrane poslovne politike osiguravajuće
tvrtke. Zaključno, problematika utvrđivanja visine limita samopridržaja nije stvar
odluke pojedinca, trenutačnog hira ili želje već stvar potrebe u smislu vođenja
politike i strategije tvrtke ka ostvarenju pozitivnih rezultata i stabilnosti poslovanja.
Svaka odluka o visini limita samopridržaja, koja se donosi izvan gore spomenutih kriterija
vodi tvrtku u neizvijesnost i nestabilnost zbog neočekivano velikih šteta.
11.5. REOSIGURANJE IMOVINE
11.5.1. Svrha reosiguranja imovine
Reosiguranjem se prvenstveno bave osiguratelji i reosiguratelji. Međutim ta

problematika sve više zanima i osiguranika ponajviše s aspekta njihove sigurnosti te,
svojevrsnoj kontroli osiguratelja, s kojom on ovim poslovima pristupa.U svakom slučaju
ovo je tema, koja bi mogla zainteresirati čitaoce.
Mnogi principi i praksa koja se primjenjuje u obavljanju poslova osiguratelja
jednako se primjenjuje i u reosiguranju. Posebne zakonske odredbe koje reguliraju
ugovor o osiguranju slično se primjenjuju i na ugovore o reosiguranju. Sad se možemo
usredotočiti samo na reosiguranje imovine, koje je nasloženije kako s aspekta velikog
broja vrsta osiguranja koja se nalaze u imovinskim osiguranjima, tako i s aspekta visine
šteta koje se na osiguranoj imovini mogu dogoditi. To u svakom slučaju još više istiće
značaj reosiguranja u prodaji ovih vrsta osiguranja. Iako tržišna praksa reosiguranja
uglavnom slijedi podjelu osiguranja na skupine i vrste, klasifikacija reosiguranja nije tako
stroga i stvar je kompromisa. Reosiguranje imovine razvilo se iz osiguranja imovine od
rizika požara, te kasnijim proširenjem na sve one rizike i opasnosti kojima je imovina
izložena. Posljedićno, mnoge reosiguravajuće tvrtke proširile su svoj formalni “fire
treaty”298 na opasnosti koje tradicionalno nisu obuhvaćene unutar reosiguranja od rizika
požara (požar, eksplozija, pad zračne letjelice, manifestacije demonstracije itd.), kao što
su krađa, staklo itd. Kasniji razvoj reosiguranja imovine i ugovora o reosiguranju
imovine posebno industrijskih rizika, “all risks “osiguranja koji su u jednoj polici nosili i
rizike koji bi se reosiguravali posebnim policama, krađa, tehnička osiguranja, na neki je
način uključivao u sebi sve forme šteta na imovini. Slijedeći već staru utvrđenu praksu
uključivanja u ugovor o reosiguranju imovine unutar “požarnog ugovora o reosiguranju”
ne samo materijalne štete već i pokriće za posljedice prekida poslovanja, gubitke zbog
stajanja, građevinske rizike i tehničke rizike, uključujući i lom strojeva. Pravila nema i
struktura ugovora je u stvarnosti dosta kompliciranija. Značajan iznos osiguranja
kućanstva i osiguranja malih trgovačkih poduzeća ugovara se u paket policama koje osim
što osiguravaju požar i neke druge opasnosti, proširuju pokriće na rizik krađe i rizike
odgovornosti koji proizlaze iz odgovornosti korisnika. Isto tako osiguravajuče kuće koje
rade u pojedinim zemljama traže da se u ugovor o reosiguranju imovine (”Fire”) uključi i
odgovornost za materijalne štete uzrokovane požarom. Na taj način se u praksi okvir
reosiguranja imovine dobro proširuje izvan okvira šteta koje se uobičajeno pokrivaju
ugovorom o reosiguranju imovine u, recimo, Americi ili Kanadi. Zbog svega toga i
reosiguratelj i osiguratelj moraju biti vrlo pažljivi i vrlo točno utvrditi koje će obveze
prihvatiti reosiguratelj iz ugovora o osiguranju imovine, zbog različite osigurateljne
298
Ugovor o reosiguranju požara
485
prakse od zemlje do zemlje koje imaju različite opsege pokrića u standardnoj požarnoj
polici osiguranja.
11.5.2. Management rizika preuzetih u osiguranje
Pokušat ćemo u nastavku objasniti poziciju ugovaratelja osiguranja i njegovu

sposobnost raspoznavanja potrebe za reosiguranjem kroz spoznaju izloženosti
potencijalnim štetama koje proizlaze :
(1) iz jednog rizika;

(2) iz jednog događaja;
(3) i ukupno u jednoj godini
Svaki ozbiljni ugovaratelj osiguranja ili risk menadžer osiguratelja trebao bi u

svakom trenutku imati na umu ove tri stvari. Iako bi izloženost na svakom pojedinom
riziku recimo, zgradi ili skupini zgrada, trebala biti limitirana, vjerojatnost akumulacije
šteta iz jednog događaja ne smije biti ignorirana. Požarni rizici nisu u potpunosti
individualni. Požar se može proširiti ili eksplozija se može proširiti, na susjednu imovinu
koja isto tako može biti predmet osiguranja i što je veća međuovisnost između jedinica
koje su izložene riziku u portfelju izloženom prirodnim rizicima, posebno oluji, snježnoj
oluji, potresu i štetama prekida poslovanja, koje proizlaze iz štete koja dotiće ne samo
jednog osiguranika toliko veću pažnju ugovaratelji osiguranja moraju posvetiti analizi i
procjeni svoje izloženosti akumulaciji šteta. Konačno, godišnja štetovna statistika iz
pojedinih vrsta osiguranja kojima upravljaju osiguratelji, kao štete od tuče na usjevima
podložna je velikim odstupanjima iz godine u godinu. Traženi programa reosiguranja
morat će se pozabaviti svim tim činjenicama.
11.5.3. Priprema programa reosiguranja
Gdje god je na tržištu osiguranja prisutna jaka konkurencija veliki imovinski rizici
se prvo podijele između osiguratelja putem suosiguranja ili, kao na mnogim tržištima,
putem fakultativnih reosiguranja. Na hrvatskom tržištu osiguranja praksa suosiguranja još
uvijek nije zaživjela što zbog izrazite konkurencije, što zbog zbog procesa objedinjavanja
osiguravajućih tvrtki u grupacije, a što zbog nedorečenosti Zakona o obveznim
odnosima299 koji reguliraju ovu problematiku. U situaciji izrazite konkurencije, gdje se
neki od osiguratelja bore za čisto preživljavanje, prisutno je i veliko nepovjerenje u
njihovu financijsku snagu što ih odvraća od poslova suosiguranja upravo zbog ovakve
odredbe zakona po pitanju suosiguranja. Individualni osiguratelji nakon toga ostatak
ubacuju u svoj proporcionalni ugovor (surplus) ovisno od njihog samopridržaja. Velika
odstupanja u veličini individualnih rizika koji se osiguravaju znače da nemaju samo mali
osiguratelji potrebu za reosiguranjem, već i oni veliki. Uobičajeno je da velike kompanije,
lideri na tržištu prihvaćaju najveći dio glavnih industrijskih i komercijalnih rizika kojima
su prilagođeni i reosigurateljni programi tako da im za samo mali broj slučajeva treba
pokriće na fakultativnoj osnovi. Tradicionalnu sliku na neki način mijenjaju tri trenda
promjena u uvjetima za ugovaranje reosiguranja. Prvo, utjecaj tehnologije na veličinu
individualnog rizika zbog izrazitog povećanja vrijednosti, rezultirao je oživljavanjem
299
ZOO Čl.959 - “ kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja koji su se sporazumijeli o
zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika, svaki osiguratelj naznačen u polici osiguranja odgovara
osiguraniku za potpunu naknadu.”
486
fakultativnih ugovora o reosiguranju. Često, glavni proizvođački kompleksi, posebno u
visokorizičnim industrijama, kao petrokemije i rafinerije, traže pomoć inozemnih
reosiguratelja u procesu ocjene i procjene rizika, jer prelaze mogućnosti lokalnog tržišta
osiguranja. Isto tako, kada se reosiguravajuće tržište sužava, odnosno pooštravaju uvjeti
za dobivanje reosiguranja zbog loših rezultata i osiguratelji nisu u mugućnosti kupiti
dovoljno kapaciteta koje bi željeli u svojim ugovorima, te fakultativno reosiguranje
postaje sve interesantnije. Drugo, u mnogim dijelovima svijeta, uključujući i zemlje u
razvoju, postoji rastuća koncentracija vrijednosti po riziku u područjima izloženim
prirodnim katastrofama (tajfuni, uragani, poplave, itd.). Posljedično tome pojavljuje se
rastuća potražnja za pokrićem katastrofalnih viška rizika sa sve većim limitima koji bi
pokrili cijeli posao osiguranja. Treće, osiguratelji imovine su pod istim pritiskom da
smanje svoje administrativne troškove, a to je imalo dvostruki efekat što je na neki način
postalo uobičajeno u osigurateljnim krugovima. Umjesto iskazivanja svakog posebnog
požarnog rizika u popisu osiguranja (bordero rizika) pokrivenog reosiguranjem sa svojom
svotom osiguranja, rizici (više njih) zbog različitog načina osiguranja spajaju se u jednu
svotu osiguranja putem jednog ugovora ili police osiguranja. Posljedično tome,
osiguratelji ne mogu biti tako selektivni u plasiranju rizika u reosiguranje (antiselekcija
rizika) što znači da se u toj jedinstvenoj svoti nalaze i rizici koji nisu kvalitetni i predmet
su redovitih izvora šteta. Upravo iz tih razloga ekonomska računica zaokrenula je politiku
reosiguratelja prema reosiguranjima viška šteta (excess of loss reinsurance) kao glavnoj
formi reosiguranja velikih rizika. U takvim ugovorima o reosiguranju daleko veći
iznos šteta, odnosno sve štete do iznosa pridržaja osiguratelja pada na njegov teret
što ga prisiljava da ima selektivan pristup u prihvatu rizika u reosiguranje. Prije
nego razmotrimo prikladnost različitih formi reosiguranja poželjno je da pobliže
razmotrimo faktore koji određuju osigurateljevu izloženost šteti.
11.5.4. Individualni rizik i reosiguranje
Postoje dva osnovna faktora koji moraju biti razmotrena:
(1) Poslovna politika osiguratelja i njegova određenost na rizike imovine po pitanju;

ukupne svote osiguranja po jednoj ili više polica osiguranja koji pokrivaju jedan ili
više rizika. Normalno je da se u toj situaciji razmatra samo jedan osiguranik i
njegova izloženost štetama..
(2) Vrsta rizika koji se preuzima
Profitabilnost štete koja se dogodila i potencijalno maksimalne štete u odnosu na

vrijednost rizika ovisit će o različitim faktorima, koji će utjecati na premiju osiguranja. Na
mogućnost požara u svakom će slučaju utjecati konstrukcija zgrade, visina, odvojenost
vatrobranim zidovima; načini grijanja i hlađenja; različite djelatnosti u zgradi, skladištenje
materijala; usporedba s drugim zgradama i njihovim karakteristikama glede izloženosti
riziku požara; interni i vanjski protupožarni aparati i instalacije itd. Kada se osiguratelj
nađe u situaciji da sklapa ugovor o osiguranju, bez mogućnosti uvida u pojedinačne svote
osiguranja za individualne požarne rizike, postaju ovisni od relevantnih informacija od
samog osiguranika ili procjene procjenitelja. Iako je potencijal nastanka šteta različit i
značajnije odstupa ovisno od osiguranih opasnosti, reosiguratelji preferiraju da i sami
osiguratelji nose na svoj teret dodatne rizike koje ugovaraju, kao: poplavu, potes, oluju,
klizanje tla na osnovi prvog rizika kako bi izbjegli antiselekciju rizika. Ipak se za neke od
tih opasnosti ugovaraju posebni ugovori o reosiguranju, kao, recimo, kvotni ugovor o
reosiguranju potresa uz koji ide posebni ugovor za reosiguranje rizika požara (surplus).
487
Pored osiguranja materijalnih šteta, posebno mora biti razmotrena izloženost štetama po
policama osiguranja od prekida rada, vezanih uz osnovno osiguranje od rizika požara.
Pažnja mora biti usmjerena na faktore kao što su “garantni period”; međuovisnost procesa
unutar pojedinog postrojenja ili tvornice; osjetljivost izvora energije (napajanja strujom ili
neka druga postrojenja) i moguće zamjene za postojeći pogon; a na mjestima gdje se
osiguranje proširuje na štete na stvarima dobavljača i kupaca i stupanj ovisnosti od bilo
kojeg od njih. Vjerojatnost i ozbiljnost štete kao posljedica prekida poslovanja ima izraziti
značaj jer je proporcionalno veća od materijalne štete.
Fakultativno reosiguranje akumulacija šteta iz jednog događaja koja uključuje

više od jednog rizika
Katastrofalni rizici su posebno važni zbog različitih prirodnih opasnosti koje se

osiguravaju. Direktni osiguratelj može nositi određen iznos iznad svoje ukupne
izloženosti štetama s podlimitima za osiguranje imovine izložene prirodnim rizicima, kao
što je to s poznatim potresnim zonama, poplavnim planovima ili tornadima. Iako
kompjuterska tehnologija može riješiti problem indeksacije svota osiguranja u proiciranju
ukupne izloženosti osiguratelja s takvim štetama, u situaciji kad se osiguratelja prisiljava
da prihvati više rizika u osiguranje od željene izloženosti, kako bi dobio druge poslove
osiguranja, ostaje problem visokih troškova rada održavanja skupnog indeksa odnosno
praćenja izloženosti za cijelu osiguranu imovinu
Posljedično, čak iako je osiguratelj bio uspješan u limitiranju svoje izloženosti (poželjne
su i ugovorene odbitne franšize) kroz svoj samopridržaj po individualnom riziku i
volumenu posla ugovorenom u pojedinom regionu koji bi mu omogučio da posluje u
okviru vlastitih financijskih mogućnosti, on nema garancije da će izbjeći akumulaciju
šteta koja se vrlo često događa i zato mora imati reosiguravajuću zaštitu za takve
okolnosti. Zaštita za ovakve katastrofalne štete može se realizirati samo s
neproporcionalnim ugovorom o reosiguranju katastrofalnih šteta.
Pridržaj osiguratelja
Pridržaj u kontekstu reosiguravajuće zaštite od katastrofalnih šteta možemo

tumačiti kao prioritet osiguratelja odnosno štete koje padaju isključivo na njegov teret, a
njegovu visinu određuju osigurateljev kapital i slobodne rezerve u odnosu na premijski
prihod, te cijenu reosiguranja.
Izbor reosiguravajuće zaštite osiguratelja ili forme reosiguranja
Koji će oblik ili formu ugovora o reosiguranju imovine osiguravajuća tvrtka

izabrati ovisi prvenstveno od individualnih okolnosti i preferencija. Večina ugovora o
reosiguranju imovine u razvijenim i nerazvijenim zemljama su proporcionalni ugovori,
obično surplus. U posljednje vrijeme prisutna je tendencija da se za velike rizike ne
primjenjuje samo surplus već kombinacija proporcionalnog i neproporcionalnog ugovora
na bazi viška šteta, ili samo ugovor o reosiguranju viška šteta (excess of loss treaty). Što
se tiče načina na koji će osiguratelj limitirati svoju izloženost iz akumulacije šteta po
svakom riziku, trebat će reosiguravajuću zaštitu od katastrofalnih šteta iz jednog događaja
koji uključuje veliki broj polica osiguranja, a to će realizirati ugovorom o reosiguranju od
katastrofalnih šteta (catastrophe excess of loss treaty), koji postaje neizbježan dio zaštite
svake osiguravajuće tvrtke. Konačno osiguratelj obično traži i reosiguravajuću zaštitu od
viška ukupnih šteta u jednoj godini bilo kvotnim ili nekim drugim ugovorom o
488
reosiguranju. U osiguranju imovine koje uključuje zaista veliki broj različitih vrsta
osiguranja među kojima ističemo i osiguranje usjeva, zbog sezonskog karaktera pokrića i
velikih odstupanja u rezultatima, poteškoća u utvrđivanju pojedinačnog rizika i događaja
primjenjuje se reosiguranje viška negativne kvote šteta ili stop loss reinsurance.
Fakultativni i fakultativno obligatorni ugovori o reosiguranju imovine
11.5.5. Fakultativno reosiguranje viška šteta
Tradicionalno fakultativna reosiguranja za imovini bila su realizirana na

proporcionalnoj osnovi, dok se od 1970 godine zbog porasta broja pojedinačnih rizika u
fakultativnom reosiguranju radi na bazi reosiguranja viška šteta. Djelomično, razlog za to
su bile i kaptiv osiguravajuće tvrtke koje su poslovale na toj osnovi.300 I ostale tvrtke
našle su tada svoj interes da posluju na bazi viška šteta za sve fakultativne ugovore.
Dodatni razlog za takvu tendenciju bili su i brokeri koji su uspijevali rizike podiljelili u
layere u ugovoru o reosiguranju viška šteta i time dobivali povoljnije premijske stope za
reosiguranje takvih rizika nego što bi dobili uz originalni proporcionalni “excess of loss”
Drugi glavni razlozi za korištenje ovog ugovora o reosiguranje imovine su:
(1) olakšano plasiranje velikih rizika i,

(2) zaštita od grešaka u procjeni EML-a ili PML-a.
Takav oblik reosiguranja ima sigurne prednosti za reosiguratelje jer mu daje veću
kontrolu nad premijom za takav rizik, jer može spriječiti podtarifiranje izvornog rizika. S
druge strane, reosiguratelj prima manju premiju nego za proporcionalni fakultativni
ugovor iako prihvaća odgovornost i daje pokriće za vrlo velike rizike. Činjenica je da u
neproporcionalnom fakultativnom ugovoru sve štete u visini pridržaja osiguratelja idu na
njegov teret dok se u proporcionalnom fakultativnom ugovoru dijele proporcionalno.
11.5.6. Kvotno reosiguranje imovinskih rizika
Danas imamo situacija da se kvotni ugovor nikad ne upotrebljava kao glavna

forma ugovora o reosiguranju imovine kod jednog osiguratelja. Velike razlike u veličini
svota osiguranja i veliki broj individualnih rizika znači da i izrazito male tvrtke za
osiguranje mogu same za sebe zadržati neke od rizika. Zbog toga osiguratelji koji žele
zadržati određeni dio vlastitog portfelja u punom iznosu zaziru od ideje da cediraju
reosiguratelju određeni fiksni dio ukupnog portfelja imovine koji ugovaraju. Djelomično
rješenje problema leži u kombinaciji kvotnog ugovora i surplus ugovora ili ugovora o
reosiguranju viška šteta. To će omogućiti osiguratelju da zadrži veliki dio ukupno
ugovorenog posla uz istovremeno zadržavanje automatskog reosiguranja za svote koje
prelaze limit kvotnog ugovora o reosiguranju.
Kvotni ugovori o reosiguranju našli su svoje mjesto u reosiguranju imovine u slijedećim

prilikama:
- kod osiguratelja koji tek startaju s poslovanjem i novim vrstama imovinskih
osiguranja
300
RL. Carter, Op.cit p. 494
489
- kod osiguratelja čiji su rezultati poslovanja toliko slabi da su reosigurateljima
bili prisiljeni ponuditi cijeli portfelj osiguranja
- kod reosiguranja specijalnih rizika, kao osiguranje od rizika tuča, potresa, gdje
kvotni ugovor omogućuje reosiguratelju bolji balans potfelja reosiguranih
poslova, posebno ako je pridržaj cedenta na poslovima koje predaje u
reosiguranje relativno visok
- kod osiguratelja cedenta koji su naročito izloženi prirodnim rizicima
Isto tako postojalo je i određeno usmjerenje u posljednjih dvadeset godina ka kvotnom

ugovoru o reosiguranju zbog rastućih troškova I administracije sa surplus ugovorom o
reosiguranju imovine.
11.5.7. Surplus – Svotno excedentni ugovor o reosiguranju
O ovom ugovoru o reosiguranju imovinskih rizika možemo reći da ima najširu

primjenu u praksi iako su se u posljednjih 5 godina desile određene izmjene u provođenju
ovog ugovora kao najuobičajenijeg načina zaštite velikih pojedinačnih imovinskih rizika.
Gdje god su reosiguratelji u prošlosti davali zaštitu u visini dvadeset, ili značajnije više
linija (dvadeset linija pridržaja osiguratelja) reosiguranja surplusa, danas općenito
limitiraju pokriće na oko deset linija zaštite. Zbog toga, kako bi omogućili cedentu više
pokrića ili kapaciteta za ugovaranje osiguranja oni pribjegavaju fakultativnom tržištu
reosiguranja, ili kreiraju fakultativne obligatorne ugovore o reosiguranju.
Cilj surplus ugovora o reosiguranju
Kao što je već istaknuto ranije, reosiguratelj mora poduzeti nužne korake prije
početka surplus ugovora o reosiguranju koje vrste poslova osiguranja imovine će biti
pokrivene ugovorom i u skladu s time pripremiti uvjete za reosiguranje. Budući da
borderoi nisu upotpunjeni s početnim upitnicima za osiguranje osim za moguće vrlo
velike rizike i ograničavajućim uvjetime u ugovoru, pregledi rizika ostaju jedino sredstvo
reosiguratelja koji mu omogućuju izbjegavanje svoje izloženosti neprihvatljivim odnosno
neočekivanim rizicima.
Izloženost reosiguratelja akumulaciji šteta
Zbog rastuće urbanizacije i koncentracije vrijednosti imovine na relativno malim

površinama vrlo često predmet prirodnim nepogodama, reosiguratelji danas općenito traže
više informacija gledajući svoju izloženost štetama iz opasnosti koje uzimaju u
reosiguranje. U nekim slučajevima reosiguratelji u potpunosti isključuju prirodne
opasnosti iz proporcionalnih ugovora o reosiguranju, ostavljajući osiguratelja da te rizike
osigurava posebnim, najčešće ugovorom o reosiguranju katastrofalnih rizika.
Proporcionalni reosiguratelji, ako ih uvjetno tako možemo nazvati češće, pribjegavaju
limitiranju svoje izloženosti akumulaciji šteta upotrebom agregatnih limita po zonama ili
područjima u formi:
(a) klauzule o limitu cesije koja će ograničiti cedirani iznos osiguratelja cedenta
imovinskih rizika na fiksni postotak, recimo 115% ukupnih vrijednosti
deklariranih i specificiranih na dan prije početka ugovora o reosiguranju unutar
određenog područja i/ili;
(b) klauzula o limitu po događaja koja će ograničiti iznos koji se može dobiti od
reosiguratelja u pogledu svih šteta iz jednog štetnog događaja.
490
Rastuće klimatske promjene, za koje nema naznaka da idu u smjeru smanjenja štetnih
događaja (potresi, poplave, uragani), samo idu u prilog ovih ograničavajućih klauzula u
ugovorima o reosiguranju imovine.
Neproporcionalna reosiguranja
Kao i u drugim skupinama osiguranja vrste neproporcionalnih ugovora o reosiguranju koji

se koriste za reosiguranje imovine dijele se u tri glavne vrste:
(1) ugovori o reosiguranju viška rizika,

(2) ugovori o reosiguranju katastrofalnih šteta,
(3) ugovori o reosiguranju kvote šteta iznad određene kvote ili stop loss ugovori
koji pokrivaju ukupne štete u jednoj godini iznad dogovorene kvote šteta.
Svi komentari vezani uz surplus ugovore o reosiguranju što se tiče svrhe reosiguranja u
uvjetima geografske rasprostranjenosti rizika vrste osiguranja kojemu se daje pokriće,
dogovorena iskljućenja isto se tako primjenjuju i na neproporcionalne ugovore o
reosiguranju i nema ih potrebe ponavljati. Umjesto toga usmjerit ćemo našu pažnju na
karakteriatike ovih triju vrsta neproporcionalnih ugovora o reosiguranju koji se
primjenjuju na požarna i druga imovinska osiguranja.
Ugovor o reosiguranju viška rizika
Pokrića za reosiguranje viška rizika dizajnirana su kao metoda reosiguranja individualnih

rizika koji prelaze reosiguranikov pridržaj. Dok surplus ugovor o reosiguranju može dati
kapacitet za rizike koji prelaze osigurateljev pridržaj do limita ugovora, ugovor o
reosiguranju viška rizika može biti realiziran kao dodatna zaštita na neto zadržani iznos
kako bi se smanjio utjecaj šteta velikih i srednjih rizika. Na direktnom tržištu
osiguranja pojava je da velike grupe osiguratelja sposobnih da za vlastiti
kombinirani račun zadrže značajnije svote osiguranja i na taj način smanjuju
potrebu za proporcionalnim reosiguranjima kao sredstvo koje daje osnovni
kapacitet osigurataelju za sklapanje ugovora o reosiguranju i drugo, na taj način
stvaraju potrebu za reosiguranjima viška rirzika kao jedinoj formi za
reosiguravajuće zaštite zajedničkoj ostalim vrstama osiguranja.301
Što više, velike štete koje su pretrpjeli reosiguratelji na proporcionalnim
ugovorima o reosiguranju imovine u ranim 1980 –tim zbog neadekvatnog tarifiranja kod
ugovaranja osiguranja okrenuo je večinu reosiguratelja ka neproporcionalnim ugovorima
o reosiguranju prvenstveno zbog pojačane kontrole kreiranja premijske stope I samog
rizika kao takvog. I druga tržišna kretanja isto su tako odigrala značajnu ulogu u rastućoj
popularnosti ugovora o reosigursanju viška pojedinačnih rizika. Upadljivo, postojala je
praksa utvrđivanja vlastitog pridržaja nakon utvrđivanja EML-a i PML-a. Pojedini
osiguratelj ne bi smio prići realizaciji ugovora o reosiguranju pojedinačnog rizika na bazi
viška šteta dok god ne bude u stanju u punom iznosu podnjeti sve štete unutar vlastitog
prioriteta – kao i u proporcionalnom ugovoru o reosiguranju viška šteta pokriće neće biti
dato za rizike koji imaju abnormalno visoki broj malenih šteta. Isto tako gdje su gornji
limiti po rizicima u ugovoru o reosiguranju viška šteta jednaki procjeni MPL-a ili EML-a
301
R.C. Carter, L.D. Lucas &N.Ralph, Reinsurance fourth s edition,Great Britain by Redwood Books
Ltd. 2000. p.488.
491
neće biti pokrića za pogrešnu procjenu EML-a, ako do takve štete dođe osim, ako
osiguratelj nije osigurao dodati layer za pokriće krivih procjena visine štete. To nije slučaj
u proporcionalnim ugovorima o reosiguranju gdje je pogrešna procjena pokrivena od
strane reosiguratelja .
Uvjeti i osnova ugovora o reosiguranju na bazi viška rizika
Normalno, ugovor o reosiguranju viška šteta po riziku rađeni su na godišnjoj

osnovi s odredbama o obnovi svake godine. Isto tako, stalni ugovori o reosiguranju imaju
odredbu o završetku ugovora o reosiguranju svake godine odlukom svake strane
pismenim putem. Pokriće može biti dato na temelju klauzula “nastalog štetnog događaja
“ili “izdane i obnovljene police”302.Ako se upotrebljava ova zadnja metoda tako da
pokriće polica koje su na snazi izlazi na dan isteka ugovora, reosiguratelj može uvrstiti u
ugovor klauzulu o produžetku ugovora što daje prostor cedentu (osiguratelju) da traži
produžetak pokrića za slijedećih dvanaest mjeseci. Kada se pokriće daje na osnovi “issued
and renewed basis” istovremeno se utvrđuje da se istekom police osiguranja prekida I
11.5.8. Pokriće i limit ugovora
Ugovor o reosiguranju viška šteta po jednom riziku, bez obzira da li je realiziran

na bazi jednog ili više layera kreiran je da štiti osiguratelja od šteta po jednom riziku, a
obveza reosiguratelja definirana je terminima “bilo koji odštetni zahtjev po riziku” ili
“svaka šteta po riziku”303.
Limit ugovora
Pokriće koje se daje ovakvim ugovorom o reosiguranju određeno je gornjim

novčanim (monetarnim) limitom obveze reosiguratelja i to na iznos dovoljan da zadovolji
potrebe osiguratelja za prihvat rizika u osiguranje.Umjesto fiksne franšize304 i gornjeg
financijskog iznosa pokrića ugovor može biti kreiran s različitim varijabilnim franšizama,
a tako i gornjim limitima pokrića, kao i u surplus ugovor o reosiguranju osiguratelj može
kombinirati različite samopridržaje za različite rizike prema tablici samopridržaja.
Danas je ovakva praksa vrlo rijetka zbog prevelikog administriranja s posebnim
franšizama za svaku vrstu poslova osiguranja imovine, pa tako i pregovaranja kao najveće
prednosti neproporcionalnih ugovora o reosiguranju imovine.
11.5.9. Ugovaranje reosiguranja od katastrofalnih šteta
Predmet ugovora o reosiguranju od katastrofalnih šteta je zaštita osiguratelja od

neočekivano velikih šteta zbog jednog štetnog događaja, koji uzrokuje akumulaciju šteta
iz više osiguranih rizika. Specifičnost ugovora je da se pokriće daje na bazi bilo kojeg
odštetnog zahtjeva ili nastalog štetnog događaja i obično se daje dodatno na
reosiguravajuću zaštitu datu kroz proporcionalne ili neproporcionalne ugovore o
reosiguranju. Karakteristika je da se ovakvo pokriće daje za neočekivano velike, znači
štete iznad nivoa koje reosiguratelji normalno očekuju u jednoj godini. U slučajevima
prirodnih katastrofa ideja nije da se daje pokriće za normalne prirodne nepogode, iako se i
302
“Lossess occurring basis“ or „Issued and renewed basis“
303
„Any one claim“ or „each and every loss“
304
Ka da se govori o franšizi s pozicija reosiguratelja misli se na iznos koji nosi osiguratelj.
492
oni mogu pokazati neočekivano ozbiljnim. Na primjer, ako osiguratelj daje osiguranje od
rizika polave na području koje redovito ima sezonske poplave, osigurateljeva je
neposredna odgovornost da kontrolira svoju izloženost ovom riziku i fiksira individualni
pridržaj po riziku na dovoljno niskom nivou kako bi bio u mogućnosti podnjeti očekivanu
godišnju akumulaciju šteta. Zbog toga se reosiguratelji pokušavaju osigurati da dajući
pokriće od katastrofalnih šteta osigurateljima nije data isprika za pogrešno ugovaranje
ovog rizika ili gubitak kontrole nad rizikom. Kontrola reosiguratelja može biti provedena
na četiri načina:
(1) fiksiranjem odbitne franšize u ugovoru o reosiguranju dovoljno visoke da
osiguratelja ostavi nezaštičenog za određeni iznos svake štete koja prelazi ono
što se normalno moglo kontrolirati
(2) traženjem od osiguratelja da participira do 10 % u višku rizika ili
utvrđivanjem godišnjeg limita franšize za niže layere reosiguranja.
(3) Limitirajući broj godišnjih obnova pokrića (svota osiguranja) u jednoj godini
nakon nastanka štetnog događaja.
(4) Utvrđivanjem veće premije osiguranja za očekivane godišnje štete i
reosigurateljevih operativnih troškova. Obnova pokrića nakon nastupanja
štetnog događaja tražit će i dodatnu premiju.
Ugovaranje započinje razmatranjem velikog broja važnih faktora koje reosiguratelj treba
kako bi procjenio potencijalnu izloženost po ugovoru za reosiguranje katastrofalnih šteta
na imovini, a to su:305
(1) procjena opasnosti za svaki od osiguranih rizika za svaku poznatu zonu

opasnosti pokrivenih portfeljem osiguratelja
(2) procjena osjetljivosti osigurateljeva portfelja. To je važno zbog toga jer
struktura portfelja koji ide u reosiguranje mora biti razmotrena s aspekta;
a. Vrste rizika: kućanstvo, komercijalni i industrijski predmeti osiguranja,
raspodjela svota osiguranja na zgrade i sadržaje, prekid poslovanja,
b. Detalji štetovne statistike osiguratelja u periodu ne manjem od deset
godina
c. Očekivanja rasta premije za godinu za koju se traži pokriće
d. Broj polica osiguranja koja će biti plasirana u reosiguranje
e. Kvaliteta konstrukcije objekata (npr. Otpornost na potres);
f. Geografska distribucija portfelja na zone opasnosti i zone izložene
prirodnim nepogodama itd.
(3) Originalni uvjeti za osiguranje i pokriće koje se njima daje, glavne prirodne
opasnosti, odbitne franšize te limiti kojima je ograničena odgovornost
osiguratelja.
(4) Utvrditi iznos reosiguranja koji bi trebao pokriti izloženost riziku i uvjete za
obnovu pokrića u tekučoj godini osiguranja, nakon iskorištenja svote pokrića
iznos traženog pokrića po reosiguranju kao i veličina franšize odredit će i
premiju reosiguranja za pokriće katastrofalnih šteta.
Cilj ugovaratelja osiguranja je da odredi riziko premiju jednaku očekivanim godišnjim

prosječnim štetama koje padaju na teret ugovora o reosiguranju u određenom broju
305
R.C.Carter, L.D.Lucas&Ralph, Reinsurance fourth s editition, Great Britain by Redwood books Ltd.
2000, p.283
493
godina. Postoje mnogi različiti koncepti i metode u utvrđivanju premijskih stopa (payback
concept, rate of line, actuarial model) za ove ugovore o reosiguranju sa svojim
prednostima i nedostacima, međutim za direktne osiguratelje to i nije toliko važno, za njih
je najvažnije priskrbiti sve relevantne informacije kako bi na vrijeme dobio traženo
pokriće. Svaki ugovor o reosiguranju imovine je primjer za sebe, specifičan zbog
strukture rizika u portfelju pojedinog osiguratelja, njegove izloženosti prirodnim
opasnostima, geografske rasprostranjenosti, kvalitete ugovaranja osiguranja, kadrova i
mase drugih faktora od utjecaja na preuzete rizike u reosiguranje. Izbor programa
reosiguranja vrlo je bitan i rezultat je procjene izloženosti portfelja štetama koje ne može
samostalno podnjeti, a da ne bude narušen stabilitet tvrtke i kapacitet za ugovaranje novih
osiguranja. Istim procjenama se bave kako osiguratelji koji izvorno preuzimaju rizike u
osiguranje tako i reosiguratelji koji iste rizike uzimaju u reosiguranje. Logika razmišljanja
je uvijek ista. Svatko u tom procesu želi prebaciti dio ili većinu rizika na nekog drugog i
ostvariti određenu dobit. Koliko će osiguratelj u tome biti uspješan uglavnom ovisi od
spoznaje osiguratelja o vlastitom portfelju preuzetom u osiguranje te izbora ugovora o
reosiguranju.U svakom slučaju mora se rukovoditi kriterijima risk managementa
odnosno analize svoje izloženosti po riziku, akumulaciji rizika i procjeni svoje izloženosti
katastrofalnim štetama.Način na koji će ostvariti zaštitu svojih interesa ovisi o izboru
ugovora o reosiguranju i njegove dostupnosti na tržištu. Kao što smo vidjeli to mogu biti
proporcionalni ugovori o reosiguranju kao kvotni, surplus ugovori, kombinacija jednog i
drugog kao i neproporcionalni ugovori koji su sve više u upotrebi pogotovo zbog interesa
reosiguratelja. Postoje mnogi razlozi zbog čega osiguravajuće tvrtke mogu pretrpjeti
gubitke i propasti. Neki su zajednički i ostalim djelatnostima, kao neefikasnost u
poslovanju, neadekvatno određivanje cijene, izrazita konkurencija, prekomjerno trgovanje
itd. Jedan od najčešćih razloga propasti osiguravjućih trtki su. Najveća svota osiguranja
po riziku i nastanak štete koju ne može podnijeti, akumulacija šteta, nedovoljnost ukupne
premije da bi se podmirile sve štete. Do takve situacija dolazi iz slijedećih razloga:306
(a) ugovaratelji osiguranja koji rade na bazi proteklog štetovnog iskustva

mogu podcijeniti očekivane štete, najvjerojatnije zbog kalkulacije
rađene na malom broju uzorka i pogreške u proiciranju trenda šteta, ili
zbog nepredvidljive promjene na riziku koji je rezultirao večom
učestalošču i visini šteta;
(b) može doći do povećanja učestalosti većih štetana velikim
individualnim rizicima ili akumulaciji šteta iz jednog događaja;
(c) može doći do različite fluktuacije u godišnjim agregatnim štetama
povezano s malim portfeljem ili fluktuacijama u osnovnim štetovnim
vjerojatnostima
(d) ugovaratelji osiguranja mogu precijeniti svoje prihode s osnova
investiranja slobodnih sredstava
306
Op.cit., p. 284
494
11.6. RISK MANAGEMENT u REOSIGURANJU
Reosiguranje je kao djelatnost od svog nastanka bila u potpunosti globalna, dok su

tvrtke koje su se bavile osiguranjem imale lokalni karakter. Kao oblik zaštite osiguratelja
reosiguranje nije samo trošak, već alternativni izvor kapitala i kao takav mora biti i
promatran od strane osiguratelja. Isto tako sti. ne smije biti podcijenjen utjecaj
kupovine reosiguranja na ugovaratelje osiguranja kao dodatni element sigurnosti.
Oni osiguratelji koji ugovaraju osiguranje samo na teret vlastitog kapitala, a bez
reosiguranja teže tome da budu konzervativniji u tim procesima od onih koji osiguranje
ugovaraju upotrebljavajući reosiguranje kao zaštitu koristeći tuđi kapital. Što znači
racionalno kupovanje reosiguranja? Kakva je uloga risk managementa u donošenju
odluke o reosiguranju? To u svakom slučaju nije štednja na reosiguranju kao što bi
moglo biti shvaćeno, već je to jedan sustavni proces upravljanja rizicima i sredstvima
akumuliranim iz poslova osiguranja. Taj isti sustavni proces mora biti rukovođen s
osnovnom namjerom i ciljevima koji se reosiguranjem postižu, a to su:
- kreiranje stabilnosti i sigurnosti

- zaštita kapitala osiguravajućih tvrtki i njihovih dioničara
- stabiliziranje rezultata
- povećanje vlastitog kapaciteta
- zadržavanje min. solventnosti i sigurnosti te jačanje njegove financijske
snage
- disperziranje rizika po svjetskim tržištima
Kao generalni princip, upotreba reosiguranja, kao dio procesa risk managementa
ili preciznije managementa u osiguranju vrlo je povezana i s kulturom osiguratelja.
Dakle, nešto slično kao što to postoji kod osiguranika jedna navika i praksa da svoje
interese osiguraju kod osiguratelja, a ne da se samostalno i na teret svojih izvora sredstava
izlažu potencijalnim gubicima. Risk management je u posljednjih 10 godina postao
izuzetno važno sredstvo. Na nivou samog reosiguranja postoje tijela kao AIRMIC i
institut risk managementa koji se bavi identificiranjem rizika u svim njegovim formama
kako bi pronašao odgovarajuću soluciju za rješenje problema. Zajedničko je obilježje
smatrati reosiguranje čistim financijskim instrumentom, a uspješna kupovina reosiguranja
uključuje bihejvioristički i financijski aspekt reosiguranja. To će zahtijevati potrebu za
kreiranjem čiste politike ugovaranja polica osiguranja i uključivanje iskustava iz
prethodnih godina. Zakonodavno okruženje u najvećoj mjeri regulira način na koji
osiguravajuće tvrtke posluju u pojedinoj zemlji, a pogotovo u USA. Sve to, još uvijek
nam ne daje odgovor na pitanje kakvo bi to bilo racionalno kupovanje reosiguranja što
ćemo pokušati objasniti kroz strategiju kupovanja reosiguranja te nekih drugih odrednica
bitnih kod traženja pokrića izloženosti nastanka događaja koji prelaze kapacitete
osiguratelja.
11.6.1. Razvoj strategije u kupovanju reosiguranja
Kako svaki razuman osiguratelj želi zaštititi svoj kapital kupnjom reosiguranja za
viškove rizika koje ne može samostalno nositi s čime povećava i svoj kapacitet nošenja
rizika, traži zaštitu od katastrofalnih rizika on to može tražiti kroz razne oblike
reosiguranja koje ima i svoju cijenu. On tu zaštitu može tražiti putem automatskih
ugovora o reosiguranju tzv. «Treaty-a» gdje će sve rizike plasirati u reosiguranje na bazi
PML-a ili svota osiguranja. Može koristiti i razne druge oblike proporcionalnih ugovora o
495
reosiguranju. Međutim osiguratelj određene snage može selektirati rizike koje predaju u
reosiguranje kupovanjem samo fakultativnog reosiguranja za pojedine rizike i na taj
način ekonomizirati s troškovima reosiguranja. Tako se prema Goldenu307 u “Royal
insurance” jednim od UK osiguratelja, od glavnih menadžera moglo čuti « mi ne želimo
ugovarati osiguranje na teret kapitala drugih ljudi niti želimo da budemo robovi sreće
reosiguratelja koji mogu pogoršati uvjete za osiguranje ili otkazati pokriće». Prema
reosigurateljima su se odnosili sa sumnjom i nastojali su ugovarati i zadržati 100%
ugovorene premije uz credo « ako nismo dovoljno dobri da zadržimo cijeli rizik tada
nismo dovoljno dobri i da ga uopće ugovorimo». Na žalost, desilo se da je isti osiguratelj
u 1990 pretrpio dvije katastrofalne štete od oluje, uz istovremene efekte velike inflacije,
visoke nezaposlenosti i katastrofalnog kolapsa burze koje su mogle biti pokrivene
reosiguranjem u vodu su pale i gore navedene konstatacije vodećih menadžera Royal-a.
Istovremeno je došlo i do kolapsa UK tržišta osiguranja imovine, a Royal je bio
osiguratelj koji se uglavnom bavio imovinom. To su samo neka od razmišljanja kada se
govori o reosiguranju kao trošku. Glavni zadatak u poslovanju osiguravajuće tvrtke kada
se reguliraju poslovi reosiguranja su definiranje okvira poslovanja koji će raspoznati
glavne poslove koje tvrtka ugovara, te financijske modele, koji će imati utjecaj na ukupne
rezultate. Neovisno od činjenice da će kombinacija poslova i financijskih modela pokazati
o kakvoj se tvrtki radi, tu će uvijek postojati potreba za jednom politikom reosiguranja
koja mora biti inkorporirana u ukupnu politiku tvrtke u procesu upravljanja kako
ugovaranja osiguranja tako i drugih procesa unutar pojedine osiguravajuće tvrtke. Tvrtke
mogu birati u izboru reosigurateljne strategije upotrebljavajući centralizirani ili
decentralizirani model ili u nekom slučajevima kombinaciju oba modela ali opet u danim
okvirima politike tvrtke. Centralno kontrolirana organizacija će zadržati centralno
kupovanje reosiguranja i gledat će da bude više uključena u potražnju za osiguranjem na
nivou ukupne grupe nego lokalnih i regionalnih interesa. Tako u formuliranju
reosigurateljne strategije direktor reosiguranja će uvijek imati mnoštvo pitanja koja mora
riješiti, od kojih izdvajamo:
11.6.2. Utvrđivanje premije koja se plaća reosiguratelju
Kalkulacije premijskig stopa koje će se obračunati za poslove reosiguranja viška

šteta osiguratelja i utvrđivanje korektne visine provizije koja treba biti plačena po
proporcionalnim ugovorima o reosiguranju cedentu može biti vrlo složena , a ima veoma
veliki utjecaj na poslovanje i ostvarene rezultate svakog osiguratelja.
Prporcionalna reoosiguranja
U proporcionalnih reosiguranjima reosiguratelj se slaže da pristaje na dio premije,

šteta i provizije u istom omjeru u kojem je originalan rizik njemu cediran. Na taj način
reosiguratelj prima proporcionalni dio premije za proporcionalni dio rizika, i spreman je
platiti proporcionalni dio svake štete, ako se ona desi na cediranom rirziku.
Reosiguratelj bi isto tako trebao platiti osiguratelju proporcionalni dio troškova za
akviziciju osiguranja. To se zove provizija pribavitelja (ceding commission) posla
reosiguranja i ona je jedino područje proporcionalnog posla reosiguranja koji aritmetički
nije potpuno proporcionalan. U kalkuliranju originalne premije osiguranja, osiguratelj
mora pokriti troškove šteta, sve troškove koji su potrebni da bi se posao dobio
307
N.Golden, Rational Reinsurance Buying, Risk waters group ltd.2002.p.4.
496
(uključujući i troškove izdavanja polici i informatičke obrade) i bilo koji drugi
administrativni trošak ili potreba managementa. Na sreću, tu mora biti i dio dobiti kako bi
dioničari bili sretni. Da pojednostavnimo, osiguratelji koji predaju rizike u
reosiguranje reosiguratelju, imaju pravo na proviziju za pribavljeni posao
reosiguranja kao što i agenti, zastupnici i drugi prodavači osiguranja, koji njemu
pribavljaju osiguranje imaju pravo na pribavnu proviziju.
Ukoliko su troškovi pribave osiguranja, interni troškovi i dobit osiguratelja recimo 30%
postavlja se pitanje da li će biti pošteno da reosiguratelj za cedirani posao osiguratelju
plati isti iznos provizije? Odgovor u svakom slučaju mora biti negativan jer reosiguratelj
nema troškove pribave osiguranja i ostale adnministrativne troškove i taj bi iznos trebao
biti veći.U stvarnosti reosiguratelj dobiva poslove na jednostavniji način nego osiguratelj
jer ne plaća prodajno osoblja i njegove troškove. Zbog toga, nije ništa čudno da
reosiguratelji raspoznaju tu činjenicu i dodjeljuju osigurateljima veće iznose provizija
kako bi osiguratelji pokrili svoje troškove. U našem primjeru gore reosiguratelj se može
složiti da plati 35% provizije.Provizija se uobičajeno iskazuje u postotnom iznosu od
originalne bruto premije(original gross premium).U nekim slučajevima ta provizija
može biti ista kao i troškovi osiguratelja ( 30% u našem primjeru) , ali se na to dodaje
određena dodatna provizija (overriding commission) koja bi u ovom primjeru bila 5% od
ugovorene premije osiguranja.Tehnika varira od zemlje do zemlje. Prema većini ugovora
o reosiguranju za cediranu premiju reosiguranja obračun provizije se radi na osnovi
originalne bruto premije. To znači, da će reosiguratelj primiti punu originalnu premiju,
kao što je prima osiguratelj. Postoje slučajevi gdje se premija cedira reosiguratelju kao
neto premija (original net premium) što znači da osiguratelj prvo odbija svoje troškove
režije (akvizicije i ostale administrativne troškove) i tek takvu premiju cedira u
reosiguranje.Ukoliko se po proporcionalnom ugovoru o reosiguranju ostvaruju pozitivni
rezultati reosiguratelji daju dodatnu proviziju ili profit commission koja se plaća na kraju
obračunskog perioda kada su poznati svi rezultati. Postoje mnoge formule za
izračunavanje profitne provizije i one uglavnom funkcioniraju na prosjeku tri ili više
godina ili ukupnom trogodišnjem prosječnom iskustvu. Ne postoji standardna formula
profitne provizije pa zbog toga reosiguratelji moraju identificirati sve detalje unaprijed.U
večini odredaba o profitnoj proviziji reosiguratelji odobravaju i proviziju za management
kao nagradu za njihove administrativne i upravljačke troškove.
Temeljem kvotnih ugovora o reosiguranju ostvaruje se veća provizija nego u svotno
ekscedentnom ugovoru o reosiguranju zbog većeg iznosa premije koji ostvaruju temeljem
ugovora.Slično tome po prvom surplusu se ostvaruje veća provizija nego drugom
surplusu, koji će opet biti veći nego iznos koji se ostvaruje po individualnom
fakultativnom ugovoru ili fakultativno obligatornom ugovoru.Veoma važan podatak u
utvrđivanju cijene reosiguranja leži u visini provizije koju odobrava reosiguratelj.
Osiguravajuće tvrtke rade prema planiranoj kvoti šteta, tako da će provizija kao
dodatak na planiranu kvotu šteta plus njihovi vlastiti troškovi dati reosigurateljima
indikaciju o profitabilnosti posla resiguranja po nekom ugovoru. To su ujedno i osnovni
pokazatelji koji reosiguratelja upućuju na to da li će odobravati veću ili manju proviziju za
cedirani posao reosiguranja ili će uvesti neke od restrikcija na ugovor o reosiguranju u
smislu smanjenja provizije, uvođenja odbitnih franšiza ili ograničavajučih klauzula u
ugovoru o reosiguranju.U ranim 90-tim reosiguratelji su razmišljali o uvođenju određenih
restrikcija na proporcionalne ugovore o reosiguranju, posebno ukoliko su ti ugovori bili
izloženi prirodnim katastrofama. Prvo ograničenje odnosilo se na limit cesije (cession
limit), odnosno ograničenje iznosa posla kojeg određeni osiguratelj može cedirati u
reosiguranje. Drugo ograničenje odnosilo se na limit naknade po štetnom događaju (event
limit) uzrokovanog prirodnim nepogodama. U skladu s ovim restrikcijama u ugovoru o
497
reosiguranju (treaty-u) putem klauzula reosiguratelji odobravaju veće ili manje provizije
na cedirani posao u reosiguranje. Isto tako ne treba zanemariti i faktor konkurencije među
reosigurateljima koji utječe na politiku konstrukcije ugovora o reosiguranju.
Neproporcionalni ugovori o reosiguranju( excess of loss business)
Utvrđivanje premije reosiguranja u neproporcionalnim poslovima reosiguranja prošao je

određene promjene u posljednjih nekoliko godina zbog:
o napretka u kompjutorskoj tehnologiji
o povećanja šteta zbog kojih je došlo do točnijih statističkih podataka
Postoje dvije metode utvrđivanja premijskih stopa za poslove reosiguranja viška šteta, a to
su: metoda izloženosti i iskustvena metoda utvrđivanja prem.stopa.
Metoda utvrđivanja premijskih stopa za reosiguranje viška šteta na temelju

izloženosti
Ova metoda zasniva se na izloženosti svote osiguranja određenom opsegu pokrića.

Različite studije su napravljene za sve vrste osiguranja, a analizirao se i uzrok šteta.
Jednostavnim riječnikom, ako su štete koje su se dogodile po određenoj polici(riziku) ili
svoti osiguranja po toj polici bile određene u iznosu i broju i to je pokazalo da recimo
70% svih šteta pada u 50% svote osiguranja tada i osiguratelj koji nosi tih 50% ima pravo
zadržati tih 70% premije osigurnja. Ukoliko bi reosiguratelj nosio drugih 50% svote
osiguranja prema ovim podacima njemu bi pripalo 30% premije osiguranja.Ukoliko će
reosigurtaelj participirati u manjem iznosu nošenja rizika iznad 50% odredit će i
proporcionalno manju premiju reosiguranja.
Ova se metoda vrlo često koristi u osigurnaju imovine i odgovornosti posebno tamo gdje
nema štetovne statistike ili se radi o potpuno novim poslovima osiguranja.Metoda
izloženosti se koristi za izračun premije reosiguranja kako za individualna excess of los
reposiguranja tako i za excess of loss ugovore o reosiguranju velikog broja drugih rizika.
Iskustvena metoda utvrđivanja premijske stope za reosiguranje viška šteta

(Experience rating)
Ova metoda koristi poznate, procjenjene ili projicirane štetovne statistike kako bi
došla do premije za reosiguranje viška rizika koji je plasiran u reosiguranje. Isto kao što
osiguravajuća tvrtka mora koristiti određene prihvaćene tehnike kako bi došla do premije
posiguranja isto tako i reosiguratelj mora kalkulirati premiju za reosiguranje viška šteta
koja će biti dovoljna za podmirenje njegovih troškova.Jednostavno, premija za pokriće
reosiguranja viška šteta mora pokriti;308
o troškove očekivanih šteta, rezerve šteta, moguće probleme s inflacijom

o reosigurateljeve administrativne troškove,
o brokeražu i,
o dobit i druga davanja
Faktori koji utječu na visinu premije za reosiguranje viška šteta su:
o visina prioriteta osiguratelja
308
N.Golden, op.cit.29
498
o visina zaštite koju daje reosiguratelj
o vrsta osiguranja i mjesto osiguranja
o isključenja u ugovoru o reosiguranju
o Prošlo i proicirano štetovno iskustvo ili broj i visina izloženosti
rizicima po lerovima te promjene na riziku tijekom trajanja osiguranja i
ostale informacije o riziku
o Uvjeti na tržištu reosiguranja te opće iskustvo s pojedinom vrstom
reosiguranja
o Stupnja konkurencije u vrijeme traženja pokrića
Svi gore navedeni faktori mogu se sumirati u frazu:
“Današnjom premijom plaćamo sutrašnje štete na osnovi jučerašnjih informacija”309
U večini slučajeva postoje tri vrste utvrđivanja premijskih stopa za reosiguranje

viška šteta, a to su:
o Na temelju plaćenih šteta pokrivenih reosiguranjem (burrning costs) –
koja se primjenjuje na ugovore s visokim iznosom šteta
o Na temelju fiksne ili postotne premije – primjenjuje se na ugovore o
reosiguranju s niskim nivoom šteta
o Flat premija ili premija u novčanim iznosima – koja se primjenjuje za
poznate iznose šteta
Iz gore navedenih činjenica i faktora može se zaključiti da reosiguratelji koriste sva
moguća sredstva risk managementa u reosiguranju u cilju kontrole njegove izloženosti
štetama
11.6.3. Kako se na reosiguranje gleda unutar cijele tvrtke ili grupe?
Na reosiguranje se može gledati kao na strateško pitanje od manjeg značaja za

tvrtku ili kao centralno za ukupnu poslovnu politiku i strategiju. Tradicionalno,
osiguratelji razmišljaju o reosiguranju jednom godišnje za vrijeme sezone obnove
reosiguranja kada nastoje kupiti pokriće, su manje ili više u liniji s njihovim apetitima za
pokriće rizika. Uglavnom ti isti ljudi namjeravaju profitirati iz reosiguranja, bilo na
način da su kupili jeftinije reosiguranje ili na način da su ukupne štete veće od plaćene
premije reosiguranja. U takvim je glavama dobar reosigurateljni program onaj koji
cedentu omogućuje da «dobije više novaca od reosiguratelja». Drugi osiguratelji opet
promatraju reosiguranje kao alocirani kapital koji se koristi i upotrebljava u skladu
s odlukama risk managementa. Veliki broj ostalih stajališta o reosiguranju unutar
osiguratelja treba promatrati unutar ova dva osnovna. Zahvaljujući činjenici da se ugovor
o reosiguranju obnavlja jednom godišnje, reosiguranje je trajno prisutno i integrirano u
managementu osiguratelja. Ako ga uspoređujemo s tradicionalnim osiguranjem,
reosiguranje je svijet za sebe u kojemu vrijede drugačija i specifična pravila. Ono se ne
razlikuje samo zbog tehničkih ekspertiza i sredstava nego i zbog neizbježno drugog
rječnika i običaja koji su toliko različiti od poslova osiguranja da se ponekad osoblje
osiguratelja koje obavlja poslove reosiguranja smatra da pripada više tržištu
reosiguranja nego vlastitoj kompaniji. Prema Carteru310 «Reosiguranje se kao posao
unutar osiguravajuće kuće ostavlja expertima koji rade ono što oni moraju raditi i
nitko ih obično puno ne ispituje, jer u stvari nitko i ne razumije što oni rade i kako
309
Christopher Paine, Reinsurance a breaf guide, Insurance basis, CII,The Chartered Insurance institute ,
Publishing Division, Great Britain 2000, p.35.
310
RL Carter et.al, op.cit.p.387
499
to oni rade i zbog toga ih se ne provocira s previše pitanja već sluša i pokušava
razumjeti». Učestalost katastrofalnih događaja posljednjih godina (poplave, oluje,
uragani, potresi, itd.) pokazuje da je reosiguranje jedna od apsolutnih potreba svakog
osiguravajućeg društva. Ponekad su nakon nesreće s WTC u NEW YORK- u menadžeri u
europskim odjelima reosiguranja bili zatraženi od svojih rukovodioca da komentiraju što
se može po pitanju reosiguranja dogoditi u budućnosti u kontekstu navedenog događaja.
Oni bi odgovorili: « reosiguratelji će svakako iskoristiti taj događaj kako bi povećali
premijske stope.Međutim to se dogodilo prilično daleko od nas i nema nikakvih podataka
da bi se to moglo ponoviti kod nas; ne postoji razlog zbog čega bi mi morali trpjeti zbog
toga». Slijedeće pitanje koje postavlja direktor je:» Da, ali općenito govoreći, da li
namjeravate promijeniti vaš program reosiguranja za slijedeću godinu?» Menadžer
odgovara: « samo ako se cijene reosiguranja povećaju inače nema razloga za promjenu
programa reosiguranja: rezultat koji reosiguratelji ostvaruju s nama je pozitivan već
godinama. U slučaju značajnijeg rasta cijene reosiguranja povećat ćemo naš
samopridržaj. Ovo je uvijek ista igra sa ciklusima u poslovanju već 30 godina». Treće
pitanje koje direktor može postaviti je: « na koji način namjeravate odgovoriti na daljnje
promjene u izloženosti naših ugovorenih poslova osiguranja?» ili pitanje može biti « kako
možete biti sigurni koliko će ti ciklusi trajati?». Daljnjih pitanja nije bilo jer je direktor(
CEO) bio zadovoljan i odgovorom na prva dva pitanja. Glavnina vremena, i način na koji
se kupuje reosiguranje je ogledalo poslovanja i kulture reosiguratelja: u tradicionalnom
poslovanju veoma mali broj eksperata kupuje reosigurateljno pokriće krajem godine,
ponekad u žurbi i u jednom personaliziranom procesu. Pregovorima licem u lice sa
reosigurateljem i brokerom zajedno, je najuobičajeniji način i metoda, a cijena je centar
cijele diskusije.
11.6.4. Koji tip organizacije primijeniti za reosiguranje?
U standardnoj ili tradicionalnoj osiguravajućoj tvrtki reosiguranje je centralizirano

za ugovore i decentralizirano za fakultativne rizike, ali i to ne mora biti tako ukoliko
tvrtka želi zadržati kontrolu i nad tim procesima odnosno iskoristiti sinergijski efekt
svih poslova reosiguranja. Centralizirani odjel reosiguranja je najčešći oblik
organizacije poslova reosiguranja koji nalazimo za pojedinu tvrtku međutim to nije
najprihvatljiviji oblik za grupu tvrtki u jednom sistemu. Glavni razlog protiv
centralizacije poslova reosiguranja za grupu je: »ako je svaka zemlja specifična tada je i
svako takvo tržište specifično». Tu se prvenstveno misli na grupaciju tvrtki iz više
zemalja. S obzirom da reosiguranje ima ključnu ulogu u politici ugovaranja osiguranja i
alokacije kapitala centralna organizacija poslovanja uključuje i centralni proces
reosiguranja i obratno decentralizirana organizacija uključuje i decentralizirano
organiziran proces reosiguranja. U svakom slučaju stvarnost je obično kompleksnija i
uključuje oba modela organizacije. Neke tvrtke, koje su visoko centralizirane u svojim
poslovnim procesima dozvoljavaju svojim tvrtkama da samostalno kupuju reosiguranje,
ali u skladu s pravilima koje ona propisuje. Neke druge tvrtke koje su u svojim poslovnim
procesima decentralizirane razvile su strogo centralizirane sredstva za reosiguranje zbog
efekta smanjenja cijene reosiguranja(cost- cutting impact). Suprotno, drugim
aktivnostima gdje svi akteri manje ili više primjenjuju iste procese, kupovina reosiguranja
je još uvijek područje gdje veliki broj organizacija egzistira i gdje vam se čini da nitko
ne vodi ili bude na čelu utrke.
Što je centralizirani proces kupovanja reosiguranja?
500
Uz pojam « kupovanja reosiguranja», sakrivene su mnoge druge aktivnosti koje
nisu striktno povezane s funkcijom kupovanja reosiguranja. Kupovanje velikog broja robe
na uobičajenoj osnovi zahtjeva dobru logistiku i pregovaračke vještine. Međutim
kupovanje velikog broja sofisticirane robe koja nikad nije potpuno slična zahtijeva i druge
specijalnosti i mogućnosti. Što se kupovanja reosiguranja tiče, proces kupovine ugovora o
reosiguranju započinje mnogo ranije tijekom godine s informacijama i analizama.
Kolektiranje informacija
To je prvi korak u kupovini reosigurateljnog pokrića koje će pokazati i

kvantificirati rizik koji treba biti pokriven reosiguranjem, a koji istovremeno pokazuje
kako osiguravajuća kuća upravlja s rizicima. Iako se ovaj prvi korak sastoji od
skupljanja najboljih informacija kako bi se dobio dobar uvid u rizik problem je da niti
jedan IT sistem u svijetu ne može ispuniti taj zadatak. Skupljanje adekvatnih informacija
je jedan od glavnih problema za reosiguratelje. Proces centralizirane kupovine
reosiguranja započinje dubokim pregledom dostupnih informacija o riziku koji bi trebao
biti pokriven reosiguranjem. U stvarnosti informacije u mnogim slučajevima postoje, ali
je toliko teško doći do njih tako da mora biti nađen kompromis između potrebe za
detaljima i troška/vremena potrebnog da se do njih dođe. U određenim okolnostima
informacija nije dostupna jer nitko nije mislio da je to potrebno ispitati, a to se dešava
zbog toga,
- što se nije pretpostavljalo da je to bitno za posao ili,

- je rizik bio nepoznat – «ne može se znati ono što se ne zna«
Centralizirano kupovanje reosiguranja zatim uključuje potpuni pregled informacija

o riziku i stvaranje standarda, koje moraju slijediti sve pridružene filijale ili tvrtke. To
također uključuje kreiranje procesa rada od centralnog odjela ili tima koji pregledava sve
informacije pristigle iz pridruženih filijala ili tvrtki.
Kreiranje procesa rada odnosi se na:
• utvrđivanje politike ugovaranja polica osiguranja

• profil portfelja i informacije o izloženosti istog te,
• izviješća o štetama
Posljednjih godina razvoj modeliranja pokrića za katastrofalna pokrića pomogao

je u standardizaciji informacija potrebnih za davanje tog pokrića. Standardizirane
informacije prvi su korak u procesu centralnog kupovanja reosiguranja. To ne samo da
pomaže reosigurateljima nego koristi i za interne potrebe svakog osiguratelja i
ugovaratelja osiguranja.
Analiza informacija
To je drugi korak u kupovanju reosiguranja koji uključuje analizu rizika koji su

ušli u portfelj i koji bi trebali biti pokriveni reosiguranjem.
Smatra se da ima dva koraka:
501
• Globalni pregled snage i slabosti bilance osiguravajuće tvrtke
(dobit, politika rezerviranja šteta, itd.)
• Duboka analiza rizika preuzetih u portfelj koji će pokazati koje

su glavna ograničenja i prijetnje portfelju te kvantificirati
potrebu za reosiguranjem. Što se tiče ovog drugog koraka,
modeliranje pokrića ima značajnu ulogu ne samo za davanje
pokrića od katastrofa nego i za sve druge rizike.
Na kraju drugog koraka osiguratelj bi trebao znati što bi trebalo biti pokriveno
reosiguranjem i zašto. Tek nakon toga dolazi pitanje kako to učiniti.
11.6.5. Definiranje programa reosiguranja
To je treći korak u procesu kupovanja reosiguranja i on definira optimalnu

strukturu reosiguravajućeg programa. U idealnim uvjetima drugi korak bi trebao biti
dostignut u proljeće svake godine ostavljajući ljeto za treći korak. U nekim slučajevima,
ako analitički posao nije gotov do lipnja ostaje manje vremena i prostora za definiranje
programa.
Definiranje programa traži aktivnosti na internom i externom planu:
• Interne aktivnosti sastoje se od stvaranja seta raznih opcija zaštite za svaki

rizik/ vrstu posla osiguranja koji se zatim testiraju u uvjetima izloženosti,
vezano uz izvršeni posao analize i mogućnosti preuzimanja rizika osiguratelja.
Program zaštite ne mora uvijek biti adekvatan željama poslovnih jedinica
koje traže promjene u programu zaštite. Kontrola se isto tako radi na
konzistentnosti želje za prihvatom rizika u osiguranje od strane filijale i
stvarnog kapaciteta tvrtke da pretrpi štetu u različitim scenarijima. Globalni
pregled kojeg smo već opisali se najčešće koristi u ovakvim situacijama.
• Vanjske aktivnosti centralnog tima za provedbu programa reosiguranja sastoje
se od testiranja predloženog programa sa nekim od ključnih partnera
reosiguratelja ili brokera u cilju provjere da li program može biti plasiran na
tržištu reosiguranja. Nakon toga, moguće je ubaciti u program primjedbe u
obliku nadopuna kako bi se ispunili zahtjevi tržišta.
U centraliziranom procesu ugovaranja reosiguranja centralni tim mora biti siguran
da je raspoznao specifične lokalne potrebe za reosiguranjem i gdje je to moguće integrirati
ih u program.
Kupovanje programa reosiguranja
Četvrti korak u kupovini reosigurateljnog pokrića je prodaja rezultata prva tri

koraka reosigurateljima. Na ozbiljnom tržištu reosiguranja cedent ili osiguratelj koji
daje najbolje informacije svojim reosigurateljima i pokazuje da ima dobru kontrolu
nad svojim rizicima obično dobiva najbolje uvjete za reosiguranje. U nekim
slučajevima kvaliteta informacije (transparentnost) još nije raspoznata kao prednost za
cedenta.
Tržišni poticaj: cijena, kapacitet, uvjeti i sigurnost
502
Na mekanom tržištu reosiguranja kupovanje na centraliziran način, u teoriji je
moguće dobiti jeftinije reosiguranje. Razmatrajući cikluse i činjenicu da bi bilo nerealno
djelovati globalno kad je tržište mekano i onda promijeniti organizaciju kad je tržište
tvrdo, centralizirani proces ugovaranja reosiguranja mora pokazati svoju efikasnost u
slijedećim područjima :
o Mora dobiti kapacitet od reosiguratelja na programima koje nije

lako plasirati. Jednom kada reosiguratelj napravi prve analize i
prijedlog za svaki program po svojoj prosudbi, može započeti rasprava
s timom za provedbu reosiguranja cedenta na bazi globalnih odnosa.
o Dobivanja veće sigurnosti ukoliko se dobro upravlja rizicima
cedenta
o Mora postojati daljnji razvoj uvjeta za reosiguranje i sposobnost da
se pregovara o uvjetima sa tržištem
o Mora dobiti kapacitet za cedenta kako bi mogao kvotirati vlastite
ugovore i onda biti sposoban pregovarati s reosigurateljem . Visok
stupanj stručnosti centralnog tima o tehničkim i aktuarskim
aspektima pomaže na tvrdom tržištu reosiguranja.
Kako se razvija tržište reosiguranja posljednjih godina ono pokazuje da su ova

četiri područja posebno važna za plasman rizika u reosiguranje.
Upravljanje centraliziranim uslužnim službama (back office)
Ovo se smatra šestim korakom u procesu kupovanja reosiguranja i vrlo je značajan

u centralnom kupovanju reosiguranja.
Centralizacija premije i šteta donosi određene pogodnosti za tvrtku:
• Omogućuje tvrtki da upravlja s ukupnim štetama svih svojih filijala i,

• Svaka će filijala imati samo jednu stranu odnosno centralni tim koji će
rasporediti premiju reosiguranja i štete između brokera i reosiguratelja.
Jedna takva organizacija podrazumijeva postojanja back office tima i sistema koji
je sličan back office –u reosiguratelja. Postoje dvije mogućnosti ili da centralni tim radi
kao broker ili kao reosiguratelj.Uvjetno govoreći ove dvije solucije su slične kada se
govori o samom izvršenju poslova. Ipak biti u funkciji reosiguratelja centralni tim u stvari
potpuno upravlja rizikom onoga koji mu ga predao u reosiguranje. To mu isto tako
omogućuje stvaranje samopridržaja na nivou cijele grupe, a nakon toga optimizaciju
sheme reosiguranja za cijelu grupu.
Centralizirani ili decentralizirani pristup poslovima reosiguranja
Kada govorimo o decentraliziranom pristupu poslovima reosiguranja imamo

situaciju da se posao osiguranja obavlja lokalno i lokalni management ima punu
odgovornost za ostvarenje rezultata, jer bi inače došlo do uplitanja odgovornosti top
managementa s lokalnim, stvarajući poteškoće lokalnom managementu. Gledajući ovaj
decentralizirani pristup može nam se činiti na prvi pogled da to ima smisla. Ljudi koji
ugovaraju poslove osiguranja protivno njihovom vlastitom vodiču za ugovaranje
osiguranja kupuju reosiguranje od partnerta koje znaju i kojima vjeruju godinama.
Slabosti ovog sistema se pojavljuju što se više internacionalnog i globalnog pojavljuje u
503
poslovima osiguranja. Za globalnog osiguratelja sa konsolidiranom bilancom zahtjevi
interne kontrole i izvještavanja mogu biti u suprotnosti s zahtjevima lokalnog tržišta i
izvještavanja na tom tržištu. Ako krenemo od pristupa poslu od gore prema dole ciljevi
svake grupe mogu biti sumirani u :
• Bolja kontrola/planiranje izloženosti

• Smanjenje troškova reosiguranja
• Dostizanje večeg nivoa transparentnosti
• Garantira se pokriće za pokrivanje strateških ciljeva
Decentralizirana strategija primjenjuje se za domicilne klijente koji posluju samo

na domaćem tržištu, pa se i potrebe za reosiguranjem najčešče zadovoljavaju na domaćem
tržištu.Centralni tim za ugovaranje reosiguranja mora demonstrirati svoju stratešku
važnost prezentirajući ukupni volumen poslova, kao i da lokalne poslove stavi u kontekst
ukupnih poslova reosiguranja.Znači, da se vjeruje da centralizirani pristup poslovima
reosiguranja daje grupi dovoljno fleksibilnosti i kupovne snage s kojom ispunjava svoj
strateški cilj kupovanja reosiguranja po najpovoljnijim uvjetima.
Vrijednost centralizirane funkcije reosiguranja
Prva vrijednost za grupu je objedinjavanje najstručnijih ljudi u jedan tim koji je

na raspolaganju cijele grupe. Složenost poslova analize rizika traži stručnost i iskustvo što
je veoma skupo. Centralni tim za reosiguranje je jedna od glavnih komponenti risk
management procesa grupe ili osiguravajuće kuće.
Druga vrijednost je da centralni tim za provođenje reosiguranja posjeduje veliki
broj informacija cijele grupe koju servisira i koje može dijeliti s cijelom grupom.
Treća vrijednost je kapacitet da se rade poslovi s tržištem reosiguranja
Četvrta vrijednost je pojednostavljeno kolanje dokumentacije u centralnom
uredu unutar grupe, s efektom štednje i kvalitativnog poboljšanja administrativnih
poslova.
Peta prednost je edukacija koja može biti dana od strane centralnog tima s
efektom tehničke sinergije koja može biti razvijena na taj način.Da bi centralni sistem
kupovanja reosiguranja davao gore navedene efekte moraju biti zadovoljeni određeni
uvjeti, a to su:
- stroga opredijeljenost uprave grupe da pomogne centralnoj službi
u odnosu na lokalne filijale
- investiranja dovoljno novca i vremena
- jasnom definicijom ovlasti filijala i centralnog tima
- transparentna komunikacija
11.6.6. Vodič za ugovaranje reosiguranja
Rušenje WTC u NewYorku 2001 pokazalo je koliko je važno za tvrtku cedenta da

ima pravi i sadržajni vodič za reosiguranje. Ovaj događaj isto tako ukazuje na to da li su
ciljevi reosiguranja postignuti, a isto tako menadžer reosiguranja mora demonstrirati
ispravnu poslovnu praksu upravi društva.
Da bi se osigurao kvalitetan program i plasirao na tržištu reosiguranja moraju biti
razmotreni slijedeći zadaci kao najvažniji dijelovi budučeg programa reosiguranja:
Evaluacija izloženosti
504
Procjena izloženosti treba biti rađena u tri dimanzije: po riziku, po događaju i
ukupno. Procjena mora sadržavati izloženost u proteklim razdobljima i nepoznatu
izloženost koja proizlazi iz probalističkog modeliranja. Kao što smo već i spomenuli
procjena bi trebala sadržavati i nove scenarije iznenadnih rizika elektromagnetskog polja,
genetski modificiranih organizama i kibernetskih rizika. Različiti scenariji katastrofa kroz
različite poslove osiguranja kao i financijske izloženosti pomoći će da se dobije složena
slika izloženosti riziku pojedinog osiguranika.
Utvrđivanje pridržaja i kapaciteta
Bazirano na analizi izloženosti, utvrđivanje pridržaja i kapaciteta je slijedeće što

mora biti razmotreno. S odgovarajućim alatima pridržaj mora biti izračunat na temelju
učestalosti pojedinog rizika i mjeren prema kriterijima za uvrđivanje solventnosti.
Pogreške u utvrđenim limitima između onoga što je bilo garantirano u originalnoj polici i
onoga što daje ukupni kapacitet reosiguranja vodi do extremnih gubitaka cedenta.
Procjena pridržaja i kapaciteta mora biti rađena za sve tri dimenzije poslova
osiguranja znači po riziku, događaju i agregatno.
Vrijeme pokrića
Vrijeme je četvrta dimenzija poslova reosiguranja možda i važnija od drugih jer se

vrlo često previdi njen značaj pogotovo kada se mijenja struktura i uvjeti reosiguranja.
Kada se mijenja struktura reosiguranja mora postojati kontinuitet iz stare u novu strukturu
bez ikakvih »stepenica» ili rupa u pokriću koje se mogu pojaviti. Kada se prekida
određeno pokriće onda trebaju biti istaknuti odgovarajući termini izmađu isteka
originalnog rizika i pokrića koji se daje reosiguranjem.
Kupovanje reosiguranja za nepredvidljive događaje
Ono što je očito je to da je teško prihvatiti što je nepoznato, i iz perspektive

menadžera reosiguranja teško je naći podršku uprave ili top managemanta za troškove
pokrića koji se mogu dogoditi, ali i ne moraju. Kako god bilo dužnost je menadžera
reosiguranja da gleda ispred povijesnih iskustava s štetama i istražuje nove scenarie
mogućih štetnih događaja i predlaže njihovu zaštitu reosiguranjem. Neočekivani gubitci
traže zaštitu s obzirom da mogu uništiti stabilnost tvrtke. Ako je izloženost identificirana,
a nije reosigurana veliki iznos kapitala mora biti angažiran u tu svrhu.
Simuliranje različitih katastrofalnih događaja ne radi se samo da bi se zaštitila
solventnost grupe već i zato da bi se smanjila nastalnost rezultata i osigura dovoljno
riziko premije u utvrđivanju premije osiguranja.
Utvrđivanje sposobnosti reosiguratelja da plati štetu
U gotovo svim poslovima bilo privatne ili komercijalne prirode ništa nije toliko
neprihvatljivo kao plaćanje novca za nešto što se ne vraća kao protuusluga. U relacijama
osiguratelj/reosiguratelj osiguratelj plaća premiju unaprijed reosiguratelju s očekivanjem
da će reosiguratelj preuzeti obvezu plaćanja štete koja ima pokriće u međusobnom
ugovoru. U nekim poslovima kao što je odgovornost ili naknade za profesionalne
propuste šteta se može dogoditi mnogo godina nakon isteka ugovora o osiguranju. Pitanje
je što se događa kada reosiguratelj nije u mogućnosti platiti nastalu obvezu? Da li postoji
505
bilo kakva mogućnost da osiguratelj dobije nešto od štete? Iskustvo govori da su takvi
slučajevi rijetki. Ipak, oni postoje, najčešće nakon velikog štetnog događaja gdje veliki
broj rizika uzrokuje agregatno veliku štetu reosiguratelju. Kada se nešto takvoga dogodi
rezultati poslovanja osiguratelja su ugroženi . Ne samo da je pogođen jedan ugovor o
reosiguranju već su pogođeni svi ugovori cedirani takvom reosiguratelju. Zbog toga
osiguratelji ne gledaju samo na iznos prenesenih obveza nego na ukupnu sliku izloženosti
riziku koja uključuje i buduće štete reosiguratelja. Povrati sredstava su u takvim
situacijama niski i cijeli proces je zakočen i otežan. Standardno reosiguratelji daju
ekonomske pogodnosti cedentu koje mu omogućuje da u osiguranje uzima rizike koje
inače sa svojim kapitalom ne bi mogao. Kako je ključ svega diverzifikacija rizika jaka
koncentracija vrhova rizika stavlja reosiguratelja u istu poziciju kao i osiguratelja. Za ove
extremne situacije mehanizam reosiguranja je da se više ne prihvaćaju takvi rizici u
reosiguranje. Čak ako reosiguratelji nude i ekonomski prihvatljive premije cedenti moraju
biti svjesni da vrhovi rizika kao ozbiljne katastrofe uzrokuju akumulaciju rizika i
dramatično povećavaju vjerojatnost da se reosiguratelj nađe u situaciji propusta.
Dakle, da li postoji neki novi razlog za kupovanjem reosiguranja odnosno koji su
to razlozi koji utječu na racionalno kupovanje reosiguranja? Odgovor bi mogao biti i da i
ne. Događaji od 11 rujna 2001. i posljedično velika šteta dramatično su izmijenili
industriju reosiguranja. Nisu se naravno promijenili svi pogledi na poslove reosiguranja,
ali su rizici sami za sebe postali sofisticiraniji i kompleksniji i traže da se u obzir kod
procjene i ocjene rizika u obzir uzme mnogo više poslovnih činjenica. Kupci osiguranja
sve više traže i osiguravajuće tvrtke u pokušajima zadovoljenja njihovih potreba proširuju
širinu proizvoda koje nude istovremeno operirajući na sve većoj međunarodnoj osnovi. U
tim procesima ocjena i procjena rizika postaje dominantno pitanje za osiguravajuću tvrtku
kao kupca reosiguranja u cilju pune procjene održivog iznosa štete. S povećanjem iznosa
rizika i njegove kompleksnosti ostaje da se vidi koju će ulogu u tome igrati reosiguranje u
budućnosti. Odgovor je da će i osiguratelj i reosiguratelj u pristupu riziku pokazati više
zajedništva, kako bi osigurali prihvatljivu obostranu procjenu rizika, ako do njegova
ostvarenja ponovo dođe. Racionalno kupovanje reosiguranja kao što smo već istaknuli
zasigurno nije štednja na reosiguranju, već je to odabir najboljih tehnika za evaluaciju
rizika, štetnog događaja, te odabir odgovarajućeg programa reosiguranja.
Činjenica je da osiguravajuće tvrtke koje žele ugovarati velike i složene rizike koji su
najčešće iznad njihovih kapaciteta ili kapitala koji im je na raspolaganju, moraju koristiti
tuđe kapacitete odnosno moraju koristiti reosiguranje. Reosiguranje mogu koristiti na
način da znaju kakve su rizike uzeli u osiguranje (risk management u osiguranju), kakav
im je portfelj, jer će s upoznavanjem svojeg portfelja moći izabrati jedan od načina ili
formi reosiguranja svojih rizika. Način na koji upravljaju rizicima preuzetim u osiguranje
odredit će i način plasmana rizika u reosiguranje. Prema tome, racionalno kupovanje
reosiguranja započinje racionalnim upravljanjem rizicima u vlastitom portfelju.
Reosiguratelji u svakom slučaju to posebno cijene i uzimaju kao posebnu referncu
osiguratelja koji to tako radi.
Riječnik najčešćih izraza koji se koriste u poslovima reosiguranja
Acumulation – a) Ukupnost svih obveza po jednom riziku koja je nastala davanjem

pokrića preko raznih vrsta reosiguranja.b) koncentracija velikog broja individualnih rizika
koja može rezultirati s mnogo šteta iz samo jednog štetovnog događaja. (Na primjer
osiguratelji ili reosiguratelji mogu imati veliki broj polica osiguranja imovine na samo
jednom uskom području ili ulici . Vidi “ Katastrofalno pokriće”.
506
Aggregate excess of loss – Je način reosiguranja viška šteta kojim se cedirajučoj
kompaniji limitiraju ukupne štete (gubici) koje su se desili unutar jedne godine i prelaze
bilo unaprijed utvrđenu sumu ili postotak premijskih prihoda osiguratelja po jednoj vrsti
osiguranja ( kvota šteta), a koje će platiti reosiguratelj. To je isto tako poznato kao “stop
loss” ili reosiguranje viška šteta.
Akvisition cost - Reosigurateljevi troškovi akvizicije ili prodaje su obično provizija
plaćena osiguratelju za dati posao odnosno, kao naknada za plaćenu proviziju agentima ili
brokerima i njihovim drugim troškovima za ugovaranje osiguranja.. Akvizicijski troškovi
reosiguratelja isto tako uključuju troškove brokera plaćenog od strane reosiguratelja tamo
gdje je to potrebno.
Bordereaux –Informacije ili lista poslova osiguranja koje dostavlja cedent reosiguratelju
dajući mu osnovne informacije o individualnim rizicima predanim u reosiguranje prema
pojedinačnim ugovorima o reosiguranju.Bordereaux može biti dostavljan na bazi premije,
šteta ili zajedno prema ugovoru o reosiguranju. Razlikujemo bordero rizika, premije i
šteta.
Broker – Neovisni i nezavisni posrednik koji je, u reosiguranju angažiran od strane
osiguratelja da ugovori reosiguranje na njegovu korist i da prikuplja štete ali proviziju ili
brokeražu mu plaća reosiguratelj , a ne osiguratelj.
Burning cost – Kvota reosigurateljevih gubitaka koji su se desili (bilo plaćeni ili će se
platiti) u odnosu na premiju plaćenu od strane osiguratelja za određeni osigurateljni posao
pokriven ugovorom o reosiguranju viška šteta .
Capacity - Najveći iznos osiguranja ili reosiguranja koji osiguravajuća ili reosiguravajuća
kompanija ili tržište može prihvatiti ili mu je na raspolaganju.
Catastroph cover–Jedan od načina reosiguranja viška šteta koji, iznad specificiranog
samopridržaja pa do određenog limita iznad samopridržaja, naknađuje cedentu
kumulirane gubitke po jednom katastrofalnom događaju (na primjer jedan potres ili
orkan).
Cede - Kada osiguravajuća tvrtka transferira dio svojeg rizika ili obveza po njemu na
reosiguratelja prema proporcionalnom ugovoru o reosiguranju, to se naziva “ cede”ili
cediranje (ustupanje) poslova.
Ceding company – Osiguravajuća tvrtka koja transferira dio svojeg rizika na
reosiguratelja prema proporcionalnom ugovoru o reosiguranju.
Cession – Posao koji reosiguravajuća tvrtka dobije od osiguravajućih kompanija prema
ugovoru o reosiguranju.
Co - insurers-Dva ili više osiguratelja koji zajednički pokrivaju jedan isti rizik ili dio
njega.
CO–reinsurers–Dva ili više reosiguratelja koji zajednički pokrivaju isti rizik ili njegov
dio.
Commission – Novčana naknada koju daje reosiguratelj cedirajučoj tvrtki
(osiguratelj) za dio ili cijele troškove akvizicije i ostale troškove. Ona može sadržavati i
profitnu stopu.
Contigent commission (Profit commission) – a) Novčana nadoknada koja se plaća
cedirajućoj tvrtki kao dodatak normalnoj proviziji To je unaprijed utvrđen postotak
reosigurateljeva netto profita nakon obračuna svih troškova.b) alternativno, provizija
može biti bazirana na onovi klizne skale koja kombinira i elemente fiksne provizije i
profitne provizije .
Deductible – Iznos štete koji svaki osiguratelj snosi sam (franšiza).
507
Earned premium – Dio reosigurateljeve premije i to proporcionalni dio reosiguranih
polica, a koje se odnosi na iskorišteni dio ukupnog vremenskog važenja reosiguranja po
policama osiguranja.
Escalation - Odredba o automatskom povećanju premije i svote osiguranja na temelju
neke utvrđene osnove.
Estimated Maximum loss (EML) – Izraz koji se upotrebljava u policama za osiguranje
od požara, eksplozije i materijalnih šteta općenito.Procjena novčanog gubitka kojeg može
pretrpjeti osiguranik po jednom riziku kao rezultat jednog požara ili eksplozije utvrđen u
realno mogućim okvirima od strane osiguratelja.Identično PML ( probably).
Excess (vidi deductible) – Prvi dio nadoknade u pojedinačnoj šteti koji pojedini
osiguranik ili reosiguranik sam snosi u skladu s uvjetima police osiguranja ili
reosiguranja .
Excess of loss – Neproporcionalan način reosiguranja koji, podlježe specifičnim limitima
i koji cedirajućoj tvrtki nadoknađuje onaj dio štete koji prelazi unaprijed utvrđen iznos ili
samopridržaj , na primjer 90.000 $ iznad 30.000 $.
Facultative – Reosiguranje rizika na individualnoj osnovi gdje originalni osiguratelj
nema obvezu cedirati rizik u reosiguranje . Reosiguratelj na drugu stranu ima opciju
prihvatiti ili odbiti rizik u reosiguranje.
Facultative Obligatory Treaty ( Skraćeno FAC/OBLIG) – Ugovor o reosiguranju po
kojemu cedirajuća kompanija može cedirati rizike po svakoj dogovorenoj vrsti posla , a
reosiguratelj mora prihvatiti ovako cedirane rizike u reosiguranje.
Following the fortunes – Klauzula kojom se utvrđuje da, kada je jednom rizik cediran od
strane osiguratelja, reosiguratelj je prinuđen nositi istu sudbinu nošenja rizika kao i
osiguratelj.
Fronting–Dogovor ili sporazum po kojemu jedna kompanija prihvaća posao o osiguranju
u korist drugih, obično se to radi na tržištima gdje je kompanija koja prihvaća posao
poznata i dobro utvrđena i koja će lakše zadržati posao nego kompanija za koju ona
prihvaća taj posao odnosno fronting.
Gross retention – Ukupan limit obveza prihvaćenih od strane jednog osiguratelja zajedno
s kvotnim reosiguranjem po pojedinačnom riziku. Isto značenje ima i izraz “gross line”.
I B N R (Incured but not reported) – Podatak koji nam naznačuje da uzmemo u obzir
gubitke koji su se mogli dogoditi, ali još nisu prijavljeni cedirajućoj kompaniji ili
reosiguratelju.Najkraće rečeno nastale, a neprijavljene štete.
Incurred Losses – Ukupne štete u određenom periodu osiguranja bilo kalendarske godine
ili prema ugovoru o reosiguranju , plaćene i rezervirane štete zajedno .
Incurred loss ratio – Odnos ukupnih šteta i prihodovane premije izražen u postotku
( Kvota šteta)
Indemnify – Staviti osiguranika u što je moguće isti položaj kao što je bio prije nego se
šteta dogodila (Nadoknaditi štetu).
Intermediary – Agent ili broker (posrednik) preko kojega se realizira ugovor o
osiguranju/reosiguranju.
Issued and renewed – Izraz koji se upotrebljavau u obračunu šteta prema ugovoru o
reosiguranju viška šteta (excess of loss) po policama koje su izdane ili obnovljene u
ugovornoj godini bez obzira u kojoj su se godini dogodile. Reosiguratelj je u obvezi
prema svim rizicima po svim policama koje su pokrivene ugovorom o reosiguranju dok
im ne istekne rok važenja i dok se ne utvrde sve štete po tim ugovorom .( Vidi “Losses
occurring”).
Layer - Termin koji se upotrebljava da bi naznačio gornji vrh pokrića, liniju ili okvir za
štete na primjer između $ 10.000 i $ 50.000. To može isto tako biti izraženo kao $ 40.000
iznad $ 10.000. Pokrića su vrlo često dogovorena u određenom broju uzastopnih okvira.
508
Line – Jedna linija je jednaka samopridržaju cedirajuće kompanija. Proporcionalni
ugovori o reosiguranju mogu imati ukupan kapacitet izražen u x linija, a udio jednog
reosiguratelja može biti izražen u y linija
Losses Occurring – Izraz koji se upotrebljava da naznaći da su gubici koji su se dogodili
unutar perioda trajanja ugovora o reosiguranju viška šteta pokriveni reosiguranjem bez
obzira da li je originalna polica obnovljena ili ne .
Loss event – Ukupni gubici osiguratelja ili reosiguratelja koji rezultiraju iz samo jednog
štetovnog događaja kao što je oluja , poplava ili požar u određenom vremenu određenom
od strane reosiguratelja ( na pr. 24 ili 48 sati ).
Loss ratio – Odnos plaćenih šteta i plaćene premije .
Loss reserve – Rezerva šteta ili iznos koji osiguratelj iskazuje kao buduće štete koje su
prijavljene, ali još neutvrđene.
M P L (Maximum possible loss) – Najveća moguća šteta po određenoj polici osiguranja.
Utvrđuje se kod materijalnih šteta, gdje se ne smatra da bi ukupna svota osiguranja mogla
biti iskorištena po jednom štetnom događaju ( na pr. požaru ).
Operative clause – Definira vrstu i prirodu posla pokrivenog određenim ugovorom o
reosiguranju.
Original Terms – Reosiguranje koje je bazirano na istim uvjetima i cijeni kao izvorno
osiguranje.
Outstandings losses – Štete koje su se dogodile, ali nisu utvrđene u iznosima za
obračunsko razdoblje na koje se odnose (pričuva šteta).
Overriding commission – Provizija koju reosiguratelj plaća cedirajućoj kompaniji za
troškove prodaje osiguranja.
Proportional reinsurance- Participirajuća vrsta reosiguranja u kojemu reosiguratelj
participira proporcionalno u svim štetama i premiji .
Pool – Organizacija osiguratelja i ili reosiguratelja kroz koju se ugovaraju samo pojedini
specifični rizici. Premije, štete i troškovi dijele se u dogovorenim proporcijama.
Portfolio – Lista poslova
Profit commission (Contigent Commission) – Dodatna provizija bazirana na
ostvarenom rezultatu iz ugovora o reosiguranju.
Quota share – Oblik proporcionalnog reosiguranja po kojemu se cedirajućoj kompaniji
nadoknađuje fiksni postotak po svakom riziku, na primjer cedirajuća kompanija se može
sporazumjeti da nosi 30 % po svakom riziku, a cedira ostatak od 70% po kvotnom
reosiguranju.
Reciprocity – Praksa zamjene istih ili različitih poslova reosiguranja. Na ovaj način
reosiguratelj koji cedira dio svojih poslova drugom reosiguratelju traži zauzvrat recipročni
dio nekog drugog reosigurateljnog posla.
Reinstatement- Ponovno utvrđivanje svote osiguranja u prvotni iznos nakon što je ona
bila iskorištena plaćanjem štetnog događaja. Obično se za tu radnju plaća i dodatna
premija, ako je tako regulirano ugovorom ili se obnavlja automatski.
Reinsurance brokerage – Dio premije reosiguranja koji se daje brokeru kao naknada za
pribavu posla.
Retention – Dio rizika koji zadržava cedent (osiguratelj) za sebe.
Retrocede – Kada reosiguratelj dio preuzetih rizika ili obveza transferira drugom
reosiguratelju takav se postupak zove retrocesija.
Retrocession - Plasman rizika iznad vlastitih kapaciteta drugom reosiguratelju ili iznad
iznosa kojeg pojedini reosiguratelj može zadržati kao vlastito učešće.
Risk Excess – Radno pokriće ugovora o reosiguranja viška šteta koji je limitiran za rizike
imovine. Osiguratelj (reosiguranik) je pokriven za svoju cjelokupnu izloženost na
individualnoj osnovi, što znači da se limiti i franšiza primjenjuju na svaki rizik.
509
Sliding scale commission – Provizija koja se utvrđuje po formuli po kojoj stvarna
provizija ovisi od kretanja kvote šteta, a u utvrđenim maksimalnim i minimalnim
iznosima .
Slip – List na kojemu broker prezentira ugovaratelju reosiguranja detalje rizika i na
kojemu on naznačuje veličinu ili stupanj namjeravane participacije u riziku i uvjete pod
kojima je on spreman to učiniti.
Stability clause (or index clause) – Klauzula koja se primjenjuje na ugovore o
reosiguranju viška šteta kojom se vezanjem uz kretanje cijena, limitira obveza
reosiguratelja zbog utjecaja inflacije na ukupni iznos obračuna šteta, koji ne mora biti
završen u nekoliko godina nakon što se događaj dogodio. Negaivna razlika dijeli se
između cedenta i reosiguratelja.
Surplus – Dio ukupne svote osiguranja koju je cedent prihvatio u osiguranje, a koji
prelazi njegov samopridržaj.
Treaty – Uobičajeni termin za ugovor o reosiguranju po kojemu reosiguratelj prihvaća
određeni dio pokrića ili obveza po svim rizicima ili štetama prema specifikaciji u
ugovoru. Ugovor isto tako specificira i uvjete po kojima je određeno reosiguranje
sklopljeno.
Ultimate Net Loss – Ukupni gubici koje je pretrpila osiguravajuća tvrtka nakon obračuna
reosiguranja.
Underwriter – Sinonim za osiguratelja/reosiguratelja. Pojedinac koji utvrđuje
prihvatljivost rizika u osiguranje ili reosiguranje i određuje uvjete za to. Ovaj termin
danas ima nekoliko značenja:1.U Lloyd’su se odnosi na sindikate članove Loyd’s-a.
2. Zaposlenik osiguratelja ili Lloyd’sovog sindikata, osiguravajuće kompanije ili pool-a ili
druge organizacije s snagom da prihvaća, odbija ili utvrđuje uvjete osiguranja u korist
svog poslodavca ili principala. 3. Skračeni naziv za agenta ili menađera za sklapanje
ugovora o osiguranju.
Working cover – Prvi ler ili radni ler ugovora o reosiguranju viška šteta po kojemu
osiguratelj i reosiguratelj očekuju da će štete biti učestale. Ugovor na taj način pokriva
dnevnu izloženost cedenta. Gornji limiti tog lera uglavnom su relativno niski, štete se
uglavnom kreću unutar zadanih limita .Reosiguratelj je izložen po svakom štetnom
događaju ili riziku u zadanim limitima.
510
12 Poglavlje
POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA
Najvažnije poslovne operacije osiguratelja
Uvrđivanje premijskih stopa u imovini i odgovornosti
Proces ugovaranja osiguranja
Značenje proizvodnje u osiguranju
Ciljevi poslova utvrđivanja šteta
Utvrđivanje rezervi
Začenje investicija za osiguratelje
511
12.1. Najvažnije poslovne operacije osiguravajućih tvrtki
Ugovoriti osiguranje u uvjetima pooštrene tržišne utakmice, kao što je to situacija

na hrvatskom tržištu osiguranja, od svakog osiguratelja traži pojačane napore. Ti su napori
usmjereni na osvajanje novih osiguranika ili zadržavanje postojećih. Unutar ovih ciljeva
napori osiguratelja su usmjereni na pojedine skupine ili vrste osiguranja ovisno od
poslovnih interesa, profitabilnosti poslova, mogućnosti naplate i interesa kupaca
osiguranja. Da bi se ti ciljevi ostvarili, osiguratelji se koriste različitim metodama,
taktikama i poslovnim operacijama. U nastavku ćemo se pozabaviti poslovnim
operacijama karakterističnim za sve ozbiljne osiguravajuće tvrtke u funkciji pripreme
prodaje osiguranja, njihovim značajem, posebno u svijetlu cikličkih kretanja u osiguranju.
Osiguranje je suviše kompleksan posao i u cilju razumijevanja njegove složenosti treba
dati obrazloženje svih poslovnih operacija koje prethode sklapanju ugovora o osiguranju.
Iako je osnovni posao svake osiguravajuće tvrtke prodaja osiguranja, one rade mnogo više
poslova od čiste prodaje osiguranja. Ljudi kupuju razne vrste osiguranja imovine,
odgovornosti da bi dobili zaštitu od određenih rizika, koji mogu rezultirati financijskim
gubicima. Kako bi osiguranje bilo dostupno široj publici osiguravajuće tvrtke moraju
angažirati širok spektar aktivnosti koje najčešće kupac osiguranja ne vidi, ali bez kojih je
prodaja osiguranja nemoguća. Proces ugovaranja osiguranja povezan je s mnoštvom
procjena o profitabilnosti posla koji se prihvaća u osiguranja. Vrlo često mnoge činjenice
u trenutku sklapanja osiguranja nisu poznate, a ponekad nisu vidljive niti nakon detaljnih
analiza. U tom procesu posebnu pozornost ugovaratelji osiguranja trebali bi posvetiti
moralnom riziku što je kategorija od posebnog razmatranja u uvjetima gospodarske krize.
Poslovne operacije osiguravajućih tvrtki, koje prethode sklapanju ugovora o osiguranju s
te strane imaju specifičnu težinu. Ponekad izazivaju nervozu i u samoj prodaji osiguranja,
jer ona traži promptni odgovor, a potrebno ih je razmotriti u cijelosti kako bi dobili uvid u
njihovu funkcionalnost, jer one nisu uvedene da budu svrha same sebi.
Isto je tako činjenica, da je ukupnost svih poslovnih operacija prije sklapanja ugovora o
osiguranju, a i onih koje slijede nakon toga, te njihova učinkovitost, preduvjet za
uspješnu prodaju osiguranja.
Najvažnije poslovne operacije osiguravajućih tvrtki dijele se na :
- poslove utvrđivanja premijskih stopa

- poslovi ugovaranja osiguranja
- poslovi produkcije ili proizvodnje polica osiguranja
- poslovi izvida, procjene i likvidacije šteta
- reosiguranje
- investicije
U svakom slučaju ovo nisu svi poslovi koje jedna osiguravajuća tvrtka obavlja, jer
tu egzistiraju i poslovi računovodstva, pravni servis, kontrola, te poslovi procesiranja
podataka, ali u osigurateljnom smislu, to su najvažniji poslovi za obavljanje djelatnosti
prodaje osiguranja.
12.2. Utvrđivanje visine premijskih stopa
“Aktuari drže profit osiguravajuće tvrtke u svojim rukama”
512
Određivanjem premijskih stopa, utvrđuje se premija (cijena) osiguranja i ova se
operacija u osiguranju znatno razlikuje od određivanja cijena za ostale gotove proizvode.
Kada su određeni proizvodi prodani, tvrtka koja se bavi prodajom tih proizvoda obično
unaprijed zna koji su troškovi proizvodnje, tako da cijena tog proizvoda može biti
utvrđena na način da pokrije sve troškove proizvodnje i da određeni profit. Suprotno tome
osiguravajuće tvrtke ipak ne znaju unaprijed koja će biti stvarna (premija) cijena
osiguranja, jer se ona izračunava unaprijed na bazi procjenjenih veličina (izloženost
riziku, učestalost štetnih događaja, svota osiguranja itd.), a ne egzaktnih materijalnih
pokazatelja. Premija utvrđena za određenu vrstu osiguranja, ne mora uvijek biti dostatna
za plaćanje šteta i troškova za vrijeme trajanja osiguranja, jer tek nakon proteka važenja
police osiguranja i perioda zaštite, osiguravajuća tvrtka utvrđuje stvarne gubitke (štete) i
troškove.
U svakom slučaju, logika osiguratelja ide za time da naplaćena premija osiguranja

bude dostatna za plaćanje svih očekivanih šteta, troškova i da daje određeni profit.
Osobe koje određuju premijske stope zovu se aktuari. Aktuar je visoko obrazovan
matematičar koji je uključen u sve faze poslovnih operacija osiguravajućih tvrtki,
uključujući planiranje, utvrđivanje cijene i istraživanje. Na području životnog osiguranja
aktuari se bave istraživanjem statističkih podataka o rođenju, smrti, ženidbi, bolestima,
zapošljavanju, penzijama i nezgodama, temeljem kojih utvrđuju premijske stope za
životno i zdravstveno osiguranje. Njihovi su temeljni ciljevi utvrđivanje premijskih stopa
koje će poslu dati profitabilnost, omogučujući im istovremeno da budu konkurentni s
ostalim osigurateljima na tržištu osiguranja. Omogućuju im da kroz utvrđenu cijenu mogu
platiti sve štete i troškove ukoliko se dogode. Na području životnih osiguranja aktuari još
moraju utvrditi obveznu matematičku rezervu, odnosno zakonom određenu rezervu za
buduće obveze. U osiguranjima imovine i odgovornosti aktuari također utvrđuju
premijske stope za različite vrste osiguranja. Premijske stope najčešće se utvrđuju na bazi
proteklih iskustava osiguravajuće tvrtke po pitanju štetnih događaja i industrijskih
statistika. Statistike o elementarnim nepogodama, kao što su tornada, orkani, požari,
bolesti, podaci o kriminalnim djelima, prometnim nezgodama, te troškovi života predmet
su analize aktuara i čine i temelj za određivanje premije osiguranja. Većina osiguravajućih
tvrtki, ipak koristi vlastitu statističku bazu po pitanju šteta u utvrđivanju premijskih stopa.
U svijetu mnoge kompanije bez mnogo vlastitog iskustva (tvrtke koje tek počinju s
radom) koriste statističke podatke raznih savjetničkih organizacija za poslove
osiguranja koje imaju statističke podatke o pojedinim štetnim događajima iz prošlosti, ne
samo jedne tvrtke, već statistiku o prirodnim nepogodama u cijelom svijetu, te
karakterističnim događajima pokrivenim osiguranjem. Takve tvrtke na bazi podataka koje
imaju, mogu izračunati troškove za pojedinu vrstu osiguranja ili posao koje pojedine
osiguravajuće kuće mogu ukalkulirati u svoje premijske stope. Tako dobivenim
premijskim stopama kompanija dodaje svoje očekivane troškove i utvrđuje visinu prem.
stope. Ovo nisu svi poslovi i zadaci koje izvršavaju aktuari. Njihov značaj vidimo i u
kreiranju kriterija za utvrđivanje pričuve šteta, jednog od vrlo važnih faktora u
utvrđivanju godišnjih rezultata osiguratelja, te uspoređuju podatke za potrebe
managementa kuće ili državnih regulatornih institucija. Svu zahtjevnost poslova aktuara
možemo vidjeti i u Zakonu o osiguranju koji predviđa da svaka osiguravajuća tvrtka
treba imati aktuare za obavljanje djelatnosti, dok oni moraju proći odgovarajuće ispite
kako bi bili ovlašteni aktuari u osiguravajućoj tvrtki. U nastavku možemo vidjeti osnovne
principe utvrđivanja premijskih stopa, metode utvrđivanja premijskih stopa u osiguranju
513
imovine, odgovornosti, te različite načine utvrđivanja rezervi koje osiguratelji moraju
utvrđivati s osnove zakona.
12.2.1. Osnovni kriteriji u utvrđivanja premijskih stopa
Utvrđivanje premijskih stopa ili utvrđivanja premije (cijene) osiguranja ima

nekoliko ciljeva. Za imovinske premijske stope i stope odgovornosti moraju biti
zadovoljeni određeni statutarni i regulatorni uvjeti. Isto tako, zahvaljujući glavnom
kriteriju profitabilnosti, u tim poslovima moraju biti uvaženi i određeni poslovni kriteriji.
Na taj način, kriteriji u utvrđivanju premijskih stopa mogu biti razvrstani u dvije osnovne
kategorije, a to su regulatorni i poslovni kriteriji.
Regulatorni kriteriji
Cilj u reguliranju poslova osiguranja je da se zaštite potrošaći. Svaka država za

sebe ima svoje zakone s kojima utvrđuje da premijske stope moraju zadovoljiti određene
standarde. Općenito premijske stope utvrđene od strane osiguratelja moraju biti
adekvatne, ne previsoke, i ne smiju biti diskriminatorne.
Adekvatne premijske stope su one određene od strane osiguratelja koje su

dovoljno visoke da pokriju sve štete i troškove osiguratelja. Ako su premijske stope
neadekvatne, osiguratelj može postati insolventan i bankrotirati. Kao rezultat toga
osiguranici, korisnici polica osiguranja i treće osobe koje traže naknadu, mogu biti
financijski zakinuti, ukoliko im ne bude plaćena šteta. Ipak, adekvatnost premijske stope
komplicira se činjenicom da osiguratelji ne znaju svoje stvarne troškove kada se polica
osiguranja prvi put prodaje. Premija osiguranja se plaća unaprijed, ali ona ne mora biti
dovoljna da se iz nje plate sve štete za vrijeme njenog važenja ili trajanja. Tek nakon što
polica istekne osiguratelji mogu utvrditi svoje stvarne troškove po toj polici osiguranja. U
nekim linijama osiguranja to ne mogu ni tada, kao što su to police osiguranja od
odgovornosti, jer odštetni zahtjevi mogu pristizati još godinama nakon isteka polica
osiguranja. To je još jedan razlog da poslove aktuara shvatimo najozbiljnije.
Ne previsoke kao drugi regulatorni kriterij, ima značenje da premijske stope ne

smiju biti veće od vrijednosti zaštite koje pružaju. Previsoke cijene osiguranja nisu od
društvenog interesa.
Nediskriminatorne, kao kriterij se koristi u značenju da premijske stope određene

od strane osiguratelja za izloženost rizicima koji su slični u pogledu mogućih šteta ne
smiju biti bitno različite. Na primjer, ako imamo dvije stambene zgrade istih tehničkih
karakteristika u sličnim urbanim zonama s istim svotama osiguranja ne bi smjeli biti
terećeni s različitim premijskim stopama. Ili drugi primjer, ako dva zdrava muškarca 30 –
tih godina kupuju isti tip životnog osiguranja od istog osiguratelja i s istom svotom
osiguranja ne bi smjeli biti tretirani različito u postupku utvrđivanja premije osiguranja. U
svakom slučaju, ako je izloženost štetama različita neće biti nefer odrediti različite
premijske stope. Tako bi, recimo, ako kalkuliramo premiju životnog osiguranja za dva
muškarca različite životne dobi od 30 i 60 godina života normalno je da stariji plaća veću
premiju osiguranja zbog veće vjerojatnosti smrti.
Poslovni kriteriji za utvrđivanje premijskih stopa
514
U poslovima utvrđivanja premijskih stopa osiguratelji su vođeni i određenim
poslovnim kriterijima u kreiranju premijskih stopa pa bi se sistem utvrđivanja premijkih
stopa trebao rukovoditi i s njima, a to su:
• Jednostavnost
• Stabilnost
• Prilagodljivost
• Poticajnost za kontrolu šteta
Jednostavnost – Sistem utvrđivanja premijskih stopa mora biti lako razumljiv

tako da prodavaoci osiguranja utvrđuju premije u najkraćem roku i s najmanje troškova.
To je posebno važno u osobnim linijama osiguranja (kućanstvo, kasko, životno), gdje
relativno male premije ne traže previše vremena za njihovo utvrđivanje.
U komercijalnim linijama osiguranja kupci moraju znati kako se utvrđuju premijske
stope, kako bi mogli poduzeti aktivne korake u smanjenju premije osiguranja.
Stabilnost – Premijske stope moraju biti stabilne u kratkom periodu kako bi se
zadržalo zadovoljstvo osiguranika. Ukoliko se premijske stope prečesto mijenjaju
osiguranici bi mogli postati iritantni na te promjene i nezadovoljni što može prouzročiti
njihov odlazak drugom osiguratelju.
Prilagodljivost – Stope trebaju isto tako biti prilagodljive protekom vremena s
obzirom na promijenljivu izloženost štetama. U cilju zadovoljenja kriterija adekvatnosti
premijske stope se povećavaju s povećanjem izloženosti štetama. Na primjer, rastom
urbanih sredina premijske stope za osiguranje vozila trebale bi rasti zbog većeg prometa i
povećane učestalosti automobilskih nesreća. Isto tako premijske stope trebale bi se
mijenjati s promijenljivom ekonomskom situacijom. Ako se zbog inflacije povećavaju
ukupne obveze osiguratelja s osnova šteta po osiguranju imovine i odgovornosti, trebale
bi se povećati i premije odnosno prem. stope za osiguranje istih rizika.
Poticajne za kontrolu šteta – Sistem utvrđivanja premijskih stopa mora djelovati
ohrabrujuće na aktivnosti kontrole šteta smanjujući istovremeno njihovu učestalost i
visinu. To je važno s obzirom da kontrola šteta drži osiguranje prihvatljivim za
osiguranike, a povečava se i dobit osiguratelja. Kao što čemo vidjeti u nastavku određeni
sistemi utvrđivanja premijskih stopa daju vrlo jake poticaje osiguranicima i njihovom
uključivanju u kontrolu šteta.
Osnovna pravila za utvrđivanje premijskih stopa
Prije nego nastavimo s daljnjim izlaganjem trebamo se upoznati s određenim

terminima koji su u širokoj primjeni u postupku utvrđivanja premijskih stopa. Pemijska
stopa je cijena po jedinici osiguranja. Jedinica izloženosti je jedinica mjere koja se
koristi u utvrđivanju cijene osiguranja. Ona je različita, ovisno od vrste osiguranja. Na
primjer u požarnom osiguranju to može biti kuća ili 100.000 EUR pokrića, u odgovornosti
za nespravne proizvode to može biti vrijednost prodaje proizvoda koji se osigurava, a u
osiguranju automobila, vozilo osigurano za vrijeme od jedne godine.
Čista premija(pure premium) ili neto premija (funkcionalna premija) trebala bi
odgovarati onom dijelu premijske stope potrebne da se plate štete i troškovi procjene
šteta. Režijski dodatak (loading) odnosi se na iznos koji mora biti dodat na funkcionalnu
premiju za troškove pribave osiguranja, dobit i druge nepredvidive troškove osiguratelja.
Bruto premijska stopa (gross rate) sastoji se od neto ili funkcionalne premije i troškova
osiguratelja (režijski dodatak – loading). Konačno bruto premija je rezultat umnoška
bruto stope s brojem jedinica izloženosti.
515
12.2.2. Glavne metode utvrđivanja premijskih stopa u osiguranju imovine i
odgovornosti
Postoje tri osnovne metode za utvrđivanje premijskih stopa u osiguranju imovine

i odgovornosti - metoda prosudbe, metoda vrste i metoda vrednovanja. Metoda
vrednovanja povratno može biti podijeljena u metodu rasporeda, iskustvenu metodu i
retrospektivnu metodu utvrđivanja premijskih stopa. Na taj način osnovne metode mogu
biti podijeljene u slijedeće vrste:311
• Metoda prosudbe
• Metoda vrste
• Metoda vrednovanja
o Metoda rasporeda
o Iskustvena metoda
o Retrospektivna metoda
Metoda prosudbe znači da svaka jedinica izloženosti mora biti pojedinačno

evaluirana, a premijska stopa se najčešće procjenjuje od strane ugovaratelja osiguranja.
Ova se metoda upotrebljava kada je izloženost štetama tako različita da se ne može
primjeniti metoda vrste, ili vjerodostojna štetovna statistika nije dostupna.
Metoda prosudbe u širokoj je primjeni u pomorskim osiguranjima i u nekim
vrstama riječnog i jezerskog transporta. Sobzirom da su razni prekooceanski brodovi,
luke, destinacije, tereti koji se prevoze i opasne vode za plovidbu tako različiti, premijske
stope u pomorskom osiguranju u najvećem se broju slučajeva utvrđuju metodom
prosudbe.
Metoda vrste posla osiguranja znači da su izloženosti sa sličnim karakteristikama

stavljene u isti razred za ugovaranje osiguranja i sve su terećene s istom premijskom
stopom. Premijska stopa odražava prosječnu iskustvenu izloženost štetama za vrstu posla
osiguranja u cjelini. Metoda utvrđivanja premijskih stopa prema vrsti osiguranja bazirana
je na pretpostavci da će buduće štete osiguranika biti u najvećem broju slučajeva utvrđene
istim setom faktora. Na primjer, glavna klasifikacija faktora u životnim osiguranjima su:
starost, spol, zdravlje i da li je ponuđač pušač ili nije pušač. U skladu s time, zdrave
osobe, iste starosti, spola i nepušači, biti će stavljeni u istu vrstu za ugovaranje osiguranja
i plačat će istu premiju osiguranja.Glavne prednosti metode vrste u utvrđivanju premijskih
stopa su jednostavnost primjene. Isto tako, premijske stope mogu se brzo izračunati. Kao
takva idealna je za osobne linije osiguranja. Metoda vrste još se zove i priručna metoda, s
obzirom da da su različite stope ispisane u priručniku premijskih stopa (tarifa). Metoda
vrste osiguranja je u širokoj primjeni u osiguranju kućanstva, osiguranju nezgode putnika
u vozilima, “Workers compensation” sistemu osiguranja, te životnom i zdravstvenom
osiguranju.
Postoje dvije osnovne metode za utvrđivanje premiskih stopa po metodi vrsta
osiguranja: metoda čiste premije i metoda kvote šteta. Čista ili funkcionalna premija
može se utvrditi na način da se podijeli novčani iznos nastalih šteta u određenom periodu i
troškova procjene štete s brojem jedinica izloženosti ili rizika. Pod nastalim štetama se
podrazumijeva sve plaćene štete za vrijeme obračunskog razdoblja, plus iznos zadržan za
plaćanje budućih šteta koje su se već dogodile u obračunskom periodu ali nisu plaćene
311
G.E.Reida, Op.cit. p.564-568
516
(pričuva šteta). Na taj način, nastale štete uključuju sve štete nastale u obračunskom
periodu bez obzira da li su one plaćene ili nisu plaćene na kraju perioda osiguranja.
Troškovi procjene šteta su troškovi osiguratelja u postupcima procjene šteta za vrijeme
istog vremenskog razdoblja.
Radi ilustracije kako možemo doći do čiste ili funkcionalne premije osiguranja,
pretpostavimo da u osiguranju motornih vozila, 50.000 automobila u recimo kasko
osiguranju generira godišnje ukupno 2.000.000 EUR šteta i troškova procjene šteta. Čista
premija za osiguranje automobilskog kaska bila bi = 200 EUR.
Nastale štete + troškovi procjene

Čista premija = ----------------------------------------
Broj jedinica izloženosti ili vozila
20.000.000 EUR
= -------------------------------------------
50.000
= 200 EUR
Na kraju kalkulacije dodaju se: troškovi osiguratelja (režijski dodatak), dobit i

ostali nepredvidivi troškovi, koji su različiti od osiguratelja do osiguratelja.Dobit I ostali
troškovi najčešće su sadržani u režijskom dodatku. Režijski dodatak je najčešće iskazan u
postotnom iznosu od bruto stope premije, a u inozemstvu se naziva i expence ratio ili
kvota troškova. Režijski dodatak je onaj dio bruto premijske stope iz kojeg se namiruju
troškovi i dobit osiguratelja. Konačna bruto stopa može biti utvrđena djeljenjem čiste
premije (funkcionalane) s (1 – režijski dodatak). Na primjer, ako su u gore navedenom
primjeru troškovi režije 40% od bruto premije osiguranja konačna bruto premija je
Čista premija ( funkcionalna)

Bruto premija = ----------------------------------
1 – 0,40
200
= --------------------------
1 – 0,40
= 333 EUR
Po metodi kvote šteta, stvarna kvota šteta se komparira s očekivanim kvotom

šteta i u skladu s time se prilagođava i premijska stopa. Stvarna kvota šteta je kvota koju
dobijemo kad nastale štete i nastale troškove procjene šteta podijelimo s zaračunatom
premijom osiguranja. Očekivana kvota šteta je postotak premije koji se očekuje da će biti
korišten da bi se platile štete. Na primjer, pretpostavimo da je u jednoj vrsti osiguranja
bilo ukupno 700.000 EUR šteta i troškova procjene šteta, a da je zarađena premija
1.000.000 EUR. Stvarna kvota šteta je 0,70 ili 70 % . Ako je očekivana kvota šteta
(željena kvota šteta) 0,6 ili 60 % premijska stopa mora biti povećana za 16,6 %.
A-E
Promjena prem. stope = -----------
517
E
A – Stvarna kvota šteta

E – Očekivana kvota šteta
0,70 – 0,60
= -----------------
0,60
= 0,1666 ili 16,6 %
Metoda vrednovanja je treća glavna vrsta metoda utvrđivanja premijskih stopa,

a sastoji se u tome da se utvrđuje pregled premijskih stopa (tarifni priručnik) u kojemu su
usklađene premijske stope po vrstama osiguranja od nižeg na više stope i obrnuto ovisno
od štetovne statistike za svaku vrstu osiguranja. Metoda vrednovanja, bazirana je na
pretpostavci da se štetovna statistika svakog osiguranika značajnije razlikuje. Na taj su
način premijske stope prema vrsti poslova osiguranja modificirane na gore ili dolje ovisno
od individualne štetovne statistike. Postoji nekoliko različitih tipova metode vrednovanja
u utvrđivanju premijskih stopa, a to su:
• Rasporedno utvrđivanje premijske stope

• Iskustveno određivanje premijske stope
• Retrospektivno određivanje premijske stope
Za rasporedno utvrđivanje prem.stopa karakteristično je, da se za svaku jedinicu

izloženosti posebno utvrđuje premijska stopa. Osnovna stopa se utvrđuje za svaki rizik,
koja se zatim modificira sa željenim i neželjenim fizičkim faktorima. Vrsta utvrđivanja
stopa po rasporedu bazirana je na pretpostavci da neke fizičke karakteristike
osiguranikovih poslovnih operacija utječu na njegove buduće štete. Na ovaj su način
fizičke karakteristike enormno važne u ovoj vrsti određivanja premijskih stopa.
Rasporedna metoda se upotrebljava u komercijalnom osiguranju imovine, kao što su
velika industrijska postrojenja. Za svaku zgradu i pogon se posebno utvrđuje prem.stopa,
a bazira se na slijedećim faktorima:
• Konstrukciji
• Djelatnosti
• Zaštiti
• Izloženosti
• Održavanju
Konstrukcija se odnosi na fizičke karakteristike zgrade ili objekta koji se
osigurava. Zgrade mogu biti konstruirane kao masivne, mješovite ili slabe odnosno
materijali mogu biti montažni, vatrootporni, vatrorezistentni, drveni, betonski, cigleni, itd.
Drvene zgrade tarifirat će se po najvećim stopama od onih koje imaju vatrootporne
materijale. Isto tako visoke zgrade zbog otežanog pristupa i samog gašenja požara imat će
veće stope.
Djelatnost se odnosi na upotrebu objekata i njihovu namjenu. Nastanak požara je
velikim djelom uzrokovan upravo zbog toga. Na primjer, otvorena vatra, vatra iz baklji iz
rafinerija, iskrenje od zavarivanja, mogu vrlo brzo uzrokovati vatru. Isto tako, ako se u
objektu nalazi skladište lakozapaljivih materijala ili kemikalija, požarna opasnost će biti u
svakom slučaju izraženija
518
Zaštita se odnosi na kvalitetu gradskog sistema opskrbe vodom te prisutne
hidrantne instalacije. Pod zaštitom se podrazumijevaju i ugrađene zaštitne instalacije, kao
što su vatrodojava, čuvarska služba, sprinkler sistem i druge.
Izloženost se odnosi na mogućnost da bi osigurani objekat mogao biti oštećen ili
uništen zbog vatre nastale na susjednim objektima. Što je veća izloženost opasnostima iz
okoliša to je veća i vjerojatnost nastanka štete na osiguranom objektu.
Održavanje se odnosi na čuvanje, čišćenje i sveukupno upravljanje i održavanje
instalacija u funkciji na pojedinom objektu. Doplatci se u svakom slučaju primjenjuju za
slabo održavane objekte
Iskustvena metoda utvrđivanja premijske stope je još jedna forma metode

vrednovanja. Po ovoj tehnici iskustveni pregled premijskih stopa korigira se na gore ili na
dolje ovisno o prošloj štetovnoj statistici. Najznačajnija karakteristika iskustvenog načina
utvrđivanja premijskih stopa jeste da se osiguranikova štetovna statistika koristi kako bi
se odredila premija za slijedeće osigurateljno razdoblje. Štetovna statistika za protekle tri
godine se tipično upotrebljava kako bi se utvrdila premija za slijedeće osigurateljno
razdoblje (lom strojeva, kasko, usjevi, životinje). Ukoliko je osiguranikova štetovna
statistika bolja od prosjeka, premija se smanjuje i obrnuto. U utvrđivanju raspona
povećanja ili smanjenja premijskih stopa stvarna štetovna statistika se modificira s
odgovarajućim faktorom baziranim na volumenu šteta. Na primjer, pretpostavimo da
trgovina ima policu osiguranja opće odgovornosti na bazi stvarnih podataka o štetama od
EUR 30.000 i da štete iznose 30%. Ako su stvarne štete u protekle tri godine pale na 20 %
, a faktor korekcije (credibility factor) je 0,29, tvrtka će dobiti smanjenje premije od 9,7%
što možemo ilustrirati i matematički.
A-E
Promjena premije = ------------ x C
E
0,20 - 0,30
= ------------------- x 0,29
0,30
= - 9,7 %
Na taj je način nova premija za iduće osigurateljno razdoblje manja i iznosi EUR 27,090.
Općenito iskustvena metoda limitirana je na velike tvrtke i komercijalne rizike koje imaju
dovoljno veliku premiju i vjerodostojniju štetovnu statistiku. Ovaj model uvrtđivanja
premijskih stopa koristi se u osiguranjima od odgovornosti, osiguranju autoodgovornosti,
sistemu osiguranja radničkih naknada i zdravstvenom osiguranju.
Retrospektivan način utvrđivanja premijskih stopa je onaj po kojemu se

plaćena premija za tekuću godinu osiguranja usklađuje s osiguranikovom štetovnom
statistikom za istu godinu osiguranja. Po ovom načinu utvrđivanja premijske stope
osiguraniku se obračunava minimalna i maximalna premija. Ukoliko su stvarne štete za
vrijeme trajanja osiguranja male, plaća se minimaln. premija, a ukoliko su štete velike
plaća se max. premija. Općenito, stvarno plaćena premija je negdje u sredini između
minimuma i maximuma ovisno o osiguranikovim štetama za trajanja osiguranja.
Retrospektivni način utvrđivanja premije se koristi u osiguranju od odgovornosti, sistemu
nakanda radnicima, osiguranja stakla, krađe i automobilske odgovornosti.
519
12.3. Ugovaranje osiguranja (Underwriting)
Ugovaranje osiguranja se odnosi na proces selekcije i klasifikacije budućih

osiguranika i rizika kojima su izloženi. Ugovaratelj osiguranja (underwriter) je osoba koja
odlučuje da li će se nešto (rizik) ili netko uzeti u osiguranje ili odbiti iz osiguranja. Kad
govorimo o ugovaratelju osiguranja prvenstveno mislimo na osiguratelje kao ugovaratelje
odnosno osobe zadužene za sklapanje ugovora o osiguranju. Fundamentalni cilj
ugovaranja osiguranja je da se u osiguranja dovede ili osigura lista profitabilnih
poslova. Ugovaratelji osiguranja u pravom smislu riječi konstantno nastoje selektirati
određene tipove osiguranika ili odbiti druge u nastojanju da zadrže profitabilan portfelj.
Polazne pozicije za ugovaranje osiguranja – ugovaranje započinje s jasnim

stavom o tome kako osiguranje može biti zaključeno. Što to točno znači? Svaka
osiguravajuća kuća mora utvrditi kriterije za ugovaranje osiguranja, a koji moraju biti
konzistentni s njezinim ciljevima. Ciljevi mogu biti veliki volumen posla s niskim
postotkom profita ili manji volumen posla s većim postotkom profita.Vrsta poslova
osiguranja koje su prihvatljive, granične linije, ili zabranjeni poslovi moraju biti kristalno
jasni. Ukupan iznos osiguranja (zbir svota osiguranja,) koji može biti ugovoren na taj
način isto tako mora biti definiran. Kriteriji za ugovaranje poslova osiguranja određuju se
od strane top managementa. Od ljudi koji ugovaraju pojedine linije posla dnevno, očekuje
se da slijede službenu politiku kuće po pitanju ugovaranja osiguranja. Kako i na koji način
će se police osiguranja sklapati utvrđuje se u “vodiču za ugovaranje” koji specificira
pojedine linije osiguranja koji se mogu sklopiti; teritorij na kojemu se može razvijati,
formu i tarifni plan koji se može koristiti; prihvatljivost, granične poslove i zabranjene
poslove; iznos osiguranja koji može biti sklopljen; poslove koji traže da ih potvrdi stariji
ugovaratelj; te drugi detalji za ugovaranje osiguranja.
12.3.1. Osnovni principi za ugovaranje osiguranja
Kao što smo već i spomenuli osnovni cilj ugovaranja osiguranja je proizvesti
profitabilan volumen poslova. Da bi se taj cilj postigao moraju se slijediti određeni
principi za ugovaranje osiguranja. Tri principa su najvažnija i to ;
- Selekcija osiguranika prema standardima za ugovaranje osiguranja
- Točna ravnoteža unutar svake premijske grupe
- Nepristranost među osiguranicima
Prvi princip po kojemu ugovaratelji moraju vršiti selekciju osiguranika prema

kriterijima tvrtke za ugovaranje osiguranja znači de ugovaratelji osiguranja selektiraju
samo one osiguranike čije štetovne statistike ne prelaze štetovne statistike koje služe za
utvrđivanje strukture premijske stope. Na primjer, vlasnici kompleksa tvornica žele
osigurati samo visokovrijedne tvornice, i očekivati da će njihove stvarne štete u razdoblju
osiguranja biti ispod prosjeka za tu grupu tvornica. Standardi za ugovaranje osiguranja su
utvrđeni na bazi kriterija koji zadovoljavaju kriterije za osiguranje,a premijske stope su
utvrđene na bazi relativno nisko očekivane kvote šteta. Pretpostavimo da je očekivana
520
kvota šteta utvrđena na nivou od 30 %, a u skladu s time i premijska stopa. Ugovaratelji
osiguranja (osiguratelj) će idealno željeti osigurati samo one tvornice koje mogu
zadovoljiti njegove stroge zahtjeve, tako da stvarna kvota šteta za tu grupu ne prelazi
kvotu šteta od 30 %.
Ciljevi standarda za ugovaranje osiguranja su smanjenje negativne selekcije

osiguranika odnosno primjene različitih kriterija za iste osiguranike. Postoji stara uzrečica
za ugovaranje osiguranja “selektiraj ili budi selektiran od drugih”. Negativna selekcija
kao što vidimo iz primjera gore je tendencija ljudi da nađu osiguranje uz standardne
cijene, za rizike s više nego prosječnim šansama da pretrpe gubitak i visokim
vrijednostima. Ako takvi rizici nisu kontrolirani od strane ugovaratelja osiguranja mogu
rezultirati u više nego očekivanim iznosima šteta .
Drugi princip za ugovaranje osiguranja je održavanje točne ravnoteže unutar

svake premijske grupe, što znači da ispodprosječni osiguranici trebaju biti izravnati s
natprosječnim osiguranicima tako da ravnoteža u vrsti posla ili grupi posla u cjelini bude
u cijeni osiguranja dovoljna za plaćanje svih šteta i troškova. Na primjer, danas se više
promatra vrsta osiguranja za ugovaranje u smislu održavanja ravnoteže, nego premijska
grupa, posebno osobne linije osiguranja. Jedinice ili rizici sa sličnom izloženošću
gubicima (štetama) grupiraju se zajedno i stavljaju u isti razred za ugovaranje, a svaka se
jedinica ili rizik u tom razredu tarifira uz istu cijenu. Ipak, izloženost riziku unutar jedne
grupe nije potpuno ista. Neki će biti iznad prosjeka za taj razred kao cjelinu, a neki će biti
ispod prosjeka. Ugovaratelj osiguranja mora utvrditi točan balans osiguranika tako da će
premijska stopa za taj razred ili klasu biti adekvatna za plaćanje svih šteta i troškova.
Drugim riječima osiguranik s kvotom šteta iznad prihvatljivog prosjeka bit će u
osiguranju opterećen adekvatno većom cijenom osiguranja.Treći i konačni princip za
ugovaranje osiguranja je jednakost između osiguranika što znači da iste premijske stope
moraju biti primjenjene unutar svake grupe osiguranika s istim karakteristikama u
pogledu mogućnosti ostvarenja štetnog događaja. Ako se radi drukčije, jedna grupa
osiguranika, mogla bi nepravedno subvencionirati drugu grupu po pitanju cijene
osiguranja. Na primjer, grupa 20 –to godišnjaka i grupa 80-to godišnjaka ne može plaćati
istu premiju za individualno životno osiguranje. Ako se iste premijske stope primjene za
obje grupe mlađe će osobe subvencionirati one starije, što bi bilo nepravedno. Jednom,
kada mlađa osoba postane svijesna da previše plaća potražit će drugog osiguratelja koji
ima pravedniji premijski sistem.Ovakav princip primjenjuje se i na osiguranje imovine i
odgovornosti. Ukoliko se ne radi na tarifno ispravan način osiguratelj će se iz gornjeg
primjera naći u situaciji da ima neproporcionalno velik broj starijih osoba, odnosno osoba
slabijeg zdravstvenog stanja u osiguranju što će normalno pogoršati i rezultate. Tako,
zbog konkurencije mora postojati tarifna jednakost među osiguranicima s približnom
izloženosti riziku.
12.3.2. Koraci u ugovaranju osiguranja
Nakon što je tvrtka utvrdila godišnji vodić za ugovaranje osiguranja s jasnom

poslovnom strategijom koja osiguranje želi u svojem portfelju, ona uz vodič za
ugovaranje osiguranja određuje i ovlaštenja za ugovaranje po pitanju vrste osiguranja te
limite svota osiguranja do kojih prodajna mreža može samostalno ugovarati poslove
osiguranja. Ugovaranje najčešće započinje s agentom na određenom poslovnom području.
Agenti i zastupnici su najčešće prvi koji ugovaraju osiguranje, rade prema uputama koje
vrste osiguranika ili osiguranja su prihvatljive, limitima po pitanju visine ugovorenih
svota i zabrane za sklapanje određenih poslova. Na primjer u osiguranju vozila, agentu
521
može biti rečeno da ne nudi osiguranje osiguranicima koji su bili kažnjeni zbog vožnje
pod utjecajem alkohola, one koji su vozaći mlađi od 21 godine starosti ili mlađe vozaće
koji voze snažne sportske automobile. U osiguranju imovine, određeni rizici kao npr.
restorani prije nego budu prihvaćeni u osiguranje moraju biti poslani na prihvat pokrića u
samu osiguravajuću tvrtku. Vrlo često u osiguranju imovine i odgovornosti agenti imaju
ovlasti da sklope osiguranje odmah, ali kasnije to isto osiguranje može biti neprihvaćeno i
otkazano od strane tvrtkinog ugovaratelja specijaliste ili kontrolora. Važno je istaknuti, da
agenti moraju slijediti politiku osiguravajuće tvrtke za koju rade kada nude osiguranja na
terenu. Da bi se ohrabrilo agente i stimuliralo ih na neki način da donose profitabilna
osiguranja osiguravajuće tvrtke plaćaju agentu i profitnu proviziju temeljenu na
ukupnom pozitivnom rezultatu poslova koje je on ugovorio. Na području životnog
osiguranja agent također mora nuditi osiguranje u skladu s politikom kuće po pitanju
sklapanja budućih ugovora o osiguranju. Agentu unaprijed mora biti rečeno da ne nudi
osiguranje narkomanima, alkoholičarima ili osobama koja se bave opasnim zanimanjima.
Izvori informacija za ugovaranje osiguranja
Za ugovaranje osiguranja potrebne su određene vrste informacija da bi se odlučilo

prihvatiti određeni rizik u osiguranje ili ne.Potrebna vrsta informacije varira od vrste do
vrste osiguranja. U osiguranju imovine, potrebne su kako fizičke informacije o imovine
tako i karakteristike osiguranika koje moraju biti razmotrene. Pod fizičkim informacijama
podrazumijevaju se informacije o konstrukciji, djelatnosti koja se obavlja unutar zgrade,
kvaliteta protupožarne zaštite, opskrba vodom i ocjena ugroženosti od susjednih zgrada. U
pogledu osobnih karakteristika osiguranika, informacije koje otkrivaju prisutnost moralne
opasnosti su od neprocjenive važnosti. Cilj je svakog ugovaratelja osiguranja da otkrije
osiguranike koji bi mogli sami prouzročiti štetu ili umjetno prikazivati štetu većom nego
što je ona stvarno. Upoznavanje siguranikovih financijskih mogućnosti, iskustva sa
štetama u proteklom razdoblju, životnih navika i moralnog karaktera, daje nam
informacije presudne za donošenje odluke o prihvaćanju ili odbijanju rizika u osiguranje.
Informacije možemo dobiti iz različitih izvora, a najvažniji su;
- osiguranik,
- izviješće agenta
- izviješće inspekcije
- fizička inspekcija
- fizička ispitivanja
- izviješća medicinskih institucija
Osiguranik je osnovni izvor informacija za ugovaranje osiguranja. Osiguranik je

različit, ovisno od osiguranja koje traži, a u tom smislu će se razlikovati i tražene
informacije. Na prinjeru životnog osiguranja osiguranik nam daje masu podataka od
godine rođenja, spola, profesije osobne i porodične informacije o zdravlju, bavljenje
opasnim hobijem te niz drugih bitnih informacija za odlučivanje. Izviješća agenta su
drugi izvor informacija. Mnoge kompanije od agenta traže da im daju svoju procjenu
potencijalnog osiguranika. Inspekcijska izviješća traže se u slučajevima sumnje na
moralne rizike (opasnosti). Ovdje je bitno istaknuti da neovisna tvrtka ispituje
522
potencijalnog osiguranika i radi detaljno izviješće osiguravajućoj tvrtki. Taj izvještaj
može sadržavati osiguranikovu trenutačnu financijsku situaciju, dugove, da li je ikad bio
pokrenut stečajni postupak i ovismo od vrste traženog osiguranja sve ostale bitne
informacije koje bi bile od utjecaja na sklapanje ugovora o osiguranju. Fizičke inspekcije
mogu biti zahtjevane u osiguranju imovine i odgovornosti. Na primjer, agent ili
predstavnik tvrtke mogu izvršiti pregled zgrade ili postrojenja koje se preuzima u
osiguranje. Fizička ispitivanja vrlo su bitna na području životnih osiguranja jer će nam
dati neophodne zdravstvene podatke o potencijalnom osiguraniku kao; prekomjerna
težina, krvni pritisak, srčane mane, smetnje u respiratornom sistemu itd. Izviješća o
zdravstvenom stanju osiguranioka mogu biti tražena i iz zdravstvenih kartona osiguranika.
U svijetu su mnoge tvrtke članovi MIB312 koji je glavni izvor bitnih informacija za
sklapanje životnih osiguranja. Kompanije koje su članovi ovog ureda dostavljaju
najbitnije zdravstvene informacije o svojim osiguranicima birou, a koje su poslije
dostupne svim članovima biroa. Na primjer, ako je potencijalni osiguranik za životno
osiguranje imao povećani krvni pritisak, ova informacija će biti spremljena u spisima
biroa, kodirana i neće otkrivati kakvu je odluku po pitanju osiguranja ta ista kompanija
donjela. Osnovna svrha skupljanja informacija i njihova redistribucija među članovima je
brzina i dostupnost, a najviše skraćivanje vremena za donošenje odgovarajuće odluke. U
hrvatskoj bi HUO trebao postati mjesto za skupljanje informacija zajedničkih svim
osigurateljima, a ne samo informacija o vozilima. HUO bi trebalo postati zajedničko tijelo
za zaštitu i artikuliranje interesa osiguratelja iz svih područja djelovanja.
Donošenje odluke o ugovaranju osiguranja (prihvatu ponude)
Nakon što ugovaratelji osiguranja obrade sve informacije donosi se konačna

odluka o ponudi za osiguranje. Postoje tri osnovne odluke koje se donose u pogledu
ugovaranja osiguranja;
- prihvat ponude
- prihvat ponude uz određena ograničenja ili modifikacije ponude
- odbijanje ponude
Ugovaratelji osiguranja mogu prihvatiti ponudu i dati da se izradi polica

osiguranja. Druga je opcija da prihvate ponudu za osiguranje uz određene ispravke i
modifikacije. Kada govorimo o ponudi i prihvatu ponude za osiguranje misli se
prvenstveno na nove poslove u osiguranju što znači da smo kao osiguratelj dobili ponudu
za osiguranje od strane potencijalnog osiguranika koja nas obvezuje u zakonskim
rokovima (rok od osam dana – vidi poglavlje IV) da je prihvatimo ili odbijemo, odnosno
tražimo dodatne informacije kako bi je prihvatili u osiguranje ili odbili. Poslovi obnove
osiguranja su druge prirode i ako nema promjena na samom riziku polica se obnavlja uz
uobičajene radnje definirane samim ugovorom o osiguranju. Nekoliko primjera iz
američke osigurateljne prakse ilustrira ovaj drugi tip odlučivanja. Prije nego što je izdana
polica osiguranja provalne krađe od osiguranika može biti zatraženo da se ugrade željezne
šipke na prozore i vrata ili može biti zatraženo da ugradi centralni alarmni sistem;
vlasniku stana može iz istih razloga biti smanjena svota osiguranja i predmeta osiguranja;
mogu se ugovoriti veće odbitne franšize u osiguranju imovine; ili veće premije za
osiguranike slabijeg zdravstvenog stanja. Treća odluka je odbijanje ponude za osiguranje.
312
Medical Information Bureau – Ured medicinskih informacija
523
Ipak pretjerano ili neopravdano odbijanje osiguranika smanjuje osigurateljevu
profitabilnost i frustrira zastupnika (agent) koji nude posao na terenu. Ako već dolazi do
odbijanja ponude za osiguranje ono mora biti bazirano na jasnim odstupanjima od
standarda osiguratelja za ugovaranje osiguranja. Mnoge osiguravajuće tvrtke u svijetu za
ugovaranje osiguranja koriste kompjutore, posebno u osobnim osiguranjima koja se mogu
visokostandardizirati, kao osiguranje vozila i kućanstva i tu su odluke o prihvatu
osiguranja manje ili više očekivane.
12.3.3. Ostali bitni faktori za ugovaranje osiguranja
Ugovaranje osiguranja ne završava donošenjem odluke da li ćemo neki rizik ili

osiguranika uzeti u osiguranje. U procesu ugovaranja osiguranja moraju biti razmotreni i
slijedeći faktori
- prikladnost premijskih stopa za ugovaranje osiguranja- kada se adekvatno

primjene premijske stope za pojedinu vrstu posla ili vrstu osiguranja sami osiguratelji
učinit će puno više napora da posao bude sklopljen. U slučaju da premijske stope nisu
adekvatne 313oprezan osiguratelj poslu će pristupiti konzervativnije i s mnogo sumnje u
prihvatu posla u osiguranje. U slučaju da je prisutan i moralni rizik posao se ne može
raditi po bilo kojoj cijeni osiguranja, već će se osiguranje ugovarati po daleko višim
cijenama od uobičajenih. Kao posebno treba istaknuti da u osiguranjima imovine i
odgovornosti ugovaratelji osiguranja imaju znatan utjecaj na kreiranje cijene osiguranja.
Veliki dio pregovora o cijeni osiguranja u pojedinim linijama imovinskih osiguranja
otpada na pregovore agenta na terenu i ugovaratelja specijaliste unutar osiguravajuće
kompanije. Konačno, kritični odnos između adekvatne premijske stope i stupnja
ostvarenja profita ili gubitaka u ugovaranju osiguranja, rezultira s periodičnim ciklusima
u ugovaranju pojedinih vrsta osiguranja314. Postoje dva ključna ciklusa na tržištu
osiguranja. Jedan je regulatorne prirode, dok je drugi ekonomske.
- Regulatorni ciklus
To je prva vrsta ciklusa u osiguranju, a manifestira se fluktuiranjem u cijenama i

profitu uzrokovanog regulativnim snagama zajedničkim u industriji osiguranja i drugim
regulativnim industrijama. U periodu prihvatljive profitabilnosti, regulatori (državne
institucije) teže da cijene drže na istom nivou, odgađa se povećanje cijena ili se samo
ograničeno dozvoljava njihov porast. Slični slijed događanja prisutan je i u industriji
osiguranja. Ako regulatori odgađaju porast premijskih stopa, osiguravajuće tvrtke idu s
pozicije prihvatljive profitabilnosti na točku gdje su profiti minimalni ili gdje ih uopće
nema i premijske stope tendiraju smanjunju u skladu s troškovima. Eventualno,
osiguratelji se mogu povući iz neprofitabilnih poslova i tržišni regulatori suočeni sa
smanjenom ponudom osiguranja na tržištu dozvoljavaju premijskim stopama rast. Ova
akcija ponovo omogućuje profitabilnost osigurateljima omogućujući na taj način
ponavljanje procesa.
- Ekonomski ciklus
313
Pod adekvatnom premijskom stopom smatra se stopa koja nosi određeni profit i koju prihvaća tržište
osiguranja
314
Ciklusi u politici ugovaranja osiguranja su proces posebno istaknut u osiguranju imovine I osoba I oni
su trajan interes obiju strana u industriji osiguranja (osiguranika i osiguratelja) posebno kad je ciklus
okrenut na dole (pad cijena osiguranja) .
524
Ekonomski ciklus u osiguranju je mnogo kompleksniji. U osnovi ekonomski
ciklus ima dva ključna faktora; visoki stupanj konkurencije među dobavljačima
(osiguravajuće tvrtke) i visok stupanj intenzivnosti u promjeni cijena na potražnju
potrošača (osiguranika) s druge strane. U ekonomskom žargonu, ovaj posljednji faktor
odnosi se na neelastičnost cijena. Osiguranje je stvarna potreba za mnoge poslove i
pokrića će se nastaviti kupovati neovisno od toga da li cijene osiguranja rastu. Ako cijene
osiguranja padaju, ipak se neće kupovati dvostruka osiguranja, iako u nekim slučajevima
takva osiguranja mogu povećati pokriće.U ekonomskom ciklusu, kada su profiti dovoljni,
osiguravajuće tvrtke imaju i dalje namjeru proširiti obuhvat posla. Da bi povećali obuhvat,
smanjuju cijene osiguranja. Čim neke kompanije započnu s smanjenjem premijskih stopa,
ostale kompanije ih u tome slijede. Vrlo često se dešava da se premijske stope srežu na
niži nivo od početnog kruga smanjenja. Kako je potražnja za proizvodima osiguranja
neelastična, ova strategija rušenja cijena ne vodi u ekspanziju osiguranja kroz povećanu
kupovinu osiguranja. Rezultat svega toga je smanjenje premije i profita za sve
sudionike utakmice. Pad cijena se nastavlja do nivoa na kojemu one to više ne mogu
izdržati i na toj se točki dolazi do promjene u tržišnoj filozofiji i cijene počinju rasti. Kako
je posljedica toga da su se financijske baze mnogih osiguravajućih tvrtki značajno
erodirale, one izdaju manje polica osiguranja limitirajući ukupnu dostupnost različitih
osiguranja (ponude). Konačni je rezultat da se uspostavlja profitabilnost i osiguranje
ponovo postaje dostupno širem krugu što povratno vodi do novog ciklusa.
Reosiguranje i ugovaranje osiguranja
Dostupnost reosiguranja rezultira slobodnijim ugovaranjem osiguranja. Ipak ako

se reosiguranje ne može dobiti uz povoljne uvjete, tada se restriktivnije pristupa i
ugovaranju osiguranja.
Ugovaranje obnove osiguranja (Renewal)
Kod obnove osiguranja imovine i odgovornosti većina polica (ugovora o

osiguranju) može biti otkazana u smislu zakona o obveznim odnosima i odredbama
samog ugovora o osiguranju (30 dana ili 180 dana)315. Ako su rezultati za osiguratelja u
proteklom razdoblju bili negativni ili imaju tendenciju negativnosti osiguratelji mogu
otkazati ugovor o osiguranju ili neobnoviti policu osiguranja u skladu s odredbama
ugovora o osiguranju.
12.4. Značenje proizvodnje u osiguranju
Termin proizvodnja odnosi se na prodajne i marketinške aktivnosti. Najčešće se

proizvođačima smatraju agenti jer osiguravajuća tvrtka može biti zakonski ovlaštena,
osoblje može biti angažirano, police mogu biti isprintane, ali ništa nije proizvedeno dok
polica nije prodana. Osigurateljev financijski uspjeh čine efektivne prodajne snage.
Osiguratelji životnih osiguranja imaju agencije ili prodajni odjel. Ovim odjelima
dodjeljena je briga za osposobljavanje i instruktažu novih agenata. Osiguratelji omovine i
odgovornosti imaju marketinške odjele. Za pomoć agentima na terenu može biti angažiran
agent specijalist. To je visoko specijalizirani znalac pojedinih segmenta posla u osiguranju
koji pruža tehničku pomoć na terenu i asistira agentima u prodaji osiguranja. Na primjer,
taj specijalista može objasniti novu formu police ili način korištenja tarife. Da bi dodatno
razvila svoje prodajne snage pojedina osiguravajuća kuća koristi razne marketinške
315
ZOO, čl.946 st (2,i3,)
525
aktivnosti. Te aktivnosti uključuju razvoj marketinške filozofije i tvrtkine percepcije svoje
uloge na tom tržištu; utvrđivanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva; marketinška
istraživanja; razvoj novih proizvoda na tržištu radi zadovoljenja promijenljive potrebe
kupaca i poslovnih firmi; razvijanje novih marketinških strategija; oglašavanje i promiđba
proizvoda .
Profesionalizam u prodaji osiguranja
Tržište osiguranja u posljednje vrijeme karakterizira izraziti trend prema

profesionalizmu. To znači da moderan agent ima visok stupanj tehničkog znanja u
pojedinim područjima osiguranja, a koji isto tako prvo razumije potrebe osiguranika za
osiguranjem. Profesionalni agent pronalazi potencijalne osiguranike, analizira njihove
potrebe za osiguranjem i preporučuje najbolje rješenje problema. Nakon same prodaje
agent nosi odgovornost pružanja servisne usluge kupcu sve do isteka osiguranja.
Konačno, profesionalni se agent ponaša u skladu s etičkim kodeksom. U namjeri da se
profesionalizam agenata i ostalog osoblja koji rade u osiguranju razvije na što višu razinu
u svijetu se na sveučilištima razvijaju posebni programi koji uključuju polaganje ispita iz
pojedinig područja osiguranja. U Americi postoje razni programi kao CLU316za djelatnike
na području osiguranja života, CPCU317 za djelatnike na području osiguranja imovine
12.3.4. Marketinški sistemi prodaje osiguranja
Uz pretpostavku da su riješeni svi problemi vezani uz tehnologiju rada pojedine

osiguravajuće kuće (kompjutorska podrška, tehnologija rada, izgled polica osiguranja i
drugih pratećih dokumenata, standardizacija u operativnim zadacima) organizacija
prodajne mreže u pojedinoj osiguravajućoj tvrtki definitivno je najznačajniji faktor za
njeno poslovanje. Koji oblik ili bolje reći kojem modelu prodaje osiguranja i organizacije
prodajne mreže dati prednost u datim okolnostima, problematika je s kojom se suočavaju
sve osiguravajuće tvrtke. Problematika je toliko više izraženija u tvrtkama koje nisu nikad
mijenjale ili koriste samo jedan od oblika rada svoje prodaje. Iskustva međutim pokazuju
da, što je ona brojnija i raznolikija, to je veća garancija ostvarivanja očekivanih rezultata.
Suvremena prodajna mreža više se ne može temeljiti samo na grupi internih prodavača,
već mora koristiti sve oblike prodaje s posebnim osvrtom na agente i brokere318 kao
posrednike u osiguranju. Kako je organizacija prodajne mreže vrlo usko vezana s
nagrađivanjem ili provizioniranjem ovaj segment poslovanja postaje još jedan dio kojemu
treba posvetiti vrlo veliku pažnju jer će se neposredno reflektirati na ukupne rezultate.
Koji oblik organizacije prodajne mreže će preferirati pojedina osiguravajuća kuća, uz koje
prihvatljive troškove, dilema je svih upravljačkih struktura koje se bave ovim poslom
Uspješna prodajna mreža ima ključnu ulogu u financijskom uspjehu pojedine
osiguravajuće ili reosiguravajuće tvrtke, jer i večina polica osiguranja danas se prodaje
preko agenata ili brokera.
“Dobar agent ili broker je vrijedan toliko zlata koliko je težak; a loš može biti
katastrofa.”
Hrbert S. Daneberg
316
CLU- Chartered Life underwriter – ovlašteni ugovaratelj osiguranja života
317
CPCU- Chartered Property Casualty underwriter – ovlašteni ugovaratelj osiguranja imovine
318
Detaljnije o tome v. Ćurković M.,Posredovanje i zastupanje u osiguranju,” OSIGURANJE” hrvatski
časopis za teoriju i praksu osiguranja, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, 1999g.,br.2-3
526
“Vodič za kupce “319
Zastupnik (Agent)
Zastupnik (agent) u smislu zakona predstavlja osiguratelja ili osiguravajuću tvrtku

i ima ovlaštenja da radi za i u korist osiguratelja. Agent može biti vezan za osiguratelja
ovlaštenjem, implicitno i explicitno. Ako kupujemo osiguranje mi ćemo vjerojatno kupiti
osiguranje od nekog agenta. Ipak u svijetu postoji velika razlika između agenta za prodaju
životnih osiguranja i agenta za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti. Agent za
prodaju osiguranja života ne mora biti vezan za osiguravajuću tvrtku. On ili ona je samo
ponuđać osiguranja koji potiče kupca na sklapanje ugovora o osiguranju života. Ponuda
za osiguranje mora biti potvrđena od osiguravajuće tvrtke prije nego što osiguranje stupi
na snagu. Suprotno životnim osiguranjima, agenti za prodaju imovinskih osiguranja i
osiguranja odgovornosti standardno imaju ovlasti za izdavanje pokrića za pojedine tipove
posla To se normalno radi s listom pokrića ili garancijom ( binder320) koji je potvrda o
sklopljenom osiguranju i to s određenim rokom trajanja, dok se ne izda stvarna polica
osiguranja. Ponuda može biti data usmeno ili pismeno. Na primjer, ako se telefonira
agentu i traži osiguranje za motorkotač, osiguranje stupa na snagu odmah.To je praksa u
svijetu. Hrvatska praksa daje ovlaštenja agentima i zastupnicima za sklapanje ugovora o
osiguranju uglavnom osiguranja motornih vozila, gdje se ugovor smatra sklopljenim
odmah po prihvatu ponude za osiguranje i uplaćene premije osiguranja. Međutim usmena
ponuda za osiguranje ne obvezuje ni ponuditelja ni ponuđača.321
Posrednici u osiguranju (Brokeri)
Kako agenti predstavljaju osiguratelje na isti način posrednici u osiguranju

(brokeri) zastupaju osiguranike ili klijente.U skladu s zakonom broker nema ovlasti da
zastupa osiguratelje, ali ima ovlasti prodati ili prihvatiti odgovarajuće osiguranje i
pokušati plasirati pokriće s odgovarajućim osigurateljem. Međutim, osiguranje nije na
snazi dok osiguratelj ne prihvati ponudu za osiguranje. Osiguratelj plaća proviziju brokeru
kada se posao realizira. Mnogi brokeri imaju i licencu za poslovanje kao agenti, s čime su
opunomoćeni i vezani za pojedine osiguravajuće tvrtke. Hrvatski Zakon o osiguranju322
naprotiv ne predviđa da se posrednici u osiguranju mogu baviti i zastupanjem u
osiguranju što je izričito istaknuto u članku 253 navedenog Zakona. U današnje vrijeme
brokeri imaju posebno značajnu ulogu u osiguranju imovine i odgovornosti. Velike
brokerske kuće u inozemstvu imaju spoznaje i znanja o visoko specijaliziranim tržištima
osiguranja, znanja o izboru rizika za osiguranje pojedinog klijenta, rade usluge po pitanju
utvrđivanja šteta i vrše kontrolu plaćanja premije velikih korporacija kao kupaca
osiguranja. Oni su dužni štititi kako interese osiguranika ugovaratelja osiguranja, tako i
interese osiguratelja.323Kako je dužan obrazložiti razloge, zašto je određeno osiguranje
319
George E. Reida, Principles of Risk Management and Insurance, sixth edition, Addison Wesley
Longman , Massachusetts,1998, p.494.
320
Binding authority – Ovlasti koje pojedini osiguratelji (kompanije, osiguravajuće ili reosiguravajuće kuće)
daju agentu kako bi mu omogućile da prihvati posao osiguranja u korist osiguratelja . Agent koji se ponekad
zove i držaoc pokrića skuplja premije osiguranja, izdaje potvrde o osiguranju (police), servisira štete i u
potpunosti je opunomoćen da obslužuje osiguranika unutar dobivenih ovlasti. Ovakav naćin poslovanja
posebno je favorizirao Lloyd’s na tržištima osiguranja imovine kako bi agentima na terenu, a posebno u
prekomorskim tržištima omogućio sklapanje što večeg broja osiguranja.
321
ZOO – čl.925, Sklapanje ugovora o osiguranju, Prihvat ponude
322
N.N. 151/2005 Zakon o osiguranju, čl.253.
323
Zako o osiguranju, čl..245,254, 253,
527
bolje ili su reference određenog društva za osiguranje optimalan izbor, isto je tako dužan
obavijestiti osiguratelje o svim rizicima i informacijama za ugovaranje osiguranja koji su
mu bili ili su trebali biti poznati. U smislu istog zakona te mogućih propusta u njihovom
poslovanju regulatori su propisali i obveznost osiguranja od profesionalnih propusta
posrednika u osiguranju od min. 7.500.000 Kn do max. 11.500.000 Kn agregatno u jednoj
godini.
Brokeri isto tako imaju vrlo veliku važnost na “surplus line“ tržištima. Surplus
linije odnose se na svaki tip osiguranja koje se ne može naći ili nije na raspolaganju
odgovarajuće osigurateljno pokriće unutar zemlje osiguranja i gdje se pokriće mora dobiti
od nedostupnog osiguratelja.U svijetu poznat pod imenom “ Non admited insurer “je
osiguratelj koji nema dozvolu rada na dotičnom tržištu osiguranja.
“Surplus line broker” je posebna vrsta brokera koji pruža usluge za one poslove
osiguranja koji se ne mogu realizirati u domicilnoj zemlji. Pojedinac se može naći u
situaciji da ne može realizirati odgovarajuće pokriće od dostupnih mu osiguratelja jer je
izloženost štetama prevelika ili je traženi iznos osiguranja prevelik .
Brokeri imaju ovlaštenja da pronađu odgovarajuću osiguravajuću tvrku u inozemstvu
ukoliko se takvo pokriće ne može naći u zemlji i osiguratelja u toj zemlji. Konačno,
brokeri imaju vrlo veliki značaj na području osiguranja zaposlenika, a posebno za velike
poslodavce koji najčešće svoja grupna životna osiguranja i osiguranja zdravstvenih
troškova realiziraju preko brokera.
Vrste marketinških sistema
Kada se govori o marketinškom sistemu prvenstveno se misli na načine prodaje

osiguranja. Osiguratelji upošljavaju različite profile osigurateljnih kadrova od aktuara,
procjenjitelja šteta, ugovaratelja osiguranja i ostalog osoblja, ali dok police osiguranja
nisu profitabilno prodane osigurateljeva financijska sudbina je neizvjesna.
Gledajući s ovog stanovišta, efikasan marketinški sistem je od presudnog značaja za
“preživljavanje” pojedine osiguravajuće kuće.
Marketinški sistem za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti
U praksi razlikujemo nekoliko osnovnih sistema za prodaju osiguranja imovine i

odgovornosti :
- Neovisni agencijski sistem

- Ekskluzivni agencijski sistem
- Direktno ugovaranje
- Prodaja putem medija
Neovisni agencijski sistem – Ovaj sistem, koji se ponekad naziva američki

agencijski sistem, ima nekoliko osnovnih karakteristika . Prvo, neovisna agencija je tvrtka
koja obično predstavlja nekoliko osiguravajućih tvrtki koje nemaju međusobne veze.
Agenti su ovlašteni da ugovaraju poslove osiguranja u korist ovih osiguratelja, a oni mu
za uzvrat plaćaju proviziju baziranu na iznosu ugovorenog, odnosno najčešće naplaćenog
posla. Drugo, agencije imaju pravo na naknadu za obnovu osiguranja. Ako polica
osiguranja dolazi na obnovu agencija može posao plasirati nekom drugom
osiguravajućem društvu, ako ona to želi. Isto kao i u situaciji kad agenciji ističe ugovor s
osigurateljem ona može poslove plasirati drugim osiguravajućim društvima. Treće,
neovisna agencija svoje usluge naplaćuje preko provizije koja je različita, ovisna od vrste
528
ugovorenog osiguranja. Provizijaske stope za obnovljene poslove su uobičejeno iste kao i
za nove poslove, jer bi u slučaju davanja nižih provizijskih stopa za obnovljene poslove
agencija iste poslove mogla prodati drugom osiguravajućem društvu. Osim osnovne
provizije agenciji se plaća i profitna provizija (profit share provision) ili bonus provizija
zbog pozitivnog tehničkog rezultata po ugovorenom poslu. Provizioniranje agencija kao
oblika kompenziranja njihovih usluga ima dvije osnovne kritike:
- Provizioniranje kreira sukob interesa. Kada agent ugovara poslove po
najnižim cijenama osiguranja, najbolje prolazi klijent, ali je provizija agenta
manja.
- Provizioniranje nije uvijek adekvatno uloženom trudu kod ugovaranja
posla. Police s visokom premijom imaju i visoku proviziju, iako taj posao nije
iziskivao velike napore agenta za njegovo ugovaranje.
Da bi se ispravila ova odstupanja vrlo često se upotrebljava sistem pregovaranja o

visini provizijskih stopa. Osiguravajuća tvrtka utvrđuje neto iznos provizije, a broker
pregovara zatim s osiguranikom o visini provizije bazirano na ukupnim naporima koje je
on uložio za ugovaranje osiguranja. Neovisni agent obnaša nekoliko bitnih funkcija. U
inozemstvu, su vrlo često su ovlašteni da utvrđuju manje štete. Veće agencije mogu
pružati usluge po pitanju kontrole i prijave šteta za osiguranika. Isto tako mogu i
naplačivati premiju osiguranja za pojedine poslove osiguranja. Ipak većina osiguratelja
pribjegava direktnom fakturiranju svojih usluga osiguraniku .
Exkluzivni agencijski sistem – Po ovom sistemu agent predstavlja samo

osiguratelja ili grupu osiguratelja koji imaju zajedničkog vlasnika. Agentu je ugovorom
izričito zabranjeno da predstavlja druge osiguratelje. Agencije s ugovorom o exkluzivitetu
obično nemaju pravo na obnovu već sklopljenih ugovora o osiguranju ili polica kojima
istiće rok Postoji nekoliko kombinacija, ali uvijek u ovim okvirima. Neki osiguratelji ne
daju svojim agencijama nikakva prava po pitanju obnove ugovorenih polica osiguranja.
Drugi im daju određena prava po pitanju obnove osiguranja, ali samo dok je ugovor o
zastupanju na bazi exkluziviteta na snazi. Dakle potpuno suprotno neovisnim agentima za
zastupanje u osiguranju. Druga bitna razlika vidi se u plaćanju provizije. Agencijama s
exkluzivnim statusom obično se plaća manja provizija za obnovu osiguranja nego na nova
osiguranja. Takav pristup rezultira s jakim financijskim poticajem za agencije sa statusom
exkluziviteta, da ugovaraju što više novih poslova i jedan je od faktora koji objašnjava
rast broja osiguratelja koji primjenjuju ovaj pristup agencijskog poslovanja. Suprotno
tome, kao što ste već i zapazili, osiguratelji koji koriste neovisni agencijski sistem prodaje
osiguranja, obično plaćaju iste provizijske stope na nove poslove osiguranja i obnovu već
ugovorenih poslova. Isto tako, treba posebno istaknuti da osiguratelji s exkluzivnim
agencijskim sistemom daju vrlo snažnu podršku tim agencijama u tehničkom,
instruktivnom i svakom drugom pogledu. Novi agent obično starta kao zaposlenik
osiguratelja kako bi kroz period učenja i treniranja naučio budući posao prodaje
osiguranja.Nakon perioda obuke agent postaje neovisni i osposobljeni ugovaratelj
osiguranja koji je potom plaćen na bazi provizije. Funkcioniranje izloženog exkluzivnog
agencijskog sistema varira od osiguratelja do osiguratelja. Neki ograničavaju njihovo
poslovanje samo na prodaju osiguranja dok drugi dozvoljavaju i procjenu manjih šteta. U
stvari svi osiguratelji s exkluzivnim agencijskim sistemom u svijetu prakticiraju direktno
fakturiranje osiguranja klijentu i odgovorne su za izdavanje polica.U Hrvatskoj je rad
zastupnika i posrednika u osiguranju regulirano Zakonom o Hrvatskoj agenciji za nadzor
financijskih usluga (HANFA), iz 2005. Između ostalih poslova HANFA provodi i sve
529
aktivnosti vezane uz polaganje ispita i izdavanje licenci za obavljenje poslova zastupanja i
posredovanja u osiguranju.
Direktni ugovaratelji osiguranja – vrlo često se pogrešno poistovjećuju s
agencijom sa statusom exkluziviteta. Direktni ugovaratelj je naziv za osiguratelja, gdje je
osoba koja prodaje osiguranje zaposlenik tvrtke, a ne neovisni ugovaratelj osiguranja.
Osiguratelj plaća sve troškove prodaje osiguranja, uključujući troškove plaća i socijalnog
osiguranja. Slično exkluzivnim agencijama, direktni ugovaratelj osiguranja predstavlja
samo jednog osiguratelja. Zaposlenici na tim poslovima obično su plaćeni na bazi “plaće
plus” dogovoreni postotak za nove poslove. Neke tvrtke plaćaju osnovnu plaću plus
provizija ovisno od iznosa prodanog osiguranja. Druge plaćaju plaću i bonus koji
uključuje nadoknadu za prodajne i servisne aktivnosti zaposlenika.
Ugovaranje putem javnih medija – (Direct response system) - je način prodaje
osiguranja putem pisma ili drugih javnih medija, kao što su novine i magazini, radio ili
televizija. U ovom se načinu ne koriste agenti za prodaju osiguranja. Ovaj sistem ima
nekoliko prednosti za prodaju osiguranja imovine i odgovornosti. Prisutni su manji
troškovi prodaje osiguranja zbog vrlo velike tržišne segmentacije koja se na ovaj način
postiže. Što to točno znači? Lista potencijalnih kupaca kojima se putem pošte (pisma i
ponude) obraćamo, je strogo kontrolirana, odnosno sami identificiramo grupe kojima se
obraćamo i koje će imati manje šteta od prosjeka. Međutim, veliki je nedostatak ovakve
prodaje da osiguranje koje prodajemo mora biti vrlo pojednostavljeno kao što su
osiguranje vozila ili kućanstva.
Kombinirani sistemi (Mixed systems) – Razlika među tradicionalnim sistemima
prodaje pojedinih osiguranja nestaje s obzirom da osiguratelji neprekidno traže nove i
nove načine prodaje osiguranja. Mnogi osiguratelji imovine i odgovornosti u praksi
prodaje ovih osiguranja koriste više sistema prodaje osiguranja i takav sistem prodaje tada
se zove kombinirani sistem prodaje osiguranja. Na primjer osiguratelji koji koriste
exkluzivni agencijski sistem i svoje zaposlenike kao direktne ugovaratelje osiguranja kada
ulaze na određena gradska tržišta ili tržišta nekih manjih gradova koriste neovisne
agencije za prodaju osiguranja koje već djeluju na tim područjima. Neki osiguratelji osim
što koriste neovisne agencije istovremeno se koriste i sistemom prodaje preko medija
kako bi dobili dodatne klijente. Kako se razvoj u prodaji osiguranja nastavlja osiguratelji
nastavljaju tražiti nove i inovativnije načine za prodaju svojih proizvoda. Osobito dajući
informacije o svojim proizvodima budućim klijentima putem interneta kako bi dobili na
važnosti i bili istaknuti.( Vidi prilog 38).
Udjeli na tržištu - Prema Reidi324, gledajući kretanja na puno razvijenijim
tržištima osiguranja kao što je američko, osiguravajuće kuće koje svoju prodaju baziraju
na neovisnim agencijama, primjećuje se smanjenje njihovog udjela u premiji osobnih
osiguranja imovine i odgovornosti. Nasuprot njima, osiguratelji koji koriste exkluzivne
agencije, direktne ugovaratelje i javne medije u prodaji, kao grupa bilježe rast u
ugovorenoj premiji u osobnim vrstama osiguranja. Postoje tri osnovna razloga za rast
tržišnog udjela osobnih osiguranja. Prvo, ove kompanije kao grupa teže da imaju niže
cijene nego one koje koriste neovisne agencije. Dio tih troškova pripisuje se i manjim
provizijama koje one plaćaju ekskluzivnim agencijama. Ako ste primjetili eksluzivne
agencije kod obnove ugovora o osiguranju imaju manje provizijske stope od neovisnih
agencija. Drugo, takvi osiguratelji bili su među prvima koji su usluge direktno fakturirali
klijentu, imali su mehanizme za izdavanje polica i pružali su agencijama ostale osluge što
im je omogućilo da bitno smanje svoje troškove i cijenu osiguranja. Treće, kombinirani
efekt velikog automobilističkog tržišta osiguranja i njegova relativna jednostavnost
324
George E. Reida , Principles of Risk Management and Insurance.., op.cit .p. 505
530
omogućilim su osigurateljima da izgrade veliki agencijski sistem bez i malo kašnjenja i
financijskih troškova. Svakako treba uvijek imati na umu i ukupni značaj osobnih
osiguranja na stabilnost portfelja svake osiguravajuće kuće i njezine rezultate.
Ekskluzivne agencije, prodajna mreža internih djelatnika i sistem prodaje putem medija
koncentrirana na prodaju automobilskih osiguranja, jednostavnost prodaje tih osiguranja
uspoređen s prodajom ostalih komercijalnih osiguranja, otvorila je put za prodaju ostalih
osobnih osiguranja (kućanstvo) istim klijentima. Sve je to rezultiralo i s povećanjem
ukupne mase premije u liniji osobnih osiguranja. Nasuprot tome, osiguratelji koji koriste
neovisne agencije dominiraju komercijalnim linijama osiguranja, što bi u hrvatskim
prilikama značilo većim gospodarskim subjektima, odnosno osiguranjem industrije i
ostalih velikih trgovačkih društava. Tržište komercijalnih linija su visoko specijalizirana,
jer traže od agenta visok nivo spremnosti i znanja u nuđenju adekvatnog osigurateljnog
pokrića i usluga pri izboru rizika. Osiguratelji s individualnim agencijama imaju visoko
specijalizirane agente i specijaliste za utvrđivanje šteta kako bi efikasno mogli servisirati
to tržište. Iako su osiguratelji s ekskluzivnim agencijama napravili prodor i na tom tržištu,
ipak neovisne agencije još dominiraju na ovom tržištu.
Grupna ili kolektivna osiguranja (Mass merchandising) – Neki osiguratelji u

osiguranju imovine i osoba upotrebljavaju kolektivna osiguranja kao način prodaje.
Kolektivna osiguranja su načini osiguranja pojedinaca u grupi po određenom programu
osiguranja i sniženoj cijeni. Imovina i odgovornost prodaje se na bazi kolektivnog
osiguranja zaposlenicima, sindikatima, trgovačkim udruženjima i drugim grupama. Ovaj
sistem prodaje ima nekoliko osnovnih karakteristika. Prvo imovina i odgovornost su
kreirani za individualne članove grupe; automobilska osiguranja i osiguranje kućanstva su
vrlo popularne linije osiguranja za prodaju na bazi kolektivnog osiguranja. Drugo, koristi
se individualno izdavanje polica; pojedinac koji traži pokriće susreće se sa
osigurateljevim načinom rada. Treće, moguće je odobriti izdašnije popuste od zbog nižih
provizijskih stopa za agente i ušteda u administrativnim troškovima. Konačno premija se
plaća odbijanjem od plaća. Kolektivna osiguranja imaju nekoliko osnovnih prednosti, kao
što su niže premijske stope, pogodnosti plaćanja putem odbijanja od plaća te dostupnost
osigurateljnog savjetovanja. Usprkos svim prednostima kolektivna osiguranja nemaju
široku primjenu u dijelu osobnih osiguranja ili osiguranja fizičkih osoba. Neke procjene
govore da je na tržištu Amerike njihov udio u ukupnim osobnim osiguranjima svega 1%
prodanih osiguranja325
Prilog 38. Web stranice kao sredstvo za prodaju osiguranja.

Broj korisnika interneta danas u Americi iznosi 30 Mil. i vjerojatno će se udvostrućiti u slijedećih 18
mjeseci. Tu grupu čine relativno bogata i obrazovana grupa korisnika povezana jedna s drugom i
poslovima koje obavljaju. Internet tržište je preveliko, suviše sofisticirano i uzelo je previše zamaha
da bi se ignoriralo. Osiguravajuće tvrtke koje ne uvažavaju ogroman potencijal ovog medija
igboriraju ono što je jasno jedan od najefikasnijih mehanizama za prezentaciju svojih proizvoda i
davanje najosnovnijih informacija potencijalnim kupcima. Postoji nekoliko vrlo važnih pogodnosti za
osiguravajuće tvrtke , agente i potencijalne mogućnosti koje se otvaraju internetom:
• PRISTUP INFORMACIJAMA. Bez interneta je nemoguće stvoriti centralno spremište

osigurateljnih informacija dostupnih korisnicima, kao i djelatnicima osiguranja. Informacije koje
reguliraju osiguranje možemo naći u biblioteci, ali financijska izviješća ne možemo. Podatke o
agencijama možemo naći na “Yelow pages”, ali da bi znali gdje prijaviti štetu potrebno je
telefonom nazvati kompaniju kako bi znali vrijeme i proceduru . Korisnici se mršte na potreban
napor koji moraju uložiti da bi došli do odgovarajućih informacija. Na internetu sve te
325
George E. Reida , Principles of risk Management and Insurance.., op.cit.p.507
531
informacije mogu biti povezane na jednom mjestu . Korisnik ima pristup svim aspektima
informacija o osiguravajućim tvrtkama, od vrsta proizvoda koji se nude do i uvjeta za osiguranje
do odgovora na najčešće tražena pitanja i prodajnih informacija iz jednog jedinog izvora i na
najlakši mogući način.
• KORISNOST INFORMACIJA. Mnogi kupci osiguranja će željeti kupiti osiguranje putem
interneta onda kada je to najpogodnije za njih. Internet se nikad ne zatvara.
• DUBINA INFORMACIJA. Informacije koje se daju sumarno, zajedno s laganim načinom
dolaska do nivoa detalja koje korisnik traži, čine idealan način da informacija bude jednoznačna
i prihvatljiva. Postepeno otvaranje detalja omogućuje kupcu da shvati informacije o osiguranje
na lakši način i idealno je skrojeno za kompleksan i sofisticiran proizvod kakav je osiguranje.
• PRAVOVREMENOST INFORMACIJE. Objavljene informacije moraju biti finalizirane prije
nego postanu dostupne korisnicima. Informacija na internetu je dostupna u realno vrijeme.
• TOČNOST INFORMACIJE. Osiguravajuća kompanija ne samo da daje informacije na internet
i vrši kontrolu sadržaja već i kontrolira metode prezentacije i osigurava primitak konzistentnih i
točnih informacija kupcu.
• PRODUKTIVNOST. Agenti i ostalo prodajno osoblje provodi prilično vremena stvarajući
prospekte. Na internetu prospekti reklamiraju sami sebe prije nego zainteresirani zovu agenta ili
kompaniju. Što više Web stranice postaju proizvođačev najbolji prijatelj – jedan umjetni izvor
treninga i informiranja.
• EFIKASNOST. Marketinški materijali, zadnje informacije o policama i drugi materijali skupi su
za kompaniju koja ih izdaje i distribuira prodajnim kanalima. Objavljivanje istih na internetu
nije skupo, a dozvoljava njihovo brzo distribuiranje istovremeno.
• INTERAKTIVNOST. Izdavači osigurateljnih marketinških materijala imaju prednost u
interaktivnosti skupljajući informacije putem on- line pretraživanja, uz davanje odgovora na
individualne upite klijenata.
• ELASTIČNOST.Osigurateljna industrija informacija – posebno marketinških materijala je
statička i ograničena na vizualn o pozivanje.Prostor na printanoj stranici je ograničen dok na
Web strani je taj prostor neograničen i možemo kreirati poruke kako i koliko želimo.
12.5. Poslovi utvrđivanje šteta
Svaka osiguravajuća tvrtka ima odjel šteta ili sektor za utvrđivanje šteta. Ovaj
sektor ispituje sve okolnosti bitne za utvrđivanje šteta, uključujući procjenu šteta, i
utvrđuje proceduru u procjeni i likvidaciji.
Osnovni zadaci u utvrđivanju štete
S osigurateljeve točke gledišta postoji nekoliko osnovnih ciljeva u procesu

utvrđivanja štete, a to su ;
- verifikacija pokrića
- fer i promptno plaćanje štete
- osobna pomoć osiguraniku
Pod verifikacijom pokrića podrazumijeva se potvrđivanje pokrića za štetni

događaj koji se dogodio. To znači određivanje da li je određena osoba ili imovina
pokrivena po polici osiguranja i eventualno proširenje pokrića.
Drugi je cilj, fer i promptno plaćanje štete. Ako je valjana šteta odbijena, osnovni
društveni i ugovorni princip osiguranja ne ispunjava svoju funkciju. Uslijed toga i
reputacija osiguratelja može biti narušena, a samim time i prodaja novih polica. Fer
plaćanje znači da bi osiguratelj trebao izbjegavati pretjeranu procjenu šteta i trebao bi
izbjegavati plaćanja u slučajevima sumnje na namještanja i prevara, jer će sve rezultirati
532
rastom cijena osiguranja. Ukoliko osiguratelj provodi liberalnu politiku u pogledu šteta,
svi imaoci polica u konačnici će platiti povećanu cijenu osiguranja.
Treći je cilj pružiti osiguraniku osobnu pomoć nakon što se dogodio osigurani
štetni događaj povrh ugovornih obveza na primjer, procjenitelj šteta može asistirati
agentu u traženju privremenog smještaja za osiguranika nakon nastanka požara itd.
Vrste procjenitelja šteta
Osoba koja utvrđuje štetu poznata je pod imenom procijenitelj šteta. Razlikujemo
nekoliko vrsta procjenitelja, a to su;
- agent ili broker ukoliko ima ovlaštenje za te poslove
- procijenitelj osiguravajuće tvrtke
- neovisni procjenitelj
- ured za procjenu šteta
- javni procjenitelj
Agenti često imaju ovlaštenja za utvrđivanje manjih pojedinačnih šteta najčešće

ograničene do određenog limita. Osiguranik prijavljuje štetu direktno agentu koji je
ovlašten za utvrđivanje štete i donošenje odluke o plaćanju do određenog iznosa. Ovakav
pristup u riješavanju šteta ima nekoliko prednosti. Brz je, smanjuje troškove utvrđivanja
šteta, te štiti osiguranikove interese.
Procjenitelji osiguravajućih tvrtki su stalni zaposlenici te tvrtke sa stalnim

primanjima koji predstavljaju samo tu tvrtku. Nakon primljene obavijesti o šteti,
procjenitelj će istražiti štetu, utvrditi njezin iznos, i pripremiti je za plaćanje.
U procesu utvrđivanja štete može biti angažiran i neovisni procjenitelj koji pruža
svoje usluge osiguravajućim tvrtkama, a uslugu kompenzira provizijom ili nekim drugim
dogovorom. Osiguravajuće tvrtke koriste neovisne procjenitelje u geografskim
područjima gdje je nemoguće ili neisplativo angažiranje vlastitog procjenitelja ili je broj
šteta na tom području takav da da se ne isplati otvaranje poslovnice. Neovisni procjenitelj
može biti upotrijebljen i u spornim situacijama, situacijama sumnje na nečasne radnje
drugih procjenitelja i konačno u situacijama kada tvrtka nema na raspolaganju
procjenitelja sa specifičnim tehničkim vještinama i znanjima.
Ured za procjenu šteta je neovisna institucija za utvrđivanje šteta i vrlo je

često potpomognuta od strane osiguratelja koji koriste njihove usluge. Zaposlenici biroa
su vosoko specijalizirani stručnjaci za pojedina područja. Usluge biroa za procjenu šteta
najčešće se koriste prilikom nastanka prirodnih katastrofa tornada, poplava itd. s velikim
brojem pojedinačnih šteta.
Neovisni ili javni procjenitelji češće predstavljaju osiguranika nego osiguratelja,

a plaća se u određenom postotku od veličine procjene. Koriste se u situacijama kada se
osiguratelj i osiguranik ne slažu u pogledu visine procjenjene štete.
Koraci u utvrđivanju štete
533
Utvrđivanje štete je vrlo važan proces u radu pojedine osiguravajuće kuće i zato
one ovom poslu pristupaju vrlo pažljivo i sistematično što se može vidjeti u slijedećim
radnjama ili koracima koje su one usvojile;
- mora biti data obavijest o nastanku štetnog događaja
- šteta se istražuje
- dokazivanje nastanka štete
- donošenje odluke o plaćanju
Obavijest o šteti je prva stvar koja se mora učiniti nakon nastanka štetnog
događaja. Odredbe o tome u kojemu roku osiguranik mora prijaviti nastalu štetu piše u
uvjetima za osiguranje ili samoj polici. Standardna odredba o tome govori nam da se
obavijest mora dati odmah ili što je prije moguće nakon nastanka štetnog događaja. Na
primjer, večina police za osiguranje imovine govore nam da se prijava mora dati u roku
od tri dana; polica zdravstvenog osiguranja traži da se obavijest o nastanku štetnog
događaja dade u roku od 30 dana itd.
Dokazivanje (istraživanje) štete je slijedeći korak u procesu utvrđivanja štete.

Procijenitelj šteta izvidom štete mora utvrditi da se dogodio štetni događaj pokriven
osiguranjem. Mora utvrditi iznos štete. Isto tako mora se odgovoriti na seriju pitanja prije
nego se šteta potvrdi, kao ispravna prema uvjetima za osiguranje. Ta pitanja moraju dati
odgovor na slijedeće stvari:
- da li se šteta dogodila za vrijeme važenja police osiguranja
- da li je policom pokrivena opasnost koja je uzrokovala nastanak štete,
- da li polica pokriva uništenu ili oštećenu imovinu u šteti,
- da li tražioac naknade ima pravo na naknadu,
- da li se štetni događaj dogodio na lokaciji određenoj policom,
- da li je ta vrsta gubitka pokrivena,
- da li ima elemenata namještanja štete,
Posljednjem pitanju treba posvetiti najviše pažnje jer su u osiguranju vrlo rašireni
pokušaji namještanja i prevara posebno u osiguranju vozila i zdravstvenom osiguranju.
Nečasni ljudi često prijavljuju tjelesne povrede koje se nikad nisu dogodile.
Dokazivanje štete kao plative može biti zatraženo prije samog plaćanja. Dokaz o
nastanku štete traži se potpisom osiguranika pod punom materijalnom i kaznenom
odgovornošću kojom potvrđuje štetu.
Odluku o plaćanju štete isto tako donosi procjenitelj, nakon što procijeni i istraži
sve okolnosti bitne za isplatu. Postoje tri moguće odluke. Šteta može biti plaćena. U
većini slučajeva šteta se promptno plaća u skladu s uvjetima na polici. Šteta može biti
odbijena. Procjenitelj može vjerovati da policom nije pokrivena šteta, ili da ima
534
elemenata prevare. Konačno šteta može biti valjana, ali može postojati neslaganje
između osiguratelja i osiguranika po pitanju iznosa naknade. U slučaju neslaganja u
uvjetima uvijek stoje odredbe kako se ti nesporazumi rješavaju.
12.6. Utvrđivanje pričuvi u osiguranju imovine i odgovornosti
Osiguratelji u Hrvatskoj su obvezni pridržavati se odredbi Zakona o osiguranju

koji regulira utvrđivanje min. tehničke pričuvi u svojim bilancama. U zemljama EU to je
određeno smjernicam iz 1973. za neživotna osiguranja i 1979. za životna osiguranja. S
obzirom da se premija osiguranja plaća unaprijed, a period pokrića se proširuje na buduća
obračunska razdoblja osiguratelji moraju imati utvrđene određene pričuve kako bi se
osiguralo da ugovorena premija osiguranja bude dostatna kako bi se platile buduće štete.
Naime, radi se o izravnanju rizika na cijeli period trajanja osiguranja koji prelazi u iduće
obračunsko razdoblje, pa se tehnička premija za tekuće obračunsko razdoblje umanjuje za
iznos prenosne premije. U osiguranju života gdje je period osiguranja puno duži to je
matematička pričuva326, a radi se zbog izravnanja rizika u duljem vremenskom razdoblju
gdje se utvrđuje premija za cijelo razdoblje osiguranja, jer se na taj način stvaraju sredstva
kojima se pokriva višak obveze osiguratelja u razdoblju kada je rizik veći. Od osiguratelja
imovine i odgovornosti regulatori traže da imaju više vrsti tehničkih pričuvi:327
Pričuve za prijenosne premije

Pričuve za bonuse i popuste
Pričuve šteta
Druge tehničke pričuve
Pričuve za kolebanje šteta (equalisation reserves)
12.6.1. Pričuva prijenosne premije
Pričuva prijenosne premije je jedna od glavnih stavki u bilancama osiguratelja.

Ona je stavka obveze osiguratelja koja predstavlja proporcionalni dio ukupne ili bruto
premije po svim policama koja prelazi u iduće obračunsko razdoblje. Osiguratelj je
obvezan prema zakonu za sve ugovorene police osiguranja, ukupan iznos koji prelazi u
iduće obračunsko razdoblje staviti u stavku pričuve prijenosne premije.
Razlozi za vođenje pričuvi prijenosne premije osiguranja
Osnovni cilj vođenja pričuvi prijenosne premije je plaćanje šteta koje se

dešavaju za vrijeme trajanja police osiguranja. Premija se u pravilu plaća unaprijed, ali se
period zaštite proširuje nadalje, izvan obračunskog razdoblja odnosno, njegovo trajanje
može biti višegodišnje. Kako bi se osiguralo da će biti plaćena šteta osiguraniku, traži
se, da se vode pričuve prijenosne premije. Isto tako, pričuve prijenosne premije vode se
kako bi se napravio povrat premije u situaciji otkazivanja osiguranja. Ako
osiguranik otkazuje osiguranje, cijeli iznos pro-rata premije koji se odnosi na
neiskorišteni period osiguranja mora biti vraćen. Zbog toga, pričuve prijenosne premije
moraju biti adekvatne i dovoljne. Konačno, ukoliko se radi o poslu osiguranja koji je
326
Matematičke pričuve osiguranja dužno je oblikovati društvo za osiguranje koje obavlja životna
osiguranja, odnosno osiguranja osoba kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće rizika
u kasnijim godinama, kao što su osiguranja od nezgode ili zdravstvena osiguranja, s višegodišnjim trajanjem
na koja se primjenjuju tablice vjerojatnosti i izračuni kao i na životna osiguranja.
327
Zakon o osiguranju, čl.107
535
reosiguran rezerve prenosne premije služe, kao baza za utvrđivanje iznosa koji mora biti
plaćen reosigurateljima za nošenje rizika do kraja njihova važenja. U praksi se, unatoč
toga dešava, da je iznos plaćen reisiguratelju znatno manji nego što je to iznos pričuve
prijenosne premije, s obzirom da reosiguratelji nisu imali velike troškove akvizicije u
prvoj godini pribave reosiguranja.
Postoji nekoliko metode kalkulacije pričuve prijenosne premije osiguranja Jedna od njih
je prorata metoda po kojoj se podrazumijeva da se police ugovaraju tijekom cijele
godine osiguranja. U cilju definiranja pričuvi prijenosne premije pretpostavimo da su sve
police izdane na dan 01.06. koji se smatra prosječni dan izdavanja police. Zbog toga, će
31.12. ili na dan obračunskog razdoblja od 1 godine pričuva prijenosne premije za sve
jednogodišnje police biti 50% premijskog prihoda s osnova tih polica osiguranja. Za
dvogodišnje police osiguranja pričuva prijenosne premije biti će tri četvrtine premijskog
prihoda s osnova tih polica osiguranja, a za trogodišnje police to će biti pet šestina
premijskog prihoda.
Equity328 u pričuvi prijenosne premije
Zakon329 ovezuje osiguratelje da ukupnu (premiju koja prelazi u slijedeće

obračunsko razdoblje) bruto premiju koja prelazi u iduće obračunsko razdoblje stavljaju
u pričuvu prijenosne premije, a ne neto premiju. To rezultira pretjeranim rezervama
prenosne premije, s obzirom da se svi troškovi ugovaranja osiguranja prikazuju u godini
izdavanja police osiguranja. Osiguratelj ima relativno manje troškove nakon što je prvi
puta ugovorio osiguranje. Ipak, zbog utjecaja na solventnost osiguratelja zakonom je
zabranjeno kreditiranje za troškove akvizicije osiguranja na cijeli period osiguranja, već
se oni obračunavaju u obračunskoj godini bez obzira kada je ona ispostavljena ( početkom
ili krajem godine). Iako se premija naplaćuje periodično, tijekom trajanja police
osiguranja početni troškovi akvizicije osiguranja ne smiju biti amortizirani kroz isti
period. Umjesto toga, oni se tretiraju kao troškovi poslovanja koji moraju biti obračunati
odmah u godini izdavanja police osiguranja. Zbog toga, kako pričuve prijenosne premije
moraju biti utvrđene na osnovi bruto zaračunate premije one su uvijek prevelike. Ovaj
povećani iznos pričuvi prijenosne premije ili višak pričuvi prijenosne premije zove se
equity u pričuvi prijenosne premije. Prema Reidi 330 procjena je mjerodavnih institucija da
pričuve prijenosne premije mogu biti prerezervirane od 20 - 40 % s time da je prosječna
procjena 35% equitya.
Pričuve za bonuse i popuste331 oblikuju se u visini iznosa na čiju isplatu imaju
pravo osiguranici s osnove prava na:
- sudjelovanje u dobiti iz njihovih osiguranja, odnosno drugih prava na
temelju ugovora o osiguranju
- budučeg djelomičnog sniženja premije (popusti)
- povrata dijela premije za nepotrošeno vrijeme osiguranja zbog
prijevremenog prestanka osiguranja
Pričuve za kolebanje šteta332namjenjene su izravnanju neravnomjernog
nastajanja štetnih događaja u onim vrstama osiguranja za koje se na temelju statističkih
328
Prema definiciji equity je vlasniči interes u kompaniji u formi dionica. Može se isto tako odnositi na
ukupna sredstva minus obveze gdje se u tom slučaju isto tako odnosi na dionički equity ili neto vrijednost ili
knjigovodstvenoj vrijednosti. Može se tumačiti i kao vrijednost imovine minus neotplačeni iznos kredita.
329
Zakon o osiguranju, čl.108
330
G. Reida ,Principles of risk management and insurance, sixth edition, Addison Wesley- Educational
Publisher, Longman,Inc. 1998, p.537
331
Zakon o osiguranju čl.109
536
podataka mogu očekivati značajnija odstupanja godišnjeg iznosa šteta (osiguranje
kredita). Oblikuju se na temelju odstupanja kvote šteta obračunskog razdoblja od
prosječne kvote šteta u promatranom razdoblju.
12.6.2. Utjecaj pričuvi prijenosne premije na dobit ili gubitak

osiguratelja
Equity u pričuvi prijenosne premije je izuzetno važan u utvrđivanju stvarnog

rezultata u ugovorenim poslovima osiguranja imovine i odgovornosti. Na primjer,
pretpostavimo da je na tržištu 01.01. započeo s radom novi osiguratelj imovine koji je
planirao da prodaje samo jednogodišnje police osiguranja. Prilikom utvrđivanja svojih
premijskih stopa osiguratelj je očekivao kvotu šteta od 60%, 35% troškova za ugovaranje
osiguranja i drugih troškova te 5% dobiti iz poslovanja. Isto tako, pretpostavimo da se
posao odvijao jednakim intenzitetom kroz cijelu godinu, a da se prorata metodom
utvrđivala pričuva prijenosne premije. Tijekom godine ugovoreno je 10.000.000 mil.
premije imovine. Troškovi šteta i izvida i procjene iznosili su 3,5 Mio. 31.12 utvrđuje se
rezultat poslovanja. Sukladno Zakonu o osiguranju zakonodavac propisuje točnu formulu
utvrđivanja rezultata poslovanja Rezultati poslova investiranja slobodnih sredstava bez
obzira da li se radi o gubitku ili dobitku iz tih poslova nisu uključeni u tu formulu.
Rezultat poslovanja se utvrđuje na način da se od od ukupno policirane premije

osiguranja u obračunskom periodu (1 godina) odbiju troškovi akvizicije osiguranja,
troškovi izvida procjene i likvidacije šteta, prenosne premije koje prelaze u buduće
osigurateljno obračunsko razdoblje i ostali troškovi poslovanaja:
Zaračunata premija 10.000.000

- Troškovi utvrđivanja šteta
i ostali troškovi 3.500.000
- Štete 3.000.000
- Prenosne premije 5.000.000
REZULTAT - 1.500.000
U našem pojedostavljenom primjeru ne ulazeći u detalje pojedinih pozicija troškova

osiguratelj je zabilježio gubitak od 1.500.000. Iako je osiguratelj u našem primjeru
primjenio odgovarajuće premijske stope gledajući stvarne iznose nastalih i plaćenih šteta i
troškova, zabilježio je gubitak, primjenjujući zakonsku odredbu o uključivanju obvezne
pričuve prijenosne premije u obračun rezultata poslovanja. Da se nije radilo o prvoj godini
poslovanja u prihodovnu stranu razultata pribrojila bi se rezerva prijenosne premije iz
prethodne godine poslovanja i vjerojatno bi osiguratelj bilježio pozitivan rezultat.
Detaljnija analiza troškova koji ulaze u rashodovnu stranu bilance prihoda i rashoda po
skupinama osiguranja pokazala bi nam koji sve troškovi i na koji način utječu na ukupan
rezultat od kojih se mogu izdvojiti troškovi za plaćenu premiju reosiguranja koja ulazi u
rashodovnu stranu bilance, dok se štete plaćene od strane reosiguratelja bilježe u
prihodovnu stranu. U našem primjeru bitno je istaknuti prenosnu premiju kao jedan od
najvažnijih faktora u kreiranju dobiti ili gubitka po pojedinim skupinama osiguranja.
Gore navedeni primjer gubitka od 1,5 Mio. je primjer brzo rastućeg osiguratelja i to je
cijena rasta odnosno povečane ugovorene premije osiguranja pa će s time imati
332
Zakon o osiguranju čl.112
537
povećane pričuve prijenosne premije osiguranja koje prelaze u buduće osigurateljno
razdoblje i koje negativno djeluju na ostvareni rezultat poslovanja. Suprotno tome
osiguratelj koji gubi tržišni udio, udio pričuvi prijenosne premije budućeg osigurateljnog
razdoblja se smanjuju i osiguratelj će imati višak prihoda zbog pričuva prenosnih
premija prethodnih razdoblja koje mu povećavaju prihode Kako gubi poslove koje je
imao u svom portfelju ili bilježi slabije rezultate u akviziciji novih poslova osiguranja na
taj se način, ispravlja neispravnost koja razultira iz primjene ove zakonske odredbe i
usklađuje stvarni rezultat poslovanja u pojedinoj skupini osiguranja i osiguratelj je u
mogućnosti podmiriti svoje obveze s osnova nastalih šteta.
Jedna od metoda iako upitna za utvrđivanje stvarnog gubitka ili dobitka je i razmatranje
equity-a pričuve prijenosne premije osiguranja. Equity iz pričuve prijenosne premije može
biti dodan stvarno utvrđenoj dobiti ili gubitku i na taj se način dobiva realnija slika dobiti
ili gubitaka osiguratelja.
U gore navedenom slučaju osiguratelja koji ima pričuvu prijenosne premije od 5.000.000
miliona, i ako se procjeni da je višak te rezerve 35%, onda je njegov usklađeni rezultat
dobit, a ne gubitak.
Utvrđeni rezultat poslovanja na bazi datih odredbi zakona je 1.500.000

Višak pričuve prijenosne premije 1.750.000
Stvarni rezultat 250.000
Stvarni rezultat je 250.000 što je točno 5% zaračunate bruto premije ili ugovorene premije
u obračunskom periodu.
12.6.3. Pričuve (rezerve) šteta
Utvrđivanje pričuve šteta je još jedna važna obveza za osiguratelje imovine i

odgovornosti. Pričuve šteta čine procjenjena troškova šteta i troškovi vezanih uz te štete
koje su se dogodile, a još nisu plaćene. Da bi bili još određeniji to su procjenjeni iznosi:
- Prijavljenih, procjenjenih i likvidiranih šteta, koje još nisu plaćene,

- Prijavljenih, ali neprocjenjenih šteta,
- Šteta koje su se dogodile, ali još nisu prijavljene osiguratelju
(IBNR)
Utvrđivanje pričuvi šteta je posebno važno za osiguratelje različitih osiguranja od

odgovornosti jer se štete koje imaju za poslijedicu razne povrede i materijalne štete koje
se riješavaju na sudu protežu još niz godina nakon proteka ugovora o osiguranju (long tail
claims). S druge strane materijalne štete po ostalim vrstama osiguranja, kao imovinske
štete, štete na vozilima, štete po osobnim osiguranjima riješavaju se puno brže i pričuve
šteta su relativno male za osiguratelje čiste imovine.
Prema Troxleru333, postoje četri glavne metode utvrđivanja veličine pričuvi za prijavljene
štete:
- Metoda individualnog procjenjivanja svake štete

- Metoda prosječne vrijednosti štete
- Metoda kvote štete
- Metoda tablične vrijednosti
333
Terrie E.Troxler i Cormick L.Brexlin, Property –Liability Insurance Accounting anf Finance, 2nd.ed. (
Malvern ,Pa.; American Institute for Property and Liability Underwriters 1983. pp 108-10
538
Po metodi individualne procjene pričuve, pričuva se procjenjuje za svaku štetu
pojedinačno. Ova se metoda upotrebljava kada je broj ukupnih šteta u pojedinoj vrsti
osiguranja mali ili kada su odstupanja u štetama prevelika da bi se koristila metoda
prosječne štete. Po metodi prosječne vrijednosti štete, prosječna vrijednost se dodjeljuje
svakoj šteti u rezervi. Ova se metoda koristi kada postoji veliki broj šteta i kada je
prosječan iznos štete relativno mali, a visina štete se može brzo utvrditi. Na primjer,
rezerva fizičkih šteta na motornim vozilima se utvrđuje na osnovu ove metode. Po metodi
kvote šteta na temelju očekivane kvote šteta se utvrđuje pričuva štete ili drugim riječima
očekivana kvota šteta se množi sa zaračunatom bruto premijom u određenom
obračunskom razdoblju koje je najčešće 1 godina. Troškovi nastalih šteta i pridruženi
troškovi procjene na određeni se dan uzimaju kao referentna veličina, kako bi se utvrdila
tekuča pričuva šteta. Ova metoda može biti regulirana i zakonom, ovisno od zemlje do
zemlje, a koristi se za utvrđivanje rezervi šteta u osiguranju sistema radničkih naknada i
osiguranju od odgovornosti. Metoda tablične vrijednosti utvrđivanja pričuvi koristi se
u osiguranju života za štete čiji iznos ovisi od dužine trajanja života, trajanja
nesposobnosti itd. Ova se metoda upotrebljava da bi se utvrdila rezerva šteta kod totalne
nesposobnosti za rad. Ova metoda se zove tablična metoda jer je period trajanje
pogodnosti iz osiguranja baziran na podatku proizašlom iz tablica smrtnosti, invalidnosti
itd.
12.7. Reosiguranje
Reosiguranje je slijedeća poslovna operacija osiguravajućih tvrtki vrlo bitna nakon

sklapanja ugovora o osiguranju. Svo značenje te poslovne operacije proizlazi iz njene
definicije da je reosiguranje osiguranje osiguranja. Kao što osiguranici kupuju osiguranje
iz razloga sigurnosti isto tako višak rizika koji nose osiguravajuće tvrtke osiguravaju kod
reosiguratelja. Kako je o reosiguranju već dosta rečeno, kao vrlo bitnoj funkciji u procesu
osiguranja možemo samo ponovit da posao ugovaranja zahtjeva raspoznavanje rizika
kojeg treba predati u reosiguranje ili ga barem raspoznati kao potencijalnu opasnost na
fondove osiguratelja. Vrlo često, značajniji poslovni partneri traže izviješća o nosiocima
poslova reosiguranja, odnosno žele znati kod kojih reosiguravajućih kuća je njihov rizik
reosiguran.
12.8. Značaj investiranja za osiguranje
Funkcija investiranja sredstava prikupljenih putem sklopljenih ugovora o

siguranju možda je najvažnija funkcija poslova osiguranja. Od trenutka kada je premija
plaćena unaprijed ona može biti plasirana putem kredita ili drugih oblika investiranja dok
ne bude potrebna za plaćanje šteta i ostalih troškova. Kako i na koji način ta premija može
biti iskorištena, na koji rok i uz koje uvjete, te značaj takvih investicija za osiguravajuću
tvrtku i šire možemo vidjeti u nastavku .
Ulaganje sredstava životnog osiguranja334
Krajem 1995, Američki osiguratelji života držali su 2,14 biljuna $. Fondovi koji se
koriste za investiranje prvenstveno se pune premijskim prihodima, kamatom ostvarenom
investiranjem i dospjelim investicijama koje se moraju reinvestirati. Investicije koje se
334
George E. Reida ,:Principles of Risk Management and Insurance , sixth edition, Addison Weslex
Longman,inc., Massachusetts 1998., p523.
539
vrše s osnova sredstava životnih osiguranja imaju važan ekonomski i socijalni značaj za
naciju. Prije svega ugovori o osiguranju života imaju karakter višegodišnjih ugovora o
osiguranju, i obveza temeljem tih ugovora za osiguratelja se proteže na duge vremenske
periode, kao 10, 20, 30 i više godina. Zbog toga su i investicije iz tih fondova
višegodišnje, a primarni je cilj investitora sigurnost. Na taj način 50 % tih sredstava je
1995, investirano u stambene kredite i dionice tvrtki što predstavlja višegodišnje
investicije. U državne siguronosne rezerve ulagalo se 19 % iznosa, a samo 17 % iznosa
investiralo se u dionice koje izrazito fluktuiraju u vrijednosti. Preostali dio ulaže se u
stvarnu imovinu, zajmove po policama i drugo. Prihodi dobiveni s osnova ulaganja
sredstava života su vrlo važni jer smanjuju troškove osiguranja, a isti prihodi se
reflektiraju i na plačenu dividendu imaocu police. Konačno premije osiguranja života su
vrlo važan izvor kapitala u nacionalnoj ekonomiji .Ti se fondovi kasnije koriste za
investiranje u šoping centre, gradnju kuća, ureda, bolnica, novih tvornica i ostalih
ekonomskih i socijalnih ulaganja.
Ulaganje premije osiguranja imovine i odgovornosti335
Prije samog ulaganja premije osiguranja imovine i odgovornosti moraju biti

razmotrena dva važna pitanja. Prvo, u odnosu na premiju osiguranja života ugovori o
osiguranju imovine i odgovornosti sklapaju se na kraće rokove, najčešće jednu godinu ili
čak i manje jer se štete u osiguranju imovine relativno brzo utvrđuju. Isto tako nasuprot
štetama u osiguranju života koje su generalno fiksirane u svojim iznosima, štete u
osiguranjima imovine naširoko osciliraju u iznosima, kako zbog katastrofalnih šteta čiji se
opseg ne može predvidjeti, tako i u cijenama gradnje, cijenama popravka vozila i
promjenljivih drušvenih prosudbi i presuda. Iz tih razloga ciljevi investiranja imaju
posebnu važnost na likvidnost osiguratelja imovine i odgovornosti. Drugo, prihod
ostvaren investiranjem ove premije važan je zbog naknađivanja negativnih rezultata u
ovim grupama osiguranja. Investiranje kapitala i viška fondova, pored formiranja
fondova pričuvi šteta i pričuvi neprihodovane premije, generiraju zarade od investiranja
koje obično dozvoljavaju osiguratelju da nastave svoje osigurateljne operacije unatoč
negativnih rezultata.
Poslovne operacije osiguravajućih kuća su vrlo brojne i raznolike, a sve

zajedno su u funkciji prodaje osiguranja odnosno sklapanja ugovora o osiguranju.
Pa i one poslovne operacije koje se čine nakon sklapanja ugovora o osiguranju su u
funkciji prodaje, jer nema bolje promidžbe za osiguranje od dobro likvidirane i plaćene
štete. Dobra reosiguravajuća zaštita ulijeva povjerenje i sigurnost kako osiguranika tako i
osiguratelja. Kada je dobar posao osiguranja popraćen i adekvatnim kreditnim
aranžmanom to je sigurna garancija da ćemo takvog osiguranika zadržati i dalje. U
svakom slučaju niti jednu funkciju ne možemo posebno izdvojiti iz tog procesa, jer samo
zajedničkim funkcioniranjem svih mogu se ostvariti željeni ciljevi. Nameće se zaključak
da je posao sklapanja ugovora o osiguranju brižljivo pripreman poslovni proces koji treba
rezultirati ostvarenjem pozitivnih rezultata. Vanjska manifestacija tog procesa su
aktivnosti agenata, zastupnika i ostalih posrednika u osiguranju. Osiguravajuće tvrtke
izvršavaju i druge funkcije usmjerene na servisiranje prodaje osiguranja kao
računovodstvo, pravno savjetovanje, preventiva i elektronska obrada podataka.
Računovodstvena funkcija odgovorna je za pripremu raznih izviješća, pripremu planova,
analizira financijske operacije, čuva podatke i priprema godišnja izviješća o poslovanju.
Pravna služba daje svoje usluge u pripremanju zakonske forme ugovora o osiguranju prije
335
Ibidem p.523.
540
izlaska na tržište. Druge pravne aktivnosti uključuju pravnu pomoć, pregledavaju
promidžbene materijale i ostale materijale za objavljivanje, te općenito daju savjete koji
se tiču poreznog sistema, prodaje, investicija i zakona o osiguranju. Isto tako lobiraju za
uvođenje zakona povoljnih za industriju osiguranja. Preventiva je vrlo važan dio “risk
managementa” i osiguratelji imovine i odgovornosti obično imaju kadrove predodređene
za poduzimanje mjera spriječavanja i smanjenja nastanka štetnih događaja.. Njihove
aktivnosti podrazumijevaju aktivnosti po pitanju savjetovanja o uvođenju alarmnih
sistema, sprinkler sistema za zaštitu od požara, sigurnosti od profesionalnih oboljenja i
spriječavanje nastanka šteta u rizicima loma strojeva. Isto tako njihovo se djelovanje
može proširiti na savjetodavnu funkciju u izgradnji novih objekata po pitanju sigurnosti i
otpornosti na štete koje mogu rezultirati smanjenjem premije osiguranja. O značenju
elektronske obrade podataka i njenom značaju za brzinu donošenja određene poslovne
odluke i točnost podataka i njihove obrade ne treba posebno govoriti. Svojevrsna sinergija
svih poslovnih funkcija posebno je interesantna u uvjetima pojačane tržišne utakmice
kada svaka od njih mora biti usmjerena na jedan jedini poslovni cilj, a to je uspješna i
konkurentna prodaja osiguranja .
Klučni osiguratelji termini
Stvarna kvota šteta Actual loss ratio

Zaračunata premija Earned premium
Pričuva prijenosne premije Unearned premium reserve
Očekivana kvota šteta Expected loss ratio
Kvota troškova Expence ratio
Jedinica izloženosti riziku Exposure unit
Bruto premija Gross premium
Zastupnik Agent
Posrednik Broker
Neovisni agencijski sistem Independent agency system
Osiguratelj u vlasništvu svojih osiguranika Mutual
Osiguratelj koji nema licencu za poslovanje Non Admited insurer
u nekoj zemlji
Osiguratelj – dioničko društvo Stock insurer
Grupno osiguranje Mass merchandising
Direktni ugovaratelj Direct writer
Osiguratelj uvlasništvu velikih tvrtki Factory Mutual
Provizija za pozitivan rezultat na ugovorenom poslu Profit share commission
541
POPIS PRILOGA
1) Grafički prikaz distribucije uzorka prema veličini uzorka

2) Grafički prikaz standardne greške distribucije uzorka prema
broju uzorka
3) Koraci u risk management procesu
4) Risk management matrica
5) Izviještaj o pregledu i procjeni rizika
6) Izvještaj o procjeni i ocjeni rizika
7) Pregled uzroka šteta loma strojeva u različitim industrijama
8) Distribucija šteta od rizika loma strojeva u raznim industrijama
prema uzroku
9) Izračun stvarne vrijednosti strojeva za vrijeme eksploatacije
10) Naknada iz osiguranja u slučaju djelomične štete
11) Naknada iz osiguranja u slučaju totalne štete
12) Upitnik za osiguranje strojeva od loma
13) Poslovne opracije proizvođača u analizi rizika prekida rada
14) Struktura analize rizika prekida poslovanja
15) All risks polica za osiguranje imovine
16) Pregled izloženosti nastanku štete informatičke opreme
17) Pregled šteta na informatičkoj opremi
18) Upitnik i ponuda za osiguranje građevinstva/montaže
19) Upitnik za osiguranje mostova
20) Upitnik i ponuda za osiguranju luka, nasipa, dokova
21) Upitnik i ponuda za izgradnju tunela i galerija
22) Standardni Munich Re Contractor all risks Uvjeti za osiguranje
23) Imlementacija opcionalnih odredbi u Direktivi 85/374 EEC
24) Direktiva EU o odgovornosti za proizvode s nedostatkom
25) Upitnik za osiguranje od odgovornosti za neispravne proizvode
26) Organizacijski modeli poslova osiguranja od odgovornosti
27) Grafički prikaz reosiguranja u funkciji zaštite od fluktuacija u
rezultatima poslovanja osiguratelja
28) Grafički prikaz portfelja
29) Grafički prikaz zadržanog portfelja u 50% -nom kvotnog ugovora
o reosiguranju
30) Grafički prikaz portfelja sa svotno excedentnim reosiguranjem i
limitiranim samopridržajem
31) Grafički prikaz promijenljivosti šteta na jednom riziku
32) Grafički prikaz raspodjele šteta između osiguratelja i
reosiguratelja ovisno od ugovora o reosiguranju
33) Pregled zaštite koja se dobiva različitim vrstama
neproporcionalnih ugovora o reosiguranju
34) Načini plasmana rizika u reosiguranje
35) Grafički prikaz kretanja samopridržaja u odnosu na ukupnu neto
premiju
36) Grafički pregled samopridržaja
37) Efekti reosiguranja na fluktuaciju šteta
38) Web stranice kao sredstvo za prodaju osiguranja
542
Svarno kazalo - razlike u odnosu na standardne
uvjete
- osigurateljna klauzula
- isključenja iz osiguranja
Agent osiguranja 525,
- polica i uvjeti 190
All risks 70,175, 199,
- nastanak
Arson 118, Excess of loss reosiguranje
Akumulacija šteta 481, 432,451,476,484,
Aktuari 519, Equity 536,
All risks osiguranje elektronike Franšize 73,
- EEI-pokriće materijalne štete Flexa uvjeti za osiguranje 112,
- DIC-pokriće za podatke Finite risk solution 217
- ICOW- pokriće za povećane Fiducijarno jamstvo 403,
troškove rada Flotantno osiguranje zaliha 415,426,
- SIC- pokriće za softwarw Funkcionalna premija
- EEI/BI/LOP- pokriće za prekid GAP osiguranje 97,
rada Garancijski period 163,
Američki Lloyd`s 508, Indirektna šteta 15,
Burrning costs 492, Inertizacija 117,
Bruto dobit 158, Izvanugovorna odgovornost 296,
Brokeri 526, Integrity compensation 357,
Bruto premija 514, Kvota šteta 39,40
Cross liability clause 213, Karenca 79,
Contingent capital solution 217 Kaptiv 53,54,190,
CAR,EAR uvjeti za osiguranje 236, Lloyd`s of London 424,
- osigurateljna klauzula, Long term poslovi 427,
- uvjeti Munich Re-a , obrasci za Leasing poslovi 96,
ugovaranje osiguranja, - operativni i financijski leasing
isključenja iz osiguranja, Lom strojeva 132-147,
„Claims made“ klauzula 343, - faktori opasnosti
Cession limit 480, - faktori koji olakšavaju
Čisto imovinska šteta 275, 278, 287 ugovaranje osiguranja
Direktna šteta 15, - ugovaranjeosiguranja,procjenji
Disperzija rizika 35, vanje rizika
Distribucija vjerojatnosti 35, - naknada štete
DirektivaEUo proizvodima s „Losseso ccurring klauzula“344,
nedostatkom 307, Matematičke pričuve 534,
D&O 374, Morale hazard 12,
- Predemet osiguranja, Mjerodavna premija 34,
- pokriće, Mjerodavne štete 34,
- isključenja Management u osiguranju 42,
Dioničko društvo za osiguranje 505, Međusobna odgovornost 213,
Društvo za uzajamno osiguranje 506, Metode reosiguranja 428,
Emerging rizici 16, - Treaty (ugovorno)
Employer liability 350 - Facultativno
Mutual insurer 506,
543
Neosigurateljni transfer 21, Rizik 3,
Negativna selekcija rizika 29, Potres 122,
Nabavna vrijednost 56, Požarno osiguranje 112-122,
Non admited insurer 178, - nastanak, preventiva
Nepažnja 284, - načini osiguranja; svotno, novu
Nedostaci na proizvodu 296, 325-336, vrijednost,ugovorena
Naknada štete 405, vrijednost, sporazumno
Načini osiguranja 118,119 utvrđena vrijednost, prvi rizik
- svotno - osiguranje zaliha, skladišta,
- nova vrijednost Profesionalni propusti 292,
- Sporazumno utvrđena Product liability 293,
vrijednost Product reall 295,339
- ugovorena vrijednost - predmet osiguranja
Načini reosiguranja 429, - kada se proizvod povlači
- proporcionalno Profesionalne odgovornosti 361,
- neproporcionalno Profes. odgovornost liječnika 367,
Opasnost 11, Princip dobre vjere 60,
Osigurljiv interes 59, Provalna krađa 396,
- u imovinskim osiguranjima Pravna jamstva 403,
- u životnim osiguranjima Prvi rizik 410,
Obvezno osiguranje putnika u javnom Podosiguranje 410
prijevozu 94, Pool 425,
Osigurateljna klauzula 69, 286, PML 437-439,
- u standardnoj polici - kriteriji za utvrđivanje PML-a
- u all risk polici osiguranja - greške u procjeni PML-a
Osiguranje silosa 120, Profit commision 480,
Original gross premium Premijske stope 520,
Original net premium - utvrđivanje
Ponuda 62, - kriteriji
Pridržaj 48, - metode za utvrđivanje
Pričuve u osiguranju 435, Preventiva u osiguranju 31,114,
- prijenosna premija Prevare u osiguranju 32,
Pričuva šteta 391-394, - lažne štete
- funkcija pričuve šteta - preuveličavanje šteta
- metode utvrđivanja pričuve - neprezentiranje
šteta - skrivanje činjenica
- utvrđivanje pričuve u - unutarnje prevare
osiguranju od odgovornosti Podosiguranje 73,410,
Reinstatement 432, - Nedostaci i prednosti
Reosiguranje 419, osiguranja na stvarnu vrijednost
Reosiguranje imovinskih rizika 478, Sporazumno utvrđena vrijednost, 54,
Rezidualni rizik 116, Satna klauzula 131,
Roboti u osiguranju 133, Subrogacija 59,
Risk management matrica 52, Šprinkler 115,
Risk management 42,166, Suosiguranje 127,
Spekulativni rizik 12, Sklapanje ugovora 67-69
Stvarna vrijednost 56, Striktna odgovornost 285,294,304,
544
Surety bond 401, Šomaž 151,
Sudsko jamstvo 403, - ugovaranje osiguranja 154
Surplus 430,444,474,483, - upravljanje rizikom prekida
Slip 436, rada 169,
Stop loss 456, - definicija bruto dobiti u
Stopa šteta 40, trgovini i proizvodnji
Samopridržaj (retention) 463-477, - svota osiguranja, bruto
Sistemi prodaje 509, dobit,garancijski
Surplus line 511, period 158,
Struktura premije 522, 524 - predmet osiguranja 161,
- adekvatna premija - analiza troškova kao predmeta
- bruto premija, režijski osiguranja
dodatak,tehnička premija
Šteta u osiguranju 411, - uvjeti, naknada iz osiguranja,
Špekulativni rizik 20 obračun premije osiguranja
Teorem centralnog limita 37, Ugovor o osiguranju 64-66,
Tržna vrijednost 55, - definicija
Tontine 84, - bitni elementi ugovora o
Termografija 117, osiguranje
Treća osoba u osiguranju 276, - odbitne franšize
- tko se smatra trećom osobom - značenje klauzula
- actio directa - ostale odredbe o osiguranju na
Treaty 429, polici osiguranja
Transportni rizici, 103 -116, Valutna klauzula 411,
Underwriter 435, 526, Vrste osiguranja 82,
Ugovorna odgovornost 296, Zdravstveno osiguranje 99,
Ukupan prihod 158, Zastupnik 526
Ugovorena vrijednost 113,411,
545
LITERATURA:
1) Andrijašević,S. i Petranović,V.: Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999.

2) Alexander,C., et.al.: Risk management and Analysies Vol.1, John Wiley & sons
1999.
3) Bennet, C.: Dictionary of insurance, Financial time, Pitman Publishing London,
1992.
4) Barbić,J.Crnić,I.Ćurković,M.,Grbin,I.,Kačer,H.,Momčilović,H.,Sessa,Đ.:
Odgovornost za štetu, Inžinjering biro, Zagreb 2006
5) Beard,R.E.: Tree R’s of insurance: risk, retention and reinsurance, Journal of
the Institute of Actuaries Students Society, vol. 15, 1959
6) Benjamin,B.: General Insurance , Hainemann, London 1977.
7) Webb, B.L., Flitner,A.L. and Trupin,J.: Commercial insurance, 3 rd. ed. Exhibit
5-1,Malvern,Pa: Insurance Institute of America,1996.
8) Bernstain, P. L.: Against the gods , Remarkable story of risk. New York : John
Wiley & son, Inc., 1996.
9) Carter,R.L.,Lucas,L.D.,Ralph, N.: Reinsurance, fourth edition, Gay &
Carpenter, London, 2000.
10) Christopher J.S. HODGES M.A., PRODUCT LIABILITY LAWS AND
PRACTICE, London, Sweet and Maxweel 1993.
11) Christopher, Paine, CII The Chartered Insurance institute, Reinsurance a breaf
guide, Insurance basis, UK, 2000.
12) Chartered Insurance institute, Publishing Division, Great Britain 2000
13) Computor crime Called “Extraordinarily Widespread”, Omaha, World Herald,
October 25, 1995.
14) Crnić, I.: Naknada štete, Organizator, Zagreb, 1995.
15) Crnić, I.: Zakon o obvetnim odnosima s bogatom sudskom praksom,
Organizator,Zagreb,1996.
16) Crnić,I.: Zakon o obveznim odnosima s opsežnom sudskom praksom, Treće
dopunjeno izdanje, Informator,Zagreb, 2001.
17) Ćurković, M.,Posredovanje i zastupanje u osiguranju,”Osiguranje” hrvatski
časopis za teoriju i praksu osiguranja, Croatia osiguranje d.d. Zagreb, 1999
18) Ćurkovć, M.: “Osiguranje od odgovornosti obavljanja profesionalne
djelatnosti”,Zbornik radova sa savjetovanja pravnika Hrvatske, Optija,1995.
19) Ćurković,M.: Pravo regresa, (subrogacije) osiguratelja, Osiguranje 1-2 Croatia
osiguranje d.d. Zagreb, 2001
20) Ćurković,M.: Ugovor o osiguranju prema novom ZOO, „Obveze stranaka iz
ugovora o osiguranju“Inžinjerijski Biro d.d.Zagreb, 2005.
21) Ćurković,M. i Miletić,V.:Pravo osiguranja europske ekonomske zajednice,
Croatia osiguranje d.d. Zagreb,1993.
22) Ćurković,M. i Lui,A.:Novi sustav zelene karte osiguranja, Inžinjerski biro,
Zagreb 2003.
23) Dickson, P.G.M.: The sun Insurance office 1710 – 1960,Oxford University Press
London, 1960.
546
24) Edvard E.Graves, ed.McGill,s Life Insurance (Bryn Mawr,PA;The American
College, 1994), Table 7-2,
25) Edwin W. Patterson, Essentials of Insurance Low, 2nd edition, Loondon, 1989
26) Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod I Masmedia, Zagreb 1995, p.511
27) Ervin Straub, Non – Life insurance Mathematics, chs.4&5 New York;
Springer,1988
28) Frančišković,I.:Ekonomika međunarodnih osiguranja, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci,Rijeka 2004
29) Frančišković,I.: Sustav transportnih osiguranja, Croatia osiguranje d.d.Zagreb
1994.
30) Fushard, R.: Razmišljanja o kadrovima u osiguranju, Osiguranje, Beograd,
1971.
31) Golden,N.: Rational Reinsurance Buying, Risk waters group ltd.2002
32) Golding,N.: Low and practice of Reinsurance, 5 th edition 1996
33) Guide to product liability in Europe, Kluver law and taxation Publisher, Denver-
Boston 1994
34) Hanson,J. and Henley,C.: ALL RISK PROPERTY INSURANCE , second
edition, LLP Professional Publishing 69-77, Paul Street London EC2A 4LQ
Great Britain, 1995.
35) Heckman,P.E. and Mayer,G.G.: Calculation of aggregate loss distribution from
claims severity and caunt distribution, Proceedings of Cassualty Actuarial
society, Vol. LXX 1983.
36) Ilić,A.: Ugovor o osiguranju, Propisi, Sudska praksa, II dio, Croatia osiguranje,
Zagreb 1992
37) Š.Ivanjko, Značaj i uloga osiguranja od odgovornosti u društveno ekonomskim
odnosima (stanje problema i perspektive), OSIGURANJE I PRIVREDA,
ZAGREB, 1-2, 1989.
38)
39) James J. lorimer et.al., The Legal Environment of insurance, 3 rd ed., Vol.1 (
Malvern, PA,: American institute for Propertty and Liability Underwriters,1987
40) John Birds,”Modern insurance law”, fourth edition,Sweet & Maxwell, London ,
1997.
41) Jordan.S.: “State’s New Insurance Fraud Prevention Unit of to Fast Start
”Sunday World Heralde, February 25, 1996.
42) John Procter,”A brief guide to the general principles and practise of reinsurance
in the United Kingdom”, Third edition, Insurance Industry Training Council,
Kent 1989
43) John S . McGuinness,”Simple solution for serious problems :Perspectives ,
Primciples and Pertinent Facts, QUARTERLY letter from Nederlandse
Reassurantie Groep, XVI/63, Octobar 1970
44) John Wormell, MA FCII CertEd.MIMgt, „INSURANCE EXERCISES AND
CASES STUDIES“ (Non – marine) Witherby & Co.Ltd. London 1996.
45) K.Geratewohl, Reinsurance Principle and Practice,Vol.1, Berlin, Verlag
Versicherungwirtschaft, 1980,
46) K.H. Borch, The optimal portfolio of assets in an insurance company
Transaction of the XVIII Internacional congress of actuaries . Munich 1968.
547
47) K.H.Borch, Matematical Theory of Insurance, Lexington Books, D.C. Heath &
Co, 1974
48) Kapeš - Mokrović.B., Pravni aspekti pojma odgovornosti za štetu, referat sa
seminara za osiguranje imovine, Opatija, 1995.
49) Knežević M., Osiguranje, Časopis za teoriju i praksu osiguranja br 12,Croatia
osiguranje d.d. 1999
50) Klasić,K.:Posredovanje i zastupanje u osiguranju u skladu s Smjernicom
2002/92/EU, Zbornik savjetovanja-Dani hrvatskog osiguranja, Opatija 2005.
51) Ksenija, K. Andrijanić I.:Osnove osiguranje načela i praksa, TEB , Zagreb,
2007.
52) Klobučar D,: Osnove reosiguranja, “Osiguranje “, Hrvatski časopis za teoriju i
praksu, Zagreb, br.2-3,2000
53) Klobučar D,: All risks uvjeti za osiguranje, Osiguranje br. 4 Croatia osiguranje
d.d. Zagreb
54) KRIVIČNO PRAVO – posebni dio, Dr. Zvonimir Šeparović, Dr. Franjo Bačić,
Zagreb, 1982
55) Liability Losses, Principles and Suggestion for Practical Claims Management, A
Publication of the Munich Reinsurance Company ,1994.
56) Losco,G.Mariotti,P.: La Responsibilita civile verso terzi e prestatori di lavoro.
compendio normativo commentato, dtt.A.Giuffre editore, Milano,1995.
57) London Market Actuaries Group Paper, Reinsurance and Retentions VOL.1 p.1
( London : Institute of Actuaries 1990)
58) Maier, A.: Fire protection and loss prevention, Risk factor of fire, Munich re
group 2/2006
59) Marović B.,Žarković N., Leksikon osiguranja, DDOR, N.Sad 2002
60) M.Novak, P.Sikavica, Poslovna organizacija , Informator, Zagreb, 1992. p.218
61) Marijan Ćurković, Zbirka propisa iz osiguranja, Inžinjering biro, Zagreb, 2002
62) Mariotti, P.: Le Assicurazioni per professionista e aziende, Edizioni Maros, 1987.
63) Mile Bijelić, Osiguranje i reosiguranje, Tectus d.o.o. Zagreb, 2002
64) Miletić,V.:Položaj i perspektive hrvatskog osiguranja, Svijet osiguranja
br.7/2005, Tectus, Zagreb 2007.
65) Munich Re: Erectionall risks insurance,LossEvents2,Bartel&Wernitz Munich
1983,
66) Munich Re: Liability losses, Principles and suggestions for Practical Claims
management 1994.
67) MunichRe: Third party liability Insurance Loss participation by the insured,
1990,
68) Opći Uvjeti za osiguranje imovine,Croatia osiguranje d.d. 2000
69) Opći Uvjeti za osiguranje od odgovornosti, Croatia osiguranje d.d.2000
70) Padfield,A.: Insurance Claims, Lexis Nexis Buterworth 2003.
71) Pavić,D.: Pravo pomorskog osiguranja s osnovama kopnenog transportnog
osiguranja, Narodne Novine Zagreb 1997.
72) Pavić,D.: Institutske klauzule pomorskog osiguranja, Croatia osiguranje,
Zagreb, 1991.
73) Pomorski zakonik, N.N.181/04
548
74) Prof.dr.sc. Hrvoje Kačer,Ugovor o osiguranju prema novom ZOO-u,Obvezna
osiguranja profesionalne odgovornosti u Hrvatskom pravu,Inžinjering birod.d.
Zagreb,2005
75) R. Bennett , Management, Informator, Zagreb 1994 p.3
76) Reinarz,R.C.: Property and Liability Reinsurance Management, Fullerton
Mission Publishing Co. 1968.
77) R.Philippe Bellerose,F.C.I.I.,C.Dip.A.F.:”Reinsinurance for the Beginer 3 rd
Edition, Witherby & CO. LTD. London, 1987.
78) Reida,G.E.: Principles of Risk Management and Insurance, sixth edition,
Addison Wesley Longman , Massachusetts,1998.
79) Risk Consult, Sieherheits- & Risiko managementberatung G.m.b.H. Wien
80) Shaw,J.P.: Claims and public liability Policies, The chartered Institute of Loss
adjusters, Croner publication, London 1994,
81) Smith, Barry D. “How insurance work: An introduction to Property and
Liability Insurance, Malvern,Pa.: Insurance institute of America, 1994.
82) Special Munich RE Publication – “Arson” – A burning problem of our time
1/1979, 2/1980.
83) Stephen,P.Robinson,:Bitni elementi organizacijskog ponašanja, Mate d.o.o.,1992
84) Sveto, M.: Upravljanje ljudskim potencijalima, Adeco, Zagreb, 2001
85) Swiss Re Co.: Erection all risks insurance Publication, 2000
86) Swiss Re Co.: Mashinery break down - Publication, 1987.
87) Šafar, Ž.: Osiguranje imovine, Preluk, Opatija, 1997.
88) Šošić,M. et.al.: Project finance, Added value to insurance,Swiss re, 1999.
89) Troxler,E. i Cormick, L.Brexlin,: Property –Liability Insurance Accounting anf
Finance, 2nd.ed. ( Malvern ,Pa.; American Institute for Property and Liability
Underwriters 1983.
90) Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti Croatia osiguranje d.d. 1998
91) Uvjeti za osiguranje od prekida rada zbog požara i nekih drugih opasnosti.
Croatia osiguranje d.d. 1999.
92) Vaughan,E.J. i T.M.: Osnove osiguranja, upravljanje rizicima, Mate, Zagreb,
2000.
93) Vedriš-Klarić: Građansko pravo, Zagreb, 1995
94) William C. Hoffman, Susanne Hill – Arninig, Guide to Product liability in
Europe, Kluver Law and Taxation Publishers Deventer – Boston, 1994.
95) Walmsley,R.M.: Business interraption insurance, Law and practice, First
edition, Witherby&Co. Ltd. London 1999.
96) ZAKON O OBVEZNIM ODNOSIMA, Narodne novine, 35/2005
97) Zakon o osiguranju , N.N. br. 151/05
98) Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, N.N. br.151/05
99) Zakon o zdravstvenoj zaštiti , N.N. br.1/97,111/97,95/00, 129/00
100) Zakon o zdravstvenom osiguranju,N.N.br.94/0188/02, 14/02, 17/03, 30/04, 177/04,
90/05
101) Zelenika, R.:Relevantna obilježja reosiguranja, Osiguranje br.8, Croatia
osiguranje d.d.Zagreb, 1998
549

Risk Management I Osiguranje PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Risk Management I Osiguranje PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Klobučar Drago

RISK MANAGEMENT I OSIGURANJE

4. PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I

5. ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU

6. KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA

7. ALL RISKS OSIGURANJA

8. KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

9. OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I

10. NAKNADA ŠTETE

11. REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA

12. POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

PRAVNA NAČELA KOJA REGULIRAJU RIZIK I OSIGURANJE

ANALIZA UGOVORA O OSIGURANJU

KOMERCIJALNA OSIGURANJA IMOVINSKIH RIZIKA

6.15. OSIGURANJE FINANCIJSKIH GUBITAKA ZBOG PREKIDA

ALL RISKS OSIGURANJA

KOMERCIJALNA OSIGURANJA OD ODGOVORNOSTI

8.2. JAVNA ODGOVORNOST I ŠTETE

8.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI IZ UPOTREBE NEISPRAVNIH

8.4. UPRAVLJANJE (RISK MANAGEMENT) RIZIKOM

8.6. ODGOVORNOST POSLODAVATELJA (Employer liability)

8.8. D & O –ODGOVORNOST DIREKTORA I ČLANOVA UPRAVE

8.9. OSIGURANJE PRAVNE ZAŠTITE

8.10. METODOLOGIJA U PROCJENI I LIKVIDACIJI ŠTETA OD

OSIGURANJE OD RIZIKA PROVALE, RAZBOJSTVA I OSTALIH

REOSIGURANJE U FUNKCIJI UGOVARANJA OSIGURANJA

11.1. PML, EML, MPL, FML

11.2. PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH FORMI

11.4. ZNAČAJ SAMOPRIDRŽAJA U KREIRANJU OPTIMALNOG

POSLOVNE OPERACIJE OSIGURATELJA

OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

Značenje rizika, vjerojatnost nastanka štete, opasnost i hazard

Osnovne kategorije rizika

Čisti i spekulativni rizici

Rizik kao teret za društva

Glavni oblici upravljanja rizikom

Ključni osigurateljni termini

1.1. ZNAČENJE RIZIKA

Ne postoji jedinstvena definicija rizika. Ekonomisti, znanstvenici, teoretičari rizika,

Objektivan rizik je definiran kao relativno odstupanje od očekivane štete.Na

Subjektivan je rizik definiran kao neizvijesnost bazirana na osobnoj percepciji

1.2.VJEROJATNOST NASTANKA ŠTETE

Vjerojatnost nastanka štete je vrlo usko povezana s konceptom rizika i

Objektivna vjerojatnost nastanka štete

Objektivna vjerojatnost odnosi se na relativno dugotrajnu učestalost jednog

Vjerojatnost nastanka štete razlikuje se od rizika

Vjerojatnost nastanka štete treba razlikovati od objektivnog rizika. Vjerojatnost

1.3. Razlike između čistog i špekulativnog rizika

1.4. Osnovne kategorije rizika

Rizik može biti kategoriziran u nekoliko različitih kategorija:

• Čisti i špekulativni rizici

Osnovni i posebni rizici

1.5. Vrste čistog rizika

Osobni čisti rizici

• Rizik prijevremene smrti

Rizik prijevremene smrti se prema Reidi3definira kao prijevremena smrt glave

Rizik nedovoljnosti prihoda u mirovini je glavni rizik povezan s ljudima starije

Rizik nezaposlenosti je treća velika prijetnja za financijsku sigurnost svakog

Direktna šteta je definirana kao financijski gubitak koji rezultira iz fizičkog

o Promijeniti i prilagoditi novi pristup u risk managementu

Za emerging rizike je karakteristično da oni postoje i imaju potencijal nastanka

Postoje tri ključna elementa rizika:

opasnost objekt interakcija