MAGLIć

VOLUJAK
ZELENGORA 

Edicija
Planine Bosne i Hercegovine

MAGLIĆ
VOLUJAK
ZELENGORA
Muhamed Gafić - dr. Šemsudin Džeko

Sarajevo 2008

 Autori:
Muhamed Gafić - dr. Šemsudin Džeko

Recenzenti:
Prof. dr Midhat Usčuplić
Prof. dr Ibrahim Bušatlija

Izdavač:
Turistička zajednica Kantona Sarajevo

Za Izdavača:
dr. Šemsudin Džeko

Dizajn:
Hot Shop

Urednik fotografije:
Zijah Gafić

Lektor:
Fikreta Bavčić-Gafić

Štampa:
Müller, Sarajevo

Slika na naslovnoj strani:

Maglić




 PREDGOVOR

PREDGOVOR

N ajviši vrhovi planina, u svim civilizacijama predstavljali su i

danas predstavljaju pojam koji se veže za kulturu, historiju,
tradiciju, duhovna bogatstva ljudi i naroda, suverenost
država i, u posljednje vrijeme, najviši vrhovi planina su mjesta
gdje ljudi dolaze iz mnoštva svojih potreba, a posebno onih koje
pružaju ljudima mogućnost doživljaja lijepog, zdravog i, za dušu
i tijelo neophodnog i korisnog.
Maglić, planina sa vrhom visokim 2386 m n/v, najveći je
vrh Bosne i Hercegovine, planina koja dominira svim ostalim,
brojnim, visokim, divljim i lijepim planinama naše domovine.
Impresivna stjenovita piramida mami ljude željnih istinskih
uzbuđenja na uspon i nudi bogatstvo spoznaja o njima samim,
te o veličini, beskrajnosti, ali i krhkosti prirode i čovjeka.
Druga po visini planina u Bosni i Hercegovini je Volujak, sa
vrhom Studenac, visokim 2296 m n/v. Ta planina, divlja, surova
i lijepa u isto vrijeme, južni je susjed Maglića i predstavlja dio
visokog gorja koji, sa planinom Bioč, dijeli i spaja dvije zemlje:
Bosnu i Crnu Goru.
Zelengora je planina, koju je rijeka Sutjeska odvojila od
Maglića i Volujka, ali je ta planina, visoka 2014 m n/v, opisana kao


PREDGOVOR

najljepša i najpitomija planina, sa predivnim krajolikom i nekoliko

čudesnih ledničkih jezera.
Prašuma Perućica, najveća u Evropi, tik ispod Maglića,
po značaju prevazilazi samo jednu knjigu, te će i ovu obogatiti
svojom vrijednošću, kao prirodnim draguljem.
Trnovačko jezero, uz samu granicu, na teritoriji Crne Gore,
komunikacijski povezano sa Bosnom, u neposrednoj blizini
Maglića, takve je ljepote da svojom vrijednošću prevazilazi
granice država, a u korist svih ljudi, koji žele da dožive moguću
sliku ljepota Raja, još jedan je dragulj ovog područja i razlog
pisanja knjige.
Ovo područje se značajnim dijelom nalazi u Nacionalnom
parku Sutjeska. Nacionalni park je dobio ime po rijeci, izuzetne
ljepote, ali ni blizu ljepoti i monumentalnosti okolnih planina,
jezera i prašume. Istina je da je status zaštićenog područja, do
sada, bio dragocjen za očuvanje ovog prelijepog planinskog
područja Bosne i Hercegovine
To visoko gorje, do danas opisano i opjevano u mnogim
historijskim, epskim, narodnim, intelektualnim, sportskim,
kulturnim i političkim djelima – ali ne i prikazano u svojoj,
prirodnoj ljepoti i iskonskoj monumentalnosti, nije dovoljno
približeno ljudima da shvate kojim vrijednostima naša zemlja i
civilizacija raspolaže.
Zbog toga i nastaje ova knjiga kao divljenje prirodi,
otvaranje jasnog pogleda ljudi prema visokom gorju i upozorenje
državi da se i ovo «blago na dohvat ruke» sačuva u korist svih.

Pogled sa Magli}a na
Trnova~ko jezero, Vlasulju.
Trnova~ki Durmitor i Volujak



Na vrhu Magli}a

10
 GEOPOLOŽAJ

GEOPOLOŽAJ

P lanine: Maglić visok 2386 m, Volujak 2296 m, i Zelengora,

2014 m, nalaze se u Evropi, na Balkanskom poluotoku, u
Bosni i Hercegovini.
To su visoke planine gorja Dinarida koje se protežu ispod
slovenačkih Alpa, sjeveroistočnim rubom Jadranskog mora, sve
do Prokletija i duboko ulaze u Balkansko poluostrvo.
Jugoistočno od Sarajeva, oko 100 kilometara, nalaze se
gradovi Goražde, Foča i Gacko, smješteni u doline rijeka koje
izviru ispod tih planina i koji su geografski, kulturno i klimatski
usko vezani za najviše gorje Bosne i Hercegovine. Ove planina su
udaljene od Jadranskog mora, grada Dubrovnika, na sjever, oko
150 kilometara. Foča, na sjeveru, 30 je kilometara daleko i Gacko,
južno od ovih planina također 30 kilometara daleko. Vrh Maglića
nalazi se na samoj granici sa Crnom Gorom.
Planina Maglić se nalazi između rijeka: Pive, na istoku, Drine
na sjeveru i Sutjeske na zapadu. Na jugu se naslanja na planine
Bioč i Volujak. Na istoku planina se spušta u dolinu Mratinje, gdje
se nalazi velika brana na rijeci Pivi. Idući ka sjeveru, stjenoviti
vrhovi Vučeva i vosoravan Hadžića ravan, zadržavaju značajnu
nadmorsku visinu i predstavljaju pravo bogatstvo crnogorične

11
12
ZELENGORA
MAGLI]

VOLUJAK

13
GEOPOLOŽAJ

šume. Nešto niže je Dragoš sedlo i u samom podnožju vrha je

najveća evropska prašuma Perućica.
Južno od vrha Maglića smješteno je ledničko, Trnovačko
jezero, iznimne ljepote. Planina Volujak se nalazi južno od
Maglića, na izvorištu rijeke Sutjeske. Južnim grebenom se naslanja
na planinski prevoj Čemerno, na istoku pada prema Trnovačkom
jezeru, a na sjeveru spušta se u prašumu Perućicu. Na zapadu je
dubok kanjon rijeke Sutjeske.
Planina Zelengora, zatvara trougao visokog gorja Bosne i
Hercegovine. Odvojena je kanjonom rijeke Sutjeske i dolinom
Tjentišta. Na zapadnom pobočju planine izvire jedna od
najljepših rijeka ovog podneblja – Neretva, a na visoravnima se
nalaze brojna lednička jezera.
Sve tri planine se nalaze u krugu od 20 kilometara, te kao
susjedne imaju gotovo zajedničku ishodišnu tačku. To je dolina
Tjentišta, poznatog historijskog mjesta iz Drugog svjetskog rata,
na kojem je njemačka vojska, u jednoj ofanzivi, bezuspješno
nastojala uništiti partizane. Sada je tu centar Nacionalnog parka
Sutjeska.
Nacionalni park, ustanovljen 1962. godine obuhvata dijelove
planina Maglića, Volujaka, Zelengore, prašumu Perućicu i šire
područje rijeke Sutjeske.
Tjentištem prolazi asfaltni put Sarajevo – Dubrovnik.
Sa Tjentišta vodi makadamski put prema Vučevu i nakon 20
kilometara dolazimo do Lokve dernečište, odakle vodi najkraći
put na Maglić.
Istim tim putem možemo doći do sedla Prijevor, tik ispod vrha
Maglića, odakle je najbliži pristup na Studenac, vrh Volujaka.
Na Zelengoru ima više sličnih pristupa: sa sedla Čemerno
makadamskom cestom ili sa Tjentišta direktno.

Trnova~ko jezero sa isto~nih

padina Volujaka

14
15
16
 MAGLIĆ

Najvisočija planina Bosne i Hercegovine, sa vrhom visokim 2386 m,

predstavlja izazov u svakom smislu.

Sjeverna stijena Magli}a u julu

17
MAGLIĆ

P laninari, lovci, izviđači, skijaši, ljubitelji prirode, studenti,

sportisti – riječju svi oni koji žele vidjeti najveći vrh jedne
zemlje, testirati svoje sposobnosti biranjem različitih
puteva, potaknuti svoje sportske i umjetničke sposobnosti,
suočiti se sa svojim slabostima i nadjačati ih, svi oni žele doći pod
veličanstvenu piramidu Maglića i doživjeti trenutak intenzivnog
osjećaja.
Stranci su spremni platiti vodiča ili se upustiti u avanturu
zimskog uspona na ovaj vrh jer znaju vrijednost naših visokih
planina.
Maglić pruža realnu mogućnost intenzivnog doživljaja
neposrednog susreta sa prirodom u svoj njenoj ljepoti i divljini.
Od “džip safarija“ šumskim putevima, šetnjama šumama i alpskim
pašnjacima, časovima biologije, geografije i, zašto ne i filozofije
u prirodi, planinarskim usponima, alpinističkim poduhvatima,
turnim, visokogorskim skijanjem do branja ljekovitog bilja, gljiva,
druženja sa stočarima.
Obronci Maglića, spuštajući se u dolinu Sutjeske ili Pive, nude
mjesta lijepih, sadržajnih i intenzivnih mogućnosti turizma.
Obronci planine stvorili su reljef prekrasnih pejzaža.
Divokoze gospodare napristupačnim područjima, do kojih može
samo pogled doprijeti. Sedlo Prijevor, do kojeg se može doći
vozilom, na velikoj nadmorskoj visini, zanimljivo i za filmove,
koji su snimani i snimaju se i danas, i za izletnike, za lovce, ljude
željnih spektakularnih vidika.
Obronci Vučeva, prostranstva Hadžića Ravni, Stubice, Carev
do, skrivaju mjesta na kojim se turisti, nakon sat – dva pješačenja,
mogu osjećati kao robinzoni.
Prašuma Perućica može značajno pojačati takve doživljaje.
Usponima na Maglić pripremali su se i još uvijek se pripremaju
alpinisti za uspone od naših planina do Himalaja.
Maglić je jedna ozbiljna planina, na kojoj hiljade ljudi mogu
obnoviti svoju energiju, dušu učiniti sretnom, svaki posjetilac za
sebe pronaći dio netaknute prirode, a da se gotovo i ne susretnu
u tom nepreglednom prostranstvu.

18
Polja bosanskog ljiljana na
putu sa Trnova~kog jezera
prema Magli}u

19
Karta Magli}a

20
21
 MAGLIĆ

Usponi na Maglić

1. Put na vrh od Lokve Dernečišta

1620 m n/v

3 sata hoda

Ovaj put je u kategoriji osiguranih planinarskih puteva “via

feratta” i predstavlja najbliži i najpopularniji uspon na vrh. Dobro
je markiran, te pruža značajnu sigurnost u orijentaciji. U ljetnim
uslovima uspon ovim putem traži dobru tehniku penjanja u
planinama, dobro planinarsko iskustvo, pouzdano vođstvo i
značajnu pažnju. Zimi, uspon ovim putem je težak, u području
sajle opasan zbog lavina i zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.
Potreban je vodič ili veliko planinarsko i visokogorsko
iskustvo.
Sa Tjentišta, za jedan sat vožnje (17 km) makadamskim
putem stiže se do Lokve dernečišta, 1500 m n/v. Sa tog mjesta
vodi najpopularniji i najposjećeniji markirani planinarski put za
vrh Maglića.
Dobro markirani put ide na jug i prolazi mješovitom,
pretežno bukovom šumom. Jagode, maline, borovnice i drugo
sezonsko šumsko voće nalaziće se pokraj puta, tokom prvog
sata hoda. Uspon je postepen, ali konstantan. Ubrzo put izlazi iz
visoke šume i dovodi nas do područja klekovine, koja intenzivno
širi ugodan miris četinara. Iz klekovine put izlazi na alpske

22
 MAGLIĆ

Vidikovac na Dragoš sedlu

pašnjake, ljeti prepune raznobojnog cvijeća, odakle se ukazuje

vrh Maglića.
Prvi utisak može obeshrabriti posjetioca, jer sjeverna stijena
Maglića izgleda gotovo vertikalna. Ali, u njoj se nalazi planinarski
put sa osiguranom, fiksiranom sajlom. Takve puteve u Dolomitima
nazivaju “via feratta”
Ovaj planinarski put su markirali i uredili, prije rata, članovi
Planinarskog društva “PTT – Prijatelj prirode”, pa se i zove
“Poštanski put”.
Nakon alpskih pašnjaka put se penje prema prvom
stjenovitom skoku. Visok je desetak metara i iz daljine izgleda
kao težak detalj za planinara.
Upravo na tom mjestu se praktično vidi razlika između
planinarstva i alpinizma. Planinari se penju na planine
planinarskim putevima, povremeno se pridržavaju rukama
i cijelo vrijeme gaze punim stopalom. To im daje značajnu
stabilnost i sigurnost. Alpinisti prilaze stijeni planinarskim
putevima i onda se penju uz stijenu, prema vrhu, tako da se
samo dijelom stopala oslanjaju na izbočine u stijeni i obavezno

23
Sa puta od Lokve derne~išta
na vrh Magli}a

24
25
MAGLIĆ

se drže rukama za stijenu. Upravo na ovom mjestu planinarski

put postaje toliko strm da je potrebno pridržavati se rukama,
a samo dijelom đona cipele oslanjati se na izbočine u stijeni.
Rukohvati i nogostupi su, ipak, dovoljno veliki da se, uz malu
pažnju, može vrlo sigurno ispenjati na ravniji dio, maleno sedlo
iznad te stijene.
Na ovom mjestu, pored toga, postavljena je i čelična sajla za
koju se možete pridržavati i koja vam olakšava penjanje.
Put dalje vodi na jug po eksponiranom pobočju
sjeveroistočne stijene Maglića. Gotovo da cijelim tim putem
dužine nekoliko stotina metara, visine oko 200 metara, koji u
gornjem dijelu okreće prema zapadu, možete gaziti čitavim
stopalom, osim na jednom mjestu, na kojem je također
postavljena sajla, na kojem imate velike nogostupe i izražene
rukohvate, koji omogućuju sigurno penjanje.
Važna je pažnja, koncentracija i, naravno, odsustvo izražene
aerofobije.
U gornjem dijelu puta preovlađuju strmi alpski pašnjaci
sa dobrom planinarskom markacijom i utabanim stopama
planinarskog puta. Svakim metrom uspona vidici se šire i
predstavljaju nagrade u nizu za uloženi trud.
Izlaskom na greben, lijevo, na jugoistoku je Crna Gora, a
desno, na sjeverozapadu je Bosna i Hercegovina. Pređena je i
glavnina puta i tad ste visoko, oko 2300 m n/v. Desno, nekoliko
stotina metara dalje je izražena piramida vrha Maglića. Put
ide dalje na sjeverozapad grebenom do pod vršnu piramidu
Maglića.
Iz daljine uspon na vrh izgleda mnogo teže nego što jeste,
tako da mnoge posjetioce obeshrabri. Posljednjih sto metara
piramide vrha, postaje toliko eksponiran da, gotovo, uplaši
posjetioce. Prilazni put nudi takvu perspektivu konačnog uspona
da se on čini mnogo strmijim i težim nego što stvarno jeste.
Što je čovjek bliži vrhu, njegove mogućnosti su manje, snaga
se gubi, moral opada, sigurnost u svoje sposobnosti nestaje;
planina ga upozorava, plaši, tjera na uzmak... Što ste bliži vrhu
trenutak istine je stvarniji.

26
Posljednji metri uspona
na vrh Magli}a

27
28
Na vrhu Magli}a, 87 profesora i studenata
sarajevskog Fakulteta za sport, jula 2004.

29
MAGLIĆ

Uistinu, gotovo na svakom mjestu uspona grebenom na

vrh, možete stati čitavim stopalom i rukom se pridržati za stijenu,
tek ravnoteže radi, tako da je i svaka pomisao na odustajanje od
daljnjeg uspona pod samim vrhom Maglića prava šteta i veoma
kriva procjena.
Napokon, ovo je uspon na najveći vrh jedne zemlje i
prihvatljiva je i posljednja teškoća uspinjanja.
Odškrinuli ste vrata i samo treba da uđete u svijet ljepote.
Planinarski put ivicom grebena dovodi nas do vršne piramide,
malo skreće ulijevo i dolazi do malog usjeka, visokog desetak
metara, uz koji je moguće penjati se koristeći odlične nogostupe
i rukohvate. (O pravilima alpinističke tehnike penjanja ukratko
u opisu uspona na Maglić preko Prijevora.) Tim putem izlazimo
na stjenovit greben, značajno položeniji od usjeka. Penjanje već
postaje lakše, uspon blaži, i nakon pedesetak metara ukazuje se
vrh Maglića.
Na vrhu se nalazi mali plato, na kojem može stati gotovo
stotinu ljudi. Na platou jarbol sa zastavom, kutija sa knjigom
posjetilaca i, u dnu, kamena ploča sa tekstom posvećena
partizanima i reljefni Titov portret.
Sa vrha se pruža spektakularan pogled na planine: Jahorinu
na sjeveru, Treskavicu, Zelengoru na zapadu, Lebršnik, Volujak na
jugu i Vlasulju, Bioč, Durmitor i Ljubišnju na istoku, u Crnoj Gori,
a za lijepa vremena pogled seže do gorja Prokletija u Albaniji.
Poseban doživljaj je pogled na Trnovačko jezero, ispod Volujaka,
iznimne ljepote.
Povratak: Istim putem nazad za 2 sata.
Najljepši put u dolinu je povratak preko crnogorskog Maglića,
visočijeg samo dva metra, a koji se nalazi nekoliko stotina metara
jugoistočno od bosanskog vrha Maglića, te, dobro markiranim
planinarskim putem preko Carevog dola, na kojem ima izvor,
do Trnovačkog jezera, za 3 sata. S njega markirani put vodi na
Prijevor, te nazad do Lokve dernečišta za 3 sata, ili u dolinu Suhe
za isto vrijeme.

Pogled sa vrha Magli}a na Volujak,

lijevo i Zelengoru, desno

30
31
 MAGLIĆ

U pozadini je vrh Magli}a, a

markirani put transverzale
Sutjeska vodi preko Carevog
dola na Trnova~ko jezero

2. Put na vrh od Trnovačkog jezera

1517 m n/v

4 sata hoda

Ovaj dugački, ali prelijepi put zahtijeva prilaz jezeru koji

se može izvršiti vozilom, makadamskim putem oko 20 km, sa
Tjentišta preko Dragoš sedla, desnim odvojkom puta ispod Mrkalj
klada na jug do sedla Prijevor, 1680 m n/v, ispod zapadne stijene
Maglića. Sa Prijevora do Trnovačkog jezera je dobar sat hoda.
Drugi prilaz jezeru je iz Suhe, mjesta 5 km južno od Tjentišta,
magistralnim putem prema Dubrovniku. U Suhoj je početkom
prošlog stoljeća tokom 10 godina, za vrijeme Austrougarske
monarhije bila smještena meteorološka stanica. Iz Suhe, prema
Magliću vodi makadamski, šumski put, kojim se može, terenskim
vozilom bar 6 km doći bliže jezeru, do prelaza preko Suškog
potoka, na visinu od oko 1000 m n/v. Sa tog mjesta do jezera ima
2 sata hoda.
Put, u ljetnim uslovima, od Trnovačkog jezera do vrha
Maglića je tipičan planinarski put, dobro markiran, bez nekih
posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu
teškoću. Uspon zimi zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.

32
 Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlično poznavanje
topografije
Sa jezera markirani put kreće sa južne obale, ispod vrha
Trzivka, na istok, a potom na sjevero-istok, uz padine Šarene
lastve. U početku je to put kroz bukovu, potom jelovu i borovu
šumu, a onda izlazi na alpske pašnjake, ljeti obrasle raznobojnim
cvijećem, među kojim se ističe bosanski ljiljan (Lilium bosniacum).
Kako se visočije penjete tako su pogledi na jezero i okolne vrhove
Volujaka, Vlasulje, Trnovačkog Durmitora sve ljepši i ljepši. Bar
dva sata je potrebno za uspon na visoravan, i cijelo vrijeme je
pod vama jezero, a tik na izlazu sa Šarene lastve pogled na jezero
postaje spektakularan.
Na visoravni se doseže Carev do na visini od preko 2200
m n/v i nakon toga slijedi nagrada u otvaranju vidika na sve
strane. Na bosanskoj strani, zapadno i južno, u svoj svojoj ljepoti
ukazuje se susjedna Zelengora i Volujak, a dolina Tjentišta,

33
34
 Finalni dio uspona sa Prijevora, zapadnom
stijenom na vrh Magli}a. U pozadini Trnova~ko
jezero, vrhovi Bio~a, Vlasulja i Volujak

35
MAGLIĆ

okružena vrhovima najviših bosanskih planina, svojom dubinom

i položajem preuzima dominaciju centra Nacionalnog parka
Sutjeska.
Jugoistočno, na crnogorskoj strani, vrhovi planine Bioč,
na dohvatu ruke, čudesnih oblika, i u daljini vrhovi Durmitora
upotpunjuju ljepotu pejsaža.
Put dalje vodi na sjever, gotovo ivicom platoa, preko alpskih
pašnjaka, u vrijeme ljeta prekrivenih raznobojnim cvijećem,
stadima i stočarima iz susjedne Crne Gore.
Sa istoka priključuje nam se markirani planinarski put za
vrh sa Hadžića ravni, ili iz Crne Gore, iz Mratinja, a preko Stubica
postaje zajednički za navedene pristupe.
Uspon postaje sve blaži a vidici sve ljepši i ljepši. Nakon
prelaska preko crnogorskog vrha Maglića, koji je dva metra
visočiji od bosanskog, idemo grebenom, ivicom sjeverne stijene
Maglića odakle se priključuje markirani planinarski put sa Lokve
dernečišta. Taj put vodi na vrh.
Povratak: Istim putem nazad za 3 sata, ili drugim, prije
opisanim putevima.

Trnova~ko jezero

36
37
 MAGLIĆ

3. Put na vrh od sedla Prijevor

1680 m n/v

3 sata hoda

Ovaj je najbliži, najkraći ali i tehnički najteži put na vrh

Maglića. Prije rata je bio u kategoriji osiguranih planinarskih
puteva “via feratta” i predstavljao najatraktivniji uspon na vrh.
Nažalost, trenutno je sajla oštećena na više mjesta, pa se taj
uspon može svrstati u kategoriju lakših alpinističkih uspona. Ljeti
zahtijeva osnovno poznavanje alpinističke tehnike penjanja i
osiguravanja u planinama, dobro planinarsko iskustvo, pouzdano
vođstvo i značajnu pažnju. Zimi, spada u red najtežih planinarskih
pristupa na vrhove BiH i zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.
Potreban je vodič, ili osnovno alpinističko i visokogorsko
iskustvo.
Sa Tjentišta, za jedan sat vožnje (20 km) makadamskim
putem, preko Dragoš sedla i desnim odvojkom, ispod Mrkalj
klada, stiže se do Prijevora, 1680 m n/v. Sedlo se nalazi ispod
zapadne stijene Maglića, iznad prašume Peručice i sa njega puca
lijep pogled na Zelengoru, Volujak, Vlasulju, Trnovački Durmitor
i Bioč. Na sedlu su alpski pašnjaci, katuni, lovačka osmatračnica i
ujedno kraj makadamske ceste koja je vodila do Suhe jezerine, jer
je posljednjih 3 km zasuto.
Sa sedla se dobro vidi vrh i zapadna stijena Maglića. U toj
stijeni ima nekoliko alpinističkih uspona srednje težine (UIAA

38
 MAGLIĆ

ljestvica težine – III i IV stepena težine). Kroz centralni dio te stijene

prolazi osigurani planinarski put. Put su alpinisti Planinarskog
saveza BiH prije gotovo trideset godina osigurali čeličnom
sajlom i klinovima, ali su ga vrijeme i lavine značajno oštetile.
Ovaj put je vrlo eksponiran i po mjeri je alpinista, iskusnih vodiča
i visokogoraca. Zahtijeva temeljita planinarska znanja, dobre
živce, odličnu ravnotežu, dobru procjenu sposobnosti pojedinca
i grupe, odličnu opremu, a nudi spektakularne vidike, adrenalin,
susrete sa divokozama, orlovima i izvrstan planinarsko – sportski
uspjeh uspona na najveći vrh Bosne i Hercegovine.
Markirani put ide oštro uzbrdo, alpskim pašnjacima i kratkim
dijelovima bukove i klekove šume prema podnožju zapadne
stijene Maglića.
Uspon je oštar i konstantan. Put nas za jedan sat dobrog
hoda dovodi do pod stijenu i u područje iznad 2000 metara.
Pažljivo slijedeći planinarsku markaciju naći ćemo ulaz puta u
stijenu, a koji se generalno nalazi pedesetak metara desno od
uočljive jaruge. Sajla počinje na tom mjestu i vodi nas do pod
sami vrh.
Većinom je to penjanje ravno laganom alpinističkom
usponu u kojem povremeno imate stabilan i širok nogostup tako
da većinu puta možete stajati čitavom cipelom. Put je strm, pa
je često potrebno pridržavati se rukama za izbočine u stijeni –
koristiti rukohvate, koji će vam omogućiti lakši i sigurniji uspon.
Na ovom putu planinari moraju primjenjivati osnovna
pravila alpinističke tehnike penjanja, nositi osnovnu opremu i
uvažavati sigurnosne standarde:
a) Princip tri oslonca znači da je svakog trenutka planinar u
kontaktu sa stijenom sa objema rukama i jednom nogom ili dvije
noge i jednom rukom. Sa drugom rukom ili nogom traži i koristi
uporište za dalje napredovanje.
b) Provjera oslonca zahtijeva izbor i provjeru oslonaca i
izbjegavanje krušljivih dijelova stijene. Rukom će se provjeriti da
li je dobar oslonac ili ne. Pažljivim pogledom može se prepoznati
labilan stjenoviti nogostup i izbjeći ga.
c) Upozoriti druge na pad kamena.
d) Obavezno nositi kacigu, prusiku od 5 m i jedan karabiner.

39
Prijevor, sedlo ispod Magli}a

40
41
MAGLIĆ

Kaciga će planinara značajno zaštititi od padajućeg kamenja,

prusika sa karabinerom će poslužiti da se stalno bude osigurano
na sajli. Pažljivim penjanjem sigurno će se napredovati i obaranje
kamenja smanjiće se na minimum.
Put krivuda stijenom koristeći maksimum dobrih polica,
i olakšava penjanje kao da je uklesan u stijenu. Na mjestima
je sajla pokidana djelovanjem lavina, pa se mora opreznost
maksimalno povećati. Pri vrhu uspon će nas dovesti do malog,
ali vertikalnog skoka, koji se lahko može savladati uz neznatno
pridržavanje za sajlu.
Nakon toga put postaje laganiji, položeniji i ubrzo iza nas
ostaje zapadna stijena, a pred nama se ukazuje vrh Maglića.
Tad je potrebna maksimalna pažnja, jer nekritičko ponašanje
planinara pod vrhom može biti opasno.
Vidici sa vrha na Trnovačko jezero, obližnje planine i
crnogorske planine samo su dio nagrade nakon uspona.
Povratak: Istim putem za 2 sata, ali, silazak niz stijenu je teži
nego uspon! Zbog toga je potrebna maksimalna pažnja. Autori
preporučuju povratak preko Trnovačkog jezera za 4 sata do
Prijevora.

Zapadna stijena Magli}a u martu.

Pogled sa Prijevora

42
43
Trnova~ko jezero u novembru

44
45
MAGLIĆ

Trnovačko jezero

Suha jezerina, na putu prema

Trnova~kom jezeru

Modro zeleno ledničko jezero, na visini od 1517 metara

samo je djelić krajolika Maglića i Volujaka, ali svojom ljepotom
značajno doprinosi spektakularnom pogledu, zadivljujućem
pejzažu, divljini i pitomini visokih gora i nesporno je planinski
dragulj u niski bisera prirodnih ljepota ovoga kraja.
Srcolikog je oblika, veličine 700 sa 400 metara, duboko
9 metara, ljeti za kupanje, vode ugodne temperature, punog
pastrmke kapitalnih primjeraka, dovoljno daleko od puteva
da sačuva svoju prirodnu ljepotu, a dovoljno blizu, istinskim
ljubiteljima netaknute prirode, da uživaju u njegovim
vrijednostima.
Svi putevi vode iz Bosne, a jezero se nalazi u Crnoj Gori.
Pristup je sa Prijevora, za 1 sat hoda ili iz Suhe za 3 sata hoda.
Ova divlja i prelijepa područja, iako se nalaze u pograničnoj
zoni, baš kao i najveći vrh Evrope Mont Blanc, između Francuske
i Italije, ili najveći vrh svijeta Mount Everest, na granici Kine i
Nepala, mudrošću vladara susjednih država, pristupačna su svim
ljudima, te nikakvih graničnih formalnosti nema.
Pored jezera se može kampovati i uspostaviti bazu za: ribolov,
branje šumskog bilja, posebno jagodičastog voća i gljiva te izlete
na Maglić, Volujak, Bioč, Vlasulju, Trnovački Durmitor, Trzivku, sve
vrhove preko 2000 metara. Sa jezera alpinisti mogu vrlo brzo stići
i do podnožja mnogih stijena različitih stepena težine.
Paraglajderi mogu letjeti sa okolnih vrhova i sigurno slijetati
na livade pored jezera.
Lovci mogu, uz dozvolu Nacionalnog parka Sutjeska,
krstariti širokim područjem, bogatim mnogim kapitalnim divljim
životinjama.
Mir i tišina, ukoliko to žele posjetioci, gotovo su savršeni.
46
47
Turno skijanje sa vrha Volujaka prema
Trnova~kom jezeru. U pozadini vrhovi Bio~a i
Trnova~kog Durmitora u Crnoj Gori

48
49
50
 Prašuma Perućica
Prašuma Perućica, najveća u Evropi, u posljednjih pedeset godina
ostaje posljednje utočište nedirnute prirode ovog podneblja.
Na relativno malom području, zbog specifičnih geoloških i klimatskih
uslova, susrećemo se sa izuzetno bogatom florom i faunom:
Jedinstvena po svojoj ljepoti, zakonom je zaštićena kao prirodni
rezervat za naučne i obrazovne svrhe.

51
Prašuma Perućica

D ugačka je 6 a široka 3 kilometra. Zauzima površinu od 1.390

hektara. Nalazi se ispod vrha Maglića, gdje izlazi njena
najvisočija tačka, 2386 m, pored planine Volujak, Dragoš
sedla, a spušta se gotovo do rijeke Sutjeske, na 612 m n/v.
Sticajem niza okolnosti Perućica je opstala kao prašuma.
Poslovni ljudi drvosječke provinijencije uzdišu gledajući
“toliku šumetinu i takvu kvalitetnu građu”, a ne smijući ući
mašinama i posjeći je. S druge strane naučnici u njoj vide jednu
od posljednjih evropskih prašuma, dragocjenu za nauku, te ne
daju ni da se gleda, a kamoli da se hoda po njoj.
Danas, Perućica, kao posljednja evropska prašuma, svojom
divljinom, ljepotom, raznolikošću i bogatstvom flore i faune,
svojom posebnošću privlači ljubitelje prirode i predstavlja
potencijalno turističko bogatstvo Bosne i Hercegovine.

Sa puta kroz Peru}icu, prema

vodopaadu Skakavac

52
Karta Peru}ice

53
54
 Prašuma Perućica

Put kroz Perućicu

DRAGOŠ SEDLO 1284 m n/v - TUNJEMIR

1424 m n/v - SUHA 716 m n/v

4-5 sati hoda

Od Tjentišta asfaltnim i makadamskim putem, 14 km do

Dragoš sedla. Sa prostranog platoa vodi vidljiva staza dugačka
200 m, na vidikovac, koji je nezaobilazan u ovom području
i sa kojeg se pruža spektakularan pogled na Perućicu i okolne
planine Volujak i Zelengoru. U centralnom dijelu pogleda na
prašumu nalazi se vodopad Skakavac, visok blizu sto metara,
niz koji pada voda potoka PerućIce. Na samom vidikovcu i pod
nogama, u dubini prašume, vide se ogromna stabla bora i jele,
koji upotpunjuju prekrasni pejsaž.
Markirani, pješački put za Perućicu počinje sa Dragoš sedla,
tik pored spomenika partizanskog komandanta Nurije Pozderca.
Tim putem se prolazi gornji rub prašume, a za smjelije, iskusnije
i ljude željne istinskog doživljaja divljine Perućice, u opisu puta,
ponudićemo i izazov nemarkiranog pristupa vrhu vodopada.
Put kroz Perućicu, u raznim periodima godine, nudi različite,
ali truda vrijedne doživljaje. Zimi, osim uspona zaleđenim
slapom, ne preporučujemo prolazak.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori
preporučuju vodiča, ili dobro planinarsko iskustvo, kartu i dobro
poznavanje topografije.
Nepunih sto metara iznad Dragoš sedla, pored
makadamskog puta prema Vučevu, pored spomenika Nuriji

55
56
Vodopad Skakavac iz
pti~ije perspektive

57
Prašuma Perućica

Pozdercu, počinje obilježeni pješački, planinarski put kroz

Perućicu.
Put je obilježen planinarskom markacijom i predstavlja
solidan putokaz za pažljiva putnika. Odmah se uočavaju odlike
prašume: visoka drveće i do 50 metara, debela i više od jednog
metra, džinovska paprat, repuh, gusto rastinje, koje predstavlja
vidnu prepreku kretanju kroz Perućicu, ali daje željeni i
neponovljivi pejsaž.
Važno je upozoriti neiskusnog putnika na skrivene
opasnosti kojih ima u svakoj šumi, pa i u prašumi, a o kojim
pišemo na kraju knjige.
Put polazi izohipsom 1280 m i polahko se spušta do niza
malih potoka, koji će se kasnije uliti u potok Perućice. Visoke i
guste krošnje raznovrsnotg drveća gotovo da zatvaraju nebo pa
je na nekim mjestima prašume duboka hladovina i izražena sjena.
Pojedina stabla ističu se svojom debljinom i visinom. Neobično
visoke su i jele i smrče, i borovi i bukve, i crna i bijela joha, i hrast,
grab... Ponegdje put zatvara palo, istruhlo drvo i takav način
zivota šume daje posebnu atmosferu prašumi.
Nepunih stotinjak metara put se spušta na prelasku preko
Prijevorskog potoka. Na tom mjestu markirani put se počinje
blago uspinjati prolazeći gornjom ivicom prašume. Za one koji
žele ući u dubinu prašume, doživjeti kontrolisanu avanturu i
vidjeti vodopade Skakavca, put se odvaja desno, niz potok, u
smijeru sjeverozapada.
Orijentisati se možemo samo busolom i smijerom toka
potoka. Pražuma je toliko gusta da se nebo ne vidi, ali upornom
istraživaču ipak omogućuje kretanje. Desna obala potoka će
nam, nakon nepunog kilometra, omogućiti jednostavan prilaz
stijeni sa koje padaju vodopadi.
Ustvari, vodopad Skakavac ima dva vodopada. Prvi je na
početku stijene i do njega se pažljivim penjanjem, slijedeći desnu
obalu potoka, priječeći jednu strmu padinu nekoliko metara
iznad, može doći. Sa tog mjesta vidimo prvi, mali vodopad, visok
desetak metara.
Da bismo izbliza vidjeli veliki vodopad moramo se vratiti
dvadesetak metara i popeti uz strmu desnu ivicu potoka. Već

58
 Prašuma Perućica

Za orijentaciju ostaju samo

karta i kompas

nakon pedesetak metara penjanja ukazuje nam se lijep vidik, ali

je potrebno popeti se još sto metara, do velikih borova, ispod
kojih ćemo vidjeti vodopad iz ptičije perspektive. Na tom mjestu
je potrebna velika koncentracija i pažnja da bi se sigurno mogao
napraviti snimak vodopada.
Povratak na markirani put vodi drugom stranom potoka, u
pravcu juga, uzbrdo, za pola sata laganog hoda.
Markirani pješački put, prolazeći gornjim obodom šume,
brzo će nas dovesti do sedla Tunjemir na visini gotovo istoj sa koje
smo i krenuli i raskršća puteva prema Prijevoru, uzbrdo i Suhoj,
nizbrdo. Na Prijevor se možemo popeti za manje od dva sata, a
u Suhu sići za manje od sata. Desno će se povremeno ukazivati
stijene Tunjemira a lijevo, preko doline Suhe planina Volujak. Put
se završava nepun kilometar od kanjona Sutjeske i tu silazimo na
makadamski put koji iz Suhe ide prema Trnovačkom jezeru.
Povratak: preko Suhe i kanjona Sutjeske na Tjentište, 5 km.

59
60
 Volujak
Druga po visini planina u Bosni i Hercegovini je Volujak, sa vrhom
Studenac, visokim 2296 m n/v. Ta planina, divlja, surova i lijepa u
isto vrijeme, južni je susjed Maglića i predstavlja dio visokog gorja
koji, sa planinom Bioč, dijeli i spaja dvije zemlje: Bosnu i Hercegovinu
i Crnu Goru.

61
Volujak

G reben, visok preko 2000 metara strmo se diže iz kanjona

Sutjeske, i iz doline Suhe, pruža se zapadno, nasuprot
Maglića prema lancu planina i vrhova Crne Gore. To je
planina koja ima veliko prostranstvo pod šumom, alpske pašnjake,
strme stijene. Njena privlačnost je u njenoj nedirnutoj divljini.
Mnogi dijelovi planine, zbog teškog i dalekog pristupa sačuvali
su istinsku ljepotu. Obronci planine, koji se strmo spuštaju u
Sutjesku pružaju mogućnost opstanka divljih životinja. Planina je
bogata ljekovitim biljem, jagodičastim voćem, gljivama.
Na južnim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim
pašnjacima obnavljaju se porušene i grade nove stočarske
kolibe, katuni u kojima ljeti žive stočari. Njihova stada uljepšavaju
pejsaže planine, a noćenje u katunima kod gostoljubivih gorštaka
je poseban doživljaj.

Na sedlu, ispod vrha

Studenac, na Volujaku

62
 Volujak

Stijene nude izazove alpinistima, široka prostranstva

planine visokogorcima, alpske livade ljeti planinskim biciklistima,
vidikovce, zimi turna skijanja, uspone na sniježne vrhove.
Na jugoistoku je planina Vlasulja, čiji je vrh Volujak, visok
2336 m, tako da imamo osim planine i vrh Volujak.
Dugo vremena je ova planina bila izolovana zimi i uspon na
njene vrhove predstavljao je istinski izazov visokogorcima.
Jedan jednodnevni, dobro organizovani i osmišljeni izlet na
Volujak, pripremljen i vođen profesorima geografije, biologije i
sporta, može pružiti učenicima srednjih škola doživljaj i znanje
vrijedno stotina školskih teoretskih časova.
Volujak je planina koju će, po intenzivnim doživljajima,
upamtiti svaki posjetilac.

Pogled sa Volujaka na Magli}

63
 Volujak

Usponi na Volujak

1. Put na vrh od Trnovačkog jezera

1517 m n/v

3 sata hoda

Ovaj put zahtijeva prilaz jezeru koji je opisan u odjeljku o

Magliću, sa Prijevora za dobar sat hoda, ili iz Suhe, za 3 sata hoda.
Put, u ljetnim uslovima, od Trnovačkog jezera do vrha
Volujaka je visokogorski planinski put, koji slijedi stočarske staze,
bez nekih posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati
objektivnu teškoću. Uspon zimi, zbog udaljenosti Trnovačkog
jezera i padina izloženim lavinama zahtijeva znanje iskusnog
alpiniste.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlično poznavanje
topografije.
Sa jezera put kreće na zapad prema Rudinskim kolibama,
stočarskim katunima, pa se nakon 500 metara odvaja desno,
prema Klekovom komu. To je put alpskim pašnjacima, a kasnije
ulazi u klekovinu, rastinje zakržljalog bora, koju u isto vrijeme
uljepšava pejsaž i postaje ozbiljna prepreka ako skrenete s puta.
Iza leđa pojavljuje se panorama jezera uokvirena vrhovima

64
Karta Volujaka

65
Volujak

Trzivke, Trnovačkog Durmitora, Maglića. Put se nalazi na grebenu

Oštrikovac, desnoj ivici cirka a lijevo od stijena i šume koja se
proteže prema Suhoj jezerini. Što ga pažljivije budete slijedili, tim
prije će mogućnost lutanja kroz kleku biti manja.
Sa svakim korakom pogled prema Magliću i vrhovima Bioča
postaje sve uzbudljiviji, a kad se dovoljno visoko popenjete
ugledaćete i vrhove Durmitora na istoku. Tad ste blizu vrha. Lijevo
ostaje sedlo a ispred vas vrh Studenac, visok 2296 m.
Na jugu se ukazuje markantna piramida Kuka, barijera
Lebršnika, prevoj Čemerno, a na sjeverozapadu ljepotica
Zelengora. Maglić je na istoku, a vrhovi Bioča, piramida Vita,
Vlasulja, sa sjevernom stijenom i Durmitorom u daljini čine
panoramu spektakularnom.
Sa vrha se može priječiti Volujak do vrha Badnjine 2243
m na sjever ili prema Vlasulji 2336 m, na jug, u Crnoj Gori. Tim
panoramskim putem dugo se boravi na velikoj nadmorskoj visini,
tik iznad Trnovačkog jezera, sa predivnim pogledima na okolne
vrhove.
Povratak: Istim putem nazad, na jezero za 1 sat, ili na
Čemerno za 3 sata.
Moguć je silazak u dolinu starim, markiranim planinarskim
putem. Taj put nudi visokogorski, topografski i orijentacioni
izazov, a kao nagrada su lijepe panorame, divlji krajolici planine
eksponirane staze između litica i intenzivan doživljaj.
To je silazak samo za posebne ljude, spremne na kontrolisanu
avanturu.
Sa vrha Volujaka, koji je na nekim kartama označen kao V.
Oštrikovac, 2296 m put ide u smijeru sjeverozapada, pretežno
grebenom na vrh Badanj 2243 m. Sa njega treba naći prolaz,
na sjever a potom na istok prema Tiholjici 1680 m, pored
nekadašnjeg planinarskog doma, ispod vrha Stolac 1985 m, a
onda pažljivo slijediti stočarsku stazu prema Jelovoj stazi i preko
Vratnica, zaobići stijene sa istočne strane, a nakon toga spustiti
se u dolinu Suhe, za 3 sata.
Ovaj put prolazi između velikih stijena te zahtijeva veliko
visokogorsko iskustvo, kartu, busolu, dobro vrijeme ili vodiča.

66
Na vrhu Volujaka, u
pozadini Gacko

67
 Volujak

2. Put na vrh od prevoja Čemerno

1293 m n/v
5 sati hoda

Čemerno je planinski prevoj, visok 1293 metra, na

magistralnom putu Sarajevo – Dubrovnik, između gradova
Foče i Gacka. Sa njega se odvaja makadamski put ispod planine
Lebršnik, 1985 m, prema vrhu Kuk, 1860 m. Tim makadamskim
putem se može, terenskim vozilom, znatno približiti Volujaku i
skratiti vrijeme uspona na vrh.
Ovaj put prolazi kroz izvorište rijeke Sutjeske, koje u svim
godišnjim dobima nudi lijepe razglede, a u rano proljeće, na
skijaškoj turi, vidici su drugačiji i pejzaž je nestvarno lijep.
Na usponu nema težih detalja, ali je zbog dužine i preplitanja
mnogih stočarskih puteva, neophodna stalna orijentacija.
U uslovima dobre vidljivosti, već sa Čemerna vidi se cilj, vrh
Volujaka.
Ovaj prilaz je dobar za zimski uspon, turnim skijama, jer smo
već na startu visoko, a konfiguracija terena omogućava lagano
uspinjanje, a nakon uspona brz spust na Trnovačko jezero i preko
Suhe jezerine u dolinu Suhe. Mora se voditi računa o lavinskim
područjima, nakon novog snijega, na pobočju Vlasulje, kuda ide
zadnja polovina puta, pa uspon zimi zahtijeva znanje iskusnog
visokogorca.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlično poznavanje
topografije.
Na prevoju smo znatno visoko i put nas vodi na istok, kroz
zaseoke, preko livada, kroz listopadnu šumu, pored izvora, ispod
sjeverne stijene Lebršnika prema markantnoj piramidi vrha Kuk.
Najljepši su mjeseci juni i juli, jer je put okružen raznobojnim
planinskim cvijećem, obilnim izvorima, a dani su dugački i topli.
Uspon je veom blag i postepen, pa u prva dva sata pređemo

68
 Ispod Kuka, na putu
^emerno - Volujak

pola puta, ali se popnemo tek dvjesto metara, do Vracan poljane,

ispod Kuka. Na tom putu prolazi se pored nekoliko izvora, te je
snabdijevanje vodom olakšano.
Put dalje nastavlja oštro uzbrdo, na sjever, pobočjem
Vlasulje. Vidljiv je iz daljine i jedan je od važnijih stočarskih
puteva na Volujaku. Lijevo od nas prema sjeverozapadu pada
dolina nastala od voda koje čine rijeku Sutjesku.
Naporno penjanje olakšaće sve ljepši i ljepši vidici. Put prolazi
kroz Klekov do, i nakon dva sata možemo doseći Marculov do,
prostranu zaravan na visini od 2100 metara. Put nastavlja prema
sedlu na kojem je izvor, po kojem je i najveći vrh Volujaka dobio
ime. Sa sedla na sjever i na vrh Studenac, 2.296 m. Na vrhu je
urušena kamena piramida koja označava granicu.
Povratak: Istim putem nazad, na Čemerno za 3 sata ili na
Trnovačko jezero za 1 sat.

69
Sjeverna stijena Lebršnika

70
71
Proljetno turno skijanje

72
 Volujak

3. Put na vrh preko sela Izgori

850 m n/v

5 sati hoda

Selo Izgor je najbliža, ali i najniža ishodišna tačka za uspon

na najveći vrh Volujaka.
U selu žive gorštaci, neki i tokom cijele zime, pa je moguće
konačenje, kupovina hrane, i ostavljanje vozila, a posebno
korištenje usluge mještana – vodiča ili vozača, koji će vam, po
želji prebaciti auto do Suhe, ili Čemerna, ako se odlučite za drugi
put u silasku.
Ovaj put je povoljan jer nudi, u slučaju potrebe, brz i lagan
silazak.
Grab je mjesto udaljeno 10 km od Tjentišta, gdje magistralni
put Sarajevo - Dubrovnik prelazi na lijevu obalu Sutjeske i počinje
se penjati prema Čemernom. Od Graba vodi makadamski put
desnom obalom Sutjeske do sela Izgor 850 m, ispod zapadnih
padina Volujaka. Iznad sela šumski put vodi prema Volujaku,
visoko, gotovo do 1400 m n/v. Terenskim vozilom moguće je tako
veoma blizu doći do najvećeg vrha Volujaka. Od kraja puta za dva
sata se može doći do Studenca 2296 m.
Povratak: Moguće je vratiti se u dolinu, sa vrha Studenac nakon
priječenja grebena do Badnja 2243 m, na Kuzmanske kolibe 1450 m,
selo Slavigora 974 m, most na Vrataru 746 m, u kanjonu Sutjeske ili u
selo Izgor istim ili do sada opisanim putevima: 3 - 4 sata.

73
74
 Zelengora
Kao da je rijeka Sutjeska odsjekla dio gorja najviših
bosanskohercegovačkih planina: stjenovitog Maglića i divljeg
Volujaka, pa onu pitomu, nježnu i djevičansku ljepotu ostavila
Zelengori.
Lijepa je po livadama, šumama, alpskim pašnjacima, ljeti okićena
cvijećem raznovrsnog planinskog bilja: encijana, zvončaca, arnike,
anisa (salepa), margarite, maćuhice, čemerike, kadulje, pelina, a
uvijek dominantne zelene boje koja dade autentično ime ovoj planini.

Put sa sedla spušta se pored

Jugovog jezera na Orlova~ko.
Lijevo je Kalelija a u pozadini Todor

75
Karta Zelengore

76
77
zelengora

Lijepa je po ledničkim jezerima, «gorskim očima»:

Orlovačko jezero, Crno, Bijelo, Štirinsko, Kotlaničko jezero,
jezero Donje bare i Gornje Bare.
Lijepom je čini i Jugovo jezero, čudesno djelo ljudskih ruku.
Bogata je brojnim izvorima bistre, pitke i hladne vode,
potocima, ukrašena divljinom kanjona Hrčavke, vrhovima,
panoramskim grebenima, stadima divokoza, stadima ovaca i
katunima - tradicionalnim ljetnim stočarskim naseljima.
Posebna je i po tome što vode, koje teku sa Zelengore
slijevaju se, rijekama Neretvom, Sutjeskom i Drinom prema dva
mora - Jadranskom i Crnom.
Prostranstvo šuma, alpskih livada i visoravni, neznatno
udaljeni od puteva, sačuvali su ambijent netaknute prirode.
Najveći vrh Bregoč, 2014 m n/v nalazi se u centralnom dijelu
planine, iako neugledan pruža lijep pogled na vrhove Zelengore
i okolne planine. Pristup na taj vrh podrazumijeva hodanje
kroz atraktivne krajolike planine, penjanje na sedla i grebenje,
prolazak pored jezera, i zbog toga je uspon vrijedan truda.
Ukratko, čovjek će, dolazeći na Zelengoru, moći obogatiti
svoj duh i oplemeniti dušu.

Centralna Zelengora

Greben Tovarnice.

78
 zelengora

Orlovačko jezero 1438 m n/v

Smješteno je u sredini planine. Jezero je dugo 330 metara,

široko 75 a duboko 5 metara. Ima oblik polumjeseca, bistre
vode, bogato je ribom, a tokom ljeta pogodno je za kupanje.
Temperature vode variraju u odnosu od mjesta gdje voda dotiče
pa do mjesta gdje ponire i do 5 ºC.
Okolne šume su pune divljači, a nepregledni pašnjaci, tokom
ljetnih mjeseci, prepuni ljekovitog bilja.
Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.
Blizu jezera je izgrađena nova lovačka koliba visokog
standarda, u kojoj se može ugodno boraviti.
Tu se nalaze i katuni bosanskih gorštaka sa stadima ovaca,
kravama i konjima. Područje Orlovačkog jezera nudi mogućnost
boravka ljudi u ovom području planine. Pored ribolova, lova,
branja gljiva, šumskog jagodičastog voća, ljekovitog bilja,
nudi boravak na svježem zraku, na velikoj nadmorskoj visini,
sportske pripreme, školu u prirodi, likovne i fotografske kolonije,
pješačenja, planinarenja, turna skijanja zimi, alpinističke uspone,
kampovanje. To je centar Zelengore. Sa njega se, jednodnevnim
turama, može obići velik i lijep dio planine.

79
 Zelengora

Visokogorska planinska tura

1. Orlovačko jezero 1438 m n/v - Bregoč

2014 m n/v – Orlovac 1962 m n/v

5 sati hoda

Ovaj put vodi na vrh Zelengore i prolazi jednim od najljepših

dijelova planine. U početku su to pašnjaci, stada ovaca, gorštaci,
mnoštvo izvora, gljive, jagode, maline, borovnice, stočarska
staza ili markirani planinarski put, potom, kad se podignemo
visoko i dosegnemo vrh, pogledi na susjedne planine. Put sa
vrha Bregoča do Orlovca je spektakularna grebenska tura sa
prekrasnim vidicima.
Zimi je ovo tura koja će u budućnosti, svojom atraktivnosti,
privlačiti iskusne visokogorce željne djevičanskih planinskih
predjela i spremnih na višednevne skijaške ture sa bivacima u
snijegu.
U ljetnim uslovima put je visokogorska planinska staza, koja
slijedi markaciju i stočarske staze, bez nekih posebnih strmih
dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu teškoću. Uspon zimi,
zbog udaljenosti Orlovačkog jezera i grebena izloženih lavinama
zahtijeva znanje iskusnog visokogorca.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije.
Od jezera na jug staza slijedi stočarski put i konstantno
se penje na greben Bregoča, a potom na istok doseže vrh. Sa
vrha nastavlja grebenom, na sjever, preko Kozijih strana 2013 m,
Orlovače 1959 m, do Orlovca 1962 km.
Povratak: Sa vrha Orlovac spuštanje na jezero za 1 sat hoda.

80
 Brego~, najve}i vrh
Zelengore. Pogled sa sedla

81
 Zelengora

Visokogorska planinska tura

2. Orlovačko jezero 1438 m n/v

Štirinsko jezero 1677 m n/v
Kotlaničko jezero 1514 m n/v

4 sati hoda Alpski pašnjaci Zelengore.

U pozadini Todor

Ova planinska tura vodi na dva izuzetna jezera smještena u

zapadnom dijelu Zelengore i prolazi najljepše dijelove planine.
Sa jezera se postepeno prelazi od pitomog dijela planine prema
autentičnim, skrivenim, nedirnutim predjelima zelengorske
visoravni. Ako je vodič iskusni lovac moći će saputnicima
pokazati tragove životinja ili omogućiti susrete s njima. Životinje
koje su stanovnici gradova vidjeli u zoološkom vrtu, gorštaci
susreću u planini. Nema niti jedan razlog da se na Zelengori ne
vidi divokoza, srna, lisica, zec, ptice u ševaru jezera, jastreb, orao.
Ako je posjetilac spreman na to i ako to želi, na ovom putu će ih
moći vidjeti.
Ako je vodič iskusni planinar, visokogorac, gosti će upoznati
planinu onako kako im je vodič bude predstavljao. Ako se
posjetioci odluče da sami idu prema cilju vidjeće onoliko koliko
budu željeli.
U svakom slučaju biće na dobitku, jer najlošiji dan u prirodi
bolji je od najboljeg dana ispred televizora.
Put u ljetnim uslovima, je visokogorski planinski put, koji

82
slijedi markaciju i stočarske staze, bez nekih posebnih strmih
dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu teškoću.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije.
Put ide od Orlovačkog jezera, pored katuna, penje se
stočarskom stazom na zapad, ispod vrha Kalelija 1977 m, za
kojeg kažu da nudi najljepši pogled na Zelengori. To su pogledi
na vrh Todor 1949 m, i jezera na obje strane grebena. Nastavljajući
put na zapad dolazimo do područja Štirina i istoimenog jezera
1677 m. Sa tog jezera put skreće prema jugozapadu i nakon 4 km
spustit će se u Kotlaničko jezero 1514 m.
Povratak: Sa Kotlaničkog jezera na sedlo Borovno brdo i na
Orlovačko jezero za 2 sata hoda.

83
Sedlo je najviso~ija ta~ka sa koje
se može krenuti i na Brego~ i na
Kotlani~ko i Štirinsko jezero

84
85
Zelengora

Jugovo jezero 1550 m n/v

U blizini Orlovačkog jezera nalazi se Jugovo jezero. Ono

nije ledničko, nego je vještačko. Dugačko je 250 a široko oko
100 metara. Plijeni svojom ljepotom a posebno kao čudesno
djelo ljudskih ruku. Njega je u prošlom vijeku napravio Jusuf
Jugo. Bio je lovočuvar u Nacionalnom parku tokom 40 godina i
njegova ideja da pregradi jedan potok rezultirala je nastankom
ovog krasnog jezera. U jezeru ima pastrmke, jer se svake godine
ubacuje mlađ kalifornijske pastrmke. Kao i za ostala jezera, i za
ovo je potrebna dozvola, koja se može kupiti u Nacionalnom
parku i na samom jezeru. Jezero je okruženo vrhovima Kalelija i
Stog i svojim položajem znatno uljepšava krajolike Zelengore.

86
 Zelengora

Štirinsko jezero 1677 m n/v

Najveće jezero na Zelengori, dugo je oko 600, široko

oko 300 metara, a duboko 4,5 metara. Nalazi se zapadno od
vrhova Todor 1949 m, i Osredak 1828 m. Bogato je jezerskom
zlatovčicom, i ševarskim pticama. Ribolov je zabranjen u periodu
od 30. novembra do 1. juna. Riba se može hvatati samo jednim
štapom, sa najviše tri udice, i to na vještački mamac. Maksimalan
broj ulovljenih riba je 5 komada u jednom danu.
Značajno udaljeno od putnih komunikacija jezero nudi
potpuni mir i gotovo savršenu tišinu. Prelijepi krajolici oko njega
i izvori nude mogućnost kampovanja.
Vrhovi iznad jezera omogućuju šetnju i planinarenje.
Nezaobilazan je vrh Kalelija 1977 m. visok, udaljen nepun sat
od jezera, sa kojeg puca spektakularan pogled na najljepši i
najuzbudljiviji dio Zelengore.
Ljudske intervencije na jezeru i pored njega nema. Autori
očekuju u skoroj budućnosti, kad će, u bjekstvu ljudi od gradske
vreve, prebrzog života i otuđenja čovjeka od prirode, znatno
povećava broj posjetilaca i priželjkuju da ovo jezero i alpski pašnjaci
oko njega, bude mjesto intenzivnog doživljaja čarolije planine
Zelengore.
87
Štirinsko jezero

88
89
Zelengora

Kotlaničko jezero 1514 m n/v

Kotlaničko jezero je najdublje jezero na Zelengori. I

ono je zbog nepristupačnosti netaknuto ljudskom rukom. U
prelijepom krajoliku jedno je od najljepših ledničkih jezera Bosne
i Hercegovine. Najbliži pristup je nepuna 2 sata hoda sa sedla
Borovna brda, nadomak Jugina jezera. Put za jezero počinje
na 1700 m, sa samog sedla, pored izvora, na zapad, tik ispod
karakteristične stijene, poput zuba visoke 5 metara. Taj put je bio
nekada markiran planinarskom markacijom, pa se tim znacima,
povremeno može pomoći u orijentaciji.
Jezero je okruženo visokim vrhovima Zelengore i smješteno
u cirk nastao ledničkim djelovanjem u vrijeme ledenog doba.
Bogato je ribom, jezerskom zlatovčicom a u jezeru živi dragocjena
vrsta endemične životinje, vodozemca, tritona. Dugačko je 400
metara, široko 200 a duboko 10 metara.
I na ovom jezeru važi zabrana ribolova u periodu 30.
novembra do 1. juna. Ribolov je dozvoljen jednim štapom, sa
tri udice, vještačkim mamcem. Najmanja dozvoljena dužina
ulovljene ribe je 30 centimetara, a najveća dozvoljena količina
ulovljene ribe je tri komada u toku jednog dana.
Jezero napajaju izvori a voda otiče u jedan ponor, za kojeg
kažu da izvire u podnožju planine i napaja Neretvu.
Jezero će pružiti doživljaj bliskosti sa prirodom samo onim
koji to budu intenzivno željeli.

90
91
Kotlani~ko jezero

92
93
Zelengora

Tovarnica
Jugoistočni masiv Zelengore

Tovarnica bi mogla biti zasebna planina dostojna poštovanja

i najizbirljivijih ljubitelja prirode. Greben Tovarnice, sa Uglješinim
vrhom 1859 m, Ardovom 1723 m, vidikovcem na Planinici 1620
m, Siljevica 1722 m. a posebno sa jezerima Donje i Gornje Bare,
predstavlja nezaobilazni dio Zelengore.
Ovo je područje tik iznad kanjona Sutjeske, gdje je nekad
jedna cjelina visoravni, tačnije visokogorskog grebena presječena
rijekom i odvojena od Volujaka. Južna i jugozapadna strana
Tovarnice zove se Jabučke stijene i one se strmo spuštaju u korito
rijeke Jabušnice. Na strmim i veoma eksponiranim padinama
smjenjuju se točila, uzdignuta rebra obrasla šumom i police
obrasle gustom i sočnom travom. To je područje dostupno samo
divokozama, pa su divojarci i stada divokoza jedini gospodari
ovog područja. Ovdje ne može doći ni vuk ni medvjed. Stjenovite
litice visoke gotovo hiljadu metara ogradile su prirodni ambijent
divokozama i orlovima.
Priroda je uspostavila ravnotežu. Iznad su visokogorski
grebeni koji omogućuju obilje hrane za ostalu divljač, kojom je
Zelengora bogata.
Do ovog dijela planine automobilom je najlakše doći
makadamskim putem sa Tjentišta. Tačnije, iz pravca Foče,
na ulasku na Tjentište, desno, nakon mosta preko rijeke
Hrčavke. Asfaltni put nas vodi pored memorijalnog spomenika
legendarnom partizanskom komandantu Savi Kovačeviću,
poginulom na Sutjesci u žestokoj bitci sa njemačkom vojskom,
a prema mjestu ranjavanja partizanskog vođe Josipa Broza Tita.
Put za jezero se odvaja na šestom kilometru, desno i malo prije
prelaza preko Hrčavke na lijevo. Nakon četrnaest kilometara
makadamski put dolazi do jezera Donje Bare
Gornje Bare i Uglješin vrh

94
95
Tovarnica i greben Ardov

96
97
Zelengora

Jezero Donje Bare 1470 m n/v

Jezero je smješteno ispod vrha Ardov 1723 m. Dugačko je

250, široko 120 a duboko 4,5 metara. Prije rata se pored jezera
nalazila vila u kojoj je odsjedao Tito. Samo rijetki su mogli u njoj
boraviti. U posljednjem ratu vila je uništena. ali je pored nje
napravljena druga, mala, lijepa lovačka kuća, kojom gazduje
Nacionalni park i u kojoj se može boraviti. U jezero se ubacuje
kalifornijska pastrmka.Voda je čista i bistra. Pune ga izvori koji
izviru na zapadnoj obali. Dno mu ima tamnoplavu boju. Oko jezera
su livade i šume, krajolik alpskih pašnjaka, prekrivenih sočnom
planinskom travom, išaran klekovinom i drugim vrstama bora, a
uniže bukovinom. Stada srna i divokoza, pažljivom posmatraču
ukazaće se nakon upornog i tihog čekanja.
Ovo je mjesto vrlo prikladno za aktivan odmor i sa njega se
može obići lijep dio Zelengore.

98
99
Jezero Donje Bare

100
101
 Zelengora

Visokogorska planinska tura

1. Jezero Donje Bare 1470 m n/v

Jezero Gornje Bare 1550 m n/v
Uglješin vrh 1859 m n/v
Tovarnica 1640 m n/v
Planinica 1620 m n/v
6 sati hoda

Ova planinska tura vodi na drugo jezero u ovom području i

prolazi lijepim dijelovima planine. Sa jezera put ide nazad istim
makadamom kojim smo i došli i nakon pola sata hoda odvaja se
prema zapadu. Izlazi iz šume i alpskim pašnjacima vodi nas do
jezera Gornje Bare. Ako je ovaj uspon otpočeo u rano jutro, onda
će nagrada biti, ne samo bliski susreti sa šumskim životinjama,
nego i fascinantni pejsaži,u jutarnjem suncu, istočnih padina
Tovarnice, a potom i jutarnja panorama Zelengore. Uspon na
Uglješin vrh je tipično visokogorski i brzo nas podsjeća na nivo
kondicije, želju za intenzivnijim kretanjem, ubrzani puls, brži
rad srca, ali i namjeru da što prije stignemo na vrh i da nam se
pogled prostre po vrhovima Zelengore, Maglića i Volujaka.
Greben dalje vodi, na jugoistok, prema prevoju Tovarnice
na Planinicu, sa koje je ljepše, pored vrha Ardov, u smijeru
sjevera, za sat spustiti se na polaznu tačku, nego istim putem,
nazad, vraćati se.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije.

102
Gornje Bare i greben Ardov

103
Zelengora

Trebova planina
Ovo je dio Zelengore sa vrhovima Planik 1796 m, Velika
Košuta 1872 m, Treskavac 1803 m, stočarskim naseljima Lučki
katun, Vrbničke kolibe, visoravni Ljubin grob a posebno Bijelim
i Crnim jezerom.
Možda je ovo najpitomiji dio planine. Nepregledna
bjelogorična šuma prati put uz rijeku Hrčavku. Vrh Treskavac
ističe visoke stjene, krije kanjon rijeke i, gotovo da predstavlja
planinu za sebe. Pejsaž prašume mijenja se u alpske pašnjake
ponekad nestvarnih oblika. Na sjevernim strana pojavljuje se
crnogorična šuma, koja nas dovodi do jezera, a iznad njih je
greben vrhova Orlovac, Kozije stijene i Bregoč.
Prilaz automobilom je istim putem iz Tjentišta, dužine 22
km, ali se nakon desetak kilometara odvaja na desno, prelazi
preko mosta rijeke Hrčavke i nastavlja njenim tokom, u smijeru
zapada, sve do Dobrog dola, gdje rijeka i izvire. Loš makadamski
put izlazi iz šume i nastavlja livadama, na sjever, prema Ljubinom
grobu i nakon toga na istok, do Lučkog katuna.
Pješice je moguć prilaz sa Tjentišta, iz Popovog Mosta, kroz
selo Kruševo do Lučkog katuna, za 3 sata hoda.
Na tom mjestu je voda, nekoliko novosagrađenih stočarskih
koliba gorštaka sa Tjentišta, pored kojih se može kampovati, a
u koje će putnika pozvati ljubazni domaćini, i odlična baza za
obilazak jezera. U periodu ljeta stočari sa stadima ovaca obilato
koriste pašnjake jer su jos iz vremena Austrougarske sudskim
putem izborili prava na ispašu.
Ljubitelji prirode se miješaju sa njima berući gljive, šumsko
voće, ljekovito bilje ili samo dolazeći da se odmore. Posebno
u toku školskog raspusta u katune dolaze djeca i pomažu
roditeljima, djedovima, nanama, ispunjavaju planinu vedrinom i
radošću i uče životne lekcije. Izlasci i zalasci sunca su posebni, jer
se pogled pruža preko Maglića do crnogorskih planina, pa je ovo
mjesto koje treba posjetiti svako ko želi izbliza vidjeti djevičansku,
nevjestinsku ljepotu Zelengore.

104
Bijelo (Zeleno) jezero

105
Trebova planina. Mjesto molitve naših predaka.
Pogled sa Lu~kog katuna na Magli}, vrhove Bio~a i Volujaka

106
107
 Zelengora

Visokogorska planinska tura

2. Lučki katun 1560 m n/v

Ljubin grob 1580 m n/v
Bijelo jezero 1450 m n/v
Crno jezero 1450 m n/v

2 sata

Ovaj put prolazi lijepim predjelima planine, logično veže

značajne kote i vodi putnika do Bijelog i Crnog jezera. Sa ovog
puta može se doseći centralni greben Zelengore, najveći vrh
Bregoč i sići na Orlovačko ježero. Ova tura može biti početak,
ali i kraj putovanja po planini, aklimatizacija na visinu, trening za
teže uspone, ili duga, napokon, duža šetnja po nestvarno ljupkim
predjelima.
Sa Lučkog katuna alpskim livadama, na zapad za jedan
sat se dolazi do spomenika na Ljubinom grobu. Ljeti, taj put je
prekriven tepisima planinskog cvijeća, šumskog jagodičastog
voća, na njemu nalaze ljekovito bilje i gljive oni koji to znaju
a pažljivim posmatranjem otkrivaju se, ispod busenja trave
maskirana gnijezda ptica – riječju put bujnog planinskog života.
Čovjek ga može upoznati, uživati u njemu ili ga narušiti. Na
zapadu horizont zatvara centralni greben planine, na lijevo Kozje
strane 2013 m iza kojih je Bregoč, a na desno je Orlovac 1962 m,
iza kojeg je Orlovačko jezero.
U slijedećih pola sata pejzaž se mijenja i alpske livade
zamjenjuju borovi, klekovina, guste šume. Put ide u pravcu
sjeverozapada i spušta se u cirk Bijelog jezera
Bijelo jezero je smješteno tik ispod Orlovca, u podnožju

108
Ste}ci na Lu~kom katunu. u pozadini je
greben Orlovac – Brego~

109
Zelengora

njegovih istočnih padina, na nadmorskoj visini od 1450 m.

Dugačko je oko 90, široko 70 metara a duboko 2,5 metara. U
njemu nema ribe. Zovu ga još i Zeleno jezero zbog njegove boje
vode.
Na južnoj strani jezera, tik na obali je markantna stijena
dovoljno visoka da se na njoj mogu napraviti zanimljive
fotografije, ili vježbati alpinističku tehniku.
Na obali jezera raste planinska menta.
Nepunih pola sata dalje, na sjeveru, gotovo sakriveno u
šumi je Crno jezero. Put između ova dva jezera, onim koji znaju
prepoznati planinsku floru i faunu, gotovo je put kroz alpsku
botaničku baštu. dovoljno je pažljivo koračati, gledati, osluškivati.
Nagrada sama dolazi.
Crno jezero je smješteno na 1450 m, dugačko je 170 m,
široko 80 a duboko 3 m. Puno je potočne pastrmke i povoljno za
“flyfishing”. Jezerom gazduje Nacionalni park Sutjeska.
Pored oba jezera se može kampovati.
Na putu nema nikakvih objektivnih prepreka, tako da njim
mogu ići svi koji žele, ali će im društvo vodiča olakšati orijentaciju,
ako nisu iskusni planinari, lovci, ili ljubitelji prirode sa dobrim
znanjem topografije i odgovarajućom kartom.
Povratak do Lučkih koliba je istim putem nazad za nepuna 2 sata.
Ili uspon sa Bijelog jezera, u pravcu zapada, na sedlo, 1800 m,
centralnog grebena, južno od Orlovca i preko njega na Orlovačko
jezero, za dobrih 2 sata.
Ili uspon u pravcu juga, pored vrha Orlovača 1959 m, preko
Kozjih strana na Bregoč, za 3 sata, a nakon toga iznad Dobrog
dola prema Ljubinom grobu i do Lučkog katuna za 2 sata. To je
jednodnevna tura sa ranim ljetnim polaskom, koja nudi obilje
nagrada, za onog koji to bude žarko želio.
Za one koji prvi put dolaze u ovo područje autori preporučuju
vodiča, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije i, naravno, dobru vremensku prognozu.

Bijelo (Zeleno) jezero

110
111
Crno jezero

112
113
114
 sutjeska

Nacionalni park Sutjeska

Tjentište. Spomenik poginulim

partizanima u drugom svjetskom ratu,
na Sutjesci

Nacionalni park Sutjeska obuhvata šire područje doline

Tjentišta, rijeke Sutjeske, dijelove planina Maglića, Volujaka
i Zelengore i posebno prašumu Perućicu. Nacionalni park
je ustanovljen 1962. godine. Ukupna površina Parka iznosi
17.250 ha, od čega je više od pola pokriveno šumama, a ostali
dio čine pašnjaci, alpske livade i goleti iznad gornje granice
šuma. Lednička jezera, prašuma, lijepi i divlji vrhovi okolnih
planina predstavljaju osnovnu vrijednost ovog nacionalnog
parka i ogromni turistički potencijal. Pored toga, Nacionalni
park gazduje i bogatim lovištem, koje trostruko premašuje
veličinu nacionalnog parka. Bogatstvom flore i faune predstavlja
rijetkost u Evropi i to je jedan od razloga prijema u članstvo
EUROPARKOVA.
Nacionalni park raspolaže sa 300 ležajeva u hotelu Mladost
i Omladinskom centru na Tjentištu. U planinskim kućicama
na Orlovačkom jezeru, Donjim Barama i Bogunovcu ima 12
ležajeva. Tjentište ima i savremeni sportsko-rekreativni centar sa
stadionom za fudbal, terenima za male sportove i veliki otvoreni
bazen, površine oko 16 hiljada kvadratnih metara.
Bogato potrebnim sadržajim i infrastrukturom, na Tjentištu se
svake godine organizuje jedno kolo državnog takmičenja u triatlonu.
Rendžeri i vodiči nacionalnog parka značajno doprinose
očuvanju autohtonosti ovog područja i doprinose visokom nivou
zaštite najviših bosanskohercegovačkih planina. Oni su zapravo
i najbolji vodiči po ovim planinama, i ne samo da garantuju
potpuni doživljaj divlje ljepote ovog čarobnog krajolika, nego i
maksimalnu sigurnost posjetilaca.

115
OPREMA

OPREMA
Boravak u prirodi, posebno usponi na najviše
bosanskohercegovačke planine; iz naučnih, sportskih,
estetskih, ribolovačkih, lovačkih i u širokoj lepezi
drugih, mogućih razloga, zahtijeva prikladnu obuću,
odjeću, riječju opremu, bez koje ne treba ni pomišljati
na sigurni i udobni boravak u prirodi.

Obuća: planinarske cipele. Klasične planinarske cipele,

visoke, sa vibron đonom. Takve su potrebne da nogu zaštite od
oštrog stijenja, skočni zglob od povrede i da omogući penjanje
po eksponiranim dijelovima planine.
I da budu optimalno lagane.
Vojničke cipele mogu zamijeniti planinarske. Važno je da su
komotne i da su toliko visoke da štite skočni zglob.
Patike su veoma lagane, udobne, ali ne štite od vlage, niti od
povreda skočnog zgloba. Oprezno u njima.

Odjeća: duge pantalone, goretex vjetrovka, vunena kapa

kačket, majica, košulja, termo prsluk ili jakna.
Rezervna odjeća je neophodna: sportske gaćice, majica, lagana
trenerka, čarape.
Odjeća treba da bude lagana, komotna, otporna na habanje, da
propušta znoj, zadržava vjetar i kišu, da štiti od hladnoće; da se
teško kvasi, a lako suši.
To su materijali “goretex” i “polartec”

Ruksak: od nepropusnog materijala, oko 60 l zapremine.

116
 OPREMA

Oprema za kuhanje: plinski primus, sa rezervnom

bocom, upaljač i šibica, aluminijska šerpa, dvije plastične šolje,
kašike – dosta za dvije osobe, tokom više dana boravka u
planini.

Boca za vodu: od laganih metala, termos ili obična.

Bez hrane se može, ali bez vode ne može se preživjeti u prirodi.
Minimum 2 litra tečnosti dnevno, a kod većih napora duplo više.
Lagane, plastične boce pakovane vode ili sokova mogu zamijeniti
namjenske, pod uslovom da se ne sjeda na ruksak.

Sigurnosna oprema: busola i karta, nožić, mini

komplet prve pomoći, mobitel; tanko alpinističko uže, prusika 5
mm debljine i 5 m dužine i karabiner, šprica za isisavanje mjesta
ujeda insekata ili zmije.
Mobitel treba biti sa punom baterijom, da se, u slučaju potrebe,
sa mjesta gdje ima signala, može pozvati pomoć.
Prusiku i karabiner treba da ima svaki pojedinac, za samopomoć,
pomoć partneru, itd.
Šprica za isisavanje radi na principu vakuuma, te značajno može
pomoći u prvoj pomoći kod ujeda zmije. Hitnom intervencijom
može se isisati značajna količina zmijskog otrova iz rane i tako
smanjiti komplikacije.

117
SIGURNOSNE MJERE

SIGURNOSNE MJERE

Svako putovanje nudi, osim lijepih i korisnih doživljaja i

iskustava, i mogućnosti neprijatnih, pa i opasnih situacija.
Gorski spasavaoci dijele te opasnosti na objektivne i
subjektivne:

Alpinisti znaju prepoznati opasnosti u

planini, jer posjeduju znanje, sposobnost
visoke koncentracije i kvalitetnu opremu.

118
119
SIGURNOSNE MJERE

!
Objektivne opasnosti su one koje nastaju kao djelo
prirode, na koje čovjek nema uticaja, a u području naviših
BiH planina nabrojaćemo najvjerovatnije:

Nevrijeme
Nevrijeme može ugroziti čovjeka u planini ako je propustio
priliku, u pripremi izleta ili ture, da konsultuje meteorološku
prognozu, ako se u izboru opreme nije pripremio za vanredne
prilike, ili ako ne postupa po proceduri, koja se uči na tečajevima
izviđača, planinara, lovaca...
Posebno su opasna ljetna, poslijepodnevna, nevremena,
pogotovo ako su tad ljudi na vrhu ili u njegovoj zoni, zbog
gromova, jakog vjetra i ledene kiše.
Radi toga na ture treba ići rano. Prilikom uspona na najveći vrh
Evrope Mont Blanc, na vrh se kreće rano ujutro, još po mraku.

Ujed zmije
U prirodi ima zmija jer je to njihovo prirodno stanište. Ujed
otrovne zmije, koje žive u našim krajevima, a za koje kažu da
imaju samo 1/3 otrova potrebnog za smrtni ishod, može izazvati
opasne posljedice, ali ga treba preduprijediti.
Divljina prirode je mjesto gdje ta stvorenja žive. Ljudi, koji
prolaze tim područjem trebaju da budu oprezni, pogotovo na
nepreglednim mjestima – gustiš, i sl. Trebaju oprezno nastupati,
da bi dali zmiji vremena da se povuče.
Zbog toga su planinarske cipele i duge pantalone vrlo korisne
kao preventiva. A vakuumska šprica može biti korisna ako se
nesreća dogodi.

120
 SIGURNOSNE MJERE

!
Subjektivne opasnosti su one koje, nepromišljenim
djelovanjem, izazove sam čovjek, sebi ili drugima:

Pad
Svakako da se može pasti slučajno, ali ako se ne pazi dovoljno, ako
se ne preduzmu sve mjere sigurnosti, pogotovo na eksponiranim
mjestima, onda pad može biti katastrofalan.
Zbog toga su znanja alpinizma vrlo korisna.

Iscrpljenost
Sticajem raznih okolnosti može se, u svakoj fizičkoj aktivnosti
upasti u fazu malaksalosti. Ali, u planini, pogotovo u nevremenu
to može biti veoma opasno. Zbog toga što su stalno prisutne
iznenadne situacije koje traže trenutni maksimum fizičkog
naprezanja, čovjek mora uvijek imati rezervu snage. Radi toga
dnevne ture ne trebaju da traju predugo.
Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne etape
i prepoznavanjem znakova organizma, može se izbjeći
iscrpljenost.

121
RECENZIJE

Iz recenzije
prof. dr Ibrahima Bušatlije

Na 126 stranica teksta, u 10 poglavlja, sa 5 karata te 54

fotografije reprezentativno i impresivno prikazan je krovni
ortografski dio Bosne i Hercegovine.
Već u predgovoru autori ukazuju na svjetsko - historijski
značaj planina sa posebnim osvrtom na Maglić 2386m n/v,
najvišu planinu u Bosni i Hercegovini, zatim navode Volujak 2296
m, ističući da sa planinom Bioč «dijeli i spaja dvije zemlje Bosnu i
Crnu Goru», što će reći državu BiH i državu Crnu Goru.
Za Zelengoru planinu koju od Maglića i Volujaka razdvaja
dolina – klisura rijeke Sutjeske, autori s pravom kažu da je
«najljepša i najpitomija planina sa predivnim krajolikom i
čedesnim ledničkim jezerima».
Posebno autori ističu vrijednost i značaj prašume Perućice,
jedine takve u Evropi.
Za Trnovačko jezero, «uz samu granica a na teritoriji Crne
Gore, koja je komunikacijski povezano sa Bosnom, upoređuju sa
ljepotama raja, a u korist svih ljudi», te autori navode da je i to
razlog pisanja ove knjige.
Za nacionalni park Sutjeska se sa pravom navodi da je bio a
i sada jeste «dragocjen za očuvanje ovog prelijepog planinskog
područja». U predgovoru autori zaključuju da je ova knjiga
nastala kao divljenje prirodi i upozorenje državi da se ovo «blago
na dohvatu ruke sačuva u korist svih».
Detaljno i instruktivno uspon na Maglić je opisan i objašnjen.

122
 RECENZIJE

Uz opis su date i vrijednosti visokogorja, te istaknuta razlika

između planinarstva i alpinizma.
U tekstu su date i instrukcije o sigurnom boravku u planini,
ne samo tehničke, nego i psihološke i moralne.
Precizno su data uputstva prilaza vrhu Maglića: put na vrh
od Lokve dernečišta, od Trnovačkog jezera i sa sedla Prijevor.
U poglavlju o Trnovačkom jezeru, prema kojem svi putevi
vode iz Bosne i Hercegovine, a jezero se nalazi u Crnoj Gori,
autori sugestivno navode: «ovo divlje i prelijepo područje, baš
kao i najveći vrh Evrope Mont Blanc između Francuske i Italije,
ili najveći vrh svijeta Mont Everest, na granici Kine i Nepala,
mudrošću vladara susjednih država, pristupačni su svim ljudima,
te nikakvih graničnih formalnosti nema». Poruka je očigledna.
U opisu prašume Perućice autori ističu da drvosječe ne smiju
u njnu ni gledati, ni po njoj hodati, a kamo li je eksploatisati. Putevi
kroz Perućicu opisani su na pravcu: Dragoš sedlo – Tun jemir
– Suha, koji traje 4 – 5 sati hoda. Opis trase je veoma detaljan i
instruktivan, a pruža posjetiocu neizbrisiv doživljaj.
Detaljno i instruktivno dat je uspon na Volujak: put na
vrh od Trnovačkog jezera, zatim od prevoja Čemerno, te iz sela
Izgori. Putevi, skupa sa okolinom detaljno su opisani i pružaju
kompleksu panoramu ove i za planinare specifične planine.
Deskripcija landšafta Zelengore je veoma autentična i
instruktivna. Posebno su opisani grebeni i hrbati te masivi i
dubodoline, a zatim visoravni i planinska jezera: Orlovačko,
Štirinsko, Kotlaničko, Jugino tehnogeno jezero, jezero Donje
Bare, jezero Gornje Bare. Ovo je, do sada, najdetaljniji prikaz
visokogorskih tura na Zelengori. Uz svaku turu su date i
planinsko – gorske vrijednosti kako fizičko - geografske tako i
antropogeografske. Posebno je prikazana planina Trebava, te
Bijelo i Crno jezero.
Kompleksno je prikazan i Nacionalni park Sutjeska, sa
memorijalnim spomenikom iz narodno – oslobodilačke borbe.
Kao dodatak, ali izuzetno važan, data su uputstva i
upozorenja na one teškoće koje čekaju svakog planinara, alpinistu
i planinskog turistu, a odnosi se na opremu i sigurnosne mjere.

123
RECENZIJE

Slažem se sa autorima da je najgori dan u prirodi bolji od

najboljeg dana ispred televizora.
Nigdje, se ne može, kako navode autori, «obogatiti duh i
oplemeniti duša», kao u planini.
Pozdravljam izdavanje ove knjige, i želim autorima uspjeh u
nastavljanju objavljivanja ovakvih djela u ediciji PLANINE BOSNE
I HERCEGOVINE.

Sarajevo, april 2008 Prof. dr Ibrahim Bušatlija

124
 RECENZIJE

Iz recenzije
prof. dr Midhat Usčuplić

K
njiga MAGLIĆ, VOLUJAK, ZELENGORA, u izdanju Turističke
zajednice Federacije Bosne i Hercegovine, prva je iz edicije
„PLANINE BOSNE I HERCEGOVINE“, koju su pripremili Mu-
hamed Gafić i dr Šemsudin Džeko. Autori, kao dobri poznavaoci
i zaljubljenici u prirodne vrijednosti BiH, nakon knjige KANJON
RAKITNICE, pripremili su svoj novi rad, sada o našim planinama.
Autori su u ovom radu ne samo planinari, alpinisti ili obični
turisti nego više od toga – oni su istraživači, a u dijelu fotografija
i istinski umjetnici. Pred čitaocima će se naći knjiga koja osvoja
slikama krajolika planina Maglića, Volujaka i Zelengore i tekstom
koji će ih prijemčivim jezikom voditi u gotovo nestvaran svijet
netaknute prirode ovog dijela BiH. Tekst je ispunjen ljubavlju
prema prirodi i porukama o ljepotama značajnim za razvoj tur-
izma i mogućnostima za nova istraživanja.
Autori su, ne slučajno, izabrali planine sa najvišim vrhovima
u BiH, kao da žele reći: pogledajmo se odozgo – iz ptičije
perspektive – kako bismo bolje vidjeli kakve prirodne vrijednosti
ima naša domovina. Gledali su autori sa vrhova ovih planina
čudesna prirodna zdanja, raznolike geomorfološke oblike
planina, glacijalna jezera u njihovim podnožjima, susjedne
planine, i brižno vodili druge koji žele da vide i dožive isti užitak.
Jezik je tečan, pjesnički dijelom, ali iznad svega vrlo je sugestivan.
Sumnjam da će se čitalac koji pročita ovu knjigu moći suprostaviti
osobnoj želji da vidi ove planine. Vidjeti ove planine istinski jeste
i kulturno, historijsko, tradicionalno i duhovno bogatstvo ljudi

125
RECENZIJE

kojim kao svojina pripadaju, kako to ističu autori. A zašto to ne

učiniti kada nam pomažu oni koji su ovdje bili bezbroj puta.
Zašto ne doživjeti pogled sa najvećeg vrha u BiH (Maglić, 2386 m)
ili slijedećeg po visini (Volujak, 2296 m), ili nešto niže Zelengore
(2015 m). Siguran sam, učiniće to mnogi koji pročitaju ovu knjigu.
Imaju čitaoci i obavezu koji autori priželjkuju: da se upozori država
da se ovo „blago na dohvat ruke“ sačuva u korist svih, kako se
ističe na kraju predgovora ove knjige.
Rad je podijeljen na poglavlja, koja, pored predgovora
i opisa geopoložaja ovog područja, opisuju planine i jezera, te
načine kako do njih doći. Poglavlja prate topografske karte i
prelijepe originalne fotografije koje je umjetnički uredio Zijah
Gafić. Poglavlja su: Maglić i putovi na vrh (od Lokve Dernečišta, od
Trnovačkog jezera, od sedla Prijevor); Trnovačko jezero; Prašuma
Perućica i put kroz Perućicu; Volujak i putovi na vrh (od Trnovačkog
jezera, od prevoja Čemerno, preko sela Izgori); Zelengora i njena
jezera (Orlovačko - 1438 m, Štirinsko - 1672 m, Kotlaničko - 1528
m i Jugovo - 1550 m), te dijelove Zelengore: planine Tovarnica i
njena jezera Gornje i Donje Bare, te planina Trebova i njeno Bijelo
i Crno jezero. Najzad je i poglavlje o Nacionalnom parku Sutjeska,
tek toliko da se zna ko je najbolje upućen u ovo područje. Knjiga
završava uputama o opremi neophodnoj za putovanja i mjerama
sigurnosti.
Interes za ovaj rad, pored istraživača našeg prirodnog
naslijeđa, planinara, lovaca, izviđača, skijaša, studenata, sportista i
ljubitelja prirode uopće, imaće i obični ljudi koji požele da uživaju
u ljepotama ovog područja. Jer, najlošiji dan u prirodi bolji je od
najboljeg dana ispred televizora, poručuju autori ovog djela.
Doći će vjerujem, mnogi, bar na Zelengoru da vide kako čovjek,
Jusuf Jugo napravi čudo u prirodi a da je ne povrijedi - da napravi
jezero koje se po svojoj ljepoti ne razlikuje od ostalih glacijalnih
jezera. Jezero nije ni veliko ni malo, ni gornje ni donje, ni bijelo ni
crno. Zove se Jugino.
Na kraju knjige daju se savjeti o sigurnosnim mjerama
nužnim za uspješan kraj putovanja. Prijetnje koje neupućeni
mogu imati u planinama su brojne i autori ih dijele na objektivne

126
 RECENZIJE

i subjektivne. Objektivne su one na koje posjetilac ne može uticati

jer su dio prirode (nevrijeme, ujed zmije i odron kamenja ljeti,
odnosno lavine zimi). U subjektivne prijetnje autori ubrajaju one
koje su posljedica nepromišljenog djelovanja zbog nedovoljnog
iskustva i fizičke spremnosti, zbog čega su mogući padovi i
iscrpljenost. Zato autori sugeriraju svim posjetiocima planina da
sačuvaju rezervnu snagu za iznenadne situacije.
Rad obuhvata 126 stranica sa 54 zadivljujuće fotografije,
od kojih je čak 18 fotografija dvostraničnog formata, koje su
pažljivo birane da čitaocima dočaraju bogatstvo diverziteta
morfoloških oblika krajolika ovih planina. Tu je i pet kartografskih
prikaza područja koji će pomoći da se posjetioci snađu pri posjeti
pojedinim lokalitetima ovog područja.
Interes za ovu knjigu mogu imati i šumari, ihtiolozi, geografi,
geomorfolozi, ornitolozi, karstolozi, etnografi i drugi naučnici koji
izučavaju diverzitet i pejzažnu raznolikost.
Sa zadovoljstvom preporučujem štampanje ovog djela
uvjeren da će afirmirati prirodne vrijednosti ovog dijela naše
zemlje. Ovo djelo će sigurno pomoći kako održivom razvoju
turizma tako i znanosti, čiji rezultati u ovom slučaju upravo služe
za potrebe zaštite prirodne baštine BiH. Ovo je poruka koju autori
ovog djela upućuju čitaocima gotovo cjelinom njihovog rada.

Sarajevo, april 2008 Prof. dr Midhat Usčuplić

127
128
 SAD R ŽAJ

Predgovor.........................................................................................7
Geopoložaj......................................................................................11
Topografska karta područja.......................................................12
Maglić................................................................................................16
Trnovačko jezero...........................................................................46
Prašuma Perućica..........................................................................50
Volujak..............................................................................................60
Zelengora.........................................................................................74
Nacionalni park Sutjeska ...........................................................115
Oprema............................................................................................116
Mjere sigurnosti............................................................................118
Recenzija prof. dr . Ibrahima Buštalije....................................122
Recenzija prof. dr . Midhata Uščuplića....................................125

129
130
131
132