Skripta sociologija – nova knjiga

 Sociologija-znanstveni pristup proučavanju društva, društvenih grupa i društvenog ponašanja

ljudi
 Društvo-svaka ljudska populacija koja ima visok stupanj političke autonomije, a članovi su
organizirani u širokoj mreži kooperativnih aktivnosti
 Autonomija (politička)- samostalnost upravljanja u okviru jedne države
 Kooperativne aktivnosti-sve aktivnosti koje organiziraju ili podupiru zajedničko istraživanje
 Različiti tipovi društava- rod, plemenske zajednice, moderne države
 Sociologija proučava kako se odvija život u svim tim raznolikim tipovima društava
 Pojam autonomije je relativan; autonomnost RH je relativna jer znamo da je obuhvaćena
mrežom pravila i propisa EU
 Država nije društvo-država može sadržavati u sebi više društava (npr.Jugoslavija-
hrv+srb+slo.društvo+...društva)
 Društvo nije nacija- npr.društvo lovaca i sakupljača/ Aborigini u Australiji- nisu nacije
 Društvena grupa- dvoje ili više ljudi koji održavaju stabilan odnos u vremenu i imaju osjećaj
da pripadaju istoj grupi
 Postoje društva koja imaju sve karakteristike autonomnog društva iako su podložna regulaciji
država; npr.Katolička Crkva
 Ljudsko ponašanje je bitno određeno grupama i društvom kojima čovjek pripada te
socijalnim interakcijama koje se u tim grupama odvijaju (Zg-Dinamo, Split-Hajduk)
 Čovjek je društveno biće i izvan društva ne može preživjeti
 Društvo postoji prije svakog pojedinca i postojat će kada pojedinca koji ga danas sačinjava
više ne bude (hrv.društvo)
 Naše zdravorazumsko poimanje svijeta je važno i pomaže nam da se u tom svijetu snađemo
i preživljavamo
 Sociologija se razlikuje od zdravog razuma zato što do te slike svijeta dolazi na znanstven
način koji ne može potvrditi predodžbe zdravog razuma, korigirati ih ili opovrgnuti
 Npr.zdravo razumski- djeca odgojena u istospolnim brakovima imat će više problema sa
socijalnom i psihološkom prilagodbom u životu, nego djeca u heteroseksualnim brakovia
 Istraživanje: djeca odrasla u istospolnim brakovima niti imaju više socijalnih ni psiholoških
problema niti sami postaju homoseksualci vie od onih koji odrastaju u heteroseksualnim
brakovima

SOCIOLOGIJA KAO ZNANOST

 Sociologija je zasnovana na znanstvenom pristupu
 Znanstveni pristup je jedan od mogućih načina analize stvarnosti, ali ne i jedini način
shvaćanja stvarnosti
 Vjerovanje- prihvaćanje postojanja nečeg što nije dokazivo (Bog, teorija relativnosti i
evolucije)
 Marvin Harris- najčudniji i najneracionalniji ljudski običaji imaju u pozadini racionalno
objašnjenje
 Npr.hindusi- sveta krava (iracionalno objašnjenje), ne jesti kravu danas uvjet je preživljavanja
sutra, mlijeko, gojivo, voda i sjetva (racionalno objašnjenje)
  Tradicija-kada nešto radimo zato jer se tako uvijek radilo (kićenje bora, farbanje jaja)
 Znanost je zasnovana na iskustvu, a iskustvo na sustavnom promatranju koje nazivamo
istraživanje
 Znanstveno promatranje je usmjereno na traženje pravilnosti (sunce izlazi i zalazi u pravilnim
razmacima, kisik+vodik=voda na određenoj temp)
 Teorija-objašnjenje tih pravilnosti
 Znanstveno promatranje je usmjereno na opažanje onoga što se događa s nekim fenomenom
u određenom sklopu okolnosti (npr.ima li više samoubojstava kod samaca ili oženjenih ljudi)
 Znanstvene tvrdnje koje preciziraju uvjete pod kojima se nešto događa
 Durkheim: u uvjetima slabe socijalne integracije stopa samoubojstava bit će veća nego u
uvjetima veće socijalne integracije

 Organizirani skepticizam:
 Merton
 Znanost je zasnovana na stalnom provjeravanju i promatranju; svaka znan.tvrdnja mora biti
dokazana i provjerena
 Proces dolaženja do znanja mora biti javan
 Bitno je da se svaki znan.rad detaljno objasni kako je autor došao do svojih zaključaka;
ponavljanje istraživanja
 Što je veći broj raznih promatranja istog fenomena, povećava se naše uvjerenje da je naše
objašnjenje točno (samoubojstvo samaca i oženjenih u Zg, Beču, Budimpešti)
 Sociologija je empirijska znanost koja se zasniva na empirijskom istraživanju
 Svi nalazi istraživanja i teoretske konstrukcije podložne su javnoj kritici drugih znanstvenika
 Ako je društvena stvarnost složena, onda su objašnjenja složena i predviđanja neprecizna

KOMPLEKSNOST DRUŠTVENIH ZNANOSTI

 Predmet sociologije: društvo i društveno ponašanje
 Složenost koja otežava precizno predviđanje nastaje zbog toga što ljudi imaju slobodnu volju
i zato što je društvo fenomen koji stvara kulturu odnosno stalnu promjenu
 Pravilnosti se stalno mijenjaju u svim sferama života
 npr.u Kraljevini Jugoslaviji većina je glasovala za HSS (1918-1941); danas između HDZ-a i SDP-
a (1990-na dalje); HDZ je nametnuo bolji tumač hrv.interesa
 protoni još uvijek imaju pozitivan, a elektroni negativan naboj

REAKCIJE SUBJEKATA KOJE ANALIZIRAMO

 predmet soc.analize su ljudi
 kemijski element jednako će se ponašati gledali ga mi ili ne, a ako čovjeku kažemo da ćemo
ga promatrati on će promijeniti svoje ponašanje
 istraživanje ljudi izaziva reakciju istraživanih

INTERESI I VRIJEDNOSTI
 Soc.analiza-trebala bi analizirati funckioniranje tih institucija (brak, društvo) bez obzira na
vrijednosti koje ima sam istraživač, bez obzira na vrijednosti i ideologije koje imaju oni koje se
istražuje i bez obzira na prevladavajuću ideologiju i vjerovanja koja postoje u društvu
  Galileo, Kopernik, Darwin bili u sukobu s Crkvom
 Znanost (sociološka) je određena svojim usmjerenjem, tj.traženjem regularnosti u ponašanju
te pokušajem objektivne interpretacije te regularnosti

 Otac soc.AUGUST COMTE

 Dao ime sociologiji
 Principi fizike trebaju biti osnova za objašnjenje društvenih fenomena

SOCIOLOGIJA I DRUGE DRUŠTVENE ZNANOSTI

 Ekonomija: znanost koja se bavi analizom proizvodnje, distribucije i potrošnje dobara i usluga
 Mnogi sociolozi su bili i ekonomisti: Karl Marx, Max Weber, Vilfredo Pareto, Talcot Parsons
 Jedan od osnovnih ekonomskih principa; odnos ponude i potražnje- cijena raste ako pri istoj
potražnji ponuda neke robe pada i obrnuto, a to je društveno ponašanje u posebnim
uvjetima, tj.naša spremnost da platimo određenu cijenu pod određenim uvjetima
(preklapanje eko.i soc)
 Ekonomska sociologija-analizira ekonomsku aktivnosti kao ukotvljenu u dr.odnose, a ne
samo kao djelatost usmjerenu na maksimalizaciju profita
 Politička znanost: nastajala uz analizu ustavnog prava i države te se bavila obrazovanjem
državnih birokrata
 Razvoj ukorijenjen u filozofiji, kasnije usmjeren prema znan.proučavanju političke sfere
društva
 Politička sociologija
 Seymour Martin Lipset: predsjednik Američke sociološke asocijacije i Američke politološke
ascijacije, jedan od najvećih suvremenih proučavalaca politike
 Antropologija: bavi se kulturom, strukturom i ponašanjem primitivnih, predindustrijskih,
plemenskih država
 Kultura:vrlo širok i sveobuhvatan kocept koji zahvaća totalitet vjerovanja, običaja i
tehnologija karakterističnih za određeno društvo; osnovni pojam od kojeg je počela
antropologija
 Soc.stavlja naglasak na moderna ind.i postind.društva, a antropologija na predind.društva
 Nastala kao proučavanje malih predind.zajednica (pleme, naselje, rod) o kojima nema
statističkih podataka, pov.arhiva, novina ni redovitog ispitivanja javnog mnijenja (čime
soc.raspolaže)
 Soc i antropologija imaju jednak cilj- studija formi i otkrivanje regularnosti ljudske interakcije
koja karakterizira i pretpismenu zajednicu i moderno društvo
 Kulturna/socijalna antropologija-proučava susjedstva ili radne grupe
 Fizička antropologija, arheologija, lingvistika- područja unutar antropologije koje imaju malo
dodornih točaka sa suvremenom sociologijom
 Osnivači sociologije koje djeluju i unutar soc i unutar antropologije- Herbet Spencer i Emile
Durkheim
 Povijest: bavi se ukupnom poviješću ljudskog roda
 Soc.traži opće principe ljudskog ponašanja, dr.procesa i vjerovanja, a pov.nastoji što
detaljnije opisati jedan konkretan događaj
 Max Weber- analiza o ulozi karizmatskih ličnosti u soc.promjeni
 o Uzima konkretne ličnosti iz pov.samo kao ilustracije općeg tipa karizmatskih
karakteristika
o Karizma- grč.božanski dar; Weber:sposobnost vođe da inspirira svoje sljedbenike
tako da povjeruju u njegovu poruku
o Javljaju se u kriznim i revolucionarnim situacijama
 Psihologija-proučava pojedinca, tj. ono što se događa unutar pojedine individue, a
soc.proučava ono što se događa među pojedincima
 Socijalna psihologija: polazi od pojedinca, ali analizira ga kao člana drutva
 Klasična individualna psih: proučava determinirane individualnog ponašanja koje su
najmanje društvene
 Područja psih.najudaljenija od soc: fiziološka, percepcija, učenje i motivacija
 Pravo: pisani normativni sustav koji se primjenjuje u regulaciji društva
 Pravna znanost proučava formalnu logičku konzistenciju prava, a sociologija prava je
usmjerena na društvenu uvjetovanost prava i pravo će se više analizirati kao rezultat
prevladavajućih društvenih odnosa
 Emile Durkheim- razvio tipologiju društva u kojoj bitnu ulogu ima pravni sustav u
razumijevanju njihova funkcioniranja
 Max Weber- u svojoj analizi procesa racionalizacije prava kao segmenta opće racionalizacije
 Suvremena empirijska sociologija usmjerava se na način na koji pravo djeluje u društvu
 Zakonodavac ili dominantni dijelovi društva očekuju određene učinke pravnih normi i
regulatornih sustava koji ih oživotvoruju, sociolog postavlja pitanje ostavaruju li se usitinu
takvi učinci
 Npr.smrtna kazna- za određeni tip djela smanjit će se počinjenje tog djela
 Sociolozi analiziraju kako se zakoni donose te kako iznutra funkcioniraju sve ključne
institucije povezane s pravnim sustavom, kako odnosi moći, pol.odnosi, prevladavajuće
vrijednosne ili ideološke orijentacije utječu na funkcioniranje pravnog sustava
 Pravna znanost proučava pravo i njegove norme, prvenstveno njegovu logičku koherenciju i
načine primjene
 Sociologija proučava pravo kao dr.instituciju; promatra pravo kao dio dr.sustava, proučava
razlike između ideala, onoga kako bi trebalo izgledati i to bi trebalo postizati
 Sve društvene znanosti bave se ljudskim djelovanjem

ISTRAŽIVANJE I TEORIJA
 Teorija i istraživanje nerazdvojan su dio istraživačkog procesa
 Teorija inspirira istraživanje koje pokazuje je li teorija točna ili ne
 Istraživački rezultati su inspiracija za nove teorije
 Odnos istraživanaj i teorije neprekidan je niz interakcija koji rezultira akumuliranjem znanja o
društvu
 Sastavni dio istraživačkog procesa: metodologija- sustav pravila, načela i procedura kojima se
rukovode istraživanja
 Ona nam kazuje kako moramo prikupljati podatke o tome što se u društvu događa te kako
objašnjavamo zašto se nešto događa čineći to tako da drugi mogu provjeriti naše rezultate
LOGIKA UZROKA I POSLJEDICE
 Svaki fenomen ima svoj uzrok te će pod istim uvjetima isti uzrok proizvesti istu posljedicu
 Emile Durkheim- uzima soc.integracije u nekoj soc.grupi je povezana sa stopom
samoubojstava, tada će povećanje soc.integracije te grupe smanjiti stopu samoubojstava i
obrnuto
 Cilj: otkriti koji uzroci ili koja kombinacija uzroka proizvodi određene posljedice

VARIJABLE
 Varijabla: svaka karakteristika koja može imati različite vrijednosti ako uspoređujemo
pojedince, razdoblja ili područja
 Npr. Starost: razlika u br.godina, spolu, nacionalnosti
 Uzročno-posljedična veza: promjene u vrijednosti jedne varijable su vezane uz promjene u
vrijednostima druge varijable
 Npr.pol (1.varijabla) i religioznost (2.varijabla)= žene su religioznije od muškaraca
 Nezavisna varijabla uzrokuje promjenu u zavisnoj
 Nezavisna=uzrok (spol); zavisna=posljedica (religioznost)
 Ne možemo pretpostaviti da religioznost (Z.V) uvjetuje da netko promijeni spol (N.V)
 Sve generalizacije koje formuliramo u sociologiji su tendencijske (nije svaka žena religioznija
od svakog muškarca)

KORELACIJA
 Prvi korak u pronalaženju uzročno posljedične veze (žene su religioznije od muškaraca)
 Ali nekada korelaciju određujemo pomoću treće varijable:
 Povećan broj silovanja (1.varijabla) kada se prodaje više sladoleda (2.varijabla); treća skrivena
varijabla- na ljeto, za vrijeme vrućina

KONTROLA
 Moramo isključiti mogućnost da neki treći čimbenik uvjetuje opaženu korelaciju
 Za utvrđivanje uzročno posljedičnih odnosa među varijablama moramo:
 A)utvrditi da među njima postoji korelacija; kako se mijenja vrijednost jedne varijable tako se
mijenja vrijednost druge
 B) provesti kontrolu kako bismo vidjeli nije li opažena korelacija među varijablama možda
proizvod neke treće, skrivene varijable
 C)provesti logičku analizu odnosa među promatranim varijablama

ISTRAŽIVAČKE METODE
 Načini na koje skupljamo činjenice
 Eksperiment:
 Promatranje odnosa između 2 varijabli u strogo kontroliranim uvjetima
 Laboratorijski eksp: pod strogom kontrolom eksperimentatora u umjetnim uvjetima koji zato
omogućavaju potpunu kontrolu
o Salomon Asch-eksperiment: 7 osoba, ti sedma- linije
 o 6 ljudi je u dosluhu s eksperimentatorom i namjerno biraju krivu liniju da vide hoćeš
li i ti iako znaš točan odgovor, pitanje je hoćeš li popustiti pod grupnim pritiskom (1/3
popusti)
 Dva bitna svojstva ekspe:
 1.Manipuliranje nezavisnom varijablom: eksper.ima potpunu kontrolu nad NV
 NV- grupni pritisak; ZV-izjava ispitanika
 Također je i manipulirao jačinom grupnog pritiska jer su u jednoj varijanti studenti dali krivi
odgovor, a u drugoj je jedan ipak dao ispravnu porcjenu i na taj način smanjio grupni pritisak
 2. Načelo slučajnosti: ključ za sprečavanje eksp.nalaza pod utjecajem nekontroliranih
čimbenika u slučajnom je odabiru subjekata
 Asch je bacao novčić tko će biti njegovi sudionici, a kojeg će izložiti apsolutnom pritisku
 Da je dopustio da mu se jave dobrovoljci to bi vjerojatno bili konfomisti, tj. oni koji želje
zadovoljiti prof.želju
 Ne bi bili sigurni je li dobiveni stupanj konformizma rezultat samo selekcije (za eksp.su se
javili konformisti) ili pak djelovanje naše NV; pritiska grupe
 Terenski eksperiment:
 Odvija se u realnom životu; životniji je, ali nam daje manju kontolu nad situacijom, što
otežava interpretaciju rezultata
 Maslić Serić i Vukelić- slali su prijave na 173 natječaja za posao, imali identične kvalifikacije,
ali jedni upućivali na srpsku,a drugi na hrv.nacionalnost
 NV- nacionalna pripadnost, ZV-poziv na razgovor, negativan odgovor, izostanak odgovora
 Diskriminacija prema nacionalnoj osnovi
 Eksperimentatori su imali kontolu nad NV
 Testiranje značajnosti: npr.možemo li očekivati da bismo u nekom drugom uzorku opet
dobili istu tendenciju favoriziranja ovih s hrv.imenom ili ne (u ZG)
 Eskperiment je najsigurnije sredstvo utvđivanja uzročno posljedičnih veza, ali je ograničena
njegova primjena u soc zbog praktičnih i etničkih razloga (oduzeti djecu roditeljima da vidimo
kako će posvojenje utjecati na njih)

 Anketa
 Sustavan način prikupljanja standardiziranih podataka o stavovima, ponašanjima ili nekim
drugim karakteristikama populacije koja nas zanima
 Deskriptivne ankete-kada pitamo građane za koju će stranku glasati
 Cilj:im može biti i pronalaženje odnosa među varijablama, npr.postoji li veza između
obrazovanja i izbora stranke
 Umjesto ispitivanja čitave populacije služimo se uzorcima, tj.manjim brojem pojedinaca uzet
iz čitave populacije
 Pogreška u uzorku:časopis Literary Diget u SAD predsjedničkoj utci 1936. Poslali upitnike
prema popisu vlasnika auta i telefona (10 mil poslano, dobili 2 mil odgovora),a to su smao
imućniji građani te su time fulali postotak glasiva za Roosevelta za 20% (40,9%- 60,2%)
 Gallup proveo istraživanje na 5000 ljudi i točno predvidio
 Slučajni uzorak:reprezentativnost uzorka ne ovisi o njegovoj veličini, nego o načinu
konstrukcije
 Reprezentativnost se osigurava metodom slučajnom odabira
 Slučajni uzorak: uzorak u kojem svaki član populacije ima jednaku šansu da bude izabran
uzorak (ali npr.ne ispred Pravnog faksa jer to nije slučajni uzorak)
 Interpretacija rezultata dobivenih ankteom
 Preciznost ankete ovisi o tome je li uzorak reprezentativan
 Teorija vjerojatnosti nam omogućujue da ocijenimo približnost naše prognoze
 Provjena pogreške nam daje raspon dobivenog rezultata u kojem se nalazi pravi rezultat;
npr.prognoza da će SDP dobiti 18% glasova, a HDZ 22% (greška +/- 3%) očekujemo da će SDP
dobiti između 15-22%, a HDZ 19-25%- zapravo nismo sigurno tko će dobiti izbore, ali da je
SDP 15%, a HDZ 22%, HDZ bi sigurno pobijedio
 Niz drugih čimbenika može utjecati na valjanost rezultata; manje obrazovani odbijaju
sudjelovat u anketama, a većinom glasaju za HDZ kao i dijaspora

 Upitnici i intervjui
 Upitnike ispunjavaju sami ispitanici,a intervju znači da istraživač postavlja pitanja na koja
ispitanik odgovara
 Intervju:
 Strukturirani-sastoji se od unaprijed definiranih pitanja koja ispitivač postavlja po unaprijed
definiranom redu i bilježi odgovor (da, ne, ne znam)
 Nestrukturirani-manje je striktan, pitanja koja ispitivač postavlja su općenitija, ispitanik na
njih odgovara slobodno, a ispitivač slijedi ispitanikove komentare (ispitanik sam slaže
odgovore)
 Pitanaj u anketi moraju biti jasna, objektivna, razumljia, ne smiju biti općenita i
neodređena. Npr. Krivo je: jeste li religiozni? Dobro je: vjerujete li u Boga?
 Pitanje mora biti postavljeno na neutralan način te ne smijemo postaviti vie pitanja u
jednom
 Treba izbjegavati negacije u formulaciji pitanja
 Anketa je posebno korisna u detektiranju pormjena koje se zbivaju u vremenu jer se mogu
ponavljati u određenim intervalima

 Promatranje
 Istraživačka metoda u kojoj se ljudsko ponašanje promatra u svakodnevnim, životno realnim
situacijama; ponašanje se ne odvija pod kontrolom istraživača, nego spontano, onako kako bi
se odvijalo i da istraživanja nema
 Terensko promatranje i konstruiranje teorije- prvi korak u situaciji kada nemamo jasnu
teoriju o nekom fenomenu ili nemamo obilje istraživačkih rezultata na koje se možemo
osloniti
 Opažanje na terenu nam pomaže da uočimo neke obrasce ponašanja
 Nedostatak: opseg promatranja je vrlo ograničen pa dobiveni rezultati vrijede samo za tu
grupu i mogućnost generalizacije je minimalna
 Promatranje sa sudjelovanjem: promatrač djeluje u aktivnostima grupe koju promatra
 Subjektivnije je u analizi i daj nema manje brojki i preciznih odnosa među varijablama, ali
nam daje dublji uvod u predmet promatranja
 William F. Whyte: niz godina je živio u siromašnoj četvrti u tal.dijelu Bostona za koju su svi
izvana tvrdili da je soc.rastrojena i puna poroka, a on je utvrdio da je riječ o stabilnoj i dobro
 organiziranoj soc.sredini u kojoj ljudi naporno rade i koju karakterizira visok stupanj
solidarnosti
 Neprimjentno promatranje
 Promatranje u kojem je promatrač potpuno odvojen od objekta promatranja
 Dvosmjerno staklo, promatranje određenih fizičkih tragova ponašanja (koliko samih žena
hoda ulicom kasno navečer)

KORIŠTENJE POSTOJEĆIH IZVORA PODATAKA

 Statistički zavod objavljuje obilje podataka koji su plodan izvor za naknadne analize;
npr.popis stanovništva
 A) analiza sadržaja
 Skupina metoda usmjerenih na analizu simboličkog sadržaja komunikacije
 Npr.žensko pitanje u HRV.saboru; radila se analiza sadržaja rasprava o zakonima, programima
i izvješćima koja je pokazala da su žene razmjeno više sudjelovale u raspravama nego
muškarci
 B) komparativno-povijesna metoda
 Analiza različitih dokumenata iz prolosti
 Mas Weber:Protestanska etika i duh kapitalizma; analizom spisa protestanskih autora
dokazao je tezu da je promjena vrijednosnih orijentacija povezana s nastankom
protesantizma bila prethodnica onoga što danas nazivamo kapitalizmom; dalje, u Indiji i Kini
nije došlo do razvoja kapitalizma jer nije došlo do promjene vrijednosne orijentacije
 Građanska klasa pobjeđuje u revoluciji- demokracija
 Moore: soc.podrijetlo diktature i demokracije
 Kod Webera i Moorea imamo istu logiku analize
 Kai T. Erikson: analiza usmjerena na potvrđivanje nekih pretpostavki Durkheimove teorije
devijantnog ponašanja
 3 vala devijantnosti:
 1.antinomijska kontroverza- 1.pokušaj vraćanja na originalan individualizam i smanjenje
uloge svećenstva, 2.o proganjanju kverera, 3.proganjanju vještica
 Ti valovi devijantnosti su imali ulogu utvrđivanja moralnih granica zajednice i učvršćivanja
moralnih normi
 Znanstveno istraživanje i sudski proces: i znan.i suci su preokupirani objektivnošću, vode
detaljnu evidenciju procesa te se proces može ponoviti

II.NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE

PRETHODNICI
 Soc.je empirijska društvena znanost,a otuda i potreba empirijske verifikacije stavova koji
čine sociološke teorije
 Logička formula iskaza soc.teorija mora biti takva da omogućava svoje vlastito opovrgavanje
iskustvom
 Moderna sociologija rezultat je sinteza različitih teorija, pravaca razmišljanja i vrijednosnih
polazišta
 19.st.nastaju koncepti o društvu
 Korijeni današnje kulture najjasnije se razaznaju u klasičnoj Grčkoj: Platon i Aristotel; njihove
ideje i terminologija konstatiraju prapočetke modernih društvenih znanosti i simbol su
prijeloma od mitološkog prema znanstvenom objašnjenju svijeta
 Njihovi prethodnici:
 Hesiod: opisuje propast zlatnog doba i postupno kvarenje dr.interesa
 Eshil: postavlja načelo dr.evolucije
 Sofisti: Trasimah, Protagora: postavljaju pitanje etičnosti društva
 Sokrat: znanje smatra najvišom vrlinom, a razumijevanje društva prirodnom pretpostavkom
stvaranja dobra građanina
 Razdoblje od grč.filozofije do razvijene znanosti, tj. aplikacije njutonovsko-kartezijanske
paradigme primjenjene na društvo možemo smatrati prijelaznim razdobljem u idejno-
teorijskom smislu
 N.Machiavelli:troma pol.povijest renesanse Italije
 Na društvene procese ne djeluju božanske već zemaljske sile
 Stabilnu vlast čini ravnoteža moći raznih dr.slojeva i raznih načela vladanje
 Carstva propadaju zbog unutrašnjih slabosti, loše politike, rasipnosti i loše uprave
 Objašnjenje dr.zakonitosti leži u našem znanju o povijesti i stvarnosti, u prepoznavanju
empirijskih datosti
 Knjiga Vladari, vrhunac pol. pragmatizma i cinizma, vlast je dobra, savjetuje kako je zadobiti i
održati te kako se vlast gubi, svaka pouka dokazana je povijesnim pirmjerom (pojedinačno-
opće)
 Ibn Haldun: arapski povjesničar i filozof, najmarkantniji teoretičar društva prije nastanka
sociologije; povijest je područje u kojem možemo pronaći opće zakone razvoja društva
 Montesquieu: pisac, filozof, pravnik i političar
 Prethodnik sociologije: nastojao je iz besmislene skupine događaja i činjenica stvoriti sređen
i razuman lanac razvojnih promjena
 3 tipa vladanja: republika, monarhija, despocija
 Razlike između njih objašnjene su razlikovanjem načela i prirode vlasti; priroda vlasti je ono
što je čini onakvom kakva jest, a njezino načelo je ono što je stavlja u djelovanje
 Duh zakona: ljudske strasti koje pokreću strukturu vlasti
 Priroda vlasti: određuje opseg u kojem se priznaju politička prava stanovništvu, tj. varira
prema tome tko je suveren
 Kod republike vlast pripada svima (demokracija) ili dijelu naroda (aristokracija)
 U monarhijivlast pripada monarhu, a despocija je oblik u kojem vlada pojedinac, bez zakona;
uređujući sve prema svojoj volji
 Načelo vlasti: ono što pokreće vladavinu, čini je harmoničnom
 To su unutarnja obilježja ljudi i njihova nastojanja da postignu moralno prihvatljiv poredak u
osobitom obliku države u kojem žive
 Monarhija-čast podanika, despocija-strah podanika, republika- građanska vrlina, republika
postoji samo ako postoji vrlina kod njenih građana
 Legitimizacija: unutranje načelo opravdavanja poretka nezavisno od formi ustavnig
ustrojstva
 Islamska religija potječe nastanak despocija, katolicizam apsolutnu monarhiju,
protestantizam-demokratsku republiku
RAZDOBLJE STVARANJA I KONSOLIDACIJE SOCIOLOGIJE
 3 revolucije:
 1.znanstvena- napredak prirodnih znanosti, ideologija prosvjetiteljstva
 2.industrijska- kapitalizam, urbanizacija, velika mobilnost, demografska ekspanzija, nove
klase, profesije i stilovi života
 3.politička-nastavak građanske i nacionalne države, marksizam, liberalizam, nacionalizam
(dr.pokreti)

AUGUSTE COMTE
 Formalni osnivač sociologije, dao joj ime
 Studij pozitivne filozofije; izlaže potrebu za soc.kao posbenom znnaosti
 Red u nastanku znanstvenik disciplina: Mat-Astronomija- Fiz-Kem-Bio-Soc
 Svaka znanost ovisi o ovoj koja joj kronološki prethodi
 Svaka sljedeća bavi se kompleksnijim problemom nego prethodna
 Vrhunac znnaosti je soc, ona se bavi najsloženijim pojavama, promjenama u znanju i svijesti
ljudi
 Društvo je najkompleksniji objekt istraživanja, njegovi zakoni se ne mogu svesti na zakone
drugih znanosti te iz istog razloga treba razviti pozitivnu sociologiju
 Fenomene društvenog života treba objasniti kao što je u prirodnim znanostim aučinjeno s
prirodom- općim razvojnim zakonima; logika povijesti društva bi bila objašnjena pomoću te
znnaosti te za predviđanje njegova budućeg razvoja
 3 faze iz koje proizlaze svijest ili znanje:
 1.teološka-izvor svega je volja vieg bića (Boga), dominantna religija i hijerokratska uređenja u
kojima su religija i vlast stopljene
 2.metafizička-nastoji se spoznati nadiskustvena (transcendentalna) bit stvari, dominiraju
filozofske spekulacije, dr.pokreti oslobođenja i zaostale prirodne znanosti u kojima se koriste
pojmovi nedokazivi u stvarnosti (flogiston, duša i sl.)
 3.pozitivnoznanstvena-svijet se prihvaća kao niz uzroka i posljedica, postojeće je samo ono
što je dostupno osjetilima može se objektivno mjeriti i ustanoviti; metode koje prevladavaju:
eskperiment, promatranje, opis i usporedba, pozitivan duh treba odbaciti svaku osobnu
pristranost ili idejnu naklonost
 Pozitivizam- traganje za uzročno-posljedičnim vezama (kauzalnost)
 Nijedan od tih stupnjeva se ne može zaobići ni preskočiti; progres je opći smjer kretanja koji
možemo ubrzati ili usporiti, ali ne i pormijeniti
 Determinizam razvoa određen je zrelošću ljudske svijesti
 Način mišljenja, znanje, svijest, duh neke epohe određuje opći oblik društva
 Zalaže se za promatranje, matematičku preciznost, komparativnu sistematsku analizu
 Soc.čine: soc.dinamika i soc.statika
 Socijalna dinamika:ispituje zakone osiguranja cjeline, tj.sve ono što društvo čini stabilnim,
sve što čini njegovu strukturu; uspoređuje društva tražeći sustav klasifikacije i veze njezinih
elemenata (religija, obitelj, podjela rada, država-bavi se time)
 Socijalna dinamika: otkrivanje pravilnosti u slijedu oblika u dr.razviju, dr.zakonitosti; zakon o
3 razvojna stupnja (faze društva); bavi se promjenama svijesti i znanja, mijenjanjem funkcija
elemenata društva
HERBERT SPENCER
 Sve znanosti počivaju na istim filozofskim osnovama i treba ih integrirati u jedinstven
korpus znanja o svijetu
 I društvo i organizam rastu i povećavaju svoj opseg, time raste i složenost njihove strukture,
složenost strukture prati složenost funkcija i povećanje međuzavisnosti dijelova
 Ni organizam ni društvo ne propadaju propašću pojedinca (stanica, ljudi) od kojih su
sastavljeni
 Društvo postaje radi pojedinca, tj.cjelina radi dijelova – nije isto kao i organizam
 Glavne sličnosti između svih sistema je proces njihova mijenjanja- zakon evolucije
 Prije Darwina je formirao taj zakon- evolucija je opći smjer razvoja od jednostavnih prema
složenim, od jednostavnih struktura prema razvedenim formama, od homogenosti prema
diferencijaciji
 Evolucija društva: diferencijacija i porast složenosti društva
 Razvoj je porast složenosti društava koja neprekidno teče, a postupno biva ubrzana
invencijom novih oblika povezivanja dr.sistema
 Najširi okvir integracije imaju ona društva koja cijene individualnu različitost-
dr.individualističkog liberalizma
 Tipovi društva: prema složenosti: jednostavna, složena, dvostruko i trostruko složena
 Prema sadržaju: militaristička i industrijska
 Ekonomska utakmica i slobodno tržište nisu cilj, nego sredstvo

MARKSIZAM
KARL MARX
 Filozof, ekonomist i revolucionar
 Imao je želju stvoriri veliki misaoni sustav zamišljen kao univerzalna dr.teorija
 2 faze njegovog razmišljanja:
 1.pitanja otuđenja, pol.sloboda, analiza položaja i pov.zadatka ekspicahranih klasa
 2.nastnak kapitalizma, praktična pitanja organizacije radničkog pokreta
 Marksizam je bio opravdanje totalitarnih režima, divljačkih diktatura i simbol neuspjeha
projekta drugačijeg razvoja društva
 Moguće je stvoriti i objansiti logiku razvoja društva prateći materijalne promjene u svijetu:
historijski materijalizam
 Historija: slijed klasnih borbi, sloboda između grupa nastalih na podlozi tehnologija, načina
proizvodnje dr.života
 Društvene promjene pokreće napredak tehnologije- tehnologije proizvodnje zahtjevaju
određene uloge u organizaciji proizvodnje, omogućavaju nastanak viška proizvoda, određeni
pravni status (vlasništvo) nad sredstvima za proizvodnju; takvi odnosi i potrebe stvaraju
različite društvene skupine suprostavljene jedna drugoh; produkt takvih suprotnosti je
sistem eksploatacije i nejednakosti klasa
 Historijski materijalizam: država i pravo, kultura i vjerovanja
 Država nastaje kao aparat nasilja kojemu je gl.zadatak osigurati stalnost nepravednih odnosa
eksploatacije (iskorištavanja)
 Pravo je formalno sredstvo kojim se odnosi eksploatacije čine trajnim
 Ideja vlasništva je pokatnuta potrebom da se zaštiti odnos prema sredstvima za proizvodnju
  Vladajuće ideje društva su ideje vladajuće klase
 Religija je sredstvo kojim se u pokornosti služe ljudi, koje njihovu neslobodu u stvarnom
svijetu čini podnošljivom
 Pod utjecajem Hegelovih učenika, pitanja o smislu čovjeka
 Položaj čovjeka u kapitalističkom društvu je nepodnošljiv (radnici rade ono što ne žele)
 Pod utjecajem socijalista utopista: potreba da opravda historijsku nužnost promjena i da
radničkoj klasi pruži jasno opisan cilj borbe
 Glavni zadatak kapitalizma: razvoj proizvodnih snaga i društva obilja u kojemu nema
materijalnih ograničenja ljudskih potreba
 Zadatak eksploatiranih dr.slojeva je da se boreći se za vlastitu ljudskost i smislom ispunjen
život, oslobode sve dr.slojeve

SUVREMENI MARKSIZAM
 Jedno tumačenje: marksizam kao znanost treba pretvoriti u pol.program izborne i
parlamentarne borbe
 Logika razvoja ide u prilog radništvu i proizvodnim slojevima; oni su većina i moći će mirno
porvesti reforme
 Takva tradicija stvorila je politički program socijaldemokracije kojem su naklonost pokazali
brojni, pogotovo europski sociolozi
 Drugo tumačenje: poziv na revoluciju i diktaturu proletarijata (dr.klasa siromašnih radnika);
nastojali su pretvoriti marksizam u opravdanje oslobodilačkih revolucija, što je redovno
završavalo autoritarnim režimom i marksizam kao ideologija vladanja; npr.boljševizam
(Lenjin, Staljin)
 Dvije glavne skupine: različite i suprostavljene na razini teprije; nastaojale su dobiti oznaku
pravih marksista
 1.skupina:naglašavala vrijednosti mladog Marxa i nastojala izvršiti kritičku teoriju društva
 2.skupina: strukturalisti koji smatrali da Marxa treba čitati kao ozbiljna znanstvenika koji je
prepoznao pravu prirodu kapitalizma
 Frankfurtska škola za sociologiju (Theodor Adorn, Herbert Marcuse, Max Horkheimer, Erich
Fromm)
 Formirala je kritiku suvremenog kapitalizma
 Moderni kapitalizam razvijeno potrošačko društvo obilja
 Moderni svijet je svijet u kojem ljudi rade poslove kojima ne vide smisao ni rezultat, u kojima
gube kreativnost i radost stvaranja, kompenzirajući to ugodnom neslobodom u potrošačkom
društvu
 Kritička teorija društva- Marxu predbacuje preveliku sklonost ekonomskom determinizmu
(ekon.sistem determinira sve druge aspekte društva), smatraju da se tehnologija proizvdonje
ne biraju slobodno, nego na to utječe i element kulture
 Apsolutizacija-pretjerana proizvodnja postojećeg; predstavlja odmak od objektivne
stvarnosti
 U marksističku teoriju unose i elemente psihoanalize
 Pozitivizam i racionalizam su toliko uključeni u zapadni način razmišljanja da se svaka kritika
pozitivizma može činiti protuznanstvenom
 Strukturalističko tumačenje markiszma
 L.Althusser, E. Balibar, N. Poulantzas – smatrali su Marxa strukturalistom
 Epistemološki prijelom kod Marxa- ističu da se dr.teprija treba vezati na njegov zreli period
znanstvenika, a ne za mladenački revolucionarizam
 Althusser i Balibar- smatraju da Marxa treba čitati (knjige: Kako čitati Kapital) i tumčiti prema
ideja da proizvodne snage određuju strukture života i mišljenje ljudi
 Strukturalizam- osporava značajan pokret njnein intelektualaca okupljenih oko časopisa New
Left Review- strukturalizam ignorira stvaralački individualizam i slobodu pojedinca

SIGMUND FREUD I PSOHOANALIZA

 Biomedicinska istraživanja (oftamelogija, afazije)
 Korištenej hipnoze u liječenju: otvara iskrenost pacijenta i omogućava da se prepoznaju
pravi uzroci poremećaja; osjećaj oslobođenja, katarzički efekt samospoznaje uzorka bio je
presudan
 Metoda se pokazala uspješnom za otklanjanje simptoma, ali i poticajnom za spekulacije o
nesvjesnim porivima u djelovanju ličnosti
 Liječenje neuroze
 Uloga seksualnosti
 Seksualnost postoji od najranijeg doba (od djece do staraca)
 Osjećaj krivnje koji se nameće i supresija seksualnog poriva za zadovoljstvom (Lust Princip)
snažno je sredstvo socijalizacije i koidicianiranja pojedinca
 Id: područje snažne energije treba kontrolu i usmjeravanje svijesti koja prema znanjima i
okolnostima neke porive prepušta u svijest (ego) i tako konstruira svjesnu stranu naše ličnosti
 Superego: viša razina svijesti koja svijest nadopunjava višim i prisilom zajamčenim zahtjevima
prema određenom djelovanju
 Obrambeni mehanizmi ličnosti
 Mehanizmi koji pomažu kontroli ega- potiskivanje, izbacivanje iz sjećanja i svijesti događaja
ili činjenica koje su nam neugodne i sramotne, koje vrijeđaju naš ponoso ili samosvijest
 Ego gubi sposobnost kontrole u snu, u slučajnim omaškama, u ljubavnoj strasti
 Edipov kompleks: izvanredno sredstvo socijalizacije
 To je snažna želja djeteta prema majci kao izvoru zadovoljstva, a onda kompetitivnost i
mržnja prema ocu
 Dijete: oponašanje oca i shvaćanje oca kao uzora; otac: mehanizam krivnje (dječaci ne plaču,
djevojčice su uredne)
 Egu na raspolaganju idu i druga sredstva: poricanje stvarnosti, intelektualizacija problema,
okretanje na humor, altruizam, projekcija ili sublimacija
 Sublimacija: obrambeni mehanizam koji nam omogućuju da negativne porive
transformiramo u društveno prihvatljive motive ( npr.osjećaj manje vrijednosti
transformiramo u opsjednutost umjetničkom kreacijom)
 Projekcija: mehanizam u kojem svoje greške, neuspjehe, zabranjene želje i nedostatke
pripisujemo drugima, stvarima ili silama (npr.ego studenta koji padne na ispitu bolje će se
osjećati ako neuspjeh pripiše karakteru ispitivača)
 Razvoj seksualnosti
 Rođenje do 1.godine- oralno (sisanje prsta, grickanje nokti)
  1-3.godina analna seksualnost- neurotska škrtost, opsesija čistoćom i redom, gruba
bezosjećajnost
 Latencija seksualnosti- seksualnost je uspavana i zabranjena (obrazovanje, igre vještine)
 Pubertet-znak buđenja, zreli sek.odnosi- nisu nestale posljedice nesređenih poriva u ranijim
razdobljima, već je narasla snaga poriva; želja za zadovoljenjem stvara stalnu napetost ega
 Tumačenje snova
 Dublji uvid u djelovanje podsvijesti u situaciji u kojoj slabi mehanizam kontrole svijesti
 Analiza sna, analiza podsvijesti i ličnosti pacijenta
 San:latentna i manifestna komponenta (mi se nečega sjećamo)
 Snovi su prerada latentnih nepoželjnih poriva koji se ne mogu priznati u svom izvornom
obliku, već u specifičnoj preradi
 Većina snova ima seksualnu podlogu
 Eros i tanatos
 Pokretačka snaga nagona ima izravnu vezu s motivacijom ponašanja
 Eros:instikt stvaranja i zadovoljstva, života
 Tanatos: poriv prema destrukciji, boli i smrti
 Libido: težnja zadovoljstvu

RELIGIJA (FREUD)
 Religija je iluzija koja svoju snagu izvodi iz činjenice da se nalazi u području naših instinktaka
 Religija je pokušaj da steknemo kontrolu nad svojim svijetom dojmova u kojemu postojima
stvaranjem svijeta kakav želimo unutar sebe kao rezultat bioloških i psih.potreba; to je
pokušaj da se uspostavi kontrola nad okolnim svijetom i to tako da u sbei stvorimo
imaginarni svijet sigurnosti i izvjesnosti
 U knjizi Totem i tabu, Freud tvrdi da društva i religije započinju ubojstvom oca, što ostaje dio
kolektivnog sjećanja i razlogom normativnih zabrana, transformacijom u rituale
 Religija nas vraća u sigurnost djetinjstva, uči da budemo hrabri, a ponizni; činimo što nam
drugi kažu, a zadržimo hrabrost, govorimo istinu i cijenimo druge, ali nam ne govori kako da
se nosimo s pravim problemima stvarnog svijeta, navodi nas da se ponašamo poput djece
 Analogija: otac=Bog
 Funkcija religije: zadržavanje i integracija struktura odnosa u grupi jer religiju vidi kao
emocionalni mehanizam koji sprječava egoistične i individualne porive
 Ostavština i nasljednici
 Alfred Adler i Karl Gustav Jung
 Alfred Adler: osnovni pori je želja za moći, želja za sigurnim pripadanjem i želja za priznanjem
i važnošću; zagovara metode poticanja i ohrabrenja, buđenja i priznavanja osjećaja
poštovanja i samopoštovanja; uspjeh potiče rad, a rad donosi uspjeh
 Erich Fromm: mi, pod pritiskom društva da se uklopimo u vladajuće vrijednosne obrasce,
napuštamo kritičku i osobnu procjenu koliko to nama vrijedi; teret izbora prepuštamo
društvu; moralni osjećaj je sastavni dio kontrole poriva, ali i temlej svih normi koje jamče
život u zdravoj zajednici
 Karl Gustav Jung: kolketivna svijest je materijalna sila koja se prepoznaje kao simbol
(stajalište, obrazac ponaanja, unutarnje znanje ili uvjerenje) jarakterističan za neku kulturu
  Freud kao inspiracija: Margaret Mead- Spol i temperament u tri primitivna društva,
Sazrijevanje na sama; Ruth Benedict- Obrasci kulture

UTEMELJITELJI KLASIČNE SOCIOLOGIJE:

DURKHEIM I WEBER
 4 glavne teme tadanje sociologije (20.st.)
 1.pitanje metode i posebnog položaja sociologije
 2.promjena u načinu života, shvaćena kao gubitak izvornih ljudskih potreba za puninom
života
 3.politički poredak i država
 4.pravo- racionalan instrument drž.regulacije
 Durkheim: društven astruktura
 Weber: akcijski pristup u sociologiji

EMILE DURKHEIM
 Nastavlja po uzoru na Comtea, disciplinarno određenje i osamostaljenje soc.kao teorijske
znanosti
 Soc.se mora oslanjati na empirijska istraživanja, provjeren činjenice, statističku analizu,
komparativne povijesne i antropoloke opise
 Društvo je promatrao kao sisteme u kojima elementi nisu ljudi, već su to određene
društvene potrebe, funkcije
 Analitičko sredstvo: za njega predstavlja funkcionalna analiza; razumijevanje koje funkcije
imaju društva ili pak koja je funkcija za društvo pojedine pojave
 Društvo je entitet sui generis, skup dr.činjenica, prvenstveno određenih kao norme (pravne,
moralne, običajne)
 Postojanje normi, a ne postojanje pojedinaca je ono što konstruira društvo
 Funkcije normi: regulator su ponašanja pojedinaca i integracija društva (povezanost)
 Kolektivna ili zajednička svijest:ukupnost djelovanja i osjećaja zajedništva prosječnome
čovjeku
 Društvo: regulacija, integracija i kolketivna svijest
 Institucija: sva vjerovanja i načini ponašanja koje utvrđuje zajednica
 Sociologija: znanost o institucijama, njihovu nastanku i funkcioniranju
 Institucije unose red, pravilnost i mogućnost uzajamnoga predviđanja reakcija u ljudskom
ponašanju

ANOMIJA DRUŠTVA
 Samoubojstvo- individualan čin koji se neizbježno objašnjava prema individualnim i
psih.obilježjima situacije
 Durkheim: priznaje predispoziciju kao dio lanca uzročnosti, ali samoubojstvo se znanstveno
može promatrati samo kao globalan dr.fenomen- kao posljedica dr.determiniranosti
 Stopa samoubojstva: za pojedine zemlje i regije ostaje konstantna neovisno o psih.stanjima,
geograf.položaju, klimi, nasljeđu...
 Samoubojstvo u reliogioznim zajednicama: najmanje-židovi, katolici, veća-protestanti,
najveća-ateisti
  Samoubojstvo je češće kod: samaca, udovaca, razvedenih ljudi
 A rjeđe kod: ljudi koji su braku bez djece
 Najrjeđe: ljudi u braku s djecom
 Zajednički element: stupanj dr. Integracije
 Samoubojstvo se mijenja obrnuto razmjerno stupnju integriranosti dr.grupa kojima pripada
pojedinac
 Tipovi samoubojstava
 1.egoističko-posljedica slobode pojedinca da živi nesputan osjećajem obveze prema društvu,
slobodan da čini sve, pa i da si oduzme život
 2.altruističko-posljedica onoga što društvo drži pojedinca suviše zavisnim od cjeline
(kamikaze, ratni heroji)
 3.anomičko-nedostatak dr.kontrole putem normi u sustavu
 Anomija- stanje loma normativne strukture nekog društva
 Situacija u kojoj dr.uvjeti ne doputaju realizaciju individualnih aspiracija pa nema ni jasnih
metoda između poželjnog i mogućeg, potreba i očekivanja
 Stanje uma onoga koji je izvučen iz svojih moralnih korijena, koji nema više nijedan moralni
standard, već samo nepovezane porive, koji više nema osjećaj trajnosti, običaja ili obveze
 Posljedica prodiranja ind.društva, povećane specijalizacije i individualizacije

DRUŠTVENI POREDAK: PROMIJENJENE FUNCKIJE DRŽAVE-

MEHANIČKA I ORGANSKA SOLIDARNOST
 Kraj 19.st.moderno ind.društvo nazivaju:
 H.Spencer: ind.društvo
 F.Tomas: Gesellschaft društvo
 Karl Marx i sljedbenici: kapitalizam
 L.Ward: fiziokracija koju smjenjuje plutokracija
 Simmel: racionalno društvo
 Sintezu takvih pristupa razumio je Durkheim u knjizi O društvenoj diobi rada
 2 tipa društva s obziromna način ostvarenja njihove integracije
 1.segmentarna ili arhaička društva
 Društva koja su pozvana mehaničkom solidarnošću
 Mehanizam solidarnosti se ostvaruje pomoću sličnosti
 Glavna karakteristika: međusobna identičnost pojedinaca, obitelji i plemena u smislu vjere u
iste vrijednosti, jednako doživljvanje svetoga i vrijednoga, sličnosti u emocijama i ponašanju;
dr.svijest dominira nad individualnom
 Povezanost utemeljena na sličnosti je refleks nepostojanja organiziranosti (svi rade sve)
 Običaji i pravo su represivni, dominira kazneno pravo s oštrim sankcijama
 2.društva integrirana organskom solidarnošću
 Solidanost proizlazi iz činjenice različitosti, svatko obavlja pojedinu funkciju ili zadaću u
društvu, svatko zavisi od drugoga pa ta međusobna solidarnost povezuje pojedince u
društvo
 Restituivne sankcije- usmjerene na uspostavu prijašnjeg stanja
 Tijekom vremena neprestan i diskretan proces diobe rada i specijalizacije povećava
dr.gustoću, u tom procesu postupno dolazi do jačanja novih mehanizama povezivanja
 društva u cjelini, i to tako da načela slobode i međuzavisnoti predstavljaju temelj
solidarnosti
 Vidi podjelu rada kao moralni, tj.normazivni fenomen
 Durkheimovi sljedbenici
 Marcel Maus-održavao njegov časopis, napisao brojne etnoloke monografije, analizira
funkciju darovanja, magije i žrtvovanja u primitivnim društvima
 Maurice Halbwachs:nastavio istraživanja o samoubojstvu, klasnoj svijesti, soc.spoznaje
 C.Bougle: veze između diferencijacije drutva i vrijednosnog okvira koji se mijenja razvojem
diobe roda, te povezivanje Durkheimovih teorija s demokratksim načelima i potrebom za
jednakošću u suvremenom društvu
 Lucien Levy-Bruhl-analizirao predlagački način mišljenja primitivnih ljudi

MAX WEBER
 1864-1920.
 Superioran genij, stručnjak za područje filozofije, ekonomije, povijesti, teologije, prava,
poznavanje glazbe, poliglot, čovjek s interesom za pol.i svakodnevni život, hedonist
 Orijentacija prema liberarnoj političkoj filozofiji i otra kritika konzervativne pruske politike
 Naziva se prosvjećenim kapitalistom
 Eugen Pusić ga smatra začetnikom sociologije prava
 Knjiga Protestantska etika i duh kapitalizma-studij nastanka kapitalizma
 Glavno djelo Privreda i društvo
 Tvorac Weimarskog ustava i protivnik revolucije
 Protestantska etika i duh kapitalizma
 Kapitalizam ne nastaje samo kao posljedica tehnološkog napretka, već je sastavni dio
civilizacijskog uspona Zapada
 Osnovna ideja – polideterminiranost dr.razvoja, komplementarna pojava tehnoloških
preduvjeta, ekonomskih tijekova (robno-novčana privreda), pol.i kulturnih čimbenika koji
dovode do pojave kapitalizma
 Društva se ne mijenjaju tako da ih mijenja neki specifičan uzrok, već postoji velik broj
okolnosti oje u međudjelovanju proizvode promjene; kapitalizam nije posljedica jednog
uzroka
 Kapitalizam nastaje kao posljedica ejdinstvene kombinacije pov. I materijalnih okolnosti
 Kapitalizam se najprije razvio u zemljama gdje je protestantizam
 Kalvinizam: jedan od oblika protestantskog pokretakoji počiva na uvjerenju o predestinaciji,
uvjerenju da je čovjekova sudbina određena svemočnom Božjom voljom
 Život na zemlji ispunjenje je Božje predestinacije i shvaća se kao zadatak, misija, poziv
 Weber je vjerovao da takav skup religioznih ideala je uistinu djelovao na svakodnevno
ponaanje ekonomskih aktivnosti; ljudi posao shvaćaju kao poziv; profit se ne troi, već ulaže
 Kapitalizam znači obuzdavanje ili barem racionalno ublažavanje nagona rasipnosti i lijenosti
 Temelj stjecanja je rad; odricanje, rad i poštenje stvarali su kapitalizam
 Etika asketskog protestantizma-asketizam-cilj: discipliniranije i metodička org.ponašanja
 Tržišno gospodarstvo i kapitalističko poduzetnitvo zahtjevaju brižljivu ravnotežu između
interesa i orijentacije na dobit, prijetvornosti i snalažljivosti i poštenja, skromnosti i
radišnosti
  Racionalizacija svijeta
 Nastanak kapitalizma je ejdan od oblika dugoročnih procesa gubitka čarobnosti svijeta
 Racionalnost: unutarnji smisao, opravdanje koje pojedinac pripisuje svojem ponašanju te
dominatna dr.situacija, način na koji pojedinac u interakciji s drugima utvrđuje dr.smisao
svoga ponašanja
 4 vrste racionalnosti
 1.ciljna racionalnost: racionlanost je određena naim nastojanjem da postignemo uspjeh
vodeći računa o objektu koji želimo postići i eventualnoj akciji drugih (ekonomska
proračunatost u ulaganju kapitala, poštovanje pravila struke pri gradnji kuće ili pak dolazak
na vlast pri kojemu se ne biraju sredstva, već je važan samo cilj)
 2.vrijednosna racionalnost:na osnovi svjesne vjere u etičku, estetsku, religioznu ili kakvu
drugu vrijednost određenog ponaanja, i to zbog njega samog i bez obzira na uspjeh
(herojsko žrtovanje za ideale, vjerski zanos i asketizam)
 3.afektivna racionalnost: emocijama potaknuto i usmjereno ponašanje (Romeo i Julija,
ljubav i osjećaji)
 4.tradicionalna racionalnost:najveći dio svakodnevnog ponašanja određen navikom
dugotrajnog ponavljanja (hoće li naš odnos prema djeci biti strog ili blag)
 Ples kiše=ciljno (plesom postiže svrhu), vrijednosno (u plesu nalazi religiozno ispunjenje),
afektivno(u njemu osjeća zadovoljstvo izdavajnjem nad običnim ljudima), tradicionalno(ples
kiši je ponavljanje običaja o određenoj prilici)
 Napisao niz studija o budizmu, konfucijanizmu, hinduizmu, taoizmu, islamu i judaizmu
 Pravo postaje bezličan i pozitivan propis prepušten birokratskim institucijama i racionalnim
postupcima
 Institucije i procesi temeljeni na ciljnoj racionlanosti: načini proizvodnje, društva, kulture i
politike

IDEAL TIPOVI POLITIČKOG PORETKA

 Problem političkog poretka: 3 tvrdnje
 1.odnos etike i politike
 2.temelj legitimnosti pol.poretka
 3.birokratska narav instrumenata moderne vlasti
 Govor: Politika kao poziv- Weber problematizira etički temelj politike
 Esencijalna karakteristika politike je njezina veza sa silom i državom
 Država je ljudska zajednica koja proizvodi monopol legitimne fizičke sile na danom teritoriju
 Sadržaj politike treba sagledati kao korištenje instrumenata državne sile
 Politika ima 2 oblika;može se živjeti za politiku (odgovorno se voditi određenim idealima i
ciljevima) i od politike (prepustiti se ugodnoj komociji vlasti radi materijalnih interesa)
 Svaki pol.poredak treba legitimizaciju, opravdanje, ne samo golu silu
 Dvovrsnost fenomena dominacije: moć i vlast
 Moć: mogućnost provedbe svoje volje usprkos otporu (učinkovito koriptenje i lomljenje
otpora)
 Vlast:vjerojatnost da će određene osobe poslušati zapovijed određenog sadržaja (temelji se
na tome da podanic/građani legitimiziraju, opravdaju i prihvaćaju poredak
 3 tipa legitimnosti poretka (fenomen da se ljudi pokoravaju vlasti):
  Tradicionalni poredak
 Počiva na vjerovanju u nedodirljivost, nužnost i svetost drevnih tradicija i postojećeg poretka
 Tko će i kako obnašati vlast određeno je tradicijom i najčešće nasljednim pravom vladajuće
obitelji ili aristokratskog sloja
 Ljudi se pokoravaju iz osobnog odnosa podanika prema ličnosti vladara
 Nema stalnih pozicija, ne vladaju zakoni, nema plaća, već je nagrada izražena u milosti
vladara ili u naturalnim davanjima
 Glavni oblici:
 Gerontokracija- vlast najstarijih članova zajednice koji su najbolji branioci svetosti tradicije
 Patrijarhalna vlast- vlast obnaša pojedinac određen pravom nasljeđa
 Patrimonijalna vlast-razvija se prema obrascu očinske vlasti u obitelji, no u pol.režimima
očinska vlast koristi se samo u prenesenom smislu; vlasništvo nad zemljom i drugim dobrima
pripada vladaru koji svu vlast organizira u načelu isto onako kako obnavlja svoju vlast u kući
(dva podtipa: sultanski i staleški)
 Sultanski oblik patrimonijalizma: krajnja samovolja gospodara; uz tradiciju, oslonac je čvrsta
jezgra profesionalne vojske (janjičari); sva materijalna sredstva pripadaju gospodaru te on
taj aparat odražava u vlastitoj želji; činovnici su osobne sluge vladara
 Staleški oblik patrimonijalizma: činovnici su nezavisni ljudi koji uživaju društveni ugled
zahvaljujući vlasitom položaju; služba im je dodijeljena kao privilegij ili koncesija; vladar više
nije gospodar već samo najmoćniji konkurent ili prvi među jednakima
 Bitna karakteristika tradicionalne vlasti: nepostojanje samostalne i profesionalne uprave,
sloja činovnika kao i imanentno suprotstavljenje privilegiranog staleža tržišnoj i racionalnoj
privrednoj aktivnosti; otpornost na primjene i na drugačiji tip racionalnosti djelovanja izuzev
čisto tradicijskog
 Dominacija tradicije nad pravom i samovolje nad zakonom
 2. Karizmatska vlast
 Zasniva se na afektivnoj predanosti ličnosti vođe i njegovim božanskim svojstvima (karizmi)
 Poslunost se duguje samo vođi zbog njegovih izuzetnih osobnih karakteristika
 Karizma je nestalan, labilan oblik pa njezina transformacija teče u 2 smjera ili karizma
tradicijom postaje varijanta nasljedne vlasti ili dolazi do birokratizacije karizme i njezina
prelaska u elementaran oblik legalne vlasti
 3.legalna vlast
 Vjerovanje u zakonito ustanovljen bezlični poredak
 Poslušnost se duguje apstraktnom pravnom poretku iz kojega eventualno proilazi njegovo
ovlaštenje
 Temelji se na uvjerenju o važenju pravnih normi stvorenih u racionalnom postupku u kojem
se pozitivnim pravom određuju prava i obveze
 Obilježje modernih, demokratskih društava
 Ustroj države je gl.element zaštite poretka i provedbe volje vladajućih dr.grupa

BIROKRACIJA
 Vladavina uprave, tj.administrativnog osoblja koje radi po uredima (biroima), državne
uprave, ali i svake velike organizacije
  Birokratsko-monokratski oblik organizacije; važan za djelovanje modernog političkog
poretka; opća je pojava modernog doba
 Primjenjuju je svuda: ekonom.org: vanjski cilj (svrha)= profit; pol.partije: cilj osvajanje vlasti;
načelo organiziranja države u legalnom tipu poretka- država i uprava su samo instrumenti
provedbe opće volje izražene u općim apstraktnim pravnim aktima; upravljanje se odvija u
strogo formalnoj proceduri; djelatnost je striktno impersonalna (neosobna), djeluje se
jednako prema svima

NAČELA DRŽAVNE ORGANIZACIJE

 Ljudi su u organizacijama slobodni, a rade u okvirima podijeljenog posla i nadležnosti
 Podijeljeni rad integriran je hijerarhijom položaja, svaki podređeni ima samo jednog
nadređenog što organizaciji daje oblik piramide
 Kompetencije se određuju podjelom rada na sve uže podzadatke dotle dok svaka daljnja
podjela ne postane besmislena
 Položaji u organizaciji popunjavaju se postavljanjem, a za postavaljenje su potrebni posebni
uvjeti kolovanja, vještina i ispita
 Pretpostavlja se sustavno školovanje, a ne diletantizam
 Tijekom rada napreduje se u karijeri, i to prema automatskim kriterijima na sve više
položaje, a rad u organizaciji doživotan je ili jamči mirovinu
 I pravna i tehnička pravila koja uređuju tu djelatnost mogu se naučiti premda zahtjevaju i
neko stručno znanje
 Služba je poziv i uključuje statusne beneficije
 Materijalna sredstva na kojima rade prpadaju vlasniku (obično državi), a za rad dobivaju
plaću
 Postoji striktna obveza discipline i nadzora
 Birokratska organizacija pretpostavlja izvjesne okolišne pretpostavke koje su neizbježan
gradivni element:
 Robno novčana privreda, ekonomska izvjesnost, razmjerno razvijen sustav špreza i
proračuna, elementarne individualne pol.slobode, duh racionalizacije, racionalno pravo
 Obilježja birokratizacije:
 1.strogo određena andležnost
 2.hijerarhija
 3.rad počiva na aktima
 4.rad prema pravilima
 5.neosobnost
 6.temeljito stručno školovanje
 7.rad je poziv
 8.imenovanje-nadređeni imenuju
 Taylor: rad gleda kao pojedinačnu aktivnost radnika
 Fayol-osjetljiv prema potrebi kohezije i koordinacije te ga zanima kooperacija
 Weber: birokraciju smatra posljedicom vanjskih dr.promjena

FUNKCIONALIZAM
 Dominantna društvena teorija u američkoj sociologiji u 1940-im i 1950-im
  Za razliku od marksizma koji naglašava društveni sukob i promjenu, funkcionalizam naglašava
društvenu harmoniju, sklad dijelova i potrebu postizanja i očuvanja harmonije
 Začetnik E. Durkheim – društvo kao entitet sui generis, kolektivna svijest
 Moderna funkcionalna ideja dijelom proizlazi iz kulturne antropologije, gdje se razvijala u
radovima A. Radcliffe-Browna i B. Malinowskog (“svaki tip civilizacije, svaki običaj, materijalni
objekt, ideja ili vjerovanje izražava vitalnu funkciju, ispunjava neku dužnost, čini neodvojiv dio
djelujuće društvene cjeline”)
 Funkcionalni imperativi društvenih sustava su osnovne potrebe ili nužni uvjeti postojanja
društva (AGIL shema):
 1. Adaptacija– potreba za preživljavanjem na račun okoline; kontrola nad okolinom;
ekonomski sustav
 2. Postizanje ciljeva – potreba za određivanja ciljeva prema kojima se usmjeravaju aktivnosti
društva; politički sustav
 3. Integracija– potreba osiguravanja cjelovitosti funkcioniranja sastavnih dijelova
povezivanjem u neproturječnu cjelinu; odnosi se na regulaciju konflikata, koordinacija i
međusobno usuglašavanje dijelova; pravni sustav
 4. Održanje obrazaca ponašanja– održanje osnovnih obrazaca vrijednosti institucionaliziranih
u društvu; obitelj, obrazovni sustav, religija

IV.MODERNA SOCIOLOŠKA TEORIJA

Otvaranje društvenih znanosti

 Funkcionalizam, marksizam i simbolički interakcionizam

 Anthony Giddens: povijesne teze socioloških teorija, globalne i suvremene teme, sustavni
kritičar marksizma, sociološku teoriju nastoji revidirati prema novim zahtjevima vremena

SREDIŠNJE MJESTO SOCIOLOGIJE

 Elementi soc.sinteze: ekonomske, demografske i političke analize

 Sociološka percepcija-realna podloga za tumačenje okvira i prioriteta politika
 Društvo se ne mijenja u cjelini nego u parcijalnim dijelovima
 Pod utjecajem Webera i Marxa

GLOBALIZACIJA

 Intenzifikacija društvenih odnosa na razini svijeta koji povezuju udaljena mjesta na takav
način da ono što se događa lokalno biva omeđeno udaljenim događanjima i obratno
 Globalizacija je poseban slučaj procesa modernizacije
 Modernost uništava tradiciju, stvara nove institucije i pravila te mijenja način života

DEMOKRATIZACIJA DEMOKRACIJE

 Osnova demokracije:nadmetanje stranaka za položaje moći

 Oblik nadmetanja: slobodni izbori s općim pravom glasa
 Demokratizirati demokraciju znači provesti stvarnu devoluciju gdje je stvarna vlast
koncentrirana na nacionalnoj razini (poduzeti stalne mjere protiv korupcije)
DEIDEOLOGIZACIJA POLITIKE
 Giddens se deklarira kao socijaldemokrat
 Nastanak civilnog društva i demokratizacije potpomaže i nastanak ideoloških temelja
politike
 Npr.reformirana država blagostanja mora ispuniti kriterije društvene pravde, ali također
mora priznati i uključiti aktivan izbor životnih stilova, mora biti integrirana s ekološkim
startegijama i odgovoriti na nove scenarije rizika

CIVILNO DRUŠTVO
 Institucionalni oslonac nove demokracije
 Neformalnu mrežu organiziranih pojedinaca angažiranih u javnim poslovima referira na
postojanje sfere dobrovoljnih organizacija i udruga
 Ideja: da u interesu efikasnoti te demokratske kontrole dopusti da država nestaje i da se
nadomješta složenim spontanim strukturama nastalim u slobodi civilnog društva
 Prisila, porez i jamstvo reda
 Nastaje gdje prestaju hijerarhija i birokracija, cvjeta gdje moral daje sadržaj zakona, ondje
gdje zakazuje logika etatizma
 Etatizam: političko shvaćanje ili praksa koji u prvi plan ističu interes države te državnom
aparatu i organima daju najšira ovlatenja i odlučujuću ulogu
 Tržište, javna stvar i „treći sektor“-socijalna sfera izvan tržišne logike i logike vlasti koja je
prije etatizma i industrijalizma bila jak oslonac društava
 Fleksibilnost: opis stanja i normativni zahtjev prema pojedincu koji uživa kolketivnu pomoć
 Prava i obveze pojedinca; npr.prednost se daje programima doobrazovanja i
samozapošljavanja, a ne novčanoj pomoći za nezaposlenost

INDIVIDUALIZACIJA
 Stvoren je ideal romantičnog odnosa, seksualne orijentacije
 Obitelj je ugrožena i nestabilna: broj razvoda raste, broj brakova pada, a raste broj
nestandardnih oblika; odnosi u obitelji su ravnopravni
 Giddens takvoj pormjeni pripisuje pozitivan predzank; Marx govori o alijenaciji; Durkheim o
anomiji; Weber i Simmel o racionalizaciji
 Promijenila se filozofija životnog smisla, poimanje prava i odgovornosti, novi zakoni prema
sigurnosti pojedinca koji nema nikakvu kolektivističku zašštitu ili filtar tradicionalnih
vrijednosti kroz koji bi s više mirnoće gledao na sudbinu
 Doba moralne tranzicije, veća aktivnost i odgovornost, moramo naći ravnotežu izmđeu
individualne i kolketivne odgovornosti

MANUEL CASTELLS
 3 studije „Informacijsko doba“- „klasika soc. 21.st“ ( to je rekao njegov učitelj Alain Touraine)
 Weber novog doba
 Od Marxa preuzima ideju i kritiku kapitalizma, od Webera zaokupljenost vezama kulture,
organizacije i svijesti, zabrinutost za demokraciju
 Bavi se novim fenomenima komunikacije, seksualnost, globalni kriminal
 Današnji svijet je nova stvarnost koja nije svodiva na ekonomiste, tehnološke i
komunikacijske forme, nego je nova pojava, cjelovita i razumljiva samo kao holistička cjelina
 Novo društvo
 Rezultat je triju paralelnih i uzajamno ovisnih procesa
 1.informatička revolucija i nova sredstva komunikacije
 2.ekonomska kriza: recesije prouzročene izostankom pravila i prihvaćanjem rizika radi profita
i nagrada te paralelni raspad etatizma
 3.brze društvene promjene koje izražavaju pokreti promjena (feminizam, libertarinizam,
kulturni pokreti i mode stilova života) osobito promjene usmjerene održivom razvoju
 Pojedinac je emancipiran i samostalan, lišen osnovnih egzistencijalnih strahova i živi u
sasvim novom svijetu globalnih mreža
 3 vrste identiteta:
 1.legitimirajući: promiču ga vladajuće dominatne društvene institucije da bi olakšale
dominaciju; usmjeren je na očuvanje odnosa status quo (trenutno, postojeće stanje) koji se
postiže socijalizacijom preko institucija (škola, crkva)
 2.identitet otpora: obuhvaća mnogobrojne zbunjene ili izgubljene u novom društvu, tj.one
koji se osjećaju podređeni, iskorišteni i isključeni iz blagostanja društva (npr.nacionalni i
vjerski fundamentalizam)
 3.projektni: nastaje u skupinama koje žele redefinirati svoj položaj, koje zagovaraju ideje i
vrijednosti suprotne vladajućima (kultura mladih, antiglobalizam)

 Pokreti: stvaranje društvenih situacija, afirmacija nekih novih vrijednosti, namjera ili
projekata; posljedica su neprimijećenih društvenih promjena (npr.islamski fundamentalizam)

 Kriza patrijahalnosti
 Patrijahalnost je struktura svih suvremenih društava; odlikuje se institucijski nametnutim
autoritetom muškarca nad ženoama i njihovom djecom u obiteljskoj jedinici; prožima
cjelokupnu organizaciju društva, od proizvodnje i potrošnje do politike, prava i kulture
 Realni dr.procesi provociraju stalnu krizu patrijahalnog društva i obitelji
 Uloga žene se mijenja; ravnopravna je s muškarcem
 Razvodi, asimetrične obitelji, feminizam, homoseksualnost, istospolni brakovi
 Moderna društva imaju problem raspada osjećaja zajednice i izgradnje identiteta, a moderne
države problem legitimacije i problem efikasnosti

 Kriza demokracije i nacionalne države

 Nac.država je u dubokoj, višestrukoj krizi
 Pojavili su se sudionici koji su bogatsvom i utjecajem iznad snage i moći prosječne nac.države;
15 najvećih kompanija kontrolira ½ svjetskog BDP-a
 Transnacionalna jezgra nekih sektora nac.ekonomija (energetika, razvoj, informatika)
osobito globalizacija financijskih tijekova i permantne financijske i fisklane krize, uz veću
ovisnost o globalnim tržištima kapitala, politički interes premješta s nacionalne na globalnu
razinu
  Moć više nije samo legalna, omeđena društvenim institucijama već je raspršena u globalnim
mrežama bogatstva, informacija i mehanizama stvaranja konstrukcije slike svijeta u kojem
živimo (mediji, internet); moć je smještena u ljudskom umu
 na globalnoj razini teško je ostvariti legitimnu moć
 nac.država teško legitimizira demokratske ustanove, raspada se društveno tkivo koje je
omogućilo socijalnu državu; nastaju nove stratifikacijske podjele, bogati postaju još bogatiji, a
malobrojni visoka politička apatija i pretvaranje politike u estradu
 demokratske političke institucije su u krizi
 kriza legitimira države-nacije te kriza vjerodostojnosti političkog sustava koji se zasniva na
otvorenom natjecanju političkih stranak
 stranački sustav nalazi se zarobljen u medijskoj areni, svodi se na osobe pol.vođa, ovisan je o
sofisticiranoj tehnolokoj manipulaciji, gurnut je u nezakonite načine prikupljanja novčanih
sredstava i sve ga više pokreće politika skandala
 sumnjivost prema vođama i prema politici prividno netsaje povremenim pojavama
atraktivnih i u komunikaciji vještih lidera, ali njih stvaraju mediji, a ne stvarne osobe i uspjeh
porgrama
 važnija od stvarnosti postaje propaganda (PR) i površni prikaz putem medija
 naslućuje velik potencijal demokratskih reformi koje bi podupirale veću pol.participaciju
građana, decentralizaciju, regionalizaciju i lokalnu demokraciju, a posebno korištenje novim
informacijskim medijima u stvaranju ozračja i mnijenja, organizacija pokreta i pol.okupljanja,
čak i na globalnoj razini civilnog društva (Greenpeace, Transparency International)

Organizirani kriminal i korupcija

 nije problem u tome što kriminalci rade, nego što država/zajednica može protiv njih
 slabe i neorganizirane države, slabi naddržavni aparati daju šansu golemim zaradama;
akumulira se tako stečeni kapital ili onaj koji stvara korupcija
 taj novac se ulijeva u tijekove globalnog legalnog novca
 sve države imaju neki oblik organizirane mafije, no u nekim državama mafijaški karteli
kontroliraju i politiku i kaotične institucije (Kolumbija, Rusija nekad)
 traženje smisla u novom svijetu:
 svijet informacijskog doba-novi svijet= „umreženo društvo“ (Castells)

NIKLAS LUHMANN
 najcitiraniji suvremeni teoretičar prava
 nastojao je spojiti sociologiju i pravnu teoriju; formulirati integralnu društvenu znanost koja
bi prevladala disciplinarne granice i izolaciju pojedinih znanstvenih područja, koja bi jasno
obuhvatila sve društvene fenomene
 suradnja s T. Parsonsom
 namjera da integrira sociološke i pravne analize- djelo O sociologiji prava
 veliku nadu polagao je u teoriju sistema: interdisciplinarni pristup svakom definiranom
sistemu i traži mogućnost da se isti apstraktni zakoni objašnjenja djelovanja primjene na sve
sisteme i sve razine njihova djelovanja
 sistem: stalnost strukture u promijenjivoj okolini i uređenje povezanih elemenata
(podsistema), sam postavlja granice
  kategorije sistema: strojevi, organizmi, psihički ili društveni sistemi
 strojevi-jednostavne prepoznate povratne veze (feedback)
 organizmi-mehanizam reprodukcije koda
 psihički sistemi- složena struktura vrijednosti
 društveni sistemi- sistemi smislenog djelovanja, u kojem određenje smisla sačinjava bitan
element razlikovanja okoline od samog sistema

Redukcija kompleksiteta
 kompleskitet - ukupnost svih mogućnosti svijeta (okoline) mora biti reduciran u ljudskoj
svijesti i ponašanju ljudi radi smislene orijentacije
 3 oblika/razine društvenog sistema:
 1.interaktivni sistemi (razina interakcija)
 2.organizacijski sustavi (razina institucija i organizacija)
 3.društveni sustavi (drutva, soc.analiza)- najvišeg je reda jer sadrži sve ostale sisteme
 Svaki društveni oblik treba razumijeti kao formalni način redukcije kompleksiteta (npr.religija,
pravne institucije (zakoni), jedino je ljubav važna..)
 Sociološka tradicija pravo vidi kao glavni mehanizam integracije modernih društava

SOCIOLOGIJA PRAVA
 Platon, Epikur, Aristotel, Ciceron, Justinijan, Toma Akvinski, Vico, Monteswuieu, Spinoza=
pišu o pravu, ali zapravo misle o onome što je danas predmet sociologije, o društvu,
djelovanju ljudi, njihovoj soc.konstituciji
 Smatraju se osnivačima sociologije prava
 Veliki pravni filozofi: Grotius, Thomas Hobbes, John Locke, Jean-Jaques Rousseau su
formulirali eminentno pravnu teoriju društvenog ugovora čime su zapravo opisali i stvorili
teoriju o djelovanju društva
 Sociolozi pravnici:Durkheim, Ferdinand Tonnies, Marx, Simmel, Weber
 Durkheim je svoju teoriju društvene solidarsnosti oblikovao i kao analogiju pravnoj teoriji o
podrijetlu i kategorizaciji sankcija, a Weber je veliki dio svoje glavne knjige Privreda i društvo
posvetio sociologiji prava
 Uključivanje soc.tradicije u pravo
 Određenje područja
 Soc.prava je perspektiva ravnopravna pozitivnopravnoj, dio je nukleusa pravne doktrine
 Odgovara na pitanja: što je pravo, sadržaj prava, kako se pravo primjenjuje?

 Manfred Rehbinder: 3 područja pravne znanosti

 1.pravna filozofija i pravna znanost
 Područje pravne filozofije: idealnost prava (aksiologija, vrijednosti kao npr.pravednost)
 Odgovara na pitanje: zašto pravo?
 Predstavlja objašnjenje razloga zašto pravo postoji, koja je njegova svrha i cilj, čime se
opravdava i legitimira, zašto ga treba poštovati, koje su njegove unutarnje kvalitete
 2.pravna dogmatika i pravna znanost
 Normativnosz
 Pokriva naša iskustvena znanja o tome kako treba regulirati dr.odnose
 Pravo:skupljeno ljudsko iskustvo o tome kako treba normativno urediti pojedine situacije,
kako stvoriti načela unutarnje sukladnosti takvihnormi, kako urediti postupke određenja,
ograničenja primjene te uporabu sile ako sve to zakaže
 Pravna dogmatika:važna disciplina kroćenja i legitimizacije sile koja se primjenjuje u ljudskim
odnosima (kako izbjeći silu, postaviti dobre norme rješenja slučajan, primjeniti pravo)
 Odgovara na pitanje: tko ima pravo?
 Procesi u kojima se vidi da pravna dogmatika ima sve veće značenje za društvo:
racionalizacija i generalizacija (pravo se legitimizira ciljem i poštovanjem postupka),
pozitivizacija (pravo postaje ono što takvim proglasi nadležno tijelo), sekularizacija (pravo se
ne poziva na vjeru), tipizacija i rutinizacija (sloboda ocjene je ograničena), sistematizacija
(pravo je koherentan sustav bez antimonija-proturječnosti između dviju pravnih normi u
istom pravnom sustavu), birokratizacija i formalizacija te profesionalizacija (pravo ne znaju
laici)
 Pravna dogmatika je ograničena na:
 1.tradiciju zapadne racionalnosti, tradiciju kulture i pol.konteksta i društvenih uvjeta
 2.ograničena na vremensku ( i društvenu i političku) promjenu; daje odgovor na pitanje: tko
ima pravo i u tome ne smije biti dvojbi- stvorena su načela, mehanizmi zaštite koji to trebaju
zajamčiti kao trajno rješenje, no, nijedan odgovor na takvo pitanje nije vješt
 Ne zna odgovor na glavno pitanje: što je pravo ako je različito u vremenu i prostoru i
drugačije od onoga što se u odsječku trenutka smatra ispravnim
 3.sociologija prava i pravna znanost
 Odgovara na pitanje: kako se pravo primjenjuje?
 2 velika područja:
 1.proces nastanka i promjene prava gdje je gl.interes razumijevanje nastanka, funkcija,
promjena i specifičnih situacija djelovanja; glavni je interes vidjeti kako pravo funkcionira kao
društvena institucija povezana s drugim elementima društva, ekonomskim, kulturnim i
političkim kontekstom; pravo-način djelovanja društva
 2.područje primjene prava (tj.stvarnost prava), odnosa i materijalnih učinaka koje pravo
proizvodi

 Pravo: opći normativni kod kojim se regulira aktivnost, odnosno definira situacija za članove
društva
 Sociologija prava: primjena empirijskih socioloških metoda za pravne probleme
 Roscoe Pound područje pravne znanosti vidi u paralelnome suživotu pravne filozofije, pravne
povijesti i komparativne pravne znanosti i sociologije prava

 Studij sociologije prava

 3 osnovna procesa koji određuju stanje moderne pravne znanosti:
 Globalizacija i internacionalizacija
 Diverzifikacija i interdisciplinarnost
 Povećana potreba za praktičnim znanjima formuliranja društvenih politka
 Modernizacija hrvatskog prava njegova je europeizacija
 Pravna reforma zato pretpostavlja, osim prilagodbe zakona, institucija te osobito prakse i
primjene u pravnom obrazovanju, modernizaciju programa i razumijevanje međunarodnog
društvenog, političkog i pravnog konteksta univerzalizacije prava
 Diverzifikacija programa i prema školama, i prema institucijama, i prema sadržajima slijedi
pravce društvene promjene i promjena u strukturiranju pravnog znanja
 Postupna demonopolizacija pravne profesije u odnosu na analizu pravnih institucija,
posljedica pozitivizacije i formalizacije prava

TEORIJA SOCIOLOGIJE PRAVA

Povijesne škole

 U pravnoj teoriji u opreci su prema idejama apstraktne racionalnosti kakvu je zagovaralo

prosvjetiteljstvo, tj.politička filozofija Francuske revolucije
 Friedrich Karl von Savigny
 Pravo se stvara u narodnom duhu i životu (Volkgeist), a ne razumom
 Pravo nastaje polaganim djelovanjem unutarnjih društvenih i povijesnih čimbenika
 Kao ni jezik, ne može postojati izvan određenog društvenog i kulturnog konteksta- Hobbs,
Vico, Montesque
 Henry Sumner Maine
 Djelo Staro pravo (Ancient law)- navodi razliku između društava čiji poredakobilježava
statusno pravo društava kod kojih su odnosi prvenstveno ugovorne prirode
 Pravni sustav ne možemo razumjeti ako ne primjetimo i uvažimo promjene u samoj biti
društva
 prije- više su odnosi u društvu određeni statusnim pravom, a danas-predominacija ugovornih
obveza sklopljenih između pojedinaca koji su ravnopravne i nezavisne stranke u odnosu
 Otto von Gierke: Njemačko društveno pravo
 Analizira promjene u pravu od početka rimskog prava pa do tada
 Srednjovjekovno društvo-status određen rođenjem, striktna podjela društvenih uloga,
organsko jedinstvo staleža i naselja te jasna razlika između društva i države
 Moderna nacionalna država:centralizacija pol.moći i individualizam građana

 Rane pravnosociološke teorije

 19.st. Rudolf von Ihering, Leon duguit, Eugen Ehrlich
 Rudolf von Ihering: Cilj u pravu
 Otac pravne sociologije
 Pravo služi očuvanju drušva i razumijeva se iz takve društvene funckije
 Poneseni sebičnim interesima ljudi djeluju u granicama sile koju nameće pravo
 Pravo sebične interese usmjerava prema općem dobru
 Leon Dugit
 Dugogodišnji dekan pravnog fakulteta u Bordeauxu
 Od Durkheima preuzeo ideju o središnjem značenju solidarnosti za društvo: solidarnost
modernog društva ostvaruje se međuzavisnošću svih njegovih dijelova
 Društvena solidarnost je posljedica podjele rada koja svakom pojedincu nameće neku
objektivnu dužnost radi opstanka cjeline društva
  U modernom društvu regulacija počiva na profesionalnim uslugama, radnim zajednicama,
različitim poslovnim asocijacijama- takvu će raspršenu strukturu biti moguće povezati samo
slobodnom pravnom strukturom (sporazumom, ugovorom)
 Prava solidarnosti, i javna i privatna, važnija su od individualnih prava
 Kritizira juridički koncept države (osobito ideju suverenosti) te odbacuje
koncepcijusubjektivnih prava kao „individualističku metafizičku koncepciju“, nasljeđenu od
rimskih pravnika i srednjovjekovnih tumača te do paroksizma razvijenu u vrijeme Francuske
revolucije
 nema drugačijeg prava nego što je izvršenje neke dužnosti, a dužnost je definirana potrebom
održanja društvene solidarnosti i društva
 socijalna funkcija privatnog vlasništva: vlastništvo obvezuje- pravo vlasništva treba razumjeti
kao pravo pojedinaca koji su u posebnom pložaju da ispunjavaju dužnosti prema društvu
 najvažnije djelo: Preobrazba javnog prava uz veliko djelo Traktat o ustavnom pravu
 načelo čitavog sustava modernog javnog prava svodi se na ovo: oni koji u stvari drže vlast
nemaju subjektivno pravo na javnu vlast, bveć imaju dužnost uspotrijebiti svoju vlast za
organizaciju javnih službi, osigurati i nadzirati njihov rad; njihovi su akti obvezni i vrijede samo
ako služe tom cilju.
 Volja upravljača nema nikakvu snagu kao takva,ona ima vrijednost i obvezuje samo i ukoliko
doprinosi organizaciji i vršenju javne službe; tako pojam javne službe zamjenjuje pojam
suverenosti
 Eugen Ehrlich
 Prvi koji je poduzima empirijska terenska istraživanja o nastanku i primjeni prava- djelo
temelji sociologije prava
 Razvija školu slobodnog prava- pravda ne polazi od prava pojedinaca, već izrasta iz društva
 Društva su heterogena i normativno pluralistička
 Funkcija pozitivnog prava je da osigurava verbalnu formulaciju i pronađe sredstva kojima se
zaštićeni interesi mogu učinkovito i provesti
 Država je samo dio živućeg prava i pravni sustav takvo pravo, stvoreno interakcijama ljudi,
samo dijelom usvaja u mehanizam zakonodavstva i sudstva
 Karl Renner
 Austromarksizam; u okvirima Habsurške Monarhije- država je važnija od nacije kao kulturne
zajednice
 Djelo Pravni instituti i njihova socijalna funkcija-smatra da će se vlasništvo podvrgnuti sve
jačem utjecaju društva
 Pravo vlasništva započeto kao puko posjedovanje, dobiva puno pravni oblik u rimskome
pravu
 U modernom industrijskom društvu takvo shvaćanje vlasništva dovodi do bezdušne
ekslopatacije onih koji nemaju vlasništvo, a i do potrebe da se vlasništvo podredi višem
interesu društva
 Mirno prevladavanje kapitalizma u socijalnu državu

Nove teorije sociologije prava

 Sociološka teorija potaknuta da se prepoznaju pravi zadaci i funkcije prava u opreci prema
dotadanjim shvaćanjima i opravdanjima prava
  Interes klasične sociologije: usmjeren na širi društveni kontekst prava, na objašnjenje
njegova nastanka i društvene pozadine, strukture društva u kojemu je pravo i jedan od
elemenata
 Sociologija pravo smatra tek jednim od društvenih fenomena koji je uvijek povezan s
drugima

MAX WEBER: RACIONALIZACIJA PRAVA

 Otac sociologije prava- Privreda i društvo
 Nastanak i razvoj modernog prava je izraz posebne situacije Zapada
 Samo Zapad zna za državu u smislu političke ustanove s racionalno uspostavljenim sustavom i
pravnim poretkom te jednim upravnim aparatom koji je sastavljen od stručnih činovnika i koji
se u djelovanju orijentira prema racionalno uspostavljenim pravilima (zakonima)
 Moderan pravni poredak temeljen je na racionalnom pravu određenih povijesnih okolnosti
 Opći razvoj prava u tri faze:
 1.karizmatska pravna vlast kao „pravo proroka“
 2.stvaranje i tumačenje prava od strane pravnih znalaca
 3.nametanje prava od svjetovnih ili teokratskih moćnika
 4.sustavna elaboracija prava i preofesionalno administriranje pravde od strane osoba koje
su prošle pravnu izobrazbu i obuku u formalnologičkome obliku
 Pravo je racionalno shvaćanje norme kao instrumenata za postizanje društvene regulacije
 Obilježja procesa racionalizacije prava (pravo se razvija u sljedećim dimenzijama):
 1.sekularizacija: pravo gubi obilježja objave, religijsku legitimaciju i uporište u religioznim
normama; rezultat je uzajamne odluke zakonodavca i ima demokratsku legitimaciju opće
volje
 2.generalizacija: pravo razloge svoga djelovanja i načina primjene svodi na više načela koja se
prividno kao presumpcije primjenjuju na svaki pojedini slučaj; pravo djeluje tako da definira
pretpostavke i opise slučaja i iz toga izvodi pravilo za ponašanje koje se mora poštovati pod
prijetnjom prisile
 3.tipizacija: pravo se temelji na rutinskoj primjeni istih pravila, bez izuzetka, u istim
slučajevima
 4.sistematizacija: pravo teži stvaranju jedinstvenog poretka normi koje su unutar sebe
logične i koherentne, koje ne dopuštaju praznine i situacije koje se pravom ne mogu riješiti,
koje konstruiraju u sebe zatvoren logički svijet, ne uvijek i nužno povezan sa stvarnošću
 5.formalizam: pravo teži rutinizaciji postupaka koji opravdavaju konačnu odluku redukcijom
sadržaja normi na dopuštene oblike
 6.profesionalizacija: ljudi koji su prošli poseban postupak učenja, poseban etički stav prema
poslu (rad je poziv), plaću za rda, odvojenost privatnog i poslovnog svijeta i života
 7.pozitivizacija prava: pozitivno pravo stvara nadležni organ te ono važi i legitimno je ako su
se pritom poštovale ustavne i zakonske ovlasti, predviđeni racionalni postupci i slična
utvrđena pravila
 Weber birokraciju smatra kao određen tip organizacije, a ne upravu ili izvršnu vlast

KRITIČKA PRAVNA TEORIJA I PREVLADAVANJE MARKSISTIČKE ŠKOLE PRAVNE SOCIOLOGIJE

 Maureen Cain i Alan Hunt- 3 faze Marxove ideje o pravu svrstali s u 3 teze:
 1.pravo je izraz ideologije vladajuće klase
 2.pravo je oblik kojim se zaogrće prinuda države kao instrumenta nasilja nad
eksploatiranima
 3.djelovanje prava kao posljedice društvenih uvjeta u kojima djeluje
 Pravo nastaje kao izraz odnosa proizvodnje na određenom stupnju društvenog sustava
 Politički, pravni, filozofski, vjerski, literarni, umjetnički razvitak drutva počiva na ekonomskom
razvitku; međutim, svi oni reagiraju jedan na drugi i na ekonomsku osnovu
 Georgij Plehanov: O materijalističkom shvaćanju historije
 Pravo, državni poredak i moral svakog naroda neposredno i direktno su uvjetovani
ekonomskim odnosima
 Moderni marksizam prirodnim temeljem za razumijevanje prava smatra ideologiju
 Pravna načela su sustavni element posebnog razvoja pravnog sustava i osjećaja pravde
 Pravo je rezultat klasnih i interesnih borbi ( i pozitivne i negativne karakteristike)
 Marx: pravo je u rukama vladajuće klase
 Marksizam predstavlja metodu kojom pravo nadilazi puku razinu formalnog tumačenja prava
i okreće se stvarnim, realnim odnosima koje proizvodi
 Pravo ima funkciju omogućavanja i olakšavanja odnosa proizvodnje i razmjene
 Radno pravo-radni ugovori kao oblik reguliranja rada
 Kazneno pravo-pomaže očuvanju nepravednih odnosa
 Klasa, gender ili rasa izrazi su materijalnih odnosa eksploatacije, maskiranih u pravnu formu;
svaki pravni poredak ima svoje mehanizme održanja takvih stvarnih nepravdi prikrivenih
pozitivnim pravom- nastanak kritičke teorije prava
 Kritička: izraz treba razumjeti kao poziv na društvenu angažiranost i svjesno poticanje
promjena: pravo je generirano, proglašeno i primjenjeno od onih koji imaju interese u
održanju statusa quo
 Ako pravna teorija želi biti pozitivna mora biti kritička
 Kritička pravna škola
 Nasljeđuje tradiciju kritičke sociologije, ali i američkog pravnog realizma
 Prevladavanje liberalističkog ignoriranja interesne osnove prava, ideju da institucije same po
sebi jamče individualne slobode te imanentnu konzervativnost vladajuće pravne znanosti
 SUVREMENE TEORIJE SOCIOLOGIJE PRAVA
 Glavni pravac slijedi razvojnu logiku sociološke jurisprudencije
 Ekonomska analiza prava temelj je za institucionalnu analizu u sociolokoj teoriji
(npr.soc.analiza drutvenog poretka)
 Georg Gurvich
 Kritizira pravni pozitivizam na dva načina:
 1.riječ je o hendikepiranoj znanosti koja se ne bavi stvarnošću prava, već zatvorenim svijetom
normi; pozitivizam se samo prividno bavi činjenicama, a zapravo se bavi samo onim svijetom
koji sam stvara
 2.pozitivno pravo je nehistorijski koncept te nastojanje da se istaknu pne pravne doktrine
koje naglašavaju primat društva nad državom ili one koje naglašavaju dinamiku promjena
prava
 Federalističko i samoupravno društvo generira autonomno pravo
  Tvrdnje o dijalektici veze i samostalnosti sociologije i pravne znanosti, uloge prava u
socijalnome konfliktu te značaja evolucije i tipova prava, stvaranje prava
 SOCIOLOGIJA I PRAVO (Gurvich)
 Prvi zadatak soc.prava je utvrditi funkcionalne zadatke koje pravo ima prema cjelini društva
 Njezina se analiza sastoji od otkrivanja vrsta prava, sustava pravnih pravila i pravnog sistema
koji funkcioniraju u određenim društvenim okvirima
 Drugo, u utvrđivanju funkcionalnih uzajamnih veza između tih vrsta, sustava pravila i sistema
te njihovih oblika s jedne strane te društvenih okvira s druge strane
 Gdje postoji društvo, postoji i pravo (Ubi societas, ibi jus)
 Poziv prava je da izravnava društvene sukobe
 Pravo može postojati, bez države, u društvu
 2.zadaća: soc.prava proučava varijacije u sustavu društvenih pravila, ali i na pravila
nestrukturiranih grupacija sposobnih stvarati pravo
 3.zadaća: analiza doktrina i teorija prava koje sačinjavaju u nekom društvu pravnu ideologiju
 4.zadaća: proučavanje promjenjive uloge grupa pravnika u životu prava i u životu društva,
adruštvenih klasa, države, crkve, sindikata
 5.zadaća: tendencija u razvoju prava i proučavanje čimbenika koji uzrokuju te promjene
 Gurvich zagovara pravni pluralizam, pravo je tvorevina društva i države; različite vrste prava
(npr.državno pravo, soc.prava, ljudska prava)
 Sociologija prava je proučavanje društvene stvarnosti prava i otkrivanje korelativnih
funkcionalnih veza između vrsta prava, sustava pravnih pravila i pravnog sistema te oblika
njegova utvrđivanja i izražavanja, te tipova odgovarajućih društvenih okvira
PRAVO I KOLEKTIVITETI
 Pravo zajednice prethodi pravu pojedinca
 Pravo nema za svrhu zaštitu pojedinca, već zajednički cilj i opravdanje
 Rodno pravo se izgrađuje „odozgo“, a ne derivira iz hijerarhije normi koja postoji paralelno
bez pravog dodira s nastalim pravom
 Cilj takvog stvaranja normi je od države nezavisan mehanizam društvene integracije
društvenog totaliteta koji se stvara za posebnu društvenu skupinu, ali djeluje na sve
 Umjesto hijerarhije i nadređenosti formalno državnih normi slobodi ugovaranja, složenost
modernog društva ne može se savladati samo s više individualne slobode, već sasvim
kolektivističkim pristupom

EVOLUCIJA I TIPOVI PRAVA (Gurvich)

 Rani oblici društva prava: karizmatičke teokracije, patrijahalna društva, feudalna društva,
gradovi države koji se pretvaraju u imperije i njihove pravne sisteme
 Ispod površine jednostavnosti postoji veoma složen sistem prava kolektiviteta, moralne i
religijske norme
 Druga skupina su društva u kojima se rađa početna faza kapitalizma, demokratsko-liberarna
društva u kojima se rađa kapitalizam slobodne konkurencije i njihovi pravni sistemi te
globalna društva koja odgovaraju organiziranome kapitalizmu i njihovi pravni sistemi
 Treća skupina su moderna društva; pravni sustavi fašističkih društava s tehnobirokratskom
osnovom i društva planski rukovođena po načelima kolektivističkoga centralističkog
socijalizma i etatizma te njihovo potiskivanje prava u ulogu sluge ideoloških načela i normi
  Zagovara i društva planski rukovođena po načelima decentraliziranog kolektivizma

JURGEN HABERMAS
 Pripadnik Frankfurtske škole, tj.kritičke teorije društva (+ W.Adorn i Max Horkheimer)
 Najznačajnija djela: Strukturna promjena javnosti, Teorija i praksa, Prilog logici soc.znanosti,
Tehnika i znanost kao ideologija, Filozofsko-politički profili, Problemi legitimacije u kasnome
kapitalizmu, Filozofski diskurs moderne, Spoznaja i interes

TEORIJA KOMUNIKATIVNOG DJELOVANJA (Habermas)

 Suvremena teorija društva koju je Habermas razvijao u kontekstu socijalne teorije
Durkheima, Webera, Marxa, Meada, Peircea, Adorna, Horkheimera
 Teorija komunikativnog djelovanja: tri složene teme:
 1. Pojam komunikativne racionalnosti
 2.dvoslojni koncept društva koji povezuje kategorije sistem i svijet života
 3.teorija moderne
 Temeljna misao je da je svijet života, svijet slobode i ravnopravne jezične komunikacije među
ljudima u njihovim svakodnevnim životnim situacijama izložen opasnosti kolonizacije od
gospodarskoga i političkoga sustava koji sa svojom okolinom komuniciraju ne isključivo
jezično, već tzv.generaliziranim medijima komunikacije: gospodarstvo novcem, politika
pomoću moći koja proizlazi iz monopolizacije organizirane fizičke sile
 Faktičnost i važenje- proces posebni prikazuje na primjeru zakonodavstva kao stvaranja
prava te sudstva kao njegove primjene, a koji djeluju kao dio procesa racionalizacije svijeta
pod pritiskom imperativa gospodarskog i političkog sustava
 Komunikativni um je glavno sredstvo koje može dovesti do integracije društva; um kao veza
između svih ljudskih interakcija koje se prvenstveno očituju medijem jezika

SVIJET ŽIVOTA I SISTEM (Habermas)

 Pusić o Habermasu: svijet života- društvena okolina u kojoj čovjek živi u svakidašnjici i u kojoj
uspostavlja neposredne odnose s drugim ljudima (objektivan svijet prirode, društveni svijet i
subjektivan svijet vlastitih psihičkih stanja subjekta)
 Elementi svijeta života: kultura, društvo, osobnost
 Teorija komunikativnog djelovanja-svijet života je zajednica interakcije u kojoj se objektivan,
društveni i subjektivan svijet sudionika neprestano međusobno povezuju jezičnom
komunikacijom
 Sistemi: specifično strukturirani obrasci interakcije među ljudima- najvažniji politički i
društveni sistemi prema Habermasu
 Razvdajanje svijeta života i društvenih sistema je posljedica razvoja i porasta složenosti
društava u kojima ljudi gube mogućnost neposredne jezične komunikacije i orijentacije
pomoću vrijednosti koje su se ostvarile u međusobnoj komunikaciji
 Pusić: pojam medij upravljanja potječe od Parsonsa koji razlikuje četiri medija (novac, moć,
utjecaj, vrijednost), a Habermas ističe samo dva medija (novac i moć)
 Društva postaju sistemski stabilizirane povezanosti djelovanja unutar društveno
integriranih grupa
  To je posljedica izdvajanja društvenih sistema čija je osnovna karakteristika da stvaraju
sistematsku ovisnost
 U modernom društvu: sukob svijeta života i sistema- Filozofski diskurs moderne
 na djelu je kolonizacija svijeta života od strane sistema

KRIZA I SUKOB (Habermas)

 socijalna integracija: sistemi institucija u kojima se podruštvljeni subjekti koji govore i
djeluju, društveni se sistemi ovdje pojavljuju u aspektu svijeta života koji je strukturiran
simbolički
 socijalna integracija: specifične aktivnosti usmjeravanja jednog samoregulativnog sistema;
društveni sistemi pojavljuju se ovdje u aspektu sposobnosti održavanja svojih granica i svog
ustrojstva savladavanjem kompleksnosti nestalne okoline
 smetnje integracije sistema ugrožavaju ustrojstvo samo u mjeri u kojoj je u opasnosti
socijalna integracija, tj.kada je osnova suglasnoti normativnih struktura toliko oštećena da
društvo postaje anemično
 krizna stanja imaju oblik dezintegracije društvenih institucija
 kasni kapitalizam: ekonomski sustav nije u stanju dovoljno proizvoditi, administartivni sustav
ne uspijeva racionalno regulirati, politički sustav gubi legitimnost, a sociokulturni sustav ne
motivira više ljudi na ponašanja koja su potrebna za društvenu reprodukciju
 krize nastaju kod struktura nekog društvenog sustava dopušta manje mogućnosti rješavanja
problema nego što bi se moralo upotrijebiti za održavanje ustrojstva sustava
 krize su stalne smetnje integraciji sistema
 Filozofski diskurs moderne rješenje vidi u novom odnosu sistema i svijeta života, potonji
utječe na prvi
 Socijalno integrativna sila solidarnosti bi se morala moći potvrditi naspram sistematski
integrativnih medija upravljanja novcem i moći
 Teorija komunikativnog djelovanja-za ostvarenje rješenja novca navodi kako je potreban
povratak na višu razinu, na neposrednu interakciju ljudi, ravnopravnu međusobnu
komunikaciju koja stvara suglasnost umjesto ovisnosti
 Glavni instrument komuniciranja je jezik
 Autonomna javnost: ona javnost koju ne stvara i ne održava politički sistem u svrhu
pribavljanja legitimacije
 Impulsi iz svijeta života moraju moći utjecati na samovođenje i samoorganizaciju
funkcionalnih sistema jer se time pojačava sposobnost kolektivnog djelovanja

PRAVO I MORAL
 Pravni sistem: onaj koji u modernom društvu posreduje između svijeta života i sistema
gospodarstva i politike
 Snaga prava izvire iz komunikativnih procesa kojih je najdublje podrijetlo svijet života jer
pravo obuhvaća svojom regulacijom ne samo gospodarski i upravno-politički sustav, već i sam
svijet života iz kojega je potekao
 Društvo je prisila i ograničavanje prostora pojedinca, ali i svjesno vođenje vlastita života
svakoga pojedinca prema odabranim vrijednostima i prihvaćenim načelima
  Napetost između faktičnosti i važenja može se stabilizirati pravom ako pretpostavimo da
postoji zajednica tumačenja i jedinstvo značenja

LINGVISTIČKI OBRAT (HABERMAS)

 Samo moralne norme djeluju neposredno u svijetu života dok pravo utječe na ponašanje ljudi
posredstvom institucija političkog sistema
 Moral je oblik kulturnog znanja, a pravo je relevantno na razini djelovanja i bez obzira na
znanje; bliskost izvire i iz toga što su se oba sustava izdiferencirala iz tradicionalnog običajnog
ćudoređa
 Faktičnost i važenje: za utemeljenje prava postaju važni formalni uvjeti institucionalizacije
takva oblika diskurzivnog oblikovanja mnijenja i volje u kojemu suverenitet naroda poprima
pravne forme
 Lingvistički obrat: filozofski osvještava činjenicu raspada supstancijalnoga ćudoređa i uvodi
um proceduralnog karaktera kao jedinu njegovu relevantnu verziju, a sam diskurs kao jeidni
primjeren medij artikuliranja i ozbiljenja po sebi tek mogućih, potencijalnih duhovnih i
društvenih tvorbi
 Teorija komunikativnog djelovanja-praktični se um više ne može zasnovati u
transcedentalnom subjektu, komunikativna se etika poziva još samo na temeljne norme
umnoga govora, na posljednji faktum uma

DISKURSNA ETIKA
 Faktičnost i važenje: važeće su one norme djelovanja s kojima su suglasni svi oni koje one
zahvaćaju
 Moralna svijest i komunikativno djelovanje- prema etici diskursa norma smije zahtijevati
važenje samo ako se svi njome eventualno pogođeni pojedinci kao sudionici praktičnog
diskursa suglase o tome da ta norma vrijedi
 Teorija komunikativnog djelovanja- utemeljenje morala se nalazi u samome
komunikacijskom djelovanju, ne smatra se konstrukcijom subjekta protiv zbilje
 Oslanja se na juristički model: ako je postupak bio korektan, ako su obje strane saslušane i
poštovani su zakoni, tada se i presuda može smatrati pravednom
 po uzoru na Kohlberga: teorija o razvoju moralnog suda
 pretkonvencionalna razina- moral se sastoji u pokoravanju autoritetu, tj.ostvarivanju
vlastitog interesa uz priznavanje istog prava drugima
 konvencionalna razina- moralno ponašanje znači ponašanje prema recipročnima, u društvu
ustaljenim očekivanjima,prema društvenim smjernicama
 poslijekonvencionalna razina- subjekt upravlja prema temeljnim načelima društvene
zajednice, tj.prema univerzalnim etičkim načelima, pa i onda kada su konkretni propisi u
suprotnosti s tim načelima
 Norme su generalizirano očekivanje ponašanja, pri čemu je princip za njega norma višeg
stupnja (pretkonvencionalna razina-nema normi, postaje samo partikularna očekivanja
ponašanja, konvencionalna razina- vladaju norme, poslijekonvencionalna razina- norme
zamijenjuju principi)
 Obvezatnost prava se temelji po načelima morala, a ne na sili
 Po uzoru na Durkheima opći interes se izražava zakonom
  Svaka važeća norma mora zadovoljavati uvjet da predvidive posljedice i sporedna djelovanja
njezine opće primjene za zadovoljavanje interesa svakog pojedinca mogu svi tangirani bez
prisile prihvatiti
 Načelo diskursa: vrijede samo one norme koje bi svi sudionici racionalnog diskursa prihvatili
 Moral djeluje na unutarnjoj razini te se zahtijeva kao temelj svih normi, a demokracija djeluje
na vanjskoj razini institucija
NIKLAS LUHMANN I TEORIJA PRAVA
Pravo i društvo: zalaganje za sociologiju prava
 Pravna teorija: bavi se normama
 Nije isto što i sociologija (ona se bavi činjenicama)
 Pravni sistem diferenciran je funckionalni sistem unutar društva
 Ispunjava neku društvenu funkciju (služi društvu), sudjeluje u društvenoj konstrukciji
stvarnosti
 Djelo Pravo društva: pravo je integralan i cjelovit, povezan i interkomunikativan sastavni dio
društva te se soc.prava bavi baš tom interkonekcijom

DVOSTRUKA KONTINGENCIJA (Luhmann)

 Pravo štiti očekivanja i daje im realnu normativnu bazu, smanjuje neizvjesnost, uspostavlja
formalne procedure i protokole ponašanja te od potencijalno nestabilne i nepredvidive
situacije stvara izvjesnost i predvidivost očekivanja
 Kada kažemo da je neka činjenica pravno relevantna, primjenjujemo postupak smanjivanja
složenosti situacije na ono što pravni sistem može smisleno razumjeti
 Glavna funkcija pravnog sustava je održavanje (stabilizacija) očekivanja usprkos
razočaranjima
 Očekivanja su orijentacije koje u odnosu na očekivanja drugih čine društvenu interakciju
predvidivom

EVOLUCIJA PRAVA
 Evolucijom društva pravo se izdvaja kao glavni sistem normativne regulacije razvijajući se
unutarnjom logikom specijalizacije i izdvajanja
 Društvo time povećava sposobnost prilagodbe okolini i podnosi sve više složenosti
 Do evolucije prava dolazimo skokovitim prevratima (katastrofe) i dugim razdobljima
stagnacije (statis)
 Arhaička društva: pravni sistemi stopljeni su s drugim društvenim institucijama i normama te
usmjeren na prošlost i tradiciju; sporo i teško se mijenjaju
 Prijelazna društva: pravo dobiva podršku aparata primjene u više ili manje razvijenim
institucijama; prihvaća ideju da nije dovoljno samo slaganje s vrijednosnim stavovima,
uvjeravanje i poziv na savjest, već je potrebna i određena mjera prisile
 Autonomni pravni sistem rezultat je funckionalne specijalizacije nastale istovremeno sa
stvaranjem socijalnih normi kao separatnog elementa normativne strukture
 Moderna i razvijena društva: normativni elemneti su visoko diferencirani na svakoj od
navedenih razina; pravne poretke legitimiziraju procedura i formalizam; pojava
specijalističkog obrazovanja pravnika, posebne profesije, nastanak pisanih kodifikacija,
obvezatne prakse presedana, sudskog postupka, pravne teorije
  Pravo dopušta punu složenost i različitost pojedinaca tretirajući ih kao jednako podložne
apstraktnoj i bezličnoj normi
 Pozitivno pravo gubi veze s drugim normativnim sustavima društva i izdvaja se u sistem
pozitivnog prava

FUNKCIJE PRAVA
 Stvaranje i stabilizacija normativnih očekivanja i ograničenje varijeteta ponašanja
 Pravo je samoreferntno: pravni sustav upućuje na sebe osobno, na svoje jedinstvo
postulatom razmjerne stalnosti, odnosno pravne sigurnosti, uvjetom ekonomičnosti, idealom
pravednosti
 Rješavanje konflikata

LEGITIMIZACIJA PRAVA (Luhmann)

 Legitimnost: svjesno i dobrovoljno prihvaćanje poretka od onih na koje se norme i pravila
poretka odnose
 Funkcija legitimnosti: stabilizacija normativnih očekivanja pojedinca i društva
 Legitimacija procedurom i jednakost šansi da se postignu povoljne odluke stupa na mjesto
prirdono pravnih obrazloženja ili metoda stvaranja konsenzusa
 Smisao procedure nije utvrđivanje istine, već legitimizacija odluke
 Pozitivno pravo je nastalo sistematskim sređivanjem detalja koji omogućuju njegovu
legitimnost s gledita legitimacije
 Pravo je medije koji istovre,eno mora jamčiti integraciju i stabilizaciju sistema te paralelno
preuzimati iz okoline zahtejeve promjena

V. PRAVNA KULTURA
 Lawrence Friedman: Pravna kultura i društveni razvoj
 Pravna kultura je skup ideja, stavova, očekivanja nekog naroda oko prava i pravnog procesa
 Element je pravnog sustava
 Pravni sustav obuhvaća: pravnu strukturu, pravnu stvarnost i pravnu kulturu
 Pravna struktura: odnosi se na institucije i procese unutar nekog pravnog sustava koji čine
institucionalno tijelo i dugotrajan oblik sustava (sudski sustav, zakonodavstvo te bankarstvo
i korporacijski sustav); obuhvaća samostalna pravila i pravila o tome kako se institucije
trebaju ponašati; razlika između „primarnih pravila“ i „sekundarnih pravila“
 Stvarnost prava: sadržaj pravnog sustava i vezuje strukturu zajedno pa se smatra razlikovnim
obilježjem pravnog sustava
 Pravna kultura:običaji, vrijednosti, načini djelovanja i mišljenja koji privezuju društvene
snage za pravo ili ih otuđuju od njega
 Određuje kada, zašto i gdje ljudi koriste pravo, pravne institucije ili pravne procese te kada
oni upotrebljavaju druge institucije ili ne čine ništa
 Pravna kultura je bitna intervenirajuća varijabla u procesu proizvođenja pravne stagnacije ili
promjene
 Iz pravne kulture teku nizovi prisila, pritisaka i zahtjeva koji omataju pravne institucije i na
kraju određuju njihov oblik
  Suvremeni razvoj smanjuje i negira kulturne specifičnosti pa su sličnosti i razlike između
pravnih sustava i pravnih kultura kao njihovih elemenata povezanije s razinom razvoja i
društveno-ekonomskim razlikama

VANJSKA I UNUTARNJA PRAVNA KULTURA

 Unutarnja pravna kultura: ideje i prakse pravnih profesionalaca
 Vanjska pravna kultura: mišljenja, interesi i pritisak koji šire društvene grupe imaju u odnosu
na posao
 Kultura pravnih profesionalaca- vrijednosti, ideologije i načela odvjetnika, sudaca i drugih
koji rade unutar magičnog kruga pravnog sustava
 Zatvoreni pravni sustav (npr.temeljen na religijskim postavkama) i otvoreni pravni sustav
(prihvaćaju inovaciju i otvoreno racionalno rezoniranje; zapadni pravni sustavi)

MEĐUOVISNOST UNUTARNJE I VANJSKE KULTURE : Primjer Italije (David Nelken)

 Zavlačenje i odgađanje sudskih slučajeva
 Malo sudaca, puno odvjetnika
 Visok stupanj autonomije i samouprae (unutarnje) sudaca i tužitelja

ISTRAŽIVANJE EUROPSKIH PRAVNIH KULTURA

 Pravna kultura Europe- James Gibson i Gregory Caldeira
 Razmatraju obilježja tadašnjih 12 članica EU
 Pravna kultura (njihova)= vanjska pravna kultura (Friedman)
 Vrijednosti masovne javnosti, struktura vrijednosti kojih se drže obični građani vezanim za
prirodu i djelovanje prava
 Tri posebne komponente masovnih pravnih vrijednosti:
 1.vrijednost koju ljudi pridaju individualnoj slobodi
 2.njihova potpora vladavini prava
 3.njihove percepcije o neutralnosti prava
 Npr.Grčka: otuđenje od prava, potpora vladavini prava je ograničena i postoji jaka tendencija
prema davanju prednosti poretka nad slobodom
 Danska: otuđenje je malo, potpora slobodi i vladavini prava je jaka
 Oni koji su obrazovaniji više podupiru vladavinu prava, individualnu slobodu i više vjeruju u
neutralnost prava
 EU; mikrorazina: klasa je izvor temeljnih razlika
 Makrorazina: pravna kultura proizlazi iz razlika u modernosti, u stupnju fragmentacije
društva i opsegu individualizma unutar šire društvene kulture
 Tri bitne vrijednosti europske pravne kulture: individualna sloboda, vladavina prava i
neutralnost prava

PRAVNA KULTURA I PRAVNA PROMJENA

 Baltazar Bogišić: uvođenje, tj.transplatacija tuđih pravnih sistema u Crnu Goru (npr.hipoteka)
 Alan Watson: Pravni transplanti
 Golema moć pravne kulture u određivanju vremena, opsega i naravi pravne promjene
 Ključ transplatacije je postojanje autonomnog pravnog sustava i pravne profesije jer se
nijedno područje privatnog prava ne može označiti područjem koje je izuzetno otporno na
promjene koje nastaju kao posljedica inozemnog utjecaja
 Legrand: odbacuje ideju pravnih transplanata jer pravno pravilo ne može putovati iz jednog u
drugo društvo bez promjene sadržaja
 Sociolozi prava: usmjereni na širi pojam pravne kulture
 Pravni komparisti: istražuju samo unutranju pravnu kulturu-ideje, tradicije i vrijednosti
pravne elite
 Velika pravna promjena uglavnom je rezultat društvene promjene
 Prijelaz iz tradicionalnog u moderno industrijsko društvo-nastajanje modernog pravnog
sustava
 Moderni pravni sustav je:
 Univerzalistički: norme imaju opću primjenu na sve jednako
 Formalistički: norme se donose u strogo određenim oblicima i postupcima
 Racionalan: može se naučiti i širiti obrazovanjem
 Birokratski: organizacija zasnovana na hijerarhiji, podjeli posla i uređenom lancu
zapovijedanja
 Etatistički: vezan za državu koja ima monopol nad pravom
 Funkcionalno odvojen: relativno neovisan od zakonodavne i izvršne vlasti
 Profesionalan: poslove obavljaju osobe koje imaju propisane uvjete za to
 Melioristički: može se mijenjati i poboljšavati jer se temelji na svetim i nepromjenjivim
istinama
 Npr.Crna Gora i Japan
 Crna Gora
 Baltazar Bogišić: Opći imovinski zakonik
 Knez Nikola: reforma (konzervativna), ali je potaknula dalekosežan proces ekonomske,
socijalne, kulturne, političke i upravne modernizacije
 Stvaranje modernog pravnog sustava
 Sekularizacija vrhovne vlasti (odvajanje vrhovne državne vlasti od crkve)
 Vlada običajno pravo te pravni običaji ispunjavaju cijelo privatni i javni život
 Kultura se može mijenjati pravnom promjenom, ali najveće izglede za uspjeh ima promjena
koja se zasniva na razumijevanju kulture te se odvija u skladu sa spoznajama stečenima o njoj
 U protivnom kultura može izazvati dualizam u pravu i pravni kaos
 Pravni razvoj je bio neujednačen i ograničen autokratskom vlašću i autoritarnom kulturom
 Donesen je Ustav- nasljedna ustavna monarhija s narodnim predstavništvom
 Ustav je trebao olakšati nastavljanje autokratske vladavine, ali je omogućio oblikovanje novih
političkih stranaka te mijenjanje obrazaca pravne i političke kulture; prihvaćanje ideja
individualne slobode, ustavnih prava i ograničene vlasti
 Donošenje Ustava ubrzalo je razvoj zakonodavstva, izgradnju pravne strukture i promjenu
pravne kulture
 Japan
 Car Mutsuhito; radikalne političke i društvene reforme-autoritet sredinje carske vlasti,
upravna centralizacija, modernizirana vojska
  Konzervativna modernizacija:pokrenuta s ciljem učvršćenja carske vlasti i jačanje vojne moći,
a dovela do uvođenja kapitalizma-mora stvoriti vlastiti kapital i izbjegavati inozemnu
zaduženost, ustav treba štititi autonomiju cara i dati malu moć parlamentu (Berger)-
 Zabrana pušenja; kultura je vodila promjeni u pravu, kao što je pravo utjecalo na
transformaciju kulture
 Ključni faktor promjene: prihvaćanje norme prlagođavanja promjeni na Zapadu u kulturi
japanske elite
 Prihvaćanje Zapadnih normi nije pasivna reakcija na vanjski pritisak, ono je rezultat
japanskog internaliziranog impulsa da se prilagode
 Razvijen je sustav ovisnosti o političkoj eliti koji podupire birokratski ustroh, kulturne
vrijednosti i uvjerenja sudaca

PRAVNE KULTURE EUROPSKIH TRANZICIJSKIH ZEMALJA

 Promjena u europskim komunističkim zemljama
 Uvođenje tržišne privrede, pravne, države i pluralističke politike
 Mađarska
 Iz totalitarizma u demokraciju
 Jedina tranzicijska zemlja koja ima visoku razinu povjerenja u pravosuđe
 Sklonost parničenju, a nisu razvijeni drugi kanali za rješavanje sporova pa se sudovi teško
nose s tim
 Niska razina pravne svijesti
 Osobito se razvilo trgovačko pravo, a građansko je ostalo običajno
 Slovenija
 Najrazvijenija jugoslavenska republika
 Nepovjerenje u institucije i političku elitu
 Niska razina povjerenja u pravni sustav
 Niska razina vanjske pravne kulture
 Reforma sudstva: prouzročila je zastoje u sprečavanju sudskih slučajeva- pad povjerenja u
sudstvo
 Studenti pravnog fakulteta nisu isto što i ostali građani
 Pravni relativizam: poštivanje zakona je slučajno i često ograničeno suprotsavljenim
interesima

PRAVNA KULTURA I PRAVNA PROMJENA U HRVATSKOJ

 Komunizam-demokracija+ osamostaljenje RH
 Državno sudbeno vijeće (DSU) prevlast sudaca dovodi do stabiliziranja zatečenog stanja
(1990-ih) te relativiziranje propusta sudaca i stvaranja osjećaja njihove nedodirljivosti-
nepovjerenje u sudstvo
 Pravosuđe se percipira kao vrlo korumpirano
 Problemi: autoritarizam, korupcija, nepostojanje vladavine prava, pravna nesigurnost
 Kultura elite utječe na vanjsku kulturu

VII. SOCIJALNA STRATIFIKACIJA

 Socijalna stratifikacija: društveno uređen sustav nejednakosti među društvenim grupama
  Nejednakost ne ovisi o individualnim karakteristikama, nego znači da ste moćniji, bogatiji ili
ugledniji jer pripadate određenoj grupi i na temelju te grupe dobivate bogatstvo, ugled i moć
 Ne postoji u najjednostavnijim društvima već u malo kompleksnijim društvima
 Različitost opsega i izvora nejednakosti u društvima
 Multidimenzijalnost nejednakosti: npr.moć, ugled, bogatstvo-koja je dimenzija primarna i
utječe na druge? I do koje mjere su te dimenzije povezane?
 Max Weber-bogati židovski trgovci i industrijalci u Njemačkoj (nekad)
 Bili su bohati, ali ne i politički moćni
 Karl Marx: primarni izvor nejednakosti leži u sferi ekonomije, u vlasništvu nad sredstvima za
proizvodnju
 Pareto, Mosca, Mills- primarni izvor nejednakosti je politička moć
 Soc.proučava društveno strukturiranje nejednakosti, te znači da postoje soc.mehanizmi
(pol.moć, vlasništvo, pravna regulacija, običaji i norme, religijska vjerovanja) koji mnogo više
utječu na stratifikaciju nego individualne karakteristike pojedinca
 Životne šanse su bitno određene pripadnošću grupi u kojoj je netko rođen
 Moderna sociologija mobilnosti: izučavanje promjene soc.položaja
 Računanje šansi za promociju ili soc.pad pojedinca koji su rođeni u različitim soc.položajima

IDEOLOGIJA KAO NAČIN ODRŽAVANJA STRATIFIKACIJSKOG SUSTAVA

 Vjerovanja kako su postojeći odnosi nejednakosti pravedni nalazimo u svakom sustavu
soc.stratifikacije
 Feudalni poredak-kraljeva vlast opravdana Božjom voljom
 Ideologija rezignacije: nejednakosti takve kakve jesu postoje odivijek i drugačije ne može biti
 Indijski kastinski sustav-vjera u reinkarnaciju
 Moderno društvo: svatko može napredovati ako marljivo i uporno radi
 Ideologije privilegiranih rasa, plave krvi plemstva i dr.vjeruju da privilegirana grupa ima
nasljedna svojstva koja se prenose s generacije na generaciju te time postaju objašnjenje
privilegiranog položaja

TEORIJSKA OBJAŠNJENJA STRATIFIKACIJE

 Analogija iz geologije- društveni slojevi
Klasni pritup stratifikaciji
 Pojam klase, Karl Marx
 Klasne razlike:strukturirane razlike u društvu
 3 shvaćanja:
 1.po Marxovoj teoriji klasa je grupacija zasnovana na privatnom vlasništvu nad sredstvima za
proizvodnju, a sve ostale razlike, u političkoj moći ili statusu, izvedene su iz dimenzije
vlasništva
 Za marksiste su npr.parlament ili država samo agenture kapitalističke klase, a ne autonomni
izvori političke moći
 Ideja marskista- ukidanjem privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju nestaju i klase
 U komunističkim poredcima koji u značajno ograničili privatno vlasništvo, više nema klasa;
razlike koje su tamo postojale su neklasne razlike
  2.klase polaze od činjenice da su sva društva hijerarhijski strukturirana te da uvijek postoje
oni koji vladaju i oni kojima se vlada
 3.ne mogu se svi poredci prije kapitalizma nazvati klasnima
 Npr.feudalni poredak: strateški poredak zasnovan je na specifičnim odnosima zavisnosti;
zemlja pripada pojedincu na temelju staleža iako je važan ekonomski resurs; prijelaz od
kmeta do plemića je gotovo nemoguć
 Kapitalistički poredak:slobodno funckioniranje tržišne ekonomije
 J. Pakulski i M.Waters: Smrt klase
 Klasno društvo:samo ono društvo klasičnog kapitalizma, tj. društvo u kojemu se klasna
struktura stvara na osnovi vlasništva nad kapitalom i položaja na tržištu radne snage
 Društva zasnovana na robovskom radu (drevni Rim ili Grčka)-staleška društva feudalne
Europe i društva državnog socijalizma nisu bila klasna društva jer nisu bila konstruirana na
maksimalizaciji profita ni na ekonomskoj aktivnosti kao glavnom strukturnom čimbeniku ni
na slobodnom tržištu radne snage
 Takoođer, tvrde da danas nastaje društvo koje više nije klasno, zato što se stvara nova
konfiguracija nejednakosti koja nije više klasna jer u njezinu strukturiranju sudjeluje niz novih
čimbenika

MULTIDIMENZIONALNA TEORIJA STRATIFIKACIJE MAXA WEBERA

 Karl Marx: u određivanju strukture nejednakosti vrlo važnom smatra ekonomsku dimenziju-
vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju
 Max Weber: ekonomsku dimenziju stvara u širem smislu- vlasništva nad sredstvima za
proizvodnju + tržišni položaj
 Npr.menadžeri i stručnjaci imaju stručna znanja koja mogu dobro unovčiti na tržištu radne
snage te to određuje njihov klasni položaj bez obzitra na to jesu li ili nisu vlasnici sredstava za
proizvodnju
 Marx vs Weber: u odnosu na Marxa, Weber ne pretpostavlja dominantnost ekonomske
dimenzije, on smatra da dimenzija statusa može varirati nezavisno od ekonomskog položaja
(inteligentni ljudi-osiromašeno plemstvo)
 Status(po Weberu)-čast ili ugled koji određena grupa ili pojedinac uživa u društvu
 Status (prema Marxu)-posljedica klasnog položaja
 Treća dimenzija jednakosti (1 ekonomska, 2 statusna-životni stil, 3 stranka-pol.moć)
 Stranka održava udruživanje ljudi radi stjecanja političke moći
 Marx-stranka: organizacije u koje se ljudi udružuju radi obrane ekonomskih interesa
 Weber- stranka: ne negira i tu ulogu stranka, ali stranačko udruženje može nadilaziti ili
presijecati klasne interese (vjerske, religiozne, nacionalne, statusne)

FUNKCIONALISTIČKO OBJAŠNJENJE STARTIFIKACIJE

 K. Davis i D.Moore: stratifikacija obavlja neku korisnu ulogu u funkcioniranju društva
 Društvo: struktura uloga ili položaja
 Soc.stratifikacija ima korisne posljedice za funkcioniranje društva i to je razlog što ju možemo
naći u svakom poznatom društvu
 Što je posao važniji za društvo, veća je njegova funkcionalna važnost za društvo te ga treba
bolje nagrađivati (čistač-nuklearni fizičar)
  Veća produktivnost i učinkovitost
 Društvo može biti egalitarno, ali onda ljudi ne bi bili motivirani i to bi smanjilo produktivnost i
učinkovitot društva

KRITIKA FUNKCIONALISTIČKOG OBJAŠNJENJA

 Melvin Tumin-kako znamo da je neka pozicija važnija za društvo? Ako je odgovor veća plaća,
onda su nogometaši važniji od kirurga
 Davis i Moore-zanemaruju da soc.nejednakost može sprečavati razvoj i korist od nekog
talenta
 Te zbog nejednakosti može doći do revolucija; npr.građani vs plemstvo

SINTEZA GERHARDA LENSKOG

 Kombinira aspekte funkcionalističke teorije i teorije konflikta kako bi odgovorio na pitanje
zašto su neka društva više, a neka manje stratificirana
 Sebičnost ljudi-socijalizacija-kooperacija; ljudi dijele svoje resurse s drugima jer su svjesni da
će u zamjenu dobiti ono što im treba
 Raspodjelu resursa sve više počinje uvjetovati moć, a ne potreba
 Konfliktna teorija: nejednaka je distribucija resursa s velikom nejednakošću
 Funkcionalistička teorija: resursi se dijele u skladu s društvenim potrebama
 Svaka distribucija resursa uvjetovana je i društvenom potrebom i moći, ali što društvo
postaje komplesknije i višak veći, moć počinje imati veću ulogu
 Opseg nejednakosti više ovisi o distribuciji moći nego o funkcionalnoj nužnosti stimuliranja
ljudi da se trude

STRATIFIKACIJA U SUVREMENIM DRUŠTVIMA

Sustavi stratifikacije u predinustrijskim društvima
 Primitivni komunizam- društva lovaca i sakupljača
 Zajedničko vlasništvo, dijeljenje i suradnja
 Postoji stratifikacija prema ugledu (dobri lovci, dobri ratari)
 Ropstvo; Aristotel Politika; u prirodi nekih ljudi je da budu robovi
 Kastinski sustav: soc.položaj je u potpunosti određen rođenjem i ne postoji mogućnost da se
promijeni
 Indijski potkontinent
 Poljoprivredni način života
 Staleški sustav: prototip europski feudalizam
 1.aristokracija, plemstvo i svćenstvo
 2.građani (trgovci, obrtnici)
 3.seljaci, kmetovi
 Temelj je poljoprivredna djelatnost
 U Hrvatskoj: 1.prelati (velikaši magnati, knezovi i grofovi), 2. Plemstvo, 3. Svećenstvo, 4.
Slobodni seljaci

KLASNI SUSTAV INDIJSKOG DRUŠTVA

 Razvojem kapitalizma uspostavlja se sustav nejednakosti- klasni sustav
  Nema pravno definirane nejednakosti među grupama (kaste, staleži)
 Pravna jednakost: svi su izjednačeni na tržištu, ali ne moraju jednako živjeti
 Temeljna karakteristika:nejednakost je zasnovana na razlikovanju vlasnika i nevlasnika te je
druga dimenzija strukturiranja zasnovana na tržišnoj diferencijaciji (bolji položaji su rezultat
sposobnijih i kvalificiranijih ljudi)
 Otvorenost-obrazovanje=napredak
 Meritokracija:stratifikacijski sustav utemeljen na sposobnostima (jednake šanse, individualna
sposobnost, velika soc.mobilnost)
 Gdje uspješno funkcioniraju birokratske društvene institucije na djelu je meritokracija
 Gdje birokratski sustav ne ispunjava svoju ulogu, on mora biti nadomješten i nadopunjavan
neformlanim vezama (baka, deda, susjed)
 Postindustrijsko društvo
 Tip društva u kojem je zaposlenost u uslužnom sektoru veća nego u indsutrijskoj proizvodnji
 Daniel Bell: stvaranje postind.društva znači da temelj klasnog strukturiranja prestaje biti
kapital, a sve više i više to postaje znanje
 Pluralistički sustav:klasi sustav + autonomna sfera znanja+ pol.moć
 Modernizirana verzija Weberove multidimenzionirane stratifikacije

KLASIFIKACIJE I EMPIRIJSKA ISTRAŽIVANJA

 2 pristupa empirijskog istraživanja startifikacija:

 1. Deduktivni pristup: Polazimo od određene, unaprijed zadane teorijske sheme o glavnim

društvenim grupacijama pa tek onda tražimo potvrdu svoje klasifikacije u činjenici da se te
grupe razlikuju u stavovima, stilovima života ili životnim šansama
 Deduktivni zaključak
 John Goldthorpe i Erikson
 Klasna struktura u 7 grupa (istraživanje stratifikacije i mobilnosti)
 1.visoke profesije, visoki stručnjaci, visoki upravljači (menadžeri), direktori velikih kompanija,
veliki vlasnici i poduzetnici
 2.stručnjaci, tehnički stručnjaci, profesionalci, administratori, viši činovnici
 3.a) rutinski nemanualni službenici višeg ranga
 4.manji poslodavci i samoozaposleni
 5.nadzornici manualnih radnika, niži tehničari
 6.kvalificirani manualni radnici
 3.b) rutinski nemanualni radnici nižeg ranga
 7. Polukvalificirani i nekvalificirani manualni radnici
 1. I 2.=uslužna klasa
 3.a=klasa bijelih ovratnika
 4.=sitna buržoazija
 5.=klasa plavih ovratnika
 6,7, 3.b= radnička klasa
 Razlikovanje vlasnika (posjeduju sredstva za proizvodnju, poslodavci) i nevlasnika( ne
posjeduju sredstva za proizvodnju, zaposlenici)
 Glavna razlika je vrsta ugovora (viši rang-dugoročniji ugovor)
  Ekonomska stabilnost (Goldthorpe i McKnight)- primanja manje variraju u višim klasama
nego u nižim
 Ekonomska perspektiva:pokazuje obrazac rasta i opadanja plaća u životnoj karijeri
 International Social Survey Program (VB, SAD, Švedska, Njemačka)
 Postoje li među tako koncipiranim klasama razlike u stavovima
 Predmet istraživanja stavova u 4 osnovna područja:
 1.proizvodnja-stavovi prema radu
 2.raspodjela-stavovi prema tržištu
 3.preraspodjela-stavovi prema državi i njezinoj redistributivnoj aktivnosti
 4.reprodukcija-stavovi prema obiteljskom životu
 Intrizična motiviranost:rad zbog motiviranosti i drugih stvari, osim novca
 Svalffors: položaj ljudi u društvenoj podjeli rada, odnosno, radni odnosi koji karakteriziraju
rad što ga obavljaju imaju jak utjecaj na druge aspekte njihova života

 2. Induktivni pristup
 Ne polazi se od unaprijed određene klasne sheme, nego se uzima velik broj indikatora koji
označuju ekonomski i radni položaj, kulturni kapital, socijalne kontakte
 M.Savage (VB)
 Kritizira Goldthorpovu shemu jer smatra da klasa nije određena smao ekonomskom
dimenzijom- razlikuju socijani, kulturni i ekonomski kapital
 Socijalni kapital- broj soc.kontakata s osobama čija su zanimanja rangirana prema ugledu
 Kulturni kapital-sudjelovanje u visokoj kulturi (koncerti, kazalište) kao i u novonastajućoj
kompjutorskoj kulturi
 Ekonomski kapital: ukupni dohodak domaćinstava, vrijednost kuće, štednja
 7 osnovnih klasa:
 1.elita (6%)- visok ekonomski kapital, visok socijalni kontakt, participira u visokoj kulturi
(direktori velikih korporacija, ugledni pravnik)
 2.etablirana srednja klasa (25%)- profesionalci, za nijansu niži ekonomski kapital i socijalni
kontakt
 3.tehnička srednja klasa (6%)- niži ekonomski kapital, srednji kulturni kapital, ali visoki
soc.kontakti (znanstvenici, profesori, piloti)
 4.novi dobrostojeći radnici (15%)- osrednji ekonomski kapital i soc.kontakti, slaba visoka
kultura, ali visoko na modernim tehničkim sredstvima (visoki tehničari elektrotehničkog i
tehničkog smjera)
 5.tradicionalna radnička klasa (14%)- slabi ekonomski kapital, osrednji soc.kontakti, niska
dimenzija kulture
 6. Novi tip uslužnih radnika (19%)- nizak ekonomski kapital, visoka participacija, ali ne u
visokoj kulturi (glazbenici, zabavljači)
 7.donja klasa (15%)- niski na svim dimenzijama (čistači, podvornici)

STRATIFIKACIJA U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA

 Ukidanje privatnog vlasništva-besklasno društvo, no tržište i ekonomija su podvrgnuti
političkoj kontroli u kojoj pristup materijalnim i simboličkim dobrima ovisi o položaju u
partijskoj hijerarhiji
  Nomenklatura (Voslensky)-sustav važnih položaja u partiji, ostalim pol.organizacijama,
državnoj upravi svih razina te upravljački položajima u ostalim društvenim sektorima za koje
selekcija ovisi o kadrovskim komisijama komunističke partije
 Kasnije, položaji sve više ovise o obrazovanju

KLASNO STRUKTURIRANJE SUVREMENOG HRVATSKOG DRUŠTVA

 Tranzicijski period: iz komunističkog tipa prema izjednačavanju osnovnih strukturalnih
elemenata s ostalim pluralističkim postind.zemljama Europe
 Uloga države i političkog sektora vrlo velika
 Političke stranke su glavni instrument kontrole državnog aparata koji je važan čimbenik
društvene stratifikacije i nejednakosti
 Politički klijentelizam: prožetost sektora društva političkom vlašću (promjena ravnatelja
bolnice ovisi o promjeni političke vlasti)
 Politički kapitalizam (Sekulić)-snažna uloga države u društvenoj regulaciji te u formiranju i
kontroli privatnog sektora
 Deindustrijalizacija-pogodila manualne radnike
 Suvremeno hrv.društvo- obilježeno određenim pluralizmom stratifikacijske strukture sa
snažnom dominacijom političko-državnog sektora
 Javljaju se nezavisno od države, privatnopoduzetnički segmenti hijerarhije i segmenti pod
kontrolom stranog kapitala
 Nezavisna stručna hijerarhija snažno povezana s javnim sketorom (liječnici i nastavnici u
javnom sektoru,državna uprava) koji su pod izravnim državnim utjecajem
 Hrvatska je periferno društvo suvremenog postindustrijskog kapitalizma- politički i pravi
kapitalizam

DUGOROČNI TRENDOVI NEJEDNAKOSTI

Prva faza industrijske revolucije i Karl Marx
 Marx: razvoj kapitalizma nužno vodi povećanju ekonomske nejdnakosti, a iz ekonomske
nejednakosti proizlaze svi drugi oblici nejednakosti
 Prognozirao je koncentraciju kapitala u sve manjem broju ruku vlasnika te sve veći stupanj
proletarizacije društva- pojava da će sve veći broj ljudi postojati radnici koji na tržištu neće
imati ništa osim vlastite radne snage
 Njegova predviđanja nisu se ostvarila (danas), ali je bila prikaz stanja u fazi industrijske
revolucije

Prosperitet poslije Drugog svjetskog rata – Kuznets, Lenski

 Kuznets: analizirao je trendove ekonomske nejednakosti u 20.st
 Za razdoblje između 1919. i 1948. utvrdio opadanje nejednakosti u dohocima između onih
najbogatijih i onih najsiromašnijih
 To vidi kao privremenu aberaciju uvjetovanu velikom krzizom 1930-ih i 2.svjetskim ratom
 Kuznetsova krivulja: univerzalan zakon nejednakosti u procesu industrijalizacije gdje bi ona u
početku rasla, a potom se smanjivala- zvonast oblik
 Povećanje pa smanjenje nejednakosti rezultat je unutarnje logike industrijskog razvoja koja
se odvija bez obzira na vanjske šokove (ratovi i krize)
  Kapitalizam smanjuje društvene nejednakosti
 Gerhard Lenski: Power and Privilege
 Prihvaća da je na djelu trend smanjenja nejednakosti i obrtanje dugoročnog povijesnog
trenda prema povećanju nejednakosti
 Niz čimbenika koji pomažu tom obrtanju trenda:
 1.usložnjavanje trenda i povećanje nužnih kvalifikacija za obavljanje sve složenijih radnih
operacija (bolje plaćeni i manje eksploatirani; znanstvenici, pravnici)
 2.rast produktivnosti rada- omogućuje ekonomski rast („kolač“ i „kuga“)
 Totalitarne ili autokratske države sve se više orijentiraju prema uvažavanju zahtjeva
stanovništva; širenje obrazovanja i demokratske ideologije- razlike u bogatsvu se smanjuju
 Nolan i Lenski- usporedba agrarnih i industrijskih društava; raspodjela unutar razvijenijih
zemalja

KAPITAL U 21.STOLJEĆU
 Thomas Piketty-nadilazi sve povijesne ograničenosti što ih imaju ranije navedene teorije koje
pokušavaju utvrditi neki unutarnji zakon kapitalizma koji vodi smanjenju ili pak povećanju
ekonomskih razlika u kapitalizmu
 Smatra da nema unutarnje snage kapitalizma koje vode u jednom ili drugom smjeru, nego
trebarazumjeti konstelaciju sila koja postoji u određenom povijesnom razdoblju
 npr.smanjenje razlika 1910-1950.g ne pripisuje unutrašnjim zakonitostima kapitalizma (Lenski
i Kuznets) već kao posljedicu ratova i velike ekonomske krize te politika koje su se trebale
nositi s posljedicama tih šokova
 povećanje nejednakosti nakon 1980-ih razumije kao posljedicu političkih kretanja i porezne
politike te uloge financijskog kapitala
 kvalificirani radnici vs nekvalificirani, ali jeftine radne snage
 eksplozija dohodaka vrhunskih menadžera- povećanje nejednakosti
 vrijednost bogatstva (kapitala) raste brže od vrijendosti dohodaka od rada

PERZISTIRAJUĆE I UBIJAJUĆE NEJEDNAKOSTI U 21.STOLJEĆU

 Goran Therborn
 1.nejednakosti su životo ugrožavajuće (stopa smrtnosti i razlika smrtnosti bogatih i
siromašnih)
 2.društvene posljedice: socijalna isključenost, nekomuniciranje među različitim društvenim
grupama, razlike u šansama
 3.različiti tipovi nejednakosti: 3 osnovna tipa nejednakosti
 Životna nejednakost-društveno porizvedene razlike u životnim šansama ljudi (stopa
mortaliteta dojenčadi, stopa smrtnosti)
 Egzistencija-neke društvene grupe su lišene mogućnosti postizanja autonomije slobode,
poštovanja i mogućnosti razvoja
 Nejednakost dostupnih resursa-obrazovanje i bogatstvo
 Suvremena dinamika tih triju tipa nejednakosti

ŽENE I MUŠKARCI U KONTEKSTU VIŠESTRUKIH KOMPLEKSNIH NEJEDNAKOSTI

 Spol: biološke razlike
 Rod:kako pojedino društvo razumije društvene uloge različitih spolova te kako normativno
postavlja različita očekivanja od pojedinog spola
 Koncept višestrukih kompleksnih nejednakosti (Walby, Armstrong, Strid)
 Izvor stratifikacije uz klasu su rod, etnička pripadnost, rasa, religija, dob, seksualna
orijentacija, invalidnost
 Npr. volimo makedonsku hranu, ali Makedonci imaju manje šanse kod nas za zapošljavanje
 Koncept preklapanja- npr.žensko si i pripadnica etničke manjine