GEOTEHNIČKO INŽENJERSTVO

SKRIPTA
1.TEMELJENJE 1
-U geotehničke konstrukcije za preuzimanje horizontalnih potisaka tla pripadaju
potporni zidovi, zagatne stijene i dijafragme
1.1.Plitko temeljenje
-Ukoliko se na dohvatnoj dubini nalazi dobro nosivo i malo deformabilno tlo
građevine se temelje plitko
-Dijelimo ih na krute i elastične temeljne konstrukcije
-Mogu se izvoditi kao temelji samci, temeljne trake i temeljne ploče. Prilikom
temeljenja potrebno je odrediti:
a) Dozvoljeni pritisak na tlo
b) Vrijeme djelovanja pritiska na tlo
c) Deformacije tla
d) Vrijeme odvijanja deformacija
c) Dimenzionirati temeljnu konstrukciju
-Slom tla nastupa ukoliko se prekorači napon sloma tla
-Elastične temeljne konstrukcije dijelimo na:
a) Temeljne trake
b) Temeljne ploče
1.2.Dubinsko temeljenje: piloti i dijafragme
-Dijelimo ih na:
a) Dubinsko temeljenje na vitkim konstrukcijama( piloti i dijafragme)
b) Duboki masivni temelji ( bunari, kesoni i sanduci)
-Upotrebljava se kad je nosivo tlo ili tlo manje deformabilnosti na većoj dubini
-Pri projektiranju treba odrediti:
a) Koji tip dubinskog temeljenja treba odabrati
b) Maksimalno opterećenje pojedinih elemenata
c) Elemente naglavne konstrukcije
d) Slijeganje konstrukcije
e) Tehnologiju izvedbe
1.2.1. Piloti ili šipovi
-Vitki dubinski temelji koji nose po bazi, po plaštu ili kombinirano

-Po vrsti materijala dijelimo ih na:

a) Drveni
b) Armirano-betonski
c) Prednapregnuti
d) Čelični
-Po mjestu izvedbe:
a) Predfabricirani
b) Izvedeni na licu mjesta
-Po načinu izvedbe:
a) Pobijani predfabricirani
b) Pobijeni izvedeni u tlu
c) Bušeni
1.2.2. Bunari, kesoni i sanduci
-Bunari – temelji velikog promjera, kopaju se na otvorenom dnu. S kopanjem se
bunar spušta do kote temeljenja. Po iskopu se dno betonira i povećava površina
temelja
-Kesoni – temelji velikog promjera, kopaju se na otvorenom dnu. S kopanjem se
keson spušta do kote temeljenja. Kesoni se izvode ispod razine mora te s
povećanim pritiskom
-Sanduci – temelji velikog promjera, izvode se na suhom, te kao plutajući tegle
do lokacije gdje se potapaju i pune materijalom
1.3.. Potporne konstrukcije
-Preuzimaju potisak tla i preko temeljne konstrukcije prenose ga na tlo
-Po načinu nošenja mogu biti:
a) Gravitacijske, nose vlastitom težinom
b) Raščlanjene, u nošenju sudjeluje i težina tla u zasipu
c) Sa zategama, zatege osiguravaju i dodatne horizontalne sile
-Po vrsti materijala
a) Betonski
b) Armirano-betonski
c) Gabionski
d) Od montažnih elemenata
1.4. Zagatne konstrukcije
-Koriste se pri izvedbi građevnih jama kao privremene ili trajne konstrukcije, kao
konstrukcije preuzimaju potisak tla
-U statičkom pogledu mogu biti:
a) Samostojeće
b) Sa zategom
-Po materijalu dijelimo ih na:
a) Drvene
b) Armirano betonske
c) Čelične
2.PLITKO TEMELJENJE 1, KRUTE TEMELJNE KONSTRUKCIJE
-Temelj je dio konstrukcije koji omogućuje da se sile i momenti reakcije
konstrukcije raspodijele na potrebnu površinu tla kako bi se postigla potrebna
sigurnost od sloma tla i da deformacije tla budu kompatibilne s funkcijom
građevine
-Izbor dubine temeljena ovisi o:
a) Položaju nosivog sloja
b) Deformabilnosti slojeva tla
c) Dubini smrzavanja
d) Bujanju i skupljanju tla
e) Vrsti konstruktivnog sustava
f) Utjecaju na susjedne građevine
g) Razini i oscilacijama podzemne vode

-Pretpostavke proračuna raspodjele napona na tlo ispod temelja:

a) Temelj prenosi na tlo opterećenja građevine uz linearnu raspodjelu napona
b) Tlo se zamjenjuje modelom elastičnih opruga u kojima su deformacije
proporcionalne silama koje na njih djeluju
c) Tlo je elastičan poluprostor
d) Tlo je stišljiv, nehomogen, uslojen prostor
-Slijeganje građevine ovisi o krutosti konstrukcije
a) Meki sustav, EI=0

b) Kruti sustav, EI=beskonačno

2.1.Linearna raspodjela napona na tlo
-Uz pretpostavku potpuno krute temeljne konstrukcije na temeljno tlo djeluje
kosa sila, rezultanta vertikalne i kose sile na temelj i moment savijanja. Sva
vanjska opterećenja mogu se zamjeniti rezultantom vertikalnih sila na
udaljenosti ekscentriteta od težišta temelja

2.2. Jednoosno ekscentrično opterećeni temelji, eB>0, eL=0

-Sila u težištu presjeka e=0, cjelokupan presjek opterećen jednakim kontaktnim
naponima

-Sila u jezgri presjeka e>0; e<B/6, cjelokupan presjek opterećen tlačnim

kontaktnim naponima
-Sila van jezgre presjeka e>0; e>B/6, presjek je djelomično opterećen tlačnim
kontaktnim naponima

2.3. Dvoosno ekscentrično opterećeni temelji, eB>0, eL>0

-Moguća 2 slučaja:
a) Rezultanta vertikalnih sila se nalazi unutar jezgre presjeka, cjelokupan presjek
opterećen je tlačnim silama
b) Rezultanta vertikalnih sila nalazi se izvan jezgre presjeka, moguće je da 3 kuta
temelja budu opterećena vlačnim naponima

, ,
2.4. Pojedinačni nearmirani temelji
-Ukoliko ploha temelja prema površini stupa ili zida nije velika, moguće je izvesti
temelj od:
a) Opeke
b) Kamena
c) Betona
-Pretpostavka je da se naponi jednoliko šire s dubinom pod kutem alfa:
a) Opeka, kamen 30 stupnjeva
b) Beton 45 stupnjeva

2.5. Pojedinačni temelji od armiranog betona

-Sastoje se od kvadratične ili pravokutne temeljne ploče na koju se naslanja stup
preko kojeg se na temeljnu ploču prenose vertikalne i horizontalne sile i
momenti savijanja
-Dimenzioniraju se na osnovi proračuna betonskog presjeka i potrebne armature
za preuzimanje momenata savijanja i tangencijalnih napona
2.6. Proračun armature u temelju samcu
-Opterećenja:
a) Kontaktni pritisci
b) Težina temeljne ploče
c) Korisno opterećenje
2.7. Kruti temeljni nosači
-Prenose na tlo opterećenje 2 ili više stupova pri čemu će raspodjela napona
ispod temeljne plohe ovisiti o krutosti nosača
-Pri tome se može razmatrati:
a) Linearna raspodjela napona za kruti temeljni nosač
b) Raspodjela napona na tlo uz pretpostavku savitljivog temeljnog nosača na
stišljivoj podlozi
-Pretpostavka je da se sva vanjska opterećenja kao i kod temelja samca mogu
zamjeniti rezultantnom silom s položajem definiranim u odnosu na težište
ekscentricitetom
-Moguće je oblikovanjem temeljnog nosača osigurati jednake vrijednosti
opterećenja na temeljno tlo ispod cijele temeljne plohe:
a) Tlocrtnim oblikovanjem
b) Ekscentričnim položajem stupnih mjesta
-Temeljni nosači dimenzioniraju se na osnovi proračuna betonskog presjeka i
potrebne armature za preuzimanje momenata savijanja i tangencijalnih napona
-Momenti savijanja i poprečne sile određuju se uz pretpostavku usvojene
raspodjele napona na tlo i sila koje djeluju na pojedino stupno mjesto
3.PLITKO TEMELJENJE 2, ELASTIČNE TEMELJNE KONSTRUKCIJE
-Elastične temeljne konstrukcije:
a) Temeljni nosači
b) Temeljne ploče
-Kompatibilnost deformacija temeljnog nosača i temeljnog tla isključuje linearnu
raspodjelu napona ispod stope temelja
-Kriterij podjele na krute i elastične temeljne konstrukcije:
a) Kruti temelji , K>0,4 – linearna raspodjela napona ispod stope temelja
b) Savitljivi temelji, K<0,4
-Diferencijalna jednadžba grednog nosana opterećenog opterećenjem:
-Opće rješenje jednadžbe za beskonačan nosač:
3.1. Modul reakcije tla, k
-Predstavlja veličinu napona na tlo potrebnog da izazove jedinični pomak tla
-Ispituje se probnom pločom dimenzija 30x30cm ili 100x100xm
-Moguća rješenja elastičnog nosača na elastičnoj podlozi:
a) Winkler-ov model nosača – približno opisuje ponašanje realnog tla. Tlo se
zamjenjuje elastičnim oprugama definiranih krutošću opruge. Deformiraju se
samo one opruge na koje je gredni nosač izravno oslonjen
b) Boussinesq-ov model nosača – proizlazi iz modela elastičnog poluprostora u
kojem svako opterećenje na površini poluprostora izaziva slijeganje svih ostalih
točaka poluprostora
c) Izvedeni modeli iz Winkler-ovog i Boussinesq-ovog modela tla
I.) Fuonenko-Borodich-ev model – predlaže povezivanje opruga iz WInkler-
ovog modela tla membranom konstante zategnutosti u vrhu opruga

II.) Heteny-ev model – model kod kojeg se proširenje zone utjecaja izvan
površine ispod nosača postiže ulaganjem savitljivog nosača unutar geotehničkog
modela tla
 III.) Vlasov-Leontiljev-ljev model – predstavlja simplifikaciju modela elastičngo
poluprostora uz pretpostavku nultih horizontalnih pomaka definirane raspodjele
vertikalnih napona u tlu

IV.) Repnik-ov model – može se svrstati u modifikaciju modela Winklerovog

modela elastičnih opruga i Boussinesq-ovog modela elastičnog poluprostora.
Zamjenjuje tlo modelom elastičnog poluprostora ojačanog oprugama opisan
modulom reakcije tla k i elastičnim karakteristikama tla Es i v
3.2. Temeljne ploče
-Koriste se kad je:
a) Dopušteno opterećenje previše malo da bi se opterećenja sa građevine na tlo
mogla prenijeti preko manjih pojedinačnih temelja
b) Slijeganje na različitim dijelovima građevine previše različito pa se opterećenje
prenosi na veću površinu s jedinstvenom temeljnom konstrukcijom koja će
izjednačiti lokalne razlike u slijeganjima
-Jedinstveni temelj djeluje kao temeljna ploča za odnos L:B<2
-Temeljna ploča može biti:
a) Kruta
b) Savitljiva
3.3. Diferencijalna jednadžba elastične ploče na elastičnoj podlozi

-Proračun se provodi analogno grednom nosaču na elastičnoj podlozi

-Odabir modela tla:
a) Winklerov model tla
b) Model elastičnog poluprostora
-Odabir metode proračuna:
a) Metoda konačnih razlika
b) Metoda konačnih elemenata
-Ploča se dijeli u kvadratične elemente, a proračun slijeganja provodi se za
čvorne točke elemenata

-Rješenje difernecijalne jednadžbe elastične ploče na elastičnoj podlozi:

a) Postavlja se sustav jednadžbi pomaka u čvorovima na temelju diferenčnog
oblika jednadžbe
b) Rješenjem sustava iz pomaka se dobivaju pritisci na tlo te rezne sile u ploči
4.DUBINSKO TEMELJENJE 1, TEMELJENJE NA PILOTIMA 1
-Piloti – vid dubinskog temeljenja građevina izvedeni kao stupovi čvrstog
materijala koji prenose opterećenje na dublje slojeve tla
-Dubina temeljenja je znantno veća od dimenzije poprečnog presjeka pilota
-Uglavnom prenose na tlo vertikalna opterćeenja, ali mogu prenositi i
horizontalne sile
-Temeljenje na pilotima koristi se:
a) Kad tlo na malo dubini prikladnoj za plitko temeljenje nema dovoljnu moć
nošenja
b) Kad je stišljivost tla na maloj dubini relativno velika te bi za dana opterećenja
građevine slijeganja bila neprihvatljivo velika ili bi diferencijalna slijeganja bila
veća od prihvatljivih

-Ovisno o načinu prijenosa opterećenja s pilota na tlo, piloti mogu biti:

a) Vršno opterećeni piloti – opterećenje se prenosi preko baze pilota na čvrstu
podlogu
b) Lebdeći piloti – opterećenje se prenosi na okolno tlo trenjem po plaštu
c) Kombinirano opterećeni piloti – opterećenje se prenosi dijelom po bazi i
dijelom po plaštu
-Podjela pilota po materijalima:
a) Drveni piloti
b) Piloti od armiranog betona
c) Piloti od prednapetog betona
d) Čelični piloti
-Podjela po načinu izvedbe
a) Pobijeni gotovi piloti
b) Pobijeni piloti izvedeni u tlu
c) Bušeni piloti
d) Utisnuti piloti
e) Jet-grouting piloti ( mlazno injektiranje)
f) Šljunčani piloti ( piloti za zbijanje tla)
4.1. Pobijani gotovi piloti
-Piloti koji su gotovi prethodno izvedeni dopremaju an gradilište te pobijaju
različitim tipovima uređaja za pobijanje
4.1.1. Drveni pobijani piloti
-Duljina 15 do 20m, promjer 40 do 60cm, nosivosti 250 do 600Kn

-Pri pobijanju je potrebno zaštiti vrh i glavu pilota limenim okovom

4.1.2. Armirano betonski pobijani piloti
-Izvode se u dimenzijama u ovisnosti o:
a) Potrebnoj dubini pobijanja
b) Sili koju je potrebno prenijeti na tlo
c) Veličini i mogućnostima raspoloživog uređaja za pobijanje
d) Dimenzijama za izvedbu i transport na gradilište
-Poprečni presjek AB pilota mogu biti:
a) Kvadratični ili pravokutni
b) Poligonalni
c) Kružni

-Armiranje:
a) Uzdužna armatura
b) Poprečna armatura
c) Ojačanja vrha i glave
4.1.3. Pobijani piloti od prednapregnutog betona
-Opterećenje pilota u pravilu ovisi o dopuštenim napona na tlo
-Prednapregnuti piloti koriste se zbog:
a) Spriječena je pojava vlačnih pukotina, pogodno za radove u moru
b) Moment inercije presjeka znatno je veći od armiranog betona pa su poprečni
presjeci značajno manji
c) Uređaji za transport i zabijanje iz gornjih razloga su značajno manji i lakši
-Veći elementi se u pravilu izvode šuplji radi mogućeg nastavljanja
-Duljina do 75m, promjer do 135cm sa šupljinom do 100cm, nsoivost do 7500 kN

4.1.4. Čelični pobijeni piloti

-Izvode se od vučenih cijevnih ili valjanih profila
-Posjeduju visoku čvrstoću, visoku modul elastičnosti i veliki moment inercije
-Znatno su lakši od AB ili prednapregnutih pilota što omogućuje lakše rukovanje
-Mogućnost relativno lakog nastavljanja omogućuje psotizanje velikih dubina
pobijanja
-Duljine do 100m, nosivost do 10 000kN, nosivost lebdećih pilota može se
značajno povećati ugradnjom bočnih krila

4.1.5. Pobijeni u tlu izvedeni piloti

-Izvode se zabijanjem u tlo odgovarajućeg kalupa i ispunjavanja nastale šupljine
betonom uz prethodno postavljanje armature
-Kalup zabijen u tlo može se ostaviti kao zaštita betona ili izvući prije betoniranja
-Prednost je korištenje lakih obloga umjesto teških elemenata pilota
-Tipovi pobijenih u tlu izvedenih pilota:
a) Raymond piloti
b) Stern-Express piloti
c) Franki piloti
4.1.5.1. Raymond piloti
-Pobija se obloga koničnog oblika od valovitog lima. Po dosizanju tražene dubine
obloga se izvlači, a u šupljinu u tlu postavlja se armatura i ispunjava betonom
-Pilot je koničnog oblika, a neravna kontura zbog valovite oplate osigurava
prijenos trenjem po plaštu
4.1.5.2. Stern-Ekspress piloti
-Izvode se pobijanjem čeličnih cijevi koje na donjem dijelu imaju izveden
betonski šiljak
-Dosizanjem tražene dubine pobijanja ili otpora tla čelična cijev se fiksira, a šiljak
se izbija s vrha cijevi
-U bušotinu se ulaže armatura te se pilot betonira uz istovremeno izvlačenje
obložne cijevi
-Dubina do 30m, promjer do 0,6m, nosivost do 1500kN
4.1.5.3. Franki piloti
-Izvode se pobijanjem čeličnih cijevi koje su u donjem dijelu ispunjene suhom
betonskom smjesom ispuštanjem malja kroz cijevi na betonsku smjesu koja za
sobom povlači obložnu cijev
-Dosizanjem tražene dubine pobijanja ili otpora tla čelična cijev se fiksira, a
beton se izbija udarcima malja iz cijevi
-U bušotinu se ulaže armatura te se pilot betonira uz istovremeno izvlačenje
obložne cijevi
-Dubina do 20m, promjer do 0,6m, nosivost do 1000 Kn

4.2. Pobijanje pilota

-Pobijanje pilota izvodi se različitim uređajima za pobijanje:
a) Ručni maljevi
b) Mehanički maljevi
c) Motorni maljevi
d) Vibracijski maljevi
4.3. Bušeni piloti
-Suvremeni raspoloživi uređaji omogućuju izvođenje dubokih bušotina velikog
promjera kroz tlo do velikih dubina. Najpoznatije tehnologije su Benoto i
Casagrande bušeni piloti
-Potrebna mehanizacija sastoji se od:
a) Lavirka – hidraulička kliješta koja omogućuju kružnim kretanjem utiskivanje
obložne kolone u tlu s napredovanjem iskopa
b) Kran s grabilicom – iskop materijala u tlu kroz obložnu cijev s grabilicom
kružnog oblika. U slučaju nailaska na čvršće slojeve kooristi se sjekač koji
slobodnim padom optušta i razbija čvršće slojeve u geotehničkom profilu
-Način izvedbe:
a) Na lokaciju pilota postavlja se sustav lavirke i započinje iskop grabilicom uz
istovrmeneo utiskivanje obložne kolone lavirkom
b) Po dosizanju tražene dubine ili stijenske pdologe započinje izvedba pilota
c) U bušotinu se ulaže potrebna armatura
d) Započinje se betoniranje pilota kontraktor postupkom – pri kontraktor
postupku cijev kontraktora uložena je u beton, a uslijed hidrostatskog pritiska
beton potiskuje gornje slojeve prema vrhu bušotine
e) Paralelno s betonirnajem lavirkom se izvlači obložna kolona
4.4. Utisnuti piloti
-Uglavnom se koriste za sanaciju ili ojačanje postojećih temeljnih konstrukcija
-Izvode se od predfabriciranih elemenata utisnutih u tlo hidrauličkim prešama
4.5. Piloti izvedeni mlaznim injektiranjem ( Jet grouting)
-Zasniva se na hidrauličkom slomu tla pod djelovanjem visokog tlaka injekcijske
smjese kojom se injektiranje provodi
-Pri pojavi hidrauličkog sloma tla razara se skelet tla, dolazi do mješanja čestica
tla i injekcijske smjese( smjesa cementa i vode). Očvršćavanjem cemente smjese
formira se betonski stup relativno niske čvrstoće u kojem čestice tla
predstavljaju agregat, a injekcijska smjesa vezivo
-Oprema se sastoji do:
a) Injekcijske stanice za pripremu smjese
b) Bušaće garniture za izvedbu bušotine opremljene glavom za mlazno
injektiranje
-Postupak mlaznog injektiranja:
a) Izvedba bušotine
b) Injektiranje tla pod visokim tlakom do 400 bara od dna prema vrhu bušotine
rotiranjem glave za injektiranje i podizanjem u pravilnim vremenskim intervalima
-Postupak je primjenjiv za relativno široki raspon granulometrijskog sastava tla
-Promjer dobivenih pilota u tlu:
a) Glina i prah 50-75cm
b) Pijesci 60-120cm
c) Šljunci 100-150cm
-Postupkom mlaznog injektiranja dobivaju se u tlu nearmirani piloti niske
čvrstoće. Ćvrstoća materijala u pilotu ovisi o granulometrijskom sastavu tla
-Piloti dobiveni mlaznim injektiranjem koriste se za:
a) Poboljšanje karakteristika temeljnog tla
b) Temeljenje građevina
c) Ojačanje postojećih temelja
d) Potporne konstrukcije
e) Osiguranje zidova građevnih jama
f) Osiguranje vodoodrživosti
g) Brtvljenje dna građevnih jama
h) Sidrene konstrukcije
4.6.Postupci dubinskog vibracijskog zbijanja tla
-Razlikuju se postupci:
a) Vibracijsko zbijanje u nevezanim tlima
b) Vibracijsko punjenje u vezanim i poluvezanim tlima
d) Izvedba šljunčanih pilota
4.6.1. Vibracijsko zbijanje
-Izvodi se u nevezanim materijalima u sljedećim fazama:
a) U tlo se uvodi vibrator-oscilator i uslijed zbijanja dovodi se do projektirane
kote zbijanja. Zbijanje se izvodi u stupnjevima od dna prema vrhu
b) Oko vibratora formira se lijevak koji se ispunjava šljunčanim materijalom ili
postojećim materijalom oko izvedene bušotine

4.6.2. Vibracijsko punjenje u vezanim i poluvezanim tlima

-Vibrator s uređajem za doziranje upušta se do projektirane dubine. Podiže se u
koracima do 0,3m i kroz vrh ispunjava nastalu šupljinu šljunkom pod pritiskom
nasipanim u dozator. Ponovnim upuštanjem materijal se dodatno zbija.
Sukcesivno prema vrhu izvodi se šljunčani pilot različitog promjera u zavisnosti
mateirjala po visini geotehničkog profila
4.6.3. Šljunčani piloti
-Pripadaju tehnikama dubinskih vibracijskih zbijanja tla
-Dubinski vibrator – oscilator cilindričnog oblika dužine 3 do 5m upušta se u tlo
uslijed vibracija
-Iznad šiljaka nalazi se ekscentrična masa pokretana elektromotorom koja izaziva
vibracije oscilatora
5.DUBINSKO TEMELJENJE 1, TEMELJENJE NA PILOTIMA 2
-Projekt temeljenja na pilotima sadrži:
a) Analizu raspodjele opterećenja na pojedine pilote
b) Dokaz o dopuštenom opterećenju tla pod djelovanjem pojedinih pilota
c) Dokaz o kvaliteti pojedinih materijala pilota
d) Dimenzioniranje pojedinih pilota
e) Dokaz o stabilnosti temelja kao cjeline
f) Analizu slijeganja pojedinih pilota, temelja kao cjeline i analizu horizontalnih
pomaka pilota
5.1. Sile sloma tla prema veličinama parametara čvrstoće
-Nosivost po plaštu
-Uslijed komponenti adhezije i trenja
5.2. Sile sloma dobivene probnim opterećenjem pilota
-Probno opterećenje provodi se na izvedenom pilotu na lokaciji građevine
-Način izvođenja:
a) Inkrementnim povećanjem sile uz praćenje konsolidacije
b) Uz konstantnu brzinu slijeganja
c) Inkrementnim povećanjem sile u pravilnim vremenskim intervalima
-Probnim opterećenjem mjeri se potrebna sila na pilot Qf potrebna da izazove
slom u tlu
5.3. Slijeganje pilota
-Rezultat je deformacija koje nastaju:
a) Zbog elastične deformacije pilota
b) Zbog slijeganja tla ispod stope uslijed povećanja opterećenja ispod stope
uslijed napona na tlo koji se prenose preko stope pilota
c) Zbog slijeganja tla ispod stope uslijed povećanja opterećenja ispod stope
uslijed napona na tlo koji se prenose preko plašta pilota

5.4. Piloti u grupi

-Ispod temelja redovito se izvodi grupa od više pilota koja na sebe preuzima
opterećenje konstrukcije
-Ukupna sila koju grupa pilota može prenijeti na tlo jednaka je umnošku broja
pilota i dopuštene sile na pojedinačni pilot ili u pravilu manja
-Intenzitet i polje napona ispod pojedinačnog pilota manji su nego ispod grupe
pilota zbog međusobnog utjecaja pojedinih pilota

-Međusobni utjecaj pilota utječe na povećanje opterećenja ispod pojedinih

temelja što utječe na smanjenje nosivosti
5.4.1. Nosivost grupe pilota
5.4.2. Slijeganje grupe pilota
-Intenzitet i polje napona ispod pojedinačnog pilota manji su nego ispod grupe
pilota zbog međusobnog utjecaja pojedinih pilota
-Međusobni utjecaj pilota utječe na povećanje opterećenja ispod pojedinih
temelja što utječe na povećanje slijeganja grupe pilota
-Slijeganje grupe pilota širine B:

5.5. Dopušteno opterećenje pilota

-Predstavlja dio sile sloma tla koju pilot može preuzeti uz prihvatljivo slijeganje i
dovoljan faktor sigurnosti za slom tla. Može se odrediti prema Pravilniku o
tehničkim normativima za temeljenje građevinskih objekata:
a) Izrazima za stupanj mobilizacije otpora tla
b) Izrazima otpor tla registriranim pri pobijanju pilota
c) Izrazima iz rezultata penetracijskih pokusa
d) Probnim opterećenjem pilota
e) Na osnovi iskustva s pilotima u sličnom tlu
5.5.1. Proračun dopuštenog opterećenja pilota
5.5.2. Dopušteno specifično opterećenje tla u razini pilota, q

5.5.3. Dopušteno specifično opterećenje tla po plaštu pilota, p

5.6. Horizontalni opterećeni piloti

-Metode proračuna najčešće se zasnivaju na pretpostavci da se tlo ponaša kao
Winklerov prostor
-Pritisak u tlu na dubini z linearno je ovisan o modulu horizontalne reakcije tla
-Horizontalni opterećeni pilotu mogu se tretirati kao:
a) Kruti piloti
b) Savitljivi piloti
5.6.1. Savitljivi piloti u elastičnom modelu tla
-Ponašaju se kao elastične temeljne konstrukcije
-Rješenje predstavlja rješenje diferencijalne jednadžbe elastičnog nosača u
elastičnom modelu tla

5.7. Dijafragme
-Vid dubinskog temeljenja koji osim prijenosa opterećenja građevine na tlo ima
ulogu i u:
a) Preuzimanju horizontalnog potiska tla
b) Sprječavanja prodora vode u građevinu
-Predstavljaju kontinuirani vertikalni vitki temelj izveden u tlu do bolje nosivog
sloja tla
-Osnovna prednost je izvođenje iskopa građevine jame unutar izvedene
dijafragme, a na čije se zidove prenosi opterećenje
5.7.1. Način izvođenja
-Sličan izvođenju bušenih pilota:
a) Iskop se izvodi grabilicom do željene dubine
b) U iskop se postavlja armaturni koš
c) Iskop se betonira kontraktor postupkom
-Radi postizanja kontinuiteta zida izvođenje dijafragme provodi se u fazama:
a) Radi ravnosti konstrukcije na površini se izvodi uvodna konstrukcija
b) Iskop, polaganje armature i betoniranje provodi se na svakoj drugoj lameli.
Rubovi lamele osiguravaju se graničnim cijevima
c) Po završetku neparnih lamela provodi se iskop, te postavljanje armature i
betoniranje u međuprostoru. Granične cijevi se uklanjaju prije betoniranja
-Osiguranje stabilnosti iskopa:
Da ne bi došlo do zarušavanja iskopane lamele iskop se ispunjava tikotropnom
suspsenzijom

6.DUBINSKO TEMELJENJE 2, DUBOKI MASIVNI TEMELJI

-Dubinsko temeljenje koristi se:
a) Kad tlo na maloj dubini prikladno za plitko temeljenje nema dovoljnu moć
nošenja
b) Kad je stišljivost tla na maloj dubini relativno velika te bi za dana opterećenja
građevine slijeganja bila neprihvatljivo velika ili bi diferencijalna slijeganja bila
veća od prihvatljivih
c) Dubinsko temeljenje moguće je kao temeljenje na vitkim i masivnim
konstrukcijama
-Masivni duboki temelji dijele se na:
a) Bunari – otvoreni gore i dolje, izvode se kopanjem mehanički ili ružno uz
crpljenje vode
b) Pneumatski kesoni – otvoreni na dnu, sastoje se od komore u kojoj se izvode
radovi iskopa u uvjetima povećanog tlaka zraka kojim se istiskuje voda u tlu na
dnu kesona što omogućuje radove u suhom
c) Sanduci – zatvoreni na dnu, izvode se na suhom, upuštaju u vodu, tegle na
mjesto ugradnje i potapaju na uređenu podlogu
6.1. Dimenzioniranje bunara i kesona
-Pri izvedbi bunara i kesona javlja se bočno opterećenje na tlo:
a) U stupnju mirovanja mirni potisak tla
b) Uslijed razrahljenja pad s mirnog na aktivni potisak tla
c) Zbog prostornog djelovanja dolazi do smanjenja radijalnog horizontalnog
potiska na dubinama ispod približno 7m i gotovo konstantnog potiska s dubinom
geotehničkog profila
6.1.1. Izvođenje bunara
-Provodi se potkopavanjem ispod noža bunara unutar konstrukcije bunara
-Upuštanju bunara suprotstavlja se otpor tla u 2 komponente:
a) Otpor trenjem po plaštu
b) Otpor po bazi bunara ispod površine zidova bunara
c) Bunar se upušta u tlo uslijed pojave sloma tla ispod noža bunara
-Izvođenje bunara provodi se zadovoljavanjem slijedeća 2 uvjeta;
a) Težina bunara mora biti manja od ukupnog otpora trenjem po plaštu i otpora
ispod zidova bunara, ukoliko bi težina bunara bila veća od otpora trenjem po
plaštu i otpora po bazi ispod zidova bunara, bunar bi nekontrolirano utonuo u tlo
bez ikakvih iskopa
b) Težina bunara mora biti veća od otpora trenjem po plaštu. Ukoliko bi težina
bunara bila manja od otpora trenjem po plaštu bunara, bunar ne bi mogao
uranjati bez obzira na iskop ispod baze bunara

-Oblikovanje noža bunara mora osigurati 2 uvjeta:

a) Omogućuje kopanje i uklanjanje zapreka tijekom iskopa
b) Omogućuje prodiranje noža u tlo uslijed potkopavanja prekoračenjem otpora
tla
6.1.2. Smanjenje trenja na plašt bunara
-U praksi trenje na plašt bunara otežava upuštanje bunara u tlo, te se isto nastoji
smanjiti tijekom izvedbe
-Mogućnosti smanjenje trenja na plašt bunara:
a) Zakošenje stijenki bunara – rezultat zakošenja stijenki bunara je smanjenje
potiska tla s veličine mirnog na aktivni potisak. Nepovoljna posljedica je javljanje
slijeganja oko bunara, koju je teško eliminirati dodatnim zbijanjem
b) Ubrizgavanje vode pod tlakom kroz stijenke bunara – izaziva smanjenje
posmične čvrstoće okolnih materijala povećanjem pornih pritisaka u tlu.
Nepovoljna posljedica je javljanje slijeganja oko bunara uslijed razrahljenja
pojedinih zona materijala, koju je teško eliminirati dodatnim zbijanjem
c) Upuštanje tiksotropne suspenzije između tla i plašta bunara – omogućuje
smanjenje trenja na vrijednost 0. Gornji dio bunara izvodi se užeg promjera od
noža, a u prostor između bunara i iskopa ulijeva se tiksotropna suspenzija. Po
završetku izvedbe bunara prostor između bunara i tla zapunjava se
nekohorentnim materijalom, čime se povećava trenja na plašt
6.1.3. Nosivost bunarskog temelja
-Dosizanjem dna projektiranog iskopa nužno je osigurati potrebnu površinu
temeljne površine za prijenos opterećenja na temeljno tlo. Dno bunara ispunjava
se betonom i stvara se velika površina za prijenos opterećenja vrlo velike
nosivosti
-Nosivost dubokog masivnog temelja određuje se u skladu s izrazima Meyerhofa

6.2. Zračni kesoni, izvođenje zračnih kesona

-Razlikuje se od rada u bunarima jer se isti odvijaju u uvjetima visokog zračnog
pritiska. Zračni pritisak veći od hidrostatskog omogućuje istiskivanje podzemne
vode iz radne komore kesona te rad iskopa u suhim uvjetima
-Kesonsko postrojenje sastoji se od:
a) Kompresorske stanice potrebne za proizvodnju potrebnog zračnog pritiska u
sustavu
b) Splavnice-komore za prilagodbu radne snage
c) Tunela u kontaktu splavnice i radne komore
d) Radne komore pod tlakom u kojoj se provodi iskop
e) Kesonska komora
-Težina kesona zbog tlaka u kesonskoj radnoj komori mora biti veća od otpora po
plaštu uvećana za pritisak u radnoj komori

-Pri prisutnosti u područjima s pritiskom zraka većim od atmosferskog javlja se

absorpcija dušika u krvi, koji se pri nagloj dekompresiji oslobađa pojavom
mjehurića dušika koji blokiraju krvotok i u krajnosti smrt. Absorbirani dušik
eliminira se postupkom dekompresije boravkom u uvjetima povećanog pritiska
odgovarajućeg trajanja. Vrijeme dekompresije ovisno je o vremenu trajanja i
stupnju kompresije
-S obzirom na probleme rada u uvjetima povišenog tlaka javljaju se problemi
izvođenja radova pri visokim pritiscima:
a) Smanjuje se vrijeme moguće primjenjivosti rada
b) Povećava se potrebno vrijeme dekompresije i odmora
c) Vrijeme izmjene ciklusa je vrlo visoko što također povećava cijenu izvedbe
radova
7. POTPORNI ZIDOVI
-Potporni zidovi su masivne ili raščlanjene, trajne ili privremene građevine koje
podupiru vertikalne ili strme zasjeke terena ili nasuti materijal. Preuzimaju
potisak tla materijala u zasipu te ga preko svoje konstrukcije prenose na temelje
i putem istih na temeljno tlo zadržavajući stabilnost materijala iza potpornog
zida i samog potpornog zida
-Elementi potporne konstrukcije:
a) Potporni zidovi podupiru materijal u visini zida od donje nivelacije do vrha zida
b) Materijal iza zida izaziva potisak na potporni zid naziva se zasipom
c) Temelj je u pravilu ukopan u tlo
-Primjene potpornih zidova:
a) Osiguranje pokosa zasjeka i nasipa na prometnicama
b) Osiguranje platoa
c) Ulazne rampe tunela
d) Obalni zidovi
e) Zidovi skladišta rasutih materijala
f) Upornjaci mostova
-Po vrsti korištenog materijala potporne zidove dijelimo na:
a) Zidovi od nasutog materijala
b) Zidovi od lomljenog i grubo klesanog kamena
c) Zidovi od betona
d) Zidovi od armiranog betona
-Po načinu nošenja:
a) Gravitacijski potporni zidovi
b) Zidovi s konzolom

c) Zidovi sa zategom

d) Raščlanjeni potporni zidovi

e) Zidovi od montažnih elemenata
7.1. Opterećenje na potporne zidove
-Na potporne zidove djeluju slijedeća opterećenja:
a) Vlastita težina potpornog zida – predstavlja volumen poprečnog presjeka zida
pomnožen sa zapremninskom težinom materijala
b) Aktivni potisak tla zasipa iza zida – javlja se kao opterećenje na potpornu
konstrukciju u uvjetima dilatiranja tla. Veličina aktivnog potiska tla u zasipu ovisi
o parametrima. Pri proračunu aktivnog potiska značajni su uvjeti u kojima se tlak
odvija
c) Hidrostatički pritisak – javlja se pojavom razine podzemne vode iznad temelja
u zasipu. Uklanja se izvedbom procjednica, drenažnim slojem, uzdužnom
drenažom u nožici zasipa
d) Hidrodinamičke sile
e) Pasivni otpor tla ispred temelja – može se javiti u tlu ispred temelja potpornog
zida u vidu pozitivnog doprinosa stabilnosti
f) Reakcija tla ispod temelja
g) Seizmička opterećenja
7.2. Analize stabilnosti potpornih zida
-Pri analizi stabilnosti potpornih zidova potrebno je dokazati stabilnost kroz:
a) Kontrola stabilnosti na prevrtanje

b) Kontrola stabilnosti na klizanje

c) Kontrola napona ispod stope temelja zida

d) Kontrola na slijeganje
e) Kontrola terenskog skoka
7.2.1. Statički račun potpornih zidova
-Dokazuje se da su naponi u svakom presjeku potpornog zida i naponi na tlo
ispod temelja unutar dopuštenih granica te je zid u cijelosti stabilan. Proračun se
provodi iterativno:
a) Pretpostavljaju se vjerojatne dimenzije koje zadovoljavaju potrebe problema
te se za te dimenzije provode analize stabilnosti i provjere napona u presjecima
zida
b) Na osnovi dobivenih rezultata provode se korekcije izabranih dimenzija radi
zadovoljenja traženih zahtjeva sigurnosti i ekonomičnosti
7.3. Gabionski potporni zidovi
-Sastoje se od elemenata, košara ispunjenih lomljenim kamenom, koji se slažu
jedni na druge i veza između pojedinih košara postoji jedino trenjem. Kontrole
stabilnosti gabionskih potpornih zidova provode se za svaku pojedinu fazu
izvedbe zbog promjene težine i težišta gabionskog zida kao i veličine aktivnog
potiska tla
-Gabionski potporni zid je stabilan ukoliko tlačna linija prolazi kroz jezgru
presjeka na kontaktu svakog elementa poprečnog presjeka- U završnoj fazi
potrebno je provesti kontrolu na klizanje i prevrtanje na svakoj razini gabionskog
potpornog zida

8. ZAGATNE STIJENE
-Zagatna stijena je vitka vertikalna građevinska konstrukcija zabijena u tlo ili
izvedena u tlu. Preuzima potisak tla, osigurava stabilnost vertikalnog iskopa i
služi za zaštitu od prodora podzemne vode
-Koriste se kao privremene ili trajne konstrukcije. Kao materijal za izvedbu koristi
se:
a) Drvo
b) Čelik
c) Armirani beton
8.1. Zagatne stijene od drva
-Klasičan materijal koji se upotrebljavao za izvedbu zagata, danas se zbog cijene,
čvrstoće i trajnosit zamjenjuje drugim materijalima. Izvodi se od platica pri čemu
se pažnja posvećuje oblikovanju spoja, glave i stope. Važno je povezati platice
naglavnicom
8.2. Zagatne stijene od čelika
-Danas se zbog povoljne cijene, visoke čvrstoće i trajnosti najčešće koristi čelik za
izvedbu zagatnih stijena. Izvodi se od pojedinih talpi različitog oblika pri čemu se
pažnja povećuje oblikovanju:
a) Spoja talpi radi postizanja zajedničkog djelovanja i vodonepropusnosti
b) Oblika presjeka velikog momenta otpora radi preuzimanja momenata
savijanja
-Talpe se u glavi također povezuju naglavnicom
8.3. Zagatne stijene od armiranog betona
-AB platice najčešće se koriste za izvedbu trajnih zagatnih stijena. Platice su
manje osjetljive na djelovanje agresivnih utjecaja. Zagatna stijena izvodi se od
platica pri čemu se pažnja posvećuje oblikovanju spoja, glave i stope.
-Talpe se u glavi povezuju naglavnicom. Talpe se mogu izvoditi i od
prednapregnutog betona

8.4. Izvođenje zagatnih stijena

-Provodi se pobijanjem platica ili talpi. Pobijanje se izvodi:
a) Gravitacijskim maljevima, ručni i mehanički
b) Motornim nabijačima
c) Vibracijskim nabijačima
8.5. Opterećenja na zagatnu stijenu
-Opterećenja koja djeluju su:
a) Aktivni potisak tla iza zagatne stijene
b) Hidrostatski tlak i uzgon vode iza stijene
c) Potisak uslijed opterećenja na površini stijene
d) Pasivni otpor tla ispred stijene
e) Hidrostatski tlak i uzgon vode ispred stijene
f) Otpor uslijed opterećenja na tlo ispred stijene
g) Hidrodinamičke sile uzrokovanje tečenjem vode ispod stijene kroz tlo
h) Utjecaj drugih vanjskih sila izravno na stijenu
8.6. Dimenzioniranje zagatnih stijena
-Prilikom dimenzioniranja potrebno je odrediti:
a) Dubinu pobijanja zagatne stijene koja će osigurati zagatnu stijenu pri danim
značajkama tla od većih od neprihvatljivih pomaka
b) Poprečni presjek zagatne stijene koji će zadovoljiti momente savijanja nastale
uslijed opterećenja na zagatnu stijenu
c) Veličinu sile, položaj i broj potrebnih zatega kao dodatnih elemenata za
osiguranje stabilnosti zagatne stijene
d) Položaj i veličinu sidrenog zatega
e) Dužinu sidrene dionice i tehnologiju prijenosa opterećenja na tlo ukoliko se
dodatne horizontalne sile prenose putem geotehničkog sidra
8.7. Podjelan zagatnih stijena
-Zagatne stijene po načinu nošenja dijelimo na:
a) Konzolne ili slobodnostojeće zabijene u tlo
b) Sa zategom ili većim brojem zatega
c) Međusobno razuprte
8.7.1. Analize stabilnosti slobodnostojeće zagatne stijene
-Konzolna zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska
tla
8.7.2. Analize stabilnosti zagatne stijene sa zategom( donji kraj slobodan)
-Zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska tla
uvećanog za silu u zategi
8.7.3. Analize stabilnosti zagatne stijene sa zategom ( donji kraj upet)
-Zagatna stijena nosi na osnovi ravnoteže aktivnog i pasivnog pritiska tla
uvećanog za silu u zategi u uvjetima uklještenja na dnu. Proračun se zasniva na
uklještenju dna zagatne stijene pojavom pasivnog potiska uslijed deformacije
elastične linije zagatne stijene
8.8 Faktor sigurnosti
-Prethodni proračuni stabilnosti zagatnih stijena zasnivaju se na uvjetima
ravnoteže pri čemu su dobiveni rezultati dubine pobijanja i sila u zategi utvrđeni
za uvjeti Fs=1.
-Sve konstrukcije, trajne i privremene moraju imati ugrađen faktor sigurnosti (
Fs=1,5 za trajne konsturkcije i Fs=1,3 za privremene konstrukcije). Faktor
sigurnosti uvodi se u proračun smanjenjem parametara čvrstoće tla na sliejdeći
način:

8.9. Položaj i dimenzioniranje sidrenog bloka

-Sidrenje zagatnih stijena provodi se preko geotehničkih sidara koje opterećenje
prenose na tlo ili sidrenjem zatega u sidrene blokove. U oba slučaja sidrenje
mora biti izvedeno dovoljno daleko od zagatne stijene kako bi zona sidrenja ili
sidreni blok mogli prenijeti cjelokupnu silu zatege bez utjecaja na zagatnu stijenu
-S obzirom na geometriju zasipa raulikuju se:
a) Zona aktivnog klina
b) Zona pasivnog klina sidrenog bloka
c) Sigurna zona sidrenja
-Na sidreni blok djeluju:
a) Pasivni otpor tla ispred sidrenog bloka
b) Aktivni potisak tla iza sidrenog bloka

9. STABILNOST KOSINA
-Pojava nestabilnosti prema Varnes-u:
a) Odron
b) Odvala
c) Klizanje
d) Pomaci blokova
e) Tok
-Najčešće pojave nestabilnosti su pojave klizanja u tlu i odrona u stijenskim
masama
-Klasifikacija nestabilnosti prema aktivnosti:
a) Aktivne
b) Reaktivne
c) Okončane
d) Neaktivne > Potencijalne
> Prirodno stabilizirane
> Stabilizirane umjetnim zahvatima u padini
> Fosilne
-Geološki uvjeti pojava nestabilnosti:
a) Tektonski procesi
b) Gravitacijske i hidrodinamičke sile
-Antropološki uvjeti pojava nestabilnosti:
a) Iskopi i nasipi
b) Opterćenja građevina
c) Promjena režima podzemnih voda
d) Promjena namjene zemljišta
-Klasifikacija klizišta:
a) Rotacijska klizišta
b) Translacijska klizišta
c) Složena klizišta
d) Višestruka klizišta: > Uzastopna klizišta uz ili niz padinu
> Višestruka retrogresivna klizišta
e) Kompleksna klizišta
9.1. Pojave nestabilnosti u stijenskoj masi
-U planarne slomove u stijenskoj masi pripadaju slomovi određeni razločitim
geomtreijskim kombinacijama diskontinuiteta u stijenskoj masi:
a) Ravni slom po jednom diskontinuitetu
b) Klinasti slom po 2 diskontinuiteta
c) Složeni ravni ili klinasti slomovi po više sustava diskontinuiteta
-Rotacijski slomovi – javljaju se u jako raspucaloj stijenskoj masi bez dominantnih
diskontinuiteta nepovoljnog položaja u odnosu na padinu ili za padine velikog
razmjera u odnosu na postojeći sustav diskontinuiteta
-Blokovito klizanje – nastaje nakon sloma u nožici kosine nakon čega nastaje
pojava progresivnog sloma uz kosinu
-Slom prevrtanjem nastaje uslijed sloma slojeva stijenske mase nagnutih u
kosinu po diskontinuitetima subhorizontalnog položaja u odnosu na položaj
slojeva. Moguća je i pojava sloma prevrtanjem nakon pojave sloma u stijenskoj
masi u nožici padine
9.2. Analize stabilnosti kosine
-Analize stabilnosti kosine provode se radi utvrđivanja moguće pojave sloma u
prirodnoj ili umjetnoj kosini ili radi utvrđivanja parametara čvrstoće materijala u
kosinama u kojima je slom nastupio
-Slom u kosini nastupa kad se prekorači posmična čvrstoća materijala na kliznoj
plohi
-Metode analize stabilnosti kosina su:
a) Metode granične analize
b) Metode analize granične ravnoteže
c) Numeričke metode
d) Probalističke metode
e) Empirijski pristup
f) Fizički modeli
9.2.1. Metode granične analize
-Podrazumijevaju točno rješenje problema stabilnosti stijenske padine čije je
ponašanje definirano metodama mehanike kontinuuma. Egzaktno rješenje
pdorazumijeva potpuno zadovoljenje uvjeta ravnoteže i kompatibilnosti padine u
svim točkama padine. To uključuje zadovoljenje diferencijalnih jednadžbi
kompatibilnosti pomaka, konstituivnih jednadžbi, ponašanja materijala, kao i
zadovoljenja rubnih uvjeta
-Zatvoreno rješenje za anpone i pomake u stijenskoj padini moguće je dobiti
jedino za vrlo jednostavne geometrije i konstutivne modele
9.2.2. Metode analize granične ravnoteže
-U metodama analize granične ravnoteže nije u potpunosti zadovoljena niti
jedna od osnovnih jednadžbi mehanike kontinuuma koja opisuje ravnotežu,
deformacije i konstitutivno ponašanje materijala u padini. Deformacije se pri
tom uopće ne uzimaju u razmatranje, a uvjeti ravnoteže su zadovoljeni jedino za
sile koje djeluju u padini. Usvaja se postojanje plohe sloma, a čvrstoća materijala
na plohi sloma opisuje se usvojenim kriterijem čvrstoće
U najjednostavnijem obliku analize granične ravnoteže, zadovoljena je jedino
ravnotežna sila. Faktor sigurnosti određen je kao odnos sila mogućeg otpora i
aktivnih sila koje djeluju na padinu

-Faktor sigurnosti može se izraziti kao:

a) Odnos sila mogućeg otpora i aktivnih sila
b) Odnos napona na plohi sloma i čvrstoće materijala
c) Odnos parametara čvrstoće u kosini i parametara čvrstoće potrebnih za
održanje stabilnosti kosine
d) Odnos momenata otpora i momenata aktivnih sila na plohi sloma
-Usvojena je pretpostavka u svim metodama granične ravnoteže da je posmična
čvrstoća potpuno mobilizirana duž cijele plohe sloma u trenutku pojave sloma.
Pretpostavka nije u skladu sa stvarnim veličinama napona duž plohe sloma u
stvarnim procesima sloma, osim u slučaju jednostavnih slučajeva planarnog i
klinastog sloma. Pri pojavi sloma u kosinama, otpor smicanju značajno se mijenja
u različitim dijelovima klizne plohe u funkciji različitih vrijednosti posmične
čvrstoće i veličine posmičnih napona duž klizne plohe
-Druga je pretpostavka u metodama granične ravnoteže, da je amterijal u
zonama sloma podvrgnut deformacijama bez pada posmične čvrstoće, te su
pomaci unutar kliznog tijela mali u odnosu na pomake duž plohe sloma. Ove
pretpostavke klizanja krutog kliznog tijela su prihvatljive ukoliko se slom događa
kao klizanje cjelovite stijenske mase kao koherentnog tijela duž diskontinuiteta
nastalih prije pojave klizanja
-Izdvajanjem odsječka padine iznad odabrane klizne plohe razdvajaju se naponi
koji djeluju na kliznoj plohi. Naponi na kliznoj plohi s i ti mogu se prikazati
rezultantnim silama Tp i N. Moguća sila otpora T=Tf na plohi sloma odgovara
sumarnoj sili T pri dosizanju čvrstoće tf na plohi sloma

-Problemi pri određivanju faktora sigurnosti:

a) Kriterij sloma na plohi sloma
b) Raspodjela normalnih napona na plohi sloma
c) Trenutna i trajna stabilnost padine
d) Problemi efektivnih napona
9.2.3. Numeričke metode
-Termin koji opisuje numerička modeliranja stanja u padini u numeričke
postupke kojima se isto stanje određuje. Numeričkim analizama potrebno je
zadovoljiti rubne uvjete uspostavljenog numeričkog modela, diferencijalne
jednadžbe ravnoteže, konstitutivne jednadžbe materijala te odgovarajuće
jednadžbe pomaka
-Kao rezultat dobivaju se vrijednosti naponskih stanja i pomaka u elementima
modela izloženog vanjskim opterećenjima i ograničenog rubnim uvjetima
-Pri tome se mogu koristiti različiti konstitutivni odnosi ponašanja materijala i
praktično neograničeni broj različitih vrsta materijala u usvojenom modelu, što
znači znatno bolje moguće opisivanje složenijih uvjeta u geometriji padine od
metoda granične ravnoteže
9.2.4. Probabilističke metode
-Polaze od pristupa da su faktori koji utječu na stabilnost kosine podložni
određenim prirodnim varijacijama koji se u idealnim uvjetima mogu uključiti u
analize. Za svaki do faktora određuje se funkcija distribucije s kojima se ulazi u
usvojeni tip analize
-Analiza se provodi odabirom vrijednosti za svaku odabranu funkciju distribucije
metodom slučajnih odabira na osnovi čega se određuje faktor sigurnosti za vrlo
veliki broj provedenih analiza

9.2.5. Empirijski pristup projektiranju

-Empirijski pristup projektiranju zasjeka u stijenskim kosinama zasniva se na
iskustvima stečenim promatranjem ponašanja padina tijekom izvedbe
-Za razliku od prethodno opisanih metoda koje se zasnivaju na teoriji mehanike
kontinuuma, empirijski pristup koristi dostupne podatke izvedenih zasjeka
prikazane bazom podataka, pri čemu se analiziraju svi dostupni podaci izvedenih
zasjeka u različitim uvjetima prikazani u odnosu visine i nagiba izvedenog pokosa
padine
9.2.6. Fizički modeli
-Služe za simulaciju uvjeta ponašanja promatrane kosine u kontroliranom
okruženu pri čemu se uvjeti koji utječu na stabilnost kosine mogu lako varirati.
Također postoji mogućnost ispitivanja i utvrđivanja stanja padine pri kojem se
javlja slom u kosini, a koji može biti odgovarajući pojavi sloma na terenu
-Fizički modeli omogućuju prepoznavanje mogućih pojava i mehanizma sloma u
kosini, a također služe i za potvrdu ponašanja materijala utvrđenu
odgovarajućim numeričkim modelima
-Razlikuju se 3 osnovna tipa modelskih ispitivanja:
a) Umanjeni modeli kosina
b) Modeli ponašanja u konvencionalnoj laboratorijskoj opremi
c) Modeli ponašanja ispitivani centrifugom
9.3. Primjeri proračuna stabilnosti kosine
-Grafičke metode proračuna:
a) Proračuna za homogene kosine:
> Taylor-ova metoda:
Kružno cilindrična ploha sloma
Logaritamsko spiralna ploha sloma
b) Proračun za nehomogene:
> Metoda lamela:
Švedska metoda
-Numeričke metode proračuna:
a) Bishop-ova metoda proračuna

9.3.1. Taylor-ova metoda za kružnu plohu sloma

-Normala na bilo koju točku kružne klizne plohe prolazi kroz središte rotacije O te
zato i rezultanta normalnih sila prolazi kroz središte rotacije
-Uz pretpostavku raspodjele napona na plohi sloma moraju biti zadovoljeni
uvjeti ravnoteže. Ukoliko normalna komponenta prolazi središtem rotacije O,
uvjet ravnoteže koji proizlazi iz sume momenta zadovoljava moment otpora
uzrokovan silom T na sjecištu kružnice s radijusom Rs
9.3.2. Proračun stabilnosti klizne plohe u koherentnom materijalu
-Otpor na smicanje na plohi sloma je konstantan, a rezultantna sila je paralelna
sa sekantom na radijusu Rc

-Faktor sigurnosti predstavlja odnos mogućeg otpora i potrebnog otpora. Mogući

otpor predstavlja rezultanta

9.3.3. Proračun stabilnosti klizne plohe u nekohorentnom materijalu

-Reakcija na rezultantu aktivnih sila P je sila Q koja djeluje u suprotnom smjeru
na sjecištu s pomoćnom kružnicom s radijusom Rs
9.3.4. Proračun stabilnosti klizne plohe u koherentnom materijalu
-Proračun se provodi iterativnim postupkom. Rezultanta tangencijalnih napona
na plohi sloma dijeli se na komponente
-Faktor sigurnosti mora biti jedinstven za otpor na trenje i otpor uslijed kohezije.
U prvoj iteraciji pretpostavlja se vrijednost faktora sigurnosti. Iz faktora
sigurnosti određuje se otpor na trenje

-Iz poligona sila dobiva se sila Q1 koju je potrebno uravnotežiti s rezulatantnom

tangencijalnom silom uzrokovanom trenjem T1.
-Ukoliko se u prvoj iteraciji ne dobiju iste vrijednosti oba faktora sigurnosti
postupak se ponavlja do dobivanja istih vrijednosti. Postupak se provodi uz
grafičku interpolaciju faktora sigurnosti
9.5. Metoda lamela
-Ukoliko je materijal u padini nehomogen, oblik plohe može biti diktiran
položajem granice pojedinih materijala pa kružne klizne plohe ili klizne plohe
oblika logaritmaske spirale ne moraju biti najnepovoljnija ploha sloma. Za
nehomogene klizne plohe proračun metodama analiza granične ravnoteže
provodi se metodom lamela
-Odsječak kosine iznad odabrane klizne plohe podijeli se na veći broj lamela
odvojenih vertikalnim ili kosim linijama pazeći pri tome na granice pojedinih
materijala na plohi sloma budu na kontaktu pojedinih lamela. Ploha sloma nalazi
se u materijalu istih parametara čvrstoće

-Za rješenje stabilnosti klizne plohe s n lamela javljaju se slijedeće nepoznanice:

a) Međulamelarne sile, E
b) Smjer međulamelarne sile, Q
c) Visina međulamelarne sile, v
d) Reakcija na plohi sloma, Q
e) Položaj reakcija na plohi sloma
f) Nagib reakcija na plohu sloma
g) Faktor sigurnosti Fs
9.6. Švedska metoda za kružnu plohu sloma

9.7. Bishopova metoda za kružnu plohu sloma

-Mogući otpori na bazi:

-Rješenje je statički neodređen. Račun se provodi iterativno po lamelama uz

pretpostavku prvom koraku ma=1 za sve lamele
9.8. Osnovni podaci o klizanju
-Kako bi se moglo pristupiti sanaciji klizišta potrebno je poznavati činitelje koji su
izazvali klizanje:
a) Geološka građa i povijest područja
b) Geotehničke značajke materijala u geotehničkom profilu
c) Razina podzemne vode i oscilacije s vremenom
d) Smjer, intenzitet i brzina pomaka
e) Položaj plohe ili zone sloma
f) Mogući uzroci klizanja
9.8.1. Metode sanacije klizišta
-Sanacija klizanja sastoji se u slijedećim mjerama:
a) Smanjenje napona na plohi sloma potrebnih za uravnoteženje kliznog tijela
b) Povećanje čvrstoće na smicanje materijala u zoni sloma
c) Zajedničko djelovanje prethodnih mjera
-Smanjenje tangencijalnih napona u zoni sloma potrebnih za postizanje
ravnoteže:
a) Rasterećenje gornjeg, aktivnog dijela kliznog tijela
b) Opterećenjem donjeg, pasivnog dijela kliznog tijela
c) Kombinacijom prethodnih dviju mjera
d) Povoljnim skretanjem strujnog tlaka
-Povećanje čvrstoće materijala u zoni sloma postiže se:
a) Opterećenjem donjeg dijela kliznog tijela osobito u nekoherentnim
materijalima
b) Smanjenjem pornih pritisaka što povoljno djeluje na povećanje efektivnih
napona
c) Posebnim postupcima kojima se djeluje na povećanje čvrstoće tla (
injektiranjem, elektroosmozom, itd)
-Stabilizacija klizišta promjenom geometrije kliznog tijela:
a) Rasterećenje gornjeg dijela padine
b) Opterećenje donjeg dijela padine
c) Kombinirano djelovanje rasterećenja gornjeg dijela padine i opterećenja
donjeg dijela padine
-Stabilizacija klizišta izvedbom potpornog zida u nožici padine postiže se:
a) Opterećenje donjeg dijela padine
b) Povećanje aktivnih sila uslijed dodatnih horizontalnih sila u nožici
c) Promjena geometrije klizne plohe
-Sniženjem razine podzemnih voda i promjenom smjera tečenja u padini postiže
se:
a) Promjena smjera rezultante aktivnih sila
b) Povećanje efektivnih napona uslijed sniženja razine podzemne vode
c) Povećanje čvrstoće tla u zoni sloma
d) Smanjenje hidrodinamičkih sila
e) Povećanje čvrstoće tla promjenom konzistentnog stanja

10. GRAĐEVINE OD ZEMLJANOG MATERIJALA

-Materijal za ugradnju u nasipe ovisi o namjeni građevine:
a) Nasipi za prometnice:
> Zahtjev nosivosti
> Zahtjev za što manjim vremenskim slijeganjem
b) Nasipi za brane:
> Zahtjev za malom vodopropusnosti
> Zahtjev za stabilnost pokosa
> Zahtjev za stabilnost na eroziju
c) Nasipi uz vodotoke
-Najveći dio troškova kod izrade zemljanih materijala odnosi se na prijevoz
materijala od pozajmišta do mjesta ugradnje
-Iskopom tla povećava se porozitet materijala, pa će iskopani materijal ugrađen
u nasip doživljavati deformacije sve dok se porozitet ne prilagodi naponima
uslijed vlastite težine tla. Nasipi se izvode u slojevima i zbijaju se odgovarajućim
sredstvima za zbijanje
-Zbijanje tla ovisi o vlažnosti tla u trenutku zbijanja i rada utrošenom u zbijanje.
Svakoj kombinaciji vlažnosti pri zbijanju i utrošenom radu odgovara postignuti
stupanj zbijanja koji se može prikazati porozitetom materijala ili postignutom
suhom zapremninskom težinom tla
10.1. Proctorov pokus
-Količina rada potrebna da se zbije razrahljen zemljani materijal do određene
zapremninske težine ovisi o vlažnosti materijala. Najveća zapremninska težina tla
pri standardnoj količini rada postiže se pri otpimalnoj vlažnosti. Optimalna
vlažnost je karakteristika materijala koja pokazuje pri kojoj vlažnosti postoji
optimalan učinak rada potrebnog za zbijanje
-Pokus se izvodi zbijanjem u cilindru promjera 10'' i visine 11,6''. Materijal za
ispitivanje se prosije na situ 31,5mm i podijeli u 5 dijelova. Svakom od uzorka
dodaju se različite količine vode u rasponu 2-4% iznad granice tečenja. Tlo se
ugrađuje u cilindar u 3 ili 5 slojeva i zbija se standardnom energijom za zbijanje
batom standardnih dimenzija
-Usvojena su 2 standarda za pokus:
a) Standardni Proctorov pokus
b) Modificirani Proctorov pokus
10.2. CBR pokus ( California Bearing Ration)
-Kolnička konstrukcija je izvedena na nasipu dimenzionira se prema empirijskim
metodama zasnovanim na parametrima dobivenim laboratorijskim pokusima
-CBR ili kalifornijski koeficijent nosivosti ispituje se na materijalu zbijenom
standardnim ili modificiranim Proctorovim pokusom. Uzorak se nakon zbijanja
potopi u vodu i ostavi u procesu bujanja 96 sati. Na površinu uzorka postavi se
ploča s otvorom kroz koji se utiskuje klip pri konstantnoj brzini utiskivanja.
Vrijednost CBR predstavlja postotak napona pri kojem se utiskuje klip istog
slijeganja kao u standardni sloj zbijenog drobljenog kamenog materijala
10.3. Opterećenje kružnom poločom ( prema Westergaardu)
-Ispitivanje modula reakcije tla izvodi se ispitivanjem kružnom pločom promjera
300mm. Modul reakcije nije konstantan, već ovisi o veličini opterećene plohe

10.4. Ugrađivanje zemljanih materijala

-Materijal se ugrađuje u nasipu u slojevima debljine u zavisnosti od materijala i
sredstava za zbijanje. Pri tome se koriste različite vrste sredstava za zbijanje
ovisno o vrsti tla koja se zbija, a koja omogućuje najbolju zbijenost materijala
-Glatki valjci koriste se za zbijanje kamenih podloga i drobljenih kamenih
materijala te zaglađivanje završnih slojeva glinenih materijala , masa 1 do 18t,
zbijanje 15-45cm
-Ježevi se koriste za prašinaste materijale male kohezije sve do glina visoke
vrijednosti kohezije. Bodlje su duljine 15-25cm, površine 12-90cm2, masa ježeva
3-20t, zbijanje 15-25cm
-Valjci s gumenim kotačima koriste se za zbijanje koherentnih i nekoherentnih
materijala. Masa 8-50t, zbijanje 20-50cm
-Vibracijski glatki valjci izazivaju vibracije koje povećavaju efekt zbijanja i učinak
im je i do 6 puta veći od mase koju posjeduju. Koriste se za nekoherentne
materijale i nasipe od krupnog drobljenog kamenog materijala. Masa 1-15t,
zbijanje 60-200cm
-Vibracijski ježevi koriste se za zbijanje sitnozrnatih materijala niske i visoke
kohezije. Masa 5-15t, zbijanje do 50cm
-Vibracijske ploče koriste se za sve vrste materijala, zbijanje 25-40cm
-Motorni nabijači koriste sustav motora s unutarnjim sagorijevanjem s jednim
cilindrom, a energija eksplozije u cilindru prenosi se na zbijanje podloge. Koriste
se za koherentne materijale, zbijanje 10-20cm
10.5. Kontrola kvalitete ugrađenih materijala
-Provodi se ispitivanjem in situ kvalitete ugrađenih materijala na osnovi
projektom pripisanih granica:
a) Analiza karakterističnih značajki materijala za ugradnju
b) Pripadnost ugrađenih karakteristika unutar gornje i donje granice propisane
projektom
c) Analiza i sustavni prikaz postignutih značajki ugrađenih materijala
10.6. Brane i hidrotehnički nasipi
-Brane su relativno kratki i visoki nasipi, a nasipi dugačke relativno niske
građevine s funkcijom uspora vode na projektiranoj koti i prihvaćanja
hidrostatskog pritiska vode uz uvjet da je procjeđivanje u prihvatljivim granicama
bez opasnosti od erozije u nasipu ili temeljnom tlu
-Za ugradnju materijala u brane i nasipe ovisno o raspoloživom materijalu
određuju se tehnički uvjeti ugradnje. Ovisno o raspoloživim materijalima za
ugradnju projektira se poprečni presjek brane pri čemu se osnove projektiranja
zasnivaju na zadovoljenje:
a) Vodonepropusnosti brane i temeljnog tla ispod brane
b) Stabilnosti brane u uvjetima opterećenja hidrostatskim pritiskom
c) Stabilnosti brane u uvjetima opterećenja hidrodinamičkim silama uslijed
procjeđivanja kroz branu u uvjetima pune akumulacije i u uvjetima pražnjenja
brane
d) Erozijske stabilnosti brane uslijed prelijevanja brane i u uvjetima djelovanja
valova u akumulaciji pri različitoj visini razine vode u akumulaciji
-Najstroži uvjeti postavljaju se na vodopropusnost brane
-Položaj jezgre može biti:
a) U srednjem dijelu uzvodnog klina
b) Na uzvodnoj kosini
c) U srednjem dijelu poprečnog presjeka

-Ugradnja materijala u brane i nasipe na različite načine je osjetljiva prema

klimatskim uvjetima i oborinama. Brane i nasipi moraju biti temeljeni na slabo
stišljivom tlu kako slijeganja ne bi izazvala oštećenja u vidu pukotina u
nepropusnim zonama
-Ukoliko je u pregradnom profilu stišljivo tlo, konstruktivnim mjerama treba
osigurati građevinu od nepovoljnih poslejdica
-Kroz svaki zemljani nasip ostvaruje se procjeđivanje zavisno o značajkama
vodopropusnosti presjeka, a o kojem ovise veličine hidrodinamičkih sila na tlo.
Kako bi se eliminirale nepovoljne hidrodinamičke sile, kao i nepovoljni utjecaju
pri procjeđivanju, a u profilu brane određuju se zone filtriranja koje utječu na
strujnu mrežu u profilu brane:
a) Drenažni materijal u nožici brane
b) Horizontalna drenaža u nizvodnom dijelu brane
c) Sustav drenaža u središnjem dijelu brane