Tašlihani i bezistan dijelili su uvijek vjernu sudbinu grada Sarajeva.

Tašlihan je treći po redu izgrađen karavan saraj u Sarajevu, izgrađen u

periodu od 1540.-1543.g. Njegov vakif i najveći dobrotvor Sarajeva bio
je Gazi Husrev beg.

Izgrađen je od kamena, a prekrivene olovnim svodovima i kupolama, što

nije bio slučaj sa ostalim hanovima.
Tašlihan je bio formiran kao nepravilni četverougao dužine 47 m, na
spratu je bilo 30 soba za putnike, svaka soba je imala svoj odžak, što
znači da je svaka soba imala svoje grijanje. Prizemne sobe bile su
prekrivene svodovima od opeke, a na spratu kupolama. U prizemlju
sbile magaze I konjušnice, za 70 konja. Imao je unutrašnju avliju. U
avliju se ulazilo kroz prolaz zasvođen lukom iz današnje ulice Branilaca
Sarajeva. U centralnom dijelu avlije bio je šadrvan, a iznad njega
džamija na stubovima..

Tašlihan bio je namijenjen putnicima namjernicima koji su svraćali u

Sarajevo. Mjesto u kojem su mogli da odmore i nastave put. Neki
arheolozi će reći da je riječ o objektu koji svjedoči i o začecima turizma
u Sarajevu.

Za razliku od ostalih hanova, smještaj u ovom hanu je bio besplatan, I

mogao je primiti do 90 gostiju. Odmah nakon njegove izgradnje, sa
zapadne strane izgrađen je i najveći trgovački centar odnosno Gazi
Husrev Begov bezistan. U narodu poznat kao Dugi bezistan. Tokom
njegove historije jedno vrijeme bila je smještena prva pošta u Sarajevu,
tadašnjeg naziva menzilhana.
Tašlihan je više puta gorio, zadnji put 1879.godine, kada je postao
neupotrebljiv. Zadnje zidine su nestale 1912.godine, osim dijelova zida
uz Bezistan. Nakon velikog sarajesvkog požara upadom Eugena
Savojskog 1697.godine, kada su oba objekta izgorjela.
Najveći požar bio je 1832.godine kada su u potpunosti istopljeni olovni
krovovi, koji su nakon toga obnovljeni uz velika ulaganja.
Tašlihan, arheološko nalazište u srcu Sarajeva, važan je spomenik
kulture, ali i turistička atrakcija.

Danas je na ovom mjestu u samom središtu glavnog bh. grada kraj

čuvenog hotela Evropa, vrijedno arheološko nalazište. Arheološko
područje – ostaci Tašlihana u Sarajevu su proglašeni nacionalnim
spomenikom Bosne i Hercegovine 2007. godine

Tašlihan je zauzimao kompletan prostor između Gazi Husrev-begovog

bezistana i Hotela Evropa (danas Hotel Europe).

Po gradovima i važnim putnim komunikacijama grade se mnogi hanovi i

karavansaraji u kojima su odsijedali trgovci i putnici. Razlika između
hana i karavansaraja bila je u tome što se u hanu plaćalo spavanje, dok je
u karavansaraju bilo besplatno, ali se za hranu morao brinuti sam putnik.
Pored hanova i karavansaraja, postojale su i musafirhane i konaci.
Musafirhane su bile dobrotvorne ustanove koje su održavane sredstvima
vakufa. U njima su putnici nalazili konak i hranu potpuno besplatno tri
dana. Konaci su bile manje kuće koje su podizane po mahalama i selima
gdje nije bilo hanova, kao prenoćište za putnike koji su prolazili. Za
ishranu putnika i održavanje konaka brinuli su se lokalni mještani.
Postojali su i posebni trgovački hanovi u kojima su odsijedali isključivo
trgovci sa svojom robom. Ti trgovački hanovi postojali su u gotovo
svakom većem mjestu. Trgovci na veliko, tzv. toptandžije, svoju robu
dovozili su u te hanove, gdje su ih prodavali lokalnim trgovcima
– perakendedžijama koji su artikle prodavali lokalnom stanovništvu.
Tržišnu inspekciju vršio je nadležni kadija koji je vodio računa o
cijenama robe te strogo pazio da se iz određenog mjesta izveze samo
višak robe, nakon što se zadovolje potrebe lokalnog stanovništva.
Hanovi su imali velike magaze u kojima se čuvala i skladištila trgovačka
roba. Postojale su i posebene magaze otporne na vatru koje su
nazivane atešteremin (pravilno atešten emin – sigurne od vatre).

Centri trgovine u bosanskim čaršijama osmanskog perioda bili su

bezistani. U njih se slijevala trgovačka roba sa svih strana svijeta. Do
polovine XVII stoljeća, u Sarajevu su bila tri bezistana. Jedan je podigao
Mehmed-beg, sin Isa-bega Ishakovića krajem XV ili početkom XVI
stoljeća. Nakon što je stradao u požaru 1842. godine nije više obnavljan.
Na njegovom mjestu kasnije sagrađeno je oko 60 dućana. Drugi bezistan
podigao je bosanski sandžakbeg Gazi Husrev-beg, a treći – veliki vezir
Rustem-paša Opuković. Oba bezistana su podignuta do sredine XVI
stoljeća. U XVII stoljeću postojao je i bezistan u Banjoj Luci, koji je
sagrađen poslije 1587. godine.
Gazi Husrev-begov bezistan je jedan od očuvanih bezistana u Sarajevu,
koji i danas služi svojoj namjeni-trgovini. Bezistan je dio
zadužbine Gazi Husrev-bega. Izgrađen je 1555. godine u neposrednoj
blizini Kuršumli medrese, Begove džamije i Sahat-kule, sa kojima je
povezan istočnim ulazom. Pravougaonog je oblika sa ulazima, koji
omeđuju 109 m dugu ulicu u kojoj su smještene male trgovine. Duž
bezistana paralelno se pruža Gazi Husrev-begova (Zlatarska) ulica. U
gradnji su učestvovali dubrovački majstori.  Zbog nešto niže temperature
koja je postignuta gradnjom ispod nivoa okolnih ulica, prvobitna
namjena bezistana je bila trgovina namirnicama. To i danas čini
kupovinu u toplim, ljetnim danima, ugodnom. Svojim izgledom Gazi
Husrev-begov bezistan podsjeća na Kapali čaršiju i bezistane
u Istambulu ili souk u gradovima na istoku.

Gazi Husrev-begov bezistan proglašen je za nacionalni spomenik Bosne

i Hercegovine.

Bezistan je obnovljen prvi put nakon II svjetskog rata. Posebnu ljepotu

bezistana čine njegovi ulazi, sjeverni I ulazi sa strane su posebno
istaknuti prelijepim kamenim profilima sa karakterističnim prelomljenim
lukom. Južni ulaz je prekriven trijemom, sa bačvastim svodom I
kupolama.

On je uz Rustem pašin bezistan jedini monumentalni bezistan u

Sarajevu. Ovo je tzv. Bazilikalni bezistan sa bačvastim svodom. Dug je
čak 109 metara. Ovaj bezistan ima svoj naziv Arasta bezistan što u
prijevodu znači pokrivena ulica. Znači to je bezistan koji duž jedne ose
ima radnje sa lijeve I desne strane.
"U dobra i stara vremena bijaše tu zlatno vrelo, iz koga je izviralo
blagostanje i bogatstvo Sarajlija, koje je bilo toliko na glasu, da mu se
stari putopisci ne mogoše dosta načuditi, a u crne dane, kada bi se –
osim kuge – najveći dušmanin sarajevski, požar, gradom razbjesnio,
patili su od njega i Bezistan i Tašlihan.“, napisao je dr. Ćiro Truhelka u
svojoj knjizi „Gazi Husrev-beg-njegov život i njegovo doba“.