MAJA BOŠKOVIĆ- STULLI

'

·i·,

USMENA KNJIŽEVNOST
BIBLIOTEKA
IZABRANIH ESEJA KAO UMJETNOST RIJEČI
Urednik
OTO ŠOLC

Naslovnu stranicu izradio

JULIJE KNIFER

IZDAVAĆKO KNJ IZARSKO PODUZEĆE

mladost
/ ZAGREB 197)
 NARODNA PREDAJA-VOLKSSAGE - KAMEN
SPOTICANJA U PODJELI VRSTA USMENE PROZE
Polarizacija usmenih pripovjedačkih oblika na dvije
središnje skupine: Miirchen i Sage potječe iz doba njema-
čkog romantizma i pripisuje se braći Grimm, koji su je
proklamirali u predgovoru svoje slavne knjige Kinder-
und Hausmiirchen (1812), a zatim u zbirci Deutsche Sagen.
(1816) poznatom rečenicom: »Bajka je više poetična, a pre-
daja više historična.« (Pojam Miirchen prevodimo termi-
nom bajka, a pojam Sage terminom predaja.) U stvari je
već J. G. Busching nešto prije braće Grimm (1811) pisao o
razlici među predajama i bajkama povezavši prve s povi-
ješću i lokalitetima domaćega kraja a druge s »vedrim
carstvom poezije«.' Podjela je ipak ostala vezana uz imena
braće Grimm, koji su joj svojim zbirkama stvorili trajno
mjesto u povijesti usmene književnosti.
Ali već od braće Grimm počinje ne samo ta podjela
nego i pometnja oko nje. Kako je već češće bilo zapaženo,
braća Grimm nisu u svojim zbirkama dosljedno razgrani·
čavali bajke od ostalih pripovjedačkih oblika, a unutar
predaja, podijelivši ih na mjesne i povijesne, također nisu
baš strogo poštovali tu podjelu. (Osnovni princip njihove
podjele predaja obuhvatio je među povijesnima one koje
pretežnim dijelom i nisu prave usmene predaje nego svje-
dočanstva iz povijesnih kronika, stare literature i sl., dok
su mjesne predaje zahvatile i povijesna i mitološka priča­
nja, prvenstveno ako bi se odnosila na neki domaći loka-
litet.)
Od braće Grimm do danas napisana je velika litera·
tura o narodnim predajama, o definiciji i podjeli predaja,
o ispravnosti ili pogrešnosti principa Grimmov~ podjele.

121

U . svim je ~okušaj~~a 1?-.ovih i drukčijih razvrstavanja
Gl"!mmova . dihotomiJa Marchen - Sage latentno uvijek
pnsutna, bilo kao prihvaćen ili kao otklonjen princip.
?vom p_ri!ikom zanimaju nas, prije svega, slijedeća pi-
tanJa: d~. h Je kategorija narodnih predaja, shvaćena gru-
bo. uzevsi u ono~. o~viru kako su je prikazala braća
~;I~m, re!llna čm]emca usmenoga narodnog kazivanja,
Ih J.7 ona literarno-učenjačka konstrukcija; ako realno po-
stOJI, odgovara li više ili manje adekvatno usmenim tra-
dicijama cijeloga evropskog kruga, ili je specifična samo
za neke narode; napokon, ako odgovara širim evropskim
tradicijama, mogu li se raznoliki i do neprepoznavanja
neusklađeni sistemi naučnih podjela i terminologija tih
p~ipovjedačkih oblika usporedno povezano ispitati, s tež-
nJom da se utvrdi što je adekvatno u njihovim sadržajima.
. Rc:zumije se da su napomene braće Grimm, po kojima
Je baJka poetičnija a predaja više historična i uz to vezana
mjestom i vremenom, veoma općenite i nedostatne za mo-
dernu znanstvenu definiciju, ali su i dovoljno široke i ela-
stične, s intuicijom za bit stvari, tako da kasnije defini-
cije i podjele tih pripovjednih oblika ne proturječe ovim
temeljnim napomenama čak ni onda kada su međusobno
vrlo proturječne.
Novija nastojanja da se definira kategorija narodnih
predaja pristupaju tom problemu sa veoma raznolikih po-
zicija, među kojima su najvažnije ove: odnos prema stvar-
nosti, vjerovanje ili nevjerovanje u istinitost; stilska obi-
lježja, odnosno nepostojanje stila; morfološke oznake i
stupnjevi razvijenosti fabule; pitanje da li je to jedna vrsta
s nekoliko podvrsta, ili više-manje povezan niz skupina
sastavljen od više samostalnih vrsta; fantastika ili njezino
nepostojanje kao mjerilo za razgraničavanje; psihomen-
talna funkcija; prepletanje praktičnih i umjetničkih funk-
cija kao specifično obilježje te skupine; nejednaka uloga
pjesničke mašte u pripovijetkama i predajama; pitanje
da li se predaje u osnovi mogu određivati prema Iite·
rarnim kriterijima ili se određuju prema kriteriju društve-
no-životne funkcije.
Premda su mjerila, podjele i terminologije veoma raz-
noliki i jedni drugima često suprotstavljeni ipak svi polaze ·
od činjenice da u usmenoj prozi postoji jedna vrsta ili niz
vrsta koje se znatnije razlikuju od narodnih pripovijedaka
u užem smislu riječi: ta se pričanja osnivaju na vjero-
vanju u realnost onoga što se kazuje (recentnom ili neka·
dašnjem); kompozicijski i stilski veoma su jednostavna i
obično jednoepizodna; tematski govore o vjerovanju u
122
mitska bića o povijesnim reminiscencijama, o p_o?r~jetlu
pojava i stv;ri itd. Njihova je definicija sporna, ah Je Izvan
spora realnost te kategorije usmene proze. . ...
Autori često ističu specifičnosti tih usmemh tr3:diCI~a
u pojedinih naroda, i s punim pravom kada su u ~ItanJU
konkretna obilježja, ali na evropskom pro~t?:U msu _do
sada zapažene njihove takve imanentne specifi~ne osobm~
koje bi zbog svojih uzajamnih različ~~osti za~tiJ~vale razh·
čito osnovno određivanje tih kategon]a za po]edme narod~.
Razlike u njihovu poimanju nastale. su pret~z~.o zbog ~azh·
čitih literarno-naučnih pristupa tim tradiCIJama; ti s~
pristupi i sami postali. dio. tradic~je ~vakoga _na;.oda. I
moraju se uzimati u obzir pn određivanJU vrsta I nJihovih
naziva.
Da pokažemo do koje mjere postoje ana.o~m 1 · obl"_IC-_I·
usmenih predaja, iskazani čak i u njihovim p~c~Im nazivi:
ma u različitih naroda, navest ćemo dva pnmJera: ru_ski
pučki a i naučni termin koji~? se o?iljež~je sku~!~!l mito-
loških (demonoloških) predaJa glasi:. byl: ?yva~;~m~, by-
lička- pa se već tim nazivit?a pos':"Je?o~u_Je mislJ_enJe .d~
je ono što se kazuje z~ista bi_lo! d~ Je_1_st1mto. ~ ~Jemackl
pučki naziv za predaJe glasi zstme 1h s~~re ts~me _(alt~
Wahrheiten).2 Prema navodu L. Simons~unJ;;t naz1':"a ~m~k1
narod memorate, tj. praznovjerna ~az1van]a .? ~kt1v~n~
ličnim doživljajima, imenom slučajevt, d?gađaJ~ ~n!~macki.
Fiille, Ereignisse),' a upravo te iste naz1ve zabilJezd~ sa~
i ja u hrvatskim krajevima, poimence, npr., u DalmatmskoJ
zagori i u Gorskom kotaru.•
Kako je već rečeno, u znanstvenim podjelama i te~mi·
nologijama koje se bave tom skupin~m usme.ne P~?ze Ima
mnogo neusklađenosti i nesporazuma. Kad~. Je pnJe.nek~­
Iiko godina Međunarodno društvo za _stu~!l narodn!h prt·
povijedaka pokrenulo rad oko katalogizaciJ~ narodmh_Pr.~­
daja u širim internacionalnim o~vi~ima, dosi7. su_do vidlJI·
vog izražaja, kao popratna poslJ_edic~ te akciJe, 1 neuskla·
đenosti u kriterijima za određivanJe te usmene prozne
kategorije. . .
Na sastanku Komisije za narodne predaJe u Bu~Im·
pešti 1963. donesena je s!?ca I_>re?I~ž~ne sheme za P?dJ:lu
narodnih predaja. SastoJI se IZ cetm. osn?_vne ~kupme. 1.
etiološke i eshatološke predaje; 2. htstortJske t kulturno-
historijske predaje; 3. nadnaravna ?ića _i sile ('!lits,ke pr_e-
daje); 4. legende l mitovi o bogovtma z ~eroJtm~ .. Ta Je
predložena shema podvrgnuta do sada ve~. nekohk~m m~­
nje ili više opravdanim kritikama, no o nJima ovd]; nece
biti riječi.• Zanima nas samo jedan nesporazum: cet':"rta
skupina obuhvaća dva dijela: legende i mitove o bogovima
123
 i heroj_ima. S~oj.~ mišljenje da nije sretno odabrana ni
formuh~ana, ~ZlllJela sam opširnije u citiranom članku
u Fa.~~lt . •No l~nenadilo me kada sam pročitala u nekim
~asm]1m cl~nc1ma da je na Međunarodnom etnografskom
z antropolosko._m kongresu u Moskvi 1964, gdje se ponovo
sast~la g~pa ~.lanova Međunarodnog dmštva za studij na-
rodnih pn~OVIJeda~~·. predlo~:na izmjena te sheme koja,
među ostalim, sadrZI 1 sugestiJU »da se u četvrtu skupinu
uvrste legende o svecima«.7 Kao da ona ne obuhvaća od
početka upra~o ~e l:gende kao svoj osnovni sadržaj!
Nesporazumu Je VJe~oJatno. pridonijela tiskarska pogreška
u __ Acta et~nographzca, gdJe se između prvog i dmgog
diJela te cetvrte grupe mjesto jedne kose crte donose
zagr~de, P!: formulaC:ija glasi: Legende (mitovi o bogovi-
ma l herOJima) dok Je u Fabuli to ispravno odštampana.
No d_o takv~ nesporazuma ipak ne bi moglo doći kada
ne b1 postojala pometnja o sadržaju i opsegu pojma
legenda.
. U ~ranc!-lskoj, ~ngles~oj i talijanskoj tradiciji, a djelo-
mice ~ u hteratun drugih naroda legenda je sinonim za
predaJu, za Sage općenito (radi distinkcije vjerskih legenda
uv~d.e se, ~pr: na francuskom, dopunski termini: legende
~elztpeus~ 1 .l~ge?~e .!'rofane'). Poimanje legende u zna-
:enJU_PTIPOV!JeStliz z1vota svetaca te o božjim i svetačkim
cudesima odgovara podrijetlu tog naziva, a prihvaćeno je
prvenst~en~ ~ njema~koj terminologiji te znatnim dijelom
l u ~tmcnoJ. h~eratun dmgih naroda. Napokon, dio suvre-
memh mskih 1 bugarskih istraživača upotrebljuje termin
legenc;Ia za ozna~u svih onih narodnih predaja koje sadrže
u sebx element cudesnoga, dok predajama nazivaju samo
one tekstove koji operiraju s realnim ili bar mogućim
faktima.'
ynutar terminoloških tradicija pojedinih naroda su·
srec:,u ~e upotrebe. naziva legenda u sva tri prikazana
~nacenJa. Od ruskih autora poslužio se, npr., Afanasjev
Imenom !egenda _kao oznakom za opći pojam Sage.10 B. So-
~-olov uzn~a ~azxv legenda u širem i u užem značenju: u
sm::m.~n~c:nJu. to su za nj sve skupine narodnih predaja,
ukl]ucxv~x 1 mxtološke i povijesne, a u užem značenju
t~ su VJerske legende (on, međutim, ne odvaja prave
VJerske legende od legendarnih pripovijedaka uvrštenih u
Aarne-Thompsonov katalog).U V. Propp, napokon, razmatra
lege?de k~o posebn!-1 ..pripovjedačku vrstu, vezanu uz pre·
dodzbe drzavne religiJe, dakle, u skladu s uobičajenim nje·
mačkim a i širim shvaćanjima tog termina.12
~~akv~ mno_g~Iika i suprotna tumačenja jednog naziva
zahtiJeVaJu kraJnJU preciznost pri njegovu navođenju. Ka·
124
da Azbelev prikazuje tuđe siste~e kla~i.fikacije služeći ~e
dosljedno svojom vlastitom termmologxJom, tako da P?Je~
dinim autorima pripisuje distinkcije pojmova. predaJa I
legenda ondje gdje se oni ~luže jedins~venim. poJ~om S~ge
- on time stvara nehotice pometn]u, koJU mJe mo"'la
ukloniti jedna mala i uopćena naknadna napomena."
Nema jedinstvena mišljenja o tome je~u li x:~_;odne
predaje umjetnost i treba li im pristupa~~ s. knJizevno-
teorijskim ili dmkčijim mjerilima. M. Luthx pr_omatr~
predaje kao jednu od osnov~ih f~rmi n:r;odne.~mJ~tno~tx
riječi u prozi i nastoji promknutx u sustmu n]xhov;h stil·
skih obilježja", a V. Propp drži da narodne p~~d~}e, kao
i sve folklorne vrste, budući da su umjetnost. n]ec~, tr:eba
da se istražuju prema osobinama svoje poetike, t]. CJelo·
vito sagledanog sistema u~je~ničkih ?.ostupaka~. uz. do·
datna mjerila kakva su: pnmJena u zxvotu, n~cm IZV?·
đenja i dr., te kada je riječ o proznim vrst~ma,_ VJerovanJe
ili nevjerovanje u istinitost, iz čega pr01zl~zx uk~I?nost
poetike i estetike tih proznih _vrs~~-~~ No nekx d~gx Istra-
živači odriču predajama umJetmcki karakter 1 potrebu
da se one određuju prema književnim i stil~kim mjerili~a.
L. Schmidt drži da predaje uopće ne poznaJU r~dos! pnpo-
vijedanja, tako osebujnu za sve na~ativne .o?hk~, 1 da tu
nema smisla »pitati o pripovjednoJ formi 1 stxlu v;st:«
jer je predaja sva u samom sadržaju, i najkraće s~o~cenJ~
o nekom vjerovanju predstavlja već pravu. predaJU. _YecJ
dio suvremenih sovjetskih autora drzi da Je u predajama
osnovna njihova socijalno-životna .~nk~~ja, pa se ~ne
prema finijim razlikama tih funk~IJa -~lJele u x:eko_l~ko
posebnih samostalnih vrsta, do~ Je nJ_Ihova l;lmJetx:~c~a
funkcija samo sekundarna. Ta Je gledišta na]temel]ItiJe
razradio K. V. Cistov. 17
Premda su naoko suprotna, sva ta tumačenja imaju
svoje djelomično opravdanje. Istina je, naime, da se. na:
rodne predaje, za razliku od pripovijedaka, mog~ k~Zivati
i bez stilski razrađenog oblika, kao kratko saopcenJe, kao
informacija, kao sastavni dio govorne riječi, _kada im ~e
umjetnička funkcija zaista podređena; no te xst_e ~redaJe
sa svojim postupno razvijenim oblicima, kako Ih Je pre-
dočio v. Sydow (od kratkog saopćenja, preko ?so~nog
memorata do tradicijski razvijenog fabulata)," msu Ipak
bez stila i oblika, pa čak i njihova krat~o~a, fragmentar-
nost, sklonost prema neobičnome, emotivm rastrzan. to~,
nedostatak poante i nedovršenost nisu zna~ ~epo~toJanJa
stila, nego je upravo to stil adekvatan sa~rzaJ;ma ~ raspo·
loženjima iz kojih one izrašćuju - što ~e bhst~vim ana·
!izama pokazao M. Liithi. O. Sirovatka pnkazao Je postup·
125
nost njih?vih morfoloških oblika kao vlastitu pravilnost'~
-za razhku ?d ?n~h autora koji gledaju predaju samo kao
kr~~~o saopc_ef!J:. 1 memorat, pa joj odriču vlastiti stil i
knjlzevna obllJe_zJa (?P:· Schmidt), ili samo kao razvijen
fabulat,_pa._ X:~ vide ~Jezu~u utonulost u svakodnevni govor
~ prakt~~m Zl;VOt. CJelovito sagledavanje svih tih oblika
I funkCIJa daJe pravo da se predaje shvate kao hibridan
<;>bl~k koji ima i praktične i umjetničke funkcije, ne da·
J~ĆI po.sebnu prednost ni jednima ni drugima. Međutim,
Cistovljeva teza da su predaje primijenjena umjetnost ne
bi ~e, po m<;>me mišljenju, mogla prihvatiti. Pojam primi·
Jen]ene umJetnosti moguć je samo u vrlo visokim civi-
li~ac!Jama: gdje se umjetnost prethodno odvojila od dnev·
nih z1votmh potreba s kojima je nekoć bila srasla, a i tu
smo upravo u naše moderno doba svjedoci pokušaja
ponovnih približavanja; u folkloru je sva umjetnost još
do. t~ mjere stopljena sa životnim potrebama da pojam
~rimJene nema mjesta (znamo, npr., da se neke najljepše
~~rske narodne pjesme pjevaju u vezi s pojedinim običa·
Jima; zar su one stoga manje >>poetske« a više »primi-
jenjene« nego neke druge pjesme koje se pjevaju izvan
tih prigoda?).
Ima i drugih mjerila po kojima se nastoji odrediti
vrsta narodnih predaja. Prema jednom gledištu, čiji je
najizrazitiji predstavnik Kurt Ranke, pojedine usmene
prozne vrste izraz su određenih vječnih čovjekovih psiho-
mentalnih funkcija, a predaje su način kojim čovjek izri·
če svoj doživljaj svijeta u njegovoj potresnoj nerješivosti
i tragičnosti, on iskazuje predajama svoju rezignaciju u
borbi s podzemnim, tajanstvenim, tuđim silama.20 Točno
je već bilo primijećeno da bi se takvo određenje narodnih
predaja moglo odnositi gotovo isključivo na njihovu de-
monološku skupinu. Rankeovo insistiranje na istoj vječnoj
funkciji narodnih predaja, nezavisno o vremenu i prostoru,
kao imanentno priređenoj čovjeku, moglo bi se apriorno
odbaciti kao nehistorijsko, ali bi to bilo suviše olako
rješenje. Istina je da se u svim vremenima i civilizacijama
mogu naći pučka pričanja sa sličnim psihomentalnim funk-
cijama i da srodan tragičan doživljaj svijeta i potreba
iskazivanja takva doživljaja zaista postoji u čovjeku -
koliko ga do sada znamo. No da li zato čovjek uvijek
stvara i formu narodna predaja, Sage, onakvu kakvu je mi
znamo u evropskom folkloru, sa svim poznatim obilježji-
ma stila, tematike itd., ili su zajedničke samo arhetipske
jezgre doživljavanja, kojima se način iskaza mijenja s raz-
vojem i specifičnošću društava i kultura? Za određivanje
vrste, po mom sudu, mjerodavna je cjelovita ostvarena
126
forma ne samo psihički poticaj. Upravo zbog tog uzroka
razlik~je se Llithijeva interpretacija predaja ~d R~~keov~.
Naime, Llithi također pretpostavlja za p:e~aJ.e slicne ?.SI·
homentalne funkcije kao Ranke (prošmvs1 Ih u ~vo~1~
novim radovima s doživljaja numinoznoga na opcemtiJI
doživljaj izvanrednoga), ali za njega je Pr:'~nstve?o ~ažan
ostvareni oblik a ne toliko mentalna funkciJa, pa Je nJegov
pristup stoga manje metafizičan, _a više osnovan na kon·
kretnim književnim analizama stila.
Napokon, postoje i pokušaji povezivanja društvene. i
psihološke funkcionalnosti naro~nih t:re~aja. Takav )e
pristup I. M. Greverus, koja mJes~o _covJ~kova obracu-
navanja s numinoznim silama proširuJe taJ .o~nos u na-
rodnim predajama na sve nesvakodnevna 1 1zva~red?.o
u životu što potiče čovjeka na pričanje, pa se na taJ nacm
demonološke i povijesne predaje uključuju u širi zajed-
nički kompleks." Na sličan je način pristupila pred?;jam::
i G. Burde-Schneidewind.22 Ja sam također (ne proc1tavš1
do tada radove Greverusove i Gisele Burde) pokušala
analogno razmaknuti granice tematskih i psi?ič~!h ~adr­
žaja narodnih predaja i predložila da se kao knten] mJesto
numinoznih »uzme širi i općenitiji pojam neobičnih, nesva-
kodnevnih pojava, koje mogu izvirati i iz društvenih real-
nosti i biti nadahnute osjećajem životnih nesklada<<. Kako
23
već rekosmo Llithi je i sam proširio granice doživljajnih
sfera u nar;dnoj predaji - čime je mnogo učinjeno za
njihovu širu i općenito prihvatljiviju definiciju.
Kao klasično mjerilo za određivanje pojma n:'lrodne
predaje uzima se vjerovanje u istin~tos~ <;a razhk~ od
pripovijetke koja se prihvaća kao IZ~IŠlJe~a) .. Ve~. s~
mnogi primijetili da je to mjerilo relativ~o 1 .h~stonJs~I
promjenljivo, ali da je kriterij vje~o~o.stoJnosti 1p~~ ~n­
hvatljiv, ukoliko se vjerovanje u 1st1mtost ne trazi v!š~
neposredno u pripovjedača i slušalaca! n~g~ s~ o~o fm~­
jim postupcima otkriva u iskazu predaJe 1 nJeZinOJ form1,
uz dodatna mjerila psihologije, unutrašnje strukture,
forme itd.Z4
Slično je i s mišljenjem da predaje saopć~vaju ~ek?
znanje, makar i primitivno, pa da ~toga nemaJU _umJetn.I-
čki nego spoznajni karakter. I tu bi trebalo _uzeti u <;>bzir
historijske promjene i mutacije unutar s_am1h predaJa.. U
onom obliku u kome ih sada poznamo 1 u kome se JOŠ
uvijek kazuju one postepeno sve manje .~reten~i~aju n~
to da budu činjenica, da prenesu stvarna 1h toboznJa pozi-
tivna znanja (o lokalnoj povijesti ili tajanstveni~ silama),
a ipak se ne prestaju kazivati; ako. su. i sada z~an]e,. one ~u
»poetsko znanje<<, potrebne su lJudima radi odrzavanJa
127
 duhovn~~ kont~nuit~ta. s p~ecima, radi prisnijeg odnosa
s domac1m kraJem 1 nJegovim osebujnostima one su »hi-
storij:« i_ »z?anje« koje _se vrlo udaljilo od prv~tne funkcije
tu?Iacen]a 1 spoznavanJa. Takva izmijenjena funkcija oči­
tuje s_e, dakako, i u obliku iskazivanja, pa ako se stara
predaJa ne zaboravi, ona postepeno sve više prelazi u
čistiju umjetničku domenu.
Iz dosadašnjeg izlaganja proizlazi da su narodne pre-
daje h!bri~na forma s umjetničkim i životnim funkcijama;
da se JaVlJaju u tri osnovna načina iskazivanja (kratko sa-
općenje, memorat, fabulat); da odgovaraju stanovitim traj-
nim čovjekovim psihičkim funkcijama, ali te funkcije nisu
dovoljne za određenje narodnih predaja, koje je zavisno
od konkretnih povijesnih i kulturnih sredina; da je njihova
osnovna inspiracija čovjekovo susretanje s izvanrednim
i neobičnim; da su se vjerovanje u istinitost i spoznajni
karakter predaja kao kriteriji za njihovo definiranje u
toku vremena znatnije izmijenili, ostavivši ipak svoj pe-
čat u formi narodnih predaja.
Time smo pokušali konfrontirati i, koliko se moglo,
uskladiti i povezati važnije dosadašnje kriterije za odre-
đivanje poima narodnih predaja. Podjednake a možda i
veće poteškoće javljaju se pri nastojanju da se utvrde
skupine koje ih sačinjavaju.
Postavlja se pitanje da Ii je predaja, Sage jedna cjelo·
vita vrsta sačinjena iz nekoliko grupa, ili su u pitanju
posebne samostalne vrste sa stanovitim zajedničkim obi-
lježjima (vjerovanje u istinitost, hibridnost životnih i um-
jetničkih funkcija, kratkoća, nepostojanje čvrste strukture
i dr.). Osobitu je važnost tom pitanju pridao K. čistov,
koji drži da ne postoji Sage kao posebna vrsta, nego samo
skup nekolikih srodnih vrsta, određenih sistemima kolek-
tivnih predodžaba u svome sadržaju (povijesne, vjerske,
etičke, političke, socijalne, prirodno-filozofske i druge pre-
dodžbe)!5 Propp je također mišljenja da predaje nisu
jedinstvena vrsta, nego ih treba razmatrati kao nekoliko
samostalnih vrsta. Smatrajući folklornom vrstom »skup
djela povezanih zajedničkim sistemom poetike, životne
funkcije, načina izvođenja i glazbenog oblika« (ondje gdje
glazba postoji), Propp dijeli kompleks narodnih predaja,
tj. onih proznih tradicija koje se smatraju istinitima, na
ove vrste: etiološka pričanja (rasskazy); byval'ščine, by-
ličke (=demonološke, mitološke predaje); legende (religi-
ozne); povijesne predaje; skazi (pričanja iz života, uspo-
mene iz ratova i borbi i sl., što ne pripada potpuno pod-
ručju folklora, ali je važno za folklorna proučavanja).2'
128
S druge strane, u zapadnoevropskim interl?retacijama,
slijedeći očito tradiciju prvotne Gnmmove podjele, Sag~ se
najčešće shvaća kao cjelovit pojam, kao vrsta s nekohko
podvrsta. Meni se čini da nije bitno insistirati na tome
je li u pitanju jedna. ili više. vrsta, t~ da tu odluk'! tre~a
prepustiti svakoj nac1m;~lnoJ z~a~ostl posebno, ~~Ja će J~
riješiti u skladu sa SVOJim tradiCIJama. U :uskoJ Je tr:.dl-
ciji, npr., vrlo izrazita distinkcija između po]n;a byval'šczr~;a
i pojma predaja u znače~ju pov~jes~e pr:daJe - ~emu Je
svakako dalo svoj udio 1 postoJa?Je pucko~ naz1_va »by~
val'ščina« za demonološke predaJe. Naprotiv, n]e~ački
sistem klasifikacije i oni koji su bili s nji~e u bh~~~
kontaktu sigurno neće odustati od osnovne š1re tradiCIJe
značenja pojma Sage.
Ono što je bitno u međunarodnom okviru ne odn~s!
se toliko na naziv kategorije (vrsta, podvrsta, gru"I?a l~I
sl.), nego su važni sadržaji i opsezi tih_ gruJ?a,. kao 1 kn-
teriji za njihovo određivanje - kako b1 se tzb]egle dosa-
dašnje nejasnoće.
Grupe (odnosno vrste) narodnih predaja _mo~ s~ _raz-
dvajati po tematskim, funkcionalnim i drugim m}enhm~.
Najčešće podjele obuhvaćaju one tematske. skup1_ne. koJe
smo netom bili nabrojili prema ProppovoJ pod]eh kao
prve četiri njegove vrste (to su etiološke, povijesne i demo-
nološke predaje te legende).
Nejasnoća i neusklađenosti ima pri tom ~n?go. ~eć
smo bili naveli mišljenje S. N. Azbeleva (a dt]eh ga više
sovjetskih autora, kao npr. V. E. Gusev27 i neki drugiJ, pr_e-
ma kojemu su predaje samo ona prozna usmena kaz1~an}~
koja su istinita ili realno moguća; ako pak sa~rze ~h
naknadno prime element fa~1tastiv~n?ga,. onda.. ~n padaJU
legendama. Taj mi se kriteriJ ne cmi pnhvatl]IVl~ - ne
samo zbog stalne pomičnosti i neulovljivosti takvih gra-
nica, koja onemogućuje praktič~u podj~lu, niti s~mo zbov~
toga što većina povijesnih predaJa, osob1to lokalmh, s~drz1
i po koji fantastičan, nadnaravni element (a one koJe se
čvrsto drže faktografske realnosti vrlo često i nisu prave
folklorne tvorevine) nego još više i zato što fantastika
ne mora uvijek izvirati iz direktne pojave nadnaravnih
sila. čudesan stjecaj događaja, golema snaga ili brzina
junaka čine katkada predaju više fantastičn_om ne?o kakva
periferno spomenuta mitska sila. Razgramčavan~e. mogu-
ćega i nadnaravnog nije karakteristično za tradiciOnalne
nosioce narodnih predaja, pa stoga i ne utječe bitnije na
obilježja njihovih kazivanja. A da su i takve fantastične
9 Usmena književnost kao umjetnost riječi 129
predaje, kao np_r. ~ne o ~iđivanju ljudske žrtve, po svome
P<;>.stc:nku n.eko.': ?Ile o~ns. stvarnih običaja, pokazao je L.
R~hri~~ UVJerlJIVIm pnmJerima" - što bi dovelo u kušnju
kntenJe razvrstavanja koje je predložio Azbelev.
Među ~etiri spomenute grupe najčvršće su uzajamno
povez~ne l preple~ene povije~ne .i mitološke (demonološke)
predaJe. <?ne se cesto stapaJu ]edne s drugima (naročito
1h ~<;>vez~JU lokalne predaje koje su poseban sastavni dio
PO,VlJesm?). To~ njihovu međusobnom povezivanju mnogo
pndonos1 .~n!lJ zaj~dnički doživljaj neobičnoga, izvan-
red!_l?g, ~OJI Je u mitološkim predajama fantastičan, a u
POVl]esmma se vezuje uz izuzetne ličnosti, uz »fascinaciju
prošlošću kao nečim što je postalo tuđe«". E. Pomeran-
ce~: P:!mjećuj~ također orijentaciju prema neobičnome u
pncan]1ma .?'~ 1stak~~ti~ ljudima, zanimljivim događaji­
ma, 1;12budlpv1m s.lucaJevlm.a« - podjednako u povijesnim
kao l .u m.Itološkim predaJama (ona spominje povijesnu
predaJu, VJersku legendu, byličku i skaz).30 Formalno-mor·
fološka obilježja mitoloških i povijesnih predaja također
su ~eo~a bliska (osim okolnosti da je oblik memorata, tj.
kazivanJa osobnog doživljaja, veoma čest način za pre·
n.~šenje mitoloških predaja, dok je on u povijesnima
nJedak - one se pretežno susreću ili kao kratko saopćenje
ili kao razvijen fabulat).
Etiološke su predaje u donekle drukčijem položaju ne·
go mitološke i povijesne. One se razmatraju katkada
prema tematskom, a katkada prema funkcionalnom mje·
rilu. U prvom slučaju govore one o podrijetlu svijeta
(kozmogonske predaje), čovjeka, životinja, biljki, različnih
osnovnih pojava u prirodi i ljudskom društvu. Tako ih
razmatra, npr., Propp i izdvaja kao posebnu vrstu. Ali ih
katkada proširuju i znatno dalje: »Sve predaje koje polaze
od neke lokalizacije ili je objašnjavaju zovemo predajama
o podrijetlu, etiološkim predajama<<." Tako shvaćene, bile
bi, dakle, i mnoge povijesne i mitološke predaje ujedno i
etiološke, a može se poći još dalje pa kao etiološke razma·
trati i predaje o gradnjama, etimološka i genealoška kazi-
vanja, predaje o grbovima, predaje koje tumače poslovice
i dr. - kako ih je podijelio J. Folkers.32 U tom slučaju
riječ je o etiološkoj funkciji, a ne više o etiološkoj temat·
sk.oj skupini. Cistov primjećuje također da su povijesne i
m~tološke predaje većim dijelom ujedno i toponimske ili
etiOloške"; a Rohrich uključuje etiološke predaje u širi
sklop eksplanatorskih predaja, onih koje nešto tumače, i
130
ne razmatra ih tematski nego po njihovoj funkciji objaš·
njavanja." Finska folkloristika razmatra također etiološke
predaje prema njihovu funkcionalnom a ne prema temat·
skom mjerilu; ali izdvaja posebno mitove o podrijetlu
osnovnih pojava u svijetu, koji se smatraju posebnom vr-
stom izvan kategorije narodnih predaja!' Poteškoće oko
određivanja pripadnosti etioloških predaja uvećane su i
time što one rado prelaze i u prave razvijene pripovijetke
(npr. mnoge priče o životinjama), ili su to čak već od
početka bile, a etiološko tumačenje dodano im je naknadno
- pri čemu je teško znati kojim se putem svaka pojedina
kretala."
Govoreći o etiološkim predajama, treba prije svega ja-
sno razlikovati da li se uzima tematsko ili funkcionalno
mjerilo. Ako je mjerilo tematsko (kao, npr., u Proppa),
postavlja se dalje pitanje jesu li one dio cjelovite vrste
Sage, ili su posebna vrsta. Mislim da ondje gdje se povi·
jesne i mitološke predaje razmatraju kao odvojene vrste,
čine i etiološke predaje vlastitu vrstu, a ondje gdje se prve
dvije spomenute skupine smatraju članovima iste vrste,
trebalo bi tako pristupiti i etiološkoj skupini - ukoliko
to izrazito ne narušava već ustaljen nacionalni sistem
podjele tih vrsta (i isključivši, dakako, gdje god se to
može, one prave pripovijetke s naknadno dodanim pseudo·
etiološkim obrazloženjima). Etiološke predaje, slično kao
povijesne i mitološke, obično su kratke, jednoepizodne,
kazuju se u formi kratkog saopćenja ili fabulata (no ni-
kada kao memorat), pretendiraju na to da im se vjeruje,
tumače pojave u svijetu i životu (što je tako bitno za
narodne predaje), a njihova psihološka sfera također se
emotivno angažira doživljajem neobičnoga - uživljava-
njem u neko daleko doba kada je ovaj poznati svijet bio
drukčiji i nisu u njemu još postojale one stvari i pojave
bez kojih se sadašnji svijet i život jedva mogu zamisliti.
Legende shvaćam, otprilike u onom smislu kao i Propp,
Liithi, Rohrich, Simonsuuri i mnogi drugi- tj. kao vjerske
legende, kao pričanja nastala prema apokrifima ili sred·
njovjekovnim svetačkim hagiografijama, vezanim uz crkve
i svetišta, po podrijetlu, dakle, knjiške, ali folklorizirane
usmenim prenošenjem. Poput mitoloških predaja sadrže
i legende element čudesnoga, u njihovu se istinitost vje·
ruje, često su lokalno vezane, ali je njihov unutrašnji iskaz
vrlo različit od predaja. Njihove nadnaravne pojave nisu
magijski-stravične, one ne izazivaju jezu i ne unose dishar·
131
moniju u život, nego naprotiv vjerovanjem u božja i sve.
tačka čuda nastoje uz pomoć svojih fantastičnih iluzija,
potaknute crkvenom propagandom, uspostaviti red i har-
moniju, riješiti nadnaravnim putem životne nesklade i
nepravde, donijeti skrušeno smirenje. Stil im je drukčiji
od stila predaja.37
U osnovi, premda nisu ili nisu uvijek religiozna, odgova-
raju ovim vjerskim legendama i ona pričanja koja je
K. čistov prikazao kao skupinu socijalno utopijskih le-
genda." I one su izgrađene na iluzornoj vjeri u čudo -
o dalekim sretnim zemljama gdje vlada socijalna pravda,
o spasitelju koji će doći i izbaviti narod od nevolja,
uspostaviti harmoniju i blagostanje. Potpuno je razumljivo
da se te legende često prepleću s pravim vjerskim legen-
darnim motivima i s eshatološkom tematikom. Možda bi
neke socijalno utopijske legende pripadale više kategoriji
predaja (npr. one o nekadašnjem zlatnom vijeku i o
neuspjelim pokušajima traženja sretne zemlje), ali kao
glavnina one pripadaju legendama.
Mišljenja sam da legende nisu predaje, nego čine po-
sebnu vrstu. Ali ni tu nije potrebna pretjerana rigoroznost.
Ako se one iz praktičkih razloga ili zbog otprije uvedenih
tradicija i ubroje među predaje kao njihova posebna i
jasno definirana skupina, neće odatle proizići nikakve
veće poteškoće za istraživanje i razvrstavanje.
Preostaje da se nešto kaže o najvažnijim slavenskim
terminima za različite skupine narodnih predaja. Problem
terminologije, shvaćen semantički (a u tome je njegova
bitl'), nije posebno slavensko pitanje. Ali termini za razli-
čne vrste prozne usmene književnosti imaju kao jezični
oblici mnogo srodnosti unutar slavenskih jezika. Koliko
je pri tom utjecala sama priroda jezične bliskosti a koliko
su se gotovi termini preuzimali iz drugoga slavenskog
jezika (u jednakom ili drukčije modificiranom značenju),
moralo bi se ispitati za svaku nacionalnu terminološku
tradiciju posebno. Mi ć~mo se zadovoljiti navođenjem
nekolikih karakterističnih primjera.
Termin narodna predaja poznat je u različitim varijan-
tama jezičnog oblika, s užim i širim značenjem (u značenju
povijesnih predaja ili kao Sage općenito), većini slaven-
,skih jezika: ruski i bugarski to su predanija (v. našu bilje.
šku 9), hrvatsko-srpski u srpskoj varijanti imamo predanja,
poljski podania (pored naziva: bajki ajtiologiczne, opo-
wiesci wierzeniowe ili opowiadania wierzeniowe i dr.)."
132
Poljski termin opowiesci ima svoj korel~t l! češkom ~er·
minu povesti", a termin bajka (u zna~enJU Jed~~ skupme
predaja) ima djelomičan korelat u ceškom ba~e (de"!lo·
nologicke povesti ili blije"), te u slovensk?m baJni! I!nr:o·
vedke ili bajke" (dok hrvatsko-srpska baJka oznacuJe cu·
desnu bajku, Zaubermiirchen, što _je .uži pojaiD: od <;>nog~
u citiranom naslovu kataloga poljskih narodnih pnpovi·
jedaka J. Krzyžanowskoga).
Spomenuti članak D. Klimav~ do~osi iscryan P.~egled
povijesti klasificiranja i određivanJa termiJ?-O~ogiJe ~a
češke narodne predaje. Iz njezina tekst:l; (a 1 1Z drugih
radova suvremenih čeških autora) razabiremo da su se
prije nekoliko godina češki istraživač~ usmene ~roze ~~o­
razumjeli o tome da nazivom povestt ( = predaJe) obilJe·
žuju ubuduće samo povijesne i mjesne PJ;'edaje, do}'- će s~
dotadašnja skupina demonološkU~ predaJ:l; ub~du~e jlaZI·
vati poverečne povidky (praznov)erne pnpoviJeSti). Na
taj su način češke mitološke odnosno demonološke pre·
daje, bar svojim imenom, isključene iz kategorije narodnih
predaja.
O hrvatskim i srpskim terminima za narodne predaje
ne govorim posebno jer sam ih opširno prikazala u jed·
nome svom prijašnjem radu.45 Ipak moram na kraju
kratko objasniti zbog čega sam se odlučila za termin
narodne predaje (odnosno u srpskoj varijanti narodna
predanja). Potrebno je znati da je sam pojam narodnih
predaja u hrvatskoj i srpskoj stručnoj literaturi prilično
nejasan. Vuk Karadžić nije ga poznavao: on je podije·
lio pripovijetke na ženske i muške (shvativši ženske u zna-
čenju bajki, a muške u značenju novelističkih i šaljivih
pripovijedaka, kao one u kojima »nema čudesa ...«, ... a
»mnoge su smiješne i šaljive«). David Bogdanović nije ra-
zumio što su muške pripovijetke, pa je ustvrdio da one
odgovaraju Grimmovu pojmu Sage.•• Međutim, Vuk je ipak
uvrstio narodne predaje u svoja djela premda ih nije
svjesno spoznao kao oblik pripovjedačke proze, i to u
knjigu objavljenu pod nazivom život i običaji naroda
srpskoga, kao ove skupine: Vjerovanje u stvari kojijeh ne·
7
ma; Postanje gdjekojijeh stvari; Junaci i konji njihovi.•
S druge strane, Antun Radić, u svojoj Osnovi za sabiranje
i proučavanje građe o narodnom životu, koja je bitno utje-
cala na sav folkloristički rad u Hrvatskoj, obuhvatio je
nazivom priče povijesne i mjesne predaje, nazivom gatke
etiološke predaje, a demonološke, eshatološke i dio etiolo·
133
 . :e
ških p d .
aJa (kozmogonske) uni .
rum VJerovanjima." Na ta. n /? ]e. u poglavlje o narod. BlUESKE
obuhvatili narodne preda. J . a ~~ ~~ Vuk ni Radić nisu
shvatili kao oblik prip Je_c~el~>vlto l samo su ih djelomice 1 v. Albert Wesselski, Die Formen des volkstUmlichen Erzlihlguts. U
zborniku: Die deutsche Volkskunde, herausgegeben von A. Spamer, Bd.
posljedica sve do danas ~J~ acke pro~e, što ima svojih l, Leipzig 1934, str. 223.
uveo neki jasan i man.·e ~.u ostalim, l u tome da se nije • Deutsche Sagen herausgegeben vo::t den Briidern Grimm, MUnchen
tu skupinu usmene proie -~s~ opće prihvatljiv termin za 1965, str. 633 (pogovor L. Rohricha); Lutz Rohrich, Sage, Stuttgart
1966, str. 3.
J?redaje, uzela sam u obzir d~ ~ saii_l se o~lučila za termin s Lauri Simonsuuri, Ober die Klassifizierung der finnischen Sagen·
Jednakom značenju bio ve, v ]~ taJ termm u sličnome ili tradition. Tagung der Sagenkornmission der International Society for
Folk-Narrative Research in Budapest, 14-16. Oktober 1963. Acta Ethno·
skih i srpskih autora i d ~ ces e upotrebljavan od hrvat- graphica, t. 13, fasc. 1-4, Budapest 1964, str. 22.
sl~venskim terminolo i. a Ima para.lelne oblike u ostalim ' M. Bošković-Stulli, O terminologiji hrvatskosrpske narodne pripo-
da u Je· dn'm1· Ima
· g Jama, te da Je i pored SVOJe
i drukč'· · mane vijetke. Treći kongres folklorista Jugoslavije održan od 1-9. IX 1956. g.
v •
u Crnoj Gori. Cetinje 1958, str. 142.
terung), Ipak
. upotreblji . IJe
.. znacen
d . 1e (t ra d'lC!·Ja,
· Vberlie-
s v. Fabula, Bd. 7, H. l, Berlin 1964, str. 80 i Acta Ethnographica ...
termina sa sličnim znač VI~~ o SVIh ostalih dosadašnJ'ih (v. bilj. 3), str. 131.
enJima. • v. Leopold Schmidt, Vor einer neuen Jl.ra der Sagenforschung.
Osterreichische Zeitschrift fUr Volkskunde, N. S. Bd, 19, 1965, H. l. str.
53-74; M. Bošković-Stulli, Beitrag zur Diskussion Uber die Katalogisi-
erung der Volkssagen. Fabula, Bd. 8, 1966, H. 3, str. 192-207 i dr.
' S. N. Azbelev, Problemy meždunarodnoj sistematizaciji predanij i
legend. Russkij fol'klor, 10, Moskva-Leningrad 1966, str. 182; v. i V.
E. Gusev, Estetika fol'klora, Leningrad 1967, str. 116.
8 v. K. C. Peeters, L'Universite de Louvain et !'E-tude des Ugendes
Profanes en Flandre. Internationaler Kongress der Volkserziihlungsfor-
scher in Kiel und Kopenhagen (19. 8 - 29. 8. 1959). Berlin 1961, str.
257-258; Isti, Theorie et Pratique. Tagung der •International Society
for Folk-Narrative Research• in Antwerp (6-8. Sept. 1962), Antwerpen
1963, str. 14 i 26.
• S. N. Azbelev, Otnošenie predanija, legendy i skazki k dejstvitel'nosti
(s točki zrenija razgraničenija žanrov). U zborniku: Slavjanskij fol'klor
i istoričeskaja dejstvitel'nost', Moskva 1965, str. 12-13; V. E. Gusev,
o. e., str. 123; Cvetana Romanska i Elena Ognjanova, Narodni predanija
i legendi. B'lgarsko narodno tvorčestvo, t. ll, Sofija 1963, str. 8-9.
10 Russkie narodnye skazki A. N. Afanasjeva, t. 3, Moskva 1957,
str. 381.
11 J. M. Sokolov, Russkij fol'klor, Moskva 1941, str. 342-344.
12 V. Propo, Zanrovyj sastav russkogo fol'klora. Russkaja literatura,
1964, br. 4, str. 60. ·
u Azbelev, o. e., (v. bilj. 7), posebno napomena na str. 190.
14 Max LUthi, Volksmiirchen und Volkssage. Zwei Grundformen
erzahlender Dichtung, Bern und Mlinchen 1961; LUthi, Gehalt und
Erziihlweise der Volkssage. U knjizi: Sagen und ihre Deutung. Beitrage
von M. LUthi, L. Rohrich und G. Fohrer, mit einem Geleitwort von W.
E. Peuckert, Gottingen 1965, str. 11-27.
" V. J. Propp, Principy klassifikacii fol'klornyh žanrov. Sovetskaja
etnografija, 1964, br. 4, str. 147-154.
to Leopold Schmidt, Die Volkserzahlung, Berlin 1963, str. 108.
" K. V. Cistov, Problema kategorij ustnoj narodnoj prozy neskazoč­
nogo haraktera. Fabula, Bd. 9, H. 1-3. 1967 (ruski i njemački tekst); K.
W. Cistov, Zur Frage der Klassifikationsprinzipien der Prosa-Volksdich-
tung. Trudy Vll meždunarodnogo kongresa antropologičeskih i etnogra-
fičeskih nauk, tom 6, Moskva 1969, str. 365-371.
" C. W. v. Sydow, Kategorien der Prosa-Volksdichtung. U knjizi istog
autora: Selected Papers on Folklore, Copenhagen 1948, str. 60-88.
" Oldfich Sirovatka, Zur Morphologie der Sage und Sagenkatalogi·
sierung. Tagung der Sagenkommission .•. (v. bilj. 3), 99-106.
" Kurt Ranke, Betrachtungen zum Wesen und zur Funktion des
Marchens. Studium Generale, 11. Jahrg., H. ll, 1958, str. 647-664; Isti,
Einfache Formen. Internationaler Kongre" . . . in Kiel und Kopenhagen
(v. bilj. 8), str. 1-11; Isti, Kategorienprobleme der Volksprosa. Fabula,
Bd. 8, H. 1-3, 1967, str. 4-12.
134
135
 ----
!t Ina-Maria Greverus, Bericht zu Veroffentlichungs - und Kata!o-
gisierungspHinen aus dem Zentralarchlv der Volkserzahlung. Tagung der
Sagenkommission ... (v. bilj. 3), str. 113-114.
•• Gisela Burde-Schneidewind, Zur Katalogisierung hlstoriseher Volks·
sagen. Tagung der Sagenkommission ... , str. 30.
u M. Bošković-Stulli, Narodna predaja o vladarevoj tajni, Zagreb
1967, str. 170. '
•• Rčihrich, Sage (v. bilj. 2), str. 3.
•• Cistov, Fabula 9, 1967, str. 24-25 (= 38).
u Russkaja literatura, 1964, 4, str. 60-61.
Z1 Gusev, o. e., {v. bilj. 7), str. 122-123.
•s Rčihrieh, Sage, str. 27.
•• Li.ithi, Sagen und ihre Deutung, str. 16.
•• t>. V. Pomeranceva, Sud' by russkoj skazki, Moskva 1965, str. 5.
" Will-Erich Peuckert, Sage. Deutsche Philologie im Aufriss, heraus·
gegeben von W. Stammler, Bd. III, Berlin 1957, str. 1751.
•• International Dictionary of Regional European Ethnology and
Folklore, vol. II, Folk Literature, by Laurits Bzdker, Copenhagen 1965,
str. 256.
•• Cistov, Zur Frage . . • (v. bilj. 17), str. 369.
u Rohrich, Sage .•. , str. 3 i 31-32.
•• Simonsuuri, o. e., (v. bilj. 3), str. 22-23.
•• von Sydow, o. e., str. 76-77.
>7 O razlici među predajom i legendom vidi: Max Lilthi, Mlirchen,
Stuttgart 1962, str. 10-11.
ss K. V. Cistov, Russkie narodnye social'no-utopičeskie legendy
XVII-XIX vv., Moskva 1967.
•• v. Svetozar Petrović, Rječnik književnih termina i pojam književne
terminologije. Umjetnost riječi, Zagreb, 1965, br. 1, str. 21-22.
••Julian Krzyžanowski, Polska bajka ludowa w uktadzie systematy·
eznym, t. I-II, Wroctaw-Warszawa-Krak6w 1962. i 1963. I, str. 21-22 i II,
str. 327-331; Slownik folkloru polskiego, pod redakej~ Juliana Krzy-ža·
nowskiego, Warszawa 1965, str. 319-320 i 437-438.
<t Dagmar Klimova-Ryehnova, Pffprava katalogu českych povi'!stnich
žanru. S!ovensky narodopis, Bratislava, 1963, br 2-3, str. 439-484; Libuše
Pourova, K otazkam tffdenf povesti. Ceskj lid, 1963, br. 2, str. 67-73.
•• Klimava, o. e., str. 444 i 451.
" v. Milko Matičetov, Ljudska proza. U knjizi: Zgodovma slovenskega
slovstva, I, Ljubljana 1956, str. 119-122; J. Kelemina, Bajke in pripovedke
slovenskega ljudstva, Cel.ie 1930.
.. Klimava, o. e., str. 442.
<> O terminologiji hrvatskosrpske narodne pripovijetke (v. bilj. 4). O
terminima upotrebliavarum za pojam narodnih predaja govori se posebno
na str. 140-143. (Taj moj članak ne može više zadovoljiti po svom<;
općem načinu rješavanja terminoloških i klasifikatorskih problema, ah
je koristan po prikupljenoj i donesenoj građi.)
•e v. O terminologiji ... str. 130-131.
47 O tome opširnije: O terminologiji ... , str. 130-131; M. Bošković·
-Stulli, Naš neispunjen dug prema Vukovim narodnim pripovijetkama.
Anali Filološkog fakulteta, Knj. 4 (Vukov zbornik I), Beograd 1964,
str. 76-77.
•s v. O terminologiji ... , str. 130-131.

136