1

Uvod: Klasična tradicija u Toscani

- Antropocentričnost, osvajanje prostora u svim aspektima tog pojma: čovjek u prostoru na slici, u
arhitekturi, tiskarstvo kao osvajanje novog prostora spoznaje, konačno i istraživački pothvati i
osvajanje Novog svijeta kao spoznaja prostora za život

- osnova klasične tradicije: MODUL (iznosi pola dijametra stupa u bazi. Korintski stup će tako biti
visok 18-21 modula, a o toj će vrijednosti ovisiti visina kapitela, zabata, i čitave građevine koja je
tako strukturirana.

- Toskanska protorenesansa

o Tradicija antičke umjetnosti u Toscani; S. Miniato al monte, baptisterij → S. Maria

Novella

o Tradicija nastavljena i u 19. stoljeću: neogotičko pročelje katedrale (Emilio de Fabris u

XIX. st. u osnovi slijedi ideju Arnolfa de Cambia koja je prisutna na bočnim brodovima)

- Usvajajući klasične elemente, arhitekti i graditelji XV. st. filtriraju ih kroz gotičku tradiciju u
građevnim tehnikama i sustavu gemetrijskih proporcija. Ipak, najsnažniji čimbenik odnosi se na
usvajanje klasičnih ideja kroz romaničku tradiciju.

- Iako su poznavali Vitruvija, problem je predstavljala interpretacija njegovih ideja

- Lokalna predaja o osnivačima grada: prebjezima iz republikanskog Rima.

o Veza s odupiranjem napadima Milana nakon 1402.

Brunelleschi (1377 – 1446.)

 1404. ulazi u ceh zlatara; no već djeluje kao kipar, pa 1401. ulazi na natječaj za druge
vratnice krstionice.

 Prethodno je zadobio klasično obrazovanje, sin uglednog firentinskog notara, primio je

poduku i iz slobodnih umijeća. Bavi se i slobodnim i tehničkim umijećima, matematika.
Alberti, kada definira teoriju perspektive priznaje da je stvarni impuls primio od
Brunelleschija.

 Pri stvaranju teorije perspektive Brunelleschi polazi od srednjovjekovnih

optičkih teorija: stvara metodu geometrijske konstrukcije pomoću koje je
moguće sastaviti ispravan sustav proporcioniranja objekata onako kako
 2
izgledaju oku, te na taj način odrediti proporcionalne odnose među pojedinim
objektima. Brunelleschija je ponajviše zanimala primjena ovog sustava u
arhitekturi.

 Nakon izgubljenog natječaja s Donatellom odlazi u Rim. Tom će se gradu vraćati nekoliko
puta i bez sumnje je upravo proučavanje konstruktivnih principa rimskih ruševina
omogućiti presvođivanje kupole katedrale, što ga je učinilo besmrtnim.

 Iako je preuzetno Brunelleschija zvati rodonačelnikom renesanse, on je svakako prvi

arhitekt koji je shvatio strukturalni sistem klasične arhitekture i prilagodio ga
suvremenim potrebama. Pri tome treba imati na umu da Brunelleschi nije arheološki
klasičar u smislu Albertija.

 Dokumenti Brunelleschija ne spominju u razdoblju između 1404. i 1415. za koje se

pretpostavlja da je proveo i u Rimu; no neki elementi njegove arhitekture govore da je
poznavao i mletačku, ali i bizantsku arhitekturu (neki tvrde i perzijsku)

 Kada je 1436. vidio dovršenu kupolu katedrale, Alberti je izjavio da je riječ o prvom djelu
nove umjetnosti, djelu koje je u ravni ili čak bolje od antičke umjetnosti.

 Kupola doista jest tvorevina mnogobrojnih interakcija između estetskih i

tehnoloških dostignuća.

KUPOLA KATEDRALE

- Prvi je put u svezi katedrale rutinski konzultiran 1404.;

 tjeskoba oko gradnje →

nemogućnost postavljanja centralnih greda (kupola je zarotirani luk, a lukovi su građeni
pomoću središnje grede razapete između početnih točki lukova. Na tu središnju gredu bi
se postavljao drveni kostur, zašiljen ili polukružan, a nosio bi gradnju u opeci ili kamenu
sve dok centralni kamen ne bi bio postavljen u tjeme kupole ili luka. Nakon toga se
potisak prenosi na luk, a kostur greda može biti uklonjen. Problem je u tome što raspon
luka ili kupole ovisi o rasponu temeljne grede. Stoga je za kupolu trebalo primijeniti
sustav gradnje bez drvenog kostura.

 Oktogonalni tambur kupole bio je dovršen oko 1412-13. Nemogućnost postavljanja tako
velikog drvenog kostura bio je razlogom što su se svi raniji majstori koncentrirali na
druge dijelove građevine; time je Brunelleschijeva slava bila veća.

 Današnji raspon kupole iznosi 43 m u promjeru i 56 m visine do podnožja lanterne.

 3
 Brunelleschi kao jedno od mnogobrojnih prethodno ponuđenih rješenja za izvedbu
kupole navodi i ideju da se kupola ispuni zemljom s novčićima.

 1418. Operai objavljuju javni natječaj, no već je 1417. Brunelleschi plaćen za crteže i
drveni model kupole. Model je prijavio i Ghiberti, a 1420. su oboje imenovani
nadglednicima gradnje.

 Konstrukcija kupole započela je 7. 8. 1420., a do baze lanterne je dovršena 1. 8. 1436.

Prije početka radova Brunelleschi je dovršio dvije manje probne kupole. Nisu sačuvane,
ali znamo da su bile malene, polukružnog oblika, i konstruirane rebrima.

 Sukobi između Brunelleschija i Ghibertija koji od 1425. više ne sudjeluje u gradnji.

 Budući da tambur nisu podupirali vanjski nosači, sva je težina na njemu morala imati
minimum vanjskih potisaka. U gotičkoj gradnji tu bi ulogu preuzeli lebdeći kontrafori, no
u Toscani su oni vizualno neprihvatljivi. Zbog toga kupola ima zašiljeni oblik, unatoč
vjerojatnoj Brunelleschijevoj izvornoj želji da sagradi polukružnu kupolu nalik onoj na
Panteonu. Bočni potisak zašiljene kupole mnogo je manji od polukružne.

 Betonska kupola Panteona nema bočnih potisaka, no mrtva težina bi urušila tambur.
Rješenje je bilo sagraditi zašiljenu kupolu s rebrima koja povezuje što tanja zapuna
plašta.

 Aksonometrijski presjek kupole prikazuje osam glavnih rebara koji izviru iz kutova
oktogona i šesnaest manjih rebara u parovima na facetima između glavnih rebara .
(Krstionica je također presvođena kupolom sa osam i šesnaest rebara.)
- Konstrukciju dopunjavaju vodoravne grede koje povezuju manja i veća rebra, a imaju
ulogu apsorbiranja bočnih potisaka.

 Kupola ima dvije ljuske, vanjsku i unutrašnju. Vanjska, prema Brunelleschijevim riječima
služi zaštiti od vlage i stvaranju veličanstvenijeg dojma. Ovo je prvi poznati primjer
upotrebe dvostruke ljuske i način značajnog smanjenja težine kupole.

 Osam glavnih rebara jasno je vidljivo izvana, dok su manja rebra vidljiva samo u prostoru
između dviju školjki u kojem se nalazi prolaz prema bazi lanterne.

 1425. konstrukcija je dosegnula gotovo trećinu visine, do točke na kojoj se kupola

počinje značajno oblikovati u zašiljeni oblik, a upravo je u tom trenutku nedostatak
drvenog kostura mogao postati opasan. Jedino odstupanje od prvobitnog projekta
Brunelleschi je proveo u gornjem dijelu kupole zamijenivši kamen lakšom opekom.
 4
Rješenje nepostojanju drvenog kostura bilo je u gradnji kupole vodoravnim
prstenovima od kojih je svaki vezan uz prethodno onoliko koliko je dovoljno da podrže
idući prsten. Važno je spomenuti i način polaganja opeka "u riblju kost"; u Uffizima se
čuva crtež s prikazom kupole s uzorkom opeke na riblju kost i natpisom "kako su gradili
kupolu bez drvenog kostura". Valja upozoriti da je tu riječ o antičkom načinu gradnje u
opeci. Paoletti i Radke tvrde da je su u to vrijeme bili poznati samo perzijski primjeri (kao
i dvostruka ljuska poznata u Perziji).

 Lanterna u točki dodira rebara ima svoju konstrukcijsku ulogu poveznice koja je unatoč
nužnosti lakoće kupole morala imati svojevrsnu težinu. 1436. Brunelleschi pobjeđuje na
natječaju za njezinu izgradnju, a vjerojatno je priložio model koji se čuva u Museo
dell'Opera.

 Konstrukcija lanterne je započeta tek 1446., nekoliko mjeseci prije Brunelleschijeve

smrti, a gradnju je prema modelu nastavio njegov učenik Michelozzo, te Manetti i
Bernardo Rossellino.
Rebra kupole povezana su vrstom lebdećih kontrafora koji nose središte lanterne, a na
način klasičnih konzola povezuju rebra s oktogonom. Konačan je izgled veoma klasičan,
po uzoru na lanternu susjedne krstionice.

 Egzedre su sagrađene između 1439. i 1445. i predstavljaju svojevrstan pomak u

Brunelleschijevom stilu koji se dogodio tridesetih godina.

 Postojeći gotički duh kupole svakako je uvjetovan katedralom i nije dio izvornog
Brunelleschijevog duha čemu svjedoče ostala njegova djela.

SPEDALE DEGLI INNOCENTI

 Dom za siročad sagrađen između 1419. i 1424., narudžba ceha trgovaca svilom i zlatara.

 Brunelleschi je i sam, kao zlatar, pripadao cehu svilara

 Sve osim loggie dovršili su Brunelleschijevi učenici u doba kada je bio odviše zauzet
gradnjom kupole.

 Prototip se može naći u ospedaleu u mjestu Lastra a Signa u blizini Firence iz godine
1411., no pobliža analiza lukova, svodova i detalja pokazuje kako je rana renesansa
istovremeno duboko ukorijenjena u toskanskoj romanici no donosi i nove elemente
klasične antike.
 5
 Trijem se sastoji od niza polukružnih lukova s nizom tonda, vodoravnim vijencem i
svodom koji se sastoji od malih kupola koje nose stupovi loggie s jedne i konzole s druge
strane.

 Osnovna mjera iznosi širinu između dva stupa, a interkolumnij je određen

polumjerom stupa.

 Traveji pod kupolom su kvadratnog tlocrta, nisu križno presvođeni.

 Profili lukova su plosnati, a ne trokutni u presjeku, kakvi bi bili gotički. Oni su

zapravo ARHIVOLT, dio tabulature koji je povijen tako da tvori polukružni luk.

 Svi stupovi, kapiteli i konzole su klasični, a stupovi imaju imposte

1. Imposti su karakterističniji za Bizant nego za Rim, no uobičajeni su u

toskanskoj romanici, npr. u crkvi SS. Apostoli. (koja je zapravo
ranokršćanska gradnja, 4. ili 5. st.).
Nad lukovima teče vijenac sa strana podržan pilastrima, u antici bi se on
savijao prema dolje. Takvo se rješenje pojavljuje na krstionici (koju
suvremeni povjesničari umjetnici smještaju u razdoblje od 4. do 14. st.).
Za Brunelleschija u ranom razdoblju jednaku važnost imaju klasični
elementi kao i oni klasicizirajući kasnijih razdoblja.
Arkatura i zabati nad prozorima također vuku svoje porijeklo s krstionice.

 Jednako tako Paoletti i Radke u kupolama trijema vide odraze kupola trijema
Sv. Marka, a u samom trijemu i njegovom odnosu prema crkvi SS. Annunziate
(koja je bila iznimno popularna hodočasnička crkva zbog čudotvorne slike
Navještenja) ujedno i pokušaj stvaranja trga okruženog trjemovima poput trga
Sv. Marka ili atrija pred ranokršćanskom bazilikom Sv. Petra u Vatikanu

 Jasna podjela prostora

- Heydenreich: već su ovdje vidljivi svi formalni elementi koje će Brunelleschi primjenjivati čitavog
života:

o glatki stupovi

o korintski kapiteli s osam voluta

o suzdržani, ali jasno modelirani profili arhitrava, frizova i okvira otvora

o kanelirani pilastri na uglvoima

 6
o tonda u odsječcima lukova

o plitke kupole u travejima trijema

 Refleksije Brunelleschijevih ideja kod Masaccia (Trojstvo u Novelli) i Donatella (njegove

i Michelozzove niše na crkve Orsanmichele 1422-25.)

 Jedan od najljepše riješenih renesansnih trgova; nakon trijema Ospedalea, 1444. nastaje
dogradnja Annunziate s Michelozzovim dvorištem, a crkva dobiva trijem 1601. Zgrada
nasuprot dobiva portik 1516. a grade ga Antonio da Sangallo i Baccio d'Agnolo

S. LORENZO (1419 – 1446)

 radovi su nakon 1419. nastavljeni tek 1442., a dovršeni nakon Brunelleschijeve smrti
1446.; Brunelleschi je umro prije dovršenja glavnog broda

 Naručitelj Giovanni di Bicci de'Medici, rodonačelnik obitelji, papinski bankar, zajedno s

drugim obiteljima iz te četvrti. Sve obitelji planiraju oko kora donirati privatne kapele.
Medicejci odlučuju sakristiju koristiti kao obiteljsku grobnicu, a s vremenom će zapravo
čitava crkva postati matičnom crkvom obitelji

 Na tom je mjestu postojala ranokršćanska crkva koju je 393. posvetio sam Sv. Ambroz, a
na njenom mjestu romanička crkva iz XI. stoljeća

 Nastaje otprilike u isto vrijeme kada i Ospedale, u trenutku tranzicije Brunelleschijeva

stila (upozoriti na tipologiju crkve u Ospedaleu koja se veže uz prijelazne kasnogotičke
oblike).

 obje Brunelleschijeve firentinske bazilike su dovršene nakon Brunelleschijeve smrti i

pokazuju razvoj njegovog stila u kasnijim godinama, i obje imaju tlocrt latinskog križa.
Heydenreich ipak smatra da Spirito pokazuje teže i masivnije tendencije kasnoga stila.

 zbog toga što je samostanska crkva nužne su bile kapele, pa Brunelleschi prilagođava tip
stvoren krajem 13. st. za Sta Croce.

 Osnova tlocrta je veliki latinski križ s kvadratnim sjecištem, kvadratnim korom s malim
kvadratnim bočnim kapelama kora. Arhitektonska slabost ovakvog projekta vidljiva je
kod Croce. U gotičkoj crkvi postoji snažna usmjerenost sa zapada prema istoku, no tri
broda nespretno završavaju zamršenim spletom apsida koje ne stoje u proporcionalnom
odnosu s brodom. Budući da je broj apsida bio određen brojem redovnika, one su nužno
bile manjih dimenzija. U S. Lorenzu je Brunelleschi ovaj problem riješio istim brojem
 7
kapela (10), no ovdje su one proporcionalne i koru i brodovima. Na taj je način ova
crkva postala primjer proporcionalnog planiranja uzimajući etablirani prototip i
podvrgavajući ga matematičkoj disciplini.

 Kako bi uspio smjestiti svih deset kapela dimenzija određenih kvadratom

sjecišta, Brunelleschi ih je raspordio duž krajeva transepta čime je stvorena
neugodna praznina na uglovima. To je rješeno dogradnjom dviju sakristija

 Izvorni je plan zamislio postavljanje kapela i uz pročelni zid, a shodno tome i otvaranje
četiri portala

 MODULARNA STRUKTURA

 Osnovna jedinica je kvadrat sjecišta koji se pojavljuje u oba transepta i u koru.

Glavni je brod dugačak četiri kvadrata. Bočni brodovi su široki točno polovicu
širine glavnog kvadrata. Na taj način promatrač koji stoji u jednom od brodova
gleda preko transepta u otvor kapele koji stoji u odnosu s brodovima. Konačni
dojam je mnogo harmoničniji od onog u Sta Croce.

 Kako bi uspio smjestiti svih deset kapela dimenzija određenih kvadratom

sjecišta, Brunelleschi ih je rasporedio duž krajeva transepta čime je stvorena
neugodna praznina na uglovima. To je rješeno dogradnjom dviju sakristija.

 VIJENAC koji neprekinuto teče od pročelnog zida do svetišta, iako plitak, važan
je horizontalni naglasak i ujedno faktor prostornog sjedinjenja. Istovremeno,
vijenac razdvaja relativno tešku elevaciju srednjeg broda nad laganim i
prozračnim arkaturama.

 Kod S. Lorenza nezgodno je što bačvasti svodovi bočnih brodova počivaju na stupovima
glavnog broda i bočnim pilastrima koji su nejednakih visina zbog podignutog poda na
ulazu u kapele. Stoga kapiteli stupova imaju imposte.

 Kapele su podignute , a pilastri koji ih razdvajaju počivaju na trećoj stepenici, zato su niži
od stupova glavnog broda. Budući da su kapele niže od brodova u ostatak zida koji bi
ostao prazan, Brunelleschi je otvorio okuluse.

 PIETRA SERENA

 60ih godina pregradnja uvjetovana potrebom za dodatnim kapelama. Tada su srušeni

vanjski zidovi bočnih brodova koji su produženi sjeverno i južno prostorima upola
 8
manjima od traveja bočnih brodova, što iznosi četvrtinu traveja sjecišta. Stupnjevito
smanjivanje otvora.

 prostorni problemi koji su se pojavili kod S. Lorenza nisu postojali kod Sto Spirita, pa je
ova crkva koherentnija u osnovnoj zamisli

STARA SAKRISTIJA; 1419/21 – 1428)

 započeta 1419., budući da je obitelj Medici osigurala financije, kapela je završena vrlo
brzo, između 1421. i 1428. Izvorno je bila obiteljska kapela i grobnica, pa je tu pokopan
Giovanni di Bicci de'Medici i njegova supruga Piccarda de'Bueri.

 smatra se da je Donatellova dekoracija kasnija, vjerojatno iz sredine 30ih godina

 budući da je završena mnogo ranije od ostatka crkve, može je se smatrati posebnom

građevinom, i to najranijom centralno zasnovanom građevinom renesanse. Prostorno
tvori savršenu kocku nadsvedenu kupolom.

 začelni je zid podjeljen u tri dijela, od kojih se središnji proširuje u oltarni prostor
kvadratnog tlocrta s kupolom. Na taj je način sakristija sastavljena od dvije kubične
prostorije s kupolom (iako oltarna niša nije kubus jer je visina određena visinom
sakristije).

 vodoravna razdjela je trojna na način da dva donja dijela čine zidove kubusa razdijeljene
vijencem, dok je treći dio kupolni prostor . Radijus kupole iznosi, naravno, polovinu
dužine kvadrata.

 Aritmetička proporcija

 kupola počiva na pandantivima (Bizant? je li mogao takvu konstrukciju vidjeti u nekoj od

tada postojećih kupola? Hram Minerve Medice je u to doba još bio pokriven kupolom,
no ona nije striktno govoreći, počivala na pandantivima). Riječ je o najranijim
renesansnim pandantivima koji će odigrati veoma važnu ulogu u kasnijim
konstrukcijama.

 Unutar pandantiva Brunelleschi je oblikovao tonda koja je kasnije ispunio

Donatello scenama iz života Sv. Ivana Evanđelista po narudžbi Lorenza de
Medici.
Ostala se Brunelleschijeva plastika sastoji od pilastara s profiliranim vijencima,
 9
sličnima modificiranim rimskim oblicima loggie Ospedalea. Vjerojatno nije
zamislio svu dekoraciju koja je izvedena kasnije. Purizam.

 Kupola je izvana pokrivena stožastim krovom, dok je iznutra polukružna, a podržana je

rebrima kao i kod katedrale.

 Tip kupole – kišobrana (VOLTA A VELA). Taj će se tip kupole koristiti sve do 16.
stoljeća. Kupola je osvijetljena prozorima koji izvana izgledaju dijelom tambura,
a iznutra kao dio baze između rebara.

 Kupola kora ukrašena je prikazom zviježđa u noći 9. srpnja 1422.

 Izvana lanterna kupole ima neobičnu spiralnu dekoraciju koja podsjeća na

Kristov grob u Jeruzalemu, pa time simbolizira uskrsnuće. Svojevrsna lakoća
prostora ostvarena je i u unutrašnjosti, gdje lagani pilastri sugeriraju strukturu,
no svi elementi stvaraju dojam lakoće i vertikalnosti. Vijenac pietre serene iz
kojeg izrasta kupola ne dodiruje glavne lukove prostorije, te zbog tanke linije
bijelog štuka izgleda kao da lebdi. Baze tih lukova odvojene su od pilastara u
kutovima prostorije (koji ih teoretski nose) snažno izbačenim vijencem, čime je
dodatno naglašen dojam lakoće i bestežinskog stanja.

 Teškoća s kojom se Brunelleschi suočio pri slaganju klasičnih oblika u matematički

određene prostore, vidljiv je u uglovima gdje se po dva pilastra kondenziraju, dok za
prošireni kutni pilastar zbog ulaza u bočne prostore nije bilo mjesta. Isto se događa u
uglovima gdje nije bilo mjesta za smještaj pilastra, pa se pojavljuje konzola.

KAPELA PAZZI (1429 – 1430/33.)

 dugo je smatrana ranim Brunelleschijevim djelom (kriv Vasari), no njezin plan seže u
1429., gradnja u 1430-33., a vjerojatnije u 1440-ima, no nije dovršena u sljedećih
trideset godina, a čini se da vanjski dio nije sagrađen prema izvornoj zamisli.

 Kupole i trijem nose datum 1459. i 1461.

 Neki tragovi na ulaznom zidu pokazuju da izvorni plan možda nije sadržavao
fasadu. ???

 Heydenriech sumnja da je trijem dio izvorne Brunelleschijeve zamisli, ali kao

dokaz za to može se uzeti postojanje vizualnog stupnjevanja strukturalnih
elemenata; pilastri na pročelnom zidu nešto su tanji od onih iznutra, a njihov je
 10
promjer prilagođen promjeru trijema. Takva gradacija omjera pretpostavlja
pogled na fasadu sa strane ulaza u klaustar; a koncept trijema se veoma teško
izdvaja iz cjeline

 Za razliku od stare sakristije koja je u tlocrtu kvadrat s kupolom i manjim kvadratnim

oltarnim prostorom s kupolom, ovdje je otvoren vestibul i bočni prostori uz središnji
prostor.

 Vestibul ima bačvasti svod sa središnjom plitkom, tanjurastom kupolom pod

kojom se ulazi u središnji kvadratni prostor nadsveden polukružnom kupolom s
rebrima.

 Na trijemu je vidljiva kasna Brunelleschijeva faza u prilično teškom redu stupova s

bačvastim svodom. Gornji su dio vjerojatno završili učenici nakon majstorove smrti 1446.
godine. Ovaj posljednji Brunelleschijev stil vjerojatno je posljedica još jednog posjeta
Rimu. Portik koji se sastoji od 6 elegantnih stupova koji nose arhitrav i atiku prekinutu
središnjim lukom nosi datum 1462. i vjerojatno ga je dovršio Bernardo Rosellino.

 Bočni su prostori bačvasto presvođeni.

 Konačno, prostor je završen korskim dijelom koji ponavlja ulazni dio vestibula s kupolom.

 Dekoracija uključuje skulpturu atribuiranu samom Brunelleschiju, a pokazuje svojevrsne

eksperimente temeljene na rimskoj arhitekturi, kao i kolorizam svojstven za
tradicionalnu toskansku arhitekturu.

 Kutovi i ovdje predstavljaju priličan problem s fragmentarnim pilastrima s jedne i

savijenim pilastrima s druge strane.

 Zanimljivo je rješenje upotreba kamene klupice kao plinte pilastara. Ikonografija!

 Taj bi se ključni posjet Rimu mogao smjestiti u 1432/33. kada u Rimu boravi i Donatello.
Nakon toga Brunelleschi radi na

STA MARIA DEGLI ANGELI

 započeta 1434., a gradnja je napuštena 1437. godine

 ROMANITAS

 plan je derivat hrama Minerve Medice u Rimu i prvi je centralni plan quattrocenta
 11
 riječ je o centralnom oktogonu (poput kupole katedrale) okruženom nizom kapela.
Time je stvoren koncept potpuno drugačiji od ranijih radova, npr. Stare sakristije ili
kapele Pazzi, ovdje su oblikovane skulpturalne mase oko kojih kruži prostor. Kod ranijih
primjera riječ je o ravninama geometrijskih odnosa, ali bez plastičnih kvaliteta.
Takvu klasicizirajuću formu ima i kupola koja ovdje najviše liči Panteonu, i nema rebara.

 Središnji prostor i radijalne kapele definira jednostavan prsten od osam potpuno

razvijenih pilona koji nose tambur i kupolu oktogona, te formiraju bočne zidove
osmero kapela. Izvana su spojeni zidovima, tako da ravnine i niše stvaraju broj 16.

 Dok u Staroj sakristiji i kapeli Pazzi zidovi zatvaraju prostor poput školjke, Sta Maria degli
Angeli je zamišljena poput mase, ona je trodimenzionalni prostor konstruiran
pilonima.

 Budući da plan ove građevine slijedi vjerojatni put u Rim, ovdje bi se mogla
pronaći ključna potvrda obnovljenom klasičnom utjecaju. U prvoj fazi
primjećuje se zanimanje za građevne tehnike i antičke strukture, a u drugoj ga
zanima rimski spomenik kao cjelina. Plasticitet kapele Pazzi, premda naglašeniji
nego onaj u Staroj sakristiji i S. Lorenzu još je uvijek restriktiran na modeliranje i
artikulaciju pojedinih elemenata. No u Sta Maria degli Angeli ova skulptorska
kvaliteta primjenjuje se na samu srž građevine.

EKSEDRE KUPOLE (Tribune morte)

- Ovom kasnijem stilu pripadaju i eksedre kupole katedrale nastale nakon 1434, a iznad svega
crkva Sto Spirito.

- Eksedre počivaju na visokim plintama tako da su iza balustrade vidljive baze stupova. Kapiteli
stupova su produženi, a visoki imposti nose arhitrav jasno ga razdvajajući od stupova.

o Naglašena je skulpturalnost oblika.

STO SPIRITO

 je u osnovi veoma sličan S. Lorenzu, no razlika je u zrelijem i klasičnijem stilu Spirita koji
je smješten u siromašnom kvartu s druge strane Arna. Brunelleschijev nacrt je odobren
1434., a temeljac je položen 1436. Crkva je dovršena tek 1482. nakon što je osnovni plan
 12
donekle izmijenjen. Promjene su nam poznate prema anonimnom (Manettijevom?)
tekstu "Život Brunelleschija" koji ih spominje.

 Glavni brod je dvostruko viši nego što je širok (22 firentinska lakta – 44 lakta)

 Osnovni je plan imao četiri zapadna ulaza (danas tri): sustav kupolom nadsvedenih
traveja bočnih brodova trebao je biti nastavljen na zapadnom zidu tako da se svaka
vrata otvaraju jednom traveju; i konačno,

 vanjska linija crkve trebala je biti razvedena polukružnim zidovima koji bi odgovarali
kapelama i činili konkavno-konveksnu liniju. Takav je oblik vjerojatno bio djelomično
inspiriran Lateranskom bazilikom koja je izgledala slično. Budući da su kapele i brodove
iste visine stvoren je dodatni dojam jedinstva prostora kojeg nema u S. Lorenzu.

 Skulpturalna masa kapela odgovara kasnijoj Brunelleschijevoj fazi osjećaja prostornosti.

Kao i kod S. Lorenza scenografski se prostor otvara iz različitih točaka.

 Iako je razlika između S. Lorenza i Sto Spirita vidljiva i u tlocrtu, ona je najprimjetnija u
osjećaju prostora u samoj crkvi.

 Tamo gdje su kod S. Lorenza kapele pravokutne s pilastrima koji odgovaraju

stupovima, u Stu Spiritu se pojavljuju polustupovi kao kontrapunkt
konkavnim nišama kapela.

 Razlika je i u proporcijama; tamo gdje je u S. Lorenzu visina arkature u

nezgodnom odnosu prema visini elevacije iznad nje (3:2), kod Sto Spirita, te
su visine jednake.

 Kod Sto Spirita, traveji bočnih brodova su kupolno nadsvedeni, a upola su niži
i upola uži od glavnog broda (omjer jednak kao u SS. Apostoli gdje je omjer
1:2). Pravu rimsku grandioznost arkature koja teče niz čitavu crkvu moguće je
doživjeti samo hodajući crkvom koja je pravi svršetak jedne velike karijere.

 Sljedbenici nikada nisu bili u stanju ostvariti matematičku ozbiljnost i skulpturalno

bogatstvo Brunelleschijevih projekata, uvijek su bili usmjereni ranijim gradnjama kao
što je Ospedale (primjer Badia di Fiesole).

Kada je umro 1446. godine, Brunelleschi je bio jedan od najslavnijih ljudi Italije. Arhitekturu je postavio
na nove temelje. Široka inteligencija i duboka kultura dovele su ga do nove razine teorijskog i
 13
praktičnog znanja koja uključuju univerzalno primjenjive principe ne samo u smislu strukture i
oblikovanja pojedinih elemenata, nego i u planiranju čitavog objekta.

Brunelleschi je arhitekturi dodao dimenziju nove racionalnosti kroz «perspektivno planiranje» koje
omjere građevine podvrgava modulu koji određuje ne samo odnose među pojedinim elementima, nego
i cjelokupni vizualni dojam.

Brunelleschi je, osim toga, bio otkrivač ili ponovni pronalazač arhitektonskih oblika koje će iduće
generacije dosljedno primjenjivati: pandantiv, tambur i kupola na dvije ljuske, voluta, koncentrične
dvostruke arkade.

Brunelleschi je nove zakone podredio sustavima ORDO i DISPOSITIO. U svakoj je njegovoj građevini
prisutna unutrašnja logika strukture kao cjeline, a taj će zadatak ostati najvećim izazovom arhitekata
kroz sva vremena.