Gruzijski jezik

ქართული ენა

(kartuli ena)

Još od davnina Gruzija biva uz Armeniju jedna od važnijih raskrsnica na tom području. Između Istoka i
Zapada prolazila je Gruzija gdje su se sukobljavali interesi raznih carstava a donijelo je prodiranje tih
dviju kultura.

Možemo reći kako je gruzijski jezik najstariji spokemon gruzijske kulture.

Gruzijski je jezik službeni jezik Gruzije te spade u skupinu kartvelskih (ili južnokavkaskih) jezika. Dakle,
ne spada u grupu indoeuropskih jezika i odnose ove skupine jezika s drugim jezičnik skupinama ne može
se s točnošću utvrditi (jer zasad nema potvrda o bilo kakvom srodnošću ovog jezika s ostalim jezicima
Kavkaza).

Prema podacima posljednjeg popisa stanovništa Gruzije, u toj državi ima 3,7 milijuna govornika
gruzijskog jezika. Tome moramo još pridodati brojku govornika gruzijske dijaspore pa brojka dostiže vise
od 4 milijuna govornika gruzijskog jezika.  Azerbajdžan (Ingilo), Sjeverna Osetija, Kambardino-
balkarska autonomna regija u Rusiji, Turska (Imerxevci) I Iran (Pherejdanci)

Gruzijski je književni jezik Republike Gruzije, prilikom pisanja koriste ga sve etničke skupine gruzije
tj.svi govornici ostalih kartvelskih jezika (svanski [zapadna Gruzija], megrelijski [sjeverozapadna
Gruzija] i lazijski [kod Crnog mora]).

Abhazi i Južnoosetini u sklopu sadašnjih političkih nesuglasica u zemlji pokušavaju osigurati poseban
status za svoje jezike.

U gruzijskom jeziku možemo pronaći 18 različitih dialekata. Podijeljeni su u pet skupina, sjeverozapadni,
jugozapadni, središnji (centralni), sjeveroistočni I istočni dijalkti. No bitni za nas su centralni dijalekti je
ondje nalazi kartlijski dialekt (Kartlija – područje oko glavnog grada Tbilisija) pošto se na njemu bazira
standardni gruzijski jezik. Ostali dijalekti i dalje sadrže neke od svojih posebnih značajki u području
fonologije, morfologije i sintakse (izgovor riječi, posuđenice...) no s vremenom oslabljuje nakon uvođenja
standardnog jezika u školama i sirešnja standardnog jezika pomoću medija.

Povijest gruzijskog jezika možemo podijeliti u četiri epohe:

 Rano starogruzijski (5.-8. Stoljeće)

 Klasični starogruzijski (9.-11. Stoljeće)
 Srednje gruzijski(??)
 Moderni gruzijski 17./18. Stoljeće – danas
Protokartvelijski zajednički je predak gruzijskom, megrelijskom, svanskom i lazijskom jeziku.
Pretpostavlja se da se gruzijski već u prvom tisućljeću prije Krista počeo odvajati u području Kraljevstva
Iberije od ostali kartvelskih jezika.

Karakteristike gruzijskog jezika:

 Bogastvo i raznovrsnost suglasnika i malobrojnost i jednostavnost samoglasnika uglasovnom

sustavu
 Samoglasnici nemaju duljine ni umlauta
 Pripada skupini aglutinativnih jezika (svako gramatičko značenjeizražava se posebnim afiksom
 Koristi se 7 padeža (nisi svi isti kao i u hrvatskom; nema akuzativa, + pripovjedni padež)
 Množina u imenicama se izražava pomoću sufiksa „eb“, „n“, „th“.
 U gruzijskom ne postoji gramatički rod – pitanje vin (tko) odnosi se samo na čovjeka, dok se
pitanje ra? (što) odnosi na sve drugo – živo i neživo.
 Glagol ima sljedeće kategorije: lice, broj, glagolski način, vrijeme, aspekt, glagolski vid, verziju,
kauzativ.
 Dijalektalna raznolikost poprilično je ograničena zbog malog prostora kojeg naseljavaju Gruzijci
(nisu mijenjali teritorij, niti su doživjeli velik utjecaj stranih jezika)
 Jezična obilježja koja su došla izvana uglavnom je utjecala na leksik

Za gruzijski jezik karakterističan je konzervatizam. Stare gruzijske spomenike ne treba prevoditi na

suvremeni jezik jer je on razumljiv suvremenom čitatelju.

Pismo

Gruzijski povjesničari smatraju kako je car Pharnaoza (Pharnavaza) začetnik gruzijske pismenosti iz 4-3.
st. pr. Krista. Prema armenskim povijesnim izvorima, Armencima kako i Gruzijcima, pismo je izradio
Armenac Mesrop Mašto u 5. stoljeću naše ere.

Po mišljenju Istraživača. Korijeni se gruzijskog alfabeta nalaze u dalekoj prošlosti. Smatra se da je prvi
gruzijski alfabet star 2 400 godina, tj. da je nastao 284. Godine prije Krista (datum se spominje u tri stara
spomenika.

311. godina – pokrštavanje Gruzije pod vlašću cara Miriana.

Iz istraživanja gruzijskog akademika Thamaza Gamqrelidze dolazi se do zaključka da je grčki sustav

pisma bio korišten kao prototip za stvaranje staroga gruzijskog pisma (mrgvlovani/asomthavruli).
Gruzijski se alfabet pojavio širenjem utvrđivanjem kršćanstva u Gruziji.

Kao i svako drugo pismo na svijetu, gruzijsko se mijenjalo tijekom vremena. Staro i novo pismo se
osjetno razlikuju, no ono novo nastalo je kao rezultat razvoja staroga pisma.
U Gruziji su poznata tri oblika njihovog pisma:

 Mrgvlovani (thavruli)
 Nusxuri (uglato pismo)
 Mxedruli

Stari natpisi na zidovima hramova ili rukopis (najstariji gruzijski spomenici) ispunjeni su okruglim
slovima, stoga se to pismo zove mrglovani (mrgvali – okrugli). U 9. Stoljeću iz mrgvlovanija razvilo se
uglato pismo koje je bilo ekonomčnije. (USPOREDI S GLAGOLJICOM!), no to pismo počinje
prevladavati tek u 10-11. Stoljeću. Do tada su se mrgvlovani i uglato pismo upotrebljavali istodobno.

Iz uglatog pisma proisteklo je novo pismo: mxedruli – slova su se zaoblila, uspravila I postupno primila
suvremeni oblik.

Prvi poznati primjerak pisma mxedruli jest natpis na Atenskom Sionu iz 711. Godine. Od 11 stoljeća
gruzijsko se pismo nije bitno mijenjalo, no u 13. Stoljeću mxedruli se definitivno odvojilo od uglatog
pisma.

U sklopu nusxuri oblikovale su se četiri skupine slova:

 Srednja
 Gornja
 Donja
 Gornjo-donja

Gruzijski se alphabet danas sastoji od 33 karaktera, od kojih svako potpuno odgovara jednomu glasu.

Kršćanstvo je znatno pomoglo razvoju književnih tradicija u Gruziji (prevođenje Svetoga pisma na
gruzijski jezik).