See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/285734581

TEST ANALIZE EMOCIJA: JEDAN POKUŠAJ OBJEKTIVNOG MJERENJA

SPOSOBNOSTI EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Article  in  Suvremena Psihologija / Contemporary Psychology · June 2000

CITATIONS READS

19 3,158

3 authors, including:

Vesna Buško
University of Zagreb
49 PUBLICATIONS   493 CITATIONS   

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

Measuring latent psychological attributes: Person dispositions and processes View project

Prosocial behavior View project

All content following this page was uploaded by Vesna Buško on 05 December 2015.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 Suvremena psihologija 3 (2000), 1-2, 27-48
Izvorni znanstveni èlanak – UDK 159.942.2

TEST ANALIZE EMOCIJA:

JEDAN POKUŠAJ OBJEKTIVNOG MJERENJA
SPOSOBNOSTI EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Alija Kulenoviæ, Tina Balenoviæ, Vesna Buško

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
I. Luèiæa 3, 10000 Zagreb

Sa
etak

U radu je prikazan proces izrade i validacije Testa analize emocija (TAE) izve-
denog u obliku testa uèinka i namijenjenog mjerenju komponente emocionalne inte-
ligencije koju su Mayer i Salovey (1997, 1999) imenovali kao razumijevanje i ana-
liza emocija. Test je sastavljen od 25 zadataka u kojima se od ispitanika tra
i da ra-
spozna “sastojke emocionalne mješavine” u zadanom slo
enom afektivnom stanju.
Na temelju analize rezultata primjene TAE, jednog klasiènog testa kognitivnih spo-
sobnosti i jedne višedimenzionalne mjere nekognitivnih faktora emocionalne inteli-
gencije na 228 srednjoškolaca 3. i 4. razreda pokazano je (a) da su pouzdanost i ho-
mogenost TAE oèekivanih i zadovoljavajuæih vrijednosti, (b) da je rezultat u TAE
oèekivano znaèajno i nisko povezan s mjerom dviju klasiènih kognitivnih sposob-
nosti, (c) da je uèinak u TAE neovisan o nekognitivnim faktorima emocionalne inte-
ligencije, (d) da sposobnosti mjerene pomoæu TAE imaju samostalan doprinos u ob-
jašnjavanju opæeg uspjeha u školi i (e) da se na temelju TAE ne mo
e predviðati sub-
jektivno iskazana kolièina sukobljavanja u školskoj sredini. Zakljuèeno je da TAE
vjerojatno predstavlja mjeru neke sposobnosti emocionalne inteligencije (razumije-
vanje emocija?) što treba ispitati dodatnim empirijskim provjerama.

Kljuène rijeèi: emocionalna inteligencija, izrada i validacija

UVOD

U uvodnom dijelu rada ukratko su opisani pojava i suvremena shvaæanja

emocionalne inteligencije i neki pokušaji njezina mjerenja.

O emocionalnoj inteligenciji
Posljednjih desetak godina sintagma “emocionalna inteligencija” (EI) pri-
vukla je znatnu pa
nju znanstvene i struène psihološke, a èini se u još veæem stup-
nju pobudila interes opæe javnosti. U radovima Saloveya i Mayera (1990), Mayera
i Saloveya (1993), Mayera i Saloveya (1997) i popularnoj knjizi D. Golemana

27
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

izdanoj 1995. (kod nas prevedena i izdana 1997), iako na ponešto razlièite naèine,
plasirana je ista opæa ideja: procesiranje emocionalnih informacija je (a) drugaèije
prirode i relativno neovisno o sposobnostima koje se vezuju uz tradicionalno
shvaæanje intelektualnih potencijala, (b) posebna klasa sposobnosti a ne sustav
preferiranih ponašanja i (c) va
na specifièna determinanta uspjeha u mnogim
podruèjima
ivota, koja “mo
e biti va
nija od IQ” (Goleman, 1997).
Suvremene teorijske elaboracije emocionalne inteligencije mogu se podije-
liti u dvije relativno homogene skupine: u prvu spadaju shvaæanja koja EI striktno
tretiraju kao mentalne sposobnosti (Mayer i Salovey, 1997; Mayer i sur., 2000), a
druga obuhvaæa tzv. miješane modele koji osim sposobnosti manje ili više uklju-
èuju i neka druga, nekognitivna svojstva (Goleman, 1997; Bar-On, 1997). Razlika
je vidljiva veæ na razini temeljnih definicija. Mayer i Salovey (1997) emocionalnu
inteligenciju odreðuju kao “...sposobnost percepcije i izra
avanja emocija, nji-
hove misaone asimilacije, razumijevanja i rezoniranja te regulacije emocija kod
sebe i drugih”. Goleman (1997) smatra da sposobnosti emocionalne inteligencije
“...ukljuèuju samokontrolu, gorljivost i upornost te sposobnost samo-motiviranja”
i izjednaèava ih s onim što obuhvaæa “...jedan staromodni pojam za skup vještina
koje predstavljaju emocionalnu inteligenciju: karakter”. Za Bar-Ona (1997) emo-
cionalna inteligencija je “...podruèje nekognitivnih kapaciteta, kompetencija i
vještina koje utjeèu na neèiji uspjeh u suoèavanju s okolinskim zahtjevima i pri-
tiscima”.

Va
niji pokušaji mjerenja emocionalne inteligencije

Ozbiljnije teorijske razrade i praktiène provjere teorijskih postavki o emo-

cionalnoj inteligenciji (Davies i sur., 1998; Takšiæ, 1998; Mayer i sur., 2000; Ciar-
rochi i sur., 2000) postigle su uglavnom dvojbene rezultate. Prikupljene informa-
cije nedostatne su za izvoðenje konaènih zakljuèaka o umjesnosti i znanstvenoj
vrijednosti deklariranih postulata, a za sada nema ni traga od ostvarivanja vjero-
jatno u zanosu iskazanih grandioznih obeæanja i golemih oèekivanja (v. npr. Gole-
man, 1997). Iako ni konceptualne razlike i teškoæe koje proizlaze iz razlièitosti
modela nisu zanemarive, va
an problem u ovom trenutku predstavljaju opera-
cionalne definicije i izvedbe mjernih instrumenata koji bi trebali “pokriti” teo-
rijski zamišljene aspekte emocionalne inteligencije. Izuzme li se veæi broj testova
i skala izraðenih pod razlièitim modelima i racionalama, a koji se u izvjesnom
stupnju mogu tretirati kao mjere nekih aspekata suvremeno shvaæene emocio-
nalne inteligencije (za pregled v. npr. Davies i sur., 1998; Mayer i sur., 1999), tre-
nutno je u opticaju svega nekoliko instrumenata koji zavreðuju profesionalnu
pa
nju. S obzirom na teorijsku utemeljenost, kvalitetu izvedbe i stupanj empi-
rijske provjerenosti opravdano je izdvojiti 4 pokušaja, o kojima su izvijestili Bar-
On (1997), Schutte i sur. (1998), Takšiæ (1998) i Mayer i sur. (2000).

28
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Inventar emocionalnog kvocijenta (Bar-On, 1997) nastao je kao ishod

autorovih teorijskih razmatranja odgovora na pitanje:”Zašto su neki pojedinci
uspješniji u
ivotu od drugih?” Pregledom relevantne literature i teorijskim gene-
ralizacijama Bar-On je identificirao 5 širokih podruèja koja, shvaæena kao indi-
vidualna svojstva, disponiraju pojedinca za
ivotni uspjeh ili neuspjeh. Stoga nje-
gov miješani model emocionalne inteligencije predviða strukturu koja ukljuèuje
intrapersonalne vještine, interpersonalne vještine, prilagodljivost, upravljanje
stresom i opæe raspolo
enje. Svako od ovih širih podruèja razlo
eno je na izmeðu
2 i 5 u
ih komponenata, èime je dobivena strukturna osnovica za izradu ljestvica
Inventara emocionalnog kvocijenta. Skala Inventara izvedena je kao mjera tipiè-
nih ponašanja i utemeljena na samoprocjenama ispitanika. U brojnim primjenama
i analizama Bar-On (1997) je demonstrirao solidnu pouzdanost i teorijsku valja-
nost svoga instrumenta. Ovdje treba istaknuti da rezultati u Inventaru visoko kore-
liraju u oèekivanom smjeru s nekim mjerama psihièkih stanja i osobina liènosti
(negativno s mjerama negativnog afekta i depresije, pozitivno s velièinom
pozitivnog afekta, emocionalnom stabilnošæu i nekim komponentama ekstraver-
zije). Nadalje, ni u jednom sluèaju, ni za ukupan skalni rezultat niti i za jednu od
17 subskala, nisu opa
ene znaèajnije korelacije s nekim klasiènim kognitivnim
testom ili nekim testom uèinka kojim se ispituju sposobnosti emocionalne inteli-
gencije.
Iako je Bar-On uvjeren da je Inventar teorijski utemeljen i praktièno koris-
tan instrument, barem dvije poteškoæe èine ovaj sud dvojbenim. Prvo, katkada
vrlo visoke korelacije s drugim mjerama liènosti dovode do razlo
ne sumnje u
diskriminantnu valjanost Inventara. Osim toga, empirijska podrška moguænosti
predviðanja aktualnih ponašanja je vrlo oskudna, a i podaci koji se u tom smislu
referiraju ne mogu se jednoznaèno tumaèiti kao indikacija praktiène valjanosti
upitnika (Mayer i sur., 2000). Inventar emocionalnog kvocijenta se uz sna
nu
marketinšku i organizacijsku podršku nudi i široko primjenjuje u cijelom svijetu.
Schutte i suradnici (1998) su temeljem izvornog (prvog) modela Mayera i
Saloveya (1990) generirali skup od 62 tvrdnje nastojeæi pokriti sve teorijski pred-
viðene komponente emocionalne inteligencije. Tvrdnje su u obliku Likertovih
skala s uputom za samoprocjenjivanje ponuðene veæem skupu ispitanika
(N=346), a dobiveni podaci podvrgnuti eksplorativnoj faktorskoj analizi. Rezul-
tati ove analize (dominacija prvog faktora i velièine faktorskih zasiæenja) i kon-
ceptualni razlozi naveli su autore da izaberu 33 tvrdnje te da ih validiraju kao opæu
mjeru emocionalne inteligencije. Odabrani skup èestica sadr
avao je tvrdnje koje
se mogu uravnote
eno apriorno razvrstati prema komponentama i subkomponen-
tama modela. U seriji empirijskih provjera autori su pokazali da je pouzdanost
tipa unutarnje konzistencije ove skale oko 0.90, test-retest koeficijent za vremen-
ski razmak od 2 tjedna oko 0.78, a korelacijski sklopovi konvergentne i diskrimi-
nantne valjanosti sukladni teorijskim oèekivanjima. Rezultat na ovoj skali statis-

29
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

tièki je neovisan o SAT mjeri kognitivnog statusa, ali ima pozitivnu korelaciju
(r = 0.32) s uspjehom u prvoj godini studija.
Pokušaj Schuttea i suradnika doveo je do obeæavajuæih prvih rezultata. Èini
se da njihova skala predstavlja ekonomièan i potencijalno praktièno koristan
pokušaj procjene emocionalne inteligencije. Meðutim, iako su njihovi zakljuèci
utemeljeni na raznorodnim podacima, valja napomenuti da oni trebaju dodatne
provjere u prvom redu zbog slabe statistièke snage mnogih njihovih nalaza od ko-
jih je veæina dobivena na vrlo malim (30 – 40 ispitanika) i specifièno selekcionira-
nim uzorcima. Autori su skalu objavili in extenso i dopustili njezinu slobodnu
upotrebu u istra
ivaèke i klinièke svrhe (Schutte i sur., 1998).
U nekoliko etapa, kombinirajuæi produkciju èestica prema zadanim opi-
sima i odabir iz postojeæih instrumenata Takšiæ (1998) je, polazeæi od revidiranog
modela Mayera i Saloveya (1997), formirao temeljni skup od 275 èestica na-
mijenjen za deskripciju i procjenu emocionalne inteligencije. Temeljem slaganja
troje procjenjivaèa (eksperata) zadr
ane su 202, a nakon dvije nezavisne empi-
rijske provjere oblikovana konaèna verzija skale koja je imala 136 tvrdnji,
sadr
ajno grupiranih u 16 subskala koje korespondiraju s razlièitim razinama slo-

enosti (4) i razvojnim razinama (4). Skala je ureðena kao mjera tipiènih pona-
šanja, a èestice ispitanicima ponuðene u Likertovu formatu sa 5 skalnih toèaka.
Procijenjena pouzdanost tipa nutarnje konzistencije pojedinih subskala (du
ine
izmeðu 6 i 11 èestica) iznosi izmeðu 0.62 i 0.82, dok je faktorska analiza 16 sub-
skalnih rezultata proizvela donekle slo
enu strukturu 3 zajednièka faktora (per-
cepcija, poznavanje i razumijevanje emocija, regulacija i kontrola emocija te
izra
avanje i imenovanje emocija). Povezanost skalnih rezultata i procjena škol-
skih psihologa vrlo je niska i najèešæe beznaèajna, dok je nešto bolji rezultat do-
biven usporedbom s procjenama vršnjaka iz razreda. Vrlo slièan korelacijski pro-
fil dobiven je i za Problemni test Bujasa i suradnika (za opis testa v. Kulenoviæ i

ebec, 1998), što je tipièan ishod usporedbi samoprocjena emocionalne inteligen-
cije i klasiènih mjera kognitivnog statusa. U nastavku svoga istra
ivanja autor je
demonstrirao znaèajnu konvergenciju svoje mjere emocionalne inteligencije i ne-
kih teorijski relevantnih konstrukata (socijalnih vještina, empatije i samopoi-
manja) kao i njezin mali, ali znaèajan doprinos u predikciji školskog uspjeha i za-
dovoljstva
ivotom.
Iako autor naglašava (Takšiæ, 1998) da “...cilj ovoga rada nije bio primije-
njene instrumente promovirati u test emocionalne inteligencije...“ valja uoèiti da
njegovi rezultati mogu opravdati i takve ambicije. U tom bi sluèaju opisane skale
trebalo dotjerati i dodatno provjeriti posebno s obzirom na osjetljivost samo-
procjena na djelovanje faktora koji stimuliraju razlièite vrste iskrivljavanja ili/i
podešavanja odgovora.”
Jedini test koji je do sada razvijen na temelju konceptualizacije emocio-
nalne inteligencije kao sposobnosti i izraðen kao test uèinka je Multifactor Emo-

30
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

tional Intelligence Test (MEIS), o kojem su sustavno izvijestili Mayer i suradnici

(2000), a dodatne podatke o njegovim svojstvima ponudili u sklopu kritièke eva-
luacije konstrukta emocionalne inteligencije Chiarrochi i suradnici (2000). MEIS
ima 4 dijela koji sadr
ajno korespondiraju s klasama sposobnosti emocionalne in-
teligencije, teorijski predviðenim u ranijim radovima (Mayer i sur., 1990; Mayer i
Geher, 1996; Mayer i Salovey, 1997). Percepcija i procjena emocija obuhvaæene
su sa 4 sadr
ajno razlièita testa kojima se od ispitanika tra
i procjena emocija u
izrazima lica, muzièkim fragmentima, prièama i grafièkim (kompjutorskim) di-
zajnima. Misaona asimilacija emocija ispituje se sa 2 testa od kojih se jedan od-
nosi na sinestezijske sudove, a drugi na pristranost suðenja pod utjecajem emo-
cija. Razumijevanje emocija predstavljeno je sa 4 testa kojima se odijeljeno ispi-
tuju poznavanje i shvaæanje mješavina slo
enih emocija, progresije (razvoja emo-
cionalnih reakcija u vremenu), prijelazi i promjene emocija te uvjetovanost emo-
cija. Konaèno, sposobnost upravljanja emocijama zahvaæena je sa 2 testa, jednim
koji ispituje naslovljenu sposobnost kod sebe i drugim koji se odnosi na uprav-
ljanje emocijama kod drugih ljudi.
Ispitujuæi razlièite kriterije ocjenjivanja uratka u zadacima testa (konsenzus
ispitanika, sudovi eksperata i sudovi ciljne osobe) autori su pokazali da ti kriteriji
konvergiraju, ali da ipak treba dati prednost konsenzusu ispitanika. Temeljem tako
formiranih uèinaka provedene su analize nutarnje konzistencije i prouèena faktor-
ska struktura 12 ukupnih testovnih rezultata. Pouzdanosti pojedinaènih testova
variraju od niskih 0.49 (razumijevanje mješavina emocija) do vrlo visokih 0.94
(identifikacija emocija u muzièkim fragmentima i razumijevanje prijelaza emo-
cija). Eksplorativnom faktorskom analizom identificirana su 3 kosokutna faktora
od kojih dva (identifikacija emocija i upravljanje emocijama) imaju oèekivanu
strukturu, dok su u treæem spojeni asimilacija i razumijevanje emocija. Konfirma-
tivna faktorska studija statistièki potvrðuje 4-faktorsko rješenje u kojem su asimi-
lacija i razumijevanje u velikoj (0.87) meðusobnoj korelaciji. Pozitivne korelacije
meðu faktorima prvog reda navele su autore da isprobaju i analizu drugog reda u
kojoj je dobiven generalni faktor koji je u korelaciji od 0.97 s prvom glavnom
komponentom prvog reda i èija je pouzdanost visokih 0.96.
Validirajuæi skalu u odnosu na vanjske empirijske kriterije autori su regi-
strirali znaèajne korelacije generalnog faktora svoga testa s klasiènim testom ver-
balnog razumijevanja (0.36), svim aspektima empatije (izmeðu 0.14 i 0.35), dok
je uspjeh u predikciji nekoliko ponašajnih kriterija bio znatno slabiji. Kao što je
teorijski bilo i oèekivano, bolji uèinak u ovom testu imali su stariji u odnosu na
mlaðe te
enski u odnosu na muške ispitanike (prosjeène razlike oko 0.5z).
Chiarrochi i suradnici (2000) primijenili su MEIS u istra
ivanju konceptu-
alno sliènom onome koje su proveli Mayer i suradnici (2000). Sve mjere pou-
zdanosti ovdje su opæenito ni
e u odnosu na priopæene, a u faktorskoj analizi nije
dobiven faktor razumijevanja emocija èiji su se reprezentanti preraspodijelili na

31
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

potvrðene identifikaciju i upravljanje emocijama. Posljednji rezultat nije lako

ocijeniti buduæi da su ova dva istra
ivanja obuhvatila razlièite ispitanike i bitno
razlièito velike uzorke te da u posljednjem nije primijenjen jedan test iz podruèja
identifikacije emocija (muzièki fragmenti), a test slo
enih emocija ispušten iz fak-
torske analize zbog slabe (0.35) pouzdanosti. Zanimljivo je da u ovom sluèaju nije
dobivena znaèajna korelacija emocionalne inteligencije i rezultata u Standardnim
Ravenovim progresivnim matricama, ali su potvrðene povezanosti s osobinama
liènosti i nekim praktiènim kriterijima (npr. s empatijom i
ivotnim zadovolj-
stvom, èak i nakon parcijalizacije IQ i osobina liènosti). Nadalje, EI je povezana
sa sposobnošæu upravljanja vlastitim raspolo
enjima, ali ne i s otpornošæu na pri-
stranost uvjetovanu raspolo
enjima, dok je IQ (rezultat u Standardnim progresiv-
nim matricama) povezan s oba procesa. Chiarrochi i sur. (2000) zakljuèuju da se
EI mo
e pridru
iti status “distinktnog i korisnog konstrukta”, ali takoðer dodaju
da “...tradicionalni IQ takoðer mo
e biti va
an u razumijevanju emocionalnih pro-
cesa”.

CILJ ISTRA
IVANJA

Izlo
eni pregled ilustrira dobro poznatu èinjenicu da, kada je rijeè o mjere-
nju sposobnosti, u stro
em smislu objektivni testovi, sastavljeni od ureðenih zada-
taka uèinka u kojima se na neki racionalan naèin mo
e identificirati toèno
rješenje, predstavljaju bolje psihometrijsko rješenje od postupaka koji se osnivaju
na procjenama ili samoprocjenama. Deskriptivne operacionalizacije emocionalne
inteligencije, èak i kada se nominalno osnivaju na modelima sposobnosti, u ma-
njem ili veæem stupnju “koketiraju” s preferiranim ponašanjima i prosudbama
koje takve mjere,
elio to netko ili ne, ipak pribli
avaju dobro poznatim konstruk-
tima stanja i osobina koje pripadaju podruèju liènosti u u
em smislu. Nadalje, mo-
guænost izrade testova i zadataka uèinka se, kada je rijeè o emocionalnoj inteli-
genciji, moge shvatiti barem kao dio konceptualnog testa ovog konstrukta. Ako se
emocionalna inteligencija tretira kao sposobnost u psihologijskom smislu te rijeèi,
tada bi nemoguænost njezine operacionalizacije u terminima problemnih zadataka
u kojima postoje u nekom smislu bolja i lošija rješenja bila krupan argument pro-
tiv takve teorijske elaboracije. Dakle, izrada i provjera novih testova sposobnosti
emocionalne inteligencije predstavlja ne samo potencijalno obogaæivanje psiho-
metrijske operative veæ i doprinos teorijskoj evaluaciji ovog novog, kontro-
verznog konstrukta.
Glavni cilj ovog rada je opis jednog pokušaja izrade i validacije jednostav-
nog i praktiènog testa uèinka – Testa analize emocija - potencijalno upotrebljivog
za mjerenje emocionalne inteligencije, koji je izradio prvonavedeni autor ovog
priloga Alija Kulenoviæ.

32
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

TEST ANALIZE EMOCIJA

Racionala Testa analize emocija izvedena je iz opæih ideja o emocionalnoj

inteligenciji kao sposobnosti i modela Mayera i Saloveya (1993, 1997). Zbog una-
prijed postavljenih zahtjeva jednostavnosti i praktiènosti, u ovom sluèaju emo-
cionalna inteligencija je shvaæena kao sposobnost razumijevanja kompleksnih
emotivnih stanja, èime je obuhvaæena samo jedna od 4 modelom postulirane klase
sposobnosti. Opravdanje za ovu redukciju je implicitno hijerarhijski model emo-
cionalne inteligencije koji predviða postojanje EI kao generalnog faktora prema
kojem konvergiraju 4 osnovne skupine sposobnosti (kao sekundarni faktori) do-
kazive na temelju veæeg broja u
ih sposobnosti (faktora prvog reda). Izrada kvali-
tetnog, iako sadr
ajno ogranièenog testa, mogla bi omoguæiti zadovoljavajuæe ap-
roksimacije sekundarnog faktora razumijevanja emocija i procjenu opæe emo-
cionalne inteligencije (generalnog faktora).
Psihološka osnova Testa analize emocija temelji se na pretpostavci da emo-
cionalno inteligentniji pojedinci imaju jasniji i bolji uvid u svoja emocionalna
stanja i emocionalna stanja drugih ljudi nego što je to sluèaj s manje emocionalno
inteligentnim ljudima. Uz adekvatnu kontrolu klasiènih verbalnih kognitivnih
faktora, razina introspektivnog uvida u afektivna stanja mogla bi se manifestirati u
broju toènih identifikacija èuvstava koja se pojavljuju u verbalno zadanim situaci-
jama, a mo
da i preciznije odrediti provjerom prepoznavanja èuvstava koja se ne
pojavljuju u ponuðenim prilikama. Prema ovim pretpostavkama izraðena je serija
zadataka istog opæeg oblika. U svakom zadatku navedena je rijeè koja oznaèava
neko kompleksno afektivno stanje (emocionalna slo
enica) koje ukljuèuje simul-
tano do
ivljavanje barem 2 “elementarna èuvstva” (npr. ZLURADOST). Svakom
zadatku je pridru
eno 6 predlo
enih rješenja - “elementarnih èuvstava” – u ovom
sluèaju A) veselje, B) tuga, C) neprijateljstvo, D) sram, E) ljubav i F) strah, meðu
kojima je ispitanik najprije trebao odabrati ona dva koja se redovito ili najèešæe
pojavljuju u zadanom stanju, a nakon toga i ona dva koja se nikada ili vrlo rijetko
pojavljuju u istom stanju. Pri izradi zadataka afektivna stanja nastojala su se
balansirati s obzirom na hedonistièki ton, a zadaci ote
ati zadavanjem potenci-
jalno toènih rješenja razlièitog hedonistièkog tona.
Test sliène namjene i izvedbe ukljuèen je i u MEIS, a sastavljen je od 8 za-
dataka kojima se ispituje mogu li ispitanici otkriti emocionalnu “mješavinu” od
dvije, tri ili èetiri emocije u zadanom stanju. Zanimljivo je da je upravo ovaj test
po psihometrijskim pokazateljima daleko najslabija toèka skale (npr. pouzdanost
mu je 0.49, odnosno 0.35, prema Mayer i sur., 2000. i Chiarrochi i sur., 2000).
Prvi oblik testa zajedno s kljuèem za ocjenjivanje ureðen je temeljem ras-
prave prijedloga s 15 iskusnih psihologa (èlanova Odsjeka za psihologiju Filozof-
skog fakulteta u Zagrebu) i rezultata dobivenih demonstracijskom primjenom na
18 polaznika postdiplomskog studija znanstvenog usavršavanja iz psihologije.

33
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Oblik testa dobiven na opisani naèin imao je 40 zadataka, a prva ga je primijenila

dr. sc. Ksenija Bosnar na 220 studenata Fakulteta za fizièku kulturu u Zagrebu. Na
temelju psihometrijskih analiza ovih podataka izraðena je konaèna forma od 25
zadataka najboljih psihometrijskih svojstava. Va
no je napomenuti da je kod svih
odabranih zadataka postojalo potpuno slaganje kriterija konsenzusa ispitanika i
ranije utvrðenog kriterija ocjenjivanja odgovora (kriterij eksperata). Uradak u po-
jedinim zadacima ocjenjuje se kao broj toèno identificiranih “elementarnih
èuvstava” te mo
e varirati u rasponu od 0 do 4. Ukupan rezultat u Testu analize
emocija formira se kao jednostavna linearna kombinacija uradaka u svih 25 zada-
taka i teoretski mo
e varirati izmeðu 0 i 100.

METODOLOGIJA

Plan validacije, instrumenti i hipoteze

Osim oèekivanja povezanih s opæim svojstvima testa, prema izlo
enom

teorijskom okviru moguæe je deducirati i jasne pretpostavke o odnosima njegovih
rezultata s drugim teorijski relevantnim mjerama i ponašajnim kriterijima èija
provjera mo
e pru
iti barem donekle zaokru
enu sliku uspješnosti ove operacio-
nalizacije. Stoga su ovim istra
ivanjem ispitana sljedeæa svojstva Testa analize
emocija:
a) oblik i karakteristike distribucije bruto-rezultata
Distribucija bruto-rezultata u odabranih 25 zadataka na studentima Fakul-
teta za fizièku kulturu bila je negativno asimetrièna s prosjeènom vrijednošæu u
višem dijelu testovne skale (M=70). Zbog generacijske bliskosti i sliène obra-
zovne razine mogu se oèekivati slièni podaci i za uzorak završnih razreda zagre-
baèkih srednjih škola.
b) pouzdanost tipa unutarnje konzistencije
Procjena pouzdanosti ove forme testa veæ je uèinjena na podacima do-
bivenim njegovom primjenom na studentima Fakulteta za fizièku kulturu. U toj
situaciji, pouzdanost 25 odabranih zadataka iznosila je a=0.86. Meðutim, va
no
je uoèiti da je ovdje rijeè o pozitivno pristranoj procjeni i vjerojatno precijenjenoj
vrijednosti jer je izvedena na temelju istih podataka koji su poslu
ili za selekciju
zadataka pa je u primjeni na novom uzorku ispitanika razumno oèekivati nešto
ni
u vrijednost ovoga indeksa.
c) povezanost rezultata u Testu analize emocija i klasiènih intelektualnih spo-
sobnosti

34
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

U svim konceptualizacijama emocionalne inteligencije naglašena je i

obrazlo
ena njezina (relativna) nezavisnost od tradicionalnih mjera kognitivnog
statusa. Kada je rijeè o tretmanu EI kao sposobnosti, tada se EI tretira kao
zasebna, ali ipak kao komponenta opæe inteligencije. Stoga veæina teoretièara
predviða statistièki znaèajnu, ali nisku do umjerenu povezanost mjera EI i rezul-
tata u klasiènim testovima inteligencije.
U ovom sluèaju odluèili smo izabrati klasièni test koji æe osigurati uvjete za
“strogu” provjeru Testa analize emocija, tj. instrument koji mu je što je moguæe
više slièan s obzirom na oblik zadataka, pretpostavljene operacije i naèin odgova-
ranja. Vodeæi raèuna o navedenim kriterijima, za ovu svrhu odabran je Test bitnih
karakteristika iz M-serije (Bujas, 1967). Test bitnih karakteristika ima 15 zadataka
u kojima je zadan jedan pojam i predlo
eno nekoliko odgovora. Ispitanik meðu
predlo
enim rješenjima treba odabrati ona dva bez kojih ne mo
e postojati zadani
pojam. Priroda zadataka i prete
no verbalni sadr
aj ovoga testa osiguravaju u
ovom sluèaju po
eljni visoki stupanj pojavne sliènosti s Testom analize emocija.
d) povezanost rezultata u Testu analize emocija i drugih mjera emocionalne
inteligencije
Kao alternativna mjera emocionalne inteligencije odabran je Upitnik emo-
cionalne inteligencije prireðen na temelju Bar-Onove taksonomije, a sadr
ajno iz-
veden u formatu u kojem je ureðen Inventar emocionalnog kvocijenta (Bar-On,
1997). Ako je Test analize emocija doista mjera emocionalne inteligencije, onda
bi njegovi rezultati morali pozitivno korelirati barem s nekim od 5 pokazatelja
Upitnika emocionalne inteligencije. Izlo
eno oèekivanje mo
e biti teorijski
sporno. Upitnik emocionalne inteligencije izraðen je pod miješanim modelom EI,
koji, kao što je veæ napomenuto, emocionalnu inteligenciju tretira kao skup
prete
no nekognitivnih svojstava po prirodi bli
ih stanjima i osobinama liènosti
nego sposobnostima. Ipak, zbog opæeg (iako ne previše uvjerljivog) uvjerenja da
su dva glavna modela EI komplementarni, a ne kompetitivni (Schutte i sur., 1998;
Mayer i sur., 1999), odluèeno je da se u ovo istra
ivanje ukljuèi i ova skala i iska
e
pomalo rizièna hipoteza. Upitnik emocionalne inteligencije sastavljen je od
tvrdnji na kojima ispitanik na skali od 1 do 5 treba oznaèiti koliko se sadr
aj is-
kaza odnosi na njegovo tipièno ponašanje i do
ivljavanje. Odgovori ispitanika
omoguæavaju formiranje 5 rezultata koji se odnose na šire kategorije ponašanja i
do
ivljavanja predviðene Bar-onovom sadr
ajnom deskripcijom emocionalne in-
teligencije.
e) povezanost rezultata u Testu analize emocija i nekih ponašajnih kriterija
Emocionalna inteligencija zamišljena je kao va
na neovisna determinanta
uspjeha u nizu
ivotnih aktivnosti. Jedna od njih je svakako i proces uèenja,
naroèito onaj koji se odvija u institucionaliziranom obliku u kojem bi sposobnosti

35
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

emocionalne inteligencije mogle i više doæi do izra
aja. U ovom su istra
ivanju na

temelju odgovora na pitanja o opæem do
ivljavanju škole, dobivenim nagradama i
pohvalama, sukobima s uèenicima i nastavnicima, stegovnim mjerama i opæem
školskom uspjehu (završna opæa ocjena u prethodnom razredu) formirane dvije
nekorelirane (r = -0.10, p>.05) kompozitne kriterijske varijable. Naime, kompo-
nentna analiza ovih 6 pokazatelja izdvojila je dva jasna faktora: visoka zasiæenja s
prvim imali su opæi školski uspjeh, dobivene nagrade i pohvale te opæi do
ivljaj
škole, a drugi su jasno definirali sukobi s uèenicima i nastavnicima i broj pri-
mijenjenih stegovnih mjera. Stoga je prva kriterijska varijabla imenovana kao
opæi uspjeh u školi i formirana kao jednostavni kompozit tri odgovarajuæe mjere,
dok je druga nazvana sukobljavanje i ureðena identiènim kombiniranjem pripad-
nih pokazatelja. U ovom kontekstu oèekuje se da rezultati u Testu analize emocija
budu pozitivno povezani s kriterijem opæeg uspjeha u školi, a negativno s mjerom
sukobljavanja.

Ispitanici

Istra
ivanjem je obuhvaæeno 228 uèenika treæih i èetvrtih razreda XI. gim-

nazije u Zagrebu, od toga 90 (39.5%) muških i 138 (60.5%)
enskih ispitanika.

Prikupljanje podataka

Svi mjerni instrumenti su tiskani i uvezani u jedan svezak na èijoj je prvoj

stranici navedena opæa uputa te ostavljen prostor za upisivanje opæih podataka
(ime i prezime, škola, razred, spol i školski uspjeh u prethodnom razredu. Na slje-
deæe dvije stranice otisnut je Test analize emocija s uputom na poèetku i obavi-
ješæu “Ovdje stanite” na kraju testa. Na slièan su naèin na sljedeæim stranicama
tiskani i ureðeni Test bitnih karakteristika te Upitnik emocionalne inteligencije.
Svezak je završavao s nekoliko pitanja o opæem do
ivljavanju škole, odnosima s
uèenicima i nastavnicima te dobivenim nagradama i stegovnim mjerama, a odgo-
vori na njih upotrijebljeni su za formiranje praktiènih kriterijskih varijabli (v.
‘Plan validacije, instrumenti i hipoteze’, toèka ‘e’).
Primjena testova i skala izvedena je metodom grupno voðenog rada u vri-
jeme redovite školske nastave, s razrednim odjeljenjima velièine izmeðu 25 i 33
uèenika. Na poèetku svake primjene ispitanicima su podijeljeni svesci s testo-
vima, nakon èega im je proèitana opæa uputa i omoguæeno upisivanje opæih poda-
taka. Testovi su rješavani i popunjavani uvijek istim redom i istom procedurom:
voditelj bi na poèetku proèitao uputu, razjasnio eventualne nejasnoæe, a zatim su
ispitanici samostalno radili do kraja pojedinog testa. Vrijeme rada je bilo ogra-
nièeno, ali dovoljno dugo da svi ispitanici mogu pokušati sve zadatke. Ako bi
netko završio prije isteka zadanog vremena, nije mu se dopuštao samostalni nasta-

36
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

vak rada, veæ je morao saèekati zajednièki poèetak na sljedeæem testu. Ukupno
trajanje rada na svim testovima iznosilo je jedan školski sat.

REZULTATI I RASPRAVA

U Tablici 1 navedene su procjene va
nijih parametara distribucija rezultata

u svim primijenjenim testovima i upitnicima te deriviranim skalama.

Tablica 1. Osnovni statistièki pokazatelji distribucija korištenih varijabli

Varijabla M s min max z p

Test analize emocija 71.9 8.10 31 86 1.85 0.00
Test bitnih
9.1 2.51 1 15 1.79 0.00
karakteristika
Intrapersonalne
144.0 19.61 75 189 0.79 0.55
vještine
Interpersonalne
112.3 13.70 57 142 1.39 0.04
vještine
Prilagodljivost 88.0 10.53 60 114 0.62 0.83
Regulacija stresa 60.4 9.80 31 88 0.73 0.66
Opæe raspolo
enje 66.0 8.15 44 82 1.30 0.07
Opæi uspjeh u školi 8.7 1.78 5 13 4.01 0.00
Sukobljavanje 4.3 1.74 3 12 3.65 0.00

M – aritmetièka sredina;
s - standardna devijacija;
min-max – minimalni i maksimalni opa
eni rezultat;
z – Kolmogorov-Smirnovljev z;
p – vjerojatnost sluèajnog pojavljivanja ³ z.

Kao što pokazuju rezultati u gornjoj tablici, distribucije u pet od ukupno de-
vet promatranih varijabli statistièki znaèajno odstupaju od normalne raspodjele.
Vrijednosti dobivene za Test analize emocija bliske su oèekivanima na temelju
iskustava u primjeni probne verzije testa na skupu studenata Fakulteta za fizièku
kulturu. Opæenito, èini se da je ovaj test donekle prelagan populacijama studenata
i srednjoškolaca, dok je od teorijskog totalnog raspona bruto-rezultata (0-100) is-

37
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

korišteno 54% (55 dobivenih od moguæeg 101 razlièitog rezultata). Asimetriè-

nost ove distribucije i njezin pomak prema višim vrijednostima dodatno su po-
jaèani i prilièno visokom moguænošæu sluèajnog pogaðanja pojedinih toènih
rješenja (1/3). Ipak, i pored spomenutih komplikacija, velièina standardne devija-
cije bruto-rezultata pokazuje da je i u ovakvim uvjetima moguæe postiæi solidnu
diferencijaciju ispitanika, nešto bolju u zoni ni
ih rezultata.
Prosjeène vrijednosti, mjere varijabiliteta i opæi oblik distribucije u Testu
bitnih karakteristika i Upitniku emocionalne inteligencije vrlo su sliène onima
koje su dobivene u komparabilnim uvjetima (Bujas, 1967; Bar-On, 1997), što po-
kazuje da su testovi primijenjeni na adekvatan naèin te da u procesu provedbe is-
tra
ivanja najvjerojatnije nije bilo distrakcija koje bi mogle dovesti u pitanje psi-
hološko znaèenje njihovih rezultata. Iako veæi broj distribucija po obliku statis-
tièki znaèajno odstupa od normalnog modela, nijedno od tih odstupanja nije takve
velièine da bi u nekom ozbiljnijem stupnju narušilo preciznost procjene velièine
linearnih asocijacija meðu analiziranim varijablama.

Tablica 2. Pokazatelji pouzdanosti i homogenosti primijenjenih instrumenata

Skala k a M(rij) min(rij) max(rij) M(rit)

Test analize emocija 25 0.79 0.13 -0.13 0.45 0.32
Test bitnih
15 0.56 0.08 -0.18 0.33 0.21
karakteristika
Intrapersonalne
40 0.92 0.22 -0.08 0.66 0.45
vještine
Interpersonalne
23 0.86 0.22 -0.09 0.58 0.43
vještine
Prilagodljivost 26 0.79 0.13 -0.17 0.58 0.33
Regulacija stresa 18 0.81 0.19 -0.17 0.68 0.40
Opæe raspolo
enje 17 0.84 0.23 -0.02 0.66 0.42
Opæi uspjeh u školi 3 0.56 0.33 0.26 0.46 0.42
Sukobljavanje 3 0.62 0.36 0.31 0.39 0.43

k – broj èestica; a - Cronbachov koeficijent pouzdanosti;

M(rij) – prosjeèna korelacija meðu èesticama;
min(rij) - max(rij) – minimalna i maksimalna korelacija meðu èesticama;
M(rit) – prosjeèna nespuriozna korelacija èestica s ukupnim rezultatom skale.

38
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Rezultati analiza pouzdanosti i homogenosti primijenjenih instrumenata

navedeni su u Tablici 2.
Kao što se mo
e vidjeti u Tablici 2, pouzdanost tipa unutarnje konzistencije
ukupnog kompozitnog rezultata u Testu analize emocija, sastavljenog linearnim
kombiniranjem uèinaka u njegovih 25 zadataka, iznosi 0.79, oèekivano manje od
ranije spomenute pristrane procjene koja je iznosila 0.86. Homogenost testa je u
usporedbi s istim vrijednostima uobièajenih testova sposobnosti u zoni viših vri-
jednosti, što ilustriraju i podaci o tom svojstvu za Test bitnih karakteristika. Iako
je pouzdanost Testa analize emocija oèekivane velièine, valja imati na umu da je
njegova standardna pogreška mjerenja ipak prevelika da bi dopustila finije uspo-
redbe individualnih rezultata ili ozbiljniju samostalnu individualno-dijagnostièku
upotrebu.
Izuzevši Test bitnih karakteristika i skalu Prilagodljivosti, sve ostale mjere
su u odnosu na Test analize emocija homogenije i po tom svojstvu meðusobno
vrlo sliène. Pripadni koeficijenti pouzdanosti vrlo su slièni ili, kao kod Testa bit-
nih karakteristika, èak identièni onima koji su dobiveni u ranijim primjenama i
provjerama. Najni
e vrijednosti oèekivano su dobivene za dvije ponašajne kri-
terijske mjere, a one su oèigledno posljedica daleko najmanjeg broja èestica (po 3)
iz kojih su izvedeni njihovi rezultati. Ipak, i pored slabe pouzdanosti Testa bitnih
karakteristika i kriterijskih mjera, i ove varijable su upotrebljive u predviðenim
analizama, dakako uz uvjet da se ta èinjenica ima u vidu prilikom tumaèenja i
ocjene njihovih ishoda.
Odnosi izmeðu rezultata u Testu analize emocija s jedne i Testu bitnih
karakteristika te Upitniku emocionalne inteligencije, s druge strane, ispitani su si-
multano, hijerarhijskom regresijskom analizom, èiji su glavni ishodi prikazani u
Tablici 3.
Podaci navedeni u Tablici 3 pokazuju da je bivarijatna korelacija izmeðu
rezultata u Testu analize emocija i odabrane mjere klasièno shvaæene inteligencije
pozitivna, statistièki znaèajna (p<0.01) i iznosi oèekivano niskih 0.23. Dakle,
realni rezultati u ova dva testa imaju svega 5.3% varijance uvjetovane zajedniè-
kim faktorima. Meðutim, zbog relativno niskih pouzdanosti analiziranih testova,
dobivena korelacija predstavlja zasigurno podcijenjenu procjenu psihometrijske
sliènosti njihovih predmeta mjerenja. Zbog toga je ta korelacija “korigirana”
uobièajenom procedurom (kompletna korekcija zbog nepouzdanosti; Krkoviæ,
1966), èime je dobivena vrijednost od 0.35. Dakle, kada bi ovi testovi bili
savršeno pouzdani, 12.2% varijance njihovih rezultata bilo bi uvjetovano zajed-
nièkim faktorima.

39
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Tablica 3. Povezanost rezultata u Testu analize emocija (kriterij) s mjerama klasiène i

emocionalne inteligencije (višestruka hijerarhijska regresijska analiza)

Kriterij: Test analize emocija

Prvi korak: Test bitnih karakteristika

r b p
Test bitnih karakteristika 0.23** 0.23 0.00
2
R = 0.23 R = 0.05

Drugi korak: Upitnik emocionalne inteligencije

r b p
Test bitnih karakteristika 0.22 0.00
Intrapersonalne vještine 0.02 -0.02 0.88
Interpersonalne vještine -0.03 -0.05 0.48
Prilagodljivost 0.03 0.09 0.37
Regulacija stresa -0.03 -0.09 0.28
Opæe raspolo
enje 0.04 0.05 0.66
2
R = 0.24 R = 0.06 F = 2.32 p = 0.03
D R = 0.01
2
Fc = 0.34 p = 0.89

r – koeficijent bivarijatne korelacije;

b - standardizirani parcijalni regresijski koeficijent;
p – vjerojatnost sluèajnog pojavljivanja ³ t(b);
R – koeficijent multiple korelacije;
R2 – koeficijent multiple determinacije;
F, Fc – testovi znaèajnosti koeficijenta multiple determinacije (F) i promjene koeficijenta
multiple determinacije (Fc).

Pri tumaèenju ovog nalaza valja imati na umu da je izbor Testa bitnih
karakteristika uvjetovan namjerom “stroge” provjere diskriminantne valjanosti
Testa analize emocija u odnosu na klasiènu mjeru inteligencije. Naime, TAE je
formalno vrlo slièan nekim klasiènim testovima intelektualnih sposobnosti.
Glavna razlika u odnosu na njih je zapravo u sadr
aju zadataka koji se u ovom
sluèaju odnosi iskljuèivo na emocionalna znanja i iskustva. Oèekivano niska ko-

40
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

relacija izmeðu Testa analize emocija i nekog njemu formalno sliènog testa pred-
stavlja “sna
niji” dokaz njegove diskriminantne valjanosti nego što bi to bio
sluèaj s istim podatkom dobivenim usporedbom s nekim sadr
ajno, formalno ili/i
operativno razlièitim testom. Dakako, visoka korelacija izmeðu ova dva testa
sugerirala bi zakljuèak da Test analize emocija na latentnom planu mjeri kogni-
tivna svojstva bliska temeljnim dimenzijama M-serije (rezoniranje i verbalno ra-
zumijevanje), dok bi niska vrijednost te korelacije ostavila otvorenim moguænosti
drugaèijih interpretacija, ukljuèujuæi i one koje proizlaze iz koncepta emocionalne
inteligencije.
Opisani rezultati i dopunska obrazlo
enja opravdavaju zakljuèak da se Tes-
tom analize emocija tek u manjem stupnju registriraju efekti dviju klasiènih kog-
nitivnih sposobnosti, dok veæinu varijance njegovih rezultata (nešto manje od 90%)
uvjetuju neki drugi faktori. Èinjenica da je opa
ena korelacija unutar raspona
vrijednosti koje se oèekuju za mjere emocionalne inteligencije kao sposobnosti
predstavlja potporu zadr
avanju pretpostavke o EI kao moguæem predmetu mjere-
nja Testa analize emocija.
Svih pet korelacija Testa analize emocija s varijablama izvedenim na te-
melju Upitnika emocionalne inteligencije statistièki su beznaèajne, a po apsolut-
noj velièini vrlo bliske nultim vrijednostima. Ekvivalentan ishod dobiven je i u
hijerarhijskoj regresijskoj analizi u kojoj su u drugom koraku Testu bitnih karak-
teristika dodane spomenute mjere: dodavanje ovih varijabli nije promijenilo ve-
lièinu multiple korelacije, a opa
eni regresijski koeficijenti su bez iznimke statis-
tièki jednaki nultim vrijednostima. Dakle, mjere emocionalne inteligencije Bar-
Onova tipa nemaju nikakav, ni neposredan ni posredan, udio u objašnjavanju vari-
jance rezultata u Testu analize emocija.
Na
alost, iako je ovaj sklop rezultata sasvim jasan, njegova interpretacija
ne mo
e se uèiniti na jednoznaèan naèin i nedvosmisleno iskazati kao negativan
ishod provjere konvergentne valjanosti prouèavanog testa. Kao što je veæ spo-
menuto, teškoæa proizlazi iz èinjenice da je Upitnik emocionalne inteligencije
izraðen pod bitno drugaèijim pretpostavkama i tzv. “miješanim” modelom te se
mo
e oèekivati da je i on, poput svoga pandana - Bar-Onova Upitnika emocional-
nog kvocijenta - ipak bli
i nekim tradicionalnim mjerama stanja i osobina liènosti
nego sposobnostima emocionalne inteligencije (Mayer i sur., 1999; Bar-On,
1997). Doda li se ovome èinjenica da su rezultati u upitniku emocionalne inteli-
gencije dobiveni na temelju samoprocjena koje opæenito slabo koreliraju s
mjerama uèinka i tzv. objektivnim procjenama (v. npr. Takšiæ, 1998), dobivaju se
dva glavna argumenta kojima se racionalizira ovakav sklop rezultata, inaèe ti-
pièan za istra
ivanja u ovom podruèju. Ipak, bez obzira na uvjerljivost izlo
ene
argumentacije, èinjenica je da se u ovom istra
ivanju nije dobila potvrda konver-
gentne valjanosti Testa analize emocija kao mjere emocionalne inteligencije Bar-
Onova tipa.

41
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Tablica 4. Uloga Testa analize emocija u predikciji opæeg uspjeha u školi (višestruka
hijerarhijska regresijska analiza)

Kriterij: Opæi uspjeh u školi

Prvi korak: Test bitnih karakteristika

r b p
Test bitnih karakteristika 0.21** 0.21 0.00
2
R = 0.21 R = 0.04

Drugi korak: Test analize emocija

r b p
Test bitnih karakteristika 0.17 0.01
Test analize emocija 0.18** 0.14 0.04
2
R = 0.25 R = 0.06 F = 7.37 p = 0.00
DR = 0.02 2
Fc = 4.44 p = 0.04

Treæi korak: Upitnik emocionalne inteligencije

r b p
Test bitnih karakteristika 0.17 0.01
Test analize emocija 0.13 0.04
Intrapersonalne vještine 0.11* -0.13 0.22
Interpersonalne vještine 0.21** 0.14 0.04
Prilagodljivost 0.19** 0.24 0.01
Regulacija stresa 0.01 -0.15 0.05
Opæe raspolo
enje 0.17** 0.14 0.17
2
R = 0.38 R = 0.14 F = 5.23 p = 0.00
DR = 0.08
2
Fc = 4.17 p = 0.00

Znaèenje simbola identièno je navedenom u Tablici 3.

42
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Povezanost rezultata u Testu analize emocija s praktiènim kriterijskim vari-

jablama analizirana je korelacijskim i hijerarhijskim regresijskim analizama èiji
su glavni rezultati navedeni u Tablicama 4 i 5. Za oba kriterija primijenjen je isti
model i redoslijed uvoðenja prediktorskih varijabli. U prvom koraku prouèen je
utjecaj Testa bitnih karakteristika (procjena uloge klasiènih kognitivnih sposob-
nosti), u drugom Testa analize emocija (procjena samostalnog doprinosa sposob-
nosti emocionalne inteligencije) i u posljednjem, treæem, Upitnika emocionalne
inteligencije (procjena doprinosa EI faktora pod Bar-Onovim modelom). Rezul-
tati koji se odnose na kriterij opæeg uspjeha u školi prikazani su u Tablici 4.
Od promatranih prediktora, znaèajne i niske pozitivne korelacije sliène ve-
lièine dobivene su za oba testa sposobnosti i sve skale Upitnika emocionalne inte-
ligencije izuzevši Regulaciju stresa, èime je pored ostalog potvrðeno oèekivanje o
povezanosti Testa analize emocija i ove kriterijske varijable. Zanimljivo je da ovaj
test zadr
ava statistièki znaèajan utjecaj u regresijskoj jednad
bi i nakon parcijali-
zacije efekata klasiènih intelektualnih sposobnosti (Test bitnih karakteristika) kao
i nakon konaènog uvoðenja u ovom sluèaju najboljih prediktora - subskala Upit-
nika emocionalne inteligencije. Iako taj doprinos nije velik, njegova stabilnost u
razlièitim “okru
enjima” daje dodatnu uvjerljivost zakljuèku prema kojem se Tes-
tom analize emocija ispituje predmet mjerenja koji je relativno neovisan o ispiti-
vanim klasiènim kognitivnim sposobnostima i nekognitivnim aspektima emocio-
nalne inteligencije.
Rezultati provjere povezanosti rezultata u Testu analize emocija s krite-
rijem sukobljavanja prikazani su u Tablici 5.
Svi podaci navedeni u tablici pokazuju da nijedan od dva primijenjena testa
sposobnosti nema nikakve linearne povezanosti s kriterijem sukobljavanja te da
jedinu, prilièno sna
nu vezu s ovim aspektom
ivota u školi, imaju mjere nekogni-
tivnih aspekata emocionalne inteligencije izvedene iz Upitnika emocionalne inte-
ligencije. Oèekivana negativna povezanost s rezultatima u Testu analize emocija
(uz pretpostavku da je rijeè o mjerama emocionalne inteligencije) nije potvrðena.
Dobiveni rezultat je interpretabilan u kontekstu Bar-Onova shvaæanja emocio-
nalne inteligencije, ali takoðer i u sklopu klasièno shvaæenih stanja i osobina liè-
nosti. Ipak, valja napomenuti da posljednju tvrdnju treba prihvatiti s izvjesnom
rezervom; naime, i kriterijska i ovdje znaèajne prediktorske varijable dobivene su
(a) temeljem samoprocjena i (b) na osnovi odgovora na opæenito (kontekstualno
pa i sadr
ajno) slièna pitanja (npr. “Ne sla
em se dobro s drugima” ili “Imam do-
bre odnose s drugim ljudima” pandan su kriterijskim pitanjima o svaði ili suko-
bima s drugim uèenicima ili nastavnicima), što otvara nepo
eljnu moguænost do-
bivanja spurioznih povezanosti.

43
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Tablica 5. Uloga Testa analize emocija u predikciji sukobljavanja u školskoj sredini

(višestruka hijerarhijska regresijska analiza)

Kriterij: Sukobljavanje

Prvi korak: Test bitnih karakteristika

r b p
Test bitnih karakteristika -0.07 -0.07 0.29
2
R = 0.07 R = 0.005

Drugi korak: Test analize emocija

r b p
Test bitnih karakteristika -0.07 0.32
Test analize emocija -0.02 -0.01 0.90
2
R = 0.07 R = 0.005 F = 0.57 p = 0.56
DR = 0.002
Fc = 0.02 p = 0.90

Treæi korak: Upitnik emocionalne inteligencije

r b p
Test bitnih karakteristika -0.07 0.22
Test analize emocija -0.02 0.68
Intrapersonalne vještine 0.12* 0.45 0.00
Interpersonalne vještine -0.21** -0.21 0.00
Prilagodljivost -0.22** -0.25 0.00
Regulacija stresa -0.28** -0.27 0.00
Opæe raspolo
enje 0.01 -0.01 0.91
2
R = 0.48 R = 0.23 F = 9.65 p = 0.00
DR = 0.232
Fc = 13.22 p = 0.00

Znaèenje simbola identièno je navedenom u Tablici 3.

44
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

ZAKLJUÈNE NAPOMENE

Prije nego što se izlo
e konaèni komentari i zakljuèci utemeljeni na prika-

zanim rezultatima, va
no je upozoriti na barem tri elementa koji bi mogli u izvjes-
nom stupnju relativizirati tumaèenja nalaza ovog istra
ivanja.
Test analize emocija izraðen je na temelju konceptualizacije emocionalne
inteligencije kao sposobnosti koja prema najutjecajnijem modelu (Mayer i Salo-
vey, 1997; Mayer i sur., 1999) predstavlja distinktnu klasu mentalnih sposobnosti,
do sada uglavnom zanemarenu u teorijskim elaboracijama i praktiènim primje-
nama. Meðutim, i pored krupnih teorijskih napora i rafiniranja ovog koncepta, još
uvijek nema presudnih konceptualnih argumenata niti uvjerljivih empirijskih po-
dataka koji bi nedvosmisleno opravdali njegovo prihvaæanje kao znanstveno ute-
meljenog i spoznajno korisnog konstrukta. Druga pretpostavka koja je ugraðena u
finalizaciju ovog testa odnosi se na moguænost da se razina uvida u vlastita emo-
cionalna stanja i emocionalna stanja drugih ljudi (teorijski: razumijevanje i anali-
za emocija; Mayer i Salovey, 1997; Mayer i sur., 1999) mo
e raspoznati na te-
melju broja toèno identificiranih verbalno zadanih “elementarnih” emocija u
slo
enim, takoðer verbalno zadanim emocionalnim stanjima. Konaèno, notorno
diskutabilna valjanost klase kriterijskih varijabli kojoj pripadaju i one koje su
upotrijebljene u ovom istra
ivanju predstavlja treæi razlog zbog kojeg rezultati
prikazanog istra
ivanja ne mogu biti temelj za donošenje sigurnih i konaènih
zakljuèaka. Na primjer, neuspjeh demonstracije nekih svojstava ovog testa mogao
bi biti uvjetovan jednim ili bilo kakvom kombinacijom ovih problema: neuteme-
ljena teorijska predviðanja (npr. EI ne postoji), ideja operacionalizacije EI je pro-
mašena ili/i upotrijebljene kriterijske varijable su neadekvatno konstruirane. Ipak,
i pored moguænosti navedenih komplikacija, dobiveni sklop rezultata pru
io je
izvjesne indikacije na temelju kojih se mo
e pozitivno suditi o smislenosti do sada
ulo
enog napora i eventualnih dodatnih empirijskih provjera.
Analiza unutarnje konzistencije Testa analize emocija pokazala je da ispi-
tana kolekcija zadataka ima zadovoljavajuæu homogenost i pouzdanost, što pred-
stavlja izvjesnu podršku psihološkoj primisli autora o moguænosti ovakvog naèina
mjerenja sposobnosti analize emocija. Èini se, dakle, da relativno neuspješan sli-
èan pokušaj Mayera, Carusa i Saloveya (prema Mayer i sur., 2000; Ciarrochi i
sur., 2000) nije posljedica neupotrebljivosti osnovne ideje veæ prije nezadovolja-
vajuæe i oskudne operacionalizacije. Veæi broj zadataka uz proširenje zadaæe ispi-
tanika na identifikaciju i onih elementarnih èuvstava koja se ne pojavljuju u za-
danom slo
enom stanju oèigledno mo
e poboljšati temeljna svojstva ovakvih in-
strumenata. Èini se da jednu od veæih teškoæa u sliènim pokušajima predstavlja
moguænost razlièitog situacijskog lociranja i shvaæanja jednom rijeèju iskazanih
slo
enih emocionalnih stanja. Problemi ove vrste vjerojatno bi se mogli otkloniti
povezivanjem zadanih stanja s fiksiranim situacijama, što bi trebalo imati za
posljedicu poboljšavanje pouzdanosti i konstruktne valjanosti ovakvih testova.

45
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

Provjera utjecaja klasiènih kognitivnih sposobnosti (rezoniranje i verbalno

razumijevanje u stupnju u kojem su mjerene Testom bitnih karakteristika) i ne-
kognitivnih faktora emocionalne inteligencije na rezultate u Testu analize emocija
dovela je do jasnog, iako jednim dijelom teorijski spornog ishoda. Mjera koju pro-
izvodi Test analize emocija tek je manjim dijelom povezana sa spomenutim kla-
siènim kognitivnim sposobnostima, što je predviðeno i oèekivano glavnim mode-
lom sposobnosti emocionalne inteligencije (Mayer i Salovey, 1997; Mayer i sur.,
1999). Ovaj je nalaz još znaèajniji ima li se u vidu da je test klasiène inteligencije
odabran tako da se osiguraju uvjeti za dobivanje što je moguæe veæe korelacije s
Testom analize emocija. Meðutim, provedene analize takoðer su jasno pokazale
da nekognitivni faktori emocionalne inteligencije nemaju u ovom sluèaju nikakav
efekt. Odsutnost povezanosti izmeðu nekognitivnih i “samoopisnih” mjera emo-
cionalne inteligencije s rezultatima u nominalno istim testovima uèinka ili objek-
tivnih procjena redovita je pojava (v. npr. Mayer i sur., 1999; Takšiæ, 1998) i
opæenito se ne smatra teorijski problematiènim ishodom. Njegovo tumaèenje
svodi se na opæe teškoæe sa samoprocjenama ili/i na drugaèiju prirodu nekognitiv-
nih aspekata emocionalne inteligencije u odnosu na njezino shvaæanje u termin-
ima sposobnosti. Ozbiljnu teškoæu u prihvaæanju posljednjeg argumenta predstav-
lja pomirljiv stav zagovornika ovih dviju koncepcija koji redovito istièu komple-
mentarnost i porièu kompetitivnost modela sposobnosti i tzv. miješanih modela
(Mayer i sur., 1999; Schutte i sur., 1998). Ako je doista rijeè o komplementarnim
koncepcijama, ta bi se “komplementarnost” morala i empirijski oèitovati u statis-
tièki nenultim povezanostima razlièitih mjera. Sudeæi po dosadašnjim rezul-
tatima, empirijska podrška ovakvom stajalištu je vrlo slabašna, a upotreba iste sin-
tagme “emocionalna inteligencija” za konstrukte elaborirane u sklopu ova dva
modela neopravdana. Na temelju izlo
enog èini se da je opravdano zakljuèiti kako
odsutnost utjecaja nekognitivnih faktora emocionalne inteligencije na rezultate u
Testu analize emocija ipak ne mo
e biti bez rezerve prihvaæeno kao dokaz da se
tim testom ne ispituje neka sposobnost emocionalne inteligencije.
Racionala provjere Testa analize emocija u odnosu na dva praktièna kri-
terija izvedena je iz ideje da emocionalna inteligencija – pretpostavljeni predmet
mjerenja ovoga testa – znaèajno i neposredno utjeèe na uspjeh u nizu
ivotnih ak-
tivnosti. Ta oèekivanja su potvrðena u odnosu na opæi uspjeh u školi koji je
najveæim dijelom izveden iz pokazatelja uèinka. Meðutim, rezultat usporedbe s
kriterijem sukobljavanja jasno je negativan: sposobnosti mjerene pomoæu dva
testa uèinka nemaju nikakvog efekta na kolièinu sukobljavanja u školskoj sredini.
Znaèajnu i relativno sna
nu vezu s ovim ponašajnim kriterijem imaju jedino ne-
kognitivne mjere emocionalne inteligencije. Pri tumaèenju ovakvog nalaza treba
imati u vidu da je sukobljavanje mjera izvedena iz samoprocjena tipiènih po-
našanja, a isto vrijedi i za Upitnik emocionalne inteligencije, za koji, kako je veæ
opisano, ima dobrih razloga pretpostaviti konstruktnu valjanost blisku nekim tra-
dicionalnim osobinama liènosti. Prihvati li se ova argumentacija, dobiveni rezul-

46
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48

tat postaje razumljiv u kontekstu utjecaja osobina temperamenta na jedan u biti

“stilistièki” aspekt ponašanja. Osim toga, kada se radi o moguæoj povezanosti spo-
sobnosti emocionalne inteligencije i sukobljavanja, takvu povezanost je oprav-
danije pretpostaviti i oèekivati za sposobnost regulacije emocija, a manje za faktor
razumijevanja i asimilacije koji bi teorijski trebao biti prete
no zastupljen u testo-
vima poput Testa analize emocija (Mayer i sur., 2000; Ciarrochi i sur., 2000).
Na kraju, èini se da je opravdano zakljuèiti kako izlo
eni rezultati i argu-
menti opravdavaju nastavak rada na ovom i sliènim testovima, za koje postoji
izvjesna moguænost da zahvaæaju neke mentalne sposobnosti izvan okvira tradi-
cionalnih modela kognitivnih svojstava. Iako je psihièki sadr
aj na koji su usmje-
rene nove konceptualizacije afektivne prirode, u nastavku rada u ovom podruèju
najmanje je va
no hoæe li se eventualno otkrivene nove sposobnosti imenovati
kontroverznim naslovom “emocionalna inteligencija” ili nekim drugim nazivom
koji neæe stimulirati mnoga, znanstveno i praktièno irelevantna pitanja.

LITERATURA

Bujas, Z. (1967). M- serija (priruènik). Zagreb: Republièki zavod za zapošljavanje.

Bar-On, R. (1997). Bar On Emotional quotient inventory: A measure of emotional inteli-
gence. Technical manual. Toronto: Multi-Health Systems inc.
Ciarrochi, J.V., Chan, A.Y.C., Caputi, P. (2000). A critical evaluation of the emotional in-
telligence construct. Personality and Individual Differences, 28, 539-561.
Davies, M., Stankov, L., Roberts, R. D. (1998). Emotional intelligence: In search of an
elusive construct. Journal of Personality and Social Psychology, 75, 4, 989-1015.
Goleman, D. (1997). Emocionalna inteligencija: zašto je va
nija od kvocijenta inteligen-
cije? Zagreb: Mozaik knjiga.
Krkoviæ, A. (1966). Pouzdanost rezultata psihologijskih mjerenja. U: A. Krkoviæ, K. Mo-
miroviæ, B. Petz. Odabrana poglavlja iz psihometrije i neparametrijske statistike. Za-
greb: Društvo psihologa Hrvatske i RZZ SRH.
Kulenoviæ, A.,
ebec, M. (1998). Empirijska provjera ekvivalentnosti dvije nove forme
Problemnog testa. Suvremena psihologija, 1(1-2), 31-42.
Mayer, J.D., Caruso, D.R., Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets traditional
standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298.
Mayer, J.D., DiPaolo, M., Salovey, P. (1990). Perceiving affective content in ambiguous
visual stimuli: A component of emotional intelligence. Journal of Personality Assess-
ment, 54(3&4), 772-781.
Mayer, J.D., Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of emotion.
Intelligence, 22, 89-113.
Mayer, J.D., Salovey, P. (1993). The intelligence of emotional intelligence. Intelligence,
17, 433-442.
Mayer, J.D., Salovey, P. (1997). What is emotional intelligence? (In: P. Salovey & D.J.
Sluyter (Eds). Emotional Development and Emotional Intelligence. New York: Basic
Books.

47
 SUVREMENA PSIHOLOGIJA 3 (2000), 1-2, 27-48
Mayer, J.D., Salovey, P., Caruso, D. (1999). Emotional intelligence as Zeitgeist, as person-
ality, and as a mental ability. In: R. Bar-On & J.D.A. Parker (Eds.). The handbook of
emotional intelligence. San Francisco: Jossey-Bass.
Salovey, P., Mayer, J.D. (1989-90). Emotional intelligence. Imagination, Cognition and
Personality, Vol. 9(3), 185-211.
Schutte, N.S., Malouff, J.M., Hall, L.E., Haggerty, D.J., Cooper, J.T., Golden, C.J., Dorn-
heim, L. (1998). Development and validation of a measure of emotional intelligence.
Personality and Individual Differences, 25, 167-177.
Takšiæ, V. (1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Disertacija. Zagreb:
Filozofski fakultet.

EMOTIONAL ANALYSIS TEST:

ATTEMPT AT DESIGNING AN OBJECTIVE MEASURE
OF A COMPONENT OF EMOTIONAL INTELLIGENCE

Summary

The paper presents a process of construction and validation of the Emotional

Analysis Test (TAE) designed as a performance test and intended to measure a com-
ponent of emotional intelligence named by Meyer and Salovey (1997, 1999) as the
understanding and analysis of emotions. Test is consisted of 25 items where the sub-
jects are to distinguish “the elements of emotional mixture” in the presented com-
plex emotional state. The results obtained on TAE, one classical test of cognitive
abilities and a multidimensional measure of noncognitive factors of emotional intel-
ligence, administered on 228 secondary school students, show that (a) the reliability
and homogeneity measures of TAE are of expectable and satisfactory values, (b) ac-
cording to expectations, the results in TAE are in low but significant correlation with
the measure of two traditional cognitive abilities, (c) performance on TAE is unre-
lated to noncognitive factors of emotional intelligence, (d) abilities measured by
TAE directly contribute to the explanation of general school achievement, and (e)
results on TAE cannot predict self-reported amount of subjects’ conflicts within the
school environment. It is concluded that TAE probably represent a measure of some
of the abilities of emotional intelligence (understanding of emotions?) which should
be the subject of further empirical inquiry.

Key words: emotional intelligence, test construction and validation

Primljeno: 13. 3. 2001.

48

View publication stats