„Da, i ona je stvarna. Ima medene oči koje me gledaju s ljubavlju. I znam da ima meko i dobro srce.

„Voljela bih ju upoznati.“

„Ja sam ju upoznao, moraš se promijeniti da ju upoznaš. A i da. Ona je vrijedna promjene.“

„Želim se promijeniti, no ne znam kako. Uvijek je tu Ambrus pokraj mene. Zbog njega mogu živjeti,
kako ga se mogu riješiti a da ne ostavim ožiljke?“

„Bojim se da je to ne moguće. Uvijek ostavljamo otiske i to nesvjesno.“

„Imat ćeš tisuću vojnika iza sebe, no najvažnije imati ćeš mene sa lijeve strane. Kako ne shvaćaš da si
moćna i da ti je suđeno da budeš sa mnom?“

nikad nisam mislio da ću biti onaj koji će te čuvat od mraka. Ali sada kada su moje rane zacijeljene
uzet ću taj teret. Ja sada mogu biti olovka da te naučim živjeti, najveći dar ću ti dati.

-Ali što ako ja ne želim tebe ili Heliosa? Što ako ja ne želim birati između dobra i zla? Mogu li biti
neutralna?

-Da, naravno da možeš biti neutralna, ako umreš.

Probudila se je u znoju i ustala s kreveta. Otvorila je vrata svog ormara i tada ugledala svoju haljinu.
Nasmijala se je, znala je da je odabrala pravu odluku. Obukla je haljinu i ponosno se nasmijala i tada
pogledala u ogledalo i svoju svilenu crvenu haljinu.

„Ipak možeš biti neutralna i živa.“ Pomislila je.

Proživljava

Galia, mlada izgubljena djevojka koju smo svi već upoznali i iskusili. Proživljava stalnu borbu
između podzemlja i neba, zla i dobrog, Ambrsoa i Heliosa. Ambros, šarmantan demon kojeg svi
imamo u sebi, neki prepušteni samo njemu, a kod nekih poražen. Helios znači sunce. On je dobrota,
sreća i radost. Glas nade koji pomaže Galiji u nadvladanju Ambrosa.

koji šapuće žudnje ….?? Veliki magnet za bol i patnju.

Podzemlje predstavlja vragolasti glas kojeg čujemo kada smo sami i stalno nas podsjeća na
loše trenutke.

pakao predstavlja naše grijehe koje ne možemo ispovijedati, nema načina da ih popravimo i
stalno ćemo se ih sjećati, a nebo predstavlja svu dobrotu, sve dobro.

U jednom trenutku susreće mračnog i buntovnog Ambrusa. Ambrus je sve ono što predstavlja zlo, kao
jedan veliki magnet za boli i patnje. Jedan mali demon kojeg svi imamo u sebi, neki su se prepustili
njemu, a neki su moćni i pobijedili su ga. On je besmrtan kao i svi grijesi.

Helios znači sunce. On je dobrota, sreća i radost. Pokušava pomoći Galiji kako da nadvlada Ambrusa i
ostale. Da ipak postoji i dobro u zlu. No ponekad dobro znači biti slijep i to dovodi do lažne nade.

Može li jedno dobro popraviti izgubljenu dušu kao što je Galia i otjerati moćnog Ambrusa ili će
Ambrus nadvladati Galiju i privući je u svoj dom?

je i legla na krevet. Nekoliko puta je pokušala zaspati no nije uspjela.

Njezini snovi su je odvlačili u duboku tamu, ponor. Ambrus joj je već bio poznat. Susrela ga je svaki
put kada bi usnula, no sada to više nije san, nego stvarnost. I iznenađujući on nije onakav kakvog ga je
zamišljala. Nije bio najružniji lik iz horora, već ona duga poslije oluje. Izgled spasa i uspjeha. Onaj
osjećaj kada konačno napraviš jednu dobru stvar. Tako on njoj izgleda, no… on nije takav.

„Oh, ja sam samo u prolazu.“ Pogledao je u nju.

Helios i Galia nastavili su sa pričom. Inače nikome nije otkrila svoje tajne no zbog njegove uvjerljivosti
i topline otkrila mu je sve.

„I uživaš u samoći? Znači li to da se ne osjećaš dobro sa drugim ljudima, da se ih bojiš? Ili se

jednostavno bojiš dana?
„Osjećam se bolje u tami, sunce otkriva sve. A samoća je udobna i najsigurnije mjesto koje
poznajem.“ Tiho je rekla.

„Nesigurna si, jesi li ikada probala razgovarati s nepoznatima?“

„Razgovaram s tobom.“

„Da to je istina, no jesi li ikada ti započela razgovor?“

„Um.. nisam. Većinu vremena ne znam što da kažem. A i nije mi dosadno. Stvaram sama svoja bića i
ponekad razgovaram s njima.“

„Kako izgledaju ta bića?“ upitao ju je.

„Malena su, crne boje i prepiru se. Svađu i tužno pjevanje uvijek mogu čuti. No nekad se znaju stvoriti
i mekana bijela bića koje pokušavam što više zadržati blizu sebe.“

„Zanimljivo.“ Nasmijao se je.

Galia je pozdravila Heliosa i otišla do svoje sobe. Naslonila se je na prozor i gledala prema šumi.
Nasmijala se je i legla na krevet. Nekoliko puta je pokušala zaspati no nije uspjela.

3.

Sjedila je u vrtu, na malenoj drvenoj klupici i uživala u zvucima ptica. Pokušavala je što više biti u
hladovini, no sunce je bilo prejako.

„Bojiš se sunca?“

„Ne.“ Počela se je nervozno smijati.

„Gledam te već sat vremena i vidim da pokušavaš pobjeći sve više u hladovinu.“

„Da, dosta sam blijeda, pa ne želim postati crvena.“

„Oh, nisam ti se predstavio. Ja sam Helios.“ Ispružio je ruku.

„Galia.“ Brzo je odgovorila.

Osjetila je kako ima snažno toplu ruku,toplina joj je zasmetala te je odmah istrgla ruku.

„I koliko si dugo već ovdje?“ sjeo je pokraj nje.

„Nekoliko dana, ti?“

I tako je to bilo.

Kada više nikada na nije postojala. Kako je čudno kada

Ideš u razred s nekim i ti se svidiš nekome i on nema hrabrosti to reći tebi

Već ispituje tvoje frendice bi li ti izašla s njim van?

Jesmo li mi u osnovnoj možda?

hahaa