Diplomatski privilegiji i imuniteti

1. Uvod

Međunarodno pravo je kroz običajni proces formiralo niz minimalnih, imperativnih pravila – ius
cogens u cilju adekvatnijeg obavljanja funkcija od strane diplomatskih predstavnika. Ta pravila
se odnose na privilegije i imunitete odnosno izuzeća članova misije, zatim na posebnu zaštitu
prostorija, arhiva i imovine misije. Veoma je značajna Bečka konvencija o diplomatskim
odnosima iz 1961. koja je kodificirala pravila i u tom smislu su postala pravila općeg običajnog
međunarodnog prava. Na osnovu presude Međunarodnog suda iz 1980. u parnici o
Diplomatskom osoblju SAD u Teheranu, ius cogens pravila obavezuju i države koje nisu članice
Bečke konvencije ili članice koje bi je naknadno otkazale. (čl.40,st1) Diplomatske privilegije
imaju diplomatske misije, stanovi diplomatskog osoblja, arhivi, dokumenti, imovine misija.
Zatim osobe diplomatskih agenata i članovi njihove porodice. Nešto ograničenija prava na
zaštitu ima administrativno, tehničko, poslužno osoblje misije kao i privatna posluga članova
misije.

2. Prostorije misije su nepovredive, a organi države primateljice ne smiju ući osim uz pristanak
šefa misije (poslanstva). Država primateljica je dužna poduzimati sve mjere za zaštitu prostorija
od oštećenja, nasilnog ulaska, požara, narušavanja mira kao i mjere radi povrijeđenog
dostojanstva poslanstva. Država šiljateljica je u slučaju nemogućnosti da spriječi napad ili upad u
misiju, dužna provesti istragu i o tome obavijestiti državu šiljateljicu uz ispriku. Država
primateljica je dužna štititi i poštovati prostorije misije, njezin namještaj, imovinu, arhive, a uz to
ne smije prostorija biti podvrgnuta pretresu, oduzimanju ili mjeri ovrhe. Prostorije misije se ne
smiju upotrebljavati na nedozvoljene načine jer u slučaju zloupotrebe, šef misije ili neki drugi
član može biti proglašen za nepoželjnu osobu (persona non grata) te se zbog toga mogu prekinuti
diplomatski odnosi sa državom šiljateljicom. Diplomatski azil nije predviđen Bečkom
konvencijom i nije ustanova međunarodnog prava, ali se u Južnoj i Sjevernoj Americi dopušta
utočište osobama progonjenim iz političkih razloga u zgradama diplomatskih misija stranih
država. Dužnost diplomatskog zastupnika je da obavijesti državu primateljicu o pružanju azila, a
bjegunca da spriječi u činjenju istih djela protiv opće sigurnosti. Nakon toga slijede pregovori
između dviju država i ugovaraju način kako da bjegunac sigurno napusti zemlju. Pravo isticanja
zastave i grba države šiljateljice imaju misija i njen šef i to na prostorijama misije, na rezidenciji
šefa misije i prevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih agenata su nepovredivi kao i postorije
misije.

3. Arhivi i dokumenti misije su također nepovredivi u bilo koje vrijeme i mjesto. Ako se desi
prekid diplomatskih odnosa ili oružani sukod, država primateljica je dužna poštivati i čuvati
arhive. Uz to su nepovredivi spisi i dopisivanje diplomatskih agenata.

4. Sloboda općenja- Misija u općenju sa vladom ili konzulatima države šiljateljice, čak i u trećim
državama, može koristiti sva primjerena sredstva uključujući diplomatske kurire i šifrirane
poruke, a radio-odašiljač može postaviti samo uz pristanak države primateljice. Nepovredivo je
službeno dopisivanje misije, a nepovrediv je i diplomatski kurir koji ne smije biti podvrgnut
nikakvoj vrsti hapšenja ili pritvaranja. Njemu mora biti obezbjeđen službeni dokument kojim se
potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj vreća koje čine diplomatsku valizu i u obavljanju
njegove dužnosti štiti ga država primateljica. Mogu se odrediti i ad hoc kuriri od strane države
šiljateljice ili misije, pri čemu njegova osoba nepovredivost prestaje čim preda primaocu
diplomatsku valizu. Također se diplomatska valiza može predati i zapovjedniku trgovačkog
zrakoplova koji treba sletjeti u dopuštenu luku ulaska. Zapovjednik mora imati službeni
dokument u kojem je označen broj vreća koje čine valizu, ali se ne izjednačava sa diplomatskim
kurirom. Diplomatska valiza ne smije biti ni otvarana, ni zadržana prilikom preuzimanja. Vreće
moraju imati obilježja tog svojstva i smiju sadržavati samo diplomatske dokumente ili predmete
namijenjene službenoj upotrebi.

5. Ličnost diplomatskog agenta, šefa misije i čanova diplomatskog osoblja, je nepovrediva i ne

smije se podvrgnuti hapšenju ili privođenju. Država primateljica je dužna poštovati ga i štititi od
svake vrste napada. Međutim, ukoliko se agent zatekne i fizičkom napadu na neku osobu ili u
izvršenju zločina, onda se smije kratko pritvoriti kako ne bi učinio to djelo, a zatim ga pustiti na
slobodu. Država primateljica ga može proglasiti za persona non grata i odrediti rok za napuštanje
drđavnog područja. Iako ima potpuni imunitet od krivičnog gonjenja države primateljice, za
počinjena krivična djela nije oslobođen od krivične odgovornosti u vlastitoj državi. Također
uživa imunitet od građanske i upravne sudbenosti, izuzev ako se radi o: stvarnopravnoj tužbi
koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na području drđave primateljice; tužbi koja se
odnosi na nasljeđivanje u kojoj se on pojavljuje kao nasljednik, legatar ili izvršitelj oporuke kao
privatna osoba; tužbi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovačku djelatnost koju
obavlja u državi primateljici izvan službenih funkcija. Razlog tome je što Bečka konvencija
zabranjuje diplomatskim agentima obavljanje profesionalne ili trgovačke djelatnosti u svrhu
zarade na teritoriji države primateljice. Diplomatski agent nije dužan svjedočiti, a ukoliko on
pokrene sudski postupak, ne može se pozivati na imunitet od sudbenosti u pogledu bilo kojeg
protuzahtjeva. Agent se sam ne može odreći imuniteta od bilo koje vrste sudbenosti, ali može
država šiljateljica u njegovo ime. Diplomatski agent je izuzet od svih poreza i taksa, osim od
posrednih već uračunatih poreza u cijenu robe ili usluga. Povlastice izuzeća od javne službe,
vojnih tereta, kao i ostale povlastice koje određuje država primateljica, važe od momenta dolaska
na njen teritorij radi obavljanja dužnosti, pa do napuštanja područja po završetku dužnosti ili
protekom roka. Članovi porodice iz domaćinstva diplomatskog agenta uživaju iste povlastice i
imunitet kao on, ako nisu državljani države primateljice.

6. Administrativno i tehničko osoblje i članovi porodice tog osoblja uživaju relativno iste
povlastice kao diplomatski agent. Imunitet od građanske i upravne odgovornosti odnosi se samo
na djela u obavljanju njihovih funkcija. Članovi osoblja, kao i njegovi članovi porodice ne
uživaju te povlastice ukoliko su državljani države primateljice ili imaju u njoj stalno boravište.
7. Poslužno osoblje misije uživa imunitet jedino za djela izvršena u toku obavljanja svojih
funkcija ako nisu državljani države primateljice niti imaju stalno boravište u njoj. Također su
oslobođeni poreza i takse na platu koju primaju za vršenje svoje službe.

8. Dužnosti. Sve osobe koje uživaju povlastice i imunitete dužne su poštovati zakone i propise
države primateljice. Dužne su se suzdržavati od miješanja u unutarnje poslove države
primateljice, a u slučaju prekršaja tih dužnosti, država primateljica može tražiti da bilo koji član
misije napusti njeno područje uz određenje razumnog roka. Ako ne napusti, država ga neće
priznati kao člana misije. Uvijek je moguće prekinuti diplomatske odnose sa državom
šiljateljicom ako se radi o najtežim slučajevima kršenja dužnosti. Svi službeni poslovi sa
državom primateljicom se obavljaju preko njenog ministarstva vanjskih poslova ili njegovim
posredstvom s nekim drugim ministarstvom. Specijalne misije država u međunarodnim
organizacijama uživaju skoro iste povlastice i imunitete u kontekstu nepovredivosti prostorija
misije, stanova njenih članova, dokumenata, spisa i arhiva, zaštita slobode općenja kao i
povlastice koje uživaju diplomatski agenti i njihovi članovi porodice. Te misije imaju i jednake
dužnosti u smislu poštovanja zakona i propisa države primateljice i ne miješanje u njene
unutrašnje poslove.