1. Bečka konvencija o diplomatskim odnosima 1961./1964.

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima usvojena je 1961. g., a stupila na snagu 1964.g.
i ona predstavlja i kodificira diplomatsko pravo.
Bečka konvencija uvodno podsjeća da od davnih vremena narodi svih zemalja priznaju status
diplomatskog predstavnika (diplomatskog agenta), te da će pravila međunarodnog običajnog
prava i nadalje uređivati pitanja koja nisu izričito uređena odredbama ove Konvencije.
Konvencija također polazi od uvjerenja da njezino donošenje i prihvaćanje od što većeg broja
država pridonosi unapređivanju prijateljskih odnosa između država. Stoga Konvencija
posebno ističe da država primateljica neće provoditi diskriminaciju između država.
Ukoliko država primateljica nije stranka Bečke konvencije o diplomatskim odnosima i s njom
nema drugog ugovora koji uređuje ova pitanja, tada će se određeno pitanje rješavati prema
pravilima međunarodnog općeg običajnog prava, te se u tumačenjima njegovih pravila može
pozivati na rješenja iz Bečke konvencije o diplomatskim odnosima i prema onim državama
koje nisu članice Konvencije

2. Bečka konvencija o konzularnim odnosima 1963./1967.

Konzularno pravo je skup međunarodnopravnih pravila kao dijela međunarodnog prava, koje
uređuje odnose konzularnih ureda (konzularnih predstavništava) odnosno osoba na dužnosti
u konzularnim uredima (članova konzularnog ureda), njihove dužnosti i prava u odnosu
prema državi primateljici i njezinim tijelima.

3. Vrste odnosa među državama

1. Saveznički odnosi između dvije ili više država temelje se na međusobnim sporazumima s
ciljem postizanja zajedničkih rješenja, koji često rezultiraju uspostavom zajedničkih tijela
odnosno organizacija, pa i prijenosom dijela suvereniteta.
2. Dobrosusjedski odnosi znače vrlo prijateljske odnose i suradnju na političkom,
gospodarskom, kulturnom i drugim područjima između susjednih država.
3. Srdačni odnosi znače viši stupanj prijateljskih odnosa, kada se želi naglasiti da između
dvije države postoji bolji odnos nego prema trećim državama.
4. Prijateljski odnosi je koji se koristi za označavanje odnosa između država koje
međusobno poštuju sklopljene sporazume. Ovaj naziv najčešće se koristi, uključujući i za
kurtoazno označavanje odnosa koji možda baš i nisu najbolji.
5. Dobri odnosi je naziv za odnose između država koji nisu problematični. Ovaj izraz se
češće upotrebljava u odnosima između država koje imaju neznatnu suradnju, ali postoji
međusobno uvažavanje i razumijevanje.
6. Korektni (normalni) odnosi su diplomatski odnosi između država koji se temelje na
poštivanju međunarodnog prava i običaja, kao i na uobičajenoj kurtoaznoj praksi u
međunarodnoj zajednici, sa spremnošću subjekata da sporove rješavaju mirnim putem.
7. Indiferentni odnosi je naziv za odnose koji postoje između država koje se međusobno
priznaju, ali koje nemaju međusobno uspostavljene diplomatske odnose.
8. Hladni odnosi karakterizirani su sporovima i sukobima između država, nepoštivanjem
međunarodnih obveza, kritiziranjem druge strane…
9. Zategnuti odnosi označavaju odnose kada države međusobno imaju ozbiljno izražen
spor koji ne mogu riješiti mirnim putem i zbog kojeg upućuju drugoj strani oštre kritike i
upozorenja.
10. Odnosi de facto označavaju uspostavu i održavanje odnosa između dvije države koje se
nisu priznale po međunarodnom pravu, ali u praksi, dakle prešutno, održavaju
gospodarske i druge odnose.
11. Obustavljeni odnosi je naziv pod kojim se podrazumijeva obustava međusobnih
diplomatskih odnosa između određenih država na određeno vrijeme.
12. Prekinuti odnosi označavaju prekid uspostavljenih diplomatskih odnosa između država, i
to zbog njihovog međusobnog sukoba. Dolazi do međusobnog zatvaranja diplomatskih
predstavništava i povlačenja svog diplomatskog osoblja iz te države.

4. Tko su diplomatski predstavnici?

Diplomatski predstavnici su zastupnici država, osobe koje na temelju izdane punomoći

zastupaju svoju državu prema drugoj, tj. drugim državama ili u međunarodnim
organizacijama. Dijele se na redovite i prigodne. Prigodni su zastupnici osobe koje u
određenom slučaju, u određenoj prigodi zastupaju svoju državu (specijalne misije) na
kongresima, konferencijama, pregovorima ili ju predstavljaju u posebnim svečanim
prigodama. Redoviti diplomatski predstavnici u prvom su redu šefovi diplomatskih misija,
ali i oni članovi diplomatskih misija koji imaju diplomatsko svojstvo. Prije imenovanja šefa
misije traži se pristanak (agrément) države primateljice. Preuzimajući dužnost šef misije
predaje vjerodajno ili akreditivno pismo.
SVI ČLANOVI KOJI IMAJU DIPLOMATSKU PUTOVNICU

5. Diplomatska zvanja

Veleposlanik, opunomoćeni ministar, ministar savjetnik, savjetnik, prvi tajnik, drugi tajnik,
treći tajnik i ataše.

6. Diplomatska putovnica

Isprava na temelju koje osoba dokazuje svoj identitet i diplomatski status, a time i pravo na
diplomatske privilegije i imunitete.

7. Diplomatske funkcije 3p

 Predstavljanje države
 Pregovaranje i izvješćivanje
 Promicanje prijateljskih odnosa
 Zaštita interesa države i njezinih državljana
8. Obilježja diplomatskih predstavništava

Pod diplomatskim predstavništvom podrazumijeva se stalno zastupanje jednog

međunarodnog subjekta koje kod drugog međunarodnog subjekta obavlja diplomatske
poslove, bez obzira na njegov i rang šefa tog predstavništva.
Bečka konvencija o diplomatskih odnosima koja je kodificirala dotadašnje međunarodno
običajno pravo o položaju državnih predstavnika u inozemstvu ali ujedno obavila i njegovu
legislativu, tj. daljnji razvoj i unapređivanje također je naglasila važnost samog diplomatskog
predstavništva kao ustanove za razliku od prijašnjeg stava da je šef diplomatskog
predstavništva isključivo relevantni čimbenik u tim odnosima, te detaljno uredila pojedina
pitanja koja utvrđuju položaj diplomatskog predstavništva.

9. Šef diplomatskog predstavništva

Da bi jedna osoba mogla postati šef diplomatskog predstavništva u stranoj državi potrebno
je za nju prethodno zatražiti suglasnost te države primateljice, što se ostvaruje dobivanjem
privole (agrementa) od države primateljice. Agrement (franc. privola, odobrenje) je naziv za
pristanak države primateljice o prihvaćanju osobe koju država šiljateljica namjerava
akreditirati za šefa diplomatskog predstavništva. Traženje agrementa obično se traži usmeno
i neformalno. U slučaju odbijanja davanja privole, država primateljica nije dužna iznijeti
razlog odbijanja.
Smatra se da je šef misije preuzeo svoje funkcije u državi primateljici ili od kada je predao
vjerodajnice ili od kada je obavijestio o svojem dolasku i predao preslike svojih vjerodajnica
ministarstvu vanjskih poslova države primateljice. Ako je mjesto šefa misije upražnjeno ili
ako je šef misije nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije, otpravnik poslova ad interim
privremeno djeluje kao šef misije.
Obavijest o imenu otpravnika poslova ad interim dostavlja šef misije ili ministarstvo vanjskih
poslova države pošiljateljice, ministarstvu vanjskih poslova države primateljice.

10. Vjerodajnice/opozivno pismo

Vjerodajnica - isprava kojom državni poglavar države šiljateljice preporučuje šefa

diplomatskog predstavništva poglavaru države primateljice
Opozivno pismo – dokument sličan vjerodajnicama, ali s naznakom prestanka funkcije šefa
diplomatskog predstavništva akreditiranog kod državnog poglavara države primateljice

11. Što je diplomatska lista?

Kao što je već spomenuto, član diplomatskog predstavništva, koji ima diplomatski status,
mora biti kao takav prijavljen državi primateljici i od nje prihvaćen i uveden u tzv.
diplomatsku listu.
Ministarstvo vanjskih poslova države primateljice utvrđuje i povremeno izdaje, obično
početkom svake godine diplomatsku listu, koja prema abecednom redu sadrži nazive država
šiljateljica s imenima članova diplomatskog predstavništva koji se u državi primateljici
akreditirani u diplomatskom statusu (diplomatski zbor u širem smislu) i njihovih supružnika,
njihovih funkcija, a za šefove predstavništva i datume preuzimanja dužnosti.
Lista također u uvodnom dijelu sadrži imena šefova diplomatskih predstavništava, sukladno
redu koji odgovara rangu njihova razreda i prvenstvu pojedinih predstavnika unutar svakog
razreda. Novi veleposlanik zauzima mjesto na diplomatskoj listi primjereno vremenu predaje
vjerodajnica. Na kraju lista obično sadrži, prema kalendarskom redu, i datume nacionalnih
blagdana država čiji su diplomatski predstavnici akreditirani u državi primateljici. Lista se
najčešće objavljuje na engleskom ili francuskom jeziku.

12. Diplomatski imunitet

Diplomatski imunitet podrazumijeva povlastice i izuzeća koja međunarodno pravo priznaje i

jamči diplomatskom predstavništvu države šiljateljice tj. članovima osoblja i njezinog
diplomatskog predstavništva i članovima njihovih obitelji, radi osiguranja djelotvornog
obavljanja funkcija diplomatskog predstavništva. Privilegiji i imuniteti svake osobe, koja na
njih ima pravo, traju cijelo vrijeme službenog boravka te osobe u državi primateljici.
Privilegiji i imuniteti prestaju čim prestane i službena funkcija osobe te njezinim odlaskom iz
države primateljice.
U slučaju oružanog sukoba države primateljice i države šiljateljice, primateljica je dužna
odobriti sve olakšice, kako bi službene osobe mogle napustiti njezin teritorij.
Imunitet od sudbenosti – povlaštena osoba je izuzeta od zahvata sudskih, upravnih i drugih
tijela države primateljice, ali to ne znači da istodobno nije dužna poštovati zakone države
primateljice. Sastoji se od imuniteta od kaznene sudbenosti, imuniteta od građanske i
upravne sudbenosti te odricanja od imuniteta.

13. Diplomatske privilegije

Diplomatske privilegije su povlastice (npr. oslobađanja od poreza i pristojbi itd.) koje nisu
takve naravi da bi njihovo nepostojanje ili nepoštivanje u svakom slučaju nužno
onemogućavalo obavljanje funkcije diplomatskog predstavnika, ali pridonose djelotvornom
obavljanju tih funkcija.
Bečka konvencija utvrđuje pojedine obveze države primateljice u odnosu na diplomatsko
predstavništvo države šiljateljice:
1) nepovredivost prostorija - prostorije diplomatskog predstavništva su nepovredive, što
znači da tijela države primateljice ne smiju ući u prostorije diplomatskog predstavništva bez
pristanka šefa diplomatskog predstavništva, te da je država primateljica posebno obvezna na
poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi spriječila njihovo nasilno zaposjedanje ili
oštećenje, narušavanje mira ili povredu dostojanstva diplomatskog predstavništva.
2) nepovredivost arhiva - arhivi i dokumenti diplomatskog predstavništva su u svako doba i
gdje se god nalazili nepovredivi. Zaštita vrijedi i u slučaju prekida diplomatskih odnosa tj.
konačnog ili privremenog opoziva diplomatskog predstavništva, pa čak i u slučaju oružanog
sukoba.
3) sloboda komuniciranja - država primateljica jamči i štiti slobodno komuniciranje
diplomatskog predstavništva za sve službene svrhe.
4) fiskalno i carinsko izuzeće - država šiljateljica i šef diplomatskog predstavništva izuzeti su
od svih državnih, pokrajinskih i općinskih poreza i pristojbi u svezi sa prostorijama
diplomatskog predstavništva, čiji su vlasnici ili najmoprimci, osim ukoliko se radi o porezima
ili pristojbama koji se ubiru kao naknada za posebne usluge (npr. za komunalne usluge).

14. Diplomatsko komuniciranje

Dopisivanje
SLUŽBENO PISMO (osobna nota)
To je vrsta diplomatskog pisma kojim se njegov potpisnik, najčešće ministar, izravno obraća
osobi na koju je naslovljeno. Ovo pismo piše se na papiru običnog formata sa zaglavljem, te s
navođenjem naslova i datuma na vrhu.
NOTA (u trećem licu)
Nota, odnosno razmjena nota, je općenito prihvaćeni i najčešći način diplomatskog
dopisivanja. To je službeno priopćenje između ministarstva vanjskih poslova i diplomatskog
predstavništva strane države. Nota ima službenu i pravno obvezujuću vrijednost.
Ponekad se u naslovu piše ''Verbalna nota'', iako većina država to ne upotrebljava.
Potom slijedi meritum note, tj. sadržaj zbog kojeg je i napisana. Sadržaj mora biti napisan
jasno i koncizno, nastojeći da sadržava samo jednu temu.
POSEBNI NAZIVI POJEDINIH NOTA
Cirkularna nota
Cirkularna nota šalje se većem broju primatelja. Obično ministarstvo vanjskih poslova države
primateljice tako izvješćuje strana diplomatska predstavništva o određenom pitanju općeg
značenja, za koje je potrebno da sva strana diplomatska predstavništva u državi primateljici
budu izvještena.

Skupna nota
Skupna (zajednička) nota može biti službeno pismo (osobna nota), što je češći slučaj ili nota u
trećem licu (verbalna nota), kojom diplomatski predstavnici više država skupa izlažu državi
primateljici jedinstveni stav o nekom pitanju.
Identična nota
Ona također može biti službeno pismo ili nota u trećem licu, s tim da se ovdje radi o
samostalnim notama istog ili sličnog sadržaja, upućenim u približno isto vrijeme državi
primateljici od diplomatskih predstavnika više stranih država.
Manifest
Manifestom se naziva nota čija je svrha da, osim dostavljanja primatelju, bude i javno
objavljena. Sadrži načelne stavove, koji se žele priopćiti ne samo primateljima (državama)
kojih se to neposredno tiče već i drugim primateljima i javnom mnijenju.
Prosvjedna nota
Prosvjednom notom naziva se nota, bez obzira o kojoj se vrsti note po obliku radi, kojom se
primatelju izražava prosvjed, žalba ili nezadovoljstvo u svezi s nekim stavom ili pitanjem ili
povredom određenog prava, za što odgovornost, prema mišljenju pošiljatelja, snosi primatelj
ovakve note.
Ultimativna nota
Ultimativna nota (ultimatum) je nota kojom se primatelju najavljuju određene represivne
mjere ako ne postupi prema u noti navedenom uvjetu. Nije rijedak slučaj da se u ovakvoj
noti prijeti i oružanim sukobom ukoliko primatelj ne ispuni tražene uvjete.
Razmjena nota
Razmjena nota predstavlja u međunarodnim odnosima pojednostavljeni način zaključenja
određenih međunarodnih ugovora. Uobičajeno je da jedna strana u noti predloži tekst, u
kojem navodi prethodno dogovoreni način uređivanja određenog pitanja, a da druga strana,
potvrđujući prijem takve note, u svojoj noti navodi njezin tekst, uz izjavu o suglasnosti
prihvaćanja takvog teksta.

15. Vrsta nota:

a) cirkularna
b) skupna
c) identična
d) manifest
e) prosvjedna
f) ultimativna
g) razmjerna
Cirkularna nota - šalje se većem broju primatelja. Obično ministarstvo vanjskih poslova
države primateljice tako izvješćuje strana diplomatska predstavništva o određenom pitanju
općeg značenja, za koje je potrebno da sva strana diplomatska predstavništva u državi
primateljici budu izvještena.
Skupna nota - skupna (zajednička) nota može biti službeno pismo (osobna nota), što je češći
slučaj, ili nota u trećem licu, kojom diplomatski predstavnici više država skupa izlažu državi
primateljici jedinstveni stav o nekom pitanju.
Identična nota - identična nota, također, može biti službeno pismo (osobna nota) ili nota u
trećem licu, s tim da se ovdje radi o samostalnim notama istog ili sličnog sadržaja, upućenim
u približno isto vrijeme državi primateljici od diplomatskog predstavnika više stranih država.
Manifest - manifestom se naziva nota čija je svrha da, osim dostavljanja primatelju, bude i
javno objavljena. Sadrži načelne stavove, koji se žele priopćiti ne samo primateljima
(državama) kojih se to neposredno tiče već i drugim primateljima i javnom mnijenju.
Prosvjedna nota - prosvjednom notom se naziva nota, bez obzira o kojoj se vrsti note po
obliku radi, kojom se primatelju izražava prosvjed, žalba, ili nezadovoljstvo u svezi s nekim
stavom, pitanjem ili povredom određenog prava, za što odgovornost, prema mišljenju
pošiljatelja, snosi primatelj ovakve note. Pri tom ne mora biti izričito navedeno da je riječ o
prosvjednoj noti već se to može zaključiti iz smisla i svrhe njezinog sadržaja.
Ultimativna nota - ili ultimatum je nota kojom se primatelju najavljuju određene represivne
mjere ako ne postupi prema u noti navedenom uvjetu. Nije rijedak slučaj da se u ovakvoj
noti prijeti i oružanim sukobom ukoliko primatelj ne ispuni tražene uvjete.
Razmjena nota - razmjena nota predstavlja u međunarodnim odnosima pojednostavljeni
način zaključenja određenih međunarodnih ugovora. Uobičajeno je da jedna strana u noti
predloži tekst, u kojem navodi prethodno dogovoreni način uređivanja određenog pitanja, a
druga strana, potvrđujući prijem takve note, u svojoj noti navodi njezin tekst, uz izjavu o
suglasnosti prihvaćanja takvog teksta.

16. Počasni konzulat

Počasni konzularni dužnosnici su osobe koje su izabrane i imenovane za obavljanje

konzularnih dužnosti, ali im to nije osnovna i isključiva djelatnost (za razliku od karijernih
konzularnih dužnosnika) već konzularne dužnosti obavljaju pored svoje redovite profesije.
Oni stalno borave u državi i mjestu svog konzularnog sjedišta, najčešće su i državljani zemlje
u kojoj djeluju kao počasni konzularni dužnosnici. Ustanova počasnih konzularnih dužnosnika
je neobavezna, odnosno, svaka država je slobodna odlučiti hoće li imenovati ili primati
počasne konzularne dužnosnike. Kao što i sam naziv upućuje, radi se o dužnosti koju
imenovana osoba obavlja iz počasti, bez primanja novčane naknade za svoj rad. Bečka
konvencija poznaje četiri razreda počasnih konzularnih dužnosnika i to generalne konzule,
konzule, vice-konzule i konzularne agente. Međutim, prema redu prvenstva karijerni
konzularni dužnosnici dolaze ispred počasnih konzularnih dužnosnika istog razreda.
Prostorije konzularnog ureda kojim rukovodi počasni konzularni dužnosnik ne uživaju
fiskalna izuzeća, ne uživaju niti osobnu nepovredivost, u pogledu imuniteta od sudbenosti
sudskih i upravnih tijela države primateljice, počasni konzularni dužnosnik uživa isti imunitet
kao i karijerni za djela počinjena u obavljanju konzularnih funkcija. Počasni konzularni
dužnosnici izuzeti su od svih obaveza predviđenih zakonima i propisima države primateljice u
pogledu prijavljivanja stranaca i dobivanja dozvole boravka, a također su izuzeti od svih
osobnih davanja, od bilo koje javne službe i od vojnih tereta, kao što su revizicije,
kontribucije i ukonačenje vojske. Oslobođeni su samo od poreza i pristojbi na naknade koje
za obavljanje konzularnih dužnosti primaju od države šiljateljice, zatim ne uživaju nikakva
izućea od carina za predmete namijenjene njihovoj osobnoj upotrebi. Treba istaknuti da
počasni konzularni dužnosnici koji su državljani države primateljice ili u njoj imaju svoje
stalno boravište uživaju još suženije privilegije i imunitete. Za razliku od članova obitelji
karijernog konzularnog dužnosnika, članovi obitelji počasnog konzularnog predstavnika
nemaju nikakve privilegije i imunitete.

17. Konzularne funkcije

Generalne konzularne funkcije su one koje imaju opći karakter i obuhvaćaju široko područje
djelovanja konzularnog dužnosnika. Tu ponajprije radi o zaštiti interesa svoje države i
njezinih državljana u državi primateljici. U ove dužnosti ulazi u svekoliko razvijanje
prijateljskih i bilateralnih odnosa, kao i informiranje o uvjetima i razvoju raznih područja
društveno-gospodarskog života države primateljice.
Konzularna zaštita svojih državljana jedna je od najosnovnijih i najstarijih konzularnih
funkcija, koja se ogleda u raznovrsnim vidovima zaštite prava vlastitih državljana u državi
primateljici, bilo da se onemogući diskriminacija prema njima ili da im se pomogne u
ostvarenju prava koja pruža država primateljica ili država šiljateljica u skladu sa
zakonodavstvom države primateljice.
Gospodarske funkcije su još na početku postojanja ustanove konzularnih dužnosnika
predstavljale jednu od osnovnih dužnosti njihove djelatnosti i razloga opstojnosti. Iako se s
vremenom njihova prioritetnost gubila, između ostalog i zbog nastanka novih djelatnosti i
poslova koje ulaze u krug konzularnih dužnosti, ipak i dalje one ostaju važni element
djelovanja konzularnog ureda odnosno konzularnih dužnosnika. Raznovrsni su modaliteti
gospodarskih funkcija, od praćenja gospodarskog života na svom konzularnom području,
preko pomoći i zaštite gospodarskih subjekata i interesa svoje države u gospodarskim
odnosima, do pružanja relevantnih obavijesti zainteresiranima i drugih načina gospodarske
suradnje.
Kulturno znanstvene konzularne funkcije imaju ponajprije svrhu razvoja bilateralne
kulturne, prosvjetne, informativne i znanstvene suradnje, koja je ovisno o prilikama na
pojedinom konzularnom području , može biti u znatnoj mjeri usmjerena prema vlastitim
državljanima koji trajnije borave na određenom području države primateljice. U tom
kontekstu vrlo je široko polje djelovanja, od odnosa sa sredstvima javnog priopćavanja,
kulturnim, znanstvenim i drugim ustanovama, do međusobne kulturne, sportske i druge
razmjene.
Upravno-pravne (administrativne) funkcije predstavljaju jedan od najopsežnijih dijelova
konzularnih dužnosti, uzimajući pojam upravnih funkcija u širem smislu. Izdavanje
mjerodavnih isprava iz raznih statusnih i drugih područja, vođenje brojnih postupaka koji su
inače u nadležnosti tijela u državi šiljateljici, donošenje određenih odluka, kao i drugi poslovi
iz ove građe, posebno u onim državama primateljicama gdje je zastupljen veliki broj
državljana države šiljateljice, ili neki drugi element koji se temelji na ovakvim funkcijama,
doveli su do toga da su s vremenom upravno-pravne funkcije konzularnog ureda postale
jedna od najprioritetnijih djelatnosti konzularnog ureda, kao i jedan od najbitnijih elemenata
u procjeni potrebe njegova ustanovljivanja na određenom području. Konzularno funkcije
upravno-pravnog karaktera su sljedeće:

18. Vrste konzularnih ureda

a) Generalni konzulat
b) Konzulat
c) Vice-konzulat
d) Konzularna agencija
Konzularni ured ( konzularna predstavništva) - konzularni ured je stalno tijelo koje postoji
zbog obavljanja konzularnih funkcija. Kao takav konzularni ured ima područje djelovanja i
rang, kao i privilegije i imunitete. Za otvaranje konzularnog ureda potrebno je odobrenje
države primateljice, koja također mora biti suglasna sa sjedištem, konzularnim područjem
(područjem koje je određeno konzularnom uredu za obavljanje konzularnih funkcija, vrstom
(kategorijom) i razredom (rangom) konzularnog ureda koji je odredila država šiljateljica. Izraz
konzularni ured označava sve rangove (razrede, klase) konzularnih predstavništava, i to
generalne konzulate, konzulate, vice-konzulate i konzularne agencije.
Generalni konzulat je konzularni ured najvišeg ranga (razreda) kao stalno tijelo koje postoji
zbog obavljanja konzularnih poslova. Generalni konzulat u odnosu na ostale rangove
konzularnih ureda obično ima najveće i za državu šiljateljicu konzularno najvažnije područje
(gospodarski, kulturno i dr.)
Konzulat se obično osniva kada nije riječ o području, značaju i potrebama koji bi tražili
osnivanje generalnog konzulata, ali postoje opravdani razlozi za otvaranje konzularnog
ureda.
Vice-konzulat se u odnosu prema vlastima države primateljice može pojavljivati kao
samostalni konzularni ured, a to je u slučaju ako je akt o njegovom osnivanju donijela vlada
odnosno ministarstvo vanjskih poslova države šiljateljice, i ako ima određeno svoje
konzularno područje, bez obzira što interno može biti pod nadzorom generalnog konzulata ili
konzulata svoje države u državi primateljici. Također vice-konzulat se može pojaviti kao dio
već postojećeg određenog generalnog konzulata ili konzulata države šiljateljice. To je u
slučaju ako je akt o njegovom osnivanju donio generalni konzul ili konzul države šiljateljice , a
konzularno područje vice-konzulata je samo dio konzularnog područja generalnog konzulata
ili konzulata države šiljateljice.
Konzularnu agenciju otvara u sklopu svog konzularnog područja generalni konzul ili konzul,
te konzularni agent, koji njom rukovodi, može raditi samo u ime generalnog konzula ili
konzula koji ga je imenovao.

19. Svrha vize

Pod vizom podrazumijeva se pismena klauzula utisnuta u putnu ispravu od nadležne vlasti,
kojom se potvrđuje važnost te putne isprave i dopušta njezinom nositelju ulazak na državno
područje izdavatelja vize.

20. Vrste vize

a) Putna
b) Tranzitna
c) Skupna
d) Diplomatska
e) Službena
f) Radna
g) Turistička
h) Kurtoazna
Putna viza izdaje se za jedan ili više ulazaka na područje Hrvatske za turistička, poslovna,
osobna ili druga putovanja s rokom važenja do jedne godine, a za boravak do 90 dana.
Tranzitna viza izdaje se strancu za jedno, dva ili iznimno više putovanja preko područja RH.
Takva viza se općenito izdaje radi prolaska i možebitnog samo kraćeg zadržavanja stranaca
na području države koja ju je izdala.
Skupna viza izdaje se skupini do 5 do 50 osoba za jedan ulazak ili proputovanje preko
područja RH.
Diplomatska viza izdaje se u pravilu samo na diplomatsku putovnicu, a u RH izdaje je
Ministarstvo vanjskih poslova, te diplomatsko ili konzularno predstavništvo RH u inozemstvu.
Diplomatska viza izdaje se određenim stranim osobama na zahtjev kojeg je notom uputilo
njihovo ministarstvo vanjskih poslova ili njihovo diplomatsko, a ukoliko ovog nema
konzularno predstavništvo. Iznimno se takva viza može izdati i bez podnošenja note. Kao i u
slučaju službene vize, tako se i za izdavanje diplomatske vize ne naplaćuje pristojba.
Službena viza izdaje se u pravilu samo na službenu putovnicu. U RH službenu vizu izdaje
Ministarstvo vanjskih poslova, te diplomatsko ili konzularno predstavništvo RH u inozemstvu.
Službena viza također se u pravilu određenim strancima na zahtjev kojeg je notom uputilo
njihovo ministarstvo vanjskih poslova ili njihovo diplomatsko, a ukoliko ovog nema
konzularno predstavništvo. I ova se viza iznimno može izdati bez podnošenja note.
Radne vize izdaju se strancima kojima je država, koja je vizu izdala, odobrila dolazak i
boravak na svojem teritoriju u svrhu njihovog zaposlenja i bavljenja profesionalnim
djelatnostima. Takvu vrstu najviše prakticiraju zapadnoeuropske zemlje u kojima postoji
strana radna snaga.
Turistička viza izdaje se strancima u cilju turističkog posjeta državi koja ju je izadala. To je
najčešći oblik ulazno-izlazne vize.
Kurtoazna viza je naziv za vizu koju pojedine zemlje uobičavaju izdavati strancima kojima
žele ukazati posebnu počast i uvažavanje.