21. rujna Crkva slavi blagdan svetog Mateja, jednog od dvanaestorice
Isusovih učenika, carinika iz Kafarnauma zvanog Levi, koji je na Isusov poziv spremno napustio dotadašnji život i krenuo za svojim učiteljem. Matej je bio carinik za vrijeme vladavine rimljana, carinici su bili okarakterizirani korupcijom, nepoštenjem i suradnjom s okupatorskom rimskom vlašću. Carinici su u narodu generalno gledajući bili oslovljeni kao teški tlačitelji i grešnici, no Matej koji je i sam carinik pokazuje kako je Isus otvoren prem svima i, za razliku od drugih, gleda duboko u srce. S druge strane, Matej koji je tada bio carinik spremno raskida s dotašnjim načinom života i počinje svesrdno slijediti Isusov put. Sv. Mateju pripisuje se Matejovo evanđelje, prvotno napisano aramejskim jezikom oko 70. godine i namijenjeno židovima, njegovim sunarodnjacima, ali ono ne biva sačuvano, nego je sačuvana redakcija na grčkome jeziku, nastala između 80. I 90. godine. Sv. Matej nakon Judeje svoje misionarsko djelovanje nastavlja na Arabskom poluotoku te Etiopiji, tamo je i podnio mučeničku smrt, a njegove relikvije čuvaju se u Salermu. U ikonografiji je najčešće prikazan kao anđeo, odnosno kako uz anđelovu prisutnost piše svoje evanđelje. Sv. Matej uglavnom se štuje kao zaštitnik poreznika, carinika, knjigovođa, bankara i stražara. Matej u svome evanđelju želi pokazati, da je Isus Bogom obećani mesija te da se u njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje, da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Miheijino.