UNIVERZITET U TUZLI

Filozofski fakultet

Odsjek: Pedagogija-psihologija

Predmet: Integrativna pedagogija

Profesor: Dr. sc. Emina Begović, vanredni profesor

SEMINARSKI RAD

Odgoj i obrazovanje djece s govornim teškoćama

Student:
Ahmet Avdić

Tuzla, Decembar 2020.

 SAŽETAK

Ovaj rad se bavi poremećajima govora. Na početku se opisuje normalan razvoj govora, te
specifični dijelovi razvoja govora i njihova pravila. Nakon toga se govori o najčešćim
poremećajima govora, stanjima, oštećenjima i poremećajima koji ih uzrokuju. Spominju se
najčešći poremećaji kod odraslih i kod djece te statistike o učestalosti poremećaja govora. Govori
se o logopedima i govornim terapeutima te njihovoj ulozi u tretmanu poremećaja govora. Daju se
predlozi o tome šta bi roditelji trebali da rade. Na kraju se ukratko spominju prepreke sa kojima
se suočavaju djeca sa poremećajem govora.

Ključne riječi: logoped, poremećaj govora, mucanje, apraksija, afazija

 SUMMARY

This paper deals with speech disorders. At the beginning, normal speech development is
described, as well as specific parts of speech development and their rules. After that, we talk
about the most common speech disorders, conditions, impairments and disorders that cause
them. The most common disorders in adults and children are mentioned, as well as statistics on
the frequency of speech disorders. There is talk of speech therapists and speech therapists and
their role in the treatment of speech disorders. Suggestions are given about what parents should
do. Finally, the obstacles faced by children with speech disorders are briefly mentioned.

Key words: speech therapist, speech disorder, stuttering, apraxia, aphasia

 SADRŽAJ

Uvod............................................................................................................................................................1

1 Normalan razvoj govora......................................................................................................................2

2 Poremećaji govora...............................................................................................................................3

3 Logoped, defektolog, govorni terapeut...............................................................................................7

4 Uloga roditelja kod djece sa poremećajem govora..............................................................................8

5 Djeca sa poremećajima govora u školi.................................................................................................9

6 Zaključak............................................................................................................................................11

7 Literatura...........................................................................................................................................12
 Uvod

Šta Kralj Džordž VI, Ujedinjenog Kraljevstva, Vinston Čerčil i Džo Bajden imaju zajedničko.
Osim što su to muškarci i istorijski, odnosno budući, poglavari država oni su ljudi koji su se
suočavali sa teškoćama govora. Čerčil je imao dodatni ligament koji ga je spriječio da govori
normalno. On je danima i danima vježbanja uspio da savlada tu teškoću. Džo Bajden je u taun
holu sa Andersonom Kuperom govorio o svojom borbom sa mucanjem. Govorio je o tome kako
mu je njegova majka uvijek davala pozitivne povratne informacije i podržavala ga. Govorio je i o
tome da je pamtio i recitovao irsku poeziju kako bi vježbao ispravno govoriti. Kralj Džordž VI je
imao ogromne probleme sa govorom. Njegov rad sa terapeutom govora je dokumentovan u
Oskarom nagrađenom filmu „Kraljev govor“(Sullivan i Bradner, 2020; speechpathology
graduateprograms.com, 2017).

Od teškoća u govoru pati značajan broj djece, te tako značajan broj odraslih ljudi. Iako
teškoće u govoru ozbiljne one se rijetko tako tretiraju. Roditelji zanemaruju dječije teškoće u
ranim, krucijalnim, godinama, misleći da će same proći. U školama ova djeca ostaju zanemarena
i neprimijećena jer se stide javiti i govoriti ispred razreda. Često su žrtve vršnjačkog zadirkivanja.
Nedostaju dovoljni reursi u školskom sistemu za rad sa ovom djecom.

Njihove teškoće nisu nešto što je smrtonosno, ali su nešto što može značajno smanjiti
kvalitetu života. Prednost ovih teškoća je to što ako se rano i adekvatno adresiraju, moguće je
napraviti značajan napredak na njihovom ovladavanju ili čak uspjeti u potpunosti ih ukloniti.

Logoped odnosno govorni terapeut ima jako važnu i zahtjevnu ulogu u radu sa ovom djecom.
Teškoće govora su mnogobrojne i raznovrsne kao i uzroci tih teškoća.

1
1 Normalan razvoj govora

Da bi smo razumijeli poremećaje govora neophodno je razumijeti normalan razvoj govora.

Dječija sposobnost za komunikaciju je jako minimalna u većini prve godine njihovog života.
Dominantno je korištenje neverbalne komunikacije. Tek između 7 i 10 mjeseca djeca počinju da
koriste prve riječi. Obično su to jednostavne riječi kao što je „mama“, „tata“ i slično. Pred kraj
prve godine djeca počinju imitirati zvukove okoline. Drugu godinu njihovog života obilježava
ponavljanje riječi koje čuju od svojih roditelja. Zbog toga je neophodno da roditelji pričaju sa
svojom djecom (Ateah, Kyle, i Scott, 2008).

U trećoj godini djeca dolaze do važne spoznaje o govoru. Ta spoznaja je da je isti recipročan.
Djeca, iako još ne isuviše spretna da to rade savršeno, će razgovarati sa roditeljima/odraslim
osobama. Ovaj njihov razgovor podrazumijeva striktno pridržavanje pravila o redu razgovora.
Prvo će djete nešto da govori, jako često će većina toga što ono kaže biti besmisleno, a onda će
roditelj malo da govori, nakon toga je opet red na djete, i sve tako u krug (Ateah, Kyle, i Scott,
2008).

Između treće i pete godine govor postaje fluentniji. Djeca bez problema počinju povezivati
zvukove u riječi, riječi u rečenici. Sposobni su sudjelovati u pravim, ali kraćim, razgovorima sa
drugima. Sposobni su da primijete emocionalne znakove u govoru odraslih ljudi. U ovom dobi se
počinju razvijati i problemi sa govorom kao što su mucanje i problemi sa ispravnim izgovorom
određenih slova (Ateah, Kyle, i Scott, 2008).

Između pete i desete godina dolazi do ogromnog proširenja dječijeg vokabulara. Njihovo
razumijevanje jezika postaje sve bolje, odnosno djeca stiču metalingvističko znanje. Nakon
desete godine dječiji govor se nastavlja usavršavati. Sa pubertetom stiču sposobnost apstraktnog
mišljenja, te u isto vrijeme postaju sposobni komunicirati apstraktne pojmove. Specifično za
pubertet jeste to što djeca počinju koristiti sleng. Sleng je informalni oblik jezika koji samo
koriste članovi neke krupe ili subkulture (Ateah, Kyle, i Scott, 2008).

Navedeni razvoj govora je veoma generalan. Neophodno je spomenuti da postoje različiti

aspekti razvoja govora kao što su:

2
-Fonološki razvoj koji navodi nekoliko pravila:

1. Prvo se savladavaju samoglasnici a onda suglasnici

2. Praskavi suglasnici (p, b, d, t, g, k) se savladavaju prije ostalih suglasnika

3. Po mjestu artikulacije zvuka na jeziku, po redu se savladavaju sledeći zvukovi počevši

sa: labialnim, alveolarnim, velarni, alveopalatalni i interdentalni (Lightbown i Spada, 2006).

-Semantički razvoj koji navodi tri faze učenja značenja nove riječi:

1. Pretpostavka da se nova riječ odnosi samo na određeni objekt. Npr. medo je samo jedna
igračka koju djete ima

2. Pretpostavka da se riječ odnosi na vrstu sličnih objekata ne samo jedan objekat. Npr.
medo može biti i nečija tuđa igračka koja ima izgled medvjeda.

3. Pretpostavka da se riječ odnosi na objekte koji dijele određene osnovne karakteristike.

Npr. medo može biti i stvarna životinja a ne samo igračka (Lightbown i Spada, 2006).

U opisu razvoja govora se počinje od rođenja djeteta i spominje se da na početku nije

sposobno verbalno komunicirati ali se nakon vremena ta sposobnost razvija. No mogli bi smo
reći da razvoj govora počinje i prije rođenja. Naime, integralni dio razvoja govora jeste
sposobnost sluha. Djete je sposobno da čuje prije nego što je rođeno. Pokazano je i da može
reagovati na zvukove u zadnjim semicama trudnoće. Djetetu je neophodno da čuje zvukove i
riječi iz okoline kako bi ih moglo imitirati. Već je navedeno da će djete sa kojim i oko koga
roditellji ne razgovaraju imati problema sa razvojom govora. Isto tako će i djete koje ne može da
ćuje imati problema u razvoju govora.

2 Poremećaji govora

Kennison (2014) navodi da su poremećaji govora tip komunikacijskih poremećaja u kojima

je normalan govor poremećen. Komunikacijski poremećaji su svi poremećaji koji utiču na
sposobnost pojedinca da razumije i koristi, jezik i govor da bi efektivno stupio u razgovor sa
drugima. Postoje razni tipovi poremećaja govora:

3
 -Apraksija- oralno motorni poremećaj govora koji utiče na sposobnost pojedinaca da svjesnu
namjeru za govoru prevedu u motoriku koja će proizvesti adekvatne zvukove. Npr. namjera da
kaže paradajz postaje izgovor riječi rapadajz (Kennison, 2014).

-Nagomilani/zgužvani govor- karakteriše ga govor koji je jako brz, neuredan, gramatički i

sintaksno neispravan. To rezultuje u jako niskoj razumiljivosti govora (Kennison, 2014).

-Razvojna verbalna apraksija- djeca imaju problema u izgovoru slogova, zvukova ili riječi.
Razlog je to što mozak ima problema u pomjeranju dijela tijela neophodnog za proizvođenje
zvuka (Kennison, 2014).

-Dizartrija- poremećaj motorike govora koji se javlja kao rezultat neurolološkog oštećenja
motornih komponenti motorno-govornog sistema. Problem se nalazi u mišićima potrebnim za
proizvodnju zvukova (Kennison, 2014).

-Afazija ili disfazija- Afazija se odnosi na potpuni gubitak sposobnosti formulisanja govora
zbog oštećenja određenog dijela mozga. Disfazija se koristi kada je gubitak sposobnosti
formulisanja govora djelimičan (Kennison, 2014).

-Disprosodija- Poremećaj u kome su prosodične funkcija potpuno ili djelimično oštećene.

Prosodične funkcije kontrolišu ton, melodiju, intenzitet govora i akcenat. Tako da će osoba sa
disprosodijom imati problema u kontroli toma i intenziteta njihovih riječi ali ne i probleme u
razumijevanju govora. Osobe sa ovim poremećajem nekada počnu pričati u stranom akcentu.
Najrjeđi je od poremećaja govora (Kennison, 2014).

-Mutizam ili njemost- Potpuno odsustvo govora uz zadržavanje, u potpunost ili djelimično,
sposobnosti razzmijevanja drugih (Kennison, 2014).

-Poremećaj govornih zvukova- poremećaj u kome pojedinci ne mogu proizvesti, ispravno

proizvesti ili ispravno koristiti govorne zvukove odnosno foneme. Postoje artikulacijski
poremećaj govornih zvukova u kome dijete ne može da proizvede određen zvuk. Artikulacijski
tip poremećaja je direktno povezan sa dijelovima tijela koji proizvode zvukove- jezik, usne itd.
Fonemski tip ovog poremećaja se javlja kada dijete ima problema u razumijevanju sistema
zvukova određenog jezika. Npr. problem u razlikovanju k i t. Osim ova dva imamo i mješani tip
gdje se javljaju karakteristike fonemskog i artikulacijskog (Kennison, 2014).

4
 -Mucanje ili disfemija- Poremećaj govora u kome je tok govora isprekidan nekontrolisanim
ponavljanjem i produžavanjem zvukova, slogova, riječi ili fraza. Karakteristične su i kratke pauze
ili blokovi tišine u govoru u kojima osoba ne može da proizvodi zvukove (Kennison, 2014).

-Glasovni poremećaji- Poremećaji koji obično podrazumijevaju fizičke teškoće u funkciji

larinksa, što otežava proizvodnju zvukova (Kennison, 2014).

Jedna od zanimljivih specifičnosti poremećaja govora su to što se obično javljaju zajedno

sa nekim drugim poremećajem ili oštećenjem koji je najčešće uzrok poremećaja govora. Ova
oštećenja i poremećaje možemo podijeliti po dobima u kojima se najčešće javljaju:

-Novorođenčad i djeca:

-Nespecifične teškoće govora kao rezultat komplikacija porođaja i teškoća u hranjenju i

gutanju

-ADHD, ili hiperaktivni poremećaj

-Autizam

-Poremećaj odloženog/usporenog razvoja

-Oštećenje moždanog živca

-Poremećaj hranjenja

-Oštećenje sluha

-Kraniofacijalne anomalije koje utiču na govor

-Odložen/usporen razvoj jezika

-Specifični poremećaj razvoja jezika

-Oštećenja mozga

-Razvojna verbalna dispraksija

-Zečja usna

-Artikulacijski poremećaj (Kennison, 2014).

5
-Odrasli:

-Huntingtonova bolest

-Demencija

-Alchajmerova bolest

-Parksinsonova bolest

-Multipla skleroza

-Lu Gerigova bolest/ALS

-Moždani udar

-Progresivne neurološke bolesti kao što je rak

-Problemi vezani sa mentalnim zdravljem

-Transrodne osobe kojima je neophodan tretman glasa u svrhu postizanja glasa koji je više
maskulin ili više feminin (Kennison, 2014).

-Djeca i odrasli

-Puberfonija/adolescentni falseto- korištenje visokog tona glasa nakon puberteta.

-Povreda glave

-Cerebralna paraliza

-Gubitak sluha

-Poremećaji učenja

-Anomia- teškoća u prisjećanju riječi koje osoba želi koristiti

-Fizički poremećaji i dr (Kennison, 2014).

Podaci o zastupljenosti poremećaja govora, glasa, jezika i gutanja iz SAD-a nam govore da
otprilike 7.7 posto djece dobi 3-17 godina u SAD-u, pate od jednog ili više ovih poremećaja. Oko
30 posto djece imaju više od jednog poremećaja ovog tipa. Kod dječaka su ovi poremećaji skoro
duplo češći nego kod djevojčica. Ovi poremećaji su najčešći kod djece između 3 i 6 godina.

6
Otprilike polovina djeca sa ovim poremećajima je dobila tretman za iste. Poremećaj koji jednako
zahvata starije i mlađe je mucanje. Otprilike jedan posto populacije u SAD-u, bez obzira na dob
muca (Black, Vahratian i Hoffman, 2015). 

3 Logoped, defektolog, govorni terapeut

Osobe koje imaju najvažniju ulogu u pomoći djeci i odraslim osobama sa teškoćama u
govoru su logopedi, defektolozi i govorni terapeuti. Postoje određene razlike između navedenih
profesija. Logopedi se specifično bave prevencijom, dijagnosticiranjem, terapijom i istraživanjem
poremećaja govora, glasa, jezika kod djece i odraslih osoba. U zapadnom području se često
koristi termnim govorni terapeut za faktički istu profesiju. Defektolozi se bave prevencijom,
dijagnosticiranjem, terapijom i istraživanjem smetnji u psihičkom i fizičkom razvoju, i
poremećaja ponašanja. Defektolozi se dakle generalno bave poremećajima dok se logopedi
specifično bave poremećajima govora. No, i jedna i druga profesija mogu doprinijeti tretmanu
pojedinaca sa poremećajem govora (Končar, 2019).

Govorni terapeuti obično rade sa pojedincima, ali mogu i sarađivati sa porodicama i

grupama. Govorni terapeuti rade na prevenciji, procjeni, dijagnozi i tretmanu govora, jezika,
društvenih i kognitivnih komponenata komunikacije, glasa, fluentnosti govora itd. Proces rada
govornog terapeuta započinje sa prvobitnim pregledom koji rezultuje u procjeni i dijagnozi i
predlaganju tretmana (American Speech-Language-Hearing Association).

Govrni terapeuti rade u raznim institucijama. Jako često su to edukacijske institucije na svim
nivoima. Zatim institucije za mlade delikvente. Bolnice, hospisi i klinike su takođe česta mjesta
rada govornog terapeuta. Naravno određeni broj ovih terapeuta ima svoji privatnu praksu. U
svom radu govorni terapeuti obično sarađuju sa drugim profesijama. Njihov rad se najčešće
odvija u multidisciplinarnim timovima. Ovi timovi uključuju doktore, medicinske tehničare,
zubare, dijetetičare, rehabilitacijske psihologe, nastavnike, učitelje, profesore i roditelje
(American Speech-Language-Hearing Association).

Govorni terapeuti se bave sledećim područijima govora:

-kognitivnim aspektima komunikacije (memorija, rijšavanje problema, pažnja)

7
 -Govor (fonacija, artikulacija, fluentnost govora itd.)

-jezika(fonologija, morfologija, sintaksa, semantika, pragmatični/socijalni aspekti

komunikacije)

-augmentativna i alternativna komunikacija za pojedince sa teškim smetnjama u govoru i

komunikaciji

-glas, loša jačina glasa, abnormalnim kvalitetama glasa

-gutanje (American Speech-Language-Hearing Association)

Terapija za poremećaj govora se može odvijati u razredu, manjim grupama ili jedan na jedan sa
terapeutom. Ovo će ovistiti o kojem poremećaju se radi. I šta i koliko često će se raditi u
govornoj terapiji sa djetetom, će se razlikovati ovisno o dobi i poremećaju djeteta. Neki od
najčešćih stvari koje se rade su:

-interkacija kroz govor i igru, korištenje knjiga, slika i drugih objekata koji mogu pomoći u
stimulisanju razvoja jezika.

-ponavljanje ispravnih zvukova i slogova, i pomaganje djetetu u savladavanju ispravnog načina

izgovaranja ovih zvukova i slogova

-davanje ideja o tome šta djete i roditelji mogu da rade kod kuće kako bi doprinijeli terapiji
govora (Luo, 2019).

4 Uloga roditelja kod djece sa poremećajem govora

Uloga roditelja kod djece sa poremećajem govora je zahtjevna. Što se tiče specifično
poremećaja govora, najvažnije je obraćati pažnju na dječiji govor u djetinjstvu. Neophodno je da
se roditelji upoznaju sa normalnim razvojem govora kako bi znali prepoznati abnormalnosti u
dječijem govoru. Važno je uzimati u obzir to da li drugi ljudi razumiju šta djete govori. U drugoj
godini oni bi trebali razumijeti bar pola onoga što djete govori. U trećoj godini bi trebali
razumijeti skoro sve što im djete govori. Jako dobri znakovi da djete ima poremećaj u govoru su:

-djete pokazuje frustracije kada treba da govori

8
-djete ne izgovara riječi na način na koji bi to trebalo izgovarati djete njegovog doba

-dječiji govor zvuči nezreo za njihov uzrast (raisingchildren.net, 2020).

Neophodno je napomenuti da su neke male greške u dječijem govoru sasvim normalne i ne

trebaju izazvati paniku, ali ukoliko roditleji primijete jednu od gore navedenih stvari neophodno
je da se obrate doktoru, pedijatru, govornom terapeutu, nastavniku.

Poremećaj govora se jako često javlja zajedno sa drugim poremećajima. Pa je uloga

roditelja dodatno otežana jer osim poremećaja govora moraju da vode brigu i o drugom, najčešće,
težem poremećaju. Primjer ovakvih poremećaja bi bio autizam, hiperaktivnost, oštećenje mozga
itd. Ovdje su prijedlozi roditeljima različiti, ovisno o kojem poremećaju se radi. Obično će
terapija govora biti podrazumijevani dio generalne terapije i tretmana šireg poremećaja
(raisingchildren.net, 2020).

Roditeljima se mogu predložiti i određene preventine mjere za poremećaje govora:

-Čitanje knjiga od rane dobi

-Naglas govoriti o tome šta rade

-Govoriti sporo

-Koristiti kratke, jednostavne i jasne rečenice

-Izbjegavati testiranje djece

-Ne kritikovati pogrešni izgovor riječi, nego ponovo izgovoriti tu riječ ispravno

-Pustiti djetetu da vodi razgovor, slušajući ga i davajući mu pomoć kada zastane

-Davati djetetu dosta prilika za razgovor (pregnancybirthbaby.com, 2019).

5 Djeca sa poremećajima govora u školi

Jedno istraživanje djece sa problemima govora je identifikovalo prepreke u školi koje

poremećaji govora uzrokuju djeci, roditeljima i nastavnicima. Što se tiče djece identifikovane su
tri osnovne stvari na koje poremećaji govora negativno utiču. Prva je dječije samopouzdanje. To
9
se odnosi na generalno samopouzdanje u kontekstu škole i na specifično samopouzdanje vezano
za aktivnosti u razredu. Neki roditelji su spominjali uključivanje svoje djece u vannastavne
aktivnosti kao pokušaj da rade na samopouzdanju svog djeteta. Druga je učestvovanje djeteta u
nastavi. Djeca sa poremećajima govora manje učestvuju u nastavnom procesu jer ne žele da
govore sa drugima. Problem predstavlja i izlaganje pred cijelim razredom te mogućnost
dobacivanja od strane druge djece iz razreda koje može da obeshrabr djete. Treća je zaostajanje u
edukaciji. Djeca sa poremećajima govora obično zaostaju u sposobnosti čitanja što može imati
značajne implikacije za buduću edukaciju (Daniel. i McLeod, 2017).

Roditelji su identifikovali dvije prepreke u suočavanju sa teškoćama govora. Prva

prepreka su nedostatak terapeuta govora u školama ali i privatno. Posebno je teško to što svako
djete ima određene specifičnosti u svojim teškoćama govora, pa nekada ni terapeuti nisu najbolje
kvalifikovani za suočavanje sa tim teškoćama. Kao drugu prepreku roditelji navode nedostatak
dodatne podrške za učenje u školi. Djeca zbog teškoća govora često zaostaju u nastavi ali se to ne
nastoji adresirati u školskom sistemu. Nastavnici su naveli tri prepreke. Prva je održavati
svjesnost da se djete nalazi u razredu. Pošto se ova djeca rijetko javljaju, često nastavnici
zaborave da su ta djeca uopšte u razredu. Druga prepreka je predstavlja odrada kurikuluma. Ova
djeca obično zaostaju u sposobnosti čitanja što se odražava i na njihovu brzinu savladavanja
kurikuluma. Kao treća prepreka se vidi preveliko oslanjanje roditelja na nastavnike. Roditelji
smatraju da su nastavnici sposobni da rade sa ovom djecom i da im pomognu i ne shvataju da su
ovoj djeci neophodni posebni terapeuti za govor (Daniel. i McLeod, 2017).

10
 6 Zaključak

Teškoće govora su nešto sa čime se značajan broj djece i odraslih suočava. Neophodno je da
se ove teškoće shvate ozbiljno i da se što prije na njima pođe raditi. Neophodno stvoriti atmosferu
prihvaćenosti za ovu djecu u razredu. Ne smijemo dopustiti da ona budu žrtve vršnjačkog nasilja
i izrugivanja zbog njihovih teškoća. Atmosfera prihvaćenosti bi podrazumijevala i dodatno
ulaganje resursa u školski sistem kako bi se ovoj djeci pružila adekvatna pomoć.

11
 7 Literatura

Ateah, C. A., Kyle, T. i Scott, S. D. (2008). Canadian Essentials of Pediatric Nursing. China:

Wolters Kluwer Lippincott Williams & Wilkins.

Black, L.I., Vahratian, A. i Hoffman, H.J.(2015). Communication disorders and use of

intervention services among children aged 3–17 years: United States, 2012. NCHS data brief,
no 205. Hyattsville, MD: National Center for Health Statistics.

Daniel, G. R., i McLeod, S. (2017). Children with Speech Sound Disorders at School: Challenges
for Children, Parents and Teachers. Australian Journal of Teacher Education, 42(2).

Kennison, S. M. (2014). Introduction to language development. Malaysia: SAGE.

Lightbrown, P.M. i Spada, N. (2006). How Languages are learned. Oxford: Oxford University
Press

American Speech-Language-Hearing Association. Speech-language pathologists

https://www.asha.org/Students/Speech-Language-Pathologists/
pristupljeno 15.12.2020.

Končar, M. (2019, Avgust 8.). Šta radi defektolog. Pitajtedefektologa.

https://pitajtedefektologa.com/2019/08/08/sta-radi-defektolog/
pristupljeno 14.12.2020.

Luo, E.K. (2019, Maj 9.). What is speech therapy. healthline.

https://www.healthline.com/health/speech-therapy#what-to-expect
pristupljeno 15.12.2020.

pregnancybirthbaby.com, (2019, Februar). Speech development in children. Pregnancybirthbaby.

https://www.pregnancybirthbaby.org.au/speech-development-in-children
pristupljeno 15.12.2020.

raisingchildren.net, (2020, Mart 25.). Speech (sound) disorders. raisingchildren.net.

https://raisingchildren.net.au/babies/development/language-development/speech-disorders
pristupljeno 15.12.2020.

12
Sullivan, K. i Bradner, E. (2020, Februar 6.). Biden opens up about sttutering and offers advice
to young people who sttuter. CNN.
https://edition.cnn.com/2020/02/05/politics/joe-biden-stutter/index.html
pristupljeno 15.12.2020.
Speechpathologygraduateprograms.com (2017, Novembar 7.). 6 people you never knew had a
speech disorder. Speechpathologygraduateprograms.
https://www.speechpathologygraduateprograms.org/2017/11/6-famous-people-you-never-
knew-had-a-speech-disorder/ pristupljeno 14.12.2020.

13