Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza (l1 – l8)

Klasifikacija prostora kod su usko vezani za klasifikaciju prostora postrojenja za

sušenje. Za detaljniji uvid u materiju čitatelja se
postrojenja za sušenje upućuje na dodatno proučavanje ovih normi.
tekućih premaza
II. OPĆE SMJERNICE NORME HRN EN 13355:2009
Area classification in plants Kombinirana kabina za prskanje i sušenje općenito
for drying liquid laminates se definira kao prostor u potpunosti zatvoren stropom,
zidovima i vratima unutar kojega se, jedan nakon
Val Đaković, dipl. ing. stroj. drugoga, izvode procesi prskanja i sušenja tekućih
Ex-Agencija, Baštijanova bb, Zagreb organskih prevlaka. Kombinirane kabine općenito se
e-mail: v.djakovic@ex-agencija.hr sastoje od ventilatora, sustava grijanja (izmjenjivač
topline i/ili plamenik), dovodnih i odvodnih
Sažetak— Svrha je članka dati prilog rasvjetljavanju dilema ventilacijskih kanala, uređaja za nanošenje boje
vezanih za klasifikaciju prostora kod postrojenja za sušenje
tekućih premaza (klasifikacija zone 1 ili zone 2). U tekstu se (pištolja), sustava filtriranja zraka, električne opreme,
navode posebni slučajevi klasifikacije prostora kod različitih sustava za gašenje požara itd.
vrsta sušara s osvrtom na normativne zahtjeve, osobito normi
HRN EN 13355 i HRN EN 1539. U članku su, također, dane
fizikalne osnove s numeričkim primjerima koji predstavljaju
temelj za izračun veličina važnih za klasifikaciju prostora
specifičnih postrojenja za sušenje. Također su prikazani i
grafički primjeri klasifikacije prostora unutar postrojenja za
sušenje.

Summary— The purpose of this paper is to shed light on the

dilemma related to area classification in plants for drying
liquid laminates (zone 1 or zone 2 classified). This text describes
particular cases of area classification in different types of
dryers with regard to standard requirements, especially
standards HRN EN 13355 and HRN EN 1539. This paper also
provides physical basics with numerical examples that
represent the basis for calculation of quantities relevant to the
area classification of drying plants. Graphic examples of area
classification within drying plants are also demonstrated.

Ključne riječi— eksplozivna atmosfera, sušara, zona opasnosti

Keywords— explosive atmosphere, dryers, hazardous area
I. UVOD
Najčešće sušenje prethodno lakiranih predmeta
uključuje intenzivnu emisiju zapaljivih tvari.
Dokument s klasifikacijom prostora postrojenja treba,
između ostaloga, sadržavati i klasifikaciju prostora
postrojenja za sušenje. Potrebno je, kod određivanja
vrste zone opasnosti unutar sušara, uzeti u obzir sve
važne elemente koji utječu na predmetnu klasifikaciju
kako se ne bi određivala "prestroga" zona tamo gdje to
nije potrebno kao i da se, najčešće zbog nepoznavanja
svih karakterističnih parametara, ne bi provodila
klasifikacija prostora, a posljedično i ugradnja opreme i
instalacija, na račun sigurnosti postrojenja. Razmatrane
su smjernice normi HRN EN 13355:2009
(višenamjenska postrojenja za lakiranje i sušenje) i
HRN EN 1539:2010 (sušare i peći u kojima se
oslobađaju zapaljive tvari).
Svrha ovog članka nikako nije dati cjelovit prikaz
spomenutih normi, nego isključivo onih dijelova koji
Slika 1. Primjer višenamjenske komore za lakiranje i sušenje
Eksplozija se može dogoditi ako unutar kombinirane
komore dođe do koncentracije zapaljivih tvari (npr.
pare otapala, pare energenta ogrjevnoga sustava, pare
motornih goriva i sl.) više od donje granice
eksplozivnosti (DGE) te ako je prisutan neki od
mogućih uzročnika paljenja (npr. vruće površine
ogrjevnih sustava, mehaničke iskre, elektrostatsko
izbijanje, električne iskre itd.).
Struja zraka unutar kabine treba biti što homogenija.
Potrebno je poduzeti mjere za sprječavanje propuštanja
para otapala van prostora kabine.
III. POSEBNI ZAHTJEVI NORME
HRN EN 13355:2009
Zahtjevi na brzinu strujanja unutar kombinirane
kabine za lakiranje i sušenje odnose se na praznu
kabinu.
Kod kombiniranih kabina za nanošenje prevlaka na
npr. motorna vozila, kontejnere, kao i kod
kombiniranih kabina za velike izratke, npr. autobuse,

Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2

Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza (l2 – l8)

teretna vozila te kod kombiniranih kabina s radnom
jamom srednja brzina strujanja zraka mora biti
najmanje 0,3 m/s, dok rezultati mjerenja na
pojedinačnim mjernim točkama ne smiju biti manji od
0,25 m/s. Navedeno vrijedi za kombinirane kabine za
nanošenje prevlaka na izratke sličnih ili različitih
veličina.
Prisilna ventilacija kombiniranih kabina primjenjuje
se, prije svega, za razrjeđivanje i odvod zapaljivih tvari
prisutnih u kabini. Potrebno je uzeti u obzir činjenicu
da se najčešće radi o smjesi otapala, osobito u
kontekstu brzine hlapljenja.
Prisilnom ventilacijom mora se osigurati
jednakomjerno ispiranje bez "džepova" u kojima bi se
javljale koncentracije zapaljivih tvari iznad dozvoljene
granične vrijednosti.
cjelokupni prostor kabine, uključivo i odsisne
ventilacijske kanale te prostor 1 m oko stalnih otvora
kabine, klasificira se kao zona 2 za vrijeme režima
lakiranja i tzv. "međufaze", odnosno vremenskoga
perioda za vrijeme kojega nema lakiranja.
IV. SMJERNICE NORME HRN EN 1539: 2010
Sušare tipa "A" definirane su kao one kod kojih je
koncentracija zapaljive tvari u bilo kojem dijelu sušare
u kojem se nalazi zapaljiva tvar ispod granične
vrijednosti najviše koncentracije zapaljive tvari prema
dijagramu za sušare tipa A (slika 3.).

Slika 2. Primjer klasifikacije prostora unutar višenamjenske komore

za lakiranje i sušenje za vrijeme procesa
lakiranja i međufaze

Sva područja, sekcije, cjevovodi i sustavi za

odvođenje zraka moraju se stalno ispirati prisilnom
ventilacijom kako bi se svugdje spriječile koncentracije
zapaljivih tvari iznad graničnih vrijednosti (iznimka su Slika 3. Dijagram ovisnosti omjera maksimalne koncentracije
prostori graničnoga sloja neposredno uz objekt na koji zapaljive tvari koja se suši i donje granice eksplozivnosti odnosno
se nanosi prevlaka). maksimalno dozvoljene koncentracije zapaljivih tvari pri
temperaturi 20 °C o temperaturi sušenja za sušare tipa "A"
Koncentracija zapaljivih tvari unutar kombiniranih
kabina mora biti ograničena na najviše 25% DGE. Održavanje koncentracije zapaljivih tvari unutar
granica prikazanih na slici 3. kod ovog tipa sušara
Kod upotrebe regulacijskih zaklopki mora i pri
postiže se, prije svega, radom prisilne ventilacije.
najmanjem položaju otvorenosti regulacijskih zaklopki
Prisilna će ventilacija ispirati cijeli prostor
biti osiguran najmanji volumni protok kako bi se
sprječavajući rast koncentracije zapaljive tvari iznad
zajamčio minimalno potrebni volumni protok
maksimalno dozvoljene. Iznimka su granični slojevi uz
dovedena (svježeg) zraka. Nakon nepredviđena prekida
predmete koji se suše gdje koncentracije zapaljivih
rada prisilne ventilacije mora se najmanje pet puta
tvari prelaze granice prikazane na slici 3. Normom su
izmijeniti zrak u cjelokupnom prostoru prije no što se
predviđeni kako nadzor/kontrola struje zraka (režim
ogrjevni sustav ponovno stavi u pogon radi sušenja.
kontrolirane ventilacije putem npr. presostata) tako i
Ogrjevni sustav nikako ne smije biti u funkciji prije nadzor i praćenje koncentracije zapaljivih tvari.
nego što prisilna ventilacija bude u pogonu.
Vezano za prikaz na dijagramu za sušare tipa "A"
Budući da je u kombiniranim komorama (slika 3.), norma preporučuje za sušare koje se prema
koncentracija zapaljivih tvari ograničena na 25% DGE,

Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2

Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza
tehnološkim parametrima nalaze unutar područja "1"
nadzor struje zraka odnosno prisilne ventilacije kao i
kontrolu količine zraka koja struji kroz sušaru te
nadzor koncentracije zapaljivih tvari koje se emitiraju
tijekom procesa sušenja. Iako norma eksplicitno ne
određuje zonu 2 unutar ovoga tipa sušara, zbog
predviđenih režima rada (npr. pokretanje,
zaustavljanje, poremećaji u radu) najčešće se u
konkretnim primjerima iz prakse ovi prostori
klasificiraju kao zona 2. Za sušare koje se nalaze
unutar područja "2", norma preporučuje isto što i za
područje "1" uz dodatak zahtjeva za sekundarnom
protueksplozijskom zaštitom odnosno ugradnjom
opreme i instalacija kategorije 3G, što upućuje na
klasifikaciju zone 2 unutar sušare. Za sušare koje se
nalaze unutar područja "3" norma preporučuje isto što i
za područje "1" uz dodatak zahtjeva za sekundarnom
protueksplozijskom zaštitom odnosno ugradnjom
opreme i instalacija kategorije 2G (što upućuje na
klasifikaciju zone 1 unutar sušare) kao i ugradnjom
eksplozijskih odušaka.
Sušare tipa "B" definirane su kao sušare kod kojih je
koncentracija kisika u sušari nedovoljna da bi se
formirala eksplozivna atmosfera u bilo kojem dijelu
sušare. Metoda kojom se navedeno postiže, jest
upotreba inertizacijskoga plina. Inertizacija, kao
izbjegavanje eksplozivne atmosfere razrjeđivanjem
zapaljive tvari ili atmosferskoga kisika s kemijski
inertnim tvarima, primjenjuje se u unutrašnjosti sušare
gdje je moguće osigurati malu količinu miješanja s
okolnom atmosferom. Koncentracija kisika za
temperature sušenja, npr. do 150 °C ne smije prijeći
50% granične koncentracije kisika (gdje se smatra da je
gornja granična koncentracija kisika najviša
koncentracija kisika kod koje samostalno širenje
plamena, odnosno eksplozije, više nije moguće –
prerazrijeđenost) ili 4% volumnih.
V. FIZIKALNE OSNOVE PRORAČUNA SUŠARA
PREMA NORMI HRN EN 1539
(PRILOZI "A", "C")
Različiti tipovi proizvoda koji se suše nakon
lakiranja emitiraju zapaljive tvari iz premaza različitim
intenzitetom. Potrebno je pažljivo procijeniti konkretan
slučaj iz industrijske prakse kako bi se odabrao
odgovarajući model proračuna konkretne sušare. Jedna
od osnovnih veličina koju je potrebno znati kod
procesa sušenja je Mmax izražena u g, što je oznaka za
maksimalnu količinu zapaljive tvari koja se
suši/isparava unutar sušare.
Komorne sušare – slučaj brzog isparavanja
Veličine koje se javljaju u jednadžbama koje opisuju
proces sušenja kod ovog tipa sušara, jesu osim
Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2
(l3 – l8)
spomenutog Mmax također temperatura sušenja 
izražena u °C, volumen sušare V izražen u m3, donja
granica eksplozivnosti DGE pri 20 °C izražena u g/m3
(ako je nepoznata, predmetna norma predlaže koristiti
vrijednost 40 g/m3), γ - omjer maksimalno dopuštene
koncentracije zapaljive tvari i stvarne trenutne
koncentracije u slučaju izostanka ventilacije,
CDGEdop – omjer maksimalne koncentracije zapaljive
tvari koja se suši i donje granice eksplozivnosti (vidi
sliku 3.), t0 izraženo u h koje predstavlja teorijsko
vrijeme isparavanja potpune količine zapaljive tvari
koja je unesena u sušaru (Mmax) i suši se na
temperaturi sušenja pod teorijskom pretpostavkom da
brzina isparavanja ostaje konstantna tijekom čitava
procesa sušenja, tw, izraženo u h koje označava vrijeme
koje potrebno za jednu izmjenu zraka unutar sušare,
Qmin,  izraženo u m3/h što označava minimalno
potrebnu količinu protočnoga zraka na određenoj
temperaturi sušenja te Cdop izraženo u g/m3 –
maksimalno dopuštena koncentracija zapaljive tvari
unutar cjelokupna prostora sušare.
Jednadžbe koje predstavljaju temelj za proračun
ovoga tipa sušara, jesu sljedeće:
CDGEdop xDGE
Cdop  (V.1)
100
Cdop x293xV
 (V.2)
M max x(273   )
Ovisnost omjera maksimalno dopuštene
koncentracije zapaljive tvari i stvarne trenutne
koncentracije u slučaju izostanka ventilacije –
parametra γ o omjeru t0 / tw prikazana je na slici 4.
Slika 4. Dijagram ovisnosti parametra γ o omjeru t0 / tw
Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza (l4 – l8)

Ovisnost prikazana na slici 4. može se izraziti i na (protočna masa), Qmin(S) izraženo u m3/h –
sljedeći način: minimalno potrebna količina protočnoga zraka kod
uvjeta 20 °C i 101325 Pa apsolutnoga tlaka
t0
 (V.3) (atmosferski uvjeti), DGE  , što označava donju
tw granicu eksplozivnosti kod određene temperature
Ako je  poznat, vrijedi sušenja, CDGEdop  - omjer maksimalne koncentracije
zapaljive tvari koja se suši i donje granice
ln 
1 
  xe  1 (V.4) eksplozivnosti pri nekoj temperaturi sušenja, Cdop,
 izražen u g/m3, koji označava maksimalno dopuštenu
 je moguće izračunati na sljedeći način: količinu zapaljivih tvari unutar sušare te f – koeficijent
geometrije sušare.
a  cx
 ( )  (V.5) Jednadžbe koje predstavljaju temelj za proračun
1 b    d   2 sušara s kontinuiranim protokom, jesu sljedeće:
gdje su a=-2946, b=-3096, c=3045 i d = -5222. CDGEdop xDGE
Cdop  (V.10)
Nadalje, vrijede sljedeći odnosi: 100

2,58 U narednim je jednadžbama dan izračun minimalno

t0  (V.6)
 potrebne količine ventlacijskoga zraka i maksimalno
dozvoljene količine zapaljivih otapala koja isparavaju.
V (V.7) Ako kontinuirana sušara ima više sekcija, ovaj izračun
tw 
Qmin, potrebno je provoditi za svaku sekciju.
Minimalno potrebna količina protočnoga zraka pri
V (V.8) atmosferskim uvjetima dobiva se prema:
Qmin, 
tw
fxM max (V.11)
Qmin( S ) 
Iz navedenog slijedi izraz za maksimalnu količinu Cdop
zapaljive tvari koja se suši/isparava unutar sušare:
Minimalno potrebna količina protočnoga zraka na
C x293xV (V.9) nekoj temperaturi sušenja dobiva se prema:
M max  adm
(273   )x
(273   )
Qmin,  Qmin( S ) x (V.12)
Komorne sušare – slučaj sporog isparavanja 293
Trenutno nisu dostupne vjerodostojne metode
čime dolazimo do najviše količine zapaljive tvari
proračuna minimalne količine zraka koji treba
koja se suši/isparava unutar sušare u jednom satu:
nastrujavati kroz ovu vrstu sušara. Nakon što ove
metode budu razvijene, bit će uključene u sljedeće Qmin( S ) xCdop
M max  (V.13)
izdanje norme HRN EN 1539. U međuvremenu je f
moguće grubo procjenjivati važne parametre. U
svakom slučaju, količina zraka koji struji kroz sušaru ili
mora biti takva da koncentracija zapaljivih otapala ni u
Qmin, xCdop x293
kojem trenutku ne prijeđe vrijednost 40% DGE za M max  (V.14)
područje 1, kao što je prikazano na slici 3. fx(273   )
Ovisnost donje granice eksplozivnosti o temperaturi
Sušare s kontinuiranim protokom sušenja
Pretpostavka za proračun sušara ovoga tipa Sljedeća jednadžba opisuje linearnu ovisnost donje granice
prosječna je molarna masa 100g/mol, s obzirom da se eksplozivnosti o temperaturi sušenja, kao što je grafički
molarne mase zapaljivih otapala u sušarama ovoga tipa prikazano na slici 3.:
kreću između vrijednosti 60-150 g/mol.
DGE ( )  DGEx 1   DGE x(  20)  (V.15)
Dodatne veličine koje se javljaju u jednadžbama koje
opisuju proces sušenja u sušarama s kontinuiranim gdje su DGE ( ) , izražena u g/m3, DGE pri
protokom, jesu, osim veličina koje su već navedene za određenoj temperaturi sušenja i  DGE , izraženo u
slučaj brzog isparavanja kod komornih sušara, a
%/100K, koeficijent pada donje granice eksplozivnosti
javljaju se i kod sušara s kontinuiranim protokom, i
Mmax izražena u g/h, maksimalna količina zapaljive s porastom temperature. Ako je  DGE nepoznat, uzima
tvari koja se suši/isparava unutar sušare u jednom satu se vrijednost  DGE =20%/100K=0,002K-1.

Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2

Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza (l5 – l8)

VI. NUMERIČKI PRIMJERI PRORAČUNA RADNIH Primjer VI.2

PARAMETARA POSTROJENJA ZA SUŠENJE
(PRILOG "B" NORME HRN EN 1539)
U nekoliko sljedećih primjera ilustrirana je primjena
iznesenih fizikalnih osnova proračuna komornih i
kontinuiranih postrojenja za sušenje.
Primjer VI.1
Proizvodi lakirani s 250 g premaza unose se u
komornu sušaru ukupna volumena 1,5 m3 pri
Lakirani komadi suše se u komornoj sušari volumena
36,8 m3 pri temperaturi sušenja 210 °C. Izmjerena je
stvarna protočna količina zraka od 2100 m3/h. Koja se
maksimalna količina premaza smije upotrijebiti u ovoj
sušari ako sadrži 60% zapaljivih otapala i vrijeme
predsušenja iznosi 20 min.?
S obzirom da DGE i molarna masa zapaljivih otapala
nisu zadani, uzimaju se normom preporučene
vrijednosti CDGE,20°C=40 g/m3 i
 DGE =20%/100K=0,002K .
-1

temperaturi sušenja 260°C. Proces nanošenja laka traje

40 min. i količina zapaljivih tvari koja isparava (etanol) Na temperaturi 210°C teorijsko vrijeme isparavanja
je 50%. DGE20 je 59 g/m3, koeficijent pada donje prema (V.6) iznosi
granice eksplozivnosti s porastom temperature je 2,58
7,5%/100K. Vrijeme predsušenja je pola vremena t0   0, 0123h
210
lakiranja i iznosi 20 min. za to vrijeme ispari 45%
otapala. Kolika je minimalno potrebna protočna Vrijeme potrebno za jednu izmjenu zraka unutar
količina zraka? sušare prema (V.7) iznosi
Količina premaza od 250 g uz količinu otapala (koje 36,8
tw   0, 017 h , dok je omjer ovih vremena
isparava) od 50% i podatka o isparavanju/ishlapljivanju 2100
od 45% za vrijeme predsušenja daje količinu otapala t0 0, 012
  0, 7
izdvojenu tijekom sušenja: tw 0, 017
(100  45)x250x50 Prema dijagramu prikazanom na slici 4. proizlazi da
 69 g
100x100 je γ=0,434.
Sušara radi u području 2 prema slici 3., što upućuje DGE na temperaturi sušenja 210 °C prema (V.15)
na klasifikaciju zone 2 unutar sušare. iznosi
Primjenom jednadžbe (V.15) dobivamo DGE na DGE  40x 1  0, 002x(210  20)   25 g / m3
zadanoj temperaturi sušenja od 260 °C:
Za područje rada "2" prema slici 3. maksimalno
DGE  59x 1  0, 00075x(260  20)   48, 4 g / m 3
dopuštena koncentracija je 60%DGE, odnosno u ovom
slučaju 14,8 g/ m3. Unutrašnjost sušare klasificira se
Iz jednadžbe (5.2) slijedi: kao zona 2.
48, 4 x 293 x1,5 Prema jednadžbi (V.9) maksimalna količina zapaljive
  0,578 tvari koja isparava unutar sušare je:
69 x(273  260)
Iz jednadžbe (V.3) slijedi: 14,8x293x36,5
M max   755 g
t0 0, 434x(273  210)
  0,344
tw Prema točki A.1.1.2 predmetne norme količina
Prema (V.6) i (V.7) vrijedi: otapala koja ispari za vrijeme predsušenja od 20 min. je
2,58 45%, pa izračunata Mmax odgovara 55% količine
t  0, 0099h zapaljivih otapala koji su bili prisutni u sušari prije
260
početka procesa sušenja. Shodno tome, maksimalno
0, 0099
dozvoljena količina zapaljivih otapala u sušari iznosi:
tw   0, 029h 755x100
0,344  1373 g
55
Iz (V.8) slijedi tražena minimalno potrebna količina odnosno, kad se uzme u obzir na početku definiran
zraka na zadanoj temperaturi sušenja: podatak da premazi sadrže 60% zapaljivih tvari:
1,5 1178 x100
Qmin   51, 7 m 3 / h  2288 g
0, 029 60
Dakle, maksimalna količina premaza koji se smije
unijeti u sušaru u jednoj šarži je 2,2 kg.

Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2

Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza
Primjer VI.3
Čelične ploče različitih veličina suše se u
kontinuiranoj sušari na temperaturi sušenja 260°C.
Maksimalna količina zapaljive tvari koja se
suši/isparava u sušari je 48 kg/h. Geometrijski
koeficijent sušare je f=1. Zapaljiva tvar ima pri 20°C
donju granicu eksplozivnosti 59 g/m3. Faktor linearne
ovisnosti DGE o temperaturi iznosi 11%/100K. Kolika
je minimalno potrebna protočna masa ventilacijskoga
zraka na ovoj temperaturi sušenja?
DGE na temperaturi sušenja 260 °C prema (V.15)
iznosi
DGE  59x 1  0, 0011x(260  20)   43, 4 g / m
Za područje rada "2" prema slici 3. maksimalno
dopuštena koncentracija je 60% DGE na konkretnoj
temperaturi, odnosno u ovom slučaju 26 g/m3.
Unutrašnjost sušare klasificira se kao zona 2.
Prema jednadžbi (V.11) slijedi minimalno potrebna
količina protočnoga zraka pri atmosferskim uvjetima
1x48000
Qmin( S )   1846m3 / h
26
odnosno, prema (V.12) za temperaturu sušenja
260°C
273  60
Qmin( )  1846x  3358m3 / h
293
Valja uočiti da je minimalno potrebna količina
protočnoga zraka na temperaturi sušenja 260 °C za
80% veća od protočne količine zraka koja bi bila
potrebna na sobnoj temperaturi.
Primjer VI.4
Sušara je podijeljena u dvije sekcije koje imaju
potpuno neovisne ventilacijske sustave. Temperatura
sušenja je 260 °C. Najviša količina zapaljive tvari koja
se suši/isparava u sušari je 48 kg/h. Unutar prve sekcije
suši se 70% zapaljivih otapala, unutar druge sekcije
30%. Sušara radi u području 3 prikazanom na slici 3.
Faktor linearne ovisnosti DGE o temperaturi iznosi
11%/100K. Zapaljiva tvar ima pri 20 °C donju granicu
eksplozivnosti 59 g/m3. Kolike su minimalno potrebne
protočne količine zraka pri sobnoj temperaturi i pri
zadanoj temperaturi sušenja u obje sekcije sušare?
Prema slici 3. omjer maksimalne koncentracije
zapaljive tvari koja se suši i donje granice
eksplozivnosti (CDGEdop) iznosi 75% donje granice
eksplozivnosti pri 20 °C. Zbog kinetičkih reakcija DGE
se smanjuje s porastom temperature. Primjenom (V.15)
dobivamo:
CDGEdop ,  75x 1  0, 0011x(260  20)  55, 2% DGE20
(l6 – l8)
iz čega proizlazi da je maksimalno dopuštena
količina zapaljivih tvari unutar sušare Cdop=32,6 g/m3.
Unutar prve sekcije sušare isparava 70% od 48 kg/h
odnosno 33,6 kg/h.
Prema izrazima (V.11) i (V.12) slijede tražene
protočne količine unutar prve sekcije:
1x33600
Qmin( S )   1031m3 / h
32, 6
273  260
Qmin,  1031x  1876m3 / h
293
Unutar druge sekcije sušare isparava 30% od 48 kg/h
3 odnosno 14,4 kg/h.
Prema izrazima (V.11) i (V.12) slijede tražene
protočne količine unutar druge sekcije:
1x14400
Qmin( S )   442m3 / h
32, 6
273  260
Qmin,  442x  804m3 / h
293
Unutar ove sušare, sukladno slici 3., klasificira se
zona 1.
Primjer VI.5
U kontinuiranoj sušari suše se proizvodi na
temperaturi 160 °C. Otapala koja isparavaju pri sobnoj
temperaturi imaju donju granicu eksplozivnosti 35
g/m3. Minimalno potrebna količina protočnoga zraka
na definiranoj temperaturi je 24060 m3/h. Geometrijski
koeficijent ventilacije je 1. Koja najveća količinu
otapala smije biti unesena u sušaru u jednom satu?
Sušara radi u području 2 prikazanom na slici 3. S
obzirom da ovisnost DGE o temperaturi sušenja nije
definirana, uzima se preporučena vrijednost
20%/100K. Prema slici 3. omjer maksimalne
koncentracije zapaljive tvari koja se suši i donje
granice eksplozivnosti (CDGEdop) iznosi 60% donje
granice eksplozivnosti pri 20 °C. Primjenom jednadžbe
(V.15) dobivamo:
CDGEdop ,  60x 1  0, 002x(160  20)  43% DGE20
Pa je maksimalno dozvoljena koncentracija
zapaljivih otapala u sušari Cdop=15,1 g/m3.
Iz jednadžbe (V.14) slijedi:
24060x15,1x293
M max   245840 g
1x(273  160)
Dakle, u zadatkom definiranu kontinuiranu sušaru u
jednom satu ne smije se unijeti količina otapala veća
od 246 kg. Unutar sušare klasificirana je zona 2.
Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2
Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza (l7 – l8)

VII. GRAFIČKI PRIMJERI KLASIFIKACIJE Na slici 6. prikazan je primjer klasifikacije prostora

PROSTORA KOD KONKRETNIH unutar tunelske (kontinuirane) sušare. U prostoru kade
POSTROJENJA ZA SUŠENJE i sušare neposredno uz površinu impregnanta u kadi
klasificirana je zona 0. Unutar sušare i odsisnoga
U nastavku su prikazani primjeri klasifikacije ventilacijskog sustava kade i sušare klasificirana je
prostora unutar različitih tipova sušara i pridruženih zona 1. Oko ulaza namota klasificirana je zona 2
dijelova postrojenja iz industrijske prakse. Također su prostiranja R=1,5 m, dok je oko izlaza tunelske sušare
kratko prokomentirani i osnovni principi rada klasificirana zona 2 prostiranja R=3 m. Prostor kade i
ventilacijskih sustava ovih sušara. sušare ventiliran je prisilnom ventilacijom. Uobičajeno
Na slici 5. prikazan je primjer klasifikacije zone 1 za ovakva postrojenja, rad započinje nakon provedene
unutar konkretna prostora za sušenje, odsisnih predventilacije od 5 i/h. U slučaju nepredviđena
ventilacijskih kanala te 1,5 m oko ispuha odsisne prekida rada ventilacijskoga sustava povratak je uvijek
ventilacije. U radijusu od 3 m oko vrata sušare i oko na fazu predventilacije. Ventilacija se kontrolira
ventilacijskoga ispuha klasificirana je zona 2. Na ovoj krilnom sklopkom koja u slučaju detekcije pada
sušari rad ventilacijskoga sustava koncipiran je tako da ventilacije blokira daljnji rad postrojenja.
se prije početka rada u sušari izvodi predventilacija od
najmanje pet izmjena. Ventilacijski je sustav
kontroliran, tj. u odsisnim kanalima tlačnim se
sklopkama kontrolira strujanje zraka, tako da se u
slučaju smanjenja ili prestanka strujanja zraka prekida
rad, a ponovno je uključivanje moguće tek kada se
uspostave projektirani uvjeti. Radna temperatura u
prostoru sušenja je cca 20°C. Također, nakon završetka
procesa sušenja predviđena je postventilacija, što znači
da nakon iznošenja radnih komada ventilacija radi još
cca 5,5 min.

Slika 6. Primjer klasifikacije prostora unutar tunelske sušare

Na slici 7. prikazan je primjer klasifikacije prostora

unutar ventilacijskih kanala i prostora za lakiranje i
sušenje gdje je korisnik radnom uputom definirao
vrijeme zastoja konvejera nakon lakiranja zadnjega
komada, a prije izlaska lakiranih komada iz prostora za
lakiranje i sušenje, tijekom kojega se odvija
dominantan dio procesa sušenja. Navedenim se postiže
klasifikacija isključivo zone 2 (bez zone 1) oko
konvejera izvan prostora lakirnice i sušare. Korisnik je
obavezan poštivati ovakav zahtjev koji je definiran
radnom uputom, a koji je integralni dio pretpostavki na
kojima, u ovakvim slučajevima, počiva klasifikacija
prostora.

Slika 5. Primjer lokalno klasificirane zone 1 i zone 2 unutar lakirnice

i zone 1 unutar komorne sušare

Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2

Val Đaković: Klasifikacija prostora kod postrojenja za sušenje tekućih premaza (l8 – l8)

Slika 7. Primjer klasifikacije prostoraunutar lakirnice i sušare s vremenskim zastojem

VIII. ZAKLJUČAK

Vidljivo je da je kod postupka klasifikacije prostora

unutar sušara i pripadajućih dijelova postrojenja
potrebno poznavati sve važne parametre (npr.
temperaturu sušenja, maksimalno dozvoljenu količinu
zapaljivih tvari unutar sušare, ovisnost DGE o
temperaturi sušenja, omjer maksimalne koncentracije
zapaljivih tvari i donje granice eksplozivnosti,
minimalno potrebnu protočnu količinu zraka na
određenoj temperaturi i dr.) koji su polazište za
određivanje tipa zone unutar sušare kao i za
određivanje kapaciteta ventilacijskoga sustava. Samo
sagledavanjem i uzimanjem u obzir svih bitnih veličina
koje utječu na predmetnu problematiku, moguće je
doći do čvrstih temelja za ispravan pristup klasifikaciji
prostora postrojenja za sušenje, koja, s jedne strane, ne
ide "predaleko" na stranu sigurnosti i, što je još važnije,
ni na račun sigurnosti s naslova tehnoloških eksplozija.

LITERATURA
[1] Norma HRN EN 13355:2009 Postrojenja za prevlačenje -
Višenamjenske komore - Sigurnosni zahtjevi
[2] HRN EN 1539:2010 Sušnice i peći u kojima se oslobađaju zapaljive
tvari - Sigurnosni zahtjevi

Ex-Bilten 2012. Vol. 40, br. 1-2