Naturalistički pristup u proučavanju jezika

Jezik je jedno od najvažnijih ljudskih obilježja. Naturalistički pristup proučavanju jezika

govori o postojanju prirodnih, bioloških predispozicija za učenje jezika.

Noam Chomsky se smatra odgovornim za stvaranje teorije generativne gramatike, koja je

smatrana jednim od najvećih doprinosa lingvistici u 20. stoljeću. U toj teoriji Chomsky tvrdi
da su čovjeku urođeni obrasci gramatike koji nisu obrasci samo za jedan određeni jezik, već
su obrasci gramatike za sve ljudske jezike. Drugim riječima, jezična sposobnost je genetički
uvjetovana. Teorija Chomskog pomogla je slabljenju utjecaja biheviorizma u psihologiji i
jačanju kognitivizma. Najsnažniji argument je bio produktivnost jezika ili mogućnost jezika
da proizvede nove rečenice koje nikada prije nisu bile izgovorene ili vježbane. Time je
Chomsky pokazao da se vještina korištenja jezika ne može objasniti bihevioralnim
mehanizmima operantnog uvjetovanja (kondicioniranja), kako je to tvrdio B. F. Skinner.

Posjedovanje jezika je svojstvo vrste homo sapiens i ona je zajednička svim pripadnicima

naše vrste. Slična sposobnost se ne može pronaći među ostalim životinjskim vrstama. Dakle,
jezična sposobnost je ono što čovjeka razlikuje od životinje.

Chomsky je naglašavanjem važnosti urođene jezične sposobnosti zaslužan za pomak s

dotadašnjega učenja jezika uvjetovanjem, svojstvenoga bihevioristima, na umno objašnjenje
usvajanja jezika. Prema generativnoj je teoriji jezik izdvojena spoznajna sposobnost koja
počiva na urođenome mehanizmu za usvajanje jezika. Chomsky razlikuje sposobnost (engl.
competence) izvornoga govornika kao nesvjesno urođeno znanje jezika od izvedbe (engl.
performance), stvarne uporabe jezika u konkretnoj situaciji. Usvajanje jezika zapravo je
usvajanje gramatike, jer se djeca rađaju s jezičnim mogućnostima i općim znanjem o obliku
koji ima ljudski jezik (npr. Pinker 1996). (Jelaska 2007: 12)

Da bi usvojila jezik, odnosno da bi se on razvio, potrebno je djecu izložiti jeziku okoline. Kad
ih se izloži određenomu ljudskom jeziku, djeci se samo potiču njihove umne gramatike i
prikladno učvršćuju. To generativni jezikoslovci dokazuju činjenicom da gotovo sva djeca
uspijevaju usvojiti materinski jezik, bez obzira na svoje međusobne razlike i razlike u
jezicima kojima su izložena, i to na način koji nije objašnjiv samom izloženošću jeziku. Osim
toga, sva djeca prolaze jednakim razvojnim fazama i prave jednaka odstupanja.

Naime, Chomsky je dokazao urođenu teoriju sa tri nivoa:

 1. Univerzalni jezik rasprostranjen širom svijeta
2. Djeca uče jezik uprkos nedosljednosti i siromašnim jezičkim modelima
3. Brzina usvajanja jezika.

Što se tiče jezičke univerzalnosti Chomsky se osvrnuo na to kako jezik funkcioniše, npr.
promjene u rečenici su uvijek ovisne o strukturi, ako želimo da transformišemo iskaz za
pisanje (npr. od „Glasno je u diskoteci“ u „Da li je glasno u diskoteci?“), moramo poznavati
strukturu rečenice, izmijeniti poredak riječi, da bi sve to izazvalo promjenu značenja.

Chomskyi Mc Neill (1970, Boone, 1987) su diskutovali o načinu usvajanja jezika, koji
obezbjeđuje jedan model usvajanja jezika sadržan u urođenoj teoriji. Prema ovom modelu
tipičnije je da su mala djeca izložena osnovnim jezičkim iskazima u njihovoj svakodnevnoj
okolini. Neki od iskaza su nepotpuni, neki minimalno odgovarajući, neki su normalni, a neki
su ukrasni. U ovom modelu djeca uče gramatiku, razvijaju je, a rezultat je gramatička
kompetentnost. Treba znati da kompetencija (poznavanje jezika) nije neophodno odgovorna
za izražavanje znanja. Gledajući sa novorođenačke dobi ovaj model je dobar model usvajanja
gramatike.

Dakle, naturalistički pristup jeziku se oslanja na maturaciju i urođenost, prepoznavajući da je

novorođenče rođeno sa osnovnom fizičkom spremom (prirodnom, strukturnom) uz zahtjev da
bude sposobno razumjeti i govoriti jezik, a jedini zahtjev je da novorođenče bude okruženo
ljudima koji govore taj jezik. (Salihović i sur. 2006: 120)
Strukturalistički pristup u proučavanju jezika

Jezička pitanja bila su predmet proučavanja odavnina. Postepeno je stvarana nauka o jeziku u
staroj Indiji, Kini, antičkoj Grčkoj itd., samim tim stvarane su i određene lingvističke teorije,
odnosno gramatičke tradicije, lingvističke škole i lingvistički pravci.

Kada je u pitanju strukturalistički pristup jeziku, možemo reći da strukturalizam počiva na

idejama koje je prvi zastupao Ferdinand de Saussure. Saussure je jezičku nauku usmjerio na
proučavanje unutrašnjih zakonitosti jezičke strukture, na funkcionisanje jezičke strukture, na
funkcionisanje samog jezičkog sistema. Saussure je istakao da je jezik zapravo sistem
znakova koji služi za izražavanje misli. Ono što je istakao jeste da jezik, odnosno proučavanje
jezika treba dovesti u vezu sa proučavanjem znakova.

Saussure je i svoj nauk o jeziku nastojao izložiti jezgrovito i u bitnom ga dijelu svesti na
određen broj dvojnosti (parova elemenata ili pojavnosti), ali takvih gdje je određena veličina
ili pojava koju promatramo predstavljena parom među sobom suprotstavljenih elemenata
(štaviše, takvi elementi u određenim slučajevima jedan bez drugog ne mogu postojati; takva
se dvojnost obično oznvrsta odnačava nazivom dihotomija ili antimomija).

Pet je temeljnih Saussereovih dihotomija:

1. Jezična djelatnost (ili ljudski jezik općenito): jezik (kao sistem)/govor(kao primjena
sistema u komunikaciji
2. Jezični znak: označeno (ili pojam, značenje)/označitelj(ili glasovna, „slušna slika“);
3. Pristup jeziku: interna lingvistika/eksterna lingvistika
4. Perspektiva: sinhtonija/dijahronija (proučavanje funkcioniranja jezika u datom
trenutku/ proučavanje jezika u njegovom razvoju
5. Vrsta odnosa u jeziku (među jezičnim elmentima): odnosi in praesentia (sintagamtski
odnosi)/ odnosi in absentia (asocijativni odnosi). (Glovacki-Bernardi 2001: 81-84)

Sam pristup jeziku, govori o tome da je jezik jedne zajednice shvaćen kao sistem znakova.
Jezički znak ne povezuje stvar i ime nego pojam i predodžbu o glasovnom ostvarenju imena.
Saussure je nazive pojam i glasovna slika zamijenio pojmovima označeno i označitelj.
 Shema jezičkog znaka

Označeno npr.

Označitelj drvo

Dakle, strukturalni pristup usvajanja jezika sastoji se u tome da se, na sistematičan način jezik
razvija od jednočlanih iskaza do modela odraslih. Brown (1986, prema Boone, 1987) je
napisao da na početku svog života djeca govore telegrafski pojedinačne riječi. Kao i u
telegramu riječi su podijeljene po“sadržaju“ na imenice, glagole, pridjeve, koje čine posebne
reference prema osobama, objektima, akcijama, kvalitetima. Izostavljene su „funktorne“ riječi
kao što su zamjenice, članovi, prijedlozi, mnogo pomoćnih glagola.

Brawn je razvio pet nivoa rečeničke konstrukcije koje prate paralelno (ili ogledalski) ukupni
jezički razvoj. Pet nivoa je razvijeno uključujući broj riječi koje dijete kaže u rečenici,
poznavajući prosječnu dužinu iskaza:

Nivo I – dijete počinje da stavlja imeničko-glagolske sekvence zajedno, npr. Auto ići

Nivo II – dijete počinje mijenjati završetak riječi, da istakne gramatiku, npr. Autom idemo

Nivo III – dijete počinje koristiti pitanja i imperativ, npr. Je li to auto?

Nivo IV – dijete počinje koristiti složene rečenice, npr. Gdje auto ide sada?

Nivo V – dijete može koristiti konektore i više funktora kao u rečenici: Mama je u autu.
Brain (prema Boone, 1987) je proučavao pojavljivanje jezika kod troje djece (počevši sa dobi
od 20 mjeseci), u trajanju od šest mjeseci, sa iskazom od dvije riječi. Utvrdio je da postoje
glavne pivot riječi (ključne) sa kojima dijete generalizuje mnogo rečenica. Nakon tri godine
starosti, kako se razvija, dječiji govorni jezik se javlja sa složenom sintaksom. (Salihović i
sur. 2006: 123-124).

Literatura

1. Glovacki- Bernardi Z. 2001: Uvod u lingvistiku. Zagreb. Školska knjiga

2. Jelaska Z. 2007: Komunikacija unastavi hrvatskog jezika: Suvremeni pristupi u
poučavanju u osnovnim i srednjim školama. Naklada slap. Zagreb
3. Salihović N., Junuzović-Žunić L., Ibrahimagić A., 2006: Poremećaji glasa, govora i
jezika. Tuzla
4. Muratagić-Tuna H., 2017. Značaj Ferdinanda de Saussurea za razvoj lingvističke
stilistike. Književni jezik