UNIVERZITET U ZENICI

EKONOMSKI FAKULTET
SMJER: MENADŽMENT PREDUZEĆA

STUDIJ SLUČAJA
iz predmeta Teorija i praksa liderstva
Tema: Tesla vs Edison- Inovator vs Preduzetnik
Akademska 2020/21. godina

Predmetni nastavnik: Članovi grupe/tima:

Zenica, januar 2021. godina

1. UVOD

Devetnaesto stoljeće bilo je vrijeme velikih pronalazača. Bilo je to uzbudljivo razdoblje, puno
naučnog napretka, tokom kojeg je snažni razvoj kapitalizma izazvao borbe i sukobe između
različitih ideja i patenata. Jedno od tih ratišta bila je električna energija, gdje su se sukobile
dvije vrlo različite vizije: Nikola Tesla, zagovarač naizmjenične struje i Thomas Alba Edison
koji je zagovarao jednosmjernu struju. Nikola Tesla i Thomas Edison dva su od najvećih
pronalazača, ali i rivala u historiji. Svaki od njih borio se za dominaciju sa svojim sistemima
za prenos električne energije.

Nikola Tesla, je rođen 1856. godine u malom selu u Hrvatskoj. Nikola Tesla, veliki izumitelj
i inovator možda je bio prvi "štreber" kojeg je tehnološki svijet ikad upoznao. Njegova
postignuća i predviđanja uključuju izmjeničnu struju, bežični prijenos podataka, indukcijski
motor, pa čak i radio-kontrolirani čamac. Ali ono što je definiralo Teslu - mimo njegove
gotovo mistične vizije nauke i tehnologije - bila je njegova humanistička ličnost. Opisan je
mnoštvom pridjeva koji se uglavnom ne poklapaju sa mnogim kompanijama danas, barem u
kolektivnom smislu. Amerikanac, Thomas Edison, koji je bio šest godina stariji, već je bio
izuzetno prestižni izumitelj. Tih je godina električna energija napredovala kvalitativno i
kvantitativno. Potražna je rasla, gradile su se veće elektrane i trebalo je prenositi više energije
na sve veće daljine. Ogromni američki zapad trebao je pokretati sve veće gradove i industrije.

Thomas Edison je inteligentan i odlučan vođa. Tokom 1880. godine je dobio patent za
sijalicu i krenuo je u razvoj kompanije koja će isporučivati električnu energiju i osvjetljavati
svjetske gradove.Tesla se oslanjao na trenutke nadahnuća, sagledavši izum u svom mozgu sa
preciznim detaljima prije nego što bi prešao u fazu izgradnje. Sa druge strane, Thomas
Edison je bio čovjek pokušaja i pogrešaka koji je izum opisao kao 5% inspiracije i 95%
znojenja. Edison je bio samouk, dok je Nikola Tesla imao formalno evropsko obrazovanje.
Kreativno razmišljanje i eksperimentisanje od strane Tesle nasuprot truda da se uspješne
ideje pretoče u biznis će dovesti do događaja koji se sa sigurnošću može nazvati bitkom
inovatora protiv poduzetnika.
2. GLAVNI DIO

Krajem 1870-ih struja je prvi put uvedena u New York. Edisonova pomenuta sijalica nije
stvorila zadivljujuću potražnju za električnom energijom. A njegova elektrana na istosmjernu
struju u ulici Pearl Street na Manhattanu brzo je postajala monopol. Na ulicama su
pojedinačni stubovi nosili desetine iskrivljenih poprečnih greda koje podupiru opuštene žice,
a izložene električne žice bile su stalna opasnost za stanovništvo.

Kada je Tesla 1884. godine stigao u Ameriku, odmah je krenuo na ulice New Yorka, spreman
da se proslavi. I nije mu trebalo dugo da se pojavi u uredima Edison Electric Company.
Kompanija Thomasa Edisona bila je odgovorna za napajanje većine New Yorka. Ali njegovi i
nestabilni istosmjerni generatori nisu bili savršeni i Tesla je to znao. Kada je Tesla ušao u
Edisonov ured, predstavio se i brzo pokušao uvjeriti Edisona u prednosti prelaska na njegov
motor naizmjenične struje. "Poštedi me te gluposti", odgovorio je Edison. „Pripremljeni smo
za jednosmjernu struju u Americi. Ljudima se to sviđa, i to je sve sa čime ću se ikad
zavaravati. Ali možda bih ti mogao dati posao. ” Istog dana, Edison je Teslu pustio na posao
da bi popravljao rasvjetu na brodu S.S. Oregon. Tesla je to brzo riješio, impresionirajući
Edisona i završivši popravke do jutra. Edison je Tesli ponudio dogovor: Ako bi mogao
poboljšati dizajn pomenutih generatora, za njega bi dobio 50.000 dolara. Tesli je to zvučalo
kao dobar prijedlog. I vremenom je redizajnirao i poboljšao 24 Edisonova električna
generatora, čak do mjere da je instalirao automatske kontrole. Edison je malo znao o
izmjeničnoj struji i nije mu bilo stalo da sazna više o tome. Ukratko, snaga naizmenične struje
zvučala je Edisonu kao konkurencija.

Nekoliko mjeseci nakon što ga je Edison zaposlio, Tesla je objavio da je njegov posao
uspješno završen. Međutim, kada je Tesla zatražio da mu se plati, Edison je djelovao
zaprepašteno. Objasnio je da je ponuda od 50.000 američkih dolara data u šali. "Kad
postanete punopravni Amerikanac, cijenit ćete američku šalu", rekao je Edison. Šokiran i
zgađen, Tesla je odmah dao ostavku. Suočen sa takvom situacijom, Tesla se našao u
problemu, ali nije odustajao. Ubrzo se gradom počela širiti vijest da je stranac neobičnog
talenta, toliko cijenjen i zaslužan za uspjeh u kompaniji Edison Electric, počeo kopati jarke da
bi preživio.
Unutar Edison Electric kompanije stvari su tekle onako kako ih je Edison i zamislio. Uz
pomoć Teslinih ideja i njegove predanosti poslu, zasluge su pokupljene na najbolji mogući
način. Kao što je to bila praksa i otprije, trajno nasljeđe Edisona rezultat je zalaganja njegovih
radnika. Nakon što bi dobio ideju, Edison bi većinu eksperimentiranja ostavio na svojim
pomoćnicima. Paralelnim razvojem više patenata i izuma, Edison je svojim asistentima
osigurao dosljednu, pozamašnu finansijsku opskrbu da nastave izvoditi eksperimente i
razrađivati više dizajna.

Zbog sukobljenog poslovno-naučnog odnosa, koji su mnogi pripisivali svojim nevjerovatno

različitim ličnostima, Edison i Tesla su se razišli. Iako je Edison bio moćnik koji se fokusirao
na marketinški i financijski uspjeh, Tesla nije bio poslovno nastrojen i bio je donekle ranjiv.

Ipak, sreća Nikole Tesle se mijenja 1887. godine kada je stekao javni interes za svoj električni
sistem naizmjeničnom strujom. Gospodin A.K. Brown iz kompanije Western Union pristao je
uložiti u Teslinu ideju za AC motor. U maloj laboratoriji na maloj udaljenosti od Edisonove
kancelarije, Tesla je brzo razvio sve komponente za sistem proizvodnje i prenosa
naizmjenične struje koji se danas univerzalno koristi u cijelom svijetu. "Motori koje tamo
gradim", rekao je Tesla, "bili su tačno onakvi kakvima sam ih zamišljao. Nisam pokušao
poboljšati dizajn, već sam samo reproducirao slike onakve kakve su mi se činile i rad je uvijek
bio onakav kakav sam očekivao." Bitka za proizvodnju njegovog motora bila je gotova. Ali
borba za njegovo komercijalno uvođenje tek je počinjala.

Nekoliko godina kasnije, vođen fokusom na uspjeh, izraženog zalaganja i usmjerenosti na cilj,
Tesla je predložio sopstveni koncept, naizmjeničnu struju, kao neuporedivo praktičniju,
čistiju, bezbjedniju i isplativiju opciju u rješavanju problema elektrike. Umio je svoj stav da
argumentuje i demonstrira na način koji mu je donio sopstvenog finansijera, čuvenog Džordža
Westinghausa, sa čijom je pomoći i podrškom dobio priliku da testira naizmjeničnu struju na
impresivnim Nijagarinim vodopadima. Time je dokazao da je njegova struja superiorna u
odnosu na Edisonov izum, što je Edisona primoralo da se okrene brutalnim i neetičkim
sredstvima ne bi li omalovažio i osujetio senzacionalni uspeh novootkrivene struje. Otpočeo
je “rat struja”. Ovo je uključilo čak i javna pogubljenja životinja od strane Edisona, gdje je
pokušavao da uvjeri narod da je naizmjenična struja opasna po život, kao i to da je uspio da
izlobira i konstruisanje prve električne stolice, ne bi li ponovo pokušao da isto dokaže.
Dvojica vođa željela su isto - da kontroliraju raspodjelu energije - ali imali su vrlo različite
načine da to postignu. S jedne strane je to bio Edison, koji je na početku Edison imao podršku
izuzetno bogatih finansijera Morgana i porodice Vanderbilt, kao i sve resurse Menlo Parka. U
svojim pokušajima da demonstrira opasnosti od naizmenične struje, čak se dogovarao i sa
elektroinženjerom Haroldom P. Brownom. Edison je pokrenuo opaku kampanju blaćenja
diskreditacije AC-a. Poslije rata nastavio je izmišljati i razvijati ideje drugih (ili ih kupovati).
Sa druge strane, tu su bili Tesla i Westinghouse koji su se borili dalje, poboljšavajući svojstva
napravljenih izolatora. Stvari su se, međutim, pogodile kada je Westinghouse 1893. godine
pobijedio na vitalnom tenderu od kompanije Niagara Falls Power Company. Sistem
Westinghouse imao je 10 generatora (po 5000 KS) i pojačane transformatore do 22 kV, što je
omogućilo snagu od 37 MW i prenos energije u gradove poput Chicaga i New Yorka, uprkos
tome što leže stotinama milja daleko.

Tesla i Edison su na različite načine, kako su im se i same ličnosti razlikovale, nastojati da

nastali rat ličnosti riješe na svoj način. Naizmjenična struja je bila teška za razumjeti bez
znanja iz matematike. Edison je potcijenio Teslu, jer čak i kada Tesla je radio za njega, rekao
mu je o svojoj ideji o izmjeničnoj struji, ali Edison je odbio čuti o tome. Edison je kasnije
požalio što nije uspio poslušati Teslu i stvoriti sistem izmjenične struje. Poput Tesle, Edison
je bio naučnik i izumitelj, ali imao je jednu karakteristiku koja ga je učinila nešto bogatijim od
Tesle. To je bila činjenica da je bio oštrouman poslovni čovjek i bio je prvi izumitelj koji je
primijenio principe masovne proizvodnje i timskog rada na izumima.

Edisonova ostrašćena kampanju koju je vodio nije spriječila činjenicu da je naizmjenična

struja postala standard u Americi, što je primoralo Edisonu kompaniju, General Electric, da
počne masivno da ulaže upravo u ovu inovaciju. Edison je napokon ostao ućutkan pred
upravnim odborom kompanije koji nije ostao slijep pred jasnom budućnošću naizmjenične
struje. Sa jedne strane težnja i uspjeh, a sa druge strane pokušaji sabotaže su bili prisutni
tokom cijelog perioda Teslinih dominacija i Edisonovih borbi za potcjenu Tesline energije.
Ipak, nakon svih loših reklama i napada, Edisonov rat nije uspio spriječiti opadanje AC-a ili
njegove dobiti. Njegove godine pobjedništva u DC-u propale su kad je odstupio u potrazi za
drugim projektima. Ovaj historijski primjer vremenom je postao simbol nepovjerljivosti ka
Edisonovoj izumiteljskoj kredibilnosti i samo je istaknuo opšti stav o tome da je, među
Edisonovim izumima, ogroman broj kupljenih ili ukradenih patenata.
3. ZAKLJUČAK

Nikola Tesla je bio ono što bi današnji stereotipi opisali kao “ludi naučnik”. Teslini izumi bili
su onoliko ingeniozni koliko je velika bila Edisonova ambicija, a ono što je njegovu
zaostavštinu konačno osudilo na komercijalni neuspjeh, bila je činjenica da je Teslino
vizionarstvo otišlo suviše daleko ispred vremena u kom je živio, tehnologije kojom je
raspolagao i evolucijom svijesti društva koje ga je okruživalo. Teslina najveća tekovina
svakako je naizmjenična struja, koju je usavršio i komercijalizovao. Pored motora na
naizmjeničnu struju, otac je i mnogih drugih izuma. Mada je i sam bio veoma poznat i
cijenjen naučnik, njegova popularnost temeljila se na spektakularnim nastupima u kojima je,
kroz eksperimente koje je izvodio, pokušavao da demonstrira inventivnost i impresivnost
svojih otkrića. Novac koji je zarađivao, davao je i trošio na izvanredno skupu opremu za svoja
dalja istraživanja. Tomas Edison je, tokom svoje karijere, imao praksu otkupljivanja tuđih
patenata i objavljivanja istih pod sopstvenim imenom. I ako je i danas najpoznatiji po otkriću
sijalice, to zapravo nije potpuno tačno i mogu mu se odati zasluge jedino za patentiranje
sijalice koja je dovoljno izdržljiva za dužu upotrebu, ali nikako za originalni koncept.

Ipak, bez obzira na uticaj koji je Edison imao i ostrašćenu kampanju koju je vodio, vrijeme je
donelo pobjedu Tesli u čuvenom, historijskom ''ratu struja'' koji je vodio sa svojim partnerom.
Naizmjenična struja je postala standard u Americi, što je primoralo Edisonu kompaniju,
General Electric, da počne masovno da ulaže upravo u ovu inovaciju. Edison je napokon
ostao ućutkan pred upravnim odborom kompanije koji nije ostao slijep pred jasnom
budućnošću naizmjenične struje.

Sukobom dva pomenuta giganta 20. vijeka i proizašlim rezultatima iz svega nastalog ističe se
važnost u razmišljanju na koji način bi se zapravo moglo promijeniti ono što je navedeno kao
problem, na koji način su inovator i poduzetnik mogli biti spojeni, a ne usmjereni jedan protiv
drugoga, te gdje bi onda bio i da li bi uopšte postojao kraj njihovim izumima koje su, malo je
reći, promijenile svijet na bolje. Temeljna istina jeste da se inovacije mogu najbolje postići
zajedničkim naporima u kojima mnogi glasovi i perspektive mogu pružiti sjaj sjaja. Ne, to
nije "kašasta sredina" u kojoj konsenzus i prosjeci definiraju postignuća. To je sljedeća
situacija kakvu mi zamišljamo da je bila potrebna da se i ostvari.
Tesla, kao inovator, nasuprot Edisonu kao poduzetniku, uz saradnju na pravi i fer način su
mogli postići rezultat mnogo drugačiji od nastalog sukoba dvije kompanije. Smatra se da bi
realno rješenje njihovog zajedničkog rada bili fascinantni rezultati te iako sukobljenih i
različitih ličnosti, sigurno bi doveli do tzv. „win-win“ situacije, u kojoj bi se vremenom i
prilagodili jedan drugome.

Idealni scenario cjelokupne priče bio bi realizovan na sljedeći način: I Tesla i Edison već
zajedno rade na razvoju današnjice, modernog i industrijaliziranog svijeta, čak iako su u
početku mislili da je to veliki izazov. Mjesta za slobodne trkače nema, tako da shvataju da
ništa ne mogu da postignu sami, ako rade odvojeno. Po prvi put u čitavom svom životu, dva
bistra uma odlučila su sarađivati i rezultat su napokon sjajne ideje i pouke Tesle kako se igrati
igre istraživača i savjeti Edisona eksploatatora kako uspjeti u svom naumu. Ove ideje su
sastavljene i savršeno dobro sarađuju. Kao sažetak cijelog slučaja između Tesle i Edisona
i upravo uz rad obojice zajedno, dva briljantna uma, inovatora i poduzetnika, bilo je moguće
spasiti čovječanstvo. Čak su i njih dvojica, najveći umovi našeg sadašnjeg svijeta, izabrali
svoje uloge zbog životnih ograničenja koja svaka uloga daje igraču. Ali to nije presudno, jer
uloge i trebaju i moraju igrati zajedno iako su različite. Zapravo možemo pronaći i sjajne
istraživače i izvrsne menadžere i njihovim radom ostvariti ono što želimo. Oboje su
preduzetnici i inovatori i obojica su potrebna u razvoju inovativnog i poduzetničkog projekta,
kakav je i bio jedan ovako veliki događaj za naš svijet. Napokon, šta znači imati ove dvije
uloge vodeće za tako važan zadatak? Da bi to jasno rekli, Edisonu i Tesli nisu bili potrebni
dodatni problemi, nego samo ujedinjenje, da dokažu važnost oboje za čovječanstvo.

No, kako je tekla u drugačijem smjeru od poželjnog, cijela situacija jeste donijela dobro za
cjelokupan svijet, ali je taj rezultat ipak zasnovan na dugogodišnjem konfliktu i konstantnim
osudama, nagađanjima i pripisivanja loših osobina i jednoj i drugoj strani u borbi za rezultat.
To se nije moralo desiti, međutim, jeste, a razlog tome bi sigurno mogao biti da „magični
šapat u uglu prečesto uguše oni koji misle da znaju bolje i mogu glasnije vikati.“
4. PITANJA ZA ČITAOCE

1. Šta je to što biste promijenili ili što Vam je zasmetalo u tzv. „ratu struja“ i kako
bi to uticalo na tok i kraj konflikta?
Prvenstveno smatramo da je Thomas Edison trebao da isplati Tesli za njegove usluge i
njegov rad koji je doveo do poboljšanja rada generatora. Edison nije trebao arogantno
odbiti Teslu nego je trebao sagledati mogućnost inovacije i kako bi to uticalo na moguća
poboljšanja. Na ovaj način bi uz dosta manje troškove novca ali i vremena ostvario patent
na Teslin izum izmjenične struje, jer je Tesla imao inovaciju, ali su mu bila potrebna
finansijska sredstva koja je u to vrijeme imao Edison.

2. Koji to stil liderstva možete prepoznati kod Thomasa Edisona?

Kod Edisona nismo baš preopznale pozitivne osobine liderstva. Smatramo da je on
usamljenik, asocijalan, bezobzirni i egocentrični diktator. Samo je gledao svoju korist i
kako da nečije druge izume prisvoji kao svoje bez imalo truda. Prepoznale smo
odbrambeni stil liderstva po tome što je želio da prisvoji sve sebi i da zadrži visok i važan
položaj u društvu; da ljudi jedino njega smatraju inovatorom i nekog ko je poboljšao
njihov način života.

3. Koji stil liderstva možete prepoznati kod Nikole Tesle?

Kod Nikole Tesle možemo uvidjeti dosta pozitivnih osobina jednog lidera. On je
pozitivan, inteligentan, rješava probleme, usmjeren je na postizanje kvalitete, pravičan,
dinamičan, odlučan i uporan. Prepoznale smo harizmatično liderstvo i jednim dijelom
timsko liderstvo. Harizmatično zbog toga što je usmjeren na vrijednosti, ima sposobnost
da druge motiviše i inspiriše kako bi došli do željenih rezultata. Timski orijentisano
liderstvo upravo proističe iz te spremnosti i zalaganja za uspješnost cijelog tima kako bi
uspjeli u velikom cilju. To se moglo uočiti kroz njegovu saradnju sa Westinghouse-om.
 4. Ako bi Vam bilo ponuđeno da jednog dana sarađujete sa nekim ko je u
potpunosti različit Vama, sa aspekta ponašanja, osobina i načina vođstva, da li bi
Vam bilo teško pristati na saradnju? Kako bi to moglo utjecati na ciljeve koje želite
ostvariti?

Sigurno da sukob dvije različite ličnosti bez postojanja poštovanja međusobno i osnovnih
načela ponašanja koja sigurno moraju da dominiraju, bez obzira kakav ko bio, nije lijepo
iskustvo, međutim smatra se da se uvijek možw naći određena vrsta zajedničkog jezika u
poslovnom planu, te da se uvijek treba prilagoditi datoj situaciji, a sve u svrhu postizanja
dobrog rezultata. To bi možda mijenjalo donekle i način na koji smo mi zamislili ostvarenje
našeg cilja, međutim uvijek je dobro biti otvoren za saradnju sa drugačijim od nas, jer nikada
ne možemo očekivati da svi budu onakvi kakvim smo ih zamislili, te moramo biti spremni da
se prilagodimo različitim situacijama, sve zarad dobrog rezultata našeg zamišljenog cilja
kojem težimo.

5. Zašto poduzetnik treba biti inovativan i može li inovator postati poduzetnik?

Ono što je sigurno jeste da je put od inovacije do tržišta strašno težak i rijetki ga samo uspiju
preći. Mnogi koji govore o inovacijama i njihovoj vrijednosti najčešće uopšte nisu svjesni šta
sve treba učiniti i kakve napore uložiti da bi se na tržište došlo i uspjelo. Inovacije
individualaca, bez logistike i bez pratećih službi nekog preduzeća, usprkos kreativnoj izvedbi
i obliku, nisu pripremljene za tržišnu bitku. Najčešće nisu optimalno dizajnirane, nisu
ekonomične, skupe su za proizvodnju i tržište ih ne prihvaća. Inovator treba postati
poduzetnik. Vrlo je teško neku inovaciju komercijalizirati. Takozvani individualni inovatori u
većini slučajeva ne uspijevaju inovaciju komercijalizirati i pokrenuti poduzetnički projekat.
Po tim iskustvima možemo zaključiti: "Inovator najčešće nikada ne postaje poduzetnik, ali
poduzetnik, da bi uspio na tržištu, mora biti inovator."
5. SPISAK KORIŠTENE LITERATURE

1. Wilkes, J.W.; (2019); Edison, Westinghouse and Tesla: the history behind The Current
War; History Extra; Link: https://www.historyextra.com/period/victorian/edison-
westinghouse-tesla-real-history-behind-the-current-war-film/(04.01.2021.)
2. https://www.livescience.com/46739-tesla-vs-edison-compariso n (05.01.2021.)
3. Martin, J.&Birnes, W., (2017), Edison vs Tesla, the battle over their last invention,
New York: Skyhorse Publishing.
4. https://physicsworld.com/a/tesla-versus-edison-lessons-from-the-ac-dc-war/
(05.01.2021.)