1.nastavna Cjelina Ekonomski Razvoj I Regionalna Ekonomija

Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Akademska 2016./2017.
godina
Ekonomski fakultet u Osijeku, Prof.dr.sc.
Vladimir Cini i doc.dr.sc. Nataša Drvenkar,
Regionalna ekonomija - nastavni materijali
1.dio4. Ekonomski razvoj i

regionalna ekonomija
1. Ekonomski razvoj i regionalna

ekonomija Pregled najznačajnijih teorija
Ciljevi predavanja
…istražiti i diskutirati problem regionalne
ekonomske neujednačenosti…
…pronaći teorije koje su ostavile značajan trag
na razvoju regionalne ekonomske znanosti…
1
Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Akademska 2016./2017. godina
P• odsjetimo se…
lokomotiva ekonomskog progresa (Samuelson i Nordhaus,
1994.) sastoji se od:
– Ljudskog proizvodnog faktora (ponuda radne snage, obrazovanje,
disciplina, motivacija);
– Prirodnog proizvodnog faktora (zemljište, rudna i energetska
bogatstva, klima);
– Akumulacije kapitala (strojevi, tvornice, infrastruktura);
– Tehnologije (znanost, R&D, inženjering, upravljanje, poduzetništvo).
• Bogunović (2011.) ističe kako ekonomske teorije teško

mogu biti osnova ekonomske politike malih i slabije
razvijenih regionalnih tržišta u uvjetima novog
ekonomskog zemljopisa i linearnih rješenja u
polariziranom razvoju u svijetu.
• Rješenja treba tražiti između neoliberalizma i
intervencionizma temeljenog na indikativnom ili
„mekom“ planiranju razvoja.
• Takav pristup uvažava tržište i konkurenciju, a
intervencije amortiziraju tržišne slabosti kad je u pitanju
regionalna oskudnost faktora rasta i „peglanje“
regionalnih disproporcija u razvijenosti.
• Kako ističu Singh i Dhumale (1999.), u takvim bi

zemljama gospodarski rast morao biti pod utjecajem
koncepta „optimalne konkurentnosti“, prije nego
„maksimalne konkurentnosti“ koji će promicati
dugoročan rast produktivnosti.
• potrebna je državna koordinacija investicijske
politike koja će poticati održavanje privatnog sektora
i motivirati na ulaganje, a da bi to bilo moguće, nužna
je uska suradnja između vlade i industrijskih
poduzeća.
2
• Nužno je prepoznati i adekvatno definirati tzv.

„inteligentnu ulogu države“ (Vedriš, 2005.) u vlastitom
razvoju svake zemlje.
• Država obnavlja svoju izvornu funkciju, ali pod utjecajem
liberalizacije, ona mora naći načina kako da svoju „vidljivu
ruku“ učini „nevidljivom“ i prihvatljivom za neoliberalni
model razvoja.
• U literaturi iz područja javnih politika i javnog
menadžmenta sve se više upotrebljava izraz „objedinjena
vlada” (joinedup government) ili ponekad „cjelovita
vlada” (whole government), čime se zapravo ukazuje na
važnost pitanja koordinacije za suvremeno oblikovanje
javnih politika (Petak, 2009., u: Vedriš i Šimić, 2011.).
• Schumpeter (u: Kačar, 2011.)

formulira tezu kako ekonomski
razvoj počiva na tri elemenata:
– „nove kombinacije“,
– poduzetnici koji provode „nove
kombinacije“ i
– krediti koje poduzetnici dobivaju za
provođenje „novih kombinacija“.
Walter Isard
1956.
Location and Space Economy: A
General Theory Relating to
Industrial Location, Market Areas,
Land Use, Trade, and Urban
Structure
1954: Regional Science Association
Urbane aglomeracije
Koncentracija industrije
Regionalni rast
Regionalne nejednakosti
Integrirani sustav
prostornog modeliranja
9
3
Demografija
10
Teorijski okvir regionalnog razvoja

• Evolucija regionalnih znanosti zasniva se na povezivanju
nekoliko znanstvenih disciplina:
– ekonomije (osnove prostorne teorije, input-output analize,
teorija programiranja),
– geografije (osnovne prostorne teorije, difuzijska teorija),
– matematike i ekonometrije (prostorna samokorelacijska
analiza, dinamički sustav) i
– srodnih disciplina kao što su politička znanost, sociologija i
teorija odlučivanja.
• U suvremenom razdoblju regionalne se znanosti uvlače u
mnoge druge discipline kao što su: urbana ekonometrija,
infrastrukturna ekonomija, procjenska analiza, ekologija,
analiza resursa i prostorna ekonometrija (Boyce, Nijkamp,
Shafer, 1991.)
11
1. Regionalna ekonomska znanost:

osnovni pojmovi
1.1. Regionalna ekonomika
• Regionalna ekonomika predstavlja okvir (eng. framework) unutar
kojeg se može razumjeti prostorni karakter ekonomskih sustava.
– Identificiraju se ključni faktori koji reguliraju raspodjelu gospodarskih
aktivnosti u prostoru, generiraju ekonomsku aktivnost te se ispituje
njihov utjecaj na pojedince i zajednic;
– „što, gdje i zašto?”- a onda i „što s time?” (Hoover & Giarratani, 1999).
• Regionalna ekonomika znanstvena je disciplina koja, s ekonomske
točke gledišta, izučava regiju i međuregionalnu interakciju obilježja
koja tvore regionalnu ekonomsku strukturu izučavanje
ekonomskih sadržaja usmjereno je na osnovne karakteristike,
raspoloživost, alokaciju i reproduciranje resursa u svrhu
maksimiziranja regionalnog blagostanja (Bogunović, 2011:9).
• Regionalna ekonomska znanost izučava determinante industrijske
lokacije, regionalni ekonomski utjecaj industrija (smještanjem ili
razmještanjem), migracije, regionalnu specijalizaciju, pitanje okoliša,
infrastrukture te geografske, ekonomske i društvene uvjete regije.
12
4
MAKROEKONOMIJA
Industrijska politika?
KAKO?
ŠTO? ZA KOGA?
Politika “financiranja”?
GDJE?
Regionalna politika?
MIKROEKONOMIJA
Privatni poslovni subjekti

(poduzeća, OPG…)
Sile disperzije Sile koncentracije
ZAŠTO? KAKO?
ŠTO?
Javne ustanove i
Domaćinstva
javne usluge
Regija?
Zone? Naselja?
GDJE?
15
5
• Regionalna ekonomija je grana

ekonomske analize koja se bavi
prostornom distribucijom
ekonomskih aktivnosti i
prostornim varijacijama razine
ekonomskih obilježja (Čavrak,
2010.).
• Regionalni razvoj predstavlja
pokretanje ekonomskih procesa i
poticanje korištenja resursa u
slabije razvijenim regijama s ciljem
postizanja ukupnog održivog
gospodarskog razvoja regije
(Nijkamp i Abreu, 2009.).
• Regionalnom politikom nastoji se povećati

produktivnost i konkurentnost određenog područja, te
se nastoje prepoznati i otkloniti uzroci koji dovode do
neravnoteže između pojedinih regija.
– Ona predstavlja skup mjera koje potiču regionalni pristup u
razvitku nacionalnog gospodarstva odnosno uravnoteženi
razvitak cijelog nacionalnog prostora na ekonomskom,
političkom i društvenom planu.
Modeli Prostorni
Tradicionalni Aglomeracijski
modeli modeli
lokalnih inovacijski
uvjeta modeli
Kombinirani
Teorija polova egzogeno/endogeni
Neoklasična teorija pristupi
“na zajednici”
Teorija balansiranog
rasta Teorija inovativnih
lokalnih uvjeta
Terija kumulativne
Teorija izvozne baze
uzročnosti
Teorija konkurentskih
prednosti
Teorija velikog udara
“kreativne
destrukcije”
Teorija kompleksnog Induktivna terorija
razvoja
Globalizacija proizvodnje?
18
6
• Od Von Thünenove regije koja je prva upozoravala na značaj

udaljenosti, Christallerove teorije koja je otvorila novo
područje funkcionalnog organiziranja prostora, Teorije
specijalizacije i kompleksnog razvoja koja je istaknula važnost
razvojne jezgre, pa do sasvim „konkretnih“ teorija poput
Perrouxove Teorije pola rasta koji ističe kako je pokretačka
industrijska grana upravo i ključna industrijska grana, Northove
Teorije izvozne baze koja ističe kako gospodarski rast regije
ovisi o izvozu vlastite industrije, a vanjska je potražnja upravo
odrednica regionalnog gospodarskog rasta.
• Launhardtova teorija lokacije industrije isticala je važnost
transportnog troška koji je jedini razmještajni pokazatelj pri
utvrđivanju optimalnog razmještaja – nije li to i danas tako?
Lösch je razvio svoju Teoriju prostrone cjelovitosti kroz
razmještaj proizvodnih jedinica oko centra po principu
„pčelinje saće“, a taj se centar onda opet grupira oko većeg
centra.
...Niz je teorija koje su ukazivale na potrebu grupiranja
industrijskih, kao i ostalih aktivnosti – kako nekada, tako i
danas. 19
Neke teorije regionalnog razvitka
• Počeci industrijalizacije dovode do značajne

koncentracije stanovništva i stvaranja gradskih središta,
do prodora u regionalna područja i dostavaranja novih
industrijsko-urbanih aglomeracija (Šimunović, 1996.)
• H. von Thünen
– U neposrednoj blizini grada proizvodit će se oni poljoprivredni
proizvodi koji imaju veliki volumen u odnosu na svoju vrijednost
i čiji su transportni troškovi do tržišta toliki da se ne bi isplatila
njihova proizvodnja na udaljenim područjima
– “apstraktna” teorija;
– Doprinos: prva je upozorila na značaj udaljenosti...
• Launhardtova teorija lokacije industrije

– Transportni je trošak jedini razmještajni pokazatelj pri
utvrđivanju optimalnog razmještaja;
• Weber nadodaje: transportni troškovi, troškovi radne
snage i aglomerativno-deglomerativni faktori;
• Prvi cjeloviti teorijski zaokret i prijelaz iz individualnih
mikrookvira na cjelokupne regionalne ili nacionalne
makrookvire učino je Lösch, koji je razvio teoriju
prostorne cjelovitosti.
– Tržišni model “pčelinjeg saća” po kojem se konstruira okvir
regionalnog razmještaja proizvodnih jedinica oko određenog
centra, a taj se centar ponaša na isti način tako što se on opet
grupira oko većeg centra; način grupiranja temeljen je na mreži
prometnica koje predstavljaju kostur tih grupiranja.
7
• Teorija pola rasta (F. Perroux)

– Pokretačka industrijska grana + ključna industrijska grana;
– “Niz ekspanzivnih industrija smještenih u gradskom
području koji potiču daljnji napredak gospodarskih
aktivnosti po svoj zoni njihova utjecaja” (Glasson, 1975.)
• Teorija izvozne baze (D. North)
– Rast regija ovisi o izvozu vlastite industrije, a izvanjska
potražnja glavna je odrednica regionalnog rasta (bazična i
nebazična proizvodnja)
• Teorija centralnog mjesta (W. Christaller)

– Osnovna funkcija grada je opskrba okolnog područja
robom i uslugama;
– Otvorio je istraživanje novog područja funkcionalnog
organiziranja prostora kao prikladnog suvremenog pristupa
prostornom planiranju.
• Teorija specijalizacije i kompleksnog razvoja
– Teritorijalni proizvodni kompleks je ukupna proizvodnja
koja se oblikuje oko jedne ili više grana specijalizacije, a te
grane u ovom kompleksu predstavljaju razvojnu jezgru.
T
1.2. ri kamena temeljca na kojima se temelje
gospodarske aktivnosti i refleksije na regionalnu
ekonomsku znanost
1 3
2
Apsolutna Transportni
komparativna Ekonomija troškovi i troškovi
prednost: prostorne komuniciranja (?)
prirodni resursi koncentracija
Razumijevanje regionalnih ekonomskih problema se temelji na

tri osnovne činjenice:
Nesavršena mobilnost faktora
Nesavršena djeljivost
Nesavršena mobilnost roba i usluga
(Hoover&Giarattani, 1999.)
24
8
Hoće li neka regija biti “dobitnik” ili “gubitnik”

uvelike zavisi od lokalnih uvjeta od kojih su
osobito važni slijedeći:
• Struktura lokalne ekonomije (stari/novi sektori, mala/velika
poduzeća, podružnice/lokalne kompanije, proizvodni
sektori/sektori znanja i inovacija, …);
• Političke institucije i uvjeti;
• Politika potpora lokalnog i regionalnog razvoja;
• Infrastruktura i prostorno planiranje;
• Ponuda kvalificiranih radnika;
• Socijalni uvjeti (kulturološke predispozicije za inovacije i
kreativnost, kvalitetni uvjeti života);
• Lokalne faktorske cijene;
• Gustoća naseljenosti i povoljnosti aglomeracija (Illeris,
1993.).
25
Alferd Weber,
1909: The Theory of Location of Industries
• 3 kategorije troškova:
– Transportni trošak,
– Trošak radne snage (nadnice),
– Aglomeracija/deglomeracija (tj.
pretjerana aglomeracija)
26
• „Kakvi obrasci ponašanja i djelovanja

se mogu očekivati ukoliko zamislimo
svijet u kojem su svi prirodni resursi
jednako raspodijeljeni – postoji
August Lösch, jednaka distribucija prirodnih
1940: bogatstava na svim područjima?”
– Ili će doći do uniformne disperzije svih
Industrial aktivnosti na cijelom području – tzv.
savršena homogenost ili će se dogoditi
location slučajna raspršenost aktivnosti…
theory – No, konačan logičan ishod je Löshova
Teorija prostorne cjelovitost „pčelinjih
saća” tj. pravilnih struktura koje se mogu
pronaći u primjeru razmještaja gradova.
– Osim prirodnih resursa, stoga, postoje
brojni drugi faktori koji imaju važnu
ulogu u objašnjavanju prostornih
ekonomskih aktivnosti (Hoover &
Giarratani, 1999).
27
9
1970.-te:
1960.-te:
Nakon II. Svjetskog rata: Naftna kriza (OPEC); Kolaps 1980.-te:
Model jednakosti Bretton-Woodsa;
rast proizvodnje socijalni problemi i rastuće
Regulacija, vladine direktive i monetaristička ekonomska
Kejnezijanska ekonomska nejednakosti; Održivi rast;
inicijative; “nacionalne misao; inovacije i inovativnost,
misao; racionalisti
industrije” (čelik) dodana vrijednost; industrija +
istraživanje
“komparativna prednost” “konkurentska prednost”
“izgrađena prednost”
28
Paul Krugman
1991.
Geography and Trade
Nova ekonomska geografija

Aglomeracijski učinci
koncentracije i efekt disperzije
29
1.3. Krugmanov doprinos – nova ekonomska geografija
• povezanost proizvodnje i
Aglomeracijski potrošnje (veličina tržišta),
“home market effect”
učinci - • gustoću tržišta (rada, robe,
usluga, kapitala) te
centripetalne “price index effect”
• mogućnost prelijevanja
sile znanja i ostale eksterne
ekonomije
• imobilnost proizvodnih “market crowding effect”

Efekt disperzije faktora,
• troškovi prijevoza,
– centrifugalne “agricultural labor”
• visoke rente,
sile • ostale disekonomije.
30
10
...povećanja regionalnih razlika...

...pada proizvodnje i zaposlenosti u
nekoj regiji što dodatno smanjuje
veličinu regionalnog tržišta
”Nesavršenosti (ekonomija obujma)...
slobodnog tržišta” ... negativnih migracijskih tokova...
dovode do ...smanjenja atraktivnost “lokacije” za
divergencije investiranje (usprkos nižim
regije: troškovima rada)...
...smanjenja prihode i otežavanja
održavanja osnovne
“infrastrukture” regije...
Izvor: prilagođeno prema: Čavrak, 2010.

31
• Cijena zemljišta (građevnisko i

poljoprivredno),
• Cijena nekretnina
Sile disperzije • Infrastruktura
• “stanje” konkurencije
KONVERGENTNE vs.
DIVERGENTNE REGIJE
• Koncentracija industrijskih
grana/kvalificirane radne
Sile snage/ ostalih proizvodnih
faktora postojeća
koncentracije koncentracija privlači “novo
koncentriranje”
32
• Staru paradigmu regionalnog razvoja

karakterizira društvo usmjereno prema teškoj
industriji i proizvodnji teških metala.
Regije su se natjecale za realokaciju tvrtki
i proširenja velikih industrijskih postrojenja
nudeći poticajne pakete, obično temeljene na
besplatnom zemljištu, porezne olakšicama i
subvencioniranjem kupnje kapitalne opreme
(Kempner, 2003., u: Šostar, 2012.).
33
11
1.4. Lokacijski faktori

Regionalna ekonomska struktura uvjetuje formiranje tri toka:
1. Unutarregionalni tok
2. Međuregionalni tok u okviru nacionalnog prostora i
3. Međuregionalni tok izvan nacionalnog prostora (Bogunović,
2011:10.
Lokalni i prijenosni inputi i outputi

• Lokalni (neprijenosni) inputi ponuda neprijenosnih inputa u
analiziranoj regiji: prirodni izvori, materijali, dobra/usluge prisutni u regiji
(npr. zemlja – fizička struktura tla; klima, voda, zrak; radna snaga;
kulturološki/estetski elementi sredine;); outputi otpad, rad;
• Prijenosni inputi ponuda prijenosnih inputa koji su dovezeni u
analiziranu regiju, a uključuju i transportne troškove: prirodni izvori,
materijali, dobra/usluge, informacije…
34
Problematika s lokacijskim faktorima

• Primjer 1.: Ako su plaće u Harkinsvilleu 10 posto veće nego u Pakstonu, ali
radnici u Harkinsvilleu rade 10 posto brže, trošak rada po jedinici outputa će biti
jednak na obje lokacije. Prema ovome, isprva djeluje kako niti jedno mjesto
nema neto troškovnu prednost u odnosu na drugo. Ipak, brži radnici u
Harkinsvilleu će koristiti 10 posto manje opreme, prostora i ostalih proizvodnih
faktora nego sporiji radnici u Parkinstonu što, u konačnici, rezultira znatnim
uštedama u Harkinsvilleu. Razlike u kvaliteti radne snage, odrazit će se na niže
amortizacijske troškove, plaće administrativnog osoblja, neproduktivnih radnika i
slične proizvodne faktore.
• Primjer 2.: Cijena starog željeza je niža u Burton Cityju nego u Evensvilleu, ali
samo male količine su dostupne po nižoj cijeni. Ako ljevaonica želi raditi u većem
opsegu u Burton Cityju, morat će platiti dodatnu cijenu kako bi privukla staro
željezo iz šireg područja, dok u Evensvilleu željeza ima u većim količinama i
ponuda je vrlo elastična: stoga ljevaonica ne može utjecati na povećanje cijene.
U ovom slučaju, ljevaonica mora odlučiti hoće li proizvodnja u većim količinama
biti dovoljne da učine Evansville boljom lokacijom ili je bolje za ljevaonicu da radi
ograničeno u Burton Cityju. Slično, neke lokacije nude elastičnije potražnje za
outputom od drugih. I ovdje izbor lokacije ovisi dijelom o ekonomijama razmjera.
35
Što je uopće
„regija”?
36
12
37
Regija?
Kulturni čimbenici: Regija je dio zemljišne površine za koju

su karakteristična određena obilježja po kojima se ona
razlikuje od nekog drugog područja (Žuljić, 2001.).
Gospodarski kriterij:
“Zaokružen prostor unutar
kojega će gospodarski
subjekti optimalno rješavati
brojna zajednička razvojna i
tekuća pitanja” (Žuljić, 2001.)
38
P
“ objedničke regije”
1. velike metropolske regije,
2. posredničke industrijske regije i
3. turističke regije (Čavrak, 2010.).
Illeris (1993.) definira slijedeću tipologiju regija:

1. metropolske regije;
2. stari industrijski centri;
3. ostali veliki gradovi;
4. ruralna područja, mala i srednja mjesta u okviru kojih
razlikuje tradicionalne i dinamične regije te
5. turističke regije.
39
13
• Đulabić (2007.) regije dijeli na:
1. Mikro regije - teritorijalni prostor koji je manji od teritorija

države, ali veći od općine.
2. Prekogranične regije - mikro ili makro regije koje se šire preko
granica jedne države; često nastaju iz partnerstva koja mogu
biti ekonomskog, ali i geopolitičkog karaktera.
3. Makro regije / međunarodne regije - površinom velike
teritorijalne jedince; najčešće predstavljaju veći broj
povezanih država (pacifička regija ili mediteranska regija).
4. Sub regije ili tzv. regije nižeg ranga - regije koje se nalaze
unutar makro ili mikro regija.
40
• Ilešič razlikuje fizionomske i gospodarske geografske

regije;
– Pri određivanju gospodarske geografske regije posebno se
zalaže za kriterij funkcionalnosti kao odredbeni kriterij
regionalnog izučavanja;
– Regionalnu funkciju shvaća kao kombinaciju različitih
proizvodnih aktivnosti u njihovoj međusobnoj optjecajnoj i
privlačnoj povezanosti.
• Ruski teoretičar Alempijev smatra da regija
predstavlja relativno zaokruženi gospodarski teritorij
koji se oblikuje svojom proizvodnom specijalizacijom,
strukturom proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa i
specifičnim unutrašnjim gospodarskim vezama i
vezama s drugim regijama.
• Boudeville (1961.) razlikuje tri tipa regija, ili tri načina

oblikovanja regije:
– Homogena regija – ujednačenost strukture;
– Polarizirana regija – heterogena, s manje ili više
ujednačenom integracijom oko žarišta razvoja;
– Planska regija – programi razvoja s gledišta cilja;
• Jedinim problemom ističe određivanje granica regije i

pri tome ne prihvaća model administrativnih granica
jer podudaranost granica mora biti u regionalnoj
stvarnosti.
14
• Regionalnom politikom nastoji se povećati

produktivnost i konkurentnost određenog područja,
te se nastoje prepoznati i otkloniti uzroci koji dovode
do neravnoteže između pojedinih regija.
• Ona predstavlja skup mjera koje potiču regionalni
pristup u razvitku nacionalnog gospodarstva odnosno
uravnoteženi razvitak cijelog nacionalnog prostora na
ekonomskom, političkom i društvenom planu.
43
• Argumenti za formiranje i provođenje regionalne

politike (Bogunović, 2001.):
– Regionalni neskladi uzrokuju ukupnu retardaciju rasta i

razvitka, pa i slabljenje funkcija tržišta u stvaranju
vrijednosnih sustava u okviru i između regija/država;
– Nacionalne i integracijske privrede su agregati regionalnih
gospodarstava, pa naglašene regionalne disproporcije i
nepostojanje konzistentne regionalne politike smanjuju
ekonomsku učinkovitost na globalnoj razini;
– Upravljanje resursima i njihovo efikasno korištenje se
najbolje može obaviti na regionalnoj razini;
– Uvažavanje regionalne ekonomske politike i njezina
simbioza sa granskim i globalnim razvitkom stabilizacijski
djeluje na privredni i pravni sustav.
Dileme regionalne politike…

…kako uskladiti razvitak pojedinih djelatnosti s
razvitkom pojedinih područja potencijalni konflikt:
– Ako se zanemari prostorni faktor u razvitku djelatnosti,
vjerojatno će se dobiti super koncentracija djelatnosti u
malom broju točaka u prostoru, najčešće u samo jednoj
centralnoj regiji.
– Ako se insistira na apsolutnoj jednakosti u stupnju
razvijenosti svih regija, vjerojatno se nikad neće postići
zadovoljavajući stupanj razvijenosti jedne zemlje.
15
Instrumenti regionalne politike

• Fiskalni
– specijalna povezana regulacija, deprecijacije i
investicijske rezerve,
• Financijski
– kreditne garancije, sudjelovanje u investicijama, posebne
doznake,
• Nefinancijski
– izgradnja infrastrukture, vanjskotrgovinska politika i
poticanje mobilnosti (Šverko, 1995.).
• Regionalna politika treba biti tržišno usmjerena i

treba odgovarati na proces globalizacije kroz:
– usredotočenje na učenje,
– koncentriranje napora na podržavanje poduzeća kako bi
prebrodila kognitivnu udaljenost od vrijedne osnovice
znanja koja se nalazi izvan njihovog sadašnjeg dohvata, i
– kroz podršku akumulaciji i zaštiti socijalnog kapitala
potrebnog za suradnju i razmjenu djelomično pritajenog
znanja među poduzećima (Maskell, 1998.).
Ali...
Kroz zajedničko i usklađeno
djelovanje brojnih partnera
(Bogunović, 2001.)
47
• Regionalna politika može se podijeliti na izravnu i

neizravnu:
– Izravnom regionalnom politikom javne vlasti strogo
kontroliraju regionalni razvoj preuzimanjem ili
neposrednim ograničavanjem privatnih ekonomskih
aktivnosti (investicija, lokacijskih odluka, zabranama);
– Neizravnom regionalnom politikom one primjenjuju razne
mjere kojima na određenom stupnju razvoja upravljaju
regionalnim gospodarstvom, bez utjecaja na ekonomsku
slobodu i odgovornost privatnih poduzetnika.
Za uspješnu regionalnu
politiku potrebni su dobro
Preventivna
određeni predmet, regionalna
strateški ciljevi, razvojni politika Korektivna
programi, mjere i njihovo regionalna politika
praćenje te dobro
koordinirani nositelji
(Rašić i Starc, 2003.)
16
• Prema Higginsu i Savoieu (1988.), bitni argumenti za

razmatranje posebnosti regionalne ekonomije i
regionalne politike bili bi sljedeći:
– Regionalne nejednakosti izazivaju socijalne i političke probleme
koji se s dužnom pozornošću rješavaju u svakom demokratskom
društvu.
– Nacionalno gospodarstvo i agregirane regionalne ekonomije
mijenjaju se u suglasnosti s integracijom među njima.
– Ubrzavanje razvoja nacionalnog gospodarstva ne može se
ostvariti bez rješavanja problema zaostalih regija.
– Urbani problemi u svim zemljama se zaoštravaju pa je uzajamni
utjecaj grada i regije temeljni aspekt tih problema.
– Neke vrste upravljanja resursima i važnost prirodnih i ljudskih
resursa najbolje se istražuju na regionalnoj razini.
49
„Dugotrajna tradicija oslanjanja na središnje vlasti,

zaposlenost koja se temeljila na razvoju velikih
industrijskih centara, nedostatak institucija civilnog
društva, nepovjerenje u planiranje i razvojne
planove, samo su neke od okolnosti u kojima su se
lokalne jedinice našle krajem osamdesetih i
početkom devedesetih godina.“
(Puljiz i suradnici, 2005:9)
50
• Potrebno je takvo upravljanje regionalnim

razvojem koje će usmjeravati, mijenjati i
kontrolirati gospodarsko i društveno stanje,
kako bi se omogućilo svojevrsno korigiranje
stanja nastalog pod utjecajem dinamičnog
tržišnog mehanizma (Cini, Drvenkar, 2011.).
51
17
1.6. Regionalni računi

• Regionalni računi su skup egzaktnih, konzistentnih i
sveobuhvatnih statističkih informacija – podataka kojima
je svrha predočavanje tekuće i dinamičke slike stanja
regionalnog gospodarstva
– Informacije koje pružaju regionalni računi omogućavaju
spoznaje o gospodarskim događajima u prostoru regije, ali i o
međuregionalnim interakcijama;
– Regionalni sustav računa razlikuje se od nacionalnog i
globalno prihvaćenog sustava po razini agregiranosti, ali uz
unutarregionalne tokove prati međuregionalne tokove u
okviru zemlje i tokove s drugim valutnim područjima (SNA);
– Ishodište svih računa: pravne poslovne jedinice, kućanstva kao
dio demografske strukture i vlasnici proizvodnih faktora
(Bogunović, 2011:33).
52
A oni su…
• Račun regionalne proizvodnje ili dohotka;
– ishodište nalazi u realnim tokovima evidentiranim na
računima gospodarskih subjekata lociranih u regiji;
problem lociranja tokova i udjela regije (prema ras
• Račun regionalnih financijskih tokova;
• Međusektorske regionalne tablice;
• Bilanca proizvedenog regionalnog bogatstva;
• Bilanca prirodnog bogatstva regiije i
• Demografska regionalna bilanca (Bogunović,
2011:35).
53
Prirodne regije vs. Funkcionalne regije

Antropogeni Kompleksna povezanost,
Prirodni čimbenici
utjecaji gravitacijske snage,
društveni interesi,
ekonomski interesi
RH: županije, banovine, oblasti, župe, kotari, zajednice općina, županije

1929.g. (banovine, kotari i općine)
Praksa definiranja europskih regija bila je skladu s granicama – devedesetih se
koncept napušta i počinje osnivanje euroregija (određenih pak prema
ekonomijama pojedinih zemalja i njihovim suradnjama sa susjednim područjima)
ekonomski razvoj i prirodna gravitacija (Altić, 2007.).
54
18
Slika 2. Osnovni model programiranja rasta gospodarstva
Strategija Proizvodna
Koncepcija Kapaciteti
orijentacija
(država/regija) (država/regija) (država/regija)
(država/regija)
MIKRO MAKRO
INTERAKCIJE
SUBJEKATA
Instrumenti i mjere
makroekonomske politike
(država/regija)
Izvor: autori prema: Bogunović, 2011. (izvorno)
55
56
• REGIONALNI PROBLEM
– Regije igraju ključnu ulogu u mobilizaciji resursa, jer je
lakše razumjeti snage i slabosti svoje lokalne industrije, a
potom prepoznati potrebe i mogućnosti same regije.
– Globalizacija „treba“ regionalizaciju kako bi se mogla
ugraditi u lokalne okvire.
– Temeljni je cilj regionalnog razvoja ostvariti cjeloviti
regionalni razvoj u okviru ukupnog razvoja čitave zemlje.
– Pri tome, politika regionalnog razvoja mora biti usmjerena
na efikasan razvoj pojedinih regija na način da osigura niz
povoljnih uvjeta za prijenos znanja, tehnologije,
poduzetništva, financijskih sredstava i, kroz to, postizanje
cjelokupnog razvoja nacionalnog gospodarstva.
19
• Ovakve oblike ekonomske nejednakosti mogu ublažiti

neki povoljni faktori poput:
– poboljšanja općeg stručnog i sveučilišnog obrazovanja,
tehnološki napredak (znanstveno-istraživački rad,
inovativnost, prijenos znanja) i
– veće zapošljavanje kroz efikasno poticanje razvoja
poduzetništva (smanjenje administrativnih i ostalih
društveno-političkih barijera).
• Regije su svojevrsni input za državu ukoliko se
jedna ili dvije regije razvijaju na štetu ostalih regija,
ukupna ekonomska politika ide u krivom smjeru.
Regionalna neujednačenost – regionalni

problem
• Razlike o nejednakosti regija mogu biti izražene kroz

različita stanja u kojima se regija nalazi kroz duži vremenski
period.
– regija može bilježiti brojne razvojne probleme ukoliko u njezinoj
ekonomskoj strukturi dominira pretežito tradicionalna
poljoprivredna struktura ili izrazito homogena ekonomska struktura
– područja relativno izolirana, periferna i posebice ukoliko su
pretrpjela određene političke probleme ili ratom zahvaćena
područja,
– područja koja su nekada bila industrijalizirana, ali je ekonomski rast
usporen zbog nedovoljnih znanstveno-istraživačkih potencijala,
ulaganja u R&D i inovacije (Cini, Drvenkar, 2011.).
59
• Razlike o nejednakosti regija izražene su u tri

posebna regionalna stanja:
– Nerazvijene regije su područja s pretežito tradicionalnom
poljoprivrednom strukturom i malom gustoćom
stanovništva, često smještena na periferiji zemlje, gdje su
uvjeti smještaja općenito nepovoljni;
– Regije u depresiji su područja koja su nekada bila
zahvaćena procesom industrijalizacije, ali nisu mogla
nastaviti ekonomski rast zbog nedostatka inovacija ili
nepovoljnih uvjeta smještaja;
– Prenapučene regije su područja u kojima neprekidna
koncentracija aktivnosti izaziva sve veće aglomeracijske
nedostatke (Nijkamp, 1984.).
60
20
• „regionalni problem“- neka regija odstupa

od „nacionalnog prosjeka“:
1) visoka i trajna nezaposlenost;
2) niska razina i spor rast BDP-a per capita;
3) visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj
bazi;
4) nagli pad proizvodnje;
5) neodgovarajuća opremljenost infrastrukturom;
6) velike migracije izvan regije itd
(Griffiths, Wall, 1999).
61
• Izvori ekonomske nejednakosti (Šverko, 1995.):

– Nejednaka proizvodnost rada, različite sposobnosti u
znanju, tradiciji i kulturi;
– Prelijevanje dobiti mjerama ekonomske politike;
– Tehnološki napredak kao dinamični faktor;
– Količina i kvaliteta informacija;
– Tržišni sustav koji povećava razlike u uspješnosti
poslovanja, a smanjuje nejednakosti koje proizlaze iz
drugih uvjeta;
– Monopolno ponašanje ključnih djelatnosti u regijama...
• Ekonomske nejednakosti mogu ublažiti neki povoljni
faktori – stručno obrazovanje, tehnološki napredak,
veće zapošljavanje, specifični resursi...
Produbljivanje razlika u regionalnoj razvijenosti posljedica

je problema i ograničenja s kojima se suočava
regionalna politika RH (NVK, 2010.):
• pristup regionalnom razvoju –dosada se temeljio na sektorskom,
a ne integralnom pristupu onemogućujući time postizanje
sinergijskih učinaka,
• postojeći zakonski okvir – nije jedinstven, već je fragmentiran,
• decentralizacija – proces provedbe je usporen što otežava
provođenje regionalne politike i načela subsidijarnosti,
• institucionalni okvir za provođenje regionalne politike –izostanak
koordiniranog planiranja razvoja te nedovoljne povezanosti
središnje i županijske razine
• javna administracija –nisko osposobljena na svim razinama
(regionalnom planiranju i vrednovanju provedbe programa).
21
Bitni argumenti za razmatranje posebnosti regionalne

ekonomije
• regionalne nejednakosti izazivaju socijalne i političke probleme koji se s

dužnom pozornošću rješavaju u svakom demografskom društvu,
• nacionalno gospodarstvo i agregirane regionalne ekonomije mijenjaju se u
suglasnosti s integracijom među njima,
• ubrzavanje razvoja nacionalnog gospodarstva ne može se ostvariti bez
rješavanja problema zaostalih regija,
• urbani problemi u svim zemljama znatno se zaoštravaju pa je uzajamni
utjecaj grada i regije temeljnih aspekt tih problema, kao i regionalnih,
nacionalnih, socijalnih i ekonomskih,
• neke vrste upravljanja resursima i važnost prirodnih i ljudskih resursa
najbolje se istražuju na regionalnoj razini,
• metodologija socijalnih znanosti stalno se unaprjeđuje, a s time i razvojna
politika, upravljanje i planiranje regionalnog razvitka (Higgins, Savole, 1988.).
64
• Usmjeravanje regionalnog razvoja radi

optimalizacije razvoja na područjima regionalnih
jedinica i optimalizacije razvoja u cjelini, obuhvaća
slijedeće elemente:
– sustav regionalnog planiranja,
– provedbu regionalizacije,
– određivanje općih kriterija i načela za razmještaj
proizvodnih snaga,
– sustav usmjeravanja razvoja gospodarski nedovoljno
razvijenih područja,
– usmjeravanja razvoja gradova (Kubović, 1975.).
65
• Regionalna ekonomska struktura ne očituje se samo u

ekonomskoj strukturi pojedinog teritorijalno užeg dijela
nego i međusobnim odnosima i međuzavisnostima tih
dijelova i u odnosima međuzavisnosti tih dijelova prema
cjelini područja države (Kubović, 1974., u: Šostar, 2012.).
• Regionalna ekonomija (regional economics) je grana
ekonomske analize koja se bavi prostornom distribucijom
ekonomske aktivnosti i prostornim varijacijama razine
ekonomskih karakteristika (obilježja).
• Regionalna makroekonomija obično analizira komparativne
ekonomske karakteristike različitih regija u okviru
nacionalne ekonomije.
– Pitanja kojima se bavi regionalna makroekonomija uključuju
komparativni ekonomski rast, varijacije razine zaposlenosti
između regija i kretanje faktora proizvodnje između regija
(Čavrak, 2010.).
66
22
• Regionalni razvoj predstavlja pokretanje ekonomskih

procesa i poticanje korištenja resursa u slabije
razvijenim regijama s ciljem postizanja ukupnog
održivog gospodarskog razvoja regije, u skladu s
vrijednostima i očekivanjima poduzetništva, građana i
posjetitelja.
• Regionalni razvoj govori o geografskom blagostanju i
njegovoj evoluciji:
Igrao je središnju ulogu u disciplinama kao što su
ekonomija geografskog područja, regionalna
ekonomija, regionalna znanost i gospodarska teorija
rasta.
Koncept nije statičan u stvarnosti, ali se odnosi na
složene prostorno-vremenske dinamike regija (ili
međuovisnih skupina regija)(Nijkamp, Abreu, 2009.).
• Regionalni razvitak je objektivan proces društveno-
gospodarskih promjena u strukturi regija i njihovom
odnosu prema drugim regijama. 67
Regionalizacija i regionalizam
• Regionalizacija predstavlja proces stvaranja sustava

regija u okviru nacionalnih prostora, pri čemu se
regije profiliraju po nekim prepoznatljivim obilježjima
koji su dominantni na njihovom prostoru i po kojima
one postaju prepoznatljive. Kao takva, zapravo
predstavlja proces kojim se stvara regionalna
struktura.
68
• Regionalizacija može biti zasnovana na:

– Strukovnim kriterijima (prirodna homogenost prostora te s
obzirom na gravitaciju prema nekom gradskom središtu)
– Političkim kriterijima (polazi se od strukovnosti, ali se
modificira prema određenim praktičkim razlozima koji
uvjetuju formiranje administrativno-upravnih cjelina)
• Ciljevi regionalnih podjela:

– Racionalno organiziranje i upravljanje nacionalnim
prostorom
– Valorizacija regionalnih resursa i regionalnih razvojnih
inicijativa
– Suradnja središnje vlasti i jedinica lokalne samouprave
(Karaman, Aksentijević, 2004, str.45)
69
23
• Regionalizam je nastojanje pojedinih dijelova nacionalnih

prostora (regija) da postigne veću samostalnost u odnosu na
centralnu vlast. On kao proces potiče veći stupanj ekonomske
decentralizacije gospodarstva (Ćućić, Frajman-Jakšić, Nater,
2007.).
• Regionalizam je svojevrsno ideološko usmjerenje kojemu je
temeljna nit vodilja jačanje regionalne razine vlasti, kao
protuteža središnjoj vlasti (Đulabić, 2006.).
• Ona je uvijek uvjetovana ograničenjima koje se nameću od
strane političkih i institucionalnih okvira.
• Regionalizam je nova razina autonomizacije perifernih
područja u zapadnoeuropskim zemljama, a njegova
institucionalizacija stoji u izravnoj vezi s valom regionalističkih
pokreta, prije svega onih na etničkoj osnovi (Katunarić, 1992.)
70
• Regionalizam je težnja za posebnim gospodarskim,

političkim i kulturnim životom neke pokrajne...
• Najčešće se pojavljuje u pokrajnama koje imaju poseban
razvitak, povijesno nasljeđe i prirodna bogatstva...
• Suvremeni regionalizam: populacijska i gospodarska
ravnoteža, očuvanje tradicije i kulturnih vrijednosti,
uspostava neposredne veze između državne uprave i
lokalne samouprave...
Povijesni razvoj…
• Pojavljuje se krajem 18. stoljeća u doba francuske
revolucije;
– U tom smislu ima elemente tradicionalnog
konzervativizma;
• Regionalizam nastaje kao odgovor na državni
centralizam;
• Politički koncept regionalizma: decentralizacija
• U kasnijim fazama javlja se ideja autonomije
72
24
NOVI REGIONALIZAM: EU
• Suradnja i
integracija
• Belgija,
Francuska,
1951. 2015. 28 članica
Njemačka,
Italija,
Luksemburg i
Nizozemska
Ekonomska i politička Euroregije
Ekonomska zajednica zajednica s osobinama (1970. 1990-
državnosti; unutrašnja te)
regionalizacija (regions of zajednički 73
Europe) razvojni izazovi
Cini, V., Drvenkar, N. (2016.), Regionalna

politika i razvitak, Nastavni materijali, 74
Ekonomski fakultet u Osijeku
• Regionalizam u europskom
kontekstu – proces stvaranja
novih, nacionalnih entiteta i
internacionalnih regija u okvirima
globalnog povezivanja;
• Tri su oblika:
– Stvaranje novih nacionalnih država;
– Nastajanje internacionalnih regija;
– Novo oblikovanje unutar nacionalnih
regija(LeMonde Diplomatiqe, 2008.).
• Regionalizam u Europi: nacionalni i
nadnacionalni regionalizam;
75
25
“Regije diljem svijeta moraju se prilagoditi

promjenama u globalnoj ekonomiji,
transformirajući i preoblikujući institucije da se
bolje prilagođavaju okolnostima u svojim
razvojnim nastojanjima”
(Sostarauta, 2007.).
76
• Postoji ogroman niz inicijativa i programa koji su

provedeni na lokalnoj i regionalnoj razini u
posljednjih nekoliko desetljeća s ciljem
promicanja konkurentnost poduzeća, privlačenja
ulaganja, borbe protiv nezaposlenost, poboljšanja
okoliša i promicanja inkluzije marginaliziranih
skupina. Glavna područja u promicanju
regionalnog razvoja su:
– Transfer tehnologija, inovacije i informacije;
– Treninzi, dodatno obrazovanje i stvaranje
zaposlenosti;
– Potpora posebnim skupinama poduzetnika, promocija
suradnje između tvrtki horizontalnim i vertikalnim
povezivanjem i sektorskom klasterizacijom;
– Promocija domaćih investicija (Keune, 2001.).
77
“ Novi regionalizam”
• “ Novi regionalizam (NR) obuhvaća niz komponenti:
ekonomija udruživanja, regije učenja, natjecateljski
regionalizam i regionalne inovacijske sustave (RIS).
• Lokalno upravljanje postaje ključna strategija u
promicanju regionalnog razvoja.
• NR povezuje sve veću globalizaciju s pojavom
ekonomije temeljene na znanju.
– U ekonomiji utemeljenoj na znanju rast zaposlenosti i
regionalni prosperitet ovise o generaciji i implementaciji
ekonomski korisnog znanja kroz procese lokaliziranog
učenja i inovacija.
• Naglasak je na: 1) dinamičnoj i 2) složenoj interakciji, 3)
teritorijalnim relacijskim mrežama i 4) regionalnim
upravljačkim strukturama (McCall, 2010.,u: Šostar, 2012.). 78
26
Novi koncepti regionalnog razvoja

temeljenog na inovacijama
Izvor: Martin et al, 2003
79
„Sposobnost da učite brže od svojih

konkurenata može biti jedina održiva
konkurentska prednost.“
(Arie de Geus)
80
Regionalna konkurentnost
• Regionalnu se konkurentnost treba shvatiti kao

sposobnost regionalne ekonomije da optimizira
svoje raspoložive resurse kako bi se mogla što bolje
prilagoditi tržišnim okolnostima nacionalnog i
globalnog tržišta na kojem će konkurirati (Martin,
2004).
• Regionalna konkurentnost je „negdje između“
nacionalne, (makroekonomske) i mikroekonomske
razine.
81
27
Elementi konkurentnosti
regionalnog razvitka
• Gospodarstvo sa svojom industrijskom
strukturom i sektorima poslovanja može
uspješno konkurirati onima koji raspolažu
komparativnim prednostima, pod
pretpostavkom da se racionalno odaberu
poslovna područja, industrijske grane,
odnosno da svoje djelovanje usmjere na
segmentirano, umjesto masovno tržište.
stupanj razvijenosti netržišnih čimbenika
(razvojna istraživanja, stručna udruženja,
informacijske usluge, tehnološki centri i sl.).
Globalizacija je utjecala na to da su regije postali

glavni čimbenici konkurentnosti u globalnoj
ekonomskoj utakmici.
Inovativnost, ideje i
Specijalizacija regija kvaliteta života na
nužna je za povećanje određenom području
njene konkurentnosti.
sve više zamjenjuje
troškovnu učinkovitost.
“Nove kombinacije”
83
28
• Trenutačna ekonomska teorija nudi nekoliko

objašnjenja regionalne konkurentnosti.
• Svaka teorija priznaje kako se politika mora
prilagoditi stvarnom stanju same regije. Ključni
argumenti su sljedeći (ESPON, 2006b):
• Pokretačima ekonomskog rasta i razvoja tradicionalno se
smatraju faktori poput različitosti/specijalizacije,
pristupačnosti/povezanosti i ljudskom kapitalu.
• Regionalni inovativni sistemi i klasteri su temelj novijih
regionalnih teorija.
• Teorije koje su orijentirane na djelovanje jedinica izvršne vlasti
temelje se na viziji, uključivanju i sposobnostima provođenja.
85
• U raspravama o
regionalnoj
konkurentnosti, prema
Martinu (2003.), postoje
tri temeljna koncepta
regionalne
konkurentnosti:
– regije kao mjesta izvozne
specijalizacije,
– regije kao izvori povećanja
dohotka i
– regije kao čvorišta znanja.
86
87
29
• Prema Wintjesu i Hollandersu (2005.), regionalna

inovativnost, a kroz to konkurentnost determinirana je
sljedećim faktorima:
– Dostupnost znanja, koje ovisi o lokalnoj infrastrukturi,
povezanosti, blizini značajnih tržišta, dostupnosti znanstvenih
institucija, R&D aktivnosti i mreža;
– Sposobnost apsorbiranja znanja, koja ovisi o razini znanja,
edukacije, opreme i profesionalnih mreža;
– Sposobnost širenja znanja i tehnologije, koja ovisi o faktoru
mobilnosti, visoko-tehnološkoj industriji, međunarodnoj
razmjeni i izravnim stranim ulaganjima (Wintjes, Hollanders,
2005.).
88
• Filó (2008.) sintetizira faktore regionalne

konkurentnosti na sljedeći način:
– mogućnost ekonomske strukturne promjene;
– visoki udio uslužnog sektora koji doprinosi stvaranju
dodane vrijednosti;
– klasična proizvodnja temeljena na znanju;
– inovativnost u svakom smislu;
– decentralizirani sustav odlučivanja;
– brojna i uspješna srednja klasa;
– urbana politika visokih standarda i očuvanje okoliša;
– uspješan tzv. management konflikta;
– umreženost, integriranost sistema gradova, značajne
interne i eksterne relacije i odnosi;
– rast BDP-a i zaposlenosti.
89
90
30
5 principa regionalne konkurentosti

(Porter i dr., 2001)
• Proizvodnost ne ovisi o tome koje industrije konkuriraju u regiji,

već kako konkuriraju
• Najvažniji izvor proizvodnosti se stvara, a ne nasljeđuje
• Regionalni prosperitet ovisi o proizvodnosti svih industrija
i imovine
• Proizvodnost je bazirana na kontinuiranim inovacijama
• Ne postoje nisko-tehnološke industrije; postoje
samo nisko-tehnološke firme
91
I dolazimo do... Lokalnog ekonomskog razvoja

Cilj Kako ga postići Ključni pokazatelj
Promicati financijsku Autonomija financijskih sredstava, pomoći od viših Udio vlastitih prihoda
decentralizaciju i jačati razina vlasti, načela financijske decentralizacije, u ukupnim prihodima
lokalne i regionalne izvori lokalnog financiranja, načini i uvjeti lokalne
samouprave zaduživanja lokalnih jedinica jedinice
Odnosi između različitih razina vlasti, postupak

Promicati političku izbora gradonačelnika, pravni propisi koji uređuju Sudjelovanje građana
decentralizaciju napredovanje državnih službenika, uloga različitih u razvojnom planiranju
dionika u planiranju, odlučivanju, primjeni,
praćenju i vrednovanju instrumenata i mjera,
dostupnost informacija, uloga javnih uvida,
referenduma i sl.
Osigurati transparentnu, Provođenje zakona i ostalih pravnih propisa, Transparentnost i
odgovornu i učinkovitu jasnoća procedura i pravnih propisa, postojanje odgovornost u
upravu odgovarajućih poticajnih kazni, postojanje donošenju,
standarda uspješnosti, različitih kodeksa ponašanja usvajanju, primjeni
za profesionalna udruženja, postojanje strateških i provedbi propisa i
razvojnih planova i sl. dokumenata
Promicati povezivanje Proračun koji se
proračuna sa strateškim Priprema, usvajanje i provođenje strateškog temelji
razvojnim planovima razvojnog plana koji je osnova za trogodišnje na programima i
proračunsko planiranje mjerljivim
rezultatima
92
Izvor: Alibegović, De Villa (2009)
Literatura (izvadak)
• Bogunović, A. (2011.), Regionalna ekonomika i politika,
Zagreb: Ekonomski fakultet Zagreb, str. 1 – 78
• Hoover, E.M., Giarratani, F. (1999), An Introduction to
Regional Economics, The Web Book of Regional Science,
Regional Research Institute, West Virginia University,
dostupno na: http://www.rri.wvu.edu/webbook/giarra
tani/contents.htm (Poglavlje 1., 9., 11.i 12)
• Miernyk, W.H. (1965), The Elements of Input-Output
Analysis, The Regional Research Institute, dostupno na:
http://www.rri.wvu.edu/WebBook/Miernykweb/new/index
.htm
• Capello, R, Nijkamp, P. (eds) (2009), Handbook of Regional
Growth and Development Theories, Edward Elgar Publishing
Limited, Part I.- II.
93
31

1.nastavna Cjelina Ekonomski Razvoj I Regionalna Ekonomija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

1.nastavna Cjelina Ekonomski Razvoj I Regionalna Ekonomija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveučilište J.J.Strossmayera u Osijeku, Akademska 2016./2017.

1.dio4. Ekonomski razvoj i

1. Ekonomski razvoj i regionalna

• Bogunović (2011.) ističe kako ekonomske teorije teško

• Kako ističu Singh i Dhumale (1999.), u takvim bi

• Nužno je prepoznati i adekvatno definirati tzv.

• Schumpeter (u: Kačar, 2011.)

Teorijski okvir regionalnog razvoja

1. Regionalna ekonomska znanost:

Privatni poslovni subjekti

• Regionalna ekonomija je grana

• Regionalnom politikom nastoji se povećati

• Od Von Thünenove regije koja je prva upozoravala na značaj

Neke teorije regionalnog razvitka

• Počeci industrijalizacije dovode do značajne

• Launhardtova teorija lokacije industrije

• Teorija pola rasta (F. Perroux)

• Teorija centralnog mjesta (W. Christaller)

Razumijevanje regionalnih ekonomskih problema se temelji na

Hoće li neka regija biti “dobitnik” ili “gubitnik”

• „Kakvi obrasci ponašanja i djelovanja

“komparativna prednost” “konkurentska prednost”

Nova ekonomska geografija

1.3. Krugmanov doprinos – nova ekonomska geografija

• imobilnost proizvodnih “market crowding effect”

...povećanja regionalnih razlika...

Izvor: prilagođeno prema: Čavrak, 2010.

• Cijena zemljišta (građevnisko i

• Staru paradigmu regionalnog razvoja

1.4. Lokacijski faktori

Lokalni i prijenosni inputi i outputi

Problematika s lokacijskim faktorima

Kulturni čimbenici: Regija je dio zemljišne površine za koju

Illeris (1993.) definira slijedeću tipologiju regija:

• Đulabić (2007.) regije dijeli na:

1. Mikro regije - teritorijalni prostor koji je manji od teritorija

• Ilešič razlikuje fizionomske i gospodarske geografske

• Boudeville (1961.) razlikuje tri tipa regija, ili tri načina

• Jedinim problemom ističe određivanje granica regije i

• Regionalnom politikom nastoji se povećati

• Argumenti za formiranje i provođenje regionalne

– Regionalni neskladi uzrokuju ukupnu retardaciju rasta i

Dileme regionalne politike…

Instrumenti regionalne politike

• Regionalna politika treba biti tržišno usmjerena i

• Regionalna politika može se podijeliti na izravnu i

• Prema Higginsu i Savoieu (1988.), bitni argumenti za

„Dugotrajna tradicija oslanjanja na središnje vlasti,

• Potrebno je takvo upravljanje regionalnim

1.6. Regionalni računi

Prirodne regije vs. Funkcionalne regije

RH: županije, banovine, oblasti, župe, kotari, zajednice općina, županije

Slika 2. Osnovni model programiranja rasta gospodarstva

Izvor: autori prema: Bogunović, 2011. (izvorno)

• Ovakve oblike ekonomske nejednakosti mogu ublažiti

Regionalna neujednačenost – regionalni

• Razlike o nejednakosti regija mogu biti izražene kroz

• Razlike o nejednakosti regija izražene su u tri

• „regionalni problem“- neka regija odstupa

• Izvori ekonomske nejednakosti (Šverko, 1995.):

Produbljivanje razlika u regionalnoj razvijenosti posljedica

Bitni argumenti za razmatranje posebnosti regionalne

• regionalne nejednakosti izazivaju socijalne i političke probleme koji se s