TEORIJA

POLARIZIRANOG
RAZVOJA
 problem nejednakog regionalnog razvoja –
posljedica ekonomskih, socijalnih i političkih faktora
te raznovrsnosti prirodne osnove
 predindustrijsko razdoblje: heterogenost prirodne
osnove  nejednaki razvoj
 industrijsko razdoblje: jačanje regionalnih razlika
 urbano bazirana industrija  jači razvoj gradova,
zaostajanje ruralnog prostora
 razvijene, urbano-industrijske regije
 nerazvijene (slabije razvijene) regije
 ključna uloga gradova – utjecaj na okolicu  širenje
inovacija i razvojnih impulsa
 Teorija polariziranog razvoja

 dotadašnje ekonomske teorije nisu zadovoljavajuće

objasnile nejednaki regionalni razvoj
 javlja se 50-ih godina 20. st.
 pokušava objasniti nejednaki regionalni razvoj

 ekonomski razvoj se u prostoru širi preko točaka, čvorišta

odnosno polova

 na toj teoriji zasnivaju se mnogi instrumenti planske politike

 njezin razvoj – kroz nekoliko koncepata (kružne
kumulativne kauzalnosti, polova rasta, polariziranih regija,
centara rasta/razvoja...)
 Koncept kružne
kumulativne kauzalnosti
 Myrdal (1957.) – tijek kapitalističkog razvoja produbljuje
međuregionalne nejednakosti
 promjena jedne varijable u kružnom, povezanom sustavu
utječe na promjenu druge varijable koja djeluje u istom
smjeru
 pozitivni i negativni trendovi
 u regionalnom razvoju prednost će imati razvijenije
regije → brži razvoj u usporedbi sa slabije razvijenim
regijama → razlike u razvoju će se povećavati
Koncept kružne
kumulativne kauzalnosti
Koncept kružne
kumulativne kauzalnosti
 dvije grupe efekata:
 efekti “ispiranja” (backwash effects) (centripetalne sile)
 efekti širenja (spread effects) (centrifugalne sile)
 kod spontanog razvoja – efekti “ispiranja” snažniji od
efekata širenja  potreba za planskim mjerama
Koncept kružne
kumulativne kauzalnosti
 Hirschmann (1958.) – polarizacijski efekti i efekti “prokapljivanja”
(trickling-down effects)
 Koncept polova rasta

 F. Perroux (1950) – gospodarski se razvoj širi preko

određenih točaka, tj. polova rasta (apstraktan
funkcionalni ekonomski prostor)

 pol – “motorna” jedinica koja potiče ekonomski razvoj

(jedno poduzeće, grupa poduzeća ili sektor industrije) –
jedinica postaje pokretačka snaga kada je sposobna
utjecati na druga poduzeća tako da se ona povećavaju,
mijenjaju svoju strukturu, organizaciju, pospješuju napredak
 poticajni efekti i efekti “kočenja”
 kasnije dopune koncepta: od početnog apstraktnog
ekonomskog prostora prema konkretnom, stvarnom
razvoju (umjesto sektoralnog, sektoralno-regionalni
karakter)
 zajedničke spoznaje Myrdala, Hirschmanna i Perrouxa:

 1. u topološkom apstraktnom prostoru ne dolazi do

stvaranja jednakih ekonomskih jedinica, već do
strukturiranog prostora gdje jedne jedinice utječu na
druge; dominirajuće i ovisne jedinice čine neuravnoteženi,
međuzavisni polarizirani sustav

 2. ekonomski razvoj je rezultat neuravnoteženja, a

pokreće kružni, kumulativni sistem u jednom pravcu; razvoj
pretpostavlja neuravnoteženost; polarizacija i
uravnoteženje su sagledani u funkciji ekonomskog rasta


 3. presudni faktori za neuravnoteženje su inovacije,
međuindustrijska isprepletenost i povezanost te
autonomne odluke poduzeća

 4. neuravnoteženi (polarizirani) razvoj manifestira se u

stvarnom prostoru, među pojedinim regijama, zemljama
pa i kontinentima; polarizacija je posljedica, ali i funkcija
razvoja jer u različitim prostorima utječe na rast (razvoj)
Koncept industrijskog
kompleksa
 koncept polova rasta potakao ideju da su neki tipovi
industrija pogodni za poticanje ekonomskog rasta 
koncept ind. kompleksa
 prema Isardu, “industrijski kompleks” je skup djelatnosti
koje djeluju na određenoj lokaciji (npr. prerađivački lanac
od jedne sirovine do različitih finalnih proizvoda)
 obuhvaća jedno područje uske tehničke, tržišne i
lokacijske međuzavisnosti i komplementarnosti
Koncept industrijskog
kompleksa
 uzima u obzir saznanja teorije lokacije
 uključuje konkretnu, regionalnu dimenziju
 sagledava regionalne i vremenske razlike, tj. uzima u obzir
sile i mehanizme koji djeluju u različitim vremenima i
prostorima
 primjena u regionalnom planiranju u bivšem SSSR-u
(industrijski, ekonomski rajoni)
Koncept polariziranih
regija
 Boudeville, 1966.
 izvorni koncept polova rasta primjenjuje na geografski
prostor i regiju
 polarizirana regija: skup elemenata međusobno zavisnih u
određenoj hijerarhiji (npr. hijerarhija naselja) – jedan
centar sa svojim gravitacijskim područjem
 polarizaciju shvaća kao dominaciju velikog grada koji
preko svojih satelitskih naselja utječe na regionalne i
ekonomske procese razvoja (veliki grad je pol razvoja, a
sateliti polovi rasta)
Koncept centara rasta
(razvoja)
 naglašava se centar, odnosno grad
 Hansen (1972.) centar rasta definira kao urbano središte
ekonomskih djelatnosti koje može postići samostalni razvoj
do stadija kada se rast širi u polariziranu regiju ili u druge,
slabije razvijene regije
 bitan faktor nejednakog razvoja je nejednaki razmještaj
centara (gradova)
 dvije skupine centara razvoja:
 inducirani (dirigirani) centri razvoja
 spontani centri razvoja
Primjena koncepta centara
razvoja u regionalnom planiranju
 jedan od instrumenata planske politike razvoja
 sredstvo za oživljavanje razvoja slabije razvijenih regija
(uspješniji razvoj ako su pod utjecajem gradskih privreda)
 razlike u primjeni:
 slabije razvijene zemlje – u funkciji integracije pojedinih
regija u cjelovit ekonomski razvoj
 razvijene zemlje – smanjiti regionalne disparitete
 Primjena teorije centara razvoja u
regionalnom planiranju
 Njemačka – 1965. (zakon o regionalnom
uređenju) – predviđeni centri razvoja na
razini velikih prostornih jedinica i na nižoj
razini unutar njih
s obzirom na ciljeve, tri tipa centara razvoja
 centri višeg reda – smanjivanje razlika u zapošljavanju i
infrastrukturi velikih prostornih cjelina
 centri srednjeg reda – poboljšavanje strukture
zaposlenosti unutar velikih prostornih cjelina, osobito u
pojedinim njihovim dijelovima
 centri srednjeg reda – poboljšanje infrastrukture
pojedinih dijelova velikih prostornih cjelina
 Primjena teorije centara razvoja
u regionalnom planiranju
 Velika Britanija – prvi put uveden 1963.
 u problemskim regijama radi poticanja razvoja i manjivanja
regionalnog dispariteta: najprije za SI Englesku i središnju Škotsku,
kasnije i drugdje
 Primjena koncepta centara razvoja u
regionalnom planiranju
 Francuska
 Pariz i “francuska pustinja”
(Gravier)
 8 regionalnih centara razvoja
(métropoles d’équilibre)
 Bordeaux
 Lille, Roubaix, Tourcoing
 Lyon, St. Etienne, Grenoble
 Marseilles, Aix, Foss
 Nantes, St. Nazaire
 Strasbourg
 Nancy, Metz, Thionville
 Toulouse
Primjena koncepta centara razvoja u
regionalnom planiranju
 Italija – Jug Italije (Mezzogiorno), potkraj 1960-ih; predviđene
42 jezgre industrijskog razvoja, odnosno 5 velikih područja (od
Rima i Pescare prema J)
 primjena u regionalnom planiranju u zemljama u razvoju
Čile
 polovi razvoja
 nacionalnog reda
(Santiago)
 multiregionalni
nacionalnog
značenja
(Antofagasta,
Valparaiso,
Concepción)
 regionalni (Arica,
Punta Arenas,
Valdivia i dr.)
 smanjivanje
centralizma
primarog grada i
uravnoteženiji razvoj
Brazil

 poticanje razvoja
centara srednjih
veličina i razvoj novog
glavnog grada
 Brasilia – rubno položen
novi glavni grad Brazila
– planski izgrađen od
1960. g. (oko 2 mil. st.
danas)
Kolumbija
 disperzni razvoj industrije
i decentralizacija drugih
funkcija
 Bogotá – nac.
metropola
 Medellín, Cali,
Barranquilla – metropole
uravnoteženja
 3. i 4. razina – reg. centri
30.000 – 200.000 st.
 5. i 6. razina – lokalni i
servisni centri
Afrika
 Nigerija – 1965. planskim
mjerama predviđen
razvoj 16 centara razvoja
 Abuja – od 1990. glavni
grad
 Tanzanija – “ujamaa”
koncept (koncentracija
naseljenosti u ruralnim
naseljima) i koncept
centara razvoja (veći
centri)
 osnivanje 9 centara
razvoja i premještanje
glavnog grada iz Dar es
Salaama u Dodomu
Azija
 Iran (plan 1974-78) – razvoj 7
većih centara razvoja (Tabriz,
Arak, Ahvaz, Abadan,
Isfahan, Shiraz, Mashhad)
 Indija – težište na centrima
srednjih veličina i manjim
gradovima  razvoj centara
4 stupnja hijerarhije
 uslužni centri na lokalnoj razini
 centri razvoja na
mikroregionalnoj razini
 centri razvoja na
mezoregionalnoj razini
 centri razvoja na
makroregionalnoj razini
 koncept centara razvoja – ponegdje su se regionalne razlike
čak i povećavale
 npr. u Latinskoj Americi – sredstvo za prostornu dominaciju
(preko transnacionalnih kompanija) – ovisna industrijalizacija –
ekonomska moć se nalazi izvan (vanjski centri i metropole)
Novi koncepti

 INDUPOL koncept (industrijalizacija, urbanizacija, polarizacija) –

decentralizirana koncentracija (u periferne regije)
 proces polarizacije treba interpretirati površinski (arealno), a ne
čvorišno
 strategija planiranja – serijom međusobno povezanih akcija i
mjera u određenom prostoru stimulirati proces urbanizacije i
industrijalizacije, čime bi se stvorili efekti koji bi pozitivno utjecali
na socijalnu i ekonomsku strukturu prostora
 cilj: preobrazba privrede u međuzavisnom urbanoregionalnom
sistemu (uključuje: prostornu, ekonomsku i socijalnu strukturu)
Osovine razvoja

 osovine razvoja – specifičan oblik prostorne koncentracije

 više stupnjeva razvojnih osovina (u skladu s funkcionalnom
hijerarhijom i veličinom prostora)
 komunikacijske, prometne, osovine naseljenosti, industrijske
osovine itd.
 utječu na ekonomski razvoj svojim poticajem i svojim
posredničkim djelovanjem (Pottier)
 Osovine razvoja
Stupanj Naziv Prometna infrastruktura
značenja

I Zagreb-Ivanić Grad-Kutina-Novska Auto-cesta i željeznička

pruga većeg međunarodnog
značenja

II Zagreb-Karlovac Auto-cesta većeg i želj. pruga

manjeg međunarodnog
značenja
III Zagreb-Sisak Državne ceste i željezničke
Zagreb-Koprivnica pruge manjeg međunar.
Zagreb-Zabok (Krapina)-Varaždin- značenja
Čakovec
Varaždin-Koprivnica-Virovitica
Koncept optimalnog reda veličine
gradova
 tipovi – pravilni,
prijelazni i nepravilni red
veličine gradova
Red veličine gradova
Hrvatske 2011.