NASILJE, NEPRAVDA, RAT, DŽIHAD I 

TERORIZAM U ISLAMU

 Nasilje, nered i prolijevanje krvi dovode se u vezu s ljudskom vrstom, odnosno s čovjekovom
prirodom i prije njegova stvaranja. Prema kur‘anskom kazivanju o stvaranju čovjeka, u trenutku
kada je Allah obavjestio duhovni svijet meleka i džina da će čovjeka postaviti kao namjesnika
na Zemlji, oni su zabrinuto upitali Stvoritelja hoće li Zemljom upravljati biće koje će na njoj krv
prolijevati i nered činiti?

 „A kada Gospodar tvoj reče melekima: „Ja ću na  Zemlji namjesnika postaviti!“- oni rekoše:“Zar
će Ti  namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv  prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo
i, kako Tebi  dolikuje, štujemo“. On reče: „Ja znam ono što vi ne  znate“. (El- Bekare, 30.).

 U kasnijem tekstu Kur‘ana Allah dž.š. podsjeća meleke da čovjek ima kvalitete koje duhovna bića
nemaju, kao što je mogućnost spoznaje i napretka u otkrivanju tajni Svemira, mogućnost
činjenja najplemenitijih stvari ali nije demantirao opis čovjeka kao bića sklonog nasilju, upotrebi
sile, prolijevanju krvi i činjenju nepravde.

 O tome nam svjedoče Habil i Kabil,  Ademovi sinovi o kojima govori Kur‘an. Braća, prva
generacija čovječanstva na zemlji a već dolazi do nasilja na Zemlji i dolazi do izražaja ljudska
slabost i sklonost ka nasilju i neprijateljstvu. Zbog zavisti i ljubomore Kabil je ubio rođenog brata
Habila. (sura El – Maide, 27-31.).

 Od Ademovih sinova, prvih ljudi na Zemlji pa do danas nasilje, sila, nepravda i rat ostalji su
konstanta u rastu i razvoju čovječanstva. Drugačije nažalost neće biti do kraja svijeta. Kur‘an
kaže: „Izlazite“- reče On - jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti
ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti - reče On“. (El-A‘raf, 24-25.).

 Kur‘an spominje nekoliko vrsta nasilja koja su vezana za čovjeka. Prvo i najveće nasilje je ono
koje čovjek čini prema svome Stvoritelju, odnosno prema samome sebi koje je najteže.
Iskrivljujući vjeru u jednoga Boga, pripisujući božanske atribute i kvalitete nečemu ili nekome
mimo Bogu, čovjek čini nasilje i nepravdu nad svojom dušom.

 Kur‘an spominje mnoge Božije poslanike koji su ustajali protiv nasilja nad vjerom i nad
čovjekom, boreći se protiv nepravde, nemorala i nasilja nad slabima. Nakon što bi iscrpili sve
metode lijepog uvjeravanja, Poslanici su  se prema Božijoj naredbi koristili silom da bi se
suprostavili većem nasilju. Primjer Musaa kada ubija Egipćanina braneći pripadnika svog
židovskog naroda.

 Riječ teror u značenju strah i zastrašivanje i terorizam u značenju poredak straha

strahovlade, prvi put se spominje u Francuskoj da bi se opisala strahovlada koja je u toj zemlji
vladala od 1789. do 1794.

 Terorizam se definira kao:

 „Upotreba sile nad slučajnim, civilnim ciljevima, s namjerom zastrašivanja i izazivanja općeg
straha kod ljudi, a s ciljem ostvarenja određenih političkih ciljeva“.
 Islam znači mir, sigurnost i uspostavu mira i sigurnosti među ljudima. U Kur'anu se u više
od stotinu ajeta spominje se riječ „mir“ dok se „rat“ spominje na šest mjesta. Prvi princip i
temelj islama zasnovan je na miru, te se na temelju toga koristi različitim metodama.

 U islamu je čovjek u središtu pažnje i nijedno drugo učenje ne daje čovjeku toliku vrijednost.
Islam sprečava ljude da poseže za međusobnim ubijanjem, osim u iznimnim slučajevima.

 Allah dž.š. kaže: „...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne
čini kao da je sve ljude poubijao, a ako neko bude uzrok da se nečiji život spasi kao da je spasio
cijelo čovječanstvo.. “(sura El-Maida 32.).

 Brojni su kur'anski ajeti u kojima se zabranjuje ubistvo i izriče moralna sankcija u vidu vječne
patnje u džehennemskoj vatri. U suri En-Nisa se kaže: „Onome koji hotimično ubije vjernika
kazna će biti – džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i
prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.(En-Nisa 93.).

 Na Oprosnom hadžu Muhammed a.s. je rekao: „Vaši životi, čast i imeci su nepovredivi i zaštićeni
kao što je svet ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto“.

 Džihad se obično na Zapadu prevodio kao „sveti rat“ koje muslimani pokreću ili vode
protiv nemuslimana, a često je sinonim za sve vrste ekstremizma i terorizma koje pojedinci čine
iz vjerskih pobuda.

 Važno je napomenuti da „sveti rat“ ne postoji u kur‘ansko-sunnetskim pojmovima i da je

svako tumačenje pojma džihad tom sintamom u cjelosti netačan i neprihvatljiv.

 Džihad nije jednako rat.  Arapska riječ za rat je harb, a riječ za borbu u ratu je qital.  Allah dž.š. u
190. ajetu sure El-Bekare stoji: „I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas,
ali vi ne otpočinjite borbu! –  Allah, doista, ne voli one koji započinju kavgu.“

 Riječ džihad dolazi od glagola džehede što znači boriti se. Tako je džihad čin borbe za opstanak.
Muhammed a.s. je rekao da je najveći džihad boriti se sa prohtjevima vlastite duše. Džihad se
prije svega odnosi na unutarnju borbu kako bi se postalo Bogu predano u svim aspektima života.

 S druge strane džihad se odnosi na borbu protiv nepravde, tiranije, iskorištavanja i sl. Islam
podstiče muslimane da aktivno rade na održavanju ravnoteže u kojoj je Bog stvorio sva
stvorenja.

 Uzrok razvoja i širenja terorizma u svijetu treba tražiti u socijalnim problemima,

ekonomskoj diskriminaciji, pritisku svjestskih sila i neujednačenim odnosima na međunarodnoj
razini a svi ovi činioci mogu proizvesti radiklane i nasilničke interpretacije religije.