Tehnike alpskog skijanja [uredi]

Kroz povijest su se tehnike alpskog skijanja često značajno mijenjale. Razloga za te promjene
bilo je više, osim same domišljatosti pojedinih učitelja skijanja tu je i tehnološki napredak
materijala, oblika i funkcionalnosti skijaške opreme, nivo uređenosti staza, itd.

Prva poznata alpska tehnika je Lilefender, a dobila je ime po gradu Lilenfeldu. Riječ je o
tehnici skijanja pomoću jednog dugačkog štapa, kod kojeg skijaš zabada štap u središte zavoja
te se zatim oko njega rotira i na taj način određuje smjer skretanja. Kasnije su skijaši vrlo brzo
usvojili korištenje dva kraća štapa a ne jednog dugačkog.

Puno je širu primjenu doživjela tzv. Alberg tehnika koju je ranih godina 20. stoljeća
prezentirao Austrijanac Hannes Schneider, a poznata je i kao tehnika plužne kristijanije. Valja
istaknuti i Norvežanina Sondre Norheima, koji je konstruirao skijaški vez koji je omogućio
bolje upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas naziva telemark. Daljni napredak
tehnologije, posebice kvalitete skija i njihovih rubnika, omogućile su modernije alpske
tehnike kao što su prestupna tehnika te carving (čitaj karving, od engleskog naziva carving).
Danas u natjecateljskom i rekreativnom alpskom skijanju preovladavaju carving, te kod
manjeg broja skijaša prestupna tehnika.