METODIKA PODUČAVANJA CARVING TEHNIKE SKIJANJA 2 METODIKA PODUČAVANJA CARVING TEHNIKE

SKIJANJA Saţetak Skijaški sport je posljednjih godina potaknut tehnološkim dostignućima doţivio neke
promjene u samoj tehnici. Pluţna tehnika, paralelna tehnika i prijestupna tehnika obogaćene su još
jednim vidom paralelne tehnike koja ima svoje posebnosti i karakteristike tako da je moţemo nazvati
novom tehnikom – Carving. Nastojanja mnogih stručnjaka su, da pronaĎu optimalne programske osnove
za podučavanje ove nove tehnike. Upravo je i cilj ovog rada prezentirati jedan program obuke koji će
pomoći skijašu početniku da savlada carving tehniku i postane dobar skijaš. Ključne riječi: Skijanje,
carving tehnika, metodika TEACHING METHODS OF CARVING TECHNIQUE SKIING Summary The sports of
skiing, inspired by new technological achievements in the last few years, has experienced some changes
in it’s techinque. Snowplaugh, parallel and overstep tehnique are enriched with another sort of parallel
technique. It has it’s own specifics and characteristics, therefore it can be considered as a new technique
– Carving. Efforts of many experts strive to find an optimal program basics for teaching this new
tehnique which is exactly the object of this paper – to present training program that will help ski
beginners to overcome carving technique and become good skiers. Key words: Skiing, carving technique,
methodic 3 SADRŢAJ: 1. Uvod ………………………………………………………………4 2. Kratki pregled skijaških
tehnika kroz povijest ………………………6 3. Vrste skijaških tehnika i podjela ……………………………....10 3.1.
Pluţna tehnika 3.2. Tradicionalna paralelna tehnika 3.2.1. Carving tehnika 3.3. Prijestupna tehnika 4.
Oprema ………………………………………………………………13 4.1. Tehnološki razvoj skija 4.2. Karakteristike
carving skije 4.3. Prednosti i manjkavosti carving skije 5. Teorijski aspekti carving tehnike skijanja
……………………………….20 5.1. Osnove carvinga 5.2 Karakteristike carvinga 5.3. Biomehanički principi
carvinga 6. Carving zavoj - podijela ……………………………………………….28 6.1. Natjecateljski dinamični
paralelni zavoj – veleslalom 6.2. Zavoj kratkog radijusa – slalom (carving vijuganje) 7. Metodika
podučavanja carving tehnike skijanja ……………………….32 7.1 O metodici poduke 7.2. Metodičke vjeţbe za
podučavanje carving tehnike 7.2.1. Vjeţbe na ravnom 7.2.2. Vjeţbe na blagoj padini 7.2.3. Izvedba
paralelnog zavoja od brijega carving skijom 7.2.4. Izvedba carving zavoja - paralelni dinamički
natjecateljski - carving vijuganje 8. Zaključak ………………………………………………………………..41 9. Literatura
………………………………………………………………..42 4 1. UVOD Ako se vratimo stotinjak godina ranije i pratimo
evolucijski slijed razvoja skijaških tehnika sve do danas, moţemo zaključiti da je skijanje uistinu jedan
specifičan sport koji je doţivio velike promjene u samoj tehnici. Ne samo da tehnološki i generacijski
napredak pospješuje te promjene već je i sama teţnja skijaških entuzijasta da unaprijede i obogate
tehnike skijanja. Unazad dvadesetak godina tvornica Elan počela je razvijati novi oblik skije koji
omogućuje izvoĎenje zavoja manjeg radijusa, a naziva se carving skija. Tokom godina ta skija postaje sve
prihvaćenija i sveprisutnija na svim svjetskim skijalištima. Nastojanja proizvoĎača da olakšaju skijanje
izumom kao što je carving skija uvjetovalo je neke modifikacije u tehnici što je apsolutno potaklo i
stručnjake da je objasne i pronaĎu programske osnove za njeno uspješno svladavanje i unapreĎenje. U
ovom diplomskom radu obraĎen je jedan od metodičkih puteva za uspješno podučavanje carving
tehnike skijanja i to isključivo u rekreativnom skijanju. Znači, zadatak ovog diplomskog rada je kako što
uspješnije prenijeti znanja o carving tehnici skijašu rekreativcu. Kako je razvoj carving tehnike uvelike
uvjetovan i tehnološkim dostignućima to samoj opremi za skijanje pridaje veću vaţnost . Dosad smo pri
učenju skijaških tehnika pozornost uglavnom predavali samom usvajanju motoričkih struktura upravo
zbog toga jer ravna skija koja se zadrţala dugi niz godina nije imala specifičnosti poput carving skije. One
su se samo razlikovale po duţini i izvedbi materijala. Danas imamo carving skiju čije specifičnosti
odreĎuje ponajviše njena strukiranost i upravo je taj detalj razlog što pri usvajanju carving tehnike
moramo biti dobro upoznati sa tim specifičnostima. Samu evoluciju skijaške opreme pratio je i razvoj
tehnike skijanja pa tako ujedno i škole skijanja. Kroz sve te godine škola skijanja mora pratiti razvoj
skijaške tehnike i to je jedan od temeljnih uvjeta za stvaranje optimalnih metodičkih programa za
uspješno 5 učenje samih tehnika. Usporedimo li neke programske osnove za podučavanje skijaških
tehnika prije pedeset godina i danas uvidjet ćemo velike razlike upravo jer je tehnika skijanja doţivljavala
promjene. Ipak neki detalji ne mogu isčeznuti kroz nekoliko godina i oni bi trebali biti baza skijaške
poduke. Mnogi autori u novije vrijeme pišu o carving tehnici kao o novoj eri alpskog skijanja! Slaţemo se,
ali to ne znači da je paralelna tehnika , pluţna pa i prijestupna tehnika stvar daleke prošlosti što se dade
zaključiti. U natjecateljskom skijanju moţemo govoriti o carving tehnici kao nezamjenjivoj tehnici koja je
preuzela apsolutni primat nad drugim tehnikama, ali u rekreativnom skijanju smo poprilično zakinuti.
Zašto? Ljepota skijanja i jeste u raznovrsnosti tehnika ( paralelna, pluţna, prijestupna ) koje su odlična
baza za carving tehnike. Zato naučimo sve pa tko što voli nek izvoli. 6 2. KRATKI PREGLED SKIJAŠKIH
TEHNIKA KROZ POVIJEST Prva skijaška tehnika se pojavljuje 1897.godine pod nazivom Lilenfeldska
skijaška tehnika. Dobila je ime po gradu Lilenfeldu. Tvorac ove tehnike je Matias Zdarsky a svodila se na
voţnju u pluţnim zavojima uz upotrebu jednog štapa. Skijaš koji bi se spuštao niz padinu koristeći tu
tehniku prvo je radio otklon u naprijed i u stranu stranu zavoja te je zatim ubadao štap u središte zavoja i
onda se oko njega zarotirao. Hannes Schneider je nadalje usavršio pluţnu tehniku Zdarskoga novim
zavojem koji se naziva plužna kristijanija i ujedno je i glavna značajka Arlberške tehnike skijanja. Upravo
je to i bila prva natjecateljska tehnika. Skijaši su imali noge u plugu veći dio vremena i samo su pritiskom
skije odreĎivali u kojem će se smjeru kretati, a izbacivanja i skupljanja repova bila su od posebnog
značaja jer se na taj način dobivala potrebna okretnost. UvoĎenje skijaških natjecanja u alpske discipline
omogućuje daljnji razvoj skijaških tehnika. Tako je austrijanac Toni Zelos koji je i sam bio natjecatelj
izmeĎu 1930.god. i 1935.god. počeo skijati u paralelnom poloţaju skija i na taj način obogatio Arlbrešku
tehniku skijanja sa paralelnom kristijanijom. Paralelna tehnika je omogućila skijašu manje kočenja pri
ulasku u zavoj što je povećalo brzinu skijanja te ta tehnika preuzima apsolutni primat u skijaškim
natjecanjima i školama skijanja. U razdoblju nešto prije II.svjetskog rata pa do 1955.god. pojavljuje se
Francuska rotacijska tehnika. Emile Allais daje osnov za nov način okretanja na skijama takozvanim
ruade zavojem, po kojem je i tehnika prozvana. Glavna karakteristika ove skijaške tehnike je izrazito
nizak skijašev stav te naglašeni pretklon. Zavoji su se radili tako da se napravio lagani skok i da se vanjsko
rame 7 kretalo u smjer zavoja. Od posebnog značaja je bila i rotacija skijaša po uzduţnoj osi. Tehnika nije
bila previše uspješna radi svoje neekonomičnosti i teţine izvedbe. Posebno je bilo teško skijanje kratkim
zavojima zbog suprotnog otklona vanjskog ramena i izrazito niskog stava. Nakon II.svjetskog rata dolazi
do snaţnog zamaha u razvoju skijaške tehnike. Tirolac Hans Nogler u škole skijanja uvodi tehniku sa
suprotnim zasukom tijela ( gegenschulter ). Glavna karakteristika tehnike je bila vrlo visok skijaški stav te
izrazito velika pokretljivost nogu te nakon toga i cijelog tijela. Kod gegenschulter tehnike su bila prisutna
pojačana vertikalna gibanja. Sa vertikalnim gibanjem se smanjivao pritisak skija na podlogu te bi se na taj
način okretale skije prema centru zavoja a u isto je vrijeme tijelo radilo suprotni otklon. Znači dok su
skije išle u lijevi zavoj tendencija tijela je bila da ide u desnu stranu. Tehnika je predstavljena prvi put u
Val d’Isere-u u Francuskoj na Interski kongresu gdje i postaje sluţbena skijaška tehnika i počinje se
primjenjivati u svim ski školama u svijetu. Jedini protivnici te tehnike su bili Francuzi koji su radi rivalstva
prema Autrijancima ostali vjerni Francuskoj rotacijskoj tehnici. Interski kongres 1968. g. u Aspenu imao
je jedinstvenu zadaću a to je promoviranje jedinstvene tehnike skijanja u svijetu. Ta inicijativa bila je od
posebnog značaja iz razloga što je sve jačim razvojem skijaškog turizma u svijetu došlo do potrebe da se
standardizira ponuda svake skijaške tehnike bez obzira na granice. Francuzi su tada predstavili Avelman
tehniku ( Avellment ) koja je djelomično nastala iz Francuske rotacijske tehnike. Glavna karakteristika te
tehnike je da je teţište tijela pomaknuto prema nazad te je tijelo u polusjedećem poloţaju. Tehnika je
vrlo pogodna za skijanje po neravninama, grbama i dubokom snijegu. Modificirani ostaci tehnike su i
prisutni danas u takvim terenskim uvjetima što je i dokaz kvalitete te tehnike. U ovoj tehnici je naglašena
fleksija prilikom početka zavoja a završava se sa ekstenzijom koja zajedno sa poloţajem prema nazad
omogućuje lakše isplivavanje skija iz dubljeg snijega i lakše upijanje 8 neravnina. Tehnika je kao i
Francuska rotacijska tehnika neekonomična i naporna i zahtjeva vrlo dobru fizičku pripremljenost. Na
Interski kongresu u Garmisch-Partenkirchenu Austrijanci su prikazali novu školu i tehniku skijanja koju
nazivaju Jet-tehnika. Glavna podloga za razvoj te tehnike je avelman zavoj. Još jedna bitna značajka te
tehnike je da se izvodi u polusjedećem poloţaju sa čime se dobivala veća stabilnost u zavoju i bolja
amortizacija neravnina. Nakon optuţbe Francuza da je za tehnika plagijat njihove skijaške tehnike
Austrijanci izjavljuju da Jet-tehnika zapravo potječe od Arlbreške tehnike a ne od Avelman tehnike.
Koliko god ta tehnika bila lijepa za oko nije značajnije utjecala na svijet skijanja. Upravo u to doba u
Austriji stagnira razvoj natjecateljskog skijanja. Interski kongres skijaških učitelja odrţan u Zaoou u
Japanu 1978.god. razriješio je dileme jedinstvene skijaške škole prihvaćanjem prijestupne tehnike. Do
tada su sve tehnike imale jednu sličnost a to je da se cijelo vrijeme skijalo na obje skije sa jednakim
pritiskom. No pojavom ove tehnike to se drastično promijenilo. Osnovne su karakteristike ove tehnike
prijestup, odraz i voĎenje skije. Teţište skijaša je preteţno na donjoj skiji dok je gornja preteţno sluţila
kao stabilizator. Zavoj se radio jakim kruţnim gibanjima u koljenima i u struku dok je tijelo uvijek gledalo
prema padini. Takvi zavoji sa kruţnim gibanjima aktivnog skretanja su od velikog značaja na velikim
strminama i kod brzih promjena smjera voţnje. Vizualno vrlo prepoznatljiva tehnika jer je prijestup i
bočno otklizavanje repova bilo neophodno zbog geometrije tadašnjih skija koje su bile visoke i ravnih
linija. Ta tehnika je pokrenula lavinu napretka skijanja i dugo vremena bila aktualna u skijaškim
natjecanjima kao bazična tehnika do pojave carving tehnike. Na razvoj spomenutih tehnika od
lilenfeldske pa do prijestupne presudno utječu iskustva trenera i natjecatelja u trenaţnom procesu te
teoretska istraţivanja skijaških stručnjaka na području edukacije i treninga kao i istraţivanja novih
tehnologija. Sve je to rezultiralo pojavom novih strukiranih skija koje su unijele 9 revoluciju u skijaški
svijet te skijanje učinile dinamičnijim, lakšim i ljepšim. Rodila se nova tehnika - CARVING Slika br. 1.
Detalj sa tečaja za učitelje skijanja 10 3. VRSTE SKIJAŠKIH TEHNIKA I PODJELA Kada govorimo o carvingu
moţemo se lako zapitati - da li carving predstavlja novu tehniku ili je on samo način skijanja odnosno
modifikacija paralelne tehnike skijanja koja je uvjetovana tehnološkim postignućima odnosno pojavom
strukirane skije koja nam je omogućila izvedbu zavoja bez imalo otklizavanja!? Skijaške tehnike se i dalje
dijele na pluţnu, paralelnu i prijestupnu tehniku. Čitajući strane skijaške publikacije novijih datuma dakle
u zadnje dvije godine moţemo uočiti da su mišljenja u tom pogledu različita. Mnoga eminentna imena iz
skijaških nacija daju svoje predodţbe o najboljoj podjeli skijaških tehnika. Njihova se mišljenja razlikuju,
ali ipak imaju jednu zajedničku dodirnu točku a to je da su carving uveli kao novu tehniku, pluţna tehnika
i paralelna tehnika egzistiraju kroz nekoliko skijaških elemenata dok se prijestupna tehnika uopće nigdje
skoro i ne spominje. S nečim ćemo se sloţiti a sa nečim ne! Moţemo dakle zaključiti da je carving skija
unijela novu dimenziju u skijanje i započela novu eru u skijanju jer po svojim osnovama, značajkama i
biomehaničkim principima carving tehnika se uistinu razlikuje od dosadašnje tehnike. Tablica 1.
Modificirani način tradicionalne paralelne tehnike skijanja – carving 11 3.1. Pluţna tehnika Ova skijašku
tehniku karakterizira poloţaj skija u plugu ( vrhovi skija su spojeni a repovi rašireni ). Skije su u poloţaju
unutarnjeg rubljenja. Idealna je za početnike jer osigurava dobru ravnoteţu i kontrolu brzine a moţe se
primjenjivati u oteţanim terenskim uvjetima. Nedostatak ove tehnike je što ne omogućava dinamično
savladavanje terena i teško se primjenjuje u duţem vremenskom intervalu. U sklopu ove tehnike tri su
lika: PLUŢENJE RAVNO, PLUŢNI ZAVOJ, PLUŢNI LUK 3.2. Tradicionalna paralelna tehnika Ovu skijašku
tehniku karakterizira meĎusobno paralelan poloţaj skija u više ili manje otvorenom stavu koje su cijelom
svojom duţinom na podlozi. To je univerzalna skijaška tehnika koja omogućava dinamično skijanje na
svim vrstama terena i u svim snjeţnim uvjetima. Stupanj sigurnosti je dobar te je naglašen estetski dojam
skijaša. Nedostatak ove tehnike je što se teško uči, a posebno sloţeniji elementi. U sklopu ove tehnike
sljedeći su likovi: SPUST RAVNO, SPUST KOSO, ZAVOJ K BRIJEGU, OTKLIZAVANJE, OSNOVNI ZAVOJ,
OSNOVNO VIJUGANJE, PARALELNI ZAVOJ OD BRIJEGA, BRZO VIJUGANJE, ZAVOJ U DUBOKOM SNIJEGU,
ZAVOJ NA GRBI, TERENSKI SKOK 3.2.1. Carving Ovu skijašku tehniku karakterizira prirodno otvoren stav
skija a skije su cijelom duţinom na podlozi. Tehnika je prihvatljiva za početnike zbog dosta otvorenog
stava skija i dobre sigurnosti. Omogućava vrlo dinamično savladavanje terena. Nedostatak ove tehnike je
da je teško primjenjiva u uvjetima terenske voţnje ( grbe, duboki snijeg ) te pri savladavanju izrazito
strmih terena. U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: DINAMIČNI PARALENI ZAVOJ, CARVING VIJUGANJE
12 3.3 Prijestupna skijaška tehnika Ovu skijašku tehniku karakterizira meĎusobno neovisan rad skija te je
prisutan dodatni impuls odraza. Omogućava maksimalnu dinamiku savladavanja terena i pri tome
osigurava visok stupanj sigurnosti. Jednostavna je i lako se uči. Nedostatak ove tehnike je taj da je teško
primjenjiva u dubokom snijegu. U sklopu ove tehnike sljedeći su likovi: KLIZAČKI KORAK, OSNOVNI
PRIJESTUPNI ZAVOJ, PARALELNI PRIJESTUPNI ZAVOJ, ŠKARASTI PRIJESTUPNI ZAVOJ, VIJUGANJE S
PRESTUPANJEM Slika br. 2. Carving tehnika je ujedinila prednosti pluţne, paralelne i prijestupne tehnike
13 4. OPREMA 4.1.Tehnološki razvoj skija U početku masovnije proizvodnje skija drvo je bila jedina i
osnovna sirovina za izradu no razvojem petrokemijske industrije primjenjuju se i drugi – sintetski
materijali. Dobrim svojstvima prerade i oblikovanja odlikuje se tako skupina polimera u koju se ubrajaju
termoplasti, duroplasti i elastomeri. Počeci industrije skija i unapreĎivanje karakteristika povezuje se sa
imenom Abel Rossignol koji je patentirao nov način zaparivanja skija i izumio skiju sa metalnim
rubnicima. Takva vrsta skije utječe i na tehniku skijanja, pa se skijaši umjesto rotacija tijela skijaju
potiskom koljena prema centru zavoja. S vremenom se skijama s rubnicima dodaje i klizna podloga
izraĎena od celuloze. U 40-im godinama prošlog stoljeća Amerikanac Howard Head dizajnirao je prvu
metalnu skiju koja je kasnije usavršena pod nazivom poznatim kao sandwich konstrukcija, preteča
moderne skije. No u području inovacija, metalna skija se pokazala kao prijelazno razdoblje izmeĎu
drvenih skija i onih od plastičnih materijala. Osim toga mijenja se i tehnologija, od izrade omega
kontrukcijom, izrade pomoću torzione kutije, cap tehnologije, do masovne proizvodnje skija u 70-im
godinama koja je uvjetovala efikasnije i ekonomski prihvatljivije materijale. Na razvoj skija i nove
tehnologije utječu vodeća lica na skijaškoj sceni. Tako npr. Alberto Tomba daje povod za patentiranje
skija po dualtec tehnologiji, kao kombinaciji cap i sandwich tehnologije. Početak skijanja na strukiranim
skijama datira iz 80. godine prošlog stoljeća kada je Ingemar Stenmark na veleslalom skijama tvornice
Elan iz Begunja pobjedio na deset utrka svjetskog kupa u nizu. Stenmarkova skija se razlikovala po duţini
i graĎi od skija koje se danas proizvode. Bila je visoka 210 cm. sa radiusom preko 40 m. za razliku od 14
današnjih skija koje su 20 i više centimetara kraće i radijusa od 20-ak m. pa niţe. Već tada pojavile su se
značajne promjene u tehničkim karakteristikama izvedbe zavoja. Tokom godina ta osnovna struktura
gibanja se nije značajno promjenila. Ponajviše su se te promjene desile zbog tehnološkog razvoja i tako
nametnule neke modifikacije u tehnici. Snaţan preokret u masovnoj proizvodnji skija dogodio se 1994.
godine kada je tvornica Elan izbacila na trţište carving skiju . Od tada svi proivoĎači mijenjaju pristup
izradi skija tako da carving skija postaje standard u proizvodnji dok ravna tradicionalna skija polako
odlazi u povijest. Slika br. 3. Carving - prepoznatljiva skijaška tehnika 15 4.2.Karakteristike carving skije
Strukiranost carving skije je zasigurno detalj koji ponajviše odreĎuje njene karakteristike uz naravno
materijale od kojih je napravljena te njenu duţinu i čvrstoću. Kada govorimo o strukiranosti pri tom
mislimo na graĎu skije. Vrh skije i njezin rep nešto su širi od sredine. Naravno da te mjere variraju od
modela do modela pa tako moţemo naći mjere 92-62-92 pa sve do 118-88-106. Upravo ta strukiranost
odreĎuje radijus skije i na kraju krajeva carving skije smo i podjelili na osnovu radijusa pa moţemo
govoriti o all-round carving skiji, velesalom carving skiji, slalom carving skiji, fun carver skiji, free ride
carver skiji, short carver skiji, lady carving ski, kid carving ski. Svaka od tih skija specifična je po
strukiranosti, materijalima i duţini. Slika br.4. Radijus - glavna značajka carving skije Skije prema veličini
radijusa moţemo podijeliti na skije malog radijusa ( ispod 18 m ), srednjeg radijusa ( 18-26 m ), velikog
( 27-34 m ). Skije malog radijusa: lako se okreću, nestabilne pri većim brzinama, tonu u dubokom snijegu
zbog uskog struka. 16 Skije srednjeg radijusa: stabilne pri većim brzinama, sposobne za carving zavoje
različitih širina, dobre za razne terene. Skije velikog radijusa: najstabilnije pri većim brzinama, torziono
vrlo čvrste pa drţe bolje na tvrdoj podlozi, zahtijevaju veće znanje i tehniku. Duţina skije se od pojave
prve carving skije pa do danas enormno smanjila po duţini tako da danas imamo skije od otprilike 65 cm
( big foot ) pa do nekih 190 cm. Naravno pri tom ne mislimo na natjecateljske skije za brze discipline koje
su i veće nego za skije koje koriste rekreativni skijaši. Kraće skije: upravljivije i lakše se okreću, razvijaju
manje brzine, pogodne za utabanije terene i manje zavoje, zahtijevaju dobru ravnoteţu. Duţe skije: brţe ,
stabilnije pri većim brzinama, bolje drţe na tvrĎim površinama, imaju bolju plovnost u dubokom snijegu,
pogodne za veće zavoje i meki snijeg, dobre za agresivnije skijaše. Skija ima takoĎer svoj uzduţni luk koji
se naziva zakrivljenost. Ona je direktno povezana sa osnovnom karakteristikom skije koju nazivamo
elastičnost ( flex ). Ono utječe na stabilnost skije po osi vrh-rep, plovnost skije te lakoću okretanja.
Krutije skije ( veći flex ): stabilnije pri većim brzinama i bolje drţe na tvrĎim površinama, pogodnije za
dobre skijaše. Mekše skije ( manji flex ): lakše započinju zavoj i bolje se ponašaju na grbama i u dubokom
snijegu, pogodnije za početnike. Manji flex na vrhu skije omogućava lakšu inicijaciju zavoja, ali zato mora
ţrtvovati stabilnost pri većim brzinama.Veći flex na repu skije omogućava bolji izlazak iz zavoja, ali zato
oteţava kontrolu skije. Torziona čvrstoća skije ( twist ) označava krutost skije kada se ona postavi na
rubnik i njeno savijanje sa ruba na rub. Veći twist: skija bolje drţi na tvrdoj podlozi i pri većim brzinama,
zahtijeva višu razinu tehničkih znanja i snage, pogodnija za bolje skijaše. Manji twist: omgućava lakše
okretanje skije, pogodnija za početnike. 17 Materijali koji se danas ugraĎuju u skije moraju osigurati vrlo
mekanu graĎu skije po duţini i torziono vrlo čvrstu. To se postiţe ugradnjom posebnih materijala poput
titana, kevlara, karbona, itd. Razvojem tehnologije pojavila se mogućnost povišenja pozicije skijaša
umetanjem različith ploča izmeĎu skije i veza što je dalo neke nove impulse u razvoju tehnike. Dakle pri
izboru carving skije nismo limitirani kao nekad pri kupnji ravne skije koja je morala biti nešto veća. Razvoj
tehnologije omogućava nam da uzmemo skiju koja odgovara našim afinitetima i sposobnostima. 4.3.
Prednosti i manjkavosti carving skije Ako napravimo malu usporedbu izmeĎu ravne i carving skije
moţemo vrlo lako reći da je carving skija “pametnija”. Osvrnemo li se oko sebe na skijalištima uočit ćemo
da je ta skija u potpunosti istisnula ravnu skiju i da je sveprihvaćena od skijaša početnika pa do samih
natjecatelja. Ako govorimo o njenim prednostima ustvrdit ćemo da ta skija prije svega omogućava lakšu
upravljivost što dovodi do lakšeg skretanja skije a time i manji utrošak energije, skijaš početnik brţe
usvaja motoričke strukture, osjećaj sigurnosti je veći zbog ravnomjernog opterećenja obje skije, bolje
drţi zavoj i na kraju ono što je jako bitno sa carving skijom moţemo jednako kao i sa ravnom skijom
skijati i pluţnu i paralelnu i prijestupnu tehniku i to lakše sa mnogo više uţitka. Unatoč golemom razvoju
tehnoloških dostignuća carving skija ima i neke svoje manjkavosti. Kao prvo te manjkavosti su
tehnološke naravi: zbog svoje konstrukcije carving skija “ traţi “ zavoj što stvara poteškoće prilikom
izvedbe spusta ravno pri većim brzinama te dovodi do gubitka ravnoteţe i pada te ozljeĎivanja. Sljedeća
manjkavost je velika brzina u zadnjem dijelu zavoja te oteţana korekcija radijusa zavoja u urgentnim
situacijama što moţe dovesti do sudara sa drugim skijašem. Kao drugo te manjkavosti bi mogli pripisati i
nestručnom izboru samih skija. Kako znamo da je izbor carving skija 18 uistinu velik pa imamo skije
različitih duţina, radijusa i tvrdoće koje su namijenjene skijašima različitih sposobnosti samim time izbor
skije je oteţan. Iz toga proizlazi upotreba neadekvatnih skija koje ugroţavaju samog skijaša a i one oko
njega. Slika br.5. Zavoji na standardnim i carving skijama 19 MODEL GRUPE BRZINA PREPORUČENA
DUŢINA RADIJUS All-round carving ski Početnici i dobri skijaši Srednja Tjelesna visina +/- 10 cm 14-20 m
Race-carver Vrlo dobri ,natjecatelji Velika 5-15 cm > tj. visina 17-25 m Slalom carving skiija Vrlo
dobri,natjecatelji Srednja/velika 10-20 cm < tj.visina 10-16 m Fun-carver Vrlo dobri skijaši Srednja/velika
20-30 cm < tj. visina 9-14 m Freeride carving skija Vrlo dobri skijaši Srednja/velika 5-20 cm > tj.visina 20-
30 m Short carving Početnici i dobri skijaši Srednja/velika 90-130 cm 5-6 m Lady carving Ţene Srednja Tj.
visina +/- 10 cm 14-22 m Kids carving Djeca Spora/srednja Ovisno o godinama i sposobnostima 5-17 m
Tablica br. 1. Različiti modeli rekreativnih skija i njihove karakteristike 20 5. TEORIJSKI ASPEKTI CARVING
TEHNIKE SKIJANJA 5.1. Osnove carvinga Razvoj tehnologije treba omogućiti čovjeku jednostavniji ţivot.
Tako je taj razvoj upravo utjecao i na pojavu carvinga koji je vrlo jednostavno objašnjiv. Osnovu carvinga
čine tri zavisne radnje koje povezane u jednom slijedu daju krajnju rezultantu, a to je carving zavoj.
Dakle pri tom mislimo na sljedeće: Prijenos teţine, rubljenje i na kraju kao rezultanta skretanje na
temelju strukiranosti skije. Slika br.6. Shematski prikaz carving zavoja 21 Prijenos teţine Prijenos teţine
podrazumijeva horizontalna i vertikalna gibanja. Pri tom mislimo na gibanja gore-dolje, naprijed-nazad,
lijevo-desno. Radnje koje omogućuju vertikalna i horizontalna gibanja izvode se savijanjem ili
opruţanjem nogu ili gornjeg dijela tijela te lateralnim gibanjem koljena. Te radnje će nam omogućiti
kontrolu pritiska na skije te kontrolu ubrzanja i usporavanja skije. Rubljenje Rubljenje predstavlja poloţaj
skije u kojem je ona postavljena na rubnik i izvodi rezani zavoj ostavljajući iza sebe oštri trag. Količinu
rubljenja dozirat ćemo postraničnim gibanjem tijela osobito u zglobu koljena i kuka što će izravno
utjecati na veličinu radijusa zavoja. Faza rubljenja prestaje u onom trenutku kada na kraju zavoja
valjamo skije sa jednih na druge rubnike preko flehe skija. Ta tranzicija mora biti što brţe izvedena da ne
doĎe do proklizavanja skija. Skretanje Skretanje znači namjerna promjena smjera longitudinalne osi
skije. Skije skreću same na osnovu svoje strukiranosti i savitljivosti. Pri skretanju skija vaţnu ulogu ima i
rotacijska kretanja gornjeg dijela tijela kao podrška skretanju skija. Rotacijska gibanja koljena svedena su
na minimum. 5.2. Karakteristike carvinga Ako usporedimo značajke carvinga sa značajkama tradicionalne
paralelne tehnike skijanja odnosno paralelnih zavoja od brijega moţemo uočiti razlike koje su isključivo
nastale zbog konstrukcijskih značajki skije. Te razlike se očituju u stavu skija, vertikalnom gibanju,
upotrebi rubnika, kruţnih gibanja aktivnog skretanja u koljenom zglobu, upotreba štapa, brzini izvedbe.
22 PARALELNI ZAVOJ OD BRIJEGA CARVING ZAVOJ Stav skija Umjereno otvoren Naglašenije otvoren
Vertikalno gibanje Znatno Malo Upotreba rubnika Znatna, veća mogućnost proklizavanja Izrazita, manja
mogućnost proklizavanja Kruţna gibanja u koljenom zglobu Znatna, prisutna tokom cijelog zavoja
Minimalna, prisutna samo pri korekciji radijusa zavoja Upotreba štapa Obvezna Po izboru Brzina izvedbe
zavoja Manja Veća Tablica 2. Razlike izmeĎu carving zavoja i tradicionalnog paralelnog zavoja od brijega
23 Slika br. 8 Carving zavoj skijaš izvodi u prirodno otvorenom stavom skija naginjanjem cijelog tijela u
centar zavoja bez kruţnih gibanja koljena Slika br. 9 Paralelni zavoj od brijega skijaš izvodi u umjereno
otvorenom stavu skija koristeći kruţna gibanja koljena i kompezacijski otklon gornjeg dijela tijela od
padine 24 5.3. Biomehanički principi carvinga Carving zavoj najviši je doseg tehnike skijanja na snijegu.
Koristeći carving zavoj, vozač često mijenja smijer voţnje i smanjuje gubitak brzine. Postojeća
konstrukcija strukiranih skija i vezova omogućuje optimalan pritisak na unutarnji rub tako da vozač moţe
zasjeći, “rezbariti” snjeţnu površinu na najprimjereniji način uz minimalan otpor i gubitak na brzini.
Biomehanički gledano postoje unutarnje i vanjske sile koje izravno djeluju na strukturu izvedbe carving
zavoja. Unutarnje sile se javljaju kao rezultat mišićnog rada. To uključuje podizanje i spuštanje centra
teţišta tijela, gibanje po sagitalnoj ravnini, rotiranje oko longitudinalne osi tijela. Upravo će rezultat
mišićnog rada ovisiti o razini i stanju odreĎenih sposobnosti i osobina i to na onoj razini koja omogućava
racionalnije i ekonomičnije izvoĎenje konkretne aktivnosti. U carvingu se ništa ne bi moglo novo reći što
već nije opće poznato u skijanju, ali bi mogli izdvojiti dominantne sposobnosti. Pod primarne
sposobnosti spadaju koordinacija, snaga, izdrţljivost. Kod koordinacijskih sposobnosti bi naglasili
posebne vidove kao koordinacijska ravnoteţa, reakcija pokreta, orijentacija, ritmička koordinacija,
prilagoĎavanje različitim zahtjevima. Smatra se da upravo te sposobnosti dolaze najviše do izraţaja i
ujedno se mogu razvijati direktno na skijama uz postavljanje različitih zadataka. Visoka razina snage i
izdrţljivosti kao i njihovih kombiniranih svojstava poput snaţne izdrţljivosti, brzinske izdrţljivosti dobra su
osnovica za poduku skijaških tehnika. Jednako kao i u natjecateljskom skijanju i skijaš rekreativac će u
procesu učenja i vjeţbanja bolje pratiti i usvajati motoričke stereotipe ukoliko je razina njegovih
motoričkih sposobnosti viša. Razina koncentracije će se u takvim uvjetima moći odrţavati na višoj razini
što će izravno utjecati i na usvajanje tehnike i na ono najbitnije a to je skijaša rekreativca vratiti kući
neozljeĎena. 25 KOORDINACIJSKA SPOSOBNOST SITUACIJA TIPIČNE VJEŢBE Koordinacijska ravnoteţa
-suočavanje s različitim preprekama ( skijaši, terenske grbe, led ) -skijanje sa centrom teţišta previše
naprijed ili nazad -skijanje s otkopčanim pancericama Brzina reakcije -zadrţavanje skija u stabilnom
poloţaju prilikom prelaska preko hupsera ili nakon skoka -skijanje u tragu iza drugog skijaša -nakon znaka
nagla promjena smjera skijanja Orijentacija -sposobnost brze orijentacije na stazi i izvan staze -izabrati
dio staze koji je najadekvatniji za prolaz -upotreba perifernog vida -skijanje u koridorima -skijanje u grupi
( naprijed, nazad i u sredini ) -skijanje u različitim formacijama Ritam -izvoĎenje ritmičnih zavoja -skijanje
u ritmu na zvučni signal -skijanje slaloma -skijanje u formaciji Prilagodljivost -različiti vremenski uvjeti
-različiti uvjeti na stazi -racionalno korištenje pokreta -ekonomičnija raspodjela snage -skijanje u izrazito
niskoj ili visokoj poziciji -izvoĎenje zavoja sa ili bez upotrebe štapa -izvedba carving zavoja sa iznenadnim
otklizavanjem Tablica 3. Razvoj koordinacijskih sposobnosti u situacijskim uvjetima 26 Vanjske sile koje
djeluju i imaju dominantniju ulogu ovise o strukiranosti skije, nagibu padine, materijalima od kojih su
izraĎene skije. Te sile su: Sila trenja – je produkt kontakta donje podloge skija i snijega i utječe na
promjenu brzine kretanja skijaša. Ona regulira kliznost skija po podlozi i različita je na različitim vrstama
snijega te se mijenja prilikom opterećenja skija. Sila otpora snjeţne podloge – pojavljuje se u dubokom
snijegu ili na izrazito vlaţnom snijegu što usporava skijaša Sila otpora zraka – zaustavlja ili usporava
skijaševo kretanje. Povećava se sa povećanjem brzine Sila gravitacije (sila teţe) – ona neprestano
djeluje na skijaša. Zbog tog djelovanja skijaš ide niz padinu. Sila teţe ima dvije komponente: kliznu i
komponentu pritiska na podlogu. Sila inercije – pod utjecajem te sile skijaš nastoji zadrţati svoje
prijašnje stanje, bilo mirovanja ili gibanja. Ona je suprotnog smjera prilikom ubrzanja ili usporavanja.
Pri nagloj promjeni smjera najčešće uzrokuje pad. Centrifugalna i centripetalna sila – formiraju kruţno
gibanje skijaša pri izvoĎenju zavoja. Djelovanje centripetalne sile usmjereno je prema centru zavoja te
osigurava čvrst kontakt s podlogom. Nasuprot tome djelovanje centrifugalne sile usmjereno je prema
vanjskoj strani zavoja što znači da ona u svakoj točki zavoja nastoji izbaciti skijaša iz putanje. 27 Slika
br.6. Izvedba carving zavoja Slika br.7. Prelazak u sljedeći zavoj - kritična točka u kojoj ne smijemo
dopustiti skijama da prokliţu Bitno je naglasiti da poduku carving tehnike skijanja moţemo zamjeniti sa
nečim sličnim u ono vrijeme kad nismo u mogućnosti biti na snijegu. Upravo nam upotreba koturaljki to
omogućava jer su poloţaji tijela i pokreti vrlo slični carving tehnici skijanja te razvija bazičnu izdrţljivost.
Jedna od najznačajnijih prednosti koturanja u učenju i usavršavanju carvinga je u tome što je prilikom
koturanja nemoguće proklizavanje kao što je to čest slučaj na skijama. To je jedna od najbitnijih
pretpostavki u tehnički korektnom izvoĎenju carving zavoja. Efekti treninga na koturaljkama su sljedeći:
učenje centralne pozicije tijela, razvoj ritmičnosti, razvoj dinamičke ravnoteţe, razvoj izdrţljivosti i snage,
smanjenje opasnosti od ozljeda zbog bolje opće tjelesne pripremljenosti i navikavanje na naginjanje u
zavoj. Vjeţbe koje se mogu koristiti su voţnja slaloma u različitim varijantama ( sa štapovima, u
ritmičnom ili aritmičnom koridoru, različiti nagib padine ), voţnja koturaljki preko različitih prepreka ,
provlačenje, dodirivanje jednom rukom tla, itd… 28 6. CARVING ZAVOJ - podjela Neovisno dali govorimo
o natjecateljskom dinamičnom paralelnom zavoju ili kratkom slalom zavoju moţemo reći da oba zavoja
karakteriziraju tri faze koje se naravno razlikuju ponajviše u trajanju izvedbe pojedine faze, ali i ponekim
tehničkim karakteristikama. Dakle te tri faze su: 1. FAZA ULASKA U ZAVOJ 2. FAZA VOĐENJA ZAVOJA 3.
ZAVRŠNA FAZA Slika br.8. Faza ulaska u zavoj Slika br.9. Faza voĎenja zavoja 29 Slika br.10. Završna faza
zavoja 6.1. Natjecateljski dinamični paralelni zavoj Natjecateljski zavoj započinje iz strmog i brzog kosog
spusta. Skije se nalaze u otvorenom poloţaju ( najmanje širina kukova ). Početak zavoja obiljeţava
naglašeno produţivanje čitavog tijela u smjeru i prema centru nadolazećeg zavoja. To gibanje je
potpomognuto aktivnim postraničnim gibanjem potkoljenica, a rezultat ovih gibanja je promjena
rubljenja, pa se skije nalaze na unutarnjim rubnicima već prije same padne linije. Svrha ovog gibanja nije
samo promjena rubljenja nego i postavljanje čitavog tijela u idealan poloţaj za otpor silama koje djeluju
na skijaša tokom zavoja. Tijekom zavoja, posebno nakon prolaska padnom linijom, količina pritiska pod
skijama je u naglom porastu. Da bi porast pritiska bio pod kontrolom, skijaš koristi kontinuirano gibanje
na dolje koji ublaţava porast pritiska omogućavajući zadrţavanje ravnoteţnog poloţaja i uspješno
završavanje zavoja. Ravnoteţa se uspostavlja na vanjskoj skiji na osnovu djelovanja centrifugalne sile.
Zadrţavanje ravnoteţe na vanjskoj skiji potpomognuto je prilagoĎavanjem stava količini naginjanja u
zavoj. Naime što je veća brzina skijaš se mora više nagnuti u zavoj, a time i više savinuti koljeno
unutarnje noge da bi opterećenje ostaklo na vanjskoj. Kruţna gibanja nogu s ciljem skretanja skija 30
svedena su na minimum. Skije će napraviti zavoj s oštrim tragom poput tračnica na osnovu strukiranosti i
savitljivosti a ne na osnovi kruţne rotacije nogu. Slika br.11 Natjecatelj prolazi vrata u veleslalomu 6.2.
Zavoj kratkog radijusa ( Carving vijuganje ) Zavoj započinje iz strmog kosog spusta. Skije se nalaze u
otvorenom poloţaju. Zavoj započinje postraničnim, paralelnim gibanjem obije potkoljenice prema centru
zavoja, a rezultat je brza promjena rubljenja te se skije nalaze na rubnicima prije padne linije. Kod zavoja
kratkog radijusa dolazi do kruţnih gibanja stopala i koljena kako bi pospješili i do kraja završili zavoj. To je
potrebno da bi kontrolirali brzinu i ne dozvolili otklizavanje repova. Pritisak na rubnike je postepenog
inteziteta i najmanji na početku zavoja a najjači na završetku. Zavoj se izvodi na obje skije sa većim
pritiskom na 31 unutarnji rubnik vanjske skije. Vertikalno gibanje se izvodi isključivo iz koljena dok je
gornji dio tijela u istoj visini u odnosu na teren. Prelazak izmeĎu zavoja fingirat ćemo ubodom štapa koji
nam ujedno i daje ritam. Slika br. 12. Natjecatelj prolazi vrata u slalomu 32 7. METODIKA PODUČAVANJA
CARVING TEHNIKE SKIJANJA 7.1. O metodici poduke Metodika je dio pedagogije koja govori o pravilima,
metodama predavanja. Metodika dolazi od grčke riječi methodos što znači istraţivanje pojava,
pristupanje pojavama koje se istraţuju. Dakle metodika bi predstavljala sve načine svrsishodnog
provoĎenja nekog posla. To konkretno u ovom diplomskom radu znači kako nekoga naučiti skijati
carving tehnikom skijanja odnosno što raditi, kako raditi i koliko raditi da bi se ta motorička struktura
usvojila. Svaki proces poduke treba slijediti neke zakonitosti i principe da bi njegov krajnji ishod bio
efikasan tj. da bi se ostvarile zadaće tog procesa. Metodika podučavanja carving tehnike skijanja za
primarni cilj ima usvajanje motoričkih znanja i podizanje razine motoričkih postignuća, razvoj
antropometrijskih karakteristika, kognitivnih sposobnosti, konativnih dimenzija ličnosti, moralnih
osobina te teorijskih znanja kao što su: znanja o korisnosti boravka na snijegu, čuvanju i odrţavanju
opreme, vrstama snijega, opasnostima u planinama. - Pripremanje učitelja za radni dan – priprema
učitelja skijanja prije radnog dana obuhvaća: teorijsku, metodičku , organizacijsku te osobnu pripremu.
Teorijska priprema je potrebna iz razloga što se od učitelja očekuje da teorijski poznaje gradivo, sadrţaje,
svaku vjeţbu, način izvoĎenja pojedine vjeţbe, moguće i potrebne posljedice na transformaciju
odreĎenih dimenzija antropološkog statusa. Metodička priprema obuhvaća analizu prethodnog dana da
se utvrdi je li i kako je realizirano ono što smo planirali za taj dan i da li je potrebno provesti korekcije za
sat za koji se pripremamo. Organizacijsko pripremanje obuhvaća razradu plana na kojim stazama će se
odrţavati nastava, odnos vremena rada i odmora te pripremu video 33 kamere ukoliko će se koristiti tog
radnog dana i u večernjim satima prezentirati. Osobno pripremanje učitelja se odnosi na tjelesnu
(praktična znanja i opću tjelesnu pripremu ) i psihičku pripremu ( da učitelj bude motiviran za rad,
spreman za komunikaciju, raspoloţen, da hoće saslušati sugovornika, da moţe spremno odgovarati na
pitanja ) 7.2. Metodičke vjeţbe za podučavanje carving tehnike skijanja Prilikom poduke bilo koje
motoričke strukture potrebno je uvaţavati neke principe od kojih bi posebno u poduci carvinga trebalo
naglasiti prncip postupnosti a to znači podučavati od poznatog k nepoznatom, od lakšeg k teţem, od
jednostavnog k sloţenom, od bliţem k daljemu. Samo tako sloţena hijerarhijska struktura omogućiti će
pravilno usvajanje i usavršavanje motoričkog gibanja, u ovom slučaju carving tehnike skijanja. Budući da
je carving u biti ništa drugo nego jedna modifikacija paralelne tehnike skijanja, njegova poduka je mnogo
lakša ukoliko pojedinac dobro vlada tom tehnikom. U ovom radu vodilo se pretpostavkom da učimo
početnika koji se još nije susreo sa skijanjem i to nam sigurno oteţava put do cilja. U ovom radu iznijet je
put do carvinga za koji se smatra da je najbrţi i najefikasniji a da pri tom ne uskratimo skijašima
početnicima znanja o skijaškim tehnikama koje su prethodile carvingu i koje su dobar temelj za učenje
crvinga. Na kraju krajeva bogatstvo skijanja je u raznovrsnosti tehnika i neka po tom svatko izabere ono
što mu odgovara. Poduku carvinga podjelili smo u četiri faze koje slijedom nadopunjavaju jedna drugu i
pri tom poštuju sve metodičke principe u podučavanju bilo koje motoričke strukture gibanja: 1. VJEŢBE
NA RAVNOM 2. VJEŢBE NA BLAGOJ PADINI 3. IZVEDBA PARALELNOG ZAVOJA OD BRIJEGA NA CARVING
SKIJI 4. IZVEDBA CARVING ZAVOJA 34 7.2.1. Vjeţbe na ravnom Svi početnici koji su se po prvi put susreli
sa ovom specifičnom motoričkom aktivnošću koja se odvija u njima stranom okruţenju u varijabilnim
uvijetima i sa mnogo teške i nepraktične opreme moraju dobiti osnovne upute o nošenju skija,
namještanju skijaških cipela u vezove i drţanju skijaških štapova te proći bogati kompleks metodičkih
vjeţbi privikavanja na snjeţne uvjete. Od bitne je vaţnosti taj prvi moment koji ostavlja jak dojam na
novopečenog skijaša. Od krucijalne vaţnosti je upravo učitelj skijanja koji svojim nastupom mora stvoriti
ugodno raspoloţenje i zadobiti njihovo povjerenje te ih motivirati za daljni rad. Moguća je primjena
sljedećih vjeţbi: 1.vjeţbe privikavanja na skije u mjestu - zauzimanje osnovnog stava bez skija pa sa
skijama - gibanje po vertikali zauzimanjem visokog, srednjeg i niskog stava - prebacivanje teţine lijevo
desno uz pomoć štapova - prebacivanje teţine naprijed nazad na skijama - odizanje naizmjenično jedne
pa druge skije - poskoci u mjestu - podizanje iz leţećeg poloţaja sa skijama - padanje i ustajanje na isteku
padine - okretanje u mjestu oko repova i vrhova skija prestupanjem i bez štapova - okret skokom za 90
- okret skokom za180 2. vjeţbe za osjećaj kliznosti skije - hodanje sa jednom skijom - hodanje u krug bez
štapova - hodanje u krugu uz pomoć jednoručnog zabadanja štapova - hodanje po ugaţenom tragu
( kvadrat, kruţnica... ) - hodanje sa skijama naprijed i nazad 35 - odgurivanje pomoću štapova na jednoj
skiji - odgurivanje pomoću štapova na obje skije - hodanje po ravnom u raskoračnom poloţaju - klizanje
samo na jednoj ponavljajućim odrivom odrazne noge - kontinuirano odguravanje od jedne straţnje
oslonačne skije - klizanje na skijama zu pomoć suručnog odriva štapovima - klizački korak ( u krugu,
ravno, pri isteku u spustu ravno ) - igre na omeĎenom prostoru ( hvatalice i štafete ) 7.2.2. Vjeţbe na
blagoj padini Nakon što su skijaši odradili svoje prve korake na snijegu i usvojili odreĎene motoričke
strukture koje im omogućavaju usvajanje sloţenijih prelaze na blagu padinu. Ovaj dio je zasigurno
najkritičniji u obuci početnika jer po prvi put skijaš mora iskoristiti svoje “znanje” da bi nadmudrio
različite sile koje će ga pokušati izbaciti iz ravnoteţe i uz pomoć učitelja formirati različite stereotipe.
Moguća je primjena sljedećih vjeţbi: 1.vjeţbe za penjanje - bočno hodanje korakom – dokorakom na
ravnom - bočno penjanje - bočno penjanje naprijed - bočno penjanje unazad - hodanje raskorakom na
ravnom bez i uz pomoć štapa - škarasto penjanje 1.1.najčešće greške pri bočnom penjanju - skijaš tokom
uspona gubi okomit poloţaj skija na padnu liniju pa skije počinju kliziti naprijed ili nazad - skije nisu
dovoljno na rubnicima pa otklizavaju 1.2.najčešće greške pri škarastom penjanju - skijaš staje na repove
vlastitih skija pa mu to oteţava uspon 36 - skijaš se ne odgurava od rubnika koso naprijed, nego se
odgurava kao pri hodu uzduţ stopala, pa skije proklizavaju 1. vjeţbe za spust ravno - zauzimanje poloţaja
spusta ravno u mjestu - spust ravno u niskoj, srednjoj i visokoj poziciji - spust ravno uz naglašeno
pomicanje teţišta naprijed-nazad - spust ravno sa naizmjeničnim podizanjem repa jedne i druge skije -
spust ravno sa naizmjeničnim podizanjem obje skije - spust ravno na jednoj skiji - spust ravno sa
prestupanjem u novi trag - spust ravno sa sunoţnim poskocima - spust ravno sa saginjanjem ispod
postavljenih štapova - simulacija upotrebe različitih ski liftova ( u paru vući jedan drugoga…) 2.1.
najčešće greške pri spustu ravno - pomicanje teţišta nazad pa centar teţišta nije na sredini stopala -
neravnomjerno opterećivanje lijeve i desne skije 3. vjeţbe za kosu voţnju - zauzimanje poloţaja kose
voţnje u mjestu - kosa voţnja sa tapkanjem gornjom skijom - kosa voţnja sa podizanjem gornje skije ili
samo repa skije - povlačenje donjeg štapa po snijegu - spust koso sa štapovima u predručenju drţeći ih
pothvatom - prestupanje u viši trag - kosa voţnja u specifičnim uvjetima ( neravnine, grbe, prijelaz u
duboki snijeg ) 3.1. najčešće greške pri izvedbi kose voţnje - skijaš se nedovoljno oslanja na donju skiju -
prevelik pomak gornje skije prema naprijed ( krmarica ) 37 - okretanje gornjeg dijela tijela prema brijegu
4. vjeţbe za zavoj k brijegu - u poloţaju spusta koso u mjestu izvoditi kruţna gibanja koljena -
naizmjenično izvoditi spust koso i vrlo kratki zavoj k brijegu - izvoĎenje zavoja k brijegu iz lagane kose
voţnje sa rukama o bokovima - izvoĎenje zavoja k brijegu iz strmije kose voţnje - izvoĎenje zavoja k
brijegu sa podizanjem gornje skije - izvoĎenje zavoja k brijegu sa podignutom gornjom skijom -
izvoĎenje zavoja k brijegu isključivo na rubnicima - povezivanje više takovih zavoja u jednu i drugu
stranu - izvoĎenje zavoja k brijegu iz spusta ravno sa prestupanjem sa gornjom skijom i priključivanjem
donje - izvoĎenje zavoja k brijegu dugog i kratkog luka 4.1. najčešće greške pri izvedbi zavoja k brijegu -
teţište tijela pomaknuto nazad - nedovoljno voĎenje skije zavojem, skija proklizava - prevelik pomak
gornje skije prema naprijed - izostanak vertikalnog gibanja na dolje 5. vjeţbe za pluţni zavoj - zauzimanje
stava pluga u mjestu - pluţenje ravno uz zaustavljanje - naizmjenično izvoĎenje spusta ravno i pluţenja
ravno na blagoj padini - naizmjenični potisak koljena u mjestu - naizmjenični potisak koljena u kretanju
na blagoj padini - pluţni zavoj iz pluţenja ravno, prijenosom teţine i voĎenjem vanjske skije - pluţni zavoji
bez štapova sa rukama oslonjenim na koljena - postavljanje laganog slaloma uz postupno pooštravanje
zavoja - tapkanje unutarnjom skijom tijekom drugog dijela zavoja 38 - pluţni zavoji sa otkopčanim
pancericama - pluţni zavoji sa štapovima u koridoru i oteţanim uvjetima 5.1. najčešće greške pri izvedbi
pluţnog zavoja - neusklaĎeno okretanje skija pri usmjeravanju pluga - otklizavanje skija - pokušaj
skretanja rotacijom tijela a ne nogu 7.2.3. Izvedba paralelnog zavoja od brijega carving skijom Izvedba
paralelnog zavoja od brijega još je jedan velik korak ka carving zavoju. IzvoĎenjem paralelnih zavoja od
brijega tradicionalnom paralelnom tehnikom skijaš će po prvi put osjetiti veću dinamiku kretanja. Svako
sljedeće izvoĎenje takovih tradicionalnih zavoja paralelnom tehnikom skijaš će pokušavati izvoditi sa
nekim modifikacijama koje predstavljaju prijelaz na carving tehniku ( sve više otvarati stav skija,
postupno smanjivati kruţna gibanja koljena, naginjati se više u zavoj, naglašavati ubod štapa ). Moguća je
primjena sljedećih vjeţbi: 1.vjeţbe za izvedbu paralelnog zavoja od brijega carving skijom - kosa voţnja sa
otvorenijim stavom skija sa prelazom u otklizavanje - kosa voţnja sa ubodom štapa i vertikalnim
gibanjem - lepeza izvoĎenja zavoja k brijegu iz kosoga spusta postepeno se postrmljuje do padne linije, a
nakon toga to postaje paralelni zavoj - izvoĎenje paralelnih zavoja na blaţim terenima i strmijim
terenima - paralelni zavoji izmeĎu skijaša - paralelni zavoji sa opterećenom vanjskom skijom - paralelni
zavoji sa povećanim postraničnim gibanjima 1.1. najčešće greške pri izvedbi paralelnog zavoja od brijega
- skijaš ne moţe istodobno okrenuti skije zbog njihove prevelike postavljenosti na rubnike - skijaš okreće
skije prebrzo pa nema voĎenja skije nego otklizava 39 - izostanak vertikalnog gibanja - centar teţišta
tijela pomaknut nazad - prevelika rotacija tijela - prerani i prekasni ubod štapa 7.2.4. Izvedba carving
zavoja Izvedba carving zavoja je zadnja stepenica u metodici obuke toga lika. Skijaš je do tada usvojio
potrebna predznanja za uspješno usvajanje ovog dinamičnog lika. Moguća je primjena sljedećih vjeţbi:
1.vjeţbe za izvedbu natjecateljskog dinamičnog zavoja - uvjeţbavati bočna gibanja zauzimanjem istih sa
skijama ili bez skija pobočnim oslanjanjem na oba štapa - spust koso s unaprijed isturenom donjom
skijom - iz spusta koso sa isturenom skijom izvesti podvlačenje iste i izvesti carving zavoj - na blagim
padinama promjena rubljenja sa rukama na koljenima - promjena rubljenja sa rukama na kukovima -
crtanje tračnica sa što više postraničnog gibanja na blaţim pa sve strmijim terenima - spust ravno i
izvedba carving zavoja za 360 - izvedba zavoja samo na donjoj skiji - izvedba zavoja samo na gornjoj skiji -
izvedba zavoja samo na jednoj skiji - izvedba zavoja u ritmičnom koridoru - izvedba zavoja u aritmičnom
koridoru - izvedba zavoja u parovima, trojkama, četvorkama - izvedba zavoja u oteţanim uvjetima
( neureĎena staza, terenske grbe ) 1. vjeţbe za izvedbu kratkog zavoja - brzi avallament zavoji
( rasterećenje po vertikalnoj osi usmjereno je prema dolje kao kod carving zavoja ) 40 - kratki
natjecateljski zavoji bez upotrebe štapova sa rukama na koljenima - kratki zavoji na strmom terenu s
potenciranjem ekstenzije donje noge - vijuganje na jednoj skiji - natjecateljski kratki zavoj u ritmičnim i
aritmičnim koridorima - izvedba zavoja u oteţanim uvjetima 1 i 2: najčešće greške pri izvedbi carving
zavoja - skije nisu na rubnicima pa dolazi do proklizavanja - prevelika kruţna gibanja koljena - preveliko
opterećenje na unutarnjoj skiji - centar teţišta tijela pomaknut prema nazad - nedovoljno otvoren stav
skija - gornja skija je previše pomaknuta naprijed ( krmarica ) - opruţanje na početku zavoja je usmjereno
samo na gore a ne prema naprijed i prema centru zavoja - skijaški otklon u obliku postraničnog loma u
struku ili koljenu Slika br.13. Metodički slijed poduke carving tehnike skijanja 41 8. ZAKLJUČAK Ovim
radom smo pokušali iznijeti jedan od metodičkih puteva za uspješno i brzo učenje i usavršavaje carving
tehnike skijanja skijaša rekreativaca dok se u domenu natjecateljskog skijanja nije zalazilo. Ono što
smatramo jednim od temeljnih uvjeta poduke jeste što bogatije znanje skijaških tehnika koje su
prethodili nastanku carvinga, znači i elemente pluţne , paralelne i prijestupne tehnike od čega smatramo
najbitnijim visoku razinu poznavanja motoričkih struktura elemenata osnovne škole skijanja ( spust
ravno, kosa voţnja, zavoj k brijegu, pluţni zavoj ). Ipak , češće ćemo se u školi skijanja susresti sa
početnikom koji se sa skijanjem susreće po prvi put i naći se u situaciji kada moramo odlučiti za najbrţe i
najjednostavnije metode. Upravo smo u ovom radu prezentirali jedan od načina koji će skijaša početnika
od samog postavljanja na skije pa do carving zavoja provesti kroz svijet skijanja. 42 9. LITERATURA 1.
Findak, V.(2000).Metodika tjelesne i zdravstvene kulture.Zagreb: Školska knjiga . 2. Guček, A., Videmšek
D. i dr.(2002). Smučanje danes. Ljubljana: ZUTS. 3. Jurković, N., Jurković D.(2003). Skijanje-tehnika,
metodika i osnove treninga. Zagreb:Graphis. 4. Matković, B., Ferenčak S. (1996). Skijajte s
nama.Zagreb:Fakultet za fizičku kulturu 5. Milanović, D. (1997).Osnove teorije treninga. U: D. Milanović
(ur) Priručnik za sportske trenere, (str. 483-599). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu 6. Modrić, D. (2004).
Skijanje na strukiranim skijama. Zagreb: Predavanje na tečaju za učitelje skijanja 7. Roschinsky, J. (2003).
Carving-fascination on skis. Oxford: Meyer-Meyer sport 8. www.skijanje.com / povijest