SKIJANJE-pitanja i odgovori za ispit

1.Trening profesionalnog skijaša odvija se kroz plan i program bez

kojeg je rad nezamisljiv. Plan i program se sastoji iz: a) Analiza
protekle takmičarske sezone,b) Plana treninga za pripremni period,c) Plana
treninga za predtakmičarski period id) Početaka takmičarske sezone.
2.Skijanje je način kretanja sniježenim površinama upotrebom skija koje
su skijaškim vezovima pričvršćene za noge skijaša. Iako je skijanje
prvenstveno nastalo kao način transporta odnosno kretanja po snijegu,
kroz 20. stoljeće je preraslo u popularni način rekreacije i sport. Skijanje
kao sport kod skijaša predstavlja ogromne psihičke i fizičke napore
zahtijevajući od skijaša veliku snagu, izdržljivost, kordinaciju, agilnost i
fleksibilnost. Skijanje nije sport koji se sastoji samo od spuštanja niz
padinu vec obuhvaća okretanje u zavojima, uspinjanje, padanje i hodanje
po snijegu. Prilikom čega učestvuju velike grupe mišića pogotovo mišića
nogu. 
3.Osnove o skijanju  :Tri su poznta načina skijanja: telemark, alpsko i
nordijsko. Osnovna skijaška tehnika jest tehnika alpskog skijanja jer
predstavlja temelj za savladavanje skijaškog znanja iz svih skijaških
područja
4.Alpsko skijanje je vrlo raširen način skijanja na planinskim padinama
prekrivenim snijegom.Ime je dobilo po Alpama, planinskom gorju
u Evropi gdje je tradicija takvog načina skijanja i začeta. Iako je alpsko
skijanje danas rašireno u cijelom svijetu i na svim kontinentima, naziv se
zadržao do danas. Ovaj vid skijanja vrlo je raširen vid rekreacije ali i jedan
od standardnih olimpijski sportova na ZOI.
5.Podjela natjecateljskog skijanja:1.alpsko (slalom, veleslalom,
Super G, spust, kombinacija, freestyle,…) 2.nordijsko (cross country,
skijaški skokovi, nordijska kombinacija).
6.Gradacija skijaških staza:1.Bijela staza – blagi nagib, idealna za
početnike2.Plava staza – malo veći nagib, drugi naziv je “obiteljska staza”
jer se na njoj jednako ugodno mogu osjećati svi članovi obitelji, od djece
do baka i djedova3.Crvena staza – strmiji teren, postojanje prelomnica,
izazovna staza za bolje rekreativce4.Crna staza – veliki nagib, za iskusne
skijaše koji traže izazov.
7.Zaustavljanje:Da bi ste se zaustavili, morate primeniti veći pritisak na
skije, tj. morate se jako oduprijeti gornjim delom skija, ili drugim rečima
napraviti još veći plug. Sila koju ste primenili pomoći će vam da se odmah
zaustavite. Da biste se ponovo pokrenuli, primaknite zadnji dio skija bliže, i
učinite isti postupak kao što ste primenili u početnoj fazi.
8.Skretanje udesno:Da bi ste skrenuli udesno, uradite sledeće (ali čitavo
vrijeme zamišljajte kako nosite onu tacnu sa čajem u fiksnom položaju
gornjeg tijela): Zapamtite da ne skrećete gornjim delom tijela. Ako to
učinite, izgubićete ravnotezu, i bojim se da ćete pasti.Da biste skrenuli
desno, okrenite gležanj lijeve noge prema unutra, a desnu skiju opustite,
tj. nemojte je upirati. Skrenućete desno. Kada idete paralelno sa brdom,
primaknite skije da leže jedna pored druge. U zavisnosti od strmine,
moraćete koljena skrenuti prema brdu i držati ugao skija onakav kakav bi
vas držao na brdu a da ne skliznete.
9.Skretanje ulijevo:Da biste skrenuli iz desnog okreta ulevo morate
ponovo plužiti, a zatim okrenite gležanj desne noge prema unutra, a lijevu
skiju opustite, tj. nemojte je upirati. Skrenućete levo.Ovo probajte više
puta! Sada kad ste naučili skretati, da biste stali ne morate praviti "veliki
plug", nego samo nastavite skijati uzbrdo dok se sami ne zaustavite.Kada
usavršite ovaj deo skijanja, bićete u mogućnosti da idete na više i strmije
staze. Nikad ne zaboravite da je ravnoteža presudna u skijanju. Kada
dobijete dosta iskustva, shvatićete čari skijanja, osetićete brzinu pri kojoj
možete posmatrati ljepote pirode na ne baš uobičajen način!
10.Alpske takmičarske skijaške discipline su : slalom, veleslalom,
spust, super-veleslalom, alpska kombinacija i paralelna takmišenja.
Neslužbeno bi ih mogli kategorisati na tehničke (slalom i veleslalom) i
brzinske (spust i super-veleslalom) discipline. Sva pravila i organizacija i
kontrola skijaških takmičenja su pod upravom Međunarodne skijaške
federacije (FIS) sa sedištem u Bernu, (Švajcarska).
11.Nordijske dicipline, poznate i pod nazivom skijaško trčanje, se
praktikuju na različitim dužinama staze, u dve osnovne kategorije: klasični
stil i slobodni stil. Jedna varijanta skijaškog trčanja je i biatlon, u kojoj se
kombinuje skijaško trčanje s streljaštvom.
12.Skijaški letovi se izvode na specijalno pripremljenim skijaškim
skakaonicama, a cilj je ostvariti što veću dužinu skoka uz dodatne ocene za
stil.
13.Osnovni skijaški stav pravilan je položaj tijela nad skijama. Omoguća
va dobru ravnotežu te optmalnu stabilnost, a razlikuje se visoki, srednji i
niski stav. Ramena su opuštena, glava je podignuta sa pogledom
usmjerenim ispred sebe. Ruke su blago povijene u laktu i ispred su tijela
kako bi pomogle ravnoteži te omogućile lako korištenje štapova. Kukovi su
blago savijeni i nalaze se iznad pete, a koljena su savijena te blago
postavljena naprijed tako da im je projekcija iznad prstiju stopala. Skije su
raširene tako da stav bude ugodan i opušten (najčešće širina kukova – oko
dvije širine skija). Pokazatelj dobrog položaja koljena je osjećaj pritiska na
prednjem dijelu potkoljenice do kojeg dolazi zbog oslanjanja noge na
prednji dio pancerice.
14.Objasni zavoje i nabroji:Pri kontinuiranom izvođenju zavoj
podrazumjeva kretanje skija u luku od brige do padine linije, a potom opet
prem brijegu, ali sada u suprotnom smijeru. Različite tehnike zavoja:
plužni zavoj, paralelni zavoj; carving zavoj i prijestupni zavoj. Svaki zavoj
trajanjem i karakterističnim gibanjem podjeljen je na:početnu ili prvu
fazu;središnju fazu i završnu fazu
15.Razlika između skijanja sad i prije!U početnu su se stanovnici
sjevernih krajeva služili skijama isključivo kao prijevoznim sredstvom.
Najbolji primjer upotrebe skija u tu svrhu je Norveška vojska koja se u 12
stoljeću služila skijama isključivo kao prijevoznim sredstvom da bi prešla
velike udaljenosti pokrivene snijegom. Nešto kasnije i norveški se
poštanski promet takođe odvijao na skijama. Skijanje se kao sport počelo
javljati znatno kasnije. Prvo je natjecanje u skijaškom trčanju i spustu
održano 1868. u Kristijani,današnjem Oslu gdje je osnovan i prvi skijaški
klub.
16.Na Vlašiću je rađeno slijedeće:1. priprema opreme i izlazak na
snijeg (odabir skija, štimanje vezova, premazivanje kliznog djela skija
voskom, ponašanje na snijegu s ciljem bezbjednosti, ponašanje na ski-liftu,
učenje osnovnih stavova, učenje koračanju uzbrdo „riblja kost”, koračanju
uzbrdo na stranu, ustajanje nakon pada sa skija, hodanje na skijama,
nošenje skija,spuštanje niz padinu koristeći razne tehnike i drugo).
2.plužne skijaške tehnike; pluženje ravno, plužni zavoj i plužni
luk3.paralelne skijaške tehnike: spust ravno, spust koso, zavoj k brigu,
odklizavanje, osnovni zavoj, vijuganje, osnovno vijuganje, brzo vijuganje,
paralelni zavoj od brijega i carving zavoj.
17.Zemlja gdje je izmišljeno skijanje?Počeci skijanja se, prema
nedavno pronađenim crtežima u spiljama otkrivenim nakon povlačenja
ledenjaka, vežu uz lovce koje povjesničari smještaju u
doba egipatskih faraona. Tragovi prvih skija pronađeni su već u kameno
doba prije otprilike 4000 godina u obliku pećinskih zapisa u Rodoyo u
sjevernoj Norveškoj. Zapisi ponovo spominju pojavu prvih skija starih 2500
godina u močvarnim prijedjelima južne Norveške u mjestu Mushom. Prema
spomenutim zapisima smatra se da je Norveška kolijevka skijanja na što
djelimično ukazuje i sam termin „skijanje” koje potječe od norveške riječi
„ski” što znači trijeska. Ocem modernog skijanja smatra
se Norvežanin Sondre Norheim. On je u 19. stoljeću konstruirao skijaški
vez koji je omogućio upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas
naziva telemark. Kasnija usavršavanja skijaškog veza i skijaške cipele
odnosno pancerice dovela su do daljnjeg usavršavanja skijanja i pojavu
tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20.
stoljeća Austrijanac Hannes Schneider prezentirao je tehniku upravljanja
skijom rotacijom gornjeg dijela tijela koja se po imenom Arlberg tehnika
(nazvana prema kraju iz kojeg je potjecao) vrlo brzo raširila kao popularna
rekreacija i sport.Danas je skijanje na snijegu te skijanje na vodi raširen
vid rekreacije i natjecateljskog športa.
18.Ko je izmislio carving skije? Savremene promene geometrije skije
trenutno utiču na izvesna prilagođavanja u tehnici zaokreta. Prvi
eksperimenti savremenih carving skija su vršeni 1980. god. u Americi a
potom i u Evropi. U Sloveniji Elan je 1970. god. ponudio u prodaji začetke
carving skija-Uniline. Godine 1987 pojavljuju se prve carving skije Scx, 
autora Pavela Skofica i Jure Franka. Po našinu konstrukcije i upotrebe
same carving skije mogu se podjeliti u dvije grupe: Medium ili extreme
carving.
19.Objasniti osnovni zavoj?Osnovni je zavoj vrlo koristan i praktičan
način polaganog zaokretanja. To je najednostavniji oblik okretanja nizom
povezanih zavoja niz padinu. Omogućava vam sigurno okretanje u brzini i
prirodno napredovanje ka složenijim zavojima, a početnike upoznaje s
načelima prijenosa težine i zabadanjem štapova. Opći naziv „osnovni zavoj
„uključuje tri varijente izvođenja u biti istog zavoja: početni, napredniji i
najnapredniji oblik. Osnovni zavoj se sastoji od tri faze: kosog spusta,
pluženja i bočnog otklizivanja ili zavoja ka brijegu. Osnovni zavoj se
razlikuje od plužnog zavoja u tome što započinje i što završava s
paralelnim položajem skija. Drugim riječima, spuštanje se odvija u
“cikcaku” (sastoji se od kosog spusta, zavoja, kosog spusta, zavoja itd.), a
skije ne ostaju stalno u plužnom položaju. Počinjete u blagom kosom
spustu sa skijama u ovorenom paralelnom položaju. Zatim razmaknite skije
i prijeđite u plužni položaj, jačim opterećenjem vanjske skije okrećete
prema padnoj liniji. Zatim prenesete svu težinu na vanjsku skiju i privučete
unutarnju skiju u paralelni položaj novog kosog spusta.Kod izvođenja
početničke varijante zavoja, vozit ćete se, vjerojatno, polagano i zaokretat
ćete u velikom luku, u širokom plužnom položaju, završavajući kratkim
bočnim otklizavanjem u sljedeći paralelni kosi spust. Kako budete
napredovali, vidjet ćete da skijate brže pa nije potrebno tako dugo držati
plužni položaj, da možete prenijeti težinu na vanjsku skiju ranije i da
možete bolje kontrolirati bočno otklizavanje. Počet ćete, također,
upotrebljavati štap. Zabadanjem unutarnjeg štapa, bit će vam lakše
prenijeti težinu s jedne skije na drugu i to će vas poticati da razvijete
osjećaj ritma za izvođenje zavoja. To je naprednija varijanta osnovnog
zavoja.
20.Objasni gibanja? (rasterečenje i opterećena Rasterečenje –
faza smanjenog pritiska na sniježnu podlogu. Pojavljuje se: na kraju
ubrzanog gibanja tijela skijaša po vertikali prema gore – podizanje skijaša
iz niskog u visoki stav, tzv. rasterečenje prema gore. Na početku ubrzanog
gibanja tijela skijaša po vertikali prema dole – spuštanje skijaša iz visokog
u niski stav tzv. rasterečenje na dole. Opterečenje – faza povečanog
pritiska na sniježnu podlogu. Pojavljuje se: na početku ubrzanog gibanja
tijela skijaša po vertikali prema gore, prilikom pomicanja koljena prema
centru rotacije – centru zavoja.
21.Kretanje na ravnom-Prvo je potrebno naučiti kretati se na ravnicama 
i blagim usponima kada nema pomoći
gravitacije da spusti skijaša niz padinu.Dva  su osnovna načina kretanja po 
ravnom terenute jedan način penjanja. 
1. U osnovnom skijaškom stavu ubodom štapova u snijeg pokraj prednje tr
ećine skije teupiranje rukama o njih proizvodi se sila koja će omogućiti kret
anje naprijed. Cikličkim ponavljanjem ove kretnje na jednostavan i
efikasan način može se savladati određena udaljenost. 
2. Klizni korak element je skijaške tehnike u kojem se kombinira
odguravanje od štapova i naizmjenični odrazi nogu koji podsjećaju na
tehniku klizanja ili rolanja. Za ovu tehniku potrebna je dobra koordinacija
nogu i ruku te nam ona pruža veću brzinu kretanja uz manje umora jer se
koristie velike mišićne skupine.
3. Bočno penjanje osnovni je način penjanja po padini. Omogućuje
efikasno i brzo penjanje kako po blagim tako i po strmim padinama. Ova
tehnika u potpunosti iskorištava svojstvo rubnika da zareže snijeg te da uz
optimalno postavljenu skiju (okomito na padnu liniju) omogući odličan
oslonac.
22.Spust ravno osnova je paralelne skijaške tehnike na koju se
nadovezuju svi ostali elementi. Položaj tijela u spustu ravno identičan je
osnovnom skijaškom stavu – visokom, srednjem ili niskom. Dakle skije su
međusobno paralelne i u širini kukova, težina je ravnomjerno raspoređena
duž kliznih površina obje skije, a visina stava ovisi o brzini kretanja. Ruke
su ispred tijela lagano pogrčene u laktu, a šake u produžetku podlaktica sa
skijaškim štapovima usmjerenim koso prema dolje i unatrag (štapovi su
međusobno paralelni). Skijaš se mora osjećati udobno i sigurno te
promjenama u visini stava prilagođavati konfiguraciji terena i amortizaciji
neravnina. 
23.Plug ravno skijaški je element tehnike u kojem skijaš savladava
padinu u osnovnom stavu pluženja. Pluženje se izvodi na načina da se
repovi skija razmiču uz istovremeno primicanje vrhova skija. Širenjem
repova skija koljena se potiskuju prema naprijed što rezultira pomicanjem
težišta na unutrašnje rubove skija. Trup se nalazi u poziciji osnovnog
skijaškog stava sa rukama ispred tijela, lagano pogrčenim u laktu te
skijaškim štapovima usmjerenim koso prema dolje i unatrag (kapice
štapova su lagano razmaknute). Brzina kretanja kontrolira se širinom
pluga, odnosno razmakom između repova skija, i intenzitetom rubljenja.
Pri zaustavljanju koljena je potrebno potisnuti naprijed i unutra. Ovaj
element koriste kako početnici tako i najiskusniji skijaši jer omogućava
idealan omjer ravnoteže i kontrole skija na uskom području te
manevriranje u nestandardnim uvjetima.
24.Plužni zavoji se izvode iz pluženja objema skijama. Dok god su obje
skije podjednako opterećene, rezultanta otpora obiju skija djeluje u smjeru
suprotnom od djelovanja sile klizanja i time samo usporava kretanje. Da bi
se izveo zavoj, mora se težina prenjeti na vanjsku skiju. Otpor s te strane
postane veći. Rezultanta otpora(O) nije više paralelna i suprotnog smijera
od sile klizanja, već s njom čini stanoviti kut. Ako te dvije komponente
( silu klizanja i rezultantu otpora) različitog pravca i veličine sastavimo u
rezultantu (R), dobijemo nov pravac kretanja skijaša. Sila koja dovodi do
promjene smjera kretanja dakako nije samo jednostrano usmjeren bočni
otpor snijega, ceć isto tako zamah tijela, koji se u obliku zasuka trupa i
pritiska nadalje izvede istovremeno s prijenosom težine.Početnici se teško
odlučuju da težinu tijela prenesu na vanjsku nogu, jer se plaše, da će
težišnicu približiti bočnoj granici potporne površine, pa će ih centrifugalna
sila lako baciti na van. Iako treba zadržati nužnu rezervu kod nagiba na
vanjsku skiju, opasnost pada nije osobita, jer je centrifugalna sila, zbog
male brzine izvođenja plužnih zavoja, prilično neznatna. Kod plužnih zavoja
je važno da se cijelo vrijeme zadrži plužni položaj skija, što će kadkad
predstavljati mišićno naprezanje. Ako se skije dovedu u paralelan položaj,
bilo da se rastave vrhovi ili sastave repovi, prestaje djelovanje bočnog
otpora i time sile, koja uvjetuje promjenu smjerakretanja.
25.Paralelni zavoj(faze i tehnika) započinje u položaju strmog kosog
spusta. Gibanjem tijela prema gore i u smjeru nadolazećeg zavoja vrši se
rasterećenje skija uz istovremeni ubod štapa, skijaš lateralnim gibanjem
koljena započinje promjenu rubljenja sa unutrašnjih na vanjske rubnike
(buduće unutrašnje rubnike) te mijenja smjer kretanja skija. Ravnoteža se
uspostavlja na vanjskoj skiji, a unutarnja noga se podvija pod trup
pregibom u koljenskom zglobu kako bi se kompenzirao nagib padine i
omogućilo optimalno raspoređivanje opterećenja ravnomjerno na obje skije
(težište nešto malo više na vanjskoj skiji) u nastavku zavoja. Prilikom
prolaska kroz zavoj pritisak pod skijama raste te da bi ga skijaš ublažio
mora kontinuirano vršiti gibanje prema dolje u niski skijaški stav. Kada
jednom dođe do najniže točke skijaš će podizanjem tijela započeti novi
zavoj. Trup i u ovom elementu prati gibanje skija rotacijama u smjeru
izvođenja zavoja. Time položaji stopala, kukova, ruku i ramena ostaju u
istoj ravnini.
26.Brzo dinamičko vijuganje izuzetno je dinamičan i atraktivan element
paralelne skijaške tehnike. Možemo reći da je način izvođenja sličan
paralelnom zavoju samo što je frekvencija pokreta puno veća. Skijaš
započinje izvođenje brzog vijuganja iz strmog kosog spusta te uz podizanje
tijela prema gore i ubod štapa slijedi rasterećenje skija i njihovo
postavljanje na vanjske rubnike (buduće unutrašnje rubnike). Aktivnom
rotacijom nogu pokretima iz kuka i optimalnim pritiskom na rubnike vršimo
vođenje skija kroz čitav zavoj, dok trup uz minimalne kretnje ostaje
usmjeren niz padnu liniju bez suvišnih rotacija. Prolaskom kroz zavoj slijedi
spuštanje u niski skijaški stav kako bi smanjili pritisak pod skijama te tako
održali kontrolu nad njima. Zavoj ćemo izvoditi do okomitog položaja skija
na padnu liniju kako bi kontrolirali brzinu, ali pritom zadržali stalnu brzinu
kretanja.
27.Carving zavoj najdinamičniji je element paralelne tehnike skijanja, a
najčešće se izvodi na uređenim stazama. Karakterizira ga velika brzina
kretanja na rubnicima skija bez imalo otklizavanja. Zavoj je izuzetno brz, a
njegova dužina direktno ovisi o geometriji skije (radijusu).Zavoj
započinjemo postavljanjem skija na unutrašnje rubnike te istovremenim
opružanjem trupa i ''puštanjem'' skija od tijela i centra zavoja. Koljena,
kukovi i trup se nalaze bliže centru zavoja kako bi potpuno iskoristili
centrifugalnu silu koju proizvodimo kružnim kretanjem. Prilikom prolaska
preko padne linije započinjemo s privlačenjem koljena prema trupu radi
ublažavanja sila te lakšeg prebacivanja težine na vanjske (buduće
unutrašnje) rubnike. Carving zavoj karakterizira i aktivno kretanje po
dužini skija. Prilikom ulaska u zavoj, pokretima koljena prema naprijed,
vrši se opterećenje prednjeg dijela skija kako bi što aktivnije i što ranije
započeli rubljenje. Opterećenje stražnjeg dijela skija vrši se na izlasku iz
zavoja kako dobili što veće ubrzanje te što prije prešli u novi zavoj. Ovaj
element zahtijeva dobru koordinaciju i veliko skijaško znanje jer i najmanje
kašnjenje u prebacivanju opterećenja sa stražnjeg na prednji dio skije
može rezultirati neugodnim pa čak i opasnim padom.
28.Matijas Zdarski - (rođen 1874 u Mađarskoj)  je skratio skije i
konstruisao prvi metalni vez, a pri spustu je počeo da koristi i nove tehnike
uz pomoć štapova., vozeći se austrijskim alpskim padinama, počeo
prijektovati svoje nove idealne skije i vezove kojima je dao naziv
"Lilienfeld". Elemente svoje tehnike spusta Zadarski je 1896 sabrao u
udžbenik "Lilienfeldska tehnika skijanja".
29.Plužna tehnika-skije su u položaju pluga, vrhovi spojeni, repovi
rašireni,.skije su u položaju unutarnjeg rubljenja.idealna ski tehnika za
početnike.osigurava idealnu ravnotežu i kontrolu brzine.idealan stupanj
sigurnosti.u fazi obuke idelna tehnika za početnike svih uzrasta.
30.Paralelna carving skijaška tehnika:tokom bilo kojeg ski elementa
skije su međusobno paralelne u širini kukova cijelom dužinom na
podlozi.opterećenje podjednako na obje skije.primjenjuje se na svim
vrstama terena i u svim snježnim uvjetima.spust ravno, spust koso, zavoj
k brijegu, otklizavanje, osnovni zavoj, osnovno i brzo vijuganje, paralelni
zavoj od brijega, carving zavoj, zavoj u dubokom snijegu, zavoj na grbi,
terenski skok...Prednost:dobar i vrlo dobar stupanj
sigurnosti.,upotrebljava se za sve dinamike kretanja po terenu,naglašen
estetski dojam skijaša u svladavanju "šina" zavoja,omogućuje dinamično i
sigurno svladavanjeski padine.
31.Zavoj k brijegu osnova je paralelne skijaške tehnike. Svako skijaško
vijuganje završava zavojem k brijegu jer ovaj element osigurava odličnu
kontrolu brzine na jednostavan i izuzetno dinamičan način. Zavoj k brijegu
izvodi se paralelnim skijama koje su ravnomjerno opterećene. Zavoj
započinje na način da se naglašenim lateralnim gibanjem potkoljenice
usmjeravaju prema centru zavoja te progresivnim spuštanjem u niski
skijaški stav, tokom čitavog zavoja, vrši rasterećenje skija. Gornji dio tijela
ostaje u osnovnom položaju, a prolaskom kroz zavoj trup i ruke se rotiraju
sukladno sa promjenama smjera kretanja skija. Težnja je pravilnim
rasporedom opterećenja skije navesti da opišu savršene ''tračnice'' u
snijegu.
32.Plužni zavoj je jednostavan element koji spaja kontrolu brzine i
izvođenje zavoja. Izvodi se na način da se, iz kretanja u plugu ravno,
težinom tijela i snagom nogu optereti jedna skija te aktivnim vođenjem
skije rotacijskim pokretima noge izvodi zavoj. Ramena i trup se rotiraju
prateći smjer izvođenja zavoja kako ne bi došlo do nepotrebnog
narušavanja stava te otvaranja trupa niz padinu. Ova tehnika primjerena je
skijaškim počecima i sukladno tome izvodi se na blagim padinama jer na
strmim iziskuje previše napora. Povezivanje niza plužnih zavoja omogućiti
će sigurno i kontrolirano savladavanje lakših padina.
33.Plužni (klinasti) zaokret je početak i razvoj skijaške tehnike.
Preporučuje se početnicima kako bi stekli sigurnost u prvom kontaktu sa
snegom. Široko razdvojene skije (repovi skija) početniku omogućuju
stabilnost, kontrolu brzine a samim tim i sigurnost na snegu. Tehnika
izvođenja je promena pravca kretanja, pri čemu su skije sve vreme u
poziciji pluga. Pri zaokretu je neophodan prenos težine na spoljnu skiju
.Skijaš je opterećuje tako što više pritiska koleno spoljne noge napred i
unutra. Telo i rameni pojas su upravni na pravac kretanja. Teren za
vežbanje je blaga siroka staza sa istekom. Vežbe plužnog zaokreta: 1. u
pluženju opteretiti jednu skiju i vođenjem napraviti zaokret u isteku
padine, u jednu pa u drugu stranu. 2. izvesti zaokret iz pluženja u kosom
spustu. 3. povezati više zaokreta u plugu.
34.Osnovni zaokret-Izvodi se na blagim i srednje strmim stazama sa
malom brzinom kretanja. Polazna pozicija skijaški stav visoka, srednja ili
niska pozicija u spustu pravo ili koso, skije su paralelne,  podjednako
opterecene, u širini kukova, spoljna skija vise opterećena ili skije da su
podjednako opterećene. Zaokret uspostavljanja dinamičke ravnoteze,
nagib tela ka centru zaokreta  nasuprot dejstvu centrifugalne sile, rotacija
nadkolenica ispoljavanje efekta geometrije i elastičnosti skije.
35.Paralelni zaokret se izvodi pri većim brzinama i u širokom hodniku.
Paralelni zaokret se izvodi u tri varijante: sunožnim otiskivanjem,
odizanjem unutrašnje skije i odbojno rasterecenje.Paralelni zaokret sa
sunožnim otiskivanjem se izvodi u kosom spustu. U srednjem stavu skijaš
istovremeno ubada donji štap, sunožno se odupire i rasterećuje skije gore,
napred i u smeru zaokreta. Prenosi težinu na spoljnu skiju i postavlja je na
rubnik. Kružnim kretanjem kolena napred i ka padini vodi skije preko linije
najvećeg nagiba, uz optimalni skijaški otklon. Štap se ubada na polovini
prednjeg dela skija, bez narušavanja osnovnog stava. Vežbe pri ucenju se
izvode na ravnim, širokim srednje strmim stazama. Metodička učenja : u
spustu pravo, poskočiti sa odizanjem zadnjih delova skije, opružanjem
pregibanjem tela. U spustu pravo zaokret ka padini. U kosom spustu, ubod
gornjeg štapa i otklizavati sa zadnjim djelom skija.
36.Brzo vijuganje je atraktivna i dinamična vožnja. Motorički pokreti su
maksimalno usaglašeni i tehnički precizni. Odlikuju se ritmičnim
povezivanjem kratkih paralelnih zaokreta koji zbog brzog ritma ne mogu
biti završeni. Za ovu tehniku potrebne su skije sa malim radijusom 10- 15
m. Postoji više tehnika u brzom vijuganju: sa rasterećenjem opružanjem,
rasterećenjem pregibanjem, podizanje unutrašnje skije. Za bilo koju od
ovih tehnika potreban je: pravilan osnovni skijaški stav, vođenje skija,
gibanje, ritam ubod stapa. Redosled pokreta je isti kao i kod izvođenja
paralelnog zaokreta: priprema, ubod štapa, rasterećenje i zaokret. Gornji
deo tela je miran sa ramenom osom upravnom na pravac kretanja. Pokreti
ruku i nogu su usklađeni, a pregibanje i opružanje je manjih amplituda i
izvodi se u ritmu 1/1. Skije se vode u zaokret bez otklizavanja.
37.Carving tehnika.Kod ove tehnike prva i bitna stvar je opterećenje na
skije to jest raspored težine tela.Kod carvinga opterećenje na unutrašnjoj
skiji je puno veće nego kod prestupajuće tehnike. Druga bitna stvar
je razmak skija koji treba da bude u širini kukova. Ovakav stav osigurava
veću stabilnost. Stav je nizak sa izraženim težištem prema napred. Gibanja
u pravcu zaokreta su takođe bitna stvar iz razloga što pojačanim gibanjima
možemo skiju postaviti na rubnike, što je neophodno, da uz pomoc
centrifugalne sile zaležemo u toj meri koliko je potrebno da ona bez
otklizavanja napravi luk određenog radijusa. Tehnička ispravnost se vidi po
skijaškom tragu na snegu, jer iza njega ostaju samo dve linije. Carving
tehnikom skijaš dobija na brzini,  atraktivnosti skijanja  i osecaju letenja,
što je i cilj ove tehnike.
38.Analitička metoda ili izučavanje i uvježbavanje pokreta ili kretanja po
dijelovima(dio po dio) to je pomoćna metoda i uglavnom se koristi pri
obučavanju strukturno složenijih vježbi-zadatka elementa i to samo ako
postoji realna mogućnost raščlanjivanja, a da pri tome ne dođe do
izobličavanja suštinskih karakteristika vježbi zadatka-elementa.Prednost
analitičkog metoda ogleda se u tome, što se raščlanjivanjem cio postupak
učenja pojednostavljuje. Na taj način, stvaraju se mnogo povoljnije
pretpostavke za usvajanje vježbe u cjelini i skraćuje se vrijeme obuke.
39.Sintetička metoda praktičnog vježbanja ili izučavanja i uvježbavanja
motoričke akcije u cjelosti je osnovna metoda praktičnog vježbanja i
predstavlja usvajanje zadatka-elementa vježbe u cjelini, tj. u formi u kojoj
se ona inače javlja i koja je krajnji cilj izučavanja.Ova metoda se najviše
koristi u završnim fazama obučavanja,u etapi usavršavanja tehnike i
izgrađivanja individualnog načina izvođenja. Dobra strana ove metode je u
tome, što ona ne narušava, povezanost i jedinstvo elemenata iz kojih je
zadatak-element- vježba sastavljena.