Ljudi pogrešno gledaju na one koje nazivaju Učiteljima, Majstorima,

Guruima, i slično. To je netko tko je naučio nešto, zna nešto što netko drugi
ili većina ne zna. Idealizirati ih je pogrešno, ali isto tako ne ukazati
poštovanje je pogrešno. Mi tek treba da naučimo da ne idealiziramo nekog ili
nešto. To je proces koji se uči jer u nama nema sredine između toga. Imamo
ili idealizaciju ili omalovažavanje. Ja se lično ne slažem sa većinom učitelja,
majstora ili gurua ali to ne znači da treba da ih omalovažavam. Također,
svoje bivše Majstore ne idealiziram. Vidim i greške, vidim i dobre stvari a
vidim i da su ljudska bića, bez obzira što su probuđena ljudska bića.
Idealizacija je prisutna u svemu. Sve idealiziramo. Počevši od auta na
parkingu pa preko partnera i djece pa do majstora. Idealizacija je zatvaranje u
nevidljivi balon od sapunice. Njena krajnost je mržnja, agresija,
omalovažavanje i to se ne može izbjeći ako imate idealizaciju. Ako je
nemate, ili ne znate šta treba da imate tada je idealizacija koja je razumna, ili
koja se osvještava način da dođete do razumijevanja. Način da dođete do
razumijevanje jeste da vidite Božansko u Majstoru, Guruu, Učitelju.
Božansko kao izraz u tom tijelu, tom izrazu. Ali ne da idealizirate tijelo tog
čovjeka ili njegovu osobnost. To zahtjeva napor. No, time štite sebe i štite tog
čovjeka. Prvo ON NIJE BOG niti će to ikada biti. On je izražaj
BOŽANSKOG. Božansko ne znači Bog. To znači SILA BOGA U
MANIFESTACIJI. Ali kao što je on Božanski i taj koji ga gleda je Božanski.
Jedan je shvatio svoj potencijal i stvarnost, drugi tek treba da shvati. I to je
sva razlika između Majstora i Učenika.
Ideja obožavanja, pazite ovu riječ, "vidjeti, doživjeti, božansko i tome se
klanjati ili obraćati" upravo govori o NAČINU KAKO TREBA DA SE
PRIĐE nekome tko daje znanje ili radi na buđenju čovjeka. Obožavanje, ako
se razumije ta riječ, ne znači idealizaciju. Ili mogu to reći i na drugi način
IDEALIZIRAJTE BOŽANSKO U ČOVJEKU ne čovjeka. Ja ne kažem da
mi znamo što je Božansko, niti da možemo opisati Božansko. Možemo
govoriti o tome, ali o tome NIKAD nećemo ništa znati. Možemo biti
sjedinjeni sa tim ali znati o tome nećemo nikada. Biti ćemo to i to Biti je
Znanje. Jasno je da čovjek ne zna zamjenu za idealizaciju. Idealizirati nešto
znači to staviti na prvo mjesto, iznad svega drugog, iznad sebe, drugih,
okoline na kraju i iznad Stvarnosti koju nazivamo Bogom. U Tantri koristimo
izraz za usmjerenje ka Bogu, ili Najvišoj Svijesti, ili Brahmanu ili Stvarnosti
(nebitno kako to zovete), taj izraz je IDEACIJA. Ideacija znači stopiti se sa
onim što osjećamo kao Boga ili Stvarnost. Biti jedno sa tim. Jasno, ovaj izraz
je nešto što koristimo u početku, dok ne razumijemo njegove dubine. Možete
reći da je izraz ljubavi stapanje sa Božanskim. Jer ljubav je biti jedno sa
nečim bez uvjeta ili viđenja razlike. Biti jedno sa sobom je ljubav. Tada
ljubav biva jedno sa izrazom sebe kao vas. Jako lako ćete uvidjeti razliku.
Ako volite sebe i jedno se sa sobom, tj. U LJUBAVI STE, nekad koristim i
izraz VOLJENJE ne ljubav, u voljenju ste sa sobom jer to je aktivni proces
bez kraja, tada se to izražava ka van, ka drugima, ka svijetu, ka bilo čemu.
Idealizirati znači dati kvalitete nečemu oduzimajući kvalitete svemu ostalom.
Idealizirati znači staviti nešto iznad svega drugog. Idealizirati znači zalijepiti
na projekcijsko platno ono što vam se sviđa, kao zaljubljen čovjek kada na
partnera lijepi ono što mu se sviđa i ne vidi stvarno stanje, zalijepiti sebe za
nekoga ili nešto, dati svoje emocije tome bez da se zna stvarnost toga.
Idealiziramo sve.
Ako je Majstor autentičan on će vam uništavati idealizaciju. No, postoje i
neke druge stvari zbog čega se idealizacija ne smije uništiti do kraja. Ako
uništite mogućnost idealizacije a niste razvili sebe, ne razumijete, ne vidite
dublje od površine uništit ćete i mogućnost da nešto naučite od tog čovjeka.
Dati se je jedno, otvoriti se, imati povjerenje, osjećati u sebi. To nije
idealizirati. Ali čovjek, sada kakav jeste, ne zna drugačije da se otvori osim
kroz idealizaciju. Time on stvara idola. Kada se zaljubite vi partnera
idealizirate, pravite idola. Kada kupite novi auto i pazite na njega mi
stvaramo idola. Tako je sa svim u i okolo nas. To je današnja religija i
duhovnost. To je projekcija slike o nečemu - ujedno to je još jedno značenje
idealizacije. Idealiziramo sebe do te mjere da živimo sliku o sebi. Imao i
suprotnu stranu. Tzv. kritičare, pesimiste, ljude koji ne vole i ne poštuju bilo
koga, ljude koji se bune protiv svega, agresivne napadače, ljude koji duhovne
izraze koriste kao manipulaciju za svoju potisnutu agresiju koju će nalijepiti
na nekoga. I to je idealizacija. Idealizacija ima dva kraja. Uzdizanje i
uniženje. U manifestaciji univerzuma sve ima dva kraja, baš kao i batina
(štap). Dok jednim krajem tučete nekog drugi kraj vas tuče. Ako pogledamo
razliku između dva kraja idealizacije na oba ta kraja je isti temelj.
Obožavamo nešto jer drugi ne smatramo vrijednim. Napadamo nešto jer to ne
smatramo vrijednim. Oba ta kraja napadaju samog čovjeka koji idealizira.

Ljudi koji prenose znanje ne služe tome da se idealiziraju. Pod znanjem

mislim i na informaciju i na stvarno znanje tj. budnost. Jedno od značenja
riječi Vidya, koja se često tumači kao "znanje" jeste i "budnost". Znanje je
Budnost. Ne znanje je spavanje, san, iluzija, itd. Čovjek koji idealizira ne
zna, on spava, sanja, u iluziji je.
Danas imamo jako puno kritičara svega i svačega. Kritičar se hrani mržnjom,
napadom, agresijom i na njega treba gledati kao ubicu. No i ubica u sebi ima
božansko. To nas dovodi u dilemu. Čovjek koji mrzi, agresivno osuđuje,
napada, ima pasivnu agresiju prema bilo čemu, aktivnu agresiju prema bilo
čemu JE UBICA. Njegov slijedeći čin, na suptilnom planu, jeste UBISTVO.
Agresija vodi ubistvu. Mržnja vodi ubistvu. Napad vodi ubistvu. Često mnogi
kada im se ovo kaže ne mogu da povežu to sa ubistvom jer, kako kažu, oni ne
bi ubili bilo koga. To govori da čovjek ne razumije liniju kretanja. Svaka
započeta akcija ima svoj kraj. Bez obzira da li smo stigli do tog kraja ili
nismo, ona na suptilnom polju doseže svoj kraj. To se može prekinuti
suprotnim impulsom. Pod uvjetom da čovjek to zna, da je toga svjestan i da
nauči kako da prekine. Stotine je načina za prekid impulsa. Čak i kada smo
završili sa reakcijom možemo se vratiti u sebi na sam čin koji se desio i
vidjeti ga drugačije. To nazivamo REVIZIJOM. Revidirati nešto znači
izmijeniti suštinu nekog događaja sa naše strane. Suština događaja je naša
reakcija. Svaka reakcija je emotivna osim i ukoliko ne znate kako da izolirate
vitalni um iz intelektualnog opisa čina. A i to se uči.
Ako netko kritizira vaš rad, vaš izražaj, reakcija ne smije biti ista. Vi je
morate prekinuti. To ne znači da dotičnog ne možete blokirati, poslati odakle
je došao i slično, sve to ALI BEZ EMOTIVNOG NABOJA. U sebi morate
imati ravnotežu, osjećaj Božanskog, znanje da je i iza tog bića Bog,
Stvarnost, Najviša Svijesti ali je izražaj tog bića u zabludi. On to ne zna.
Prema njegovom izražaju možete biti oštri i korigirati ga kao što bi korigirali
i psa kraj vas, ali da li mrzite psa kojeg ste korigirali? Ne. Korekcija dolazi iz
voljenja, ljubavi, želje da se to biće usavrši. Isto tako je i sa ljudima koji vas
napadaju. Da korigirajte to ponašanje. Ili više volite riječ, vaspitajte (dobra
riječ), ali ne osuđujte, ne napadajte, ne pretvarajte se u agresivnog vaspitača.
Druga riječ, za vaspitanje je odgoj. Odgojiti nešto označava proces učenja
nekoga, proces razvijanja nekoga, oblikovanje čovjeka, itd.
No, svatko ima prividnu slobodu da bude odgojen ili da nastavi dalje sa
takvim ponašanjem koje je prividno izabrao. To govori o njegovom nivou
svijesti. To je životinjski čovjek s naglaskom da životinju možete odgojiti,
korigirati. Zbog toga ja koristim drugi riječ za odgoj: korekcija. Samo
životinjski temeljen čovjek ne želi da uči i misli da je on iznad drugih.
Čovjek, onaj koji teži postati ljudskim bićem u potpunosti, on sam uči,
odgaja se, razvija se, itd. On želi biti podučen.
Naravno, postoje prijetnje koje se javljaju kada nekog ignorirate, ili ne dajete
"pet para na njegov komentar, napad, agresiju". Te prijetnje se rješavaju u
najbližem sudu, tužilaštvu. Zašto bi vi rješavali napade i prijetnje koje se
mogu shvatiti kao životno ugrožavajuće kada ima državni zakon koji to voli
da sređuje? To je mudrost. Ja obožavam poruke "anonimnih" likova ili onih
koji mi bez skrivanja identiteta prijete smrću, ubistvom, ubijanjem svega
živog i slično. Prosto zato što to samo preusmjerim ka sudu i moj problem sa
tim čovjekom više ne postoji. Sud ima problem sa njim, a on ima problem sa
zakonom. Dopustite tim ljudima da imaju problem sa zakonom, i to je odgoj.

Kada nešto idealiziramo spremno napadamo sve što nije u oblaku idealizacije
onog što idealiziramo. Ako ja napišem kao svoje mišljenje da je današnja
duhovna scena sve osim duhovnosti, to će izazvati mnoštvo agresivnih
napada. I to mi govori da sam u pravu. Katkada ti komentari postanu
prijetnje. I te prijetnje, prozivanja, napadi završe u zgradi suda. Veoma
jednostavno. One dolaze jer je narušena idealizacija čitaoca. Čitalac biva
ugrožen onim što sam rekao jer ima idealizaciju. To govori da on to što
idealizira ne razumije, već je stavio u poseban pretinac idealizacije i sebe
poistovjetio sa tim. Samim tim, način komunikacije koji se potencira mi
govori o kome je riječ. Komunikacija ne postoji u takvim komentarima. Jer
komunicirati znači razmijeniti znanja, mišljenja, ideje, koncepte, razriješiti
nesuglasice, itd. Znači, mi ne komuniciramo, već napadamo sve što ne spada
u idealizaciju koju imamo. Recimo, u potpunosti mogu razumjeti da se
nekome ne sviđa ono što ja pišem, kao što se meni ne sviđaju duhovne bajke
oko mene. Mene nećete naći da idem na ta mjesta, čitam to, komentiram. Jer
ne vidim šta bih trebao čitati, ne vidim smisao tih mjesta a ponajmanje
komentiranja toga što sam nazvao "duhovnom bajkom". No, većina iz te
"duhovne bajke" vole doći i raspravljati sa mnom. To mi govori o
idealizaciji, o tome da ti ljudi ne razumiju ono što žele da nametnu drugima
kao svoje razumijevanje.
Još nisam naišao na čovjek koji razumije a napada sve one koji to ne
razumiju, ili brani ono što je rekao, što radi.

Idealizirati nešto znači staviti to pod posebno stakleno zvono i klanjati se

tome. Današnja religija, duhovnost, čak i ezoterično je upravo takvo. Oni
nemaju znanje niti učenje već sljedbenike, vjernike i džake koji kada im se
uvrijedi to što idealiziraju postaju fanatici osvete. To je uvijek kada je u
pitanju idealizacija. Idealizacija je identifikacija. Identifikacija je nemanje
sebe, tj. zamjena sebe sa nečim drugim u što vjerujemo da smo mi.
Identifikacija je zlo i time je i idealizacija zlo a onda sve što to dvoje nose sa
sobom. Time osoba koji idealizira, koji je identificiran je MOGUĆNOST zla
ili samo zlo. To je prečica do ubice. Kada smo svjesni sebe, vidimo nastajuće
idealizacije i identifikacije imamo mogućnost da nešto napravimo. Prije
svega, ne poistovjetiti se sa tim ali ni sam dijelom u sebi koji idealizira ili se
pokušava identificirati. Odbaciti ga razumski a onda i emocijom. Zamijeniti
ga sa prihvaćanjem, sa razumijevanjem, sa načinom koje nam učenje daje - to
nisam ja, božja volja, mehaničnost čovjeka (samim tim i mene), itd. - i boriti
se protiv toga. Ono što većina osjeća jeste da im je oduzeta reakcija. To
govori da takav čovjek ne poznaje sebe. Reakcija NIKADA NIJE VAŠA.
Pod uvjetom da ste vi promatrač, duša, svjedok, čovjek koji radi na sebi.
Reakcija je zlo. No, većina misli da oduzimanje reakcije oduzimaju sebi i
snagu i moć koje im daje reakcija. Vital je upravo to što vezivanjem svijesti
preuzima gospodarenje i time navodi čovjeka, u nedostatku vlastite
inteligencije, na zlo. On vam daje osjećaj moći, snage, pravednosti,
umišljanja, fantazije, projekcije, itd. To je životinjski vital i zbog dominacije
tog vitala mi čovjeka, takvog kakav jeste, nazivamo ljudskom životinjom.
Jasno je da većina ne zna zamjenu za idealizaciju. Čovjek ne može da ne
idealizira, ali može da nauči da prestane idealizirati. Transformacija ne
postoji bez svjesnosti sebe. Ako vam netko kaže drugačije taj laže i nije ni
probao da izvrši transformaciju. Postoje i zamjene za svjesnu transformaciju,
a to su pravila i zakoni. Pravila iz svetih knjiga su zamjena za svjesnost.
Pravila učenja su zamjena za svjesnost. Ali kada se ta pravila kombiniraju za
svjesnošću ona postaju izrazito jak način transformacije. Identificiran čovjek
ne prati pravila za koja se kune da prati, niti može imati svjesnost ili pažnju.
On ima samo identifikaciju sa fantazijom, projekcijom, vitalnim reakcijama,
znanjem koje je prikupio, i slično. Identifikacija i idealizacija idu ruku pod
ruku.

Mnogi su me pitali u Radu kako da prekinu idealizaciju a ne pređu u

zahlađenje odnosa sa nekim čovjekom?
Sam znam koliko je to teško. I znam da se na tome radi kao i na svemu
ostalom što je realno, stvarno. U Radu sa tim imate par ideja koje se koriste.
Svjesnost i pažnja, vanjsko uvažavanje, ne pridavanje značaja vitalnom,
neidentifikacija, borba protiv fantazije, borba protiv projekcije, itd. U religiji
imate dobar način a to je vidjeti da je sve božja volja i manifestacija
božanskog ili Boga ili Najviše Svijesti. OSJEĆATI TO. Ne misliti o tome
(iako u početku to će biti samo misao, i to je ok). Onda vidjeti u pozadini
toga Božansko i osjećati odnos sa Božanskim ne sa formom i oblikom.
Osjećati ljubav ili voljenje prema tome kao izrazu Božanskog ili Boga. Znati
da je samo Bog stvaran a sve ostalo je samo forma i oblik Boga, itd.
Svjesnost sebe lako postane odbacivanje Boga. I to je prepreka svim tim
sistemima koji rade sa svjesnošću sebe. Osim ukoliko vam nisu rečeni trikovi
sistema, tj. načini kako da to sve povežete sa Božanskim. Uostalom, uopće
nije bitno da li Bog postoji ili ne, da li postoji Božansko ili ne, ako ne postoji
i mislite da ne postoji IZMISLITE GA ZA SEBE. Bit je ono što se dešava u
vama kada imate nešto iznad sebe. Ne u tome šta je to iznad vas. Čovjek je
zaslijepljen formom i oblikom, suštinom kao formom i oblikom, konceptom,
idejom i ne vidi ništa osim toga. To je zlo. To vodi zlu. To je moguće
ubistvo. Od prsta ne vide mjesec. Bog je STANJE, Stvarnost je STANJE.
Najviša Svijest je STANJE. A mogu reći i vibracija, bit, kod, temelj svega,
temelj kreacije, itd. Učenja su KONCEPTI koji ukazuju na STANJE i time
NISU STANJE, NITI SU ISTINITA. Svako učenje se može veoma lako
uništiti samo ako to želite i znate kako. Naravno, ljudska glupost se ne može
uništiti. Učenja su smislili ljudi koji su POSTIGLI TO ODREĐENO
STANJE. Učenja nije dao Bog. Ali kada čovjek postigne to stanje on osjeća
sjedinjenje sa izvorom - a i o ovome bi se dalo raspravljati ili ukazati na to šta
to stvarno jeste - te iz tog stanja čovjek koji ga je postigao vidi šta ne
odgovara tom stanju. Tada on može dati usmjerenje šta treba da se radi kako
bi se postiglo to stanje. To usmjerenje uvijek odgovara mjestu i vremenu u
kojem se daje ali i mentalitetu ljudi. I to su naše današnje religije, učenja,
duhovnosti, ezoterična učenja, itd. Naravno, možemo reći sve je to Bog dao.
Ali se bojim da većina ne kuži šta to znači. I time smo opet ušli u
idealizaciju. Jedino Boga ili Stvarnost ili Najvišu Svijest možete idealizirati.
Ne učenje, ne način, ne duhovnost, ne religiju, ne ezoterično. Ne čak ni
svjesnost sebe jer ona je samo prijelaz, način da se spusti to Stanje, ili
dosegne to stanje. Ona sama po sebi nije cilj. Ako mislite da je svjesnost sebe
cilj u zabludi ste. Svjesnost sebe u kojoj shvaćate ili znate šta ili tko ste vi
možemo nazvati ciljem. Ali svjesnost sebe kao odvojenog entiteta, gospodara
nad gospodarima, kalifa umjesto kalifa je put ka uništenju, iako to ne izgleda
tako na prvi pogled. Osvijestiti sebe, biti svjestan sebe kako bi smo se
oslobodili gospodarenja mehanizama, vitala, uma, osobe, reakcija je KORAK
ka svjesnosti stvarnog sebe koji nije "ja", koji je to što nazivamo Božansko.
Ja vam mogu napisati sve trikove o tome koje ja znam (da se ne uvrijede
duhovnjaci jer oni to nazivaju učenjem) ali ti trikovi se prenose samo
usmeno. A i nisam našao da je netko od Učenih, netko od Majstora ikada
napisao jasno i glasno te trikove. Razlog zbog kojeg to ne čine krije se upravo
u idealizaciji, identifikaciji i zamjeni sebe sa osobom za koju mislimo da
jesmo. Osoba ne smije dobiti te trikove, kao ni vital. Jer će ih iskoristiti za
zlo. To je jedan od razloga zašto se oni prenose uživo.

Idealizirati ili činiti nešto idolom je zlo. Ako nemate bolje od toga, onda to
zlo morate prozreti to zlo, tj. znati da idealizacija nije način obožavanja
nekoga. To je samo način da nekoga uništite čak i kada je idealizacija izraz
vaših divnih emocija. Majstori se toga oslobađaju na razne načine. Ni te
načine neću opisati. Voljeti to biće ispred vas a ne osobu je transformacija
idealizacije. Voljeti Stvarnost, Biće, Božansko u tome je transformacija. Biti
svjestan sebe koji je istovjetan tome što ste idealizirali je način
transformacije. Biti zahvalan božanskom u toj osobi jer vam daje mogućnost
napretka ali znati da ste i vi zaslužni za to i biti zahvalan sebi što možete i
želite da učite i to je način transformacije idealizacije. Znati da je božansko to
što vidite ispred sebe i što ste idealizirali i znati da je i božansko to što vidi to
nešto ispred sebe i idealizira to je isto tako transformacija idealizacije. Ali
ništa vam neće dati transformaciju idealizacije AKO VI NE ŽELITE ILI
NEĆETE DA RADITE SA TIM.

Bitno je za znati da čak i kada nešto ne volite, mrzite, napadate, izaziva vam
agresiju, gađenje, osudu, kriticizam (ne kritiku), i slično I TO JE
IDEALIZACIJA. IDEALIZACIJA ima dva kraja. SLIJEPO VOLJENJE I
SLIJEPA MRŽNJA. Sasvim svejedno šta je od toga dvoga jer oboje su
idealizacija.
IDEACIJA je biti sjedinjen sa Božanskim, Stvarnim, Realnim, Svjesnim,
Najvišom Sviješću, Brahmanom, ili čim već. Ideacija je BITI JEDNO SA
TIM. A to je ljubav, voljenje, znanje, budnost, itd. Upravo to je i način na
koji se razrješava karma, ako ste se pitali o čemu to tantričko učenje govori
kada kaže da je ono razrješenje karme. Ovo je temelj tantričkog učenja. Ako
ste jedno sa sobom, jedno sa bićem iza forme, jedno sa božanskim to je
ljubav, to je prihvaćanje, to je ideacija. To ne znači da ne možete biti oštri sa
nekim, da ne možete odgovoriti nekome, da će vam netko svojim napadom
oduzeti moć. Kao što rekoh ne mogu neke stvari napisati javno, ali mogu reći
da vam to neće oduzeti moć, dapače, dat će vam je. Istinski moćan i snažan
čovjek nije čovjek koji idealizira, mrzi ili je agresivan i napada sve što mu se
ne sviđa. To je uplašena životinja čovjek. Takvog čovjeka, uvjetno nazvan
čovjekom, lako se neutralizira. Ostanite u ljubavi, volite Boga iza njega, ne
reagirajte na njegovo zlo i pokušaj ubistva i pustite to što vidite u njemu,
Boga ili Stvarnost, da radi svoj posao. Ali nemojte imate pozadinsku namjeru
da on kao biće ili duša bude povrijeđen, jer nije na vama ili nama da
prosuđujemo. Njega treba iskoristiti kao hranu za svoj rast i razvoj. Znam,
riječ "hrana" vam je nepoznata, zbunjuje vas. Nahraniti se s nečim znači
omogućiti postojanje, omogućiti da se to s čim ste se nahranili pretvori,
transformira u nešto drugo. Recimo u snagu da radite na sebi, svjesnost sebe,
bolju energiju u vama, utisak druge vrste ili druge razine ili druge vibracije.
Mogu reći to i bez riječi "hrana". Neka vam on bude vježbanka za Rad. Jel
vas i to vrijeđa?
Ok, neka bude podsjetnik da radite na sebi, podsjetnik kakav ne treba da
budete, recimo. Takvi ljudi su divni podsjetnici. Neka vam bude saveznik. I
blokirajte budalu. Veoma jednostavno. Uživo takva budala neće stati ispred
vas. A ako stane sve što treba da napravite jeste da vidite Božansko u njemu i
u sebi i budete svjesni toga. A tada, neka mu je bog na pomoći jer druge
pomoći ne može dobiti.

Ne bojte se gubitka snage gubitkom negativne emocije. Ako znate kako da

volite, kako da budete svjesni i to stvarno radite vi spuštate višu razinu
zakona na mjesto niže razine zakona i vibracije. Tada ta viša razina zakona
djeluje i rješava problem. To nije vaš posao. Imao sam jako puno prilika da
vidim kako to radi. I to nisu divni primjeri koje bih vam opisao. Zato i ne
pišem o njima. Problem je također i u vašoj "pravednosti". Ona želi da taj
netko zna da ste mu vi naplatili jer ste radili svoju vježbu ili svoj "posao",
Rad ili Duhovnost. To je prikriveni vital. Zlo u nama koje pokušava da nas
prevari. Zato je nama "zabranjena" osveta. Čak i putem ljubavi. Ali ako
osjetite pravo ljubav nećete imati tendenciju ka osveti. Kažem, uvijek imate
represivne metode neutralizacije tog čovjeka. Vjerujem u trojstvo interneta:
block, delete i unfriend. Ako to ne upali i nasilnik dalje inzistira na
pretnjama, ugrožavanju vaše sigurnosti imate i tužilaštvo, advokate, policiju i
državu. Sasvim dobar aparat neutralizacije. Ali vi niste dužni da budete kao
taj čovjek.
Vi ste dužni da radite sa dijelom u sebi koji želi biti takav čovjek.
Ako imate razumijevanje, ako težite da ga imate, zahvalni ste bogu što vam je
dao mogućnost mijenjati se onda ćete uspjeti razriješiti problem idealizacije.
Sjetite se idealizacija uništava i kada je pozitivna i kada je negativna i
uništava i ono što idealizirate i vas koji idealizirate. Poštovanje, iskazivanje
uvažavanja, zahvalnost, voljenje, razumijevanje, svjesnost sebe i izvora te
svjesnosti, božansko u drugome i svijetu oko vas, to se traži od nas da
imamo, da razvijemo i dosegnemo.

O ovome na ovan način nisam htio da pišem do sada. Jer bih dao "vjetar u
leđa" onima s manje inteligencije da vas napadaju pod krinkom da vam nude
mogućnost da radite na sebi. To su imbecili. Kratko i jasno. To je ubica. To
je agresivna imitacija čovjeka. I prema njemu, kao OSOBI, ne trebate imate
uvažavanje, ali prema njegovoj biti koja je stvarnost da. Toj osobi možete
vratiti ili odgojiti je, ali ne i mrziti njegovo biće jer ono nije krivo zato što je
taj spermatozoid bio najbrži. Upravo to biće je tu osobu stavio tu gdje jeste
kako bi bila podučena, naučena jer do sada nije naučila ništa od onog što bi
trebala. Nasmijte se tome. Nasmijte se idealizaciji u lice ako je imate.
Nasmijte se ludilu u sebi ako ga imate i radite sa njim. Idealizacija,
identifikacija, negativne emocije, mehaničnost, itd., služi tome da vas zadrži
na nivou gdje ste sada, gdje smo sada. Tome služi i ti divni provokatori, ali
vam daju i mogućnost da sebe odgajate. Iznutra u vjeri u sebi, božansko, radu
na sebi, a izvana u ispravnom odgovoru, oštrini, spremnosti da razvijete
sredstava da imbecila postavite tamo gdje mu je mjesto ali se nikada ne
pretvarajte u napadača.
Ovo što sam opisao od nas traže kada smo bili inicirani u tantričko učenje.
"Ne napadajte, ne budite napadač, agresivan čovjek, životinja u ljudskom
tijelu. Na napad odgovorite tri puta jače od napadača ali u svemu tome vidite
Najvišu Svijest. Podučite tu zvijer, ali ako je moguće na inteligentan način".
Čovjek koji razumije ima odgovornost da to što razumije iskaže iz sebe i
poduči druge tome bez straha od toga kako će netko reagirati. Ali on ne treba
da se idealizira, niti da se uzdiže u "nebo" jer na "nebu" je samo Jedan koji se
smije uzdizati. Majstor ili Učitelj ili Guru je biće a ne oblik ili forma. U
Tantri kažemo da je on Božansko, sam Bog ali ne on kao forma čovjeka. To
je uništilo tantričko učenje - sve one ideje o boginjama i bogovima su
idiotizam nastao na nerazumijevanju i idealizaciji sebe. To je nastalo KAO
NAČIN ZAŠTITE MAJSTORA, GURUA I UČITELJA. Kroz to su se
oni aktivno štitili od identifikacija, idealizacija, vitalnih i energetskih
napada učenika, agresije učenika, itd. Danas je to preraslo u KULT
OSOBE ili LIČNOSTI. To nije učenje, to je idealizacija. Napad na Majstora,
Učitelja, Gurua se smatra jednim od najtežih napada koje čovjek može
učiniti. Zašto?
Vi ne napadate tu osobu. Sjetite se, to su učinili kao metodu samo-zaštite
kada su rekli da izražavaju Božansko. Vi tada napadate BOGA, njegovu
SILU, svoje izvorište bez obzira volite li tog čovjeka ili ne, divite li mu se ili
ne. Jer to ste vi u svojoj prirodi. Zakon je savršen. Kada god idealizirate bilo
pozitivno bilo negativno, vi NAPADATE SAMI SVOJE IZVORIŠTE i sebe,
a time i Boga. Sretno nam (vam).
Sve to se dešava jer nas nitko nije naučio osnovama a današnja demagogija
pod nazivom duhovno, religiozno, ezoterično a time i ljudi u tim
disciplinama su ODGOVORNI ZA TO.

Kako reče jedan Majstor (neću vam reći njegovo ime) jednom davno kada je
prevodio neku knjigu koja je prije toga bila prevođena nekoliko puta sa
različitih jezika, a on ju je prevodio na naš jezik (znao je zamku tih
prevođenja):
"Neka nam Bog svima bude na pomoći".