Professional Documents
Culture Documents
Zakomplikuj Me NSK
Zakomplikuj Me NSK
0
Naš svet knjiga
Zakomplikuj me
I Deo serijal
Dobri stari dečaci
Prevod i obrada
Naš svet kNjiga
1
Naš svet knjiga
Prolog
Aleks
3
Naš svet knjiga
4
Naš svet knjiga
Lukas
Volim je.
Lomio sam se nedeljama da li da prisustvujem ovoj veridbi ili ne.
Gledao sam u pozivnicu toliko puta da sam zapamtio svaku reč.
Sedeo sam u svom kamionetu satima vodeći borbu da li da uđem ili se
vratim kući. Bilo je skoro deset uveče kada sam napokon uspeo da se
sastavim dovoljno da uđem kroz vrata u njenu budućnost.
Budućnost koja nije uključivala mene.
Bar ne na način na koji sam se nadao da hoće. Uvek smo bili najbolji
drugovi iako, u proteklih nekoliko godina naši razgovori i interakcije
postajale su sve ređe, kraće dok skoro nisu potpuno prestale. Znao sam da
svaki put kad me je pogledala da sam joj slomio srce. Povredio sam je na
najgore moguće načine i morao sam da živim znajući da sam joj to uradio.
Ruka mi je bila u džepu držala je ogrlicu koju sam joj kupio nakon našeg
prvog poljupca. Nosila ju je godinama, sve dok jednog dana više nije.
To je prouzrokovalo propadanje svih iluzija da je ona još uvek moja.
Čim sam ušao unutra video sam je. Zastao sam kao ukopan da je
upijem, bila je vizija. Nije bilo lepote na ovom svetu kao što je bila Aleks.
Bila je obmotana oko svog verenika, njegove ruke bile su obmotane oko
žene koja je pripadala meni. To sam potvrdio mnogo pre. Ona je oduzimala
dah, smešeći se svima sa svojom dugom tamnom kosom koja je uramljivala
njeno plašljivo lice i braon oči od kojih mi je uvek zastajalo srce. Nosila je
belu haljinu koja je labavo padala niz njeno telo, mangup u srcu, ali uvek je
uspevala da izgleda tako prokleto seksi. Sećam se vremena kada je mrzela
haljine, borila se sa svojom mamom, jer joj ih je stalno kupovala.
Nisam mogao skinuti svoje oči sa nje, trudio sam se svim silama da ne
napravim scenu. Nisam mogao da kontrolišem unutrašnju bitku u sebi koja
se pojavila u prvom planu, bio je to cunami emocija. Voleo sam se znam da
je volim, uvek jesam i uvek hoću. Posedovala je svaki deo mene. Imala je
moje srce pre nego što sam i saznao šta znači imati srce. Ali zasluživala je
5
Naš svet knjiga
da bude sretna, pa sam je morao pustiti. Nije bilo fer ni za jedno od nas.
Pogotovo ne nju.
Iznenada je pogledala u zemlju čim me je osetila. Izraz na njenom licu
razotkrio je devojku sa kojom sam odrastao, istu onu devojku koja nije
mogla da sakrije svoje emocije od mene. Lice joj se namrštilo usne su joj se
razdvojile, instiktivno se povukla od svog verenika koji nije to čak ni
primetio. Nisam znao dali je to uradila zbog moje dobrobiti ili njene. Onda
je pogledala gore pravo u mene. Nije bilo lutanja njenog pogleda znala je
da će me naći u samom uglu sobe. Stojali smo na plesnom podijumu
gledajući jedno drugo kao da nema nikoga osim nas, kao da soba nije bila
ispunjena našim prijateljima i porodicom. Nisam mario ako nas iko vidi.
Proveli smo skoro dve i po decenije brinući oko svačijih osećanja. Nisam
video ništa sem čistog straha dok je podizala ruku ka svom srcu, kao da je
pokušavala da ga održi sastavljenog. Polako odvajajući njen pogled od
mog, naša konekcija bila je prekinuta. To je bilo ogledalo naše ljubavi. Moja
stopala pomerala su se po svom nahođenju dok sam je pratio napolje na
plažu. Našu plažu.
Stiskao sam ogrlicu čvršće u svom džepu.
Razmenili smo reči koje će me zauvek progoniti, dodajući gomilu
beskrajnih priznanja, tajni, i izdaja. Udahnuo sam slatki i izazovni Aleksin
miris, njen miris šampona vanile i kreme za sunčanje koju sam znao da
stavlja svakog jutra. Miris trešnje njenog sjaja za usne koji me je podsetio na
detinjstvo kada je bila moja.
Poljubio sam je, jer nisam mogao da je ne poljubim.
Zadržao sam svoje usne na jednom mestu znajući da tako neću preći
liniju, iako čak linija nikada nije bila povučena.
Ona je pripadala meni.
Prosto i jednostavno.
Naše emocije su divljale, pokušavajući da prihvate povezanost koju će
naša srca uvek imati. Izjasnili smo našu ljubav mnogo godina pre. Vodio
sam bitku koju sam znao da nikada neću dobiti. Emocionalni vrtlog
6
Naš svet knjiga
usisavao je sve na svom putu što se više bližilo vreme našeg opraštanja. To
se desi kada se dve polovine srca spoje i postanu jedno.
Uvek ćemo biti povezani.
Suđeno nam je da budemo srodne duše.
Zvezde-zeznute od ljubavnika.
Kada sam je okrenuo da me pogleda, mala devojčica sa pegama koja je
nosila mušku odeću je nestala i sve što je ostalo bila je...
Žena koja se udaje za čoveka koji nisam ja.
7
Naš svet knjiga
Poglavlje 1
Aleks
9
Naš svet knjiga
kada bi govorili da ne mogu nešto što su oni mogli, samo zato što nemam
nešto što visi među mojim nogama.
Ko bi uopšte to želeo?
Ništa me nije više ljutilo nego kad su me zvali devojčicom.
Konstantno sam im se dokazivala zato što sam tako morala. Večito sam
imala masnice i izderana kolena, prljavu odeću. Kosa mi je uvek bila čvrsto
vezana u rep. Kada sam imala četri godine uzela sam makaze i ošišala se
kao dečak od tada od mene su se krile makaze po kući i podizala mi se
kosa u rep da ne bi opet pokušala isto.
Lukas je potajno bio moj omiljeni. Mogu da idem čak i dalje i da kažem
da sam ga volela malo više nego sve ostale dečake. Nisam znala zašto samo
sam znala da je tako. Oduvek sam se tako osećala, a nekako sam imala
osećaj i da mi je to uzvraćeno. Iako nikada nismo o tome razgovarali sve
dok nismo bili stariji i dok nismo razumeli emocije koje su rasle s
godinama. On je uvek bio najzgodniji i devojke su čeznule za njim od kako
se rodio. Imao je tamnu kosu koje su upotpunjavale njegove bejbi plave oči
koje su bile poput vode okeana na topli letnji dan. Imao je istaknute crte
lica koje se nikada ne bi ste umorili gledati, i čak tako mlad on je bio
svestan svega toga.
Lukas je bio visok kao i Džejkob, možda malo niži. Bio je širi od drugih
dečaka, jer je surfovao kao ludak. Svi dečaci jesu, ali Lukas je bio opsednut
sa tim. Uvek ste ga mogli naći na talasima bilo da je dan ili noć. Želeo je da
poraste i bude profesionalni Surfer, često je jahao talase koje se niko drugi
nije usudio da jaše i sve nas činio nervoznim.
Momak nije znao za strah.
Imao je mlađu sestru Lili, ona je bila nekoliko godina mlađa od mene,
ali nismo postale drugarice sve do mnogo kasnije u našim životima.
Kunem se da se devojka rodila sa gitarom u ruci i da je već tada pevala u
svom bendu, zato su je sa pet godina upisali na časove muzike. Njihov tata
doktor Robert Rajder je bio jedan i jedini lekar kog smo imali u gradu, pa je
često morao da leči pacijente koji nisu bili u njegovoj lekarskoj branši. Dok
je njihova mama Savana bila domaćica.
10
Naš svet knjiga
Ne mogu vam reći koliko nas je puta doktor Rajder ušio upravo u
njegovoj dnevnoj sobi ne zamarajući se da nas odvede u ordinaciju.
Donošenje kući osnovne medicinske opreme postala mu je svakodnevnica,
jer smo se redovno povređivali. Sećam se kada mi je prvi put trebalo
šivenje. Imala sam šest godina i pokušala sam da skočim sa obale kao Dilan
pa mi je koleno udarilo u kamen na dnu reke.
To je bolelo, ali nisam plakala, nikada nisam plakala. Grizla sam svoju
usnu toliko jako da bi zadržala proklete suze da ne poteku mojim licem.
Lukas je pokušao da me smesti na šipku svog bicikla, ali bolelo je tako jako
nisam mogla saviti svoje koleno. Pa sam sedela u njegovom krilu dok je on
vozio bicikli kući.
Obmotala sam svoje ruke oko njegovog vrata i držala se čvrsto. Moja
zdrava noga obmotavala oko njegovih leđa povređena je bila ispružena u
vazduhu. Naslonila sam glavu na njegovo rame i zatvorila oči, nisam
mogla da zaustavim suze. Plakala sam celim putem do njegove kuće.
Majica mu je cela bila prekrivena suzama do trenutka kada je parkirao
bicikli ispred njegove kuće. Nije rekao ni reč samo me je poljubio u čelo,
govoreći mi da će sve biti u redu i da nikada neće dopustiti da mi se nešto
desi. Uneo me je unutra dok je ostatak dečaka strpljivo čekao gnev naših
majki, znajući da će biti izgrđeni pošto su mi dozvolili da uradim nešto
tako nepromišljeno. Lukas je držao moju ruku celo vreme dok me je njegov
tata zašivao i ni jednom me nije naveo da se osetim loše, jer sam plakala.
Ostatak meseca, dok mi je koleno zacelilo, vozila sam se na šipci njegovog
bicikla. Dečaci su konstantno nudili da se vozim sa njima, ali Lukas je bio
odlučan u tome da se vozim samo na njegovoj šipci. Ako su pomislili da je
malo posesivan u vezi mene nisu to smeli da kažu.
Jednostavno smo takvi bili jedno prema drugom i oni su to znali.
A onda u društvu sam bila mala ja Aleksandra Kolins. Istina je bila da
su svi znali da sam trebala da budem dečak čak je i doktor tako rekao. Zato
su moji roditelji i rodbina bili iznenađeni što sam devojčica, koja je vrištala
kao đavo da me vrate opet unutra. Moji roditelji su već imali ime za mene.
11
Naš svet knjiga
12
Naš svet knjiga
13
Naš svet knjiga
Lukas
14
Naš svet knjiga
Dilan je udario moja leđa. “U redu je, Lukase ja ću joj reći. Te žene
poziraju tako.” Klimnuo je ka zemlji. “Jer muškarci koriste te magazine da
se igraju sa svojim...”
Odgurnuo sam ga udario je leđima od zid. Odbio se od njega i počeo se
glasno smejati da je skoro pao. “Oh, ma daj Lukase, prestani da budeš
takva pičkica i samo joj reci. Ima pravo da zna šta će se desiti kada svi
odrastemo,” pravdao se on, ljuteći me još više.
“Šta se dešava?” njen tihi glas se začuo, što je učinilo njene usne da se
napuće.
Džejkob se nasmejao. “Ništa o čemu tvoja mrvičasta veličina treba da
brine. To je muška stvar, i jedan dan kad Lukas ne bude bio toliko zlovoljan
oko toga onda ćemo ti reći.”
“Ali želim da znam sada,” rekla je gledajući u njega. Neću lagati ubolo
me je kao pakao što je gledala u Džejkoba, a nije želela da pogleda mene.
Zašto ne gleda u mene?
“Naravno da želiš. Mogu li da joj kažem Lukase? Ili ćeš da me gurneš
opet ako to uradim?” Dilan je rekao, gledajući me zabavljeno.
Ja sam slegnuo ramenima, sklanjajući kosu sa lica i krenuo ka zadnjem
delu kućice daleko od njih. “Kako god.” Naslonio sam se na drveni zid i
prekrstio nogu preko noge, nameštajući se i prekrštajući ruke.
Pokušao sam da ignorišem osećaje u svom stomaku. Rasli su u nešto
što baš nisam najbolje razumeo još uvek. Prestravljivalo me je da bi mogla
da pomisli da ja nisam više dečak sa kojim je odrasla i volela ga.
Stao je bliže njoj i posegao za magazinom. “Ovo Mrvice, je erotski
časopis. Ove devojke su plaćene mnogo novca da pokazuju svoje golo
telo.”
Njeno lice se namrštilo, na te reči. “Zašto?”
“Zašto ne?”
“Razumem zašto muškarci žele da ih gledaju nisam glupa.”
Nije razumela samo je pokušavala da sačuva svoj obraz.
“Ali zašto bi žene želele da budu gledane na taj način?”
“Neke žene žele pažnju. Jednog dana ti ćeš izgledati tako i razumećeš.”
15
Naš svet knjiga
16
Naš svet knjiga
Poglavlje 2
Lukas
17
Naš svet knjiga
18
Naš svet knjiga
Znao sam da će Aleks stati tamo gde i ja stanem, bez i da joj kažem da tako
uradi, uvek je tako bilo među nama. Kada smo porasli, shvatio sam da
imamo tu neizrečenu povezanost koju nijedno od nas nije razumelo ili
pričalo o njoj i tek tada sam poželeo da jesmo.
Što smo bili bliže reci, glasniji su momci bili. Drveće se napokon
raščistilo i sve što je ostalo je voda koju je drveće opkruživalo. Nasmejao
sam se nesvesno deo mene se dvoumio da li će Aleks zapravo ući u reku.
Mada sam znao i bez da je pitam.
“Znam šta misliš Lukase Rajdere, i udariću te.”
Okrenuo sam se, susretajući njen dubok pogled. “Neće boleti ako i
pokušaš.”
Udarila me je svakako.
Aleks
19
Naš svet knjiga
***
20
Naš svet knjiga
21
Naš svet knjiga
Lukas
Klimnuo sam joj i pružio joj ruku da je povučem gore. “Volim i ja tebe,”
odgovorio sam, podižući je ka sebi.
Govorili smo jedno drugom volim te od kad znam za sebe i mislio sam
to svaki put kad bih joj to rekao.
22
Naš svet knjiga
23
Naš svet knjiga
24
Naš svet knjiga
25
Naš svet knjiga
26
Naš svet knjiga
Aleks
Poljubio me je.
Njegove usne dotakle su moje.
Naše usne postale su jedno.
Moje oči su se odmah zatvorile, srce je prestalo da mi kuca i sva borba
je nestala. Njegov stisak sa mog struka prebacio se na moje ruke, držao ih
je. Nije to bio jedan od onih filmskih poljubaca koje smo gledali na TV-u, ali
bilo je dovoljno da me parališe zbog iznenadnog dodira njegovih usana.
Nisam imala pojma šta da radim, pa sam se smrzla od iznenadnog
preokreta situacije u zadnjih nekoliko sekundi.
Moj um bio je prazan, moje telo je želelo da živi u momentu i bude sa
njim. Samo smo stajali tu, ni jedno od nas se nije pomeralo, niti su se naše
usne pomerale jedne sa drugih. Obuzeti ničim sem zbunjenošću i još
nečim?
Nečim što nisam umela da razumem...
Nečim što me je pogađalo u kolena i od čega mi se vrtelo u glavi...
Nečim što nisam osetila nikad pre i što sam želela da zadržim...
Čekali smo...
Šta?
Ko zna...
Kao da je čitao moje misli povukao se prvi i brzo pratio rasplet. Naše
oči su se otvorile u isto vreme i ja sam videla nešto u njegovim što nisam
videla nikada pre. Bile su proširene. I prozirno plave na šta sam se ja
navikla i zavolela kroz godine koje su prolazile.
Bile su zamenjene sa dva velika, crna prstena koji su sadržali toliko
emocija da je to bilo preplavljujuće, a ipak ja nisam znala šta to znači. Ali
takođe je bila prisutna familijarnost, i to je smirilo zbunjenost koja se brzo
razvijala u mojoj glavi. To me je plašilo više nego išta drugo. To bi me
uplašilo momentalno da nisam znala dečka koji je preda mnom.
27
Naš svet knjiga
Ipak mali deo mene, mali deo mog srca, je zadrhtalo po prvi put.
Izvukla sam jednu svoju ruku iz njegove i lagano dotakla usnu. Bila
sam bez daha dok sam prevlačila prste preko nje. Bile su drugačije.
Ja sam se osećala drugačije.
Zašto?
Gledao je svaki moj pokret sa intenzivnim pogledom što me je navelo
da udahnem vazduh pokušavajući da razumem šta se upravo desilo među
nama. Nisam mogla shvatiti. Nisam mogla skloniti oči sa njegovih. Bile su
spojene zajedno baš kao što su bile i naše usne malo pre. Sa vazduhom koji
se polako vraćao u moja pluća, obnovila se i krv u mom neverovatno
brzom kucajućem srcu koje sam kunem se mogla čuti.
Ili sam možda čula njegovo?
Gledala sam ga kako guta duboko i teško, a onda su mu se usne
razdvojile kao da pokušava da uhvati vazduh kog nije bilo dovoljno pa je
otvorio usne da bi udahnuo. Polako je posegao i dotaknuo svoje usne,
ponavljajući isti gest kao i ja, odmeravajući me na isti način.
Ali odmah nakon što je sklonio prste uradio je nešto potpuno drugačije,
polizao je svoje usne.
Mislim da je moje srce možda ispalo. Sada je ležalo na pesku među
nama tako da ga on može videti, potajno sam se nadala da je i njegovo.
Upravo tada i tu znala sam da ovaj osećaj želim zauvek. Želela sam da
negujem ovu emociju koja je prošla kroz mene, i da taj pogled bude samo
za mene. Da ga ponesem kući sa sobom i čuvam ga, na mestu gde bih ga
mogla konzumiram kad god bih poželela. Imala sam nadu, da bar još na
sekund mogu imati uticaj na njega koji nije iluzija.
Da je stvaran.
Za mlađu devojku...
To je značilo sve.
Uskoro ću napuniti jedanaest godina za par dana i znala sam Lukasa
ceo svoj život, ali bio je prvi put da po prvi put osetim nešto drugačije,
nešto više od samo prijateljstva sa njim, i znala sam da je poprilično
28
Naš svet knjiga
obostrano. Iako ono što sam osetila za njega, ono što smo osetili jedno za
drugo, razbistriće se tek za nekoliko godina. Ovde je sve počelo.
Naš prvi poljubac bio je naš početak i na neki način kraj.
Ovo je mesto gde je komplikovana ljubav počela.
“Zašto si to uradio?” šapnula sam, naših pogleda i dalje zaključanih.
On je slegnuo. “Oči ti izgledaju zabavno,” mumlao je, potvrđujući moje
misli.
“I tvoje,” izdahnula sam, gutajući pljuvačku koja se sakupljala u mojim
ustima. “Šta sad?”
On je slegnuo ramenima opet.
Pa ako on ne zna šta dalje i ako ja ne znam šta dalje šta onda?
“Zašto si me poljubio?” pitala sam morajući da znam.
“Da te ućutkam.”
“Oh,” spustila sam oči među nas. Možda sam sve protumačila
pogrešno.
Šutala sam pesak pod nogama na sekundu, nijedno od nas nije pričalo,
ali njegova ruka zgrabila je moju dok je druga i dalje bila čvrsto povezana
sa mojom.
“Aleks.”
Čim sam čula svoje ime podigla sam svoje oči ka njemu. Nikada me nije
zvao po imenu. Sa našim pogledima opet povezanim, njegove oči bile su i
dalje tamne i upitne, ali tople, prelepi osmeh se sada pojavio na njegovom
licu, čineći moje srce da poskoči. Zadenuo je pramen kose iza mog uha,
ostavljajući dubok trepereći osećaj u mom stomaku.
“Da li si i dalje ljuta na mene?”
Ja sam zatresla svojom glavom za ne, nesposobna da nađem reči da
izrazim ono što sam osećala.
“Dobro je,” odgovorio je.
“Žao mi je što sam prsla na tebe,” rekla sam, menjajući temu, ali ne
odbacujući emocije koje su ležale među nama.
“Žao mi je što je ajkula udarila moju dasku.”
“Nisi ti kriv.”
29
Naš svet knjiga
30
Naš svet knjiga
Poglavlje 3
Aleks
31
Naš svet knjiga
Lukas
32
Naš svet knjiga
***
Ostatak školske godine je proleteo i opet je bilo leto, naše omiljeno doba
godine. Ostrvo se ispunilo turistima i topla sezona je počela. Bile je samo
dva meseca godišnje kada bi ostrvo bilo ispunjeno nasumičnim i
nepoznatim osobama širom sveta. Živeti u malom gradu na obali, svi su
znali svakog, nisi mogao da odeš nigde, a da neko ne zna tvoje ime.
Gradski tračevi putovali su brzo i svako je znao svačiji problem i dramu,
ništa nije ostajalo iza zatvorenih vrata. Ja nikada nisam obraćao pažnju na
to.
Niko od nas nije.
“Ma hajde Lukase samo je izvedi na burger, prati te okolo od kako je
počela školska godina to je skoro godinu dana. Seksi je. Zašto je uporno
ignorišeš?”
Džejkob je pitao dok smo vozili bicikli sa plaže do Aleksine kuće.
“Zato što je izlazila sa svakim tipom našeg uzrasta, cura je vožena više
nego moj prokleti bicikli.”
“To i jeste poenta.”
“Ne za mene.”
33
Naš svet knjiga
34
Naš svet knjiga
“Začepi gubicu, pre nego što je ja začepim za tebe,” raspravljao sam se.
On se nasmejao. “Avv, tako si osetljiv? Da li kriješ nešto?”
“Ne,”
“Šta? Da li ti se sviđa Aleks? Da li se o tome radi?”
“Ne,” ponovio sam brzo.
“Dobro je. Ona je kao naša mlađa sestra. Ako ti se sviđa, mogao bi te
prebiti. Znaš da bi svi to uradili. Tako je sa svima nama u vezi nje.”
Podsetio me je, dodajući na moju zbunjenost i nesigurnost još malo nečega
šta bi ja i Aleks trebali da budemo jedno drugom.
“Znam to.”
“Drago mi je. Ona je dete Lukase.”
“Svi smo mi deca,” izjavio sam, pokušavajući da sklonim razgovor sa
Aleks, a da ne budem previše očigledan.
“Ne seri. Ali jedanaestogodišnja devojčica to je ona, iako će verovatno
da mi ispraši dupe pre nego što to prizna.” On se nasmejao na tu pomisao,
a i ja sam. “Za skoro četrnaestogodišnjeg dečaka je mnogo drugačije. Ona
čak nije izrasla u svoje telo još uvek. Veruj mi, Aleks će biti jebeno
predivna. Što je još veći razlog da je zaštitimo. Ne želiš da njen prvi izlazak
bude sa nekim tipom poput nas? Znaš kakvi smo kada ona nije tu.”
Klimnuo sam “Zašto mi držiš predavanje o nečemu što već znam? Jako
si dosadan. Svestan sam svega. Opusti se.”
“Onda pozovi Stejsi da izađete.”
Uzdahnuo sam, znajući da nemam mnogo izbora. Sve što je rekao je
istina. Aleks je mlada i ona je bila kao naša mlađa sestra. Prešao sam liniju
sa poljupcem i moram to da ispravim i vratim se na stranu sa ostalim
dečacima.
Tamo gde pripadam.
“U redu. Pitaću je da izađemo samo začepi.”
“To je sve što tražim buraz.”
Sledeći dan pitao sam Stejsi da izađemo.
35
Naš svet knjiga
Poglavlje 4
Lukas
36
Naš svet knjiga
37
Naš svet knjiga
Aleks
38
Naš svet knjiga
39
Naš svet knjiga
40
Naš svet knjiga
“Ne znam. Lukas i ja smo uvek imali drugačiji odnos nego što sam
imala sa ostalima.”
Uhvatila sam njeno klimanje uglom svog oka. “Znam.”
“Ne želim da izgubim ni jednog od njih, pogotovo ne Lukasa.”
“Nećeš ih nikada izgubiti. Toliko znam. Ali da ti iskreno kažem Aleks,
moraš da proširiš svoje horizonte. Ne želim da zažališ što si propustila
nešto, jer nisi znala da je to nešto bolje. Poro dičnost može biti zbunjujuće
sa nečim što nije. Da li me razumeš?”
“Nekako.”
Uzdahnula je. “Mlada si i Lukas je mlad. Odrasli ste zajedno. Odrasli
ste zajedno. Normalno je da se osećaš posesivno za njih, za sve njih.”
“Ne želim da se stvari promene.”
“Žao mi je slatkice, ali hoće. To je život, ali nije važno, jer mogu da
kažem sa sigurnošću da će oni uvek biti u tvom životi. To ti mogu obećati.”
Klimnula sam, zatvorila sam oči tiho se pomolivši da je upravu.
Pogotovo...
Kada je u pitanju Lukas.
Lukas
41
Naš svet knjiga
cimno i pre nego što sam znao, okrenuo sam moja usta i mi smo se ljubili.
Nije bio to isti poljubac kao sa Aleks. Bio je potpuno drugačiji. Nisam zaista
znao šta radim, ali sam pogledao dovoljno filmova da znam u teoriji šta da
radim. Moj um nije mogao da ne pohvata pokrete naših usana i način na
koji se moj kurac mučio i način na koji se pribijala uz mene.
Najluđa stvar je bila ta što mi se čak nije ni sviđala, nisam imao
osećanja za nju, ali nisam mnogo da prestanem da je ljubim. Moje telo me je
izdavalo, i što smo se više ljubili, više sam to želeo.
Bilo ne neprijatno.
Hitno.
Mrzeo sam to i mrzeo.
Moj jezik je skliznuo u njena usta, imala je okus sladoleda mente.
Nisam voleo taj sladoled. Ona je ubacila je svoj jezik dublje u moja usta i
zastenjala, čineći moj kurac da se ukoči od zvuka. Očajnički sam želeo
olakšanje što mi se više približavala, ležući nazad na pesak, prislanjajući
moje telo nad njeno. Moje neiskusne ruke počele su da istražuju, i maze
telo pod mojim, čineći me da se stresem od dodira njenog tela. Naša tela su
preuzela i osetio sam se neverovatno, nije bilo reči kojim bi opisao
senzaciju ovih osećaja. Po prvi put, razumeo sam Dilana i Džejkoba o čemu
su pričali. Kako je lako da se izgubiš u nekom zbog želje i želeo sam da se
moje telo olakša.
Hvala bogu što smo bili na zabačenom delu plaže.
“Dođavola, dečko, ustani i sranje.”
Moje telo se cimnulo od njenog, ustao sam. “Šta dođavola, Džejkobe?”
okrenuo sam se spreman da ga udarim kada sam se našao licem u lice sa
Džejkobom, Dilanom, Austinom i Aleks.
Glava joj je bila pognuta ramena obešena, i kunem se da je moje srce
prestalo da kuca, gutao sam knedlu koja mi se stvorila u grlu.
“Opusti se,” Dilan je prekinuo, vraćajući moj ljutiti pogled na njega.
“Baš smo prolazili, zaputili smo se ka restoranu Mrvicinih roditelja da
večeramo. Ali svakako samo nastavite.” Posegao je za Aleksinom rukom, i
ona ju je prihvatila, oči su joj ostale uprte u pesak, nije gledala u nikog,
42
Naš svet knjiga
43
Naš svet knjiga
44
Naš svet knjiga
Poglavlje 5
Lukas
45
Naš svet knjiga
47
Naš svet knjiga
Mrzeo sam haljinu koju je nosila, i mrzeo sam što je mirisala tako
prokleto dobro da je sve što sam želeo je to da obmotam svoje ruke oko nje
i nikad je ne pustim.
Kako sam se mogao tako osećati? Bili smo tako mladi.
Ali najviše sam mrzeo činjenicu što me je ignorisala. Zatekla bi moje
upitne poglede i najiskrenije sam bio blizu da puknem. Moja narav se
lomila, bio sam spreman da je odvučem napolje na plažu i izvičem se na
nju.
Zašto sam želeo da vičem na nju?
Nisam pojeo ni zalogaj svoje hrane i kad je tražila čašu vode ili vodu sa
limunom umesto soka od višnje koji smo uvek pili najozbiljnije sam skoro
viknuo na nju preko stola.
Zašto me provocira?
“Lukase,” Džejkob je rekao pored mene, “Hodi sa mnom napolje.”
Ustao sam i dalje gledajući ka njoj, ali izgleda da su svi imali njenu
pažnju sem mene.
“Šta je dođavola tvoj problem?” pitao je, čim smo izašli napolje daleko
od radoznalih ušiju.
“Ništa, šta je tvoj problem?” svađao sam se, trebajući negde da se
istresem.
On je podigao svoje ruke u gestu predaje “Nisam ja ovde negativac. Ali
trebao bi biti budala da ne shvatim da si ljut na Aleks.”
“Njeno ime je Mrvica.”
On je suzio oči na mene, primičući mi se. “Slušaj me, jer ću ovo reći
samo jednom. Ona je odrasla, Lukase. Da li sam mislio da će se desiti ovako
brzo? Nisam. Mislio sam da ćemo imati bar još godinu dana sa njom. Ali i
mi smo se promenili Lukase, i ona je uvek želela da bude kao mi. Ona nije
želela da zaostaje. Da li je to sranje? Da jebeno jeste. Neću te lagati, ali ovo
je njen način da odraste. Daj pusti je malo. Izgleda sjajno. Sretan sam zbog
nje, svi smo. Sada reši svoja sranja i budi sretan i ti zbog nje.”
“Ne govori mi šta da jebeno radim, Džejkobe,” zarežao sam.
On se cimnuo. “Ponašaš se kao da si ljubomoran Lukase.”
“Nisam,” jednostavno sam rekao.
“Dobro je,” odgovorio je.
Stojali smo tu ukopani, ni jedno od nas nije odstupio. Ako Džejkob
misli da može da radi sa mnom ta sranja starijeg brata zeznuo se. Možda to
deluje na Aleks, ali ne i na mene. Nije morao da mi govori šta da radim
48
Naš svet knjiga
kada nije imao pojma šta me je mučilo uopšte. Ovo nije prvi put da
Džejkob prosipa ova sranja pred mene. Navikao sam se na to godinama,
što smo stariji bili, to je gore postajalo. Dilan i Austin takođe ne zaostaju,
svi skaču na nešto što jebeno nije njihov problem.
Nije joj trebala zaštita.
Pogotovo ne od mene.
“Šta se dešava?” Aleks je pitala, odvlačeći nas od naših intenzivnih
pogleda i navela nas da je oboje pogledamo.
Aleks
Otišla sam kući te noći nakon što sam videla Lukasa i Stejsi i pogledala
sebe u ogledalo, i po prvi put u mom životu nije mi se svidelo ono što sam
videla.
Nisam izgledala kao ni jedna devojka koja se motala oko dečaka, čak ni
blizu. Nisam bila ženstvena kao one. Nisam se pomerala kao one, nisam
čak ni pričala kao one. Ja sam bila sa druge strane spektra, onaj u koji su me
svrstali kao svoju mlađu sestru. Nakon što sam se sagledala nisam znala
šta su mi oni, šta su nudili, ležala sam na krevetu i trudila se da ne mislim
na Lukasa sa tom devojkom.
Način na koji ju je dodirivao.
Način na koji su se pomerali jedno uz drugo.
Način na koji ju je ljubio.
Zvuk koji je pravila odzvanjao je u mojoj glavi. Vibrirao je tako prokleto
glasno da je sve što sam želela bilo da vrištim i nadjačam te zvuke. Nisam
ih mogla prekinuti, a nisam ni želela. To je bila ilustracija onoga kako ju je
Lukas naveo da se oseća, način na koji ju je dodirivao sa takvom
odlučnošću i preciznošću učinilo je da mi bude muka u stomaku. Ličilo je
kao da su napravljeni jedno za drugo, dodirivali su jedno drugom delove
tela od čega sam pocrvenela samo kad pomislim na to.
Zašto sam morala da budem tako mala devojčica?
Zašto sam morala da budem tako mlada?
Nisam primetila da plačem dok suze nisu pale na stranu mog lica.
Ništa od toga nije radio sa mnom.
49
Naš svet knjiga
Ni jednu.
Mislila sam da je naš poljubac značio nešto. Nisam razumela kako se
igra ta igra, kako da kažem jednu stvar, a ponašam se u skladu sa drugom.
Možda su to dečaci radili? Ponašali se na jedan način sa tobom kada ste
sami, a na drugi kada ste u javnosti.
To nije Lukas zar ne?
Zbunjenost i pitanja bez odgovora su me mučila, zapljuskivala me
poput talasa okeana, povlačeći me ispod i ne dopuštajući mi da dišem sve
dok me ti isti talasi nisu bili spremni pustiti. Isti onaj koji je Lukas jahao sa
takvom svrhom i odlučnošću. Ironije me nije zaobišla. Ležala sam u
krevetu samo sa svojim mislima, dolazile su jedne za drugim bez pauza
između. Jedna bi bledela pred sledećom i izlazila na površinu.
Davila sam se u njima.
Da stvari budu još gore moj donji deo stomaka je vrištao, novi,
nepoznat bol me je obuzeo. Otišla sam u kupatilo i upravo tada zadesila
me je moja prva menstruacija.
“Oh ne...” izdahnula sam. “Mama, mama!” Vrištala sam.
Ona je utrčala u moju sobu zajedno sa Lukasovom mamom.
“Oh moj bože dušo šta nije u redu?”
A onda sam se slomila. Bila sam emocionalno potrošena, i nisam mogla
da sakrijem emocije koje su ključale i eksplodirale poput vulkana. Počela
sam da jecam. Suze su bile neprijatne i skoro previše da podnesem. Plakala
sam zbog svega što se desilo, i zbog svega što nisam razumela. Plakala sam
zbog oseća poraza, i gubitka emocija, za koje sam očajnički želela da se
držim. Uspomena koja je visila snažno oko mog vrata, pekla je jako,
ostavljajući za sobom osećaj tuge, očaja i izdaje.
To je bio prvi put da me je Lukas povredio, mrzela sam to više nego
bilo šta drugo. Sve ostalo mogla sam podneti, ali spoznaja da mi je izazvao
bol.
Dečak sa kojim sam rasla.
Dečak kojeg sam volela.
Dečak koji mi je obećao da me nikada neće povrediti.
Moj najbolji drug. Moj dečko. Moj Bo.
Lukas...
“U redu je Aleks, smiri se.” Mama je rekla. Pomogla mi je da završim u
kupatilu, a onda smo ušli u moju sobu.
50
Naš svet knjiga
51
Naš svet knjiga
52
Naš svet knjiga
53
Naš svet knjiga
Poglavlje 6
Lukas
54
Naš svet knjiga
sam da ovo bude naše sigurno mesto, gde ćemo se skloniti od sveta i svega
što ide zajedno sa tim.
“Znam da nisam rekao ranije, ali to ne znači da nije istina.”
Spustila je glavu, i pocrvenela. “Hvala Bo.”
“Zaista mi je žao, Mrvice.”
Momentalno je podigla glavu i uperila svoje oči u mene. “Za šta se
izvinjavaš?”
“Za šta se ne moram izvinjavati?” izašlo je kao pitanje, ali nije bilo.
“Da li ti se sviđa?”
“Ne,” odgovorio sam, tresući glavom, tiho se nadajući da će mi
poverovati.
“Ne moraš me lagati. Dopušteno ti je da ti se sviđaju devojke Bo.
Mislim ona je lepa i tako to.”
“Ti si lepa.”
Mogu reći da sam je uhvatio nespremnu. Nismo imali ovu vrstu
prijateljstva, gde bih joj govorio da je lepa, i izvinjavao se zbog toga što sam
joj naneo bol. Ona je bila jedna od dečaka, kada bi se posvađali ne bi se više
vraćali na to. Dinamika našeg prijateljstva zagazila je na novu teritoriju
koja nam je oboma bila nepoznat, i čim sam je video da nosi haljinu, znao
sam.
Nakon što sam dan proveo sam, i bio samo sa mojim mislima, shvatio
sam da mi je smetalo to što je izgledala drugačije.
Svi smo rasli uključujući i Aleks, što je bilo najteže za progutati.
Neko vreme smo samo stajali tu, niko od nas nije pričao, pokušavali
smo da uživamo u tišini koliko god smo mogli. Glasovi u našim glavama
su se smirili, možda se utešili prisustvom onog drugog.
Rekla mi je kasnije u našem životu da je ništa nije smirivalo više nego
moje ruke oko nje, da sam znao to onda, držao bih je svaki put kada bi me
pogledala sa dugom i razočarenjem. I možda bi to pomoglo da zaceli rane
koje sam joj pravio na našem putu.
Slomljeno srce koje sam uništavao deo po deo, malo po malo, sa ničim
sem svojim delima i rečima.
Kada je napokon otišla do prozora sa pogledom na vodu, pratio sam je,
uživajući u tišini među nama. Bilo je tako mnogo stvari koje sam želeo da
kažem, ali nisam mogao, i to će uvek biti neizgovoreno među nama. Šta bi
iko od nas mogao da kaže, a da ima smisla?
55
Naš svet knjiga
Oboje smo i dalje bili mladi, jedva smo razumeli ono što je dođavola
raslo među nama. Nije postojao niko sa kim bi mogli da pričamo o tome,
sve i da jesmo to je bilo mnogo lakše reći nego uraditi.
“Zašto si bio toliko iznerviran danas Bo?” gledala je prema talasima
okeana, zbog čega joj je bilo lakše da mi se otvori.
Otvorio sam svoja usta da kažem nešto, bilo šta, ali sam ih brzo
zatvorio. Reči jednostavno nisu mogle da izađu dovoljno brzo da
odgovorim.
“Teško je shvatiti da se stvari menjaju, Huh?” postavila je pitanje od
kog je izgledala mnogo starije nego što je bila.
“Da,” nevoljno sam priznao.
“Nikada nisam pomislila...” zatresla je glavom, sabirajući svoje misli.
“Ne znam šta sam mislila, sve što znam je da ne želim da te izgubim Bo, ne
želim da izgubim ni jednog od vas.” Njene oči zaključale su se sa mojim.
“Pogotovo ne tebe.” Dodala je nežnim glasom.
“Ja takođe,” šapnuo sam, zabacujući pramen njene kose iza njenog uha.
“Jednog dana...”
“Znam,” prekinula me je. U tom trenutku nisam verovao da je znala, ali
to je još jedna stvar koju sam shvatio kasnije. Aleks je bila svesna svega
toga. Ja sam bio onaj koji nije bio.
“Pitao sam je da izađemo zbog Džejkoba, mislim dečaka,
jednostavno...” mumlao sam, reči i dalje nisu zvučale onako kako sam ja
želeo.
Ona se nasmejala, prekidajući intenzivnost naših pogleda. “Moja
haljina je zaista meka. Mislim da nikada nisam osetila materijal kao ovaj.
Sviđa mi se. Mislim ne osećam se da se oblačim kao te devojke...”
“Savršena si.”
Oči su joj se spustile ali lice nije. “Ja sam i dalje jedna od dečaka, Bo. Ne
želim da brineš oko ničega. Nisam se promenila, obećavam.”
“Meni se ne čini tako.”
Pogledala me je sa najiskrenijim, najtoplijim, prihvatajućim očima. “Ja
sam i dalje tvoja devojka braon očiju, Bo.”
Stavila je svoje ruke oko mene, njeno maleno telo dodirivalo je moje.
Pristajala je savršeno, topila se na mojim grudima. Naša srca kucala su
jedno pored drugog, i po prvi put tog dana sve je bilo dobro.
56
Naš svet knjiga
“Znam,” šapnuo sam pored njenog uha, ljubeći njen obraz. Udišući
miris šampona vanile i njene kreme za sunčanje, brzo su postali moji
omiljeni mirisi. “One su samo devojke Mrvice.”
Imajući nju u svojim rukama bilo mi je lakše da pronađem reči da
iskažem istinu.
Nije mi to imalo smisla, ništa nije.
Kada su stvari postale tako zbunjujuće?
Aleks
57
Naš svet knjiga
***
Školska godina počinje i meni je sutra prvi dan srednje skole. Reči ne
mogu da opišu koliko sam nervozna što ću opet biti sa svojim dečacima.
Svi mi pod istim krovom, iako su oni u osmom razredu, a Austin u
sedmom. Proveli smo ostatak leta zajedno i najvažnije da su stvari ostale
nekako iste. Osim što je bilo devojaka okolo, mnogo više nego što je bilo
pre. Iako dečaci nisu uzimali za ozbiljno ni jednu od njih, znala sam da će
doći dan kad hoće, to se približavalo sa svakom pređenom nedeljom.
Postala sam veoma dobar lažov.
Smejala sam se kada sam trebala.
I bila fina sa svim devojkama jer sam morala.
Čak i sa devojkama koje su se motale oko Lukasa.
Bilo je lako da sakrijem svoja osećanja. Da sakrijem to kako sam se
osećala iznutra. Da sakrijem emocije od istine koju sam čuvala u sebi, ali
niko me nije prozvao za to.
Uključujući i Lukasa.
Tako da sam samo slušala.
I gledala
I nastavila sa se pretvaram...
Lukas i ja smo proveli dosta vremena u našoj napuštenoj kući. Bilo je
lako da se izgubimo jedno u drugom kada nikoga nije bilo oko nas. Kada
nismo morali da brinemo oko onih koji nisu razumeli našu bliskost, našu
povezanost.
58
Naš svet knjiga
“Znaš da ovo oko starijeg brata malo zastareva?” pokazala sam između
nas. “Mogu da se brinem o sebi. Postaješ naporan kao i Džejkob. Zato ću to
pridodati vašim testosteronima.”
On je zabacio glavu stranu. “Šta ti znaš o testosteronima?”
Ja sam zabacila svoju glavu u nazad “Šta to znaš o menstruacijama?”
On se nasmejao divlje i lupio rukama. “Bože, volim te.”
Prevrnula sam očima. “Da...da...”
“Iako mislim ono što sam ranije rekao.”
Pomerila sam svoje oči sa njega nazad na Lukasa. “Znam.”
I znala sam.
61
Naš svet knjiga
Poglavlje 7
Lukas
62
Naš svet knjiga
63
Naš svet knjiga
nikada dečake, i pitao sam se da li to ima neke veze sa tim. Shvatio sam da
devojke pričaju o tako tim stvarima. Možda su rekli Aleks nešto oko toga
da iskusi neke stvari. Mislim šesti razred bio je kada je većina naših
prijatelja počelo da se ljubi, samo je pičkica čekala do sedmog.
Iako sam je već poljubio.
Ali ne tom vrstom poljupca... da li je to ono što je želela?
Dođavola, nema šanse da ona poljubi drugog dečaka, pogotovo ne tom
vrstom poljupca.
Šta da radim?
“Lukase!” Aleks je vikala.
“Hmm,” pogledao sam u nju preko puta mene za stolom u restoranu
njenih roditelja. Ručali smo. Obično bi nakon škole došli ovde, a onda išli
kući da radimo domaći. Jeli smo u školi, ali to nas nije sprečavalo da
budemo konstantno gladni. Bio je Božićni raspust i nismo imali šta da
radimo.
“Gde si otišao?” pitala je.
“Molim?”
“Sada. Izgledao si zadubljen u misli ili nešto tako.”
Svi su pogledali u mene pa sam se nasmejao. “Dobro sam.”
Završili smo ručak i dečaci su želeli da surfuju, ostavljali smo naše
daske u kancelariji restorana. Tako nam je bilo lakše da uhvatimo talas
kada god smo želeli, umesto da idemo skroz kući da bi smo uzeli daske.
Aleks je rekla da je previše hladno napolje da sedi na pesku i gleda nas kao
što je obično radila pa će zato otići kući i početi domaći. Rekla je da ne želi
da brine oko toga do kraja raspusta.
“Voziću bicikli sa tobom“ rekao sam klimnuvši joj glavom. “Vraćam se
čim je ispratim kući.”
Društvo je klimnulo, razumeli su, zatim krenuli ka vodi.
“Ne moraš to da radiš,” rekla je, odvlačeći moj pogled sa njih na nju.
“Želim.”
Prevrnula je očima. “Nisam beba. Mogu stići kući sama. Mogu brinuti o
sebi.”
“Šta je sa tim stavom?”
“Jednostavno ne razumeš?” zatresla je glavom, odlazeći od mene.
Bio je to drugi put danas da je pokušala da ode od mene i to me je samo
ljutilo. Njeno raspoloženje menjalo se brže nego njene proklete haljine.
Nisam mogao ispratiti to više.
65
Naš svet knjiga
66
Naš svet knjiga
opet, kao i da odolim želji da je povučem da padne dole sa mnom. Ali već
se smejala pa nisam želeo da prekinem trenutno dobro raspoloženje.
Vozili smo naše bicikle u tišini i kada nisam skrenuo u njenu ulicu
uglom svog oka uhvatio sam njen osmeh.
Rekao sam vam.
Ona je bila u fazonu sitnica.
Aleks
67
Naš svet knjiga
“Čuo si me. Želim da imam svoju žurku povodom veridbe ovde i želim
da se udam ovde. A onda želim da kupim ovu kuću i podižem porodicu
ovde,” rekla sam lagano.
“Da nisi malo mlada da misliš o tim stvarima tek tako?”
“Ne, mislim o tim stvarima stalno.”
“Oh, jeli?”
“Mmmhmmm.”
“Za koga ćeš se udati.”
Odmah sam zadržala njegov zabavljen pogled. ”Šta?” bio je moj red da
to kažem.
“Čula si me,” rekao je, bacajući nazad na mene moje reči. “Za koga ćeš
se udati?”
“Oh,” izdahnula sam. “Ne znam.”
Podigao je obrve, ali nije rekao da lažem. “Zar ne misliš da bi prvo
trebala da iskusiš stvari?”
“Kako ti znaš da nisam?” provocirala sam, želeći da vidim taj pogled na
njegovom licu.
“Zato što znam.”
“Kako god.” Pogledala sam u stranu.
“Želiš da znaš kako znam?”
Zadržala sam pogled uperen u stranu, progutala pljuvački koja se
stvorila u mojim usnama, i nadala se da će to smiriti ovo treperenje koje se
pojavilo u mom stomaku. Slegnula sam ramenima, jer nisam mogla da
govorim. Glas bi odao kako sam se osećala.
“Znam zato što bih zapamtio, kao što sam zapamtio naše prvo iskustvo.
Isto ono koje visi oko tvog vrata.”
Moje srce je počelo udarati sa svakom njegovom rečju.
“Da li želiš?”
“Da li želim šta?” odgovorila sam iako sam znala šta je mislio, ali
morala sam da ga čujem kako to govori.
“Da li želiš da te poljubim?” zastao je da pusti reči da potonu. “Zapravo
poljubim?”
Usne su mi se razdvojile grudi su mi se podizale i spuštale sa svakim
udahom. Zatekla sam se kako klimam pre nego što sam i promislila o tome,
ignorišući svoj glas u glavi koji je vrištao da je ovo loša ideja. Nagnuo se
napred i oslonio se na svoje ruke i kolena, njegovo lice, njegove usne
prilazile su mi i navele me da zatvorim oči.
68
Naš svet knjiga
Čekajući.
Milion misli prolazile su mi glavom, ali čim sam osetila njegove usne na
mojim sve je nestalo iste sekunde.
Ništa drugo nije bilo važno u tom trenutku.
69
Naš svet knjiga
Poglavlje 8
Aleks
Nisam imala ideju šta da radim, moje srce je udaralo tako brzo da sam
ga mogla čuti kunem se. Nikada nisam bila zahvalnija činjenici da sam
ležala. Znajući da sam stajala kolena bi me izdala zbog udaranja u mojim
grudima. Bilo je to najpreplavljujući osećaj koji sam ikada osetila. Kao da je
čitao moje misli polako je otvorio usne, i ja sam ga pratila, nameštajući
svoje poput njegove. Naše usne su se pomerale jedne uz druge, kao da smo
ovo radili ceo život.
Bar sam se ja tako osećala.
Njegov jezik je dotakao moje usne i bila je to najluđa senzacija. Povukla
sam nazad svoj jezik i on je to shvatio kao otvoren poziv da nežno gurne
svoj u moja usta. Imao je ukus višnjinog soka i voćne žvake, upleo je svoj
jezik uz moje, pretvarajući poljubac u nešto više. Nisam baš bila sigurna šta
je to bilo, osim eksplozivnog momenta i uspomena u mom životu. Bilo je
mokro i pravilo je zvukove koji su mi bili nepoznati, ali osetila sam se
neverovatno i proizvelo je u meni emocije koje nisam verovala da su
moguće.
Koje nisam verovala ni da postoje. Ako sam mislila da sam pre bila
zbunjena, pa, onda ovo, dodalo je potpuno novi element i preokret za
mene.
U tim minutima, nisam marila jer...
Činilo se ispravnim.
Mi smo bili ispravni.
Nisam znala tada, ali tada sam se zaljubila u njega.
Dodirnuo je moje usne još jednom i polako se povukao od mene,
ostavljajući me bez daha i sa vrtoglavicom, sa uraganom misli u mojoj
glavi. Kada sam otvorila oči on se smejao, široko i divlje iznad mene,
intenzitet njegovog pogleda još jednom bio je poznat. Bio je to isti onaj
pogled koji je uvek imao za mene, samo mene, isti onaj sa plaže. Njegove
oči nikada nisu bile takve sa Stejsi, a znala sam zato što sam gledala. Bila je
to jedina misao koja me je utešila kada bi želela da se raspadnem.
“Eto,” rekao je. “Sada možeš da kažeš da si iskusila stvari.”
70
Naš svet knjiga
Ovo nije bio prvi put da je položio pravo na mene, a definitivno neće
biti ni poslednji.
Lukas
Maturirali smo osmi razred. Samo Austin je ostao da pazi na Aleks još
jednu godinu, a onda će ona opet biti sama. Još dve godine pre nego što
opet budemo svi pod istim krovom u školi.
Naše prijateljstvo ostalo je isto, ali osećanja koja smo imali jedno prema
drugom rasla su na način koji je bio mnogo komplikovaniji. Nakon tog
poljupca nije bilo nazad, zato sam verovatno to i uradio uopšte. Položio
sam pravo na nju.
Leto je došlo i prošlo, isto kao još jedna školska godina, a onda još jedno
leto. Pre nego što smo znali, ja sam imao šesnaest, a Aleks je trebala
napuniti četrnaest. Bila je to njena poslednja godina u srednjoj školi, a mi
smo bili u desetom razredu, Austin u devetom. Ja sam išao po svoju
vozačku dozvolu za rođendan sa Aleks koja je strpljivo čekala u čekaonici
sa mojom mamom, a dečaci su čekali na plaži da proslavimo.
Kada sam im rekao da sam položio testove ona je skočila u moje ruke,
vrišteći i cičeći kao devojčica. Moja mama se nasmejala, i mi smo izašli
napolje. Parkiran odmah ispred bio je srebrni kamionet sa mojim tatom na
vozačkom sedlu.
Momentalno sam pogledao Aleks koja se nasmejala i uzbuđeno
klimnula glavom, okrećući se ka mojoj mami koja je držala ključeve. “Ne?”
polako sam rekao.
“Sretan rođendan dušo.” Mama je odgovorila, stavljajući ključeve u
moju ruku.
Bio sam šokiran što su mi kupili kola. Bilo je to neočekivano, iako mi je
palo par puta na pamet da bih voleo da imam jedan. Naše daske stale bi u
njega i još bi imao mesta za dečake i Aleks. Sada kad sam imao kamionet
mogao sam isprobati druge plaže za surfovanje. Dilan je dobio crni džip za
svoj rođendan, a Džejkob je dobio klasični Ford Mustang koji smo satima
popravljali u njegovoj garaži.
71
Naš svet knjiga
sam svoju ruku da bi ona mogla da legne na nju. Ona se ušuškala pored
mene.
Gledali smo zalazak sunca u ugodnoj tišini sa zvukom talasa okeana
koji su udarali u obalu. Nisam mogao da si pomognem osim da mislim na
sledeći put...
Kada ću biti sa njom ovako.
***
zaista stidljiva, Lili je bila pored Aleks. Moja mlađa sestra imala je deset i
gledala je u Aleks iz nekog razloga, pratila ju je konstantno, i znao sam da
jedan deo Aleks to zapravo voli. Video sam da je pokušavala par puta da
nauči Aleks da svira gitaru, ali ona nije mogla pogoditi ton. Lili sa druge
strane, njen glas bio je poklon kao i talenat dok je svirala svoju gitaru.
“Ne bi pričao tako da je Mrvica ovde,” Eva je rekla.
“To je zato što je ona dama.”
“Prekini ta sranja, čoveče, pokušavaš da me uništiš?” Džejkob je rekao,
što je navelo Evu da ga udari po ramenu i ode.
“Hvala čoveče.”
“Prestani da budeš takva pičkica. Reci Lukasu da odraste i kupi par jaja
koja će zabiti duboko u Stejsi već jednom. Dođavola čoveče, već si radio sve
ostalo sa njom, šta ti znači taj sledeći korak?” Dilan je rekao.
Mi smo se zezali okolo par puta, ona mi je popušila, a ja sam nju
zadovoljio prstima, ali nisam išao do kraja sa njom. Bilo je to previše lično,
iako me je molila za to. Aleks to nije znala, bar sam mislio da nije.
“Zašto ne brineš o svom kurcu?” rekao sam mu.
“Zato što te volim i želim da nakvasiš svoj kurac.”
“Baš...”
“Mislim vidi Austina,” Dilan je klimnuo glavom iza mene.
Okrenuo sam se i video ga kako se vata sa nekom curom. “Kunem se
da se nadam da koristi kondom dobiće neku bolest ili neku napumpati.”
“Olabavi,” Džejkob je rekao.
“Pa kako je bilo kad su ti popušili kurac?” Dilan je rekao, terajući me da
ga pogledam.
“Šta?”
“Tvoj kurac, Lukase, ne možeš reći da ti se nije svidelo. Sada je vreme
da nakon toga uroniš u vrelu macu. Izgubi svoju nevinost već jednom, činiš
da mi izgledamo kao loši.”
“Nekako ima pravo, Lukase, šta čekaš? Imaš devojku koja ne mari da li
ćeš je jebati, a da se ne obavežeš. Završi to.” Džejkob je dodao.
Spojio sam oči sa Stejsi preko puta sobe. Sedela je na stolici i pila vodu
gledajući me željnim očima.
Klimnuo sa dečacima “Da,” bilo je sve što sam rekao.
To neće biti prvi put da sam mislio svojom glavom, a uz to ne mislim
na onu na svojim ramenima.
74
Naš svet knjiga
Aleks
“Kako ide škola Aleks?” Obri je pitala dok smo stojale pored bara.
“Dobro. Časovi su mi ubice, ali do sada, sve je dobro.”
Zaista mi se sviđala Obri. Bila je slatka i prizemna. Dilan je krenuo da
se viđa sa njom zvanično pre nekoliko meseci. Imala je petnaest i njeno telo
bilo vrhunsko, pretpostavljam da po tome podseća na Stejsi. Obe su
izgledale kao da mogu biti u porno časopisu. Iako to nikada ne bi ste više
ponovili nakon što popričate sa njim, nije se ponašala tako ni sekunde.
Stejsi sa druge strane, bila je drugačija priča. Ona se nije pretvarala da je
nešto drugo do onoga što su joj svi govorili u lice, ali i iza leđa. Nikada
nisam razumela Lukasa šta ga je privlačilo na njoj, osim onoga što mu je
davala za džabe. Zašto kupovati kravu i sve to. Nisam imala predstavu
koliko su daleko otišli. Nisam pitala, a on nije govorio. To nije bilo za priču.
Dečaci su bili dobri u sakrivanju stvari iza zatvorenih vrata, pošto smo išli
u različite škole i sve to, ali s početkom sledeće godine sve će se promeniti.
To me je činilo nervoznom samo kad pomislim na to. Stejsi i ja nismo bili
prijatelji, jedva da smo i pričali, ali znala sam njenu ulogu u Lukasovom
životu i ona je znala moju.
Kraj priče.
Eva je bila glupa ko noć, ali nisam osećala žaljenje za nju, Džejkob se
nije činio kao jako zagrejan za nju pa se nisam toliko brinula. Bila je to više
prolazna stvar. Džejkobu je bilo teško ugoditi, i svaka devojka koja bi mu
prišla to bi shvatila i produžila dalje. Bilo mu je teško da zadrži devojku,
iako sam duboko u srcu znala da će kad tad upoznati pravu devojku. Sve je
bilo u tajmingu za njega, i to se dokazalo kasnije kad je bio stariji.
Želela sam da Obri ostane okolo, iako, sam znala kakav je Dilan. Mislim
ne lično, jer se suzdržavao sa svojom nekulturnom i vulgarnom osobinom
kada sam ja u blizini. Nisam imala deset više, ali čula sam dovoljno da bi
znala da je imao dve svoje strane: Jedna kada sam ja bila u blizini i jedna
kada nisam. Obri je pokušavala sa njim i bog zna da sam navijala za njih.
Bilo je teško da dopre do njega. Imala je suptilne načine da ga smiri
češanjem njegovog vrata. Volela je njegovu dugu kosu. Ipak, mislim da je
imao dve svoje strane i kad je ona u pitanju, jednu koju smo mi videli i
jednu kada su bili sami.
75
Naš svet knjiga
78
Naš svet knjiga
Poglavlje 9
Lukas
79
Naš svet knjiga
Dokazujući ono što sam ja već znao, ona je koristila mene isto koliko sam i
ja nju.
Popela se na moje telo sporo, lebdeći iznad mene i čekajući moj sledeći
korak. Nisam se povukao. Uhvatio sam svoj kurac i poveo ga ka njenom
ulazu. Oči su mi se zatvorile dok sam spuštao njene kukove, dole niz svoju
opremu, od čega su mi se leđa izvila i oči prevrnule. Osećaj je bio
neverovatan, mnogo bolji nego njenih usana obmotanih oko mene. Sa
zatvorenim očima bilo mi je lakše da se pretvaram da je ona neko drugi,
iako sam znao da ona nije bila ona koja sam očajnički želeo da bude.
Osetio sam njene usne na svom grlu, lizala je sisala svuda, pojačavajući
osetljivost toga što su moja jaja uronila duboko po prvi put. Zastenjao sam
glasno i jako. Zadihano pokušavajući da kontrolišem njen tempo dok me je
jahala, to je shvatila kao znak da se kreće brže, hvatajući pozadinu mog
vrata kao potporu. Želela je da je pogledam. Mogao sam da osetim njen
pogled na svom licu. Zastenjala je glasnije i teže kad nisam otvorio oči,
ljubeći moja usta, pozivajući me da ih otvorim. Ali nisam odmakao sam
lice. To ju je podstaklo da me jaši jače i divljije, sve to uticalo je na nju da
me jaše brže i da me sve više i više primiče orgazmu. Nisam se mogao
suzdržavati više, bio je jebeno dobar osećaj.
“Svršiću,” zarežao sam.
“Pa svrši.”
Svršio sam tako jebeno jako da sam video zvezde pred očima, telo mi je
drhtalo nekontrolisano. Svaki deo mene se tresao. Moje grudi su se
nadimale dok sam ležao i hvatao dah pokušavajući da umirim srce. Nakon
ovog iskustva samo sam još više želeo Aleks. Nisam mogao da zamislim
kako bi tek bilo sa njom.
“Da li ćemo ponoviti ovo?” mumlala je odmarajući se iznad mene.
Okrenuo sam je. “Jebeno da.”
Drugi put trajao je duže nego prvi. Stejsi mi je rekla šta treba da joj
radim da bi i ona svršila, što je bilo jebeno neverovatan osećaj na mom
kurcu. Pokušavao sam da ne zamišljam Aleksino lice, ali bilo je besmisleno.
Kada smo završili, vratili smo se u restoran, momci su i dalje igrali
bilijar, cereći se kao jebeni idioti dok sam ulazio.
“Dobro si se proveo?” Dilan je pitao sa podignutim obrvama i
bezobraznim osmehom.
Džejkob se nasmejao dok je gledao u telefon. “Nije loše očekivao sam
da ćeš trajati mnogo manje.”
80
Naš svet knjiga
Baš ništa.
Ničega nije bilo među nama.
Ni reči.
Ni dela.
Bio sam kukavica i nisam mogao. Nisam je mogao videti takvu. Nisam
je mogao pogledati u oči i znati da sam je povredio, da sam je razočarao.
Da sam uništio njenu ljubav i izgubio njeno poštovanje.
Dečak koji joj je obećao da je nikad neće povrediti.
Dečak koji se kleo da će je uvek štititi.
Dečak koji se zavetovao da neće dopustiti da joj se išta desi.
Taj dečak bio sam ja.
Ja sam bio razlog što je jecala.
Ja sam bio razlog što je povređena.
Ja sam bio razlog što je bila slomljena.
Znala je istinu. Napokon je i mene stiglo. Uništio sam njene iluzije da
sam ja njen. Uništio sam jedinu dobru stvar u životu. Devojka koja je
posedovala moje srce je krvarila zbog mene na način koji nikada pre nisam
video. Kuća nije više bila naše sigurno mesto.
Ja sam doneo svoj uragan sa sobom...
Nisam mogao da rizikujem da je izgubim zauvek ako uđem unutra i
priznam joj svoju istinu. Neće me voleti više, neće me više gledati na isti
način, i neće biti moja više.
Moja devojka braon očiju.
Devojka koju sam voleo ceo svoj život.
Aleksandra.
Dao sam joj jedinu utehu koju sam mogao u trenutku njenog očaja.
Okrenuo sam se i otišao. Hodao sam dole niz ulicu do svog kamioneta.
Upalio sam motor i odvezao svoju jadnu guzicu nazad kući. Istuširao sam
se i ni jednom se nisam pogledao u ogledalo. Pravio sam se da se ništa nije
promenilo. Da joj nisam izazvao bol, i da ona nije znala istinu. Da je nisam
video kako jeca i plače. Da smo i dalje najbolji drugari, da je ona moja
devojka i da sam ja njen dečko.
Moja mrvica i njen Bo.
Bilo je bolje od spoznaje...
Da sam nas uništio.
83
Naš svet knjiga
Aleks
84
Naš svet knjiga
“Volim te Aleks, uvek ću biti ovde za tebe, čak i kad misliš da sam
besna na tebe, ja sam uvek tvoja mama, i ništa što uradiš ili kažeš to ne
može promeniti. Da li me razumeš?”
“Razumem.”
Nasmejala se. “Odmori se i istuširaj. Pokušaj nešto da pojedeš. Držaću
dečake podalje koliko god budem mogla.”
“Okej.”
Poljubila je moju glavu i otišla iz sobe. Ne znam koliko sam dugo ostala
tako, obmotana u svoje ništavilo. Suze su nestale. Isplakala sam ih sve.
Ništa neće odneti ono što sam već znala i što sam mrzela više od svega.
Radije bi da ne znam. Bilo je lakše za pretvaranje.
Želela sam da ostanem tamo.
Ustala sam istuširala se i obukla. Strpljivo čekajući dečake da stignu i
daju mi performans života.
Gde sam ja i dalje bila njegova Mrvica, a on moj Bo.
85
Naš svet knjiga
Poglavlje 10
Aleks
86
Naš svet knjiga
Sa njom.
Ja sam instiktivno povukla svoj zglob iz njegovog stiska. “Šta?”
Nije ga šokirala. Moja reakcija, to me je zbunilo samo još više oko onoga
što se dešavalo među nama. Nisam mogla da prepoznam pogled na
njegovom licu. Izgledao je tužno i nisam razumela ni to, ali se brzo
nasmejao, pokušavajući da sakrije činjenicu koju sam primetila.
“Volim te Aleks,” šapnuo je kao da je trebao da ja to čujem. “Znaš to
zar ne?”
Spustila sam svoje obrve, osećajući se nekako neprijatno, stomak mi se
stiskao i okretao.
Nasmejao se slatko, pomislila sam na sekundu da sam videla nešto iza
njegovih očiju. Ali isto tako brzo kao što se pojavilo to nešto je i nestalo.
“Znam,” rekla sam jednostavno.
On se odmakao, povređen, što mu nisam isto rekla. U tom momentu,
nisam želela da popusti taj njegov upitni pogled. Želela sam da on bude
povređen. Dva pogrešna ne čine ispravno, ali recite to nekom ko se osećao
kao ja. Smejali bi vam se u facu.
Zagrizao je svoju donju usnu razmišljajući šta da kaže. “Ona je samo
devojka, Mrvice, samo jebena devojka.” Izdahnuo je, nikada nisam imala
želju da ga udarim u facu kao u tom trenutku.
Nisam čak znala ni šta da kažem ili kako da odgovorim na to. Mogla
sam da vidim da mu se misli kovitlaju, i debatuju oko toga da li bi trebao
da kaže ono što misli, ono što oseća. Mogla sam reći da mu je mnogo stvari
na umu. Želela sam da ga pitam, iako sam znala da neću dobiti odgovore.
Bio je to samo podsetnik onoga što sam već znala, u narednih nekoliko
godina to je postala melodija moje omiljene pesme, koja je svirala iznova i
iznova. Dečaci nikada nisu mislili o posledicama njihovih dela. Ponašali su
se po čistom impulsu. Nikada ne razmišljajući o tome da bi nekoga na tom
putu mogli povrediti.
Nije samo Lukas bio takav.
Nego svi oni.
“Mrvice,” nežno je rekao.
“Stejsi je samo devojka. Razumem. Ali šta sam ja Bo? Samo još jedna
devojka?”
On je brzo zatresao glavom. “Znaš da to nije istina.”
“Znam li?”
88
Naš svet knjiga
Lukas
***
Školska godina prošla je u treptaju oka, još jednom bio je letnji raspust.
Aleksino poslednje leto pre nego što sa upiše u višu školu sa nama, idući
ka svojim završnim godinama, Austin je bio već u završnoj godini, a
Džejkob, Dilan i ja u juniorskoj godini. Aleks i ja smo polako, ali sigurno
našli naš put u novu normalu. I dalje smo provodili svaki slobodan sekund
u našoj napuštenoj kući, nakon nekoliko prokletih meseci isti pogled
obožavanja koji je imala samo za mene našao je svoj put nazad u njene oči.
Držao sam se dalje od Stejsi najbolje što sam mogao. Iako bi me uvek
našla. Ni jebeni pauk ne bi mogao pobeći od nje, njena mreža je bila svuda
oko mene iako ja to nisam tražio. Džejkob je opet bio singl, Austin je još
uvek bio Austin, a Dilan iznenađujuće još uvek sa Obri.
Ovo je bilo leto koje nas je promenilo sve.
89
Naš svet knjiga
90
Naš svet knjiga
nama kao što je uvek i radila. To je bila poenta leta, da provedemo više
vremena zajedno i da radimo šta nam je volja.
Ona je odlučila da radi puno radno vreme, što je bilo četrdeset sati
nedeljno, bukvalno je radila svaki dan, smene od po osam sati. Mi smo
provodili većinu vremena surfovajući ili viseći u restoranu kad je ona
radila. Vremenom imali smo osećaj kao da se ništa nije promenilo. Osim
činjenice da je ona uzimala naše narudžbine i servirala nam hranu, uvek
meni servirajući prvom, i lagao bih kad bih rekao da nisam voleo činjenicu
da me je hranila. Ponekad čak i kad ne bih naručio.
“Bolu me stopala.” Kukala je, ležući dole na ćebe i jastuke u našoj
napuštenoj kući. Radila je smenu od osam sati i bilo je skoro devet sati,
sledeća smena joj je bila uskoro.
“Mogla bi odustati,” jednostavno sam rekao, cereći se i stavljajući njena
stopala u moje krilo da ih izmasiram.
Ona e nasmejala, “Ne.” Mrzela je kad joj se dodiruju stopala, golicalo ju
je to.
Ja ih nisam sklonio, “Da li se nešto zanimljivo desilo danas?” pitao sam.
“Znao bi, proveo si ceo dan tamo,” rekla je zajedljivim tonom, pa sam
zagolicao njena stopala.
“Prestani!” trgnula se, smejući se. Ja sam se vratio tome da ih masiram,
pripremajući se za sledeću etapu njenog oporavka.
“Možda bi ti trebao da nađeš posao.”
“Ne, ko bi me onda hranio?”
Ona se nasmejala.
“Ništa zanimljivo se nije desilo?”
“Ne, ništa čega bi se setila, pitaj me opet kad ne budem ovoliko
umorna.” Kukala je.
“Radiš opet sutra?”
“Zašto me to pitaš kad već znaš?”
“To je to.”
Pustio sam njena stopala i krenuo ka rebrima, gde sam znao da mrzi.
Ona se cimala, vrištala i smejala u isto vreme, seo sam na njene butine i
zgrabio njene zglobove smeštajući joj ih iznad glave. Cimnula se još koji
put uzaludno, a onda je odustala, bilo joj je teško da se bori. Nasmejao sam
se. Njen smeh bio je zarazan. Oboje smo se umirili i tada sam shvatio naš
kompromitujući položaj, a po pogledu u njenim očima video sam da je i
ona.
91
Naš svet knjiga
92
Naš svet knjiga
Ona je smesta otvorila oči. Bile su tamne i zbunjene. Bio je ovo prvi put
da sam je pozvao po njenom punom imenu.
“Lukase,” uzvratila je, privlačeći me ponovo. Nežno sam dotakao njene
usne, trljajući moje od njene.
“Molim te.” Molila je, glasa nežnog i napaljenog.
Šta mi je to tražila?
Da li uopšte zna?
“Šta ti...?”
Telefon joj je zazvonio, odbijajući mi, oboje smo skočili na zvuk dok je
ona posezala za telefonom.
“Mama,” javila se. “Da, znam, mama biću kući uskoro. U redu volim
te,” prekinula je i naslonila se na zid očiju uprtih na drugi kraj sobe.
Nijedno od nas nije reklo ništa. Naši intenzivni pogledi govorili su
samo za sebe.
Aleks
93
Naš svet knjiga
Uragan je otišao.
Osim što ovaj put...
Odneo je i mene sa sobom.
94
Naš svet knjiga
Poglavlje 11
Aleks
95
Naš svet knjiga
96
Naš svet knjiga
97
Naš svet knjiga
98
Naš svet knjiga
99
Naš svet knjiga
“Ali. Mi smo te samo štitili, to je ono što smo uvek radili. Nismo imali
loše namere. Dečaci su seronje i jebeno sranje. Da li razumeš to?”
Ja sam slegnula ramenima, ne želeći da priznam da je u pravu. Umesto
toga susrela sam Lukasov mržen pogled, nadajući se da će shvatiti da je on
jedan od tih dečaka, i po izgledu njegovog lica rekla bi da je znao šta
mislim.
Džejkob je uvukao dubok udah i zakoračio ka meni. “Shvatam da želiš
da odrasteš. Samo je malo teško to videti. Pratila si nas svuda od kako si
prohodala, Okej?”
“Nije važno.”
“Jeste nama,” rekao je.
“Mi ćemo te uvek štititi, to nam je u prirodi. Primićemo ovo k znanju to
je najbolje što mogu da ti obećam, Mrvice.” Dilan je dodao gledajući u
dečake pa u mene, “Sretna?”
Uzdahnula sam poraženo “To je početak pretpostavljam.”
Džejkob je poljubio vrh moje glave, Dilan me je snažno zagrlio, Austin
je protrljao moja leđa. I sklonio kosu sa mojih leđa pre nego što su otišli
unutra. Ostala sam sa Lukasom, koji se nije pomerio niti rekao ništa od
kako je vikao da je meni stalo do Kola. Znajući da nema nikakve veze sa
Kolom
Bila je to činjenica da sam rekla da mi je stalo do nekog...
Ko nije on.
Lukas
100
Naš svet knjiga
Iako ništa nije bilo kao što sam ja predvideo. Bio sam zaslepljen besom i
panikom da ona flertuje sa nekim ko nisam ja. Urgentnost da je označim
me je preplavila, zatekao sam se kako zakopavam nokte u svoje dlanove da
se zaustavim od toga da istresem to sranje iz nje. Želeo sam da je podsetim
da je ona moja. Nisam se mogao kontrolisati kao ni misli koje su se
kovitlale mojom glavom. Ona je pripadala samo meni. Ma koliko to glupo
zvučalo, ali tako sam se osećao. Nisam želeo da ona bude prijatelj sa nekim
drugim momkom, reakciju koju je upravo izazvala na meni bila je totalna
glupost.
Nijedno od nas nije se usudilo da kaže nešto, znajući da ništa ne može
odneti želju da je oslovim svojom. Aleks me je znala kao svoj dlan i
obrnuto. Bio sam ljubomoran, a ona je bila uporna, sve emocije koje su
vodile u katastrofu.
“Reci mi Aleksandra da li ti se sviđa tvoj novi prijatelj?” cinično sam
pitao.
Obrve su joj se podile, šok na njenom prelepom licu bio je očigledan
zbog čega sam skoro momentalno zažalio zbog svojih reči. “Mrv...”
“Ne toliko koliko se tebi sviđa Stejsi.” Objavila je i skoro me oborila na
dupe.
“Ostavi Kola na miru jesi me čuo?” dodala je, ne prekidajući
intenzivnost naših pogleda.
“Ili šta?” izazivao sam je kroz stisnute zube.
“Lukase,” Džejkob je dozvao iz restorana.
Okrenuo sam se da ga pronađem dok nas je oboje odmeravao, gledajući
nas oboje sa očima koje su shvatale mnogo više nego što sam ja želeo.
“Hajde,” rekao je sa klimanjem ka vratima. Hladan vazduh ježio je moju
zagrejanu kožu i hladio činjenicu da sam želeo nešto da udarim.
Uglavnom Kola.
Nisam se okrenuo. Samo sam otišao.
Sve što sam postigao je dodavanje još jednog odlaska od Aleks.
101
Naš svet knjiga
Poglavlje 12
Lukas
102
Naš svet knjiga
104
Naš svet knjiga
Aleks
Bilo je rano kada mi se završila smena. Lukas nije bio parkiran pred
restoranom kao i obično, i lagala bih kad bih rekla da me to nije razočaralo.
Zaputila sam se ka jedinom mestu gde sam znala da ču ga naći.
Ležao je na jastucima i bacao tenisku lopticu od zid pred njim. Njegov
pogled ostao je na tom zadatku dok sam ja ulazila i sedala na ćebe pored
njega, kunem se osetila sam kao da su prošli sati. Pokušala sam da ostanem
strpljiva. Beznadežno sakupljajući reči. Činilo mi se kao da ih je premalo.
Nisam više mogla podneti, moja frustracija radila je umesto mene.
“Nećeš reči ništa?” pitala sam, prekidajući mrtvu tišinu.
“Šta želiš da ti kažem Aleksandra,” Odgovorio je sa pogledom i dalje
uprtim na lopticu.
“Da se izviniš možda?”
“Neću se izvinjavati što sam te štitio,” jednostavno je rekao još jednom
bacajući glupu lopticu.
“To nije fer.”
On se borio da me ne pogleda. “Nikada nisam rekao da je život fer.”
Coknula sam dok sam zabacivala glavu. “Tebi je sve tako lako.”
“A šta bi to bilo? Činjenica što moram da te gledam kako rasteš, znajući
da je samo pitanje vremena pre nego što zaista počneš da rasteš,” besno je
rekao dok je naslanjao glavu na zid. Bacajući lopticu jače ovaj put.
“Bo,” šapnula sam, nadajući se da ovaj razgovor ne ide tamo gde sam
mislila da ide. “Ne znam šta želiš da mi kažeš. Ne znam šta želiš od mene
da uradim,” rekla sam iskreno.
Sve je bilo tako zbunjujuće. Tako preplavljujući. Želela sam da se
vratim u vreme kad smo bili samo deca i gde ništa nije bilo važno sem
105
Naš svet knjiga
igranja i smejanja. Uživanja u vremenu koje smo imali zajedno, pre nego
što su emocije i osećanja preuzela i ništa više nije imalo smisla.
Pre nego što smo počeli da rastemo.
“Nije bitno šta ja želim, nego šta ti želiš.” rekao je, glas mu je bio
slomljen i tih.
To me je navelo da ga pogledam. “Šta sad to treba da znači?”
“Znaš.”
“Podseti me onda,” izazivala sam.
“Ti samo želiš da čuješ kako izgovaram te reči Mrvice, neću jer ću onda
morati da te zaključam u kuću. A oboje znamo da se to neće desiti.”
Uzdahnula sam. “Bo, ja sam prihvatila da si ti odrastao. Prihvatila sam
sve što si radio i dalje sam tvoja devojka braon očiju.”
Bacio je loptu još par puta, razmišljajući o onome što sam rekla, sigurna
sam. Pogledala sam po sobi iščekivajući njegove sledeće reči.
“To je upravo to. Ja jebem, Mrvice.”
Palo je to sa njegovih usana tako lagano, navodeći me da uzdahnem,
iznenađeno. Nikada nije imao hrabrosti da mi to prizna, iz nekog razloga
imala sam osećaj da zna da ja već znam. Inače nikada ne bi to spomenuo.
“Ne marim za nikoga osim za tebe,” dodao je i dalje bacajući prokletu
lopticu od zid. Taj je zvuk sad oslikavao otkucaje mog srca. Mrzela sam sve
što je rekao zato što sam znala da to misli, a to me je samo još više zbunilo.
Oko nas...
Oko mene...
“Ti nisi takva. Znam to, a znaš i ti. Zato kad vreme dođe, nećeš više biti
moja devojka braon očiju. Bićeš njegova, i to je istina među nama.”
Sedela sam sa otvorenim ustima, upijajući reči koje je rekao. Prolazile
su mojim umom i stizale do srca gde će zauvek ostati.
“Ti si dobra devojka Aleksandra. To te čini mojoj Mrvicom. Ti si
umirenje moje oluje. Uvek će biti tako.” Napravio je pauzu da mu reči
potonu. “Ti si moj spas.”
Suze su pale niz moje oči, dole niz lice, i u baru emocija koja je sad bila
među nama. Nisam mogla zaustaviti suze, i po prvi put nisam to ni želela.
Zato sam rekla jedinu stvar koja je bila istinita. “Volim te Bo,” čula sam
kako mi glas puca.
On je udario glavom od zid, loptica nije više letela vazduhom, ali bila je
čvrsto stisnuta u njegovom dlanu. Oči su mu izgledale kao da sam mu
izazvala bol. To je samo još pojačalo moj plač.
106
Naš svet knjiga
107
Naš svet knjiga
Poglavlje 13
Aleks
Gledala sam ga kako ulazi uglom svog oka. Prošlo je par dana od kako
sam ga prvi put videla. Seo je napolje u baštu, a ja sam krenula tamo, sa
menijem u rukama. Spustila sam ga na sto, a on se nasmejao nestašnim
osmehom od čega mi se stomak zgrčio i dlanovi oznojili.
“Dečaci te nisu uplašili, huh?” šalila sam se sa dozom zabavljenosti u
svom glasu i rukama postavljenim na kukove.
“Ja volim da živim život na ivici.” Naslonio se nazad u stolici i
pogledao u mene sa pomalo zamagljenim pogledom. “Ti si previše lepa da
bi te se klonio.”
Crvena boja pojavila se u mojim obrazima, odmah me čineći da se
osećam vrelom svuda. Ignorisala sam njegov komentar i pomerila čašu
vode, zajedno sa čipsem i salsom sa svoje tacne na sto, ne srećući njegov
fiksiran pogled na moje rumene obraze.
“Stvarno moram da prestanem da crvenim u tvojoj blizini,” priznala
sam, dodajući mu salvetu.
“Molim te nemoj,” bilo je sve što je rekao.
Nasmejala sam se i pogledala ga kroz trepavice.
“Pa Aleksandra...”
“Možeš me zvati Aleks.”
“Mogu li sad?” Zadirkivao je. “Šta ako ne želim?”
Podigla sam obrvu, pokušavajući da sakrijem osmeh na usnama.
“Aleks je muško, ime a ti si devojka ne dečak.”
Ja sam se zakikotala i bilo je čudno da to dolazi iz mog tela. Zvučala
sam kao devojčica, a pokušavala sam da se pretvaram da ne volim to.
“Uostalom, Aleksandra je prelepo ime i pristaje ti savršeno.”
Klimnula sam dok sam stiskala usne, od čega je on nagnuo glavu u
stranu. “Da li me to odmeravaš prelepa devojko?”
“Vau,” izdahnula sam. “Ti baš flertuješ, huh? Da li ti to upali i tamo
kući?”
On se nasmejao, široko i divlje i prekrstio ruke na grudima. “Ne znam,
da li mi deluje sad?”
108
Naš svet knjiga
109
Naš svet knjiga
Lukas
110
Naš svet knjiga
Koliko god sam mrzeo da vidim kako ona flertuje sa nekim ko nisam ja,
a verujte mi, jebeno sam to prezirao to. Nisam mogao da skinem svoje
jebene oči sa nje. Moj pogled je bio fokusiran na nju i samo nju. Skoro da
sam jedva i obratio pažnju na njega ili sam se bar tako trudio. Najluđa stvar
je bila ta da sam je gledao sto puta, sranje možda i hiljadu. Često sam se
pitao da li zna pola onoga što ja zaista osećam, moje oči mogle su osetiti
njeno prisustvo svuda. Ja sam gravitirao ka njoj. Ona mi je bila kao magnet.
Uvek je bilo tako, pogotovo kad smo bili deca. Vremenom to mi je postalo
prirodno, da smo povezani vezom koju ni jedno od nas nije razumelo.
Ali dok sam sedeo tu i upijao je, gledao svaki njen pokret, lagao bih kad
bih rekao da se nisam zapitao oko veze koju smo imali.
Da li je to sve bilo samo u mojoj glavi ili je bilo stvarno?
Nisam mogao biti dugo oko njih, ljubomora koja me je obuzela bila je
kao pakao. Govor tela među njima ubadao me je na drugom kraju
prostorije. Želeo sam da odem tamo i kažem Kolu da odjebe. Moja
posesivnost mogla se osetiti u celoj prostoriji. Bila je lepljiva i opipljiva,
rasla je i preplavljivala me. Davio sam se u njoj. Nisam mogao da izustim ni
reč niti sa sakupim svoje misli. Obuzimalo me je celog. Prolazila je kroz
mene kao talas okeana, vukući me ispod sve dok više nisam mogao da
dišem.
Znam šta mi ona znači.
Ali po prvi put sedeo sam i gledao je drugačijim očima. Bilo je to kao da
se divim potpuno novoj osobi, nekom koga vidim po prvi put. Nisam
shvatao kako je to uopšte bilo moguće, rasli smo jedno uz drugo ceo život.
Kako to da sam tek sad primetio promenu između naše Mrvice i
Aleksandre?
Kako mi je toliko trebalo?
Nije više bila mala devojčica sa repom koja nas je pratila svuda,
ponavljajući sve što smo i mi radili. Oblačila se kao mi, ponašala se kao mi.
Nije bilo bitno šta je ona, ona će uvek biti jedna od dečaka.
Jedna od nas.
Upravo pred našim očima, ratoborna, stidljiva, božanstvena devojka,
ista ona koja bi te oborila na zemlju da je tako nazoveš, ponašala se kao
prava devojka. Negde usput ona je skinula kožu Mrvice i promenila je sa
svojom sopstvenom. Postala je Aleksandra. Nije trebala dečake ili mene.
Mogla je da stoji sama i bude svoja osoba. Trebalo mi je da je vidim sa
Kolom da bi shvatio i spoznao.
111
Naš svet knjiga
Da je ona porasla.
Koliko god da sam želeo da odem tamo i prekinem to nešto što je bilo
između njih, nisam želeo da ometam njenu preobrazbu. Videvši kako se
pretvara u nekog drugog, a opet ostaje ista, ako to ima smisla uopšte. Imala
je isti efekat na njega kao što je imala na nas.
Pogotovo mene.
Video sam Džejkob pogled uglom svog oka, bio je to isti pogled koji
sam i ja imao. Sve dok se nije vratila unutra naše oči bile su zaključane na
njoj. Konekcija koju smo uvek delili našla je svoj put do naših tela, skoro
kao da nas je razoružala. Njen zahvalan, skoro upitan pogled momentalno
je prekrio njeno lice, što me je nateralo da spustim svoje oči na meni. Pa,
normalno ja sam se ponašao da se to nikad nije desilo, a Džejkob da nije
primetio ono što sam prokleto dobro znao da jeste.
“Hej,” rekla je mirnim glasom kad je prišla stolu, “Dobri talasi danas
huh? Bilo je vetrovito. Predala sam vaše porudžbine trebalo bi biti uskoro.”
Klimnuo sam dok sam se igrao svojim telefonom. “Šta je kreten hteo?”
“Budi fin,” upozorila je blagim tonom.
Pogledao sam je i nasmejao se. “Ja sam uvek fin.”
Uzvratila je osmeh, lice joj se opustilo. “Idem da proverim vaše
porudžbine.”
Jeli smo našu hranu i igrali bilijara pre nego što smo krenuli nazad.
Talasi su postajali veći.
“Idem u kupatilo. Stići ću vas ljudi,” rekao sam nakon što smo platili
račune. Džejkob me je gledao par minuta, ali nije me prozvao za to,
klimnuo je i krenuo za ostalima.
Video sam je kako ide preko prostorije u hodnik. Moja stopala su se
pomerila napred kao da sam povučen konopcem, i našao sam se kako je
pratim do kupatila, bio sam zahvalan što je zavučen pozadi, jer sam je
čekao.
“Šta je hteo?” momentalno sam pitao, kad je izašla iz kupatila.
Ona je ciknula stavljajući ruku na grudi. “Uplašio si me.”
Posegao sam ka strani njenog lica pre nego što me razum i sumnja
obuzmu, prsti su mi mazili njen obraz, zadenuo sam joj pramen kose iza
uha. Usne su joj se razdvojile, a grudi podizale.
“Izgledaš prelepo danas. Želeo sam to da ti kažem. Kosa ti postaje
duža.” Bila je skoro do struka, nosila je beli džins šorc i top koji je otkrivao
malo njenog stomaka kada je hodala. Restoran je odisao opuštenom
112
Naš svet knjiga
113
Naš svet knjiga
“Tako sam i mislio,” rekao sam, povlačeći je ka sebi i ljubeći vrh njene
glave.
“Vidimo se uskoro.”
Znao sam jednu stvar sigurno.
Igra je počela drkadžijo.
Aleks
Gledala sam ga kako odlazi dok sam prstima prelazila po usnama koje
je upravo poljubio. Lukas je uvek imao kontrolu, čak i kad nije. Mora da je
video nešto što ga je potreslo dovoljno da me podseti šta smo mi jedno
drugom. Stojala sam tu sa teškim udisajima i srcem koje udara divlje sve
dok mi nije nestao iz vida.
Šta je dođavola to bilo?
Mislim da čak ni on nije znao.
Otresla sam misli i emocije, trebajući da se vratim na posao, ali sam
uzela par minuta da se saberem pre nego što se vratim za Kolov sto.
“Jesi ok?” pitao je kada sam prišla stolu.
“Da,” bilo je sve što sam mogla reći.
“Jesi li sigurna? Crvena si.”
Klimnula sam ne srećući njegove oči.
“Pretpostavljam da imam takav efekat na tebe.”
Te reči navele su me da ga pogledam, zbunjeno. “Šta?”
“I ostavljam te bez reči.” Objavio je sa cerekom, izloživši rupice od
kojih su mi se dlanovi oznojili.
Nasmejala sam se, nisam si mogla pomoći. “Žao mi je što ti to moram
reći, ovo nema nikakve veze sa tobom.”
Stavio je ruku preko svog srca u dramatičnom gestu. “Ouć. Momak
može da sanja, zar ne?”
Nasmejala sam se, tresući glavom nastavljajući da čistim njegov sto.
“Pa, u vezi sledeće nedelje. Kada da te pokupim?”
“Nisam rekla da,” podsetila sam ga, ne srećući njegov molećiv pogled,
ali sam ga osećala na sebi.
“Nisi rekla ni ne.”
114
Naš svet knjiga
115
Naš svet knjiga
Poglavlje 14
Aleks
Čim mi je smena bila gotova izašla sam na vedro goreće nebo. Zadržala
sam se i pogledala u horizont. Moje oči su se sa prelepih boja zalaska sunca
pomerile na Lukasa, koji me je čekao kod parkiranog kamioneta. Moja
stopala udarala su po drvenom doku sve dok mi se ruka nije smestila u
njegovu. Dok mi je pomagao da se smestim u kamionet.
“Hej,” promrmljala sam.
“Kako je prošao ostatak smene?” pitao je pokrećući kamionet.
“Prošla je brzo. Zašto se nisi vratio unutra?”
Naše oči su se zaključale i zadovoljno pogled prekrio je njegovo lice.
“Znaš ti zašto.”
Zadržala sam njegov pogled na sekundu, pokušavajući da pročitam
njegov zabavljeni izraz od kog je moje srce poskočilo. Ne želeći da
prekinem mir koji nas je obavio, odlučila sam da okrenem glavu i gledam
kroz prozor. Nekada je bilo bolje ne smetati oluji koja ga je pratila svuda.
Vozili smo se nekoliko minuta pre nego što sam primetila da je promašio
skretanje za moju kući, a onda i skretanje za napuštenu kuću.
Napokon sam pitala, “Gde idemo?”
“U Sout Port, jednostavno je rekao.”
“U grad? Zašto?”
Ignorisao je moje pitanje.
“Da li nas dečaci tamo čekaju?”
“Ne,”
“Onda zašto mi idemo?”
Pročistio je grlo kao da su mu usta odjednom postala suva. “Vodim te
napolje,” rekao je, držeći volan čvrsto. “Ti i ja,” dodao je.
“Šta je sa dečacima?”
“Jebeš njih.”
“Oh...” rekla sam i bila tiha nekoliko narednih minuta pre nego što sam
rekla. “Kao na sastanak?”
On se nasmejao dok mu je ruka dolazila na moju butinu, stisnuo je
lagano. Ja sam vrisnula i nasmejala se.
116
Naš svet knjiga
Lukas
Bilo je to kao nož u srce. “On je jebeni kreten,” rekao sam, sećajući se
kako me je provocirao, i kojim rečima je to činio.
“Ne poznaješ ga takođe. Nisi bio fin.”
“Nije me briga kakav sam bio. Tip je jebeni kreten. Ne sviđa mi se, i
veruj mi osećanja su obostrana.”
“Kako to znaš?”
Ako on nije pominjao našu raspravu onda neću ni ja. “Nisam mislio da
lepe dečake kao on smatraš privlačnim.” Rekao sam, menjajući temu.
Ona je uzdahnula.
Mrzeo sam ova okolišanja među nama. Nisam znao kako da se izrazim
rečima, a da je ne naljutim ili da dopustim da moja narav izvuče najbolje iz
mene.
“Da li si me izveo napolje zbog njega, Bo?” mumlala je, ne sklanjajući
pogled sa svog sladoleda koji se topio. Uzeo sam ga i olizao okolo, čineći ga
kao novim pa joj ga vratio.
Ona se stidljivo nasmejala. “Hvala.” Momentalno ližući tu gde sam i ja
upravo, od čega mi se kurac trgnuo. Bilo je to tako nevino, nije čak ni
shvatala kakav bi to efekat moglo imati na mene. Što je samo potvrdilo da
je ona još uvek tako jebeno mlada. Morao sam da prestanem da je gledam i
118
Naš svet knjiga
“Hmm...”
“Pokazaću Kolu...”
“Shh, pusti nas samo da ležimo okej?”
“Okej,” napola je šapnula.
Morao sam da je pustim da odraste, ali to nije jebeno značilo da mi se to
sviđalo.
Aleks
Nekoliko dana je prošlo pre nego što sam videla Kola opet. Bio je
obučen u pantalone i zakopčanom košuljom i kravatom dok je u restoran
ulazio sa starijim čovekom koji je pretpostavljam bio njegov otac. Seli su za
njegov uobičajeni sto napolju.
“Hej,” pozdravila sam ga.
Dao mi je jednostavno klimanje, a onda pogledao dole u meni. Što je
bilo čudno, ali nisam rekla ništa povodom toga.
“Želite li da čujete koji su naši specijaliteti?” pitala sam ih.
“Nemam vremena da slušam o vašim specijalitetima. Uzećemo supu i
salate, možete li samo požuriti nemam vremena za gubljenje.” Čovek je
zahtevao.
“Oh. Umm. Da. Da li bi ste želeli...”
Bes se pojavio na njegovom licu kad me je pogledao. “Ne ne bih. Požuri
i naruči ono što sam tražio.”
Moje oči su se raširile pogledala sam u Kola koji je povio glavu od stida,
ali nije rekao ništa. Ni jedne reči.
Klimnula sam i krenula unutra da poručim. Ostatak ručka bio je takav.
Kol nije sreo moje oči, a čovek sa njim bio je nepristojan i zao, iako mi je
ostavio napojnicu od trideset dolara na obrok od dvadeset. Nekoliko sati
kasnije kad sam videla Kola kako sedi napolje na svom uobičajenome
mestu. Veliki deo mene nije hteo da ga primeti uopšte, niti da mu serviram
jelo, ali odlučila sam se za drugačije.
Čim je čuo da se vrata otvaraju podigao je pogled i zaključao pogled sa
mojim.
Stigla sam do njegovog stola. “Šta ti mogu doneti.”
121
Naš svet knjiga
“Dugujem ti objašnjenje.”
Zatresla sam glavom. “Ne duguješ mi ništa,”
“Moj tata, on je, on... jebiga on je seronja.”
Podigla sam obrve, iznenađenja njegovim stavom.
“Moja mama je bolja, ali ne mnogo. Moji roditelji oni su samo
uobraženi i samoživi. Tretiraju sve tako, nije ništa lično.”
“Zašto...”
“Zašto nisam rekao nešto?” prekinuo je. “To ništa ne bi promenilo,
bolje je kad se to ignoriše.”
Klimnula sam, ne znajući šta drugo da kažem.
“Mislio sam kad sam ti rekao da nemam mnogo prijatelja, a one koje
nazovi imam nisu vredni spominjanja. Moja porodica ima mnogo para i bio
sam svuda, Aleksandra. Izgledaš mi zaista iskreno, zaista nisam nikad sreo
nekog poput tebe.
Nasmejala sam se.
“Voleo bih kad bi bili prijatelji. Znam da mi treba jedan i nešto mi
govori da i ti trebaš jednog, takođe.”
“Volela bih to Kole.”
“Dobro je.”
“Pa, prihvatiću tvoju ponudu da ti pokažem okolinu. Mislim ako i dalje
želiš da to uradim?”
“Naravno.”
“Slobodna sam sutra. Moj tata ima golf autić biće mnogo lakše sa njim
nego da svuda okolo idemo peške.”
“To zvuči savršeno.”
Zapisala sam mu svoju adresu na parčetu papira, iscepala ga i predala
mu.
“To je moja adresa, nađimo se oko podne?”
“Biću tamo.”
“Sada šta ti mogu doneti?”
On je ustao. “Dala si mi sve što sam želeo.” Stavio je parče papira u
džep. Vidimo se sutra.”
Gledala sam ga kako odlazi sa tugom. Osetila sam se loše zbog njega.
Bilo je mnogo toga više u vezi Kola nego što je oko moglo videti, i znala
sam onda i tamo.
Da nam je to zajedničko.
122
Naš svet knjiga
Poglavlje 15
Aleks
123
Naš svet knjiga
124
Naš svet knjiga
Osećaj koji sam ja imala, ono što je on budio u meni i delio sa mnom,
ono što mi je uvek činio. Niko nikad neće moći da objasni niti razume šta je
to bilo. Kako se desilo. Niko nije mogao da mi učini ovo.
Samo Lukas.
Uvek Lukas.
Niko drugi nije mogao da stvori ovaj osećaj.
Ni meni.
Ni njemu.
Nama.
Moj pogled se polako sklonio sa njega ka ormaru. Sa najviše mira koji
sam mogla da ostvarim. A čak nisam znala ni zašto. Zašto sam se osećala
ovako u ovom trenutku.
“On je samo dečak Lukase,” bacila sam na njega ono što je on bacao na
mene tako često.
Nisam se trudila da budem zla ili možda i jesam, ali prepoznavanje
mojih reči na njegovom licu otklonilo je moje sumnje. Oči su mu zablistale
od besa i prepoznavanja. Zbog toga sam se osetila zadovoljno iz nekog
razloga, nikad nisam želela da ga povredim. Bar sam mislila da nisam. Iako
sam se u tom trenutku osetila fino, jer je on bio sa te druge strane reči,
možda je po prvi put mogao da oseti kako je meni bilo u svim onim
trenucima.
“Mislio sam da to nije sastanak.” Prsnuo je ne cimajući se zbog besa koji
je isijavao sa njegovog lica.
Nije bilo mesta da ga zaobiđem, a on nije želeo da se pomeri ni
milimetar.
“Izvini me Bo, moram se presvući. Mislim da si u pravu u vezi haljine,”
zajedljivo sam rekla, želeći da u njemu izazovem još više besa.
Kako smo uvek od jedan stizali do deset u nano sekundi?
Suzio je oči na mene. Videla sam iritaciju koju je ubrzo zamenio bes i
zbunjenost. Niko od nas nije progovarao čini mi se minutima, ali je
verovatno prošlo samo nekoliko sekundi.
Kada je zvono na vratima zazvonilo pokušala sam da se provučem, ali
me je on blokirao sa svojim velikim čvrstim telom njegove ruke preko
grudi samo su naglasile njegov stav i pogled koji je imao na meni.
“Nisi mi odgovorila na pitanje.”
Već je znao odgovor, ali želeo je da čuje mene kako izgovaram te reči.
Opet. I po prvi put nisam želela da mu dam to zadovoljstvo.
125
Naš svet knjiga
Lukas
Stavio sam novčanicu od dvadeset dolara na njen krevet, samo što ova
nije imala Kolov broj telefona na sebi. Bacio sam tu u jebeno smeće, iako je i
bez nje ipak išla na “sastanak” sa kretenom. Znao sam šta pokušava da
izvede, nisam mu verovao ni malo i mogao sam ga ubiti. Odlučio sam da
izađem na zadnja vrata kroz kuhinju i pored bazena do zadnje kapije. Moj
kamionet je bio parkiran na prednjim vratima, ali bar na ovaj način nisam
morao da gledam u momkovo jebeno lepo lice.
Stojao sam napolje u dvorištu, mestu koje je sadržao toliko uspomena iz
mog detinjstva, i očajnički sam se trudio da ignorišem osećaje koji su se
stvarali u mom stomaku. Čuo sam vrata kako se otvaraju i za sekundu
pomislio sam da je Aleks izabrala mene umesto njega.
Ali nije.
“Da li si ok?” Aleksina mama je pitala, stajući pored mene, njene ruke
bile su prekrštene preko grudi kao i moje. Osim što su njene bile radi utehe,
a moje zbog agresivnih osećaja koji su se stvarali u meni. Nije bila moja
krivica. Bio sam ljut na sebe i nikog drugog, ali bilo je lakše kriviti Aleks.
Slegnuo sam ramenima, jer nisam znao šta da kažem.
Ona se nežno nasmejala i podsetila me na Aleks, osim što mi to nije
pružilo sigurnost koju sam trebao, to je bilo nešto što je samo ona mogla.
“Videla sam Kola oko restorana par puta, čini se kao fin dečak,” iskreno
je rekla.
Znam šta je pokušavala da uradi, želela je da olakša moju brigu da će
Aleks biti dobro zbrinuta, ali to je samo povećalo osećaj nesigurnosti u
126
Naš svet knjiga
meni, jer sam počeo da shvatam da je možda bila u pravu. Nisam želeo da
mi se svidi Kol, ni sada ni nikad.
“Pojava ume da zavara.”
Ona je razmatrala moje reči na sekund. “Znaš da smo svi odrasli
zajedno, a onda smo i si dobili decu u slično vreme. Kada sam bila tvojih
godina, mislila sam da sam zaljubljena u tvog tatu.”
“Šta?” odgovorio sam, zapanjen. Moji roditelji mi to nikad nisu
spomenuli-
Ona se nasmejala, “Nemoj biti iznenađen Lukase. Video si tvog tatu.
Tvoja mama i ja smo bili najbolje drugarice. Ona zna. Ali na kraju bolja
žena je pobedila. Shvatila sam da je to bila samo dečija zaljubljenost,
završila sam sa čovekom sa kojim sam trebala da budem.”
Zatresao sam glavom, sa nevericom od onoga što je upravo podelila sa
mnom. Nisam to očekivao. “Šta pokušavaš da kažeš?”
“Da se sve dešava sa razlogom. Shvatićeš to kad porasteš.”
“Zašto niko ne želi da Aleks i ja budemo zajedno.” Napokon sam pitao.
Bilo je to prvi put da sam javno objavio da ostvari osećam nešto jače od
prijateljstva za Aleks i njena mama nije se činila iznenađeno. Kao da je već
znala i to me je više šokiralo nego činjenica da sam ja to izrekao naglas.
“Mlad si, a ona je još mlađa. Verujem da će se sve srediti kada za to
dođe vreme. U međuvremenu zabavi se, letu je skoro kraj.”
Klimnuo sam, “da,” želeo sam da kažem više, ali to ne bi promenilo
ništa, ne bi dokazalo ništa što već nije poznato.
Za godine koje dolaze. Misliću da su naše majke najveća prepreka za
nas da budemo zajedno, a tek kasnije shvatiću da je u stvari bilo potpuno
drugačije.
Ona se nasmejala. “Vidimo se kasnije, srce.” Poljubila me je u glavu i
otišla, a sa mnom je ostala samo praznina koja me je pratila godinama.
Uradio sam jedinu stvar koja mi je pomogla da zaboravim.
Otišao sam da pokupim Stejsi.
127
Naš svet knjiga
Aleks
“Tvoj tata je napet,” Kol je rekao dok nas je vozio autom za golf ka
svetioniku.
“Izvini zbog toga,” odgovorila sam, postiđeno. Lukasov kamionet je bio
i dalje parkiran ispred moje kuće kada smo otišli, ali nisam ga videla dok
smo silazili.
“O čemu misliš ti tamo?”
“Ni o čemu.”
Podigao je obrvu. “Da li znaš da kada lažeš glas ti se menja. Nekako se
snizi.”
Već sam to znala. Lukas me je često na to podsećao. “Da li si uvek tako
uviđajan?” Zadirkivala sam ga vraćajući pažnju na njega ponovo.
“To je kletva.”
“Oh da? A zašto?”
“Uzgred, znam šta radiš. Samo u slučaju da nisi shvatila da sam svestan
da pokušavaš promeniti temu.” Zabljesnuo me je svojim velikim osmehom
koji mi je postao nekako poznat. “Moji roditelji su oboje radioholičari.”
“Ha?” odgovorila sam ignorišući prvi deo onoga što je rekao.
“Rade svo vreme, i to je jedan od razloga zašto su kupili kuću ovde.
Pokušavaju da ostvare malo porodične povezanosti pre nego što odem na
koledž.”
“Ima smisla. Zašto Oak Island?”
“Moja mama voli Severnu Karolinu. Navikla je da dolazi ovde za letnje
raspuste kad je bila dete, prolazili su ovuda nekoliko puta pa su se njoj
probudile uspomene.”
“Ali ti si ovde prvi put?”
On je klimnuo i nasmejao se. “Ali ne poslednji siguran sam.”
Prevrnula sam očima, sedajući tako da mu mogu pružiti svoju pažnju.
“Okej drugar, nova pravila.”
“Oh jel?”
“Da, ovo.” Pokazala sam prstom između njega i mene. “Ako želiš da
potraje onda to flertovanje mora da se smanji.”
“Koliko.”
“Otprilike skroz.”
“Ne mogu ti to obećati.”
128
Naš svet knjiga
“Kole...”
On se nasmejao podižući ruke kao da obećava, želela sam više nego išta
da posegnem i dodirnem ih. Pocrvenela sam zbog te želje.
“Volim kako izgovaraš moje ime.”
Udarila sam ga po ruci. “Prekini.”
On se nasmejao. “Aleksandra zašto želiš da prekinem? Dopadaš mi se.
Bio sam poprilično otvoren u vezi toga. Kada se momku sviđa devojka, on
flertuje sa njom. To nam je u genima. Ne znamo za drugačije.”
“To je sranjce.”
On se nasmejao “Sranjce? Šta se desilo sa sranje? Da li se tako govori u
ovim delovima, draga?”
“Draga? Sada znam da nisam sva fensi i iz Kalifornije poput tebe, ali
znam da draga nije izraz koji se ovde koristi. Ko se sad pretvara?”
On me je pogledao sa pokajanim pogledom. “Uhvatila si me. Može li ti
išta promaći Huh? Pokušavam da te impresioniram, da li mi uspeva?”
Zacerekala sam se nisam si mogla pomoći. “Ovde sam zar ne? Nekako
je navodim da me zoveš draga, niko me nikad nije zvao tako.”
“Poprilično sam siguran da ti niko nikad nije radio mnogo stvari,”
oklevao je. “I reći ću ti nešto obožavam to.”
“Da... da… da... samo vozi kazanova.” Pogledala sam napred.
Stigli smo do svetionika. Kol je slikao, naterao me je da mu poziram za
neke od njih. Obično ne volim da se slikam, ali sam uživala da budem u
centru njegove pažnje.
“Pogled odavde je neverovatan. To je moja druga omiljena stvar Oak
Islanda.” Naslonio se na ogradu i ja sam ga pratila.
“Skoro je smešno, dugo nisam bila ovde gore.”
“To je šteta.”
“Da,” rekla sam udišući svež vazduh i miris okeana. Povetarac je bio
lepa promena u odnosu na toplo užareno leto. Zaboravila sam koliko volim
da budem ovde gore.
“Zar me nećeš pitati šta mi je prva omiljena stvar?” pitao je, pomerajući
se malo bliže meni, izazivajući da njegov miris zaposedne moja čula. Bilo je
teško da se ne okrenem i udahnem ga.
“Ne znam, hoćeš li reći nešto zanimljivo ili ćeš flertovati? Ili ćeš biti
iskren?”
“Ja sam uvek iskren.”
129
Naš svet knjiga
Pogledala sam ga zvanično i on je podigao tri prsta kao i prvi put kad
smo se upoznali što me je nasmejalo.
“Ti Aleksandra, ti si moja omiljena stvar u Oak Islandu.”
Naše oči su se spojile po prvi put i nisam morala da sumnjam u njegove
reči.
Istina je bila ispisana svuda po njegovom licu.
130
Naš svet knjiga
Poglavlje 16
Aleks
“Pa reci mi nešto o tebi što niko drugi ne zna.” Pitao je.
“Hmmm...”
“Čak ni Lukas,” dodao je.
“E pa to je teško, ne postoji ništa što Lukas ne zna.”
“Teško mi je u to da poverujem.”
“Zašto?”
“Zato što si ovde sa mnom. To mi govori da ima mnogo stvari koje
Lukas ne zna o tebi. Da zna, ti ne bi bila ovde.”
Ja sam zatresla glavom. Nisam bila spremna da ga pustim tako, ne tako
brzo. Mogu vam lagati i reći vam da je to zato što mu nisam verovala, ali
nije tako. Kol je bio iskren dok su prolazile. Godina za godinom, naše
prijateljstvo razviće se na način da će on zameniti Lukasa.
Istina je bila...
Nisam bila spremna da dozvolim to da se desi tako brzo.
Slegnula sam ramenima i on je prihvatio tišinu i nije me pritiskao da
mu dam više nego što već jesam.
“Hajde da pričamo o tebi,” rekla sam, izazivajući ga da vidim da li će
me pustiti unutra od samog starta ili ću morati da se za to potrudim
vremenom.
“Ja sam otvorena knjiga pitaj me bilo šta.”
Pa eto mi odgovora na to.
“Rekao si da nemaš prijatelja. Zašto?”
“Počinješ sa velikim pitanjima ha?”
“Možda.”
“U redu“ Klimnuo je. “Prihvatam. Ova poslednja godina je moja prva
godina u pravoj školi, pa doduše privatnoj. Pre toga, ja sam bio učen kod
kuće. Moji roditelji su želeli da imam najbolje obrazovanje, pa nisam bio
okružen svojim vršnjacima osim ako ne bi smo otišli na neku dobrotvornu
zabavu ili neko drugo takvo sranje.”
“To zvuči tužno.”
“Mogao bi reći isto i za tebe.”
131
Naš svet knjiga
“Hej,” rekla sam svima, sklanjajući oči sa Lukasa koji je palio rupu na
mom profilu.
“Vidi...vidi… vidi... pogledajte ovo, naša Mrvica je na svom prvom
sastanku,” Džejkob je objavio, smejući se široko i divlje.
“Nije...”
Kol je obmotao svoju ruku oko mog ramena privlačeći me sebi. Moja
ruka instiktivno je završila na njegovim grudima, dok je on ljubio vrh moje
glave kao da ovo radimo čitav život. U tom momentu, osetila sam se
iskreno voljeno, skoro kao da jedan od mojih dečaka radi sve to. Sviđao mi
se osećaj koji mi je pružio, izazvao mi je konfor da sam sigurna od bilo
koga kad sam sa njim.
“Neće biti poslednji takođe.” Kol je rekao, povlačeći me od mojih misli i
vratio me poražavanju Lukasa. Toliko sam znala.
“U redu je Mrvice, mogu osetiti tvoju anksioznost odavde. Tvoja mama
nas je već obavestila da budemo fini prema Kolu i o tome da ste na
sastanku. Moram ti reći da sam povređen što mi sama nisi rekla.” Dilan je
dramatično stavio ruku preko grudi.
Obri ga je udarila po potiljku njegove glave. “Ostavi je na miru Dilane
McGrov! Inače ćeš imati posla sa mnom, a oboje znamo da to ne želiš,”
rekla je.
Nisam mogla voleti Obri više nego što sam u toj sekundi.
“Aleks, zašto nam se ne pridružite, pusti momke da upoznaju Kola,”
dodala je.
Dilan je nije ispravio, što mi je bilo čudno. Nikada nije dozvoljavao Obri
da ima poslednju reč. Pitala sam se da li su se raspravljali oko ovoga već
pre, znala sam da mi Obri uvek čuva leđa, ali nisam pretpostavljala koliko
dok nismo postali stariji.
“Možda drugi put, voleo bih da imam Aleks za sebe na našem prvom
sastanku.” Kol joj je odgovorio, od čega su sve devojke za stolom
uzdahnule.
“Mislio sam da to nije sastanak,” Lukas je objavio niotkud. Sve oči
pomerile su se na njega osim što su njegove gledale direktno u mene, pa
sam se srela sa njegovim intenzivnim pogledom. Srce mi je ubrzalo, a usta
osušila. Molila sam se da Kol ne oseti koliko mi se telo trese, ali kad me je
stisnuo jače, shvatila sam da je osetio.
“Bar si tako rekla jutros, dva puta, koliko se sećam,” Lukas je dodao,
gledajući samo u mene iako je bilo namenjeno da Kol čuje.
133
Naš svet knjiga
Nisam znala šta da kažem, i sve što sam želela da otkrijem samo bi
osramotilo Kola i on je to znao. Uvek će među njima biti nadmetanje i rat.
“Bo,” upozorila sam strogim glasom.
Lukas
Nacerio sam se, znajući da nerviram Kola. “Samo ponavljam tvoje reči
Mrvice. Ne želim da Kol stekne pogrešan utisak.”
Tenzija među nama je bila previše za podneti i svi za stolom su je mogli
osetiti. Po prvi put, živo mi se jebalo da li će dečaci posumnjati nešto. Ako
je pomislio da može da laže i grli je preda mnom i očekuje da ga neću
prozvati za to, onda on nije znao šta ga čeka.
“Da li je ovo tvoja devojka Lukase?” Pitao je, smešeći se ka Stejsi.
Drkadžija je ladno otišao tamo.
Ona se nasmejala “Ćao, ja sam Stejsi, ne treba puno razmišljanja da bi
se shvatilo šta mi osećamo jedno za drugo.” Poljubila je moje rame.
Kol je klimnuo, zadovoljno. “Baš, drago mi je da sam te upoznao
Stejsi.” Okrenuo se ka Aleks. “Mislim da si rekla da si gladna, hajde da te
nahranimo, hoćemo li?” pogledao je nazad ka stolu. “Drago mi je da sam
vas video opet sve.”
“Vidimo se kasnije društvo,” Aleks je napola šapnula, odvedena od
strane jebenog drkadžije. Želeo sam da udarim to nadmeno lepo lice i
rešim ga se jednom za svagda.
Niko nije ništa rekao o događaju. Kao da su sve već znali. Trudio sam
se da ne gledam ostatak dana, ali nisam si mogao pomoći, moje oči bile su
vučene u njihovom smeru. Svaki put kad bi je zgrabio ili dotakao želeo sam
da ga povredim. Njegove ruke bile su na njoj konstantno, činilo mi se da je
ona pokušavala da se odmakne od njega, ali je na kraju popustila. Sviđao
joj je osećaj koji je imao nad njom i to me je najviše ubijalo. Znala je da sam
ja tu.
Da li je namerno želela da me povredi?
Kao što sam joj ja radio sa Stejsi?
U mom umu, odgovor je uvek bio ne, ali šta ako ona stvari vidi
drugačije? Kako da ja to nisam primetio ranije?
134
Naš svet knjiga
Nikada nisam video da neko ima takav uticaj na nju kao što je on imao,
i mrzeo sam ga još više zbog toga. Bila je privučena njim i to lagano
uklapanje koje su imali navelo je da osetim jebenu mučninu u stomaku.
Nije joj bilo dozvoljeno da ima tu vrstu konekcije sa bilo kim sem sa mnom,
jer u mom umu i srcu ja nisam bio ni sa kim sem sa njom, i uvek samo sa
njom. Morala je to znati.
Kako je mogla to da ne zna?
Strpljivo sam čekao svoju priliku i tada jebeno neću zadržavati svoj
jezik. Reći ću joj kako se osećam i šta želim. Dosta mi je igranja ove jebene
igre gde mi mislimo o svima drugima, osim o onome što mi želimo. Nije
me bilo briga za posledice mojih reči ili dela. Na kraju, ja ću je imati i to je
jedino što mi je važno.
Kada su otišli, ostao sam još malo, a onda odbacio Stejsi. Dajući im
dovoljno vremena da je otprati kući i da ona ode u napuštenu kuću.
Jednostavno sam znao da će biti tamo. Mora biti. To je bila poenta nas.
Potrčao sam uz stepenice trema spreman da joj otvorim dušu i srce.
Spreman da je uzmem u svoje ruke i kažem joj da je gotovo sa glupostima.
Da je volim.
Da sam uvek voleo nju.
I da ću je uvek voleti.
Kada sam otvorio vrata, to je napravilo glasan tresak od zid i kunem se
da mi je srce ispalo od toga. Kolena su mi se skoro odsekla. Nije bila tu.
Pogledao sam svuda i nije bilo traga da je uopšte bila u napuštenoj kući,
nismo se čak ni mimoišli ili nešto tako, jednostavno nije ni dolazila ovde.
Nisam mogao da pojmim kako je to čak i moguće, pogotovo nakon
poslepodnevnog obračuna.
Da li više nije marila?
Da li mi je tako lako našla zamenu?
Što sam više mislio o tome, to mi je više rastao bes. Uragan koji je živeo
u meni je rastao, postajao je nestabilan i ne opraštajući. Uzeo me je pod
svoje. Nisam ga mogao kontrolisati. Pomisao na njih zajedno i nju da ne
mari za mene više divljao je u meni, do tačke ključanja od bola. Sati su
prošli i dalje nije bilo ni traga od nje. Nije se žurila da me vidi kao što sam
pretpostavio da hoće. Nisam joj bio u mislima.
Kol je bio.
Napokon sam eksplodirao. Pošto nisam mogao da ga udarim, udarao
sam zid najjače što sam jebeno mogao. Kada sam povukao ruku, bolelo je
135
Naš svet knjiga
jako. Otresao sam bol i lagao bih kad bih rekao da sam se osećao bolje.
Nisam.
Bilo je samo gore.
Krv sa mojih zglobova je padala niz moju ruku, kasno sam čuo glasno
stenjanje iza sebe. Nisam se morao okrenuti da bi znao ko je iza, ali jesam.
Aleks se dala u akciju, zgrabila je peškir sa poda i obmotala moju ruku.
“Oh moj bože Bo, o čemu si mislio?” mumlala je.
Ja sam se cimnuo iz njenog stiska. Peklo je, od ogromne vatre u meni.
Već su goreli plamenovi nije mi bio potreban benzin. Mora da ih je osetila.
Opkolili su nas zajedno sa prezirom i očajem.
Podigla je svoje zapanjene oči do mog lica.
“Zašto te je jebeno briga?”
“Šta?” šapnula je, odmičući se za korak.
Trebao sam otići. Nisam trebao tako da pričam sa njom kao što sam
nameravao, ali nisam si mogao pomoći. Želeo sam da povredim Kola, a
pošto nisam mogao to da uradim, uradio sam sledeću najbolju stvar.
Povredio sam nju.
Želeo sam da zaboravim na jebeni sastanak pod svaku cenu. Nije bilo
izgovora, drugog sem činjenice da sam bio mlad i glup. Imao sam mnogo
vremena da mislim o njima, previše vremena da shvatim koliko ga jebeno
mrzim. Previše vremena da se fokusiram da ona nije bila ovde, kad je
trebala da bude, i previše jebenog vremena da ona nije bila ovde za mene.
Za nas.
Bila je sa njim. Gorelo je unutar mene i svuda oko nas.
Mogao sam da vidim, osetim, udahnem.
Gušio sam se u znanju da sam osetio kako mi ona izmiče, upravo tu iz
mog stiska koji sam tržio tako čvrsto oko njenog srca. Bolelo je do same
srži, od glave do stopala, ostavljajući ništa sem gubitka onoga što sam
mislio da imamo. To me je navelo da verujem da stvari za koje sam se
molio nisu istina, ali svaki put kada sam želeo da izrazim ono što sam
osećao, ono što sam tako očajnički želeo, setio sam se njih kako se smeju,
flertuju ispred mene i ja sam se davio u praznini bola i besa. Dodajući na to
sve činjenicu.
Da se nisam mogao iskaliti na Kolu.
Nisam mogao ni zadržati u sebi.
Nisam se mogao iskaliti na dečacima ili porodici.
Sve što je ostalo bila je ona.
136
Naš svet knjiga
Stojala je ispred mene gde je i pripadala, a sve što sam ja uradio bilo je
da sam je još više odgurnuo.
Na isti jebeni način na koji sam uvek to radio.
Jednostavno je bilo previše. Nisam znao bolje. Ja sam reagovao i nastao
je haos, toliko jebene konfuzije da nisam video kako treba. Nikada nisam
želeo da kažem reči koje će je rasplakati.
Ili možda jesam.
Nisam znao.
“Čula si me. Gde je Kol Aleksandra?”
“Bo...”
“Nemoj. Gde si bila?”
Pognula je glavu.
“ODGOVORI MI... Gde si jebeno bila? Ovde sam satima čekam te. Šta
Aleks? Ja ti više nisam važan? Da li sam ja nebitan sad kad je Kol tu?”
Zatresla je glavom, i dalje me ne gledajući. “To nije istina,” mumlala je,
samo me još više ljutila.
“Bar me pogledaj, dok me lažeš.”
Ona je odmah podigla uplakan pogled sa vatrom koju nikad pre nisam
video, i po prvi put nisam želeo da je utešim. Nisam želeo da joj olakšam
brigu koja joj je bila očita na licu. Sve što sam želeo bilo je da je još
povećam.
“Da li si uradila to da me porediš? Jer ako si to želela uspela si.”
“Nisam nikad želela da te povredim Lukase, znaš to. Iznerviran si i
zao.”
“Jebe mi se kakav sam. Znaš šta si uradila danas, a onda nisi bila tu kad
si znala da ću čekati. Objasni to. Ko je sad zao a?”
Ona se branila “To nije istina.”
“Onda dokaži. Prestani se viđati sa njim.”
Ona je zatresla glavom opet. “To nije fer. On je moj prijatelj.”
“Čak ga i ne poznaješ.” Urlao sam.
“Znam dovoljno. Ti imaš Stejsi...”
“Jebeš nju.”
“Već si to uradio!” siktala je na mene. “Da li si radio to danas, Bo? Huh?
Da li si imao seks sa njom danas?” Suze su pale dole niz njeno prelepo lice i
sad je bio moj red da pognem glavu.
“U pravu. Ti možeš da imaš obe. Nije sve uvek u vezi tebe. Ja tebi nikad
nisam rekla šta možeš ili šta ne možeš da radiš. Kako se usuđuješ da me
137
Naš svet knjiga
navodiš da se osetim loše što imam prijatelja? Nisam radila ništa sa njim.
Nismo se čak ni poljubili. Bio si toliko besan, Bo da se mogu kladiti da je
prva stvar kad si otišao iz moje kuće bila ta da si jebao Stejsi! Kako je to fer
prema meni? Kako će to ikada biti fer prema meni?”
“Zašto što je jebeno ne volim, Aleks! Volim tebe!”
Aleks
138
Naš svet knjiga
140
Naš svet knjiga
141
Naš svet knjiga
Poglavlje 17
Aleks
Kol i ja provodili smo više vremena zajedno pre nego što je otišao kući,
ali se pobrinuo da razmenimo svaki mogući kontakt. Pisao mi je stalno i u
početku je bilo čudno. Ali nije mi trebalo mnogo da se naviknem na
njegovo dobro jutro ili laku noć i sve između.
Bili smo više nego zahvalni što je nova školska godina prolazila i što se
tako brzo približilo leto. Kao da sam samo trepnula i ono je bilo tu. Mislila
sam da će početi višu školu sa mojim dečacima biti isto, ali drugačije. Nešto
se promenilo od kako su me videli sa Kolom, na neki način bio je to
blagoslov, a na neki katastrofa, a to se odnosilo samo na Lukasa.
Dečaci su i dalje bili zaštitnički, ali su popuštali vremenom. Nisu više
pretili dečacima da ne smeju da pričaju sa mnom ili da mi priđu. Nisu čak
više ni ludeli kada bih pričala sa nekim dečakom. Izgleda da su se pomirili
sa činjenicom da sam odrasla i da mogu sama da donosim odluke na
osnovu onoga što sam mislila da je ispravno za mene. Mislim da je to imalo
veze sa tim što je Kol ušao u moj život, i to sam cenila najviše.
Lukas, pa Lukas i ja, promenili smo se opet. Nikad ni u najluđim
snovima nisam pretpostavljala da će naša veza biti onakva kakva je
trenutno bila. Nakon one noći u našoj napuštenoj kući, on je počeo da se
povlači od mene. Visio je sa Stejsi više. Zapravo, družio se sa mnogim
devojkama više. Glasine po školi koje su kružile bile su da je opleo većinu
devojaka. Bilo je to teško ignorisati s obzirom da mi je bilo pred licem svaki
dan. Napunio je sedamnaest, a ja sam napunila petnaest, i odaljili smo se
jedno od drugog na načine za koje nisam bila spremna.
Dečaci su to primetili takođe, ali nikada ništa nisu rekli u vezi toga.
Bar ne meni.
Nismo bili u našoj napuštenoj kući od te noći. Ja sam se vraćala tamo
par puta nakon posla i još par puta u normalno vreme, sa nadom da će me
čekati tamo. Ali nije. Ni jednom. Napokon sam prestala da odlazim.
Bilo je lakše tako.
Na neki način, Kol je zamenio Lukasa u mom životu. Postali smo bliski.
Pričali smo o svemu i svačemu. Kol je bio sladak i razuman. Nasmejavao
142
Naš svet knjiga
Lukas
145
Naš svet knjiga
Možda je stvar bila u slamanju srca. Stvari nisu više bile iste nakon što
smo napustili našu kuću.
Bilo je to kraj igre.
Kraj sranjima.
Kraj napred nazad među nama.
Morao sam ponovo da osetim kontrolu, pa sam radio jedino što sam
mogao. Odmakao sam se od nje. Stvari su tako bile lakše. Nisam morao da
gledam nju i Kola kako se zbližavaju, ali gledati u drugu stranu sigurno
nije otklonilo bol koji sam osećao. Prezirao sam ga. Mrzeo sam ga više nego
ikad. On mi ju je uzeo, mislio sam da se to nikad neće desiti. Dečaci me
nikad nisu prozvali na činjenicu da sam od seksa sa Stejsi prešao na seks sa
svakom devojkom koja bi mi raširila noge.
A verujte mi širile su.
To je uklonilo empatiju koju sam osećao u svom srcu. Prazninu koja se
stvarala, jer nisam imao nju.
“Mirišeš lepo,” mumlao sam kod Salestinog vrata svojim usnama.
Ona se zakikotala. Uvek su se kikotale. Viša škola prošla je brzo i moja
reputacija je isto tako rasla. Nisam se nikada zbog toga osetio loše. Znale su
šta sam želeo i poprilično su se bacale na mene. Nisam imao veze, znale su
to takođe.
“Šta radiš večeras?” pitao sam, spuštajući nežan poljubac na tačku
ispod njenog uha.
Zastenjala je “Šta god želiš.”
Nasmejao sam se uz njenu kožu. “Dobro je želim tebe.” Povukao sam
se tako da su moje usne srele njene. Imala je ukus višnje, što me je
momentalno navelo da pomislim na Aleks. Nisam se mogao pomaći od nje
i ogromni deo mene nije ni želeo. Izbočina u mojim pantalonama je rasla od
ukusa sjaja za usne, ali ne ove devojke.
Bio je petak i kraj dana, nastavnici su želeli da odu odavde brže nego
studenti. Možda ću upasti u nevolju, jer sisam njen jezik na školskoj
imovini, što se dešavalo i ranije.
Mnogo.
“Hajde,” šapnuo sam joj uz usne, zgrabio njenu ruku i povukao je sa
sobom.
Video sam da Aleks i Obri šetaju jedna do druge nekoliko koraka
ispred nas, i lagao bih kad bih rekao da me nije ubijalo što ne šetam ja
pored nje umesto Obri.
146
Naš svet knjiga
147
Naš svet knjiga
Svršila je jako i brzo, baš kao što sam i želeo. Namestio sam se ne
zamarajući se da skinem pantalone skroz. Prevrnuo sam nas tako da ona
bude gore i jaše me. Lagano se spustila na moj kurac.
“Jebote.” Zarežao sam, jako iz grla, hvatajući je za kukove i nameštajući
je onako kako sam želeo.
Stavila je ruke na moja grudi i sviđao mi se osećaj njene težine na mojim
rebrima. Tako joj je bilo lakše da jaše moj kurac.
“Jebiga to je dobro,” stenjao sam, od čega se nasmejala. Ugrizla je donju
usnu, zatvorio sam oči. Nije mi trebalo mnogo da zamislim nekog drugog.
Ne moram vam govoriti koga to.
Nije to bio prvi put. Baš kao i uvek ja sam zamenio sliku onoga ko je bio
na meni sa nekim drugim, nekim ko nije bio sa mnom. Pomisao na to uvek
je bila previše da podnesem. Oslobađalo je primaran poriv da želim da je
izjebem iz svog sistema, i srca. Momentalno sam otvorio oči i pogledao u
pravu sliku pred sobom. Bilo je lako.
“Gde si otišao?”
Zatresao sam glavom, prevrnuo sam nas da je jebem jače i odlučnije.
“Ne brini oko toga dušo?”
Poljubio sam je samo da oseti nešto sem onoga što se zaista dešavalo u
meni. Podesio sam njene noge pod ugao. Pokušavao sam da udarim slatku
tačku svojim kurcem. I to ih je uvek navodilo da svrše vodeći i mene sa
njima. Tresla se i pulsirala, dok je njena maca stiskala moj kurac kao
rukavica, prodro sam u nju još par puta. Našli smo naše olakšanje zajedno,
padajući na nju. Sa telom koje se treslo, i jajima koja su bila prazna, odlučio
sam da ostatak poslepodneva provedem
Umotan unutar njene mace.
148
Naš svet knjiga
Poglavlje osamnaest
Lukas
149
Naš svet knjiga
sam čuo njene korake kako se odmiči podigao sam glavu i pogledao pravo
u Obri, koja je sedela preko puta mene mršteći se.
Podigao sam obrvu i zabacio glavu u stranu, ona mi je uzvratila kao da
zna. Ja sam odmah pogledao u dečake, uplašen da i oni zure u mene na isti
način kao ona, ali nisu. Zaključao sam oči sa Obri dok je ona tresla glavom
za ne, prećutno odgovarajući na moje pitanje.
“Idem do kupatila,” rekla je Dilanu, ali je to zapravo bilo za mene.
Sačekao sam nekoliko minuta, razmatrajući šta da radim. Na kraju,
moja radoznalost je preovladala razum, i ja sam je pratio do hodnika.
“Prestani da budeš seronja prema njoj,” Obri je rekla iz mene. Krila se
iza crnog zida kod govornice. Niko nas nije mogao videti osim ako ne dođe
da koristi telefon.
“O čemu jebeno pričaš?” pitao sam odmičući se unazad.
“Znaš o čemu pričam. Prestani da budeš seronja bez jebenog razloga,
Lukase. Zar ne shvataš da je gubiš više dok radiš to? Guraš je u Kolove
ruke, jebeni idiotu.” Vikala mi je u lice.
Moje oči su se raširile, nikada nije pričala sa mnom tako. Kad razmislim
malo o tome, nikada je nisam čuo da ni sa kim priča tako, čak ni Dilanom.
“Znam, okej? Nisam glupa, i Aleks nije morala da mi kaže. Znam
otprilike od kako sam počela da se zabavljam sa Dilanom.”
“Da li Dilan...”
“Ne, niko od njih ne zna. Mada znam kako bi se osećao zbog toga.
Pomenula sam par puta nasumično, a on je bacio neka sranja tada na mene.
Govorio je nešto da bi to bio incest i neka takva sranja. Ne znam. Svađala
sam se sa njim par puta, jer sam bila ljuta što se uopšte tako oseća. Blizu
sam dečaka dovoljno da znam da se oni isto ne bi složili sa tim pogotovo
Džejkob. Ne smem čak ni da pomenem tvoje ime na taj način bez da se
naljute. On misli da ona zaslužuje šarmantnog princa, a ti svakako nisi on.”
Prekrstila je ruke na grudima i odmeravala me od glave do pete.
“Ali sad kad se ponašaš kao kreten, nekako se slažem sa njim. Ne bi je
tretirao tako da je voliš kao što znam da je voliš.”
Coknuo sam. “Ne pričaj o stvarima o kojima nemaš pojma Obri.”
“Nemam? Zaista? Sve je to počelo nakon što se Kol pojavio. Izgubio si
svoja sranja negde usput i sada ne pričate, ti si postao kompletna muška
kurva i to je odvratno. Aleks čak ni ne izlazi sa njim.”
Naglasila je udaranjem stopala od zemlju.
150
Naš svet knjiga
151
Naš svet knjiga
Aleks
152
Naš svet knjiga
***
153
Naš svet knjiga
154
Naš svet knjiga
ćao kad bi prošao pored mene u hodniku. Ali to je otprilike bilo sve. Škola
će biti gotova za dve nedelje i ništa se zaista nije promenilo među nama.
Mrzela sam to. Mrzela sam to mnogo. Najgori deo bio je što nisam
mogla ništa da uradim i to popravim. Njegove navike zavođenja po
hodniku su umrle ili ih je možda krio od mene. Tiho sam se nadala da to
ima neke veze sa mnom, i onoga što sam mu rekla.
Možda je to napravilo promenu u njegovom ponašanju. Nisam se
nadala, ali neću zadržavati dah takođe. S vremena na vreme, kunem se da
sam mogla osetiti njegove oči na sebi ili je to možda bila samo moja želja.
Lagala bih kad bih rekla da mi nije bilo lakše odvući pažnju od svega toga
sa Kolom. Sve sa njim bilo je lako. Zaista sam volela to kod njega. Kol je bio
lepa promena od uragana koji je uvek okruživao Lukasa.
Volela bih kad bih mogla reći da su moja osećanja za njega izbledela, da
sam se probudila jedno jutro i da njih nije bilo. Da su nestale kao vetar.
Nisu. Počela sam da se pitam da li će ikad moja osećanja nestati, i da
budem iskrena nisam bila spremna da me napuste. Nekako su postala deo
mene. On je bio urezan. Ubrizgan negde duboko u mom srcu. Svaki dan
bilo je malo lakše imati ga oko sebe, ali bilo je situacija poput ove kada je
moje srce fizički žudilo za njim toliko da mi je bilo teško da dišem.
Stavila sam slušalicu na telefonu pre nego što sam i shvatila, a onda
sam čula njegov glas.
“Aleksandra?” javio se. Što je samo dodavalo so na moju otvorenu ranu
kad je izgovorio moje puno ime. Što je bio potpuno drugačiji osećaj nego
kad Kol to radi. Tada sam to volela.
“Hej,” izdahnula sam.
“Da li si ok?”
Tišina.
“Nisi me zvala dugo,” dodao je, glas mu je pucao.
Još tišine.
“Da li si tu?”
“Da...” počela sam da paničim. Nisam bila spremna na bilo kakav stav
koji se spremao baciti na mene. Nisam znala šta da kažem. “Žao mi je što
sam zvala. Žao mi je što ti smetam.” Krenula sam da prekinem.
“Meni nije,” izjavio je i naveo me da sklonim prst sa tipke.
“Hoćeš li da se družimo sutra? Nedostaješ mi,” napravio je pauzu,
puštajući da mu reči potonu. “Nedostaje mi ono naše,” coknuo je, zatičući
me nespremnu.
155
Naš svet knjiga
156
Naš svet knjiga
Poglavlje 19
Lukas
Kada sam video njeno ime na telefonu, pomislio sam da je možda nešto
promenjeno i da možemo naći put nazad jedno do drugog.
Ja sam jebeni idiot.
Kol.
Uvek je bio jebeni Kol.
Nisam bio više prvi u njenom životu, nije mi mogla jasnije to reći sve i
da je htela. Bilo je očito.
“Da li si dobro?” Stejsi je pitala povlačeći me iz misli šetajući ka meni.
Nasmejao sam joj se i privukao je bliže. “Sada jesam.”
Nakon što me je Obri napala to poslepodne, odlučio sam da se
promenim. Bar kad je Aleks pored mene. Nisam izvodio svoja osvajanja
pred njim. Takođe nisam paradirao sa svim tim macama koje su se bacale
preda mnom. Čak nisam ni pokušavao da kresnem tako često. Ako se desi,
desi se. Nisam to tražio kao pre. Devojke su i dalje pričale o meni, ali bar
nije morala da bude izložena tome kao pre.
Što je više vremena prolazilo naša udaljenost postajala je veća. Nisam
znao ko je ona više, i nisam imao koga drugog da krivim do samog sebe.
Imali smo tendenciju da povređujemo one koje volimo.
Morao sam to naučiti na teži način.
Kol se zvanično vraćao u grad ovo leto. Videću ih zajedno svuda. Jedini
način da to izbegnem je da se zaključam u svoju sobu na celo leto.
Razmišljao sam da to uradim jednom ili dva puta, neću lagati. Ova sledeća
godina biće poslednje leto pre nego odem na koledž. Prijavio sam se na
nekoliko van naše države i već sam primio nekoliko pisama sa natpisom
’čestitamo primljeni ste’. Ali nisam odgovorio ni na jedno od njih još uvek.
Rekao sam svima da još uvek nisam odabrao ni jedan, jer imam veliki
izbor. Zapravo, sve se vrtelo oko nje. Svaki put kad pomislim da je neću
viđati, bilo mi je teško da dišem. Bilo je mnogo lakše razmišljati o odlasku
kada se izvuče tigar, iako je to bila potpuno drugačija priča.
“O čemu misliš ti tamo?” Stejsi je šaputala uz moj vrat sa rukama koje je
pomerila na moj kurac. Sedeli smo na krevetu koji je bio namešten u mom
157
Naš svet knjiga
Aleks
Leto je bilo u punom zamahu i nisam mogla verovati da je već pola leta
prošlo. Izgledalo je kao da smo juče izašli na školska vrata u susret letu.
Kao i uvek restoran je bio pun i radio je punom parom. Bilo je samo dva
meseca godišnje kada je Oak Island bio u jeku sezone i pretrpan turistima.
159
Naš svet knjiga
“Ja sam..”
“Nisi,” rekao je nežno me prekidajući. “Nisi već duže vreme.”
“To nije fer.”
“Nikada nisam rekao da je život fer.”
Mrzela sam kad mi to kaže. Sada više nego ikad, ali pustila sam ga da
nastavi sa onim što je morao da kaže. Ako se sprema da mi se otvori, neću
ga sputavati u tome.
“Neću ti lagati, vidim te ponekad i nemam ideju ko si više. Mislim ti si i
dalje moja Mrvica, ali u isto vreme nisi. Ne znam da li to ima smisla, ali bilo
je mnogo lakše kad nisam morao da te gledam. Jebeno sam mrzeo to, bilo je
na neki način lakše, ali na neki i teže.”
“Da li ne želiš da odrastem?”
“Nikada zaista nisam mislio o tome. Kada je počelo da se dešava bilo je
kao da mi je nož zaboden u srce, i dalje je tako. Žao mi je što nemam bolje
objašnjenje. To je sve što imam.”
“Pa šta sad? Šta će se sad desiti?”
On je slegnuo ramenima i dalje me ne gledajući, iako je osetio moj
intenzivan pogled na svom licu. Kao da se bojao ako išta više kaže da će to
narušiti mir koji smo ostvarili među nama.
“Kol i ja smo prijatelji. Samo smo prijatelji.” Zatekla sam sebe kako
govorim.
Vilica mu se zatresla. “Za sad. Kol će te uvek imati na način na koji ja
neću moći. Tu nema istorije. Nema tereta. Novo je i neopterećeno. Mi
imamo toliko mnogo tereta postavljeno među nas da ja ne znam kako da ga
uklonim.” Napokon je pogledao u mene sa tužnim osmehom koji mislim
da sam imala i sama. “Da li ti znaš?”
Povila sam glavu. Nisam znala.
“Da,” dodao je.
Sedeli smo tako u tišini ne znam koliko dugo. Ovo je bilo najviše što
smo pričali jedno sa drugim za celu godinu. I dalje je ostalo toliko toga
neizrečenog među nama.
Koliko dugo će stvari ostati ovakve?
“Volim te Bo.”
On je posegao i uhvatio moju ruku, primičući je do svojih usana i nežno
je poljubio moje zglobove.
“Volim te mrvice.”
Nisam znala šta nam budućnost sprema.
162
Naš svet knjiga
163
Naš svet knjiga
Poglavlje 20
Lukas
164
Naš svet knjiga
Uzeo sam nekoliko minuta pre nego što sam odabrao talas i klimnuo ka
njemu. Nije posustao, odmah je krenuo da vesla ka njemu. Oboje smo jahali
talas perfektno kao najiskusniji surferi, osim što me je u poslednjoj sekundi
on odsekao opet. Shvatio sam tada i tu da igra prljavo. Išli smo napred
nazad par puta, svaki talas bio je veći od prethodnog. Pošto sam znao da
igra prljavo držao sam svoju udaljenost da ne bi prišao blizu i odseče me
opet. Nije trebalo dugo drugim surferima da shvate šta radimo pa su
zaveslali na svom putu iz okeana.
Pre nego što smo znali, bili smo samo nas dvoje. Pogledao sam ka plaži
i video publiku kako se okupila. Bili smo predaleko da bi videli da li je
Aleks među njima, ali nešto u mom stomaku govorilo mi je da jeste. To mi
je samo pojačalo odlučnost da učinim da Kol izgleda kao seronja koji sam
znao da jeste.
Igrali smo to napred nazad činilo mi se kao večnost i nijedno od nas
nije posustajalo. Talasi su postajali veći i teži. Oblaci su krenuli da se
formiraju nad našim glavama. Kiša se bližila brzo, sa jakim vetrom koji je
samo još više uznemiravao vodu.
Kol se okrenuo i klimnuo ka talasu trebala mi je sekunda da shvatim šta
predlaže.
Mora da je video moju užasnutost. “Aww! Ma daj, Lukase, ako ja mogu
možeš i ti.”
“Ti si lud. Talasi su previše grubi. Previše je opasno.”
“Ne seri. To je poenta. Ko bude zajahao talas ispod nanosa taj će se
kloniti Aleks.”
Zatresao sam glavom. “Ne slažem se sa tim.”
“Uplašen si da ćeš izgubiti? Hajde, znam da želiš da odem. Odstupiću
ako pobediš.”
“Toliko malo ti znači?”
On se nasmejao. “Znam da neću izgubiti. Toliko mnogo mi znači.
Možeš li i ti isto reći?”
Znao sam u pozadini svog uma da je to loša ideja. Takođe sam znao da
ja neću odstupiti čak i ako izgubim, iako on to nije morao da zna. Ako je
postojala šansa da pobedim i to navede Kola da odbije od nje, onda ću je
jebeno iskoristiti.
Zabacio sam glavu u stranu, a onda mu klimnuo da povede put. I jeste.
Srce mi je tuklo kao ludo sa svakim talasom koji smo vozili. U deliću
166
Naš svet knjiga
sekunde vetar se pojačao. Voda talasa prskala nam je pravo u oči, čineći
mnogo teže da stignemo do naše destinacije.
Jednom kad smo stigli, moja koža je već bila oštećena od vetra i kiše
koji su nemilosrdno udarali od moje meso. Bio sam spreman da odjebem iz
vode. Po pogledu na Kola i on je bio takođe. “Prvi koji stigne ispod talasa.”
Podsetio je.
Sve što sam uradio u odgovoru bilo je klimanje glavom. Usne su mi bile
ispucane i suve.
Odmeravao sam talas pokušavajući da nađem najbolju tačku za prodor.
Oboje smo uspeli da uhvatimo talas, Ali Kol je bio u boljoj poziciji. Nisam
dopustio da me to pokoleba u onome što sam morao da uradim, iako sam
znao da bi mogao najebati. Dok sam se približavao pristaništu odmeravao
sam kako najbolje da prođem između stubova U poslednjoj sekundi on
namerno usporava i staje ostavljajući mene da nemam gde da odem.
Pokušao sam da siđem sa talasa, ali uhvatio sam deo doka na izlasku, moje
desno stopalo zahvatilo je školjke. Momentalni bol me je probo, peklo je
kao pakao. Nisam imao vremena da osmotrim koliko loše je moje stopalo,
jer sam morao da odjebem sa talasa i opasnosti pre sledećeg naleta talasa
koji će me podvući pod dok.
Skočio sam na svoju dasku, koristeći svu snagu da veslam na svom
putu napolje od ispod pristaništa i pustim da me voda odvuče nazad. Kad
sam stigao do obale svi su potrčali ka meni da mi pomognu. Dok je panika
i haos bila svuda oko mene, sve što sam ja želeo je da se jebeno onesvestim
od bola u svom stopalu.
Jedva sam dočekao da dođem na pesak i prevrnem se na leđa, očajno
pokušavajući da dođem do daha i iskuliram bol i vatru koja se pružala od
mog stopala pa gore celim mojim telom.
“Oh moj bože! O čemu si jebeno mislio Lukase?” Džejkob je vikao,
klečeći pored mene stavljajući moju glavu u svoje krilo. Ostatak dečaka
okupili su se oko mene, ali nisam video jedinu osobu koju sam želeo.
Aleks.
“Da li si izgubio jebeni razum? Imaš li ideju koliko je to opasno bilo?
Isuse Hriste Lukase, mogao si poginuti.” Dilan je vikao, podižući moje
stopalo, koje je sad bilo prekriveno krvlju.
“Ja sam doktor,” jedan čovek je rekao pomerajući u stranu Austina i
Dilana.
Hvala bogu
167
Naš svet knjiga
na mene! Ne mariš o onome šta ja mislim ili želim“ Uvek je sve u vezi
tebe!”
Njene reči sekle su me sekle i pekle tako da su moja stopala u poređenju
sa tim bila sitnica. “Bila je to samo muška stvar. Glupa muška stvar,”
mumlao sam, gledajući u Kola koji je izgleda bio zadivljen, jer ga nisam
odao.
Ona je zakoračila unazad i gledala čas u jednog čas u drugog. “Kao
tvoje, ’Ona je samo devojka’ stvar?” coknula je frustrirano, besno tresući
glavom. “Vas dvojica možete imati jedno drugo.”
“Aleks,” dozvao sam dok je ona bežala od nas. Obri je brzo pojurila za
njom.
Koli i ja smo samo zurili jedno u drugo pre nego što je njena mama
iskočila od nigde. Nisam čak ni primetio da je tamo. Video sam razočarenje
preko celog njenog lica, što me je navelo da se osećam kao još veće smeće
nego što sam se osećao.
“Lukase Brodi Rajder,” dozvala je besno.
“Ne znam šta se desilo tamo, ali znam da je moja ćerka umirala od
brige svo vreme. Isuse Lukase, nikada je nisam videla takvu.” Uzdahnula
je, a ja sam pognuo glavu.
Stid je bio prevelik da ga podnesem.
“Tako sam razočarana u tebe. Tako razočarana.” predala mi je telefon.
“Moraš pozvati mamu. Ambulanta kola stižu uskoro.”
Zgrabio sam telefon nisam bio u stanju ni da je pogledam. Pritisnuo
sam dugme za pozivanje zazvonilo je tri puta pre nego što se javila. Znam
jer sam brojao.
“Hej,” rekla je.
“Mama,” rekao sam glasom koji nisam prepoznavao. Uteha njenog
glasa bacila me je na kolena i ja sam odlepio. Naravno da je od toga i ona
odlepila.
“Lukase, dušo, jesi li to ti?”
“mama, u nevolji sam.”
“Kako misliš u nevolji si? Šta si uradio?”
“Udario sam u dok sa svojom daskom,” objasnio sam sa ničim sem
kajanjem u svom glasu.
“Zašto si bio ispod doga sa svojom daskom?”
“Ne znam“ slegnuo sam ramenima iako me nije mogla videti. “Žao mi
je.”
169
Naš svet knjiga
170
Naš svet knjiga
171
Naš svet knjiga
Poglavlje 21
Aleks
Stojala sam sa strane sa srcem u grlu. Nikada nisam bila toliko uplašena
pre. Znala sam da kad je Kol krenuo da se vrati u okean da će se nešto loše
desiti. Osetila sam. Nikada nisam pomislila da će on biti neko ko izaziva.
Činio mi se zrelije od toga. Dok sam gledala kako ide pravo ka Lukasu čim
mu je daska dotakla vodu bilo je kao da gledam sudar vozova da se odvija
direktno ispred mojih očiju. Nisam mogla da sklonim pogled, iako mi je
sve u glavi govorilo da to uradim.
Sve se odigravalo usporeno, svaka sekunda gora od naredne.
Gledala sam kako se bore za moju pažnju, a sad ga gledam kako se bori
za moju ljubav. Kako su stvari postale ovako komplikovane? Nikada nisam
pomislila da ću Kola navesti na to. Uvek sam bila iskrena sa njim. Bili smo
prijatelji. On je bio ono što mi je trebao ove godine. Nisam morala da ga
delim. Nisam morala da se svađam sa njim, nisam mu morala ništa
objašnjavati. Bilo je lako. To je bila lepota svega. Dok sam ga gledala kako
provocira Lukasa na način na koji sam znala da on neće moći odbiti, osetila
sam se kao da sam omanula. Nisam mogla da održim ni jednog muškarca
u svom životu van haosa.
I to me je navelo da se zapitam da li sam uragan ja, a ne Lukas.
Što su više izazivali jedno drugo, vetar se pojačavao oko mene. Kao da
je univerzum oslikavao ono kako sam se osećala. Dečaci su izleteli iz vode i
dotrčali pravo do mene. U sekundi nisam morala da se zapitam da li su oni
znali.
Dokazali su mi to.
Opkolili su me kao da sam staklena lutka koja će se slomiti. Svako od
njih me je uveravao da će sve biti U redu, ali u srcu sam znala.
Da neće.
Srce mi je potonula kad sam videla da veslaju ka pristaništu, ništa
dobro nije moglo izaći iz toga. Kunem se da sam prestala disati u momentu
kad je Lukas skočio sa svoje daske da izbegne Kola ili još gore stub
pristaništa. Ceo moj život bljesnuo mi je pred očima.
Život bez ljubavi.
172
Naš svet knjiga
173
Naš svet knjiga
Rekla sam šta sam imala obojici i otišla. Bilo je borba ili suze, a kad je
borba prošla došle su suze. Pobegla sam kao uplašena mala devojčica, jer
su me tako naveli da se osećam.
“Mrvice uspori,” Obri je vikala iza mene.
Odmah sam zastala, zakopana u mestu. Ona se spotakla skoro padajući
preko mene.
“Nemoj me zvati tako.” Ja sam odbrusila.
Oči su joj se proširile bila je zbunjena. “Aleks,” gušila se u tužnim
očima i zabrinutog lica.
“Zašto mi je to morao uraditi, Obri? Zašto?” kukala sam slomljenog
srca na milion delova.
“Oh, Aleks, dođi ovamo.” Povukla me je u čvrst zagrljaj i ja sam se
prepustila. Bilo je lepo imati neku utehu za promenu.
“Oni su samo jebeno glupi dečaci. To je sve. Nikada nisu hteli da te
povrede.”
Ja sam snažno zatresla glavom, sveže suze padale su niz moje lice. “To
nije istina! Lukas me povređuje stalno. Da li će to ikada prestati Obri? Kada
će biti dosta?” prsla sam.
“Oh, mrvice,” mumlala je.
“Molim te nemoj me zvati više tako, jako me boli kad me tako zoveš.”
Ona je trljala moja leđa, pokušavajući da me uteši. “Ššš... U redu je,
gotovo je. On je dobro, Lukas je dobro.”
“Nije važno, ništa se neće promeniti. Ni jedna stvar. Mrzim Kola zbog
onoga što mu je uradio. Mrzim ga tako mnogo sada. Mrzim obojicu.”
“Znam imaš svo pravo na to. Ali proći će, obećavam.”
“Ja se ne osećam tako,” povila sam se dok je povređenost preuzela moje
grudi i celo telo. Nisam mogla prestati plakati, telo mi se treslo od suza.
Mrzela sam to više od svega.
Obri me je samo pustila da plačem onoliko koliko mi je to trebalo. Kad
sam napokon otvorila svoje oči, podigla ih, zaključala sam pogled sa
Kolom. Koji je izgledao upravo onako kako sam se ja osećala.
Odmakla sam se od Obri koja je provukla prste kroz moju kosu, da je
skloni sa mog lica.
Njene obrve su se skupile, usne stegle kad je srela moje oči, pratila je
moj pogled koji je bio na Kolu. Gledala je napred nazad među nama dok
sam ja klimala glavom, dajući joj tiho odobrenje da ode. Ona je poslušala,
174
Naš svet knjiga
177
Naš svet knjiga
Poglavlje 22
Lukas
178
Naš svet knjiga
181
Naš svet knjiga
sretni, jer sve što ti treba je ljubav. Moraš ozbiljno to naučiti Lukase.”
Uzdahnula je. “Samo kažem.”
Coknuo sam. “Zaista se nadam tome, Lili, ako on ne bude takav ima da
mu isprašim dupe.”
Njene oči su se raširile onda se nasmejala sa rukom preko usana na
moje proste reči.
“Sada, idi. Hoću da dremnem.”
Nagnula se i poljubila moje čelo.
Zatvorio sam oči i pokušao da se prepustim lekovima.
Kada jesam.
Sanjao sam nju.
Aleks
182
Naš svet knjiga
185
Naš svet knjiga
Poglavlje 23
Lukas
186
Naš svet knjiga
187
Naš svet knjiga
Obmotao sam svoje ruke oko njenog malog tela. Iz prva je bila nemirna
u mom naručju nesigurna od toga šta da radi, ali nije joj trebalo puno da
omekša i obmota ruke oko mene, položi glavu na moje rame i udahne me.
Ljubio sam vrh njene glave kao što sam radio bezbroj puta. Bilo je toliko
mnogo puta da sam prestao i brojati. “Bože osećaj je jebeno neverovatan.”
Zastenjao sam, udišući njen šampon i losion za sunčanje.
“I meni.” Rekla je.
Koliko god da nisam želeo da je odmaknem od sebe, jesam. Pogledao
sam u njene prelepe oči i pitao. “Šta nije U redu?” moje srce je poskočilo i
malo ubrzalo. Zabrinutost i briga bile su očigledne u mom glasu.
Ona se nasmejala, onim osmehom koji bi ozario celo njeno lice. “Sretna
sam,” izdahnula je.
Suzila je pogled, i ja sam ga prepoznao. Moja devojka braon očiju
sedela je u mom krilu, smeštena u mojim rukama, i ja si nisam mogao
pomoći. Znao sam da postoje milje barijera među nama, znao sam da
imamo svaku prepreku pod suncem pred nama, znao sam da bi moglo biti
pogrešno, ali jebi ga, osetio sam da je ovo tako ispravno.
Značila mi je sve.
Zgrabio sam obe strane njenog lica, smanjujući razmak među nama.
Nagnuo sam se i poljubio je. Na početku je bilo nevino, ali nakon
nekoliko sekundi otvorila je usne i počela da ih pomera. Njene usne postale
su zahtevnije u potrazi da im odgovorim i ja sam to i učinio, što me je
nateralo da zastenjem na njenim usnama. Imala je ukus višnjinog soka i
višnjinog sjaja za usne. Nisam je se mogao zasititi. Topilo mi je srce što je i
dalje pila sok od višnja i nosila sjaj sa ukusom višnje, oduvek mi je bio
omiljeni i ona je to znala. Jezik joj je bio mek poput svile. Nisam je ljubio
tako jebeno dugo, bilo je kao da sam bio uspavam od poslednjeg puta kad
sam imao njene usne uz moje.
Počeo sam da se naginjem napred. Želeo sam da osetim njeno telo uz
moje. U sekundi bio sam nad njom, ruka mi je krenula putovanje. Počeo
sam od njene kose i putovao niz njeno lice. Ona se uvijala i stenjala poda
mnom, podstičući me da idem dalje. Moja ruka pomerila se do njenih grudi
mogao sam osetiti njene bradavice kroz lagani materijal majice i topa ispod
nje. Ona je gurnula svoje grudi jače pod moju ruku i ja sam je momentalno
uhvatio jače, što mi je izazvalo još jedno stenjanje.
Bio je to prvi put da sam je osetio na takav način. Nesvesno sam trljao
svoj nabrekli kurac od njenu macu. Moj tanak sportski šorc i njen učinilo je
188
Naš svet knjiga
Aleks
190
Naš svet knjiga
kao onog dana na plaži kad smo bili deca. Izgledale su isto nakon svakog
intimnog momenta koji smo imali od tada.
Moje srce je poskočilo. On me je želeo.
“Šta da sam ja počela?” izdahnula sam na iznenađenje za oboje.
“Šta si rekla?”
“Čuo si me“
“Mrvice, ti nikada to ne bi uradila,” odmah je rekao. “Ti nisi takva.”
Moje lice se spustilo. “Zašto uvek radiš to?”
Zatresao je glavom zbunjeno. “Radim šta?”
“To,” ustala sam i stala ispred njega. “Stavljaš me na stalak i tretiraš kao
lutku! Možeš me dodirnuti, želim da me dodirneš. Nisam dete više. Želim
da iskusim stvari i želim da to bude sa tobom. Uskoro ću imati šesnaest i
jedino si me ti poljubio, uvek si bio samo ti.”
Vilica mu se stisla. “Nisam na to mislio.”
“Onda šta? Na šta si mislio?”
On je uzdahnuo, povlačeći kosu unazad opet. Od toga su njegove ruke
izgledale veće. Ono među mojim nogama opet se probudilo.
“Samo sam mislio. Ti si drugačija i ja volim to kod tebe. To je sve. Nisi
kao druge devojke.”
“Ali ti želiš te devojke.” Siktala sam.
“Ne.” Sklonio je pramen moje kose sa lica i zadenuo ga iza uha. Taj
jednostavan dodir naveo me je da se topim u njegovim rukama.
“Želim te.” Rekao je tiho.
Bila sam bez reči i po pogledu na njegovom licu on je to znao.
“Moraš to znati, Mrvice. Sve što sam ikad želeo si ti. Ne marim ni za
jednu drugu, ništa se ne može porediti sa onim što osetim kad sam sa
tobom. Ili sa tim kako je tvoja koža prijala mojoj, ili kako ja živim da vidim
tvoje lice dok se ozaruje zbog mene. Samo ti nevina, nežna, devojka,”
naglasio je divljih očiju. “Ko ja bi me oborila na guzicu ako bi je tako
nazvao. Ista ona koja je rasla pored mene pred mojim očima i koja je
porasla u najlepšu devojku koju sam ikad video. Jebeno te volim,” zastao je
da njegove reči potonu. “Volim te tada, volim te sada, volim te zauvek.”
“Bo,”
Upila sam sve što je upravo podelio sa mnom. Svaku i poslednju reč.
Bile su kao bodeži koji su napadale moju već osetljivu kožu, pogotovo moje
srce. Sve u mom telu vrištalo je ’da uradi to.’ Jelo me je iznutra. Teret je bilo
191
Naš svet knjiga
192
Naš svet knjiga
Zatresla sam glavom. “Ona nikad ne bi. Ali u pravu je. Ne sviđa im se
to, i ja bi mogla biti razlog što si ih ti izgubio. To bi me ubilo.”
“Aleks...”
“Pusti me da završim molim te.”
On je klimnuo, dopuštajući mi da nastavim ono što sam planirala da
mu kažem.
“Ceo svoj život, sve što sam znala bio si ti i dečaci. Nisam marila ni za
koga sem vas, mojih dečaka. Ti si mi uvek značio nešto više, ali to ne
umanjuje činjenicu da mi i oni znače takođe. Volim vas sve. Vi ste delovi
mene. Shvatila sam da je ovo između tebe i mene izazvalo razdor među
nama.” Udahnula sam duboko hrabreći sebe da nastavim.
“Ne mogu biti uzrok razdora između tebe i dečaka. Baš kao što ti ne
možeš biti razlog razdora između njih i mene. Znače mi previše i znam da
znače i tebi.
Povio je glavu znajući da sam u pravu.
“Vi dečaci ste moja porodica, moje srce i duša, Bo. Nema Aleks bez
ijednog od vas. Molim te reci mi da sam u pravu, trebam to da čujem Bo.”
“Ne mogu Aleks,” mumlao je dovoljno glasno da ga jedva čujem. “U
pozadini uma znam da si u pravu.” Izdahnuo je sa toliko emocija u očima
da me je umalo bacio na kolena.
“Ali u svom srcu, u svom srcu ne marim. Mrzim sebe zbog toga, jer bih
trebao mariti uvek sam bio sebični seronja, a način na koji marim za tebe, a
ne marim za njih, to i dokazuje. To je najiskrenije što mogu.”
Nisam mislila da je moguće osećati se slomljenije nego što već jesam.
Ali pogrešila sam.
Sve što je on želeo je da bude sa mnom. Ja sam to želela više nego išta,
ali nisam to mogla uraditi svojim dečacima. Nisam bila stvorena takva, i
lagala bih kad bih rekla da nije bolelo kao pakao što Lukas jeste. U isto
vreme pružalo mi je zadovoljstvo što bi tako lako odustao od njih zbog
mene.
Bez razmišljanja.
Bilo je praćeno sirovom emocijom koja je preplavila bilo koju drugu
reakciju u mom srcu. Što me je navelo da osetim kao da ga ne volim
dovoljno, to je samo po sebi bilo grubo buđenje.
“Prekasno je za nas Lukase,” šapnula sam i osetila kako mi se srce lomi
na milion delova.
Uvek ću se sećati ovog momenta kao svog prvog puta.
193
Naš svet knjiga
Da ja sam...
Namerno otišla od Lukasa.
194
Naš svet knjiga
Poglavlje 24
Lukas
195
Naš svet knjiga
bude jedan od dečaka. Tešilo me je što će on i dalje biti tu da pazi na nju još
jednu godinu i da neće biti usamljena.
Po prvi put, budućnost je za nas bila nepoznata. Nikada nisam pomislio
da će nam putevi biti toliko nejasni kao što su sada, pretpostavljam da će se
vremenom samo pogoršati. Sa svakim od nas koji kreće drugačijim putem i
kreće u različitom smeru koji nas možda nikada neće vratiti nazad u Oak
Island. Nisam to želeo da kažem mojoj devojci braon očiju, odlučio sam da
poslušam njen savet i proširim svoje horizonte. Pogotovo pošto se ništa nije
promenilo među nama nakon što sam otvorio svoje srce pred Aleks. Bar ne
na način na koji sam želeo. Postali smo prijatelji opet, ali nismo se vraćali u
našu napuštenu kuću godinama. Ona je sadržala previše uspomena za
oboje i bilo nam je lakše sve staviti pod tepih.
Trebalo nam je nekoliko meseci da se naviknemo na ovo novo
prijateljstvo koje smo razvili. Bili smo isti, ali drugačiji....
Neću da pokušavam razumeti nešto od toga. Ona je opet bila u mom
životu i to mi je bilo dovoljno. Mislim da smo svi bili spremni da probamo
nešto novo i drugačije. Pretpostavljam da bi se moglo reći da su se stvari
vratile u normalu.
Sa svima nama.
“Oh moj bože hoćeš li prestati da pišeš Kolu samo na sekundu,” prsnuo
sam.
Aleks je spustila telefon u džep i nasmejala mi se. “Nisam pisala Kolu,
hvala lepo.”
“Kako da ne.”
Oh, da i jebeni Kol nije otišao.
“Sviđa mi se siva posteljina, izgleda bolje nego crna.” Izjavila je,
uzimajući crnu posteljinu iz moje ruke i grabeći sivu.
Nagovorila me je da idem u kupovinu za apartman. Odlazimo nakon
četvrtog jula, a to je bilo samo za tri nedelje. Nisam puno razmišljao oko
toga šta će mi trebati. Nisam morao. Aleks je uradila to za mene. Mogao
sam to sranje odraditi u Ohaju, nisam želeo da vucaram više stvari nego što
moram, ali to je nju činilo sretnom pa sam zato uradio.
Jer to je jedino važno.
“Po poslednji put ne zanima me, Mrvice. Uzmi šta hoćeš. Ja sam
završio“
“Tek smo stigli, vidiš li ovu listu?” postavila je papir ispred mog lica.
196
Naš svet knjiga
198
Naš svet knjiga
Aleks
199
Naš svet knjiga
“Zašto je bitno?”
Okrenuo se da me pogleda. Intenzitet njegovog pogleda naveo me je da
povučem noge do grudi i obmotam ruke oko kolena radi podrške.
“Ne mogu ovo opet da radim sa tobom.” Reko je sa poznatim glasom
“Ne mogu da te izgubim opet Aleks, ne želim. Nije bitno šta se desi
između nas, ti ćeš biti u mom životu i nije mi bitno ako je to samo i kao
najbolji prijatelj. Znaj da ću iskoristiti bilo šta mi se pruži. Zato, molim te
reci mi o čemu misliš, jer mogu ti garantovati da ću ti odgovoriti na svako
pitanje sa ne.”
Oštrina njegovih reči me je šokirala. Negde usput moj dečak je takođe
porastao.
U muškarca.
Nije više bio dečak u kojeg sam bila zaljubljena.
“Bojim se,” napola sam šapnula, i po pogledu na njegovom licu znam
da nije očekivao da ću to reći.
“Bojim se da ćeš se odseliti i zaboraviti me. Bojim se da svi hoćete.
Bojim se da više ništa neće biti isto kao kad smo bili deca. Bojim se, jer
nemam ideju šta želim da radim u svom životu.” Napravila sam pauzu.
“Ali najviše, bojim se da ćemo porasti i da se naši putevi možda nikad više
neće ukrstiti u istom pravcu Bo. Bilo nam je suđeno da ostanemo u ovom
prijateljstvu koje volim tako jako, koje želim celim svojim srcem. Sa
usponima i padovima koji su nas napravili kao Bo i Mrvicu. Šta ako je to
sve što smo ikad imali?”
On je upio sve i jednu reč kao da je njegova omiljena pesma, uzeo je
moje lice među dlanove i zagledao se duboko u moje oči.
“Rekao sam ti da će svaki odgovor biti ne,” Jednostavno je rekao sa
toplim pogledom u očima pre nego što se nagnuo i poljubio vrh mog nosa.
Želela sam da se sećam ovoga zauvek.
Jer ono što se desilo sledeće...
Želela sam da zaboravim zauvek.
201
Naš svet knjiga
Poglavlje 25
Aleks
Četvrti je jul.
Southport je bio sledeći grad na autoputu 211 koji je bio zatvoren svake
godine zbog festivala četvrtog Jula. Od 1972 preko 40,000 turista i meštana
okupljali su se i uživali u danima festivala. Obično je to bio moj omiljeni
dan u godini.
Ali ne ove godine.
Ove godine, moji dečaci odlazili su narednog dana.
“Aleks, srce, šta radiš ovde? Zašto nisi na festivalu?” Mama je pitala
dok sam ja čistila svoj poslednji sto.
“Radim“ jednostavno sam rekla.
“Aleks, ne treba da radiš. Propuštaš zabavu, propuštaš svoje dečake.
Odlaze sutra.”
“Ne podsećaj me.”
“Oh, dušo,” uzdahnula je dok je grabila moju ruku, navodeći me da
sednem sa njom.
“O tome se radi?”
Slegnula sam ramenima, jer nisam znala šta da kažem.
“Vraćaće se svakog praznika i ponekim vikendima, takođe. Ti ćeš ih
posećivati kad god budeš mogla. Obećavam.”
“Baš.”
“Oh, Aleks, ponekad poželim da smo bili malo pažljiviji sa tobom i tim
dečacima.”
To je privuklo moju pažnju i navelo me da je pogledam. “Šta?”
“Tako si vezana za njih. Ponekad se brinem da li je to zdravo za tebe.”
“Dobro sam. Samo sam tužna, to je sve. Odlaze sutra i ne želim da im
upropastim poslednji dan ovde.”
“Znaš da to nije istina. Da li imaš ideju koliko puta je Lukas puta zvao
restoran preklinjući me da te pustim sa posla? Zašto si im rekla da te mi
teramo da radiš? To nije ni blizu istine.”
“Bilo je lakše tako. Da nisam oni bi sedeli ovde umesto da uživaju u
poslednjem danu na ostrvu.”
202
Naš svet knjiga
“Lakše za koga?”
Pognula sam glavu.
“Ne moram ti reći, ali znaš da si tako mlada. Svi ste. Srce, vaši životi su
morali da se razdvoje u nekom trenutku, ali to ne znači da nećete biti u
životima jedni drugih.”
“Kako znaš to?”
“To dolazi sa godinama.”
“Ja nemam taj osećaj.”
“Samo mi veruj, Aleks, bar jednom, obećavam. Tvoje srce je ovde, što je
istina za sve vas. Ponekad je potrebno da odeš da bi shvatio odakle si. Da
znaš gde pripadaš.” Obmotala je svoje ruke oko mojih ramena i primakla
me bliže. “Volim te, ali ako ne odeš odavde odmah. Otpustiću te.”
Nasmejala sam se.
“Sada idi!” odgurnula me je sa klupe, nasmejala se i otišla.
Otišla sam do kupatila i presvukla se u kupaći ispod haljine. Pustila
sam kosu i stavila malo maskare, rumenila, i sjaja za usne. Nakon pet
minuta osećala sam se bolje oko izgleda i izašla sam iz restorana.
Kol je sedeo na klupi na kojoj smo upravo sedeli moja mama i ja. Nisam
provodila mnogo vremena sa njim od kako je stigao na ostrvo. Pružala sam
Lukasu i mojim dečacima svoju punu pažnju. Kol se nikad nije žalio oko
toga, znao je da oni odlaze. I dalje smo pričali telefonom i pisali poruke svo
vreme.
Bio je tu za mene kao što je uvek bio. Incident od prošlog leta je bio
zaboravljen.
Dečaci će uvek biti dečaci.
“Šta radiš ove?”
Nacerio se, njegove rupice bile su u prvom planu. “Da li je to način da
se kaže zdravo, Draga?”
“Zdravo. Šta ti radiš ovde?” ja sam frknula on je coknuo i stao ispred
mene.
“Čekao sam te.”
Zabacila sam glavu u stranu.
“Čuo sam da na plaži ima žurka povodom festivala, a videći da je
festival skoro gotov i da uskoro zalazi sunce, pretpostavio sa da žurka
upravo postaje dobra.”
Zatresla sam glavom zbunjena. “Ja nisam baš za taj tip žurki, Kol.”
203
Naš svet knjiga
“Svestan sam toga, ali sad sam ja ovde. Zar ne želiš da steknem potpun
utisak iskustva četvrtog Jula?”
“Festival je iskustvo.”
“Ti si iskustvo. Jebeš festival.”
Nasmejala sam se crveneći. Dečko je imao smisla sa rečima i one su me
i dalje terale da crvenim kao prvi put kad sam pričala sa njim.
Klimnula sam. “Dobro.”
“Super. Moj auto je ispred.”
Vozili smo se u tišini dok sam ja pokušala da ignorišem nelagodni
osećaj onoga što nas je čekao.
Lukas.
Lukas
“Šta ti radiš ovde?” Pitao sam Aleks koja je bila sa lepotanom pored
sebe. “ Mislio sam da radiš?”
Ona je šokirano pogledala od mene ka njemu iako su moje oči bile
fokusirane samo na nju.
“Oh, bila sam, ali moja mama je rekla da odem i družim se. Nije bilo
ljudi pa je rekla da odem ranije.”
Znao sam da je to bila gomila gluposti. Bio je četvrti Jul, njihov
najzauzetiji dan u toku godine.
“Zašto me nisi zvala? Došao bi po tebe.”
“Oh...pa... Kol je već bio tu i on je želeo da dođe, pa sam došla sa njim.
Mislim... znala sam da ćeš ti biti ovde...” rekla je, nervozno.
“Tako znači?” klimnuo sam, premeštajući svoj pogled sa nje na njega.
“Hvala, Kole,” rekao sam sa divljim osmehom. Poslednja stvar koju sam
hteo je da provedem poslednju noć na ostrvu sa ovim jebenim kretenom. “
Zaista cenim što si doveo Mrvicu, ali sad sam ja ovde pa možeš da odeš.”
“Ostajem“ objavio je.
“Naravno da ostaješ.” Zgrabio sam Aleksinu ruku i okrenuo sa, sa njim
odmah iza nas.
Ona se približila blizu mog uha i šapnula. “Budi fin, Bo.”
204
Naš svet knjiga
Proveo sam nekoliko sledećih sati sa njom pored sebe i sa njim pored
nje. Želeo sam više nego išta da budem sam sa njom. Čim bi se njena smena
završila ona bi izašla na parking, a ja bi je čekao u svom kamionetu. Mrzeo
sam što je Kol stigao do nje pre i što je moj plan otišao dođavola.
Uzeo sam gutljaj svog pića, a onda ga je Aleks uzela iz moje ruke.
“Šta to radiš?”
Ona je lagano slegla ramenima “Želim da probam.”
“Mrvice...”
“Lukas,” Kol me je prekinuo. “Pustije da proba jebeno piće. Nije dete.”
Podigao sam obrve na njega ne odustajući. “Ne seri. Osim što bi joj
radije napravio novo, ona ne pije, a moje je poprilično jako.”
Aleks se namrštila i stisnula usne, dokazujući moju poentu.
“Ja ću joj napraviti novo,” on je objavio.
“Hej!” Aleks je viknula. “Napraviću sama sebi jedno,” rekla je pre nego
što je otišla od obojice sa mojim pićem i dalje u svojoj ruci.
“Ona nije mala devojčica, Lukase. Problem je što je ti i dalje vidiš kao
takvu. Možda ćeš vremenom to shvatiti.”
Drkadžija.
Okrenuo sam se da ga pogledam, nekoliko centimetara od njegovog
lica. “Ko će me navesti da to shvatim, Kole? Ti?”
“Samo kažem, brate.”
“Ja nisam tvoj brat. Ja nisam tvoj prijatelj. Čak mi se jebeno i ne sviđaš!
Problem je što ti ne umeš da gledaš svoja jebena posla. Nemaš nikakve veze
sa ovim. Znam Aleks kao svoj dlan. Ona ne pije. Samo pazim na nju.
Potpuno sam svestan da ona nije više devojčica,” coknuo sam,
odmeravajući ga. “A kada je njeno telo bilo ispod mog, moj kurac je takođe
bio itekako svestan toga.”
On se odmakao, zapanjen.
Nasmejao sam se, naginjući glavu u stranu sa cerekom. “Pretpostavljam
da ti Aleksandra ne govori baš sve? Zar niste toliko bliski, huh Brate?”
“Lukase!” Džejkob je viknuo pre nego je ovaj uspeo da odgovori.
“Dođi ovamo, da igraš jebeni pivski pong! Gubim, jer jebeni Dilan ne
ume da igra.”
Pogledao sam Kola poslednji put imao je neodređen izgled na licu,
nisam mogao da odredim da li je ljut ili razočaran. Pretpostavljam da je bio
oba. Otišao sam do dečaka igrali smo nekoliko rundi pivskog ponga
pokušavajući da uživamo u našoj poslednjoj noći ovde. Moja pažnja nikada
205
Naš svet knjiga
nije napuštala Aleks. Nisam čak ni video šta dolazi, desilo se tako brzo.
Pogledao sam okolo i nije je bilo.
Moj telefon zazvonio je sa porukom, Obrino lice preplavilo je moj
ekran. Otvorio sam poruku.
Obri: Trebam te odmah! Mi smo kod pristaništa.
Potrčao sam kao đavo, ne zamarajući se da nekom nešto kažem ili
objasnim. Dok sam trčao, milion misli preplavio je moje misli i u sekundi
kad sam video Aleks savijenu sa Kolom koji je držao njenu kosu, svaka od
njih bila je potvrđena. On je podigao pogled kad je čuo moje brze korake u
pesku i odmakao se od nje kao da je znao.
“Slušaj čoveče, nije ono što mis....”
Moja pesnica srela je njegovo lice pre nego što je uspeo da završi
rečenicu. Glava mu je poletela unazad, noseći pola njegovog tela sa njim.
Spotakao se, i zatresao glavom.
“Ovako ćemo znači?” Kol je pitao, pljucajući krv na pesak.
“Dođavola da! Došlo je vreme drkadžijo. Čekao sam ovo tako dugo.”
Napao sam, udarajući svojim telom od njegov torzo, bacajući ga u
pesak. Pripremio se za napad i uzvratio. Valjali smo se u pesku nekoliko
minuta, svako od nas pokušavao je da udari onog drugog.
“Ti jebeni kučkin sine!” Udario sam ga, “Pustio si je da se napije!”
udario sam ga opet. “Zašto, Kole? Da je iskoristiš?” udario sam ga dvaput.
“O čemu jebeno pričaš?” vikao je, zamahivajući za još jedan udarac.
“Lukas prestani!” Obri je viknula pokušavajući da nas razdvoji. “Ovo
ne pomaže nimalo! Aleks te treba.”
Svaka besna kost u mom telu zastala je momentalno. Oboje smo disali
teško, slatki znoj prekrivao je naša tela. Skočio sam, odvajajući se od njega,
pljujući krv na pesak pod svojim stopalima. Ludački pogled u mojim očima
upozoravao ga je da stane. Tada sam video Aleks. Ona je bila presavijena,
povraćajući u pesak, jedna ruka bila je na njenom stomaku. Kol više nije bio
u mom vidokrugu. Jebalo mi se za njega. Obrisao sam krv sa svoje donje
usne i otišao do nje. Otišao sam do Aleks.
“Isuse, Mrvice, šta si pila? Malo pre sam te video.”
“Šta god je jebeno bilo u punču. Udarilo je ni odakle.” Obri je
odgovorila.
Pogledao sam u Kola dok sam trljao Aleksina leđa. “Jebeno sam ti
rekao da ona ne pije. Zašto si joj jebeno dozvolio da toliko popije?”
“Rekla mi je da je u redu.”
206
Naš svet knjiga
Aleks
“Mmmm,” zastenjala sam kada sam osetila nešto tvrdo ispod sebe.
Otvorila sam oči i videla Lukasa iznad mene.
207
Naš svet knjiga
208
Naš svet knjiga
Zakoračila sam opet, samo što sam ovaj put posegla i otkopčala svoj
gornji deo bikinija.
“Aleks,” zagrcnuo se i gledao me na način koji nikad pre nisam videla.
“Odlaziš sutra,” izjavila sam, skidajući svoj gornji deo, a onda i donji,
puštajući ga da padne dole.
Stojala sam pred njim i gledala taj intenzivni pogled.
Gola.
Ranjiva.
Izložena.
Šapnula sam. “Vodi ljubav sa mnom. Tvoja sam. Uvek sam bila tvoja.”
Videla sam pogled čistog straha i zbunjenosti koji se reflektovao iz
njegovog pogleda dok me je gledao. Osim što nije gledao u moje golo telo
kao što sam pretpostavljala da hoće. Njegove oči nisu se pomerale sa mojih.
Bile su povezane zajedno zbog onoga što su značile moje reči i zbog onog
što sam želela.
Ono što sam trebala.
Sve se desilo tako brzo nakon toga.
Bio je nada mnom u jednom pokretu, grubo je zgrabio moj vrat i
zaposeo moje usne u najsirovijem i strastvenijem poljupcu...
Mog celog života.
209
Naš svet knjiga
Poglavlje 26
Aleks
Lukas
210
Naš svet knjiga
Aleks
212
Naš svet knjiga
213
Naš svet knjiga
“Uvek sam se osećao kao čudak među ostalim dečacima, bio sam
najmlađi. Pretpostavljam da sam zato sve radio tako ekstremno. Trebao
sam nekako da to nadoknadim ili nešto tako.”
“Austin,” mumlala sam, potpuno iznenađena i zatečena. “Nisam znala
da si se tako osećao.”
“Dobar sam u sakrivanju stvari. Imamo to zajedničko. Dečaci me nikad
nisu naveli da se osećam kao da manje vredim. Ali ipak jesam. Znaš Lukas
mi je uvek govorio da smo ti i ja jako slični, a ja nikada nisam razumeo šta
to znači dok nisu otišli.” Napravio je pauzu, razmišljajući šta da mi kaže.
“Oboje smo želeli da budemo jedan od dečaka.”
Pogledala sam u stranu njegovog lica. “Nikada nisam mislila tako o
tebi. Ni jednom.”
“A ja nisam nikad mislio tako o tebi, ali to ne menja činjenicu da si se i
ti osećala tako, zar ne?”
“Ne,” napola sam šapnula.
On se tužno nasmejao i pognuo glavu na nekoliko sekundi, pogledavši
me nazad kad je bio spreman. “Maturiram za nekoliko meseci.”
“Tri meseca.” Izjavila sam. Znam, jer sam brojala dane kada ću zaista
ostati sama.
Sat je otkucavao u mojoj glavi.
Pogledao me je sa osmehom, i to je olakšalo brigu na mom licu.
“Nedostajaću ti mrvice?”
“Uvek,” rekla sam, a oči su me zapekle.
Obmotao je ruku oko mog ramena i povukao me na svoje grudi, ljubeći
vrh moje glave i zadržao usne tamo. “Uvek ću biti tu za tebe, nije važno
gde sam. Uvek ću se brinuti o tebi, i uvek ću te voleti. Ti si moja Mrvica,”
rekao je glasom koji je pucao.
Šmrknula sam. “I ja ću takođe.”
“Jednog dana nećemo brinuti o tome šta dečaci misle o nama ili o tome
šta radimo. Jednog dana bićemo ekstremno sretni.”
Želela sam reći da ja jesam sretna, ali nisam želela da lažem. Slomilo mi
je srce što se sve ove godine tako osećao, a da ja nisam imala predstavu o
tome.
Da li su dečaci?
“Pa... subota je veče i Čarli organizuje onu svoju žurku. Idemo.”
Zahtevao je, ustajući i pružajući mi ruku. “Ne.” Zatresao je glavom pre
nego što sam uspela da odgovorim.
214
Naš svet knjiga
Pogledala sam dole na sekundu. Ili sam bar mislila tako. “Ti treba da
staviš svoj pojas takođe.” Upozorila sam ga.
“Gotovo.”
Nasmejala sam se i pogledala napred, dok je on opet grabio volan.
Vratila sam se igranju i on je.
“Austine, pičkice možeš li voziti brže od toga?” auto pored nas je
zatrubio. Okrenula sam se da vidim ko je to.
“Ako nas provozam kroz šumu ti plaćaš sva piva.”
“Može“ Austin je viknuo.
“Ne mislim...”
“Hej koje je bilo pravilo.?” Podsetio me je sa osmehom na licu, izgledao
je tako sretno. I dalje sam bila povređena od razgovora koji smo imali
ranije, ali nisam želela da budim njegove proklete duhove. Ako se on
osećao makar malo kao što sam se ja osećala godinama, onda je zaslužio
ovo isto koliko i ja.
“Da se zabavim.” Rekla sam.
Pojačao je radio, i auto je ubrzao. Igrala sam, pokušavajući da se
pretvaram da nisam osetila kako auto počinje da udara u travu i zemlju,
čineći da moje telo poskakuje okolo. Čekala sam nekoliko minuta pre nego
što sam se uhvatila za instrument tablu, pokušavajući da zadržim svoje telo
mirnim od napada i rupa oko nas.
“Uspori.” Napokon sam viknula.
“Skoro smo tamo!”
Moj stomak se stegao, nisam se zabavljala više. Bila sam uplašena, tako
da sam ugasila muziku.
“Ideš previše brzo.”
“Opusti se dobro smo.”
Nisam se osećala dobro. Nisam se osećala dobro. Panika me je obuzela i
ogromna knedla u grlu davala mi je poteškoću da dišem. Plitko sam
udisala i izdisala, grudi su mi se podizale i spuštale brzo dok sam gledala u
naše tamno i zamagljeno okruženje. Auto je osvetljavao tek nekoliko stopa
ispred nas, čineći teškim da vidiš šta je sledeće. Austin je krivudao desno
levo, i na sekundu sam pomislila da je izgubio kontrolu nad auto, ali kad
sam videla čistinu ispred nas napokon sam ispustila uzdah olakšanja.
Osim što je bilo prekasno.
Drvo je ležalo pred nama nekoliko stopa napred, verovatno ostatak od
nekog od prethodnih uragana.
216
Naš svet knjiga
217
Naš svet knjiga
Poglavlje 27
Lukas
Sedeo sam zabačene glave na stolici, nogu raširenih ispred sebe i ruku
prekrštenih na grudima.
“Srce moraš da odeš kući i odmoriš se,” mama je rekla.
“Ne odlazim.” Odgovorio sam zatvorenih očiju.
“Lukase, oni ne znaju kada će se probuditi,” podsetila me je.
“Čuo sam doktora.”
“Lu...”
“Mama,” raspravljao sam se, sužavajući svoje oči na nju.
Uzdahnula je i klimnula. “Idem po malo kafe, da li želiš nešto.”
Zatresao sam glavom za ne.
Nagnula se i poljubila me u čelo, šapućući. “Biće ona ok.”
Neću verovati u to dok ne otvori oči i ne pogleda me. Dilan i Džejkob
su išli od sobe gde je bio Austin pa do ove u kojoj je Aleks. Prošla su tri
dana i nijedno od njih se još nije probudilo. Austin je bio u mnogo gorem
stanju od Aleks. On je izleteo kroz šoferšajbnu. Doktori su ga stavili u
medicinsku komu nakon operacije na mozgu sa nadom da će to pomoći da
otok spadne. Pretrpeo je povrede glave, imao je nekoliko slomljenih rebara,
opekotine i nekoliko dubokih posekotina na licu i grudima od stakla.
Aleksin mozak bio je natečen od udarca od staklo. Nije joj trebala
operacija, jer se polako vraćao u normalu. Njena povreda nije bila teška kao
Austinova, ali i dalje je bila u komi. Doktori su rekli da će se probuditi.
Samo moramo biti strpljivi. Imala je četri šava na čelu i dva na usni.
Pretrpela je manje posekotine svuda po licu, rukama i telu. Imala je
modrice svuda, zajedno sa nekoliko slomljenih rebara.
Njen nivo alkohola je bio 0,16 dok je Austinom bio 0,92, doktori su rekli
da su srećni što su živi.
Bila je to sad samo igra čekanja.
Moje telo bilo je iscrpljeno, ali mozak nije prestajao da vrti, nisam
mogao da spavam sve i da sam želeo. Pamtiću poziv na telefon od mame
do kraja svog života, poput noćne more iz koje se ne mogu probuditi.
218
Naš svet knjiga
220
Naš svet knjiga
Ja sam odmah shvatio oko čega se postidela. Džejkob je bio tu kad su joj
se menjale pelene.
Povukao se od nje pre nego što sam uspeo i da promislim i sagnuo se
prema njoj.
“U redu je mala, to je više u moju korist. Ne volim da spavam sam u
praznoj kući.”
Ona se nacerila, znajući da je lagao, ali je cenila to.
“Hvala ti,” mama je mumlala.
Pogledao je u nju, Lili mi je prišla i zagrlila me. Mama je poljubila vrh
njene glave, Lili je obmotala svoje ruke oko Džejkoba dok su izlazili iz sobe
zajedno.
Nagnuo sam se nazad u stolicu i zatvorio oči. Imao sam blagu
glavobolju od manjka sna. Nisam znao kada sam se onesvestio. Mislim da
sam bio malo priseban malo ne, ali kad sam polako otvorio oči da oteram
san zatekao sam Aleks kako zuri u mene.
Instiktivno sam skočio sa stolice i bio pored nje u dva koraka, zgrabio
sam njenu ruku i ljubio je svuda. “Mrvice, oh moj bože! Budna si.”
Naše oči su se zaključale, oboje smo pokušavali da se fokusiramo i sve
upijemo.
“Vode,” mumlala je, odvlačeći me od moje potrebe da je pitam milion i
jedno pitanje.
Poljubio sam njenu ruku još jednom i potrčao ka vratima otvarajući
vrata. “Trebam doktora, budna je!” Vikao sam mojoj mami, Džejn i doktoru
koji je stojao kod sobe za sestre.
Rekao sam im da je tražila vode, dok su prilazili sobi. Stojao sam
pozadi dopuštajući im više prostora, iako sam želeo da budem pored nje i
držim je za ruku. Doktor je prišao da proveri sve njene vitalne znake i pitao
je razna pitanja. Nastavio je da je ispituje pitanja na koja nije znala
odgovore, a onda se opet onesvestila. Nisam dobio šansu da pričam sa
njom pre nego što se onesvestila opet. Doktor je rekao da je to normalno za
pacijente u komi i da će se njeno sećanje s vremenom vratiti.
Bili su to najduža četri sata u mom životu, ali sam napokon udahnuo sa
olakšanjem, jer će biti dobro. Pa sam ponovo seo u svoju stolicu.
I opet...
Čekao.
221
Naš svet knjiga
Aleks
Hvala bogu što sam se opet isključila, bila sam slaba čim sam se
probudila. Ceo tim me je pregledavao uključujući i neurologa koji je me je
posmatrao kao čudaka. Nisam se sećala ničega.
Bilo je ludo kako tvoj mozak može tako, samo sa pocrni nekoliko sati
tvog života. Možda je bila dobra stvar što se ne sećam. Kada se Austin
probudio tri dana pre, činio se daleko više dezorijentisan i zbunjen nego ja,
ali doktori su rekli da je to normalno, pošto je on bio u komi nedelju dana i
pošto se oporavljao od operacije. Imaće neke trajne ožiljke. Zadržaće ga još
nekoliko nedelja, i mogu vam reći da mu je bilo dosta da je bio spreman ići
kući isto koliko i ja. Njega su čekali meseci oporavka i rehabilitacije.
Ja sam bila jedna od prvih koja ga je videla kad se probudio iako je
rekao da se ne seća ničega, način na koji me je gledao govorio mi je
drugačije. Nisam ga prozvala za to, ali kad je pitao sve da nam daju
nekoliko minuta, na Lukasovo nezadovoljstvo, on me je zagrlio i samo
počeo da plače.
Tada sam znala da sam bila u pravu.
Ponavljala sam iznova i iznova da nije njegova krivica, i da nije važno.
Bili smo živi, i volela sam ga bez obzira na sve. Njegov slom govorio je za
sebe, nije slušao ništa od moje utehe koju sam želela da mu pružim.
Plakao je glasno.
Pustila sam ga da plače koliko mu je bilo potrebno. Izgledao je bolje
kad je završio. Rekla sam mu da će devojke da polude zbog njegovih
ožiljaka, jer će izgledati kao opasan momak sa ožiljcima da to i dokaže.
Videla sam olakšanje u njegovim očima, ali nije se mogao nasmejati. Pitao
me je čega se sećam i rekla sam mu da se ne sećam nesreće. Izvinuo se
nekoliko puta, govoreći da me nikada ne bi doveo u opasnost i ja sam to
znala. Nije morao to da kaže naglas. Podsećala sam ga na to stalno.
Lukas se nije pomerao od mene od kako sam se probudila. Morao se
vratiti u školu, ali rekao je da je pričao sa svim profesorima i da oni znaju
šta se dešava.
“Neću sedeti u tome,” rekla sam gledajući u Lukasa iza invalidskih
kolica.
“Zašto si toliko tvrdoglava?”
“Ne trebaju mi mogu šetati.”
222
Naš svet knjiga
“Doktor...”
“Ne zanima me šta je doktor rekao, Lukase, samo želim da odem
odavde. Ne želim nikad više da vidim bolnicu.”
“Da... tu nas je dvoje.”
“Idem da se pozdravim sa Austinom. Hajde.”
“U redu sam.”
“Zašto ga namerno izbegavaš?” nije bio suptilan oko toga pa sam
odmah primetila, kao da je želeo da i Austin to zna.
“Nisam, pozdravio sam se sa njim sinoć.”
“Lažeš! Nisi se pomerao od mene.”
“Neću se svađati sa tobom Mrvice.”
Nežno sam podigla svoju ruku do njegovih grudi, ne želeći da mu
pokažem da sam u bolovima i da me rebra i dalje bole. “Super, jer ni ja
nemam nameru da se svađam sa tobom, ideš sa mnom.”
“Aleks,” upozorio je.
“Znam zašto se ponašaš ovako. Nisam glupa.”
On se nasmejao, podižući svoju ruku preko moje na svojim grudima.
“Bila je to nesreća.”
“Nesreća koju je on izazvao.”
“On nije rekao drvetu da se pojavi niotkud, Lukase.”
Zatresao je glavom sa jakim širokim cerekom. “Ne, u pravu si, nije
uradio to. Samo je vozio pijan ko letva i vozio auto kroz šumu. To zvuči
mnogo bolje.”
“To nije fer.”
“Reci to policiji, Aleks, jer je on u dubokim govnima, čim ga otpuste iz
bolnice. Biće sretan ako ikada opet bude vozio pre dvadeset prve.”
“Upravo, Bo, već plaća za svoje loše procene. Ja sam sela u auto, nije me
on naterao,”
“Ne mogu si pomoći. Da ti se nešto gore desilo...”
“Ali nije. Dobro sam. Biću dobro.” Raspravljala sam se.
“Reci to tvojim ožiljcima i svojim rebrima Aleks.”
Prevrnula sam očima i stavila ruku na kuk, mali osmeh prešao je preko
njegovih usana, ali ga je brzo sakrio.
“Mogu ti pokazati hiljade ožiljaka od perioda mog odrastanja sa vama
dečacima. Zato molim te pokušaj nešto drugo, jer taj slabi izgovor ne deluje
na mene. Zar mi nisi jednom rekao da su ožiljci super i da svaki priča svoju
priču?” podsetila sam ga, zabacujući glavu u stranu.
223
Naš svet knjiga
225
Naš svet knjiga
Stisla sam ga jako koliko god sam mogla, sputana svojim slomljenim
rebrima, pokušavala sam da mu dam isto osiguranje kao što je on davao
meni.
“Okej, nisam želeo da te uznemirim,” šaputao je, ljubeći vrh moje glave.
“Volim te.”
Udahnula sam njegove reči.
Bila sam prestravljena da nikada više nećemo gledati jedno drugo na
isti način.
Bila sam prestravljena da on mene neće smatrati istom.
Bila sam prestravljena da će otkriti istinu.
Bila sam prestravljena da čujem kako govori...
Mrzim te.
Zato nismo mogli da pričamo o toj noći.
227
Naš svet knjiga
Poglavlje 28
Aleks
228
Naš svet knjiga
Lukas
230
Naš svet knjiga
231
Naš svet knjiga
232
Naš svet knjiga
Nesvesno sam klimnuo opet, nisam bio u stanju da izgovorim reči ili
čak povezanu misao. Moj uragan me je napokon progutao, obmotavajući
me haosom i istinom. Osim što ovaj put, neću poneti Aleks sa sobom.
Ja ću je osloboditi.
“Ti si mi kao sin, i Džejn i ja te volimo, ali želimo ono što je u najboljem
interesu za našu ćerku. Nadam se da razumeš to.” Rekao je, a onda stavio
ruku na moje rame, ostavljajući ožiljak koji nije uključivao nju. “Možda
noćas mogu da se zatvore jedna vrata, a otvore druga za nju Lukase, Za
nju...” rekao je dok sam za zabadao nokte u sofu.
Čuo sam udaranje štikli na drvenom podu i momentalno ustao,
okrenuo sam se i obrisao lice. Nikad nisam video da izgleda lepše. Haljina
joj je pristajala upravo onako kako sam zamišljao, opušteno, ali je ipak
uspela da izgleda zapanjujuće. Kosa joj je padala nemarno niz lice i leđa.
Izgledala je kao da je sad izašla iz salona. Šminka joj je bila umerena
naglašavala je njenu savršenost, prirodnost, mogao sam da namirišem sjaj
od višnje preko sobe.
Blistala je.
“Aleks.” Rekao sam dok se ona stidljivo smešila.
Njena mama nas je slikala i načinila našu poslednju sliku kada ćemo
biti zajedno i sretni. Zabeležio sam u umu da tražim jednu i za sebe. Ovo će
biti noć početka za nju i kraja za mene.
Aleks
“Hajde,” stavio je svoj dlan na moja leđa, šireći toplotu kroz celo moje
telo. Poveo me je ka vratima i ka svom kamionetu.
Pokušala sam da se popnem na stepenik, ali moje štikle mi nisu to
dozvoljavale. Njegova ruka posegla je da mi pomogne, Ali sam je
ignorisala. Umesto doga sam se sagnula i glasno uzdahnula iznervirano.
Otvorila sam torbu i izvadila svoje sandale na trotoar, bacajući štikle na
zadnje sedište kamioneta.
Čula sam ga kako mi se smeje i susrela njegov pogled .”Šta? Mama me
je naterala da ih obučem. Mrzim te stvari. Glupe su.”
233
Naš svet knjiga
Poglavlje 29
Aleks
235
Naš svet knjiga
Coknuo je “To je sve što sam oduvek radio, Aleks, celo naš život ja sam
ti govorio šta da nosiš, s kim da pričaš, šta da radiš ima toga još. Ne mogu
to više da radim. Nije fer prema tebi.”
Ja sam zatresla glavom. “Ne misliš tako.”
“Ali mislim. Treba da iskusiš svoj život van mene, van dečaka.
Dođavola čak i van ovog ostrva Aleks.”
“Ne želim to nije ono što ja želim. Želim da budem sa tobom, sa svima
vama. Zašto mi radiš ovo?” pitala sam, glas mi je pucao dok sam brisala
suze koje su polako počele da se spuštaju niz moje lice.
Zatvorio je oči kao da je pokušavao da učini da nestanem. Neću mu
dati to zadovoljstvo.
“Ti si kukavica! Bar me pogledaj dok mi slamaš srce Lukase! Bar mi to
daj!”
Zatvorio je oči jače. “Ne mogu.” Nežno je rekao.
“Zašto sada? Nakon toliko vremena! Zašto sad? Duguješ mi to!” suze
su padale niz moje lice, nisam marila. Nosila sam ih sa ponosom.
“Nisam dobar za tebe.”
Zajecala sam, vid mi se toliko zamaglio da nisam videla ispred sebe.
Grudi su mi se stezale toliko da sam pomislila da nikad više neću disati.
“Mislila sam da me voliš. Rekao si da me voliš.”
“I volim. Zato i radim sve ovo,” progutao je.
“Pa me kidaš na pola. Sve ove godine sve što si radio bilo je da si me
kidao. Zašto?” Plakala sam.
“Zašto?” Vrisnula sam i gledala svuda po kamionetu.
“Sebičan sam,” jednostavno je rekao i cimnuo se povređen.
Zajecala sam, plakala sam tako jako da sam imala osećaj da suze nikad
neće stati. Da moj bol nikad neće nestati. Nisam prepoznavala dečaka koji
je sedeo ispred mene povijene glave i preplavljen užasom.
On nije bio moj Bo.
Bo ne bi dozvolio da plačem. Bo ne bi dozvolio da osećam ništa drugo
do ljubavi. Bo mi ne bi slomio srce, i imao distanciranost u pogledu kao što
je sad imao. Terajući me da krvarim kroz suze i očaj i žalim za prošlošću
koja nikad neće biti budućnost, za obećanjem koje se nikad neće ostvariti.
Laži.
I još Laži.
Hiperventilirala sam, pogledavši ga još jednom pre nego što sam
pogledala kroz prozor sa ogromnom rupom u sebi. Praznina se prostirala
236
Naš svet knjiga
Lukas
237
Naš svet knjiga
240
Naš svet knjiga
Poglavlje 30
Aleks
241
Naš svet knjiga
“Sranje!” vikao je, trčeći niz stepenice iza mene. “Draga, šta ti bi da tako
pobegneš od mene?” podigao me je, zašištala sam sam kad sam ustala sa
poderanim kolenom.
“Dođi ovamo.” Stavio je moju ruku iza svog vrata i podigao me u svoje
ruke, noseći me dole niz plažu kao da sam pero negde gde ima više
svetlosti.
“Zaista mi je žao Kole, nisam te trebala odvesti tamo. Ne znam zašto
jesam, ti ne zaslužuješ to.”
“Koleno ti krvari,” podsetio me je dok me je spuštao na pesak.
“Dobro sam. Da li me slušaš.”
“Slušam.” Sklonio je pramen kose sa mog lica. “Ne idem nigde.”
Pogledala sam dole u svoje povređeno koleno, još jedan ožiljak koji
pridodajem u svoje uspomene, i ne pričam o svom kolenu.
Lukas
243
Naš svet knjiga
tada bilo kratko i bez svrhe. Nismo se jebali godinama, ali dok sam je
gledao u njenom malom teksas miniću i uskom topu koji je njene grudi
izbacivao u prvi plan svaki put kad se nagnula nad šank, lagao bih kad bih
rekao da mi se kurac nije pomerio sa pažnjom sećajući se osećaja njene
mace oko sebe.
“Šta ima novo?” pitao sam, gledajući u njene sise, upravo kao što je i
želela da radim.
Nagnula se napred, stiskajući ih zajedno jače sa svojim rukama dok je
oslanjala laktove na šank. “Sve po starom. Sigurna sam da veliki koledž
momak kao ti ima mnogo više priča od devojke iz malog grada poput
mene.” Predela je.
“Nikada nije bilo ničeg u tebi što je govorilo da si iz malog grada
Stejsi.”
Nasmešila se i njene oči su se raširile. Nisam to mislio kao kompliment,
ali ona je to očito tako shvatila.
“Gde je Mrvica?”
Popio sam svoj šut, siktajući dok je tekila žarila niz moje grudi i stomak.
Jaka vatra alkohola obuhvatila je moj stomak i zapalila moje raspoloženje,
iako mi nije za to trebao podsticaj.
“Bolna tema?”
Udario sam čašicom od šank želeći još jedno piće. Ona se nasmejala,
sipajući mi još jedno.
“Ovaj put nisi pila sa mnom, već sam tri ispred tebe,” obavestio sam je,
menjajući temu.
Kucnula je svoju čašu sa mojom i oboje smo ispili. Ovaj put šut je sišao
mnogo lakše niz grlo i stomak, zagrejavajući me.
“Zar ona nije sa Kolom?” napravila je grimasu, izdišući piće.
“Vidiš, ta stvar oko tebe, Stejsi, je da ne znaš kada treba jebeno da
odstupiš.”
“Ohhhh.” COKNULA JE. “Mora da je gadno. Njih dvoje se druže celo
leto, kao dva dela slagalice. Ja zaista ne vidim u čemu je tolika frka oko
toga, ti si daleko vreliji od njega. Nikada nisam razumela šta si video u
Aleksandri, ona je...”
“Nemoj.” Prsnuo sam.
Slegnula je ramenima, zlobno se smeškajući dok je punila još dva šuta.
“Uvek si je posmatrao u boljem svetlu. Izgleda da se neke stvari nikad ne
menjaju.”
244
Naš svet knjiga
245
Naš svet knjiga
sam ja pridržavao ostalo. Njene oči gledale su u moje i znao sam da želi da
je poljubim.
Bio sam sjeban.
Nije mi bilo bitno.
Želeo sam da osetim bilo šta drugo od onoga što već jesam. Spojio sam
svoje čelo sa njenim, razmatrajući da li ću zaista da uradim ovo sa njom.
Njene usne dotakle su moje sa nežnim potiskom i to je bio moj odgovor.
Gurnuo sam jezik u njena usta, koji je plesao ples potrebe i želje. Sve među
nama išlo je napred nazad, davali smo jedno drugom ono što je onaj drugi
želeo. Vukla je moju kosu, a ja sam povukao njenu, tako da nagne glavu u
nazad i ogoli mi svoj vrat.
Udahnuo sam poznati Stejsin miris, i dalje sam ga se sećao iz srednje
škole, mrzeo sam ga tada isto koliko ga mrzim i sad. Prelazio sam nosom
od njene vilice pa sve do ključne kosti, ostavljajući trag želje iza sebe. Brzo
sam našao svoj put do njenih grudi. Bradavice su joj bile tvrde, čekale su
me da ih uzmem u usta. Zasisao sam i lagano gricnuo jednu dok je moja
ruka obrađivala drugu. Njeno disanje je ubrzavalo kao i moje.
Zastenjao sam i otkopčao zip na farmericama. Tvrdi kurac ispao mi je
kroz otvor. Pomerio sam njene gaćice u stranu, ne zamarajući se da skinem
njenu odeću, i sa jednim snažnim potiskom bio sam duboko u njoj.
Zastenjali smo oboje i ja sam nastavio dalje. Držao sam je za kukove i jebao
sam je brzo jako i odlučno. Nisam išao polako sa njom, bio sam sirov. Sve
što sam želeo je da svršim. Moja ruka otišla je do njenog dupeta da uđem
dublje i zahtevnije. Podigao sam je sa šanka, ona je obmotala svoje ruke oko
mog vrata dok sam ja nastavio da se zabijam u nju.
Bila je čvrsto obmotana oko mog tela.
Spojila je svoje čelo sa mojim, terajući me da zatvorim svoje oči, nisam
je mogao gledati tako. Nisam želeo da se povežem sa njom. Ovo je bilo bez
emocija za mene, baš kao što je uvek i bilo među nama. U narednoj sekundi
oboje smo usisavali vazduh. Stenjanje nam je postalo glasnije i teže, oboje
izdišući sladak miris alkohola. Za minut ni jedno od nas nije moglo podneti
više.
Oboje smo svršili, zajedno.
Jako...
I čak u mojoj pijanoj fazi...
Video sam Aleksino lice.
246
Naš svet knjiga
Poglavlje 31
Aleks
247
Naš svet knjiga
“Šta je tvoj problem?” svađala sam se. “Zašto pričaš sa mnom tako?”
“Samo kažem, Aleks, ideš na koledž. Veliki grad. Nova iskustva, neke
si verovatno već iskusila ovde.”
“Lukase na šta impliciraš?”
“Ovo nije ni vreme ni mesto.”
“Oh, sad nije? Uvek moram da hodam po liniji sa tobom, zar ne? Guraš
me u stranu kada poželiš, ali sam ovde kada me trebaš. Ja sam kao tvoja
lična igračka.”
“Bolje moja nego njegova.”
Uzdahnula sam.
“Jebiga,” ispalio je. “Žao mi je.” Zakoračio je, a ja sam se odmakla.
“Nisam... nisam mislio to.” Posegao je za mnom, nateravši me da se
odmaknem još.
“Da li si zato došao ovde Lukase, da me povrediš? Nisi me povredio
dosta? Ja sam tvoja lična vreća za udaranje takođe?”
“Mrvice...”
“Ne!” prekinula sam ga sa podignutom rukom ispred sebe. “Nemoj me
zvati tako. Samo idi, Lukase. Samo idi odmah. To i ovako radiš najbolje.”
Sada je bio njegov red da zakorači unazad. “To je ono što želiš?”
zadirkivao je kao da je znao da ne mislim to i mrzila sam ga još više zbog
toga.
“Da.”
Klimnuo je, odmičući se. “Lepo se provedi u školi.”
Jedva sam mu dala šansu da dovrši rečenicu pre nego što sam se
okrenula.
I otišla.
Lukas
249
Naš svet knjiga
zamku, ali ako je beba moja... onda je ona majka mog deteta, i nisam mogao
da dozvolim sebi da kažem ono što sam zaista želeo.
Ne bi bilo ispravno.
“Koliko si daleko odmakla?”
“Doktor kaže da sam sedma nedelja, da će se beba roditi 9tog Aprila
Činilo se tako daleko, a ipak tako blizu, septembar je počeo.
“Kada ti je sledeći termin kod lekara?”
“Za mesec.”
Klimnuo sam. “Biću tamo.”
Nasmejala se.
“Želim test očinstva što pre je moguće. Da li me razumeš?”
Napravila je grimasu, nežno govoreći, “Nazvaću ordinaciju sutra.”
Klimnuo sam.
Pokušala je da otvori vrata moje sobe da ode, ali sam ih ja zatvorio. “Ne
ideš nigde. Kasno je. Trudna si. Možeš spavati u mom krevetu, ja ću
spavati na kauči.”
Uzeo sam svoj jastuk i ćebe iz ormana, momentalno primetivši da je to
ćebe koje je Aleks izabrala da koristi kad dođe.
Jebiga... Aleks.
Realnost me je udarila kao tona cigala, kao da se pod izmakao ispod
mene. Usisavajući me u rupu bez dna.
“Znaš da je krevet dovoljno velik za oboje,” rekla je, gledajući u moj
profil i povlačeći me iz mog žaljenja.
Zgrabio sam joj ruku. “Nema jebene šanse. Naspavaj se Stejsi, čeka te
duga vožnja sutra.” I sa tim sam otišao.
Odvezao sam se do najbližeg bara da se izborim sa svojim emocijama i
mislima. U sekundi kad sam video pozitivan test na trudnoću poželeo sam
da to bude Aleks. Slika nje kako mi pokazuje test za trudnoću sa našim
detetom ispunila je moje misli. Bilo je to instiktivno i neoprostivo. Mrzeo
sam što ona nije majka mog deteta. Mrzeo sam što sam napravio bebu sa
nekim drugim, nekim ko nije ona, nekim koga nisam voleo i jedva sam
podnosio.
Ja sam jebeni seronja.
Ne bi mogao da mrzim sebe više sve da sam i hteo. Nije bilo nazad od
toga, samo napred.
Biću tata.
Imaću bebu.
252
Naš svet knjiga
Aleks
253
Naš svet knjiga
Sela sam dole na ivicu svog kreveta, jedva podnoseći ono što govori.
“Lili....” rekla sam.
“Oh, Aleks.”
“Šta to govoriš?” mumlala sam, oči su mi se punile suzama.
“Bila je to nesreća. Nije želeo to. Ne voli je. Znaš to. Vama je suđeno da
budete zajedno. Vi ste srodne duše! Ti si njegova srodna duša. Molim te!
Ne gubi veru u to. Ovo ne menja ništa.”
Stvorila se smirenost u meni koja mi je poručivala lažnu iluziju da će
sve biti u redu.
“Reci to... moram da čujem kako to govoriš.”
“Stejsi...”
Moja ruka poletela je do mojih grudi pokušavajući da zadrži ono što je
ostalo od mog slomljenog srca.
“Stejsi je trudna, Aleks.”
Nikada nisam ni pomislila da bol može biti ovoliki.
Pomislila sam da sam iskusila svaku vrstu bola koja je moguća kad
dolazi od Lukasa, ali ništa nije bilo kao ovo. Ništa se nije moglo porediti sa
ovim. Ništa me nije pripremilo na ovo.
Ni. Jedna. Stvar.
“Da li je njegovo?”
“Znaš da ti testovi umeju da pogreše. Ponekad pogreše, nije hiljadu
posto siguran. Čitala sam to na internetu. Želiš da ti pošaljem link?”
“Da li je njegovo?”
“Da,” mumlala je, dovoljno glasno da je čujem, odzvanjalo je preko
telefona.
Nisam mogla da zaustavim suze koje su padale niz moje lice, jedna za
drugom. Nije bilo ni početka ni kraja mojim suzama. Nisam mogla da
dišem, nisam mogla da se pomerim, nisam mogla da mislim.
“Aleks da li si tu?”
Bio je moj red da budem tiha.
“On te voli. Voli te tako jako. Ti si njegova srodna duša i on je tvoja.
Moraš da veruješ u to. Svi to znaju. Zato ga je uhvatila u klopku. Ona je kao
luda veštica iz čarobnjaka iz oza. On je ne voli. Ona to zna. Hoćeš li da je
pretučem? Isprašiću joj dupe nakon što se beba rodi, Aleks? Molim te reci
nešto.”
“Moram da idem.”
254
Naš svet knjiga
255
Naš svet knjiga
256
Naš svet knjiga
Poglavlje 32
Lukas
257
Naš svet knjiga
sledećeg dana. Bila si pijana za ljubav božiju. Nisam želeo da ti prvi put
bude takav. Zar misliš da bih mogao živeti sa sobom nakon što ti uradim
takvo nešto?” napravio sam pauzu pustivši moje reči da potonu.
“Mislim o toj noći stalno.
Svaki...
Jebeni...
Dan...
“Zastao sam zato što te volim. Jebao sam sve ostala zato što ih ne
volim.”
Zatresla je glavom sa pogledom na licu koji nikad pre nisam video.
“Nisam, Lukase. Nisam mogla. Da, odvela sam ga tamo, ali nisam spavala
sa njim. Poljubili smo se i ja sam ga zaustavila. Zapravo sam pobegla iz
kuće i pala na lice.”
Nasmejao sam se. Nisam si mogao pomoći. Jebeno sam se nasmejao.
Srce mi je oživelo od vesti da to nije uradila sa njim.
“Znam da ovo ne bi trebalo da me čini sretnim, u trenutnoj situaciji, ali
sranje, Mrvice, ali ja sam presrećan što nisi bila sa njim. Što si i dalje...”
Napravila je grimasu i nije se trudila da je sakrije. “Bo...”
Zatresao sam glavom u neverici. “NE,”
Naše oči su se spojile. “Bila sam toliko iznervirana što si me odbio.
Nisam to videla na taj način. Nisi mi rekao ništa od toga. Sve što si rekao je
da ne možeš to da uradiš. Da sam pijana i da trebam da odspavam, da
nisam u pravom stanju uma i da ne znam šta tražim. Jedva da smo pričali
idućeg jutra. Poljubio si me za rastanak i otišao. To je bilo sve.”
Mogao sam videti da joj se cela noć prepliće pred očima, terajući me da
je proživim još jednom.
“Nakon što si otišao, nakon što ste vi dečaci otišli, otišla sam na posao i
Kol je bio u restoranu. Nakon što mi se smena završila, otišli smo do
njegove kuće. Njegovih roditelja nije bilo.”
Zatvorio sam oči, jer nisam bio u stanju da čujem ostatak, ali sam
takođe morao da znam.
“Bili smo u njegovoj sobi. Čak ne znam ni kako se desilo. Jedne
sekunde smo pričali, već sledeće smo se ljubilo. Jedna stvar vodila je
drugoj, prosto se desilo,” rekla je sa žaljenjem u glasu koji je bio očit.
“Da li je znao?” pitao sam, otvorivši oči. “Da li je znao da si devica?”
“Shvatio je pre nego što se zaista desilo.”
“Kol nije jebeno glup kao što sam mislio.”
259
Naš svet knjiga
Aleks
Obrve su mi se suzile.
“Povezana si sa njim, Aleksandra. Na način, na koji ja nikad neću biti i
on to zna. Zna to svo vreme.”
“Nisam želela da to bude on. Želela sam da budeš ti.”
Nije rekao ništa, ali nije ni morao, njegov izraz govorio je umesto njega.
“Zašto si me trebao?”
“Šta?”
“Tu noć. Rekao si da si me trebao. Zašto?”
Gledao je svuda po sobi osim u mene, a kad je shvatio da sam primetila
ponovo me je pogledao.
“Nije važno. Ništa neće promeniti. Koliko kod to želeo.” Jednostavno je
rekao, sklanjajući mi kosu sa lica sa tužnim osmehom.
“Bićeš otac. Imaćeš bebu. Vau,” izdahnula sam. “Znala sam da će ovaj
dan doći, samo što sam zamišljala da ću ja biti ta koja će nositi tu bebu.”
Pomazio je moj obraz zamišljajući to i jedna suza pala je niz njegovo
lice.
“Ne mogu...” rekla sam glasa koji puca od onoga što se spremam reći.
“Ne mogu da radim ovo više. Ljubav ne bi trebala ovoliko da boli. Sve što
si ikada radio je da si me komplikovao.” Objavila sam sto uništenog izraza
na licu, bodreći sebe da uradim ono što se upravo spremam da uradim.
Dotakla sam svoju ogrlicu ajkulinog zuba, držeći je među prstima
nekoliko sekundi da zapamtim osećaj koji sam imala dok mi je bila na
vratu. Nisam je skidala od kako mi ju je poklonio za jedanaesti rođendan,
sama uspomena na to me je umalo bacila na kolena. Grubo sam je skinula
sa svog vrata pre nego što sam i razmislila o onome što radim.
Njegove oči pratile su tužno pokret moje ruke dok sam smeštala ogrlicu
u njegov džep, koji je bio uz njegovo srce. Dozvolila sam svojoj ruci da se
zadrži tamo nekoliko trenutaka, želeći da zapamtim osećaj njega pod
mojom rukom dok mu srce ubrzano lupa, kao i moje. Uvek su bili povezani
jedno sa drugim. Vreme, žaljenje, laži, greške, nesporazumi, nije to učinilo
manje istinom.
Pogledala sam ga poslednji put, želeći da zapamtim njega baš ovako, i
udahnula sam vazduh koji nisam ni znala da zadržavam.
260
Naš svet knjiga
“Gotova sam Bo,” ponovila sam dok je još suza padalo niz njegovo
zgodno slomljeno lice.
Po prvi put...
Znao je.
Da je ono što sam rekla...
Istina...
Lukas
261
Naš svet knjiga
262
Naš svet knjiga
Aleks
263
Naš svet knjiga
264
Naš svet knjiga
Poglavlje 33
Aleks
265
Naš svet knjiga
266
Naš svet knjiga
“Ta noć, mi je značila sve, i dalje mi znači. Znam da se nije desila pod
najboljim okolnostima i deo mene se oseća usrano, jer sam te iskoristio.
Voleo bih kad bih mogao da ti kažem da mi je žao, ali nije. Čak ni najmanje,
neću ti lagati draga. Zabavljao sam se i bio sa drugim devojkama, ali nikad
ništa ozbiljno. Uvek si bila ti.”
Progutala sam pljuvačku koja se sakupljala u mojim ustima, srce mi je
lupalo ludo od divljenja i obožavanja koje je uvek gajio za mene.
“Volim te. Zaljubljen sam u tebe. Znam to od kako si mi prvi put rekla
bukvalno da jedem govna.”
Nasmejala sam se isto kao i on. “Ali nisam glup, znam da radiš ovo,
nastavljaš dalje zbog Lukasa.”
Povila sam glavu on je stavio srednji prst pod moju bradu i podigao
moj pogled opet ka njemu.
“I nije mi važno. Uzeću te na koji god način mogu, iako znam da sam ti
drugi izbor. Njegov je gubitak, a moj dobitak.”
“Ja te volim Kol, i zato želim da vidim gde ovo vodi.”
“Želim da te poljubim tako jako jebeno sad,” zarežao je.
Nisam se premišljala. Nagnula sam se ka njemu i poljubila g.
Usne su mu bile meke i nežne. Kada je njegov jezik naveo moje usne da
se otvore za njega, otvorila sam ih osećajući Kolovu slatkoću. Samo Kolovu.
Naš poljubac postao je težak i toksičan. Osetila sam ga svuda, iako me nije
dodirivao to me navelo da želim više. Nikada nisam imala taj osećaj ni za
koga sem Lukasa, i po prvi put nije me plašio.
Nisam želela da ga odgurnem. Nisam se osećala loše. Nisam trebala da
prestanem.
Dok se naša povezanost povećavala, shvatila sam po prvi put da postoji
ljubav van Lukasa, i bila sam spremna da to iskusim.
Sa Kolom.
Lukas
267
Naš svet knjiga
Aleks
269
Naš svet knjiga
272
Naš svet knjiga
Poglavlje 34
Aleks
273
Naš svet knjiga
da je sjajna mama i možda je na neki način ovo bio blagoslov za nju. Moja
mama je rekla da su uradili neverovatnu stvar u zajedničkom odgajanju,
nije bilo tako prvih par meseci, ali tokom vremena su se uvežbali. Mejson je
izgledao kao zaista sretna beba, a na kraju to je jedino bilo važno.
Austin je napustio koledž nakon par meseci nakon što su me posetili.
Niko nije pričao sa njim niti ga video. Dobijala sam razglednice svako malo
sa različitim poštanskim markicama iz celog sveta. Umirivalo me je što bar
znam da je u redu. Njegovi roditelji su na početku bili uništeni, ali svi smo
znali da se nešto promenilo u njemu nakon nesreće, na načine na koje niko
nije mogao da razume. Nije ništa ostalo sem nade za boljim i molitva da će
na kraju ipak naći svoj put kući.
Dilan je počeo sa policijskom akademijom. Želeo je da se pridruži
specijalnim jedinicama, što nije bilo iznenađenje nikom. Dečko je uvek bio
takav. Pristajalo je njegovoj ličnosti morao je da odseče svoju kosu i znam
da ga je to ljutilo više od svega. Obri je počela da izlazi sa nekim likom pod
imenom Džeremi. Mrzela sam ga, bio je seronja i nije baš bio fin prema njoj.
I dalje smo delile stan, a on je bio najveći razlog što sam većinu noći
provodila kod Kola. Bila je moja juniorska godina na koledžu dok su ona i
Kol bio na seniorskoj.
Počela je da stažira u modnoj kompaniji pod nazivom trendovi i volela
je to. Mislim da je samo bila usamljena i da joj je Džeremi ispunio tu
prazninu, što smo bili stariji to je ona postajala usamljenija i povučenija.
Nisam znala šta se promenilo. Pokušala sam da pričam o Džeremiju, ali
ućutkala bi me govoreći da ne dobijaju svi svog šarmantnog princa. Nakon
toga gledala sam svoja posla.
Džejkob je bio u pravnoj školi, što me opet nije iznenadilo. Voleo je
rasprave i uvek je mislio da je u pravu. Kol je bio u istom brodu kao
Džejkob, priključiće se pravnoj školi čim se ova godina završi, prateći
korake svojih roditelja, koji su me inače mrzeli. Bila sam mala gradska
devojka u njihovim očima i njihov je sin zasluživao bolje. Načula sam
njegovu mamu kako priča o meni na telefonu jednu noć kada smo bili na
večeri i time potvrdila moja uverenja.
Kol me je uveravao da oni nisu voleli ni jednu devojku sa kojom je bio.
Da su oni nadmeni i da njemu nije važno šta oni misle, da me voli. Istina je
bila da mi je to ipak smetalo. Prijavila sam se na odsek sa novcem i
finansijama. Nisam znala šta želim da radim u svom životu i pomislila sam
da sa tom diplomom mogu raditi bilo šta.
274
Naš svet knjiga
Lukasova mama je i dalje bila bolesna, ali se borila. Svaki put kad bih je
videla izgledala je gore od prošlog puta iako je uvek imala osmeh na licu.
Znala sam da nije takva bila isključivo i prvenstveno zbog svojih,
jednostavno je bila takva osoba.
“Da li želiš da ga držiš Aleks?” Stejsi me je pitala zatičući me potpuno
nespremnu. Iznenađeni izraz na mom licu podstakao je da nastavi. “Gledaš
u njega ceo dan. U redu je ako želiš da ga držiš, mislim da bi voleo to.”
Ovo je bilo najviše što mi je Stejsi ikada rekla. Klimnula sam umesto
odgovora. Nisam mogla da nađem prave reči da izrazim koliko sam
zapravo želela da ga držim, a da ne zvuči kao da sam preplavljena
zbunjenošću kako sam se i osećala. Pretpostavljam da smo svi odrasli,
uključujući i Stejsi. Njen gest me je iznenadio, shvatila sam da je prerasla u
zrelu ženu koja napokon stavlja druge ispred sebe.
Nikada nisam ni pomislila da će se to desiti.
“Izgleda baš kao Lukas, zar ne?”
Klimnula sam opet, grleći Mejsona svojim telom dok je on spuštao
svoju glavu na moje rame. Nisam si mogla pomoći. Spustila sam svoj nos u
njegovu kosu i udahnula bebin miris.
“Nije fer, da ga ja nosim devet meseci, a on izađe i izgleda isto kao
Lukas.” Pomazila je njegovu glavu. “Sviđaš mu se. Obično ne voli nove
ljude,” nežno se nasmejala. “Možda može da oseti tvoju povezanost sa
Lukasom.”
Slušala sam njene reči i pogledala dole u njega, upijajući osećaj njega
dok leži na mojim grudima. Nije bolelo kao što sam uvek pretpostavljala da
hoće, zato sam se i držala na distanci od njega.
Zavolela sam ga momentalno.
“Ako želiš da ga vidiš opet, sve što moraš je da pitaš. Mislim možeš da
svratiš uvek, takođe, kada si u gradu. Da budem iskrena, bilo bi lepo da
imam društvo. Nemam mnogo prijatelja, pogotovo nakon što sam ga
rodila,” nasmejala se. “Oduzima svo moje vreme, ali ne smeta mi.” Sa
ljubavlju se nasmejala njemu, a onda me pogledala.
To je pomoglo da se umanji moja zbunjenost. “Umm, da, zapravo bi
volela to. Mislim ako je ok.”
“Naravno. Lepo je videti te, Aleks. Mislim Kol je uvek izgledao kao fin
momak, sretna sam zbog tebe.”
Bio je to trenutak kada sam spojila oči sa Lukasom preko puta sobe.
“Jeste.” Jednostavno sam rekla ljuljajući Mejsona u rukama dok me je
275
Naš svet knjiga
276
Naš svet knjiga
278
Naš svet knjiga
Poglavlje 35
Aleks
279
Naš svet knjiga
imala šesnaest. Trudio sam se. Trudio sam se opasno da ignorišem to. Da
ignorišem nju, ali znaš Lili, ona radi šta želi, baš kao i njen brat. Nakon
tvoje nesreće, počela je da mi se otvara i pustio sam je, jer je bila dete i
trebala je prijatelja. Voleo sam da budem oko nje, podsećala me je jako na
tebe. Nisam jebeno znao.” Uzdahnuo je.
“Da li si?”
“Jebeno ne. Samo smo se ljubili i to zvuči mnogo gore nego što jeste.
Poljubili smo se nekoliko puta i nije počelo sve do njenog šesnaestog
rođendana. Kunem se bogom ta devojka je kao tornado i nisam moga da
odolim, a da ne budem uvučen u njega.”
Podigla sam oči, oduvana njegovom tugom, bila je tako bliska mojoj i
Lukasovoj.
“Ja sam tek napunio dvadeset tri, a ona će uskoro imati sedamnaest.
Znam da to ne čini situaciju ni malo boljom, znam da nije ispravno. Jebiga,
Mrvice, ona ne greši. Mislim da sam zaljubljen u nju, koliko je to sjebano?”
Gledala sam ga kako šeta po sobi dok napokon nije stao i seo na drvenu
stolicu, gledajući u mene nagnut napred oslonjen na svoje noge.
“Nemam predstavu šta da kažem,” nežno sam rekla.
“Žao mi je, Aleks. Sve ove godine, sve što sam radio je... mislim... sa
Lukasom i tobom... ja samo. Jebiga... Ovo je moja jebena karma.”
Otvorila sam usta da kažem nešto, ali ništa nije izašlo.
“Znam, ne moraš to da kažeš. Znam.”
“Da li iko zna?”
“Naravno da ne.”
“Šta radiš u njenoj sobi? Znaš da je Lukas mogao da uđe na ova vrata.
Imaš li ideju koliko će te gadno pretući zbog ovoga? Oh moj bože Džejkobe
ubiće te.”
Pognuo je pogled i uperio ga u zemlju, trljao je kosu napred nazad kao
da želi da je počupa. “Znam. Nemaš pojma koliko noći sam ostao budan
zbog toga. Moram da se sklonim od nje. To je jedan od razloga zašto sam se
prijavio za pravnu školu tako daleko. Moram da stavim distancu među
nas.”
“Da li ona zna?”
Zatresao je glavom.
“Oh, čoveče.”
“Sam sam napravio svoj krevet i sad moram da legnem u njega. Ovo je
jedina stvar koja će moći da ispravi situaciju.”
281
Naš svet knjiga
“Mrzeće te.”
“Tako je kako je, ne mogu je i dalje navlačiti ovako. Šaljem joj pomešane
signale stalno, ali ne mogu si pomoći. Ne mogu ni objasniti takođe.”
“Ne moraš. Razumem.”
“Mrvice, nikada nije bilo zbog tebe. Bilo je zbog Lukasa. Niko od nas
nije mislio da je on pravi za tebe. Ti si zasluživala, ti zaslužuješ nekog kao
Kol.”
“Nije važno više. Sve je u prošlosti.”
“Žao mi je. Žao mi je ako sam ikada uradio nešto nesvesno što ti je
prouzrokovalo bol. Volim te.”
Klimnula sam. “Znam. Sve se dešava sa razlogom,” zatekla sam sebe
kako opet to govorim.
“Nećeš reći...”
“Obećavam... ali to ne umanjuje ozbiljnost svega... saznaće se kad tad,
ja ću tvrditi da ništa nisam znala. Pretvaraću se da sam iznenađena kao i
svi drugi.”
On se nasmejao i ustao. “Idem sad...”
“Idi...”
Kada je otišao, shvatila sam da je Lili bila u pravu. Nije mu trebalo
puno da krene za njom.
Dokazujući time da je on u stvari voli.
Nakon svega.
Lukas
282
Naš svet knjiga
Aleks se nije vratila kući nakon mature na koledžu. Poslednje što sam
čuo od Džejkoba je da su ona i Kol počeli da žive zajedno. Iznajmili su kuću
na plaži u Kaliforniji, blizu Bruklija, pravne škole u koju se on prijavio.
Video sam je nekoliko puta tu i tamo, ali smo razmenili samo nekoliko reči,
ništa više od uljudnog ćaskanja.
Izgledala je sretno.
Bila je sretna.
Džejkob se prijavio na Stantford pravnu školu u Kaliforniji, takođe,
tako da je viđao Aleks često bar je tako rekao. Nije dolazio kući mnogo.
Škola i njegovo stažiranje oduzimalo mu je dosta vremena. Bio je u vezi sa
devojkom pod imenom Bet koju još nisam upoznao. Mislim da je
razmišljao o tome da je dovede kući tokom praznika u toku nekoliko
sledećih meseci. Dilan se priključio specijalnim jedinicama i nalazili smo se
svake druge nedelje da pucamo u štit. Imao je neke devojke s vremena na
vreme, ali ništa ozbiljno, mislim da mu je posao oduzimao dosta vremena i
da je to upravo i hteo. Sad Austin, niko ga nije video niti pričao sa njim
godinama, osim njegovih roditelja koji bi s vremena na vreme dobili
telefonski poziv.
“O čemu misliš tamo?” Stejsi me je pitala gurkajući me ramenom.
“Ničemu posebnom.”
“Kada si poslednji put surfovao Lukase?”
“Hmm,” pogledao sam u nju.
“Surfovanje? Kada si poslednji put jahao talase?”
“Oh,” trebao mi je minut da razmislim. “Bože pre dosta godina
verovatno.”
“Brineš me, između posla, Mejsona i tvoje mame, ne radiš ništa drugo.
Nije to zdravo. Kada si poslednji put uradio nešto za sebe?”
“Proveo sam većinu svog života misleći o sebi i to me nije dovelo nigde.
Verovatno je bila dobra stvar što sam uzeo korak unazad od toga.”
“Možda korak unazad, a ne milju.”
“Mogu isto reći i za tebe.”
“Da... u vezi toga... Ja uh... nekako se viđam sa nekim.”
“Zaista?” pitao sam uzimajući korak unazad.
“Novo je. Došao je u ordinaciju na terapiju. On je novi fudbalski trener
u srednjoj školi, preselio se ovde sa Floride.”
284
Naš svet knjiga
286
Naš svet knjiga
Poglavlje 36
Aleks
287
Naš svet knjiga
Lukas
290
Naš svet knjiga
Sve je stalo.
Sve.
Moje disanje je stalo, kunem se bogom da je i moje srce stalo, samo na
sekund.
Panika je ispunila moje telo, moj um, moju dušu u trenutku kad mi je
srce ponovo počelo kucati.
Brzo i glasno u grudima.
Aleks je pogledala u njega, očiju širom otvorenih punih straha. “Kole,”
rekla je upozoravajućim tonom.
Ona je pročistila grlo i pogledom ga molila da prestane. On to nije čak
ni shvatio. Nije ju mogao pročitati uopšte, ne kao ja.
“Složili smo se Kole. Obećao si.” Dodala je sa očajem u glasu.
Kol se nasmejao sa obožavanjem prema Aleks.
Mojoj Aleks.
Isprva je bilo kao film. Kada znaš da će se nešto loše desiti, i svesnost
toga što dolazi još jače od mogućnosti da to zaustaviš.
Nisam to mogao zaustaviti.
Nisam mogao zaustaviti ovo.
Njegova ruka zadenula je kosu iza njenog uha, i prešla prstima lagano
niz njen obraz. “Draga, da li je pogrešno što želim da podelim sretnu vest
sa našom porodicom i prijateljima.”
Brza grimasa je preplavila njeno lice. Bila je suptilna, ali sam je ja
primetio.
Primetio sam sve.
Cela soba bila je ispunjena nekom kosmičkom energijom. Znam da su
svi tu, da nisu tu samo Kol, Aleks i ja, iako sam se tako osećao. Osetio sam
se kao da smo sami njih dvoje i ja. Nisam želeo da budu oni i ja. Želeo sam
da bude samo ona i ja.
Jebeš njega.
Pokušao sam da progutam pljuvačku, onu koja me je učinila da
izgledam kao uplašeni dečak kad sam pitao. “Kakvu vest?”
Moje oči bile su na Kolu i kunem se da se on bezobrazno nacerio. Oči su
mu pregledavale svuda po sobi smejući se sa svojim belim zubima. Zubima
koje sam želeo da proguta nakon što mu ih izbijem svojom pesnicom.
Čim su se moje oči spustile na nju, bilo je gotovo. Nisam morao da
razmišljam da bih znao šta je u pitanju. Kol je podigao šampanjac u jednoj
ruci i viljušku u drugoj.
292
Naš svet knjiga
294
Naš svet knjiga
Poglavlje 37
Lukas
Gledala je u rupu u zidu koju nikad nisam sredio kad sam ušao,
zatvarajući vrata za sobom i naslanjajući se na njih. Potajno sam se molio
da će me ona zadržati kada bude sve rečeno i učinjeno i kada se budem
raspadao.
Nije se okrenula kad je nežno rekla, “Nekako sam volela da mislim da
je Stejsi... onda Kol... onda moja selidba... ili je bila matura... ili selidba... a
onda na kraju Mejson.” Mumlala je dok sam se ja trudio da shvatim šta želi
da kaže.
“Mislila sam da su te stvari izazvale kraj među nama. Svaka od tih,
promenila je moje mišljenje o tome šta je promenilo naš životni tok. Svaka
neočekivana situacija, ali nije Lukase, nije bila ni jedna od tih.”
Gledao sam u rupu premotavajući tu noć u svojoj glavi.
“Ta noć kada si napravio ovu rupu u zidu, to je bio početak našeg kraja.
I dalje je tu da nas podseti.” Napravila je pauzu da njene reči potonu.
Nisam mogao, a da ne pomislim kako je u pravu. T noć promenila je sve za
nas i ako nisam to znao do sada, sad sam znao.
“Mrzim,” oklevala je, razmatrajući ono što će reći.
“Mrzim što je Kol uradio ono sinoć, vratili smo se u apartman i svađali
se. Verovatno je to jedna od naših najvećih svađa. Spavala sam na kauči
jedva progovorivši sa njim i dve reči jutros. Nije bilo kao što je tvrdio, hteo
je da te povredi.”
“Oduvek sam znao da je Kol seronja, Aleks. Iznenađen sam da ti je
trebalo toliko da to vidiš.”
Ona se odmah okrenula da me pogleda. Njene oči bile su crvene i
natečene kao da je plakala celu noć. Morao sam da upotrebim sve unutar
sebe da ne odem do nje.
Da je utešim.
Da je držim.
“Ne tako.” Zatresla je glavom. “To je bilo okrutno. Nikad me pre nije
koristio za svoj ponos. Povredio me je. Učinio je da naša veridba postane
spektakl, igra.”
295
Naš svet knjiga
296
Naš svet knjiga
Aleks
297
Naš svet knjiga
298
Naš svet knjiga
Lukas
299
Naš svet knjiga
želeo sam i sam da se slomim. Moja mama držala je tatu u rukama, kao što
je mene držala milion puta dok sam bio dete, govorila je reči utehe koje su
bile samo gomila gluposti. Ništa neće biti ok nakon ovoga.
Ni. Jedna. Jebena. Stvar.
Nisam plakao. Nisam dozvolio onome što sam osećao da ispliva na
površinu. Nisam smeo da dopustim da me obuzme. Jer da jesam nikada ne
bi bio u stanju da se zaustavim. Raspao bih se i nikad se više ne bih
sastavio, pa sam nastavio da guram dalje. Koncentrisao se na posao,
Mejsona, i moju mamu. Ignorisao sam sve što se rušilo oko mene.
Moja porodica.
Moja vera.
Moja ljubav.
Postao sam božija lična dvorska luda. Bar sam se tako osećao.
“Mama,” mumlao sam, stojeći na vratima njene sobe. Bilo je teško
gledati je sa zatvorenim očima, a ne pomisliti da je otišla. Izgledala je
odsutno. Nije više bila ona žena koju sam prepoznavao kao svoju majku,
sve što je ostalo bila je bolest koja ju je odvodila.
“Bebo,” mumlala je kao da je boli dok priča. Mašine oko nje su se
oglasile i samo mi potvrdile da je to istina.
Seo sam na ivicu kreveta i uhvatio joj ruku. Ne znam šta me je spopalo,
možda je to činjenica da znao da je ovo možda poslednji put da pričam sa
njom, možda činjenica da sam znao da mi je potrebno da se oprostim, ili je
možda jebena činjenica da sam znao da joj je kraj blizu.
Nagnuo sam se i stavio svoju glavu na njeno jedva kucajuće srce i
zajecao kao beba. Jecao sam iznova i iznova. Moje grudi i grlo je peklo.
Hiperventilarao sam, udisao vazduh koji mi nije bio omogućen. Ona je
trljala moja leđa, ni jednom ne pokušavajući da prekine moje emocije.
“Ne znam kako ću živeti bez tebe. Ne znam hoću li biti u stanju da
nastavim... molim te... molim te... bože. Ne oduzimaj mi je,” kukao sam u
tuzi koja me je preuzela.
“Nikada te neću ostaviti Lukase. Uvek ću biti tu za tebe. Samo zato što
me ne vidiš ne znači da nisam tu.”
“Nije fer. Nije fer što se ovo dešava.” Slinio sam čini mi se satima.
Vreme je stajalo. Svaka sekunda koja je prošla bila je jedna manje koju
imam sa njom i to me je ubijalo više nego išta.
“Sve će biti ok. Znam da sada ne izgleda tako. Znam da neće izgledati
tako kad odem, ali obećavam ti, kunem i se da će sve biti ok.”
300
Naš svet knjiga
301
Naš svet knjiga
302
Naš svet knjiga
Poglavlje 38
Aleks
303
Naš svet knjiga
“Napravila sam grešku. Mi smo napravili grešku. Žalim zbog jako malo
stvari u svom životu, bila sam srećna da dobijem u životu sve što sam
želela. Ne dopuštanje tebi i Lukasu da sami odlučite šta je ispravno za vas
je definitivno nešto zbog čega najviše žalim. Kada budeš majka Aleks,
razumećeš da ona jedino želi ono što je najbolje za njeno dete. Želiš da oni
vide i iskuse sve što mogu. Misliš da znaš šta je najbolje za njih. To ide sa
titulom biti roditelj. Ali ja ne znam sve, niko ne zna. Poslednjih nekoliko
godina bile su jako teške za tebe, jako teške za njega, i ne mogu si pomoći, a
da se ne osećam odgovornom za to. Obe se tako osećamo.”
“I moja mama?”
“Da. Želela je da ima ovaj razgovor sa tobom i ja sam pomislila da je
bolje da to uradim ja. Neću ti reći da se ne trebaš udati Aleks, ako si sretna,
ako zaista iskreno voliš tog momka onda nije važno šta ja govorim, tvoje
srce govoriće za sebe.
“Da...” pognula sam glavu.
“Ali, trebam nešto od tebe.”
Odmah sam podigla pogled ka njoj. “Bilo šta.”
“Trebam da mi obećaš da ćeš uvek biti tu za Lukasa. Treba da mi
obećaš da ćeš uvek paziti na mog dečaka. On nije dovoljno jak kao što se
pretvara da jeste. Tvrdoglav to jeste.”
Nasmejale smo se.
“Ti dečaci Aleks, ne samo Luksa, oni su tvoji. Svaki od njih otišao je
odvojenim putem, i takođe se osećam odgovornom i za to. Da nismo stali
između tebe i Lukasa...”
“Ne,” prekinula sam je znajući šta hoće da kaže.
Ona se tužno nasmejala. “Bez obzira da li ti znaš ovo ili ne, Mrvice, ti si
lepak koji ih je uvek držao na okupu, ti si sidro koje ih je držalo, a mi smo
to znali još od kako ste bili deca.”
Suze su spale niz moje lice upijala sam svaku njenu reč. Značile su mi
sve, svaka od njih. “Moji dobri stari dečaci.”
Pogledala me je sa takvom ljubavlju i obožavanjem u očima iako je bila
bolesna, iako je umirala. Želela sam da je zapamtim baš takvu. “Volim te, i
obećavam ti da ću uvek paziti na njega. Bez obzira na sve, on je i dalje moj
najbolji prijatelj. Uvek i zauvek.”
“Hvala ti. Mogu da umrem sretna znajući da će moj dečak biti zbrinut.
To je ono što svaka majka želi.”
304
Naš svet knjiga
Obrisala je moje suze i poljubila mi čelo. Sedela sam još malo sa njom, a
onda je rekla da mora da odmori. Mislila sam o svemu što mi je rekla i
slušala njeno lagano disanje, voleći to što je izgledala mnogo mirnije nego
što je izgledala kada sam ušla. Nije odnelo bol moj osećala sam ga u srcu,
jer sam znala da je ovo moj poslednji put kada ću biti sa njom. Trudila sam
se jako da sve zadržim u sebi, ali nisam mogla. Legla sam dole pored nje i
nežno zaplakala.
Zbog nje.
Zbog Lukasa.
Zbog prošlosti koju ne možemo promeniti, i zbog budućnosti u kojoj
nisam znala šta mi je suđeno.
Lukas
Moja mama umrla je par dana nakon toga, ali ne pre nego što se
oprostila sa svima nama. Džejkobom, Dilanom, njihovim roditeljima i Lili.
Austin je bio jedini sa kojim nije uspela da se oprosti. Lagao bih kad bih
rekao da ga nisam mrzeo zbog toga još više. Dani su prolazili ljudi su
dolazili i odlazili iz mog doma. Bila je to kuća u kojoj sam odrastao, koja je
sad bila tako hladna i prazna. Bilo je bezbroj emocija i tuge u pripremi dana
koji sam želeo da se završi.
Sati su delovali duže. Nisam imao ideju koji je dan bio. Nastavio sam
da budem odsutan, hladan i van domašaja. Nisam dopustio sebi da se
prestanem kretati, bojao sam se. Ako prestanem da se pomeram, slomiću
se. Nisam prepoznavao ništa, ni kuću u kojoj sam odrastao ni uspomene
koje su bile svuda, kretao sam se na auto pilotu, pokušavajući da izbegnem
sve što je bilo blizu mog srca. Jednostavno sam morao da proguram dan.
Moja jedina briga bila je moja mlađa sestra Lili. Tog dana kad je mama
umrli, držao sam je u rukama sve dok nije ostala bez suza, dok psihički nije
izmorila i onesvestila od suza.
Prvi put kada je Mejson uleteo u kuću tražeći baku skoro sam se raspao.
Pokušao sam da mu objasnim da je baka na nebu. Da je ona u raju sa
anđelima. Nije čuo ni reč što sam rekao, i dalje ju je tražio svaki put kad bi
ušao u kući. Odlučili smo da je najbolje da ne prisustvuje pogrebu i
305
Naš svet knjiga
306
Naš svet knjiga
“Nema više mesta u terencu, Kole. Nisam znala kad stižeš. Sećaš se
rekao si mi da možda nećeš stići. Nešto oko firme, zar se ne sećaš?”
govorila je sa tvrdoćom u glasu.
Zurili su jedno u drugo nekoliko minuta. Oboje su imali nešto u svojim
očima što mi se činilo poznatim, a opet neprepoznatim. Njena mama nas je
dozvala i nisam više razmišljao o tome. Aleks je sedela pored mene u
terencu. Bili smo u drugom vozilu iza onog koji je vozio moju mamu. Jedva
da sam treptao tokom cele vožnje gledao sam dole u moje ruke, kad je
Aleks uzela jednu i stavila je u svoje krilo.
Na groblju nisam se mogao naterati da uđem u sobu i oprostim se sa
njom. Pokušao sam. Trudio sam se jako. Zaista jesam. Nisam želeo da je
pamtim kako leži u sanduku.
Nisam se jebeno mogao nositi sa tim.
Ostao sam da sedim pozadi sa Aleks pored sebe. Bila je sa mnom ceo
dan. Ne znam gde je Kol bio i iskreno nije me bilo briga. Lili je pevala i
svirala ’ovo malo mog svetla’ na groblju, pesmu koju nam je mama pevala
od kako smo bili deca. Osetio sam usamljenu suzu kako pada niz moj obraz
dok sam gledao kako sanduk spuštaju u zemlju. Pustio sam da mi um
primi ono što se dešava.
Pustio sam da mi um i telo postanu crni kao i to mesto na koje je
spuštaju.
Moja majka nije bila tu.
Aleks nije bila tu.
Kada se sahrana završila svi su opet izjavili saučešće i ja sam se pravio
kao da mi je stalo do toga što govore iako mi se živo jebalo. Bio sam izvan
sebe. Baš kad sam hteo sa odem nešto mi je privuklo pažnju ili bolje reći
neko.
Austin.
Jedna ruža bila je polegnuta na njen grob. Ramena su mu bila pognuta,
a lice mu je bilo zagnjureno u ruke. Nisam znao koliko sam ga posmatrao,
minut, možda deset. Jedna minuta bila je ista svih ovih dana. Sve su se
razvlačile u istu. Svaka od njih je jebeno bila ista onoj prethodnoj.
Pored njega je stajala devojka nije ličila ni jednoj koju sam video pre,
nosila je crnu do kolena suknju sa istom tako crnom majicom. Rukavi su joj
bili zavrnuti pa sam mogao da vidim tetovaže koje je imala na
podlakticama. Njena kosa bila je tamna sa nijansama ljubičaste rekao bih da
je na obrvi, nosu i donjoj usni imala minđušu.
307
Naš svet knjiga
Ko je jebeno to?
Austin je ustao i naše su se oči spojile. Bio je prekriven tetovažama.
Izgledao je starije, viši i mnogo grublje nego što ga se sećam. Nije više bio
dečak kakav je bio kad je otišao nisam ga video pet godina, jedva da sam
prepoznavao čoveka koji je stojao ispred mene. Aleks je otišla do njega i on
ju je povukao u zagrljaj podižući je sa zemlje i ljuljajući je sa jedne na drugu
stranu. Kad ju je spustio dole na zemlju opet, ona se rukovala sa devojkom
koja je stojala pored njega. Aleks je izgledala tako sitno u poređenju sa
njom, ali to je bilo zbog toga, jer je devojka nosila urnebesno visoke štikle,
dok je Aleks bila u sandalama. Prišli su mi, zaustavljajući se samo na
nekoliko koraka.
“Hej, čoveče, žao mi je što nisam stigao ranije. Žao mi je što nisam
stigao da se oprostim,” Austin je rekao, ali nisam znao da li je to rekao da
meni olakša ili sebi.
Klimnuo sam da ne bi rekao ono što sam zaista želeo da kažem.
“Bila je neverovatna žena, i kao majka svima nama Lukase. Volim je
jako i nedostajaće mi svaki dan.”
“Voliš je tako jako da se tek sada pojavljuješ,” prsnuo sam, od čega se
cimnuo.
Aleks me nije zaustavila pretpostavljam pošto je ovo bila sahrana moje
majke da mi je bilo dozvoljeno da prsnem.
“Ovo je Brigs, Brigs ovo je Lukas.” Austin nas je upoznao, stavljajući
svoju ruku preko njenih leđa.
“Čula sam toliko toga o tebi,” dodala je smešeći se. Nakit u njenoj usni
odbijao je zrake sunca. Pretpostavljam da joj je i jezik izbušen takođe. Želeo
sam da kažem ja nisam čuo jebeno ništa o tebi, ali ovo nije bilo ni mesto ni
vreme. Plus nije bila njena krivica što je Austin odlučio da ode.
Sreli smo ostatak dečaka u restoranu Aleksinih roditelja gde su svi išli
nakon sahrane, pošto je moja mama naterala tatu da joj obeća da će
napraviti zabavu nakon njene sahrane.
Želela je da svi slave njen život, ne da oplakuju njenu smrt.
Stojao sam na plaži sa rukama u džepovima, zureći u zalazak sunca koji
je oslikavao da noć dolazi.
Sutra će biti novi dan.
Još jedan dan bez mame.
Još jedan dan bez moje devojke braon očiju.
308
Naš svet knjiga
“Bože, kada smo poslednji put bili ovako zajedno?” Aleks je pitala
odvlačeći me od mojih misli i navela me je da se okrenem da je pogledam.
“Pet godina,” Austin je dodao, dolazeći iza nje. Dilan i Džejkob su ga
pratili. Svi smo bili zajedno, svako od nas imao je svoje demone.
“Prošlo je jebeno puno,” Džejkob je rekao, privlačeći Aleks do sebe.
“Isuse, pogledaj te klince kako surfuju. Izgleda kao da smo juče to bili
mi,” Dilan je dodao, gledajući ka vodi sa tugom u očima. “Kako smo
dopustili da prođe pet godina, a da ne budemo zajedno? Provodili smo
svaku sekundu jedno sa drugim.”
“Znam,” Aleks je izdahnula. “Ne mogu vam opisati koliko mi
nedostajete momci. Bože... Austine tako je lepo videti te,” pomerila se od
Džejkoba ka njemu, obmotavajući svoje ruke oko njegovog struka.
Poljubio joj je teme. “Lepo je biti kući.”
“Kako se držiš?” Džejkob je pitao.
Slegnuo sam ramenima. Nisam imao ništa da kažem. Ne više.
“Ako ti treba nešto, mi smo ovde.” Dodao je.
“Ja ću krenuti.”
“Da li...”
“Želim da budem sam,” prekinuo sam Aleks, pokušavajući da odem
pre neo vidim zabrinuti izraz koji sam znao da će biti na njenom licu.
Aleks
309
Naš svet knjiga
“Taj prsten na tvom prstu sija mnogo više nego što ti sijaš.”
Pogledala sam ga.
“Da li ga voliš?”
Klimnula sam, jer nisam mogla reći. Zašto nisam mogla reći?
“Šta je sa Lukasom?”
“Austine,” upozorila sam.
“Znaš šta sam naučio ovih proteklih godina? Naučio sam da ne možeš
živeti svoj život za sve druge. Možeš se pretvarati da si neko ko nisi. Nije
važno ako to niko ne razume, na kraju dana ti si sretan dođavola sa svima
ostalima. Živeo sam svoj život za dečake, za tebe, za svoje roditelje. Nikada
nisam bio zaista sretan, Aleks. Mislio sam da jesam, ali duboko u sebi sam
znao... zato sam otišao. Putovao sam svetom da pronađem sebe i završio
sam opet tamo gde sam počeo. Sve što osećam je zadovoljstvo. Sreća.”
Zatresao je glavom. “Ja znam gde je tvoja sreća, a znam i da ti znaš.”
Pogledala sam prema Kolu dok sam upijala Austinove reči. Stajao je
tamo čekao me, i nisam mogla, a da ne pomislim koliko dugo radi to?
Čeka.
“Sećaš se kako sam rekao svima, čak i tebi da se ne sećam nesreće?”
Zamrzla sam se, vraćajući pogled na njega.
“Lagao sam. Sećam se svega. Sećam se svake sitnice. Skoro sam te
ubio.”
Nagnula sa se napred da sednem na svoja stopala ispred njega,
nasmešila sam se sa ljubavlju i zgrabila njegovo lice. “Ne Austine. Rekao si
mi da stavim pojas i kada nisam mogla, ti si to uradio umesto mene. Baš
pre nego što smo se zakucali u to drvo ti si stavio svoju ruku na moje grudi,
pritisnuo moje telo uz sedište najjače što si mogao. Zadržao si me, iako ti
nisi imao na sebi pojas. Iako si znao da ja imam svoj. To je za tebe bilo
instiktivno. Ti si me spasao.”
Njegove oči zasijale su se u prihvatanju. “Sećaš se.”
Nacerila sam se. “I ja sam dobra u čuvanju tajni takođe“
“Zašto?”
“Nije trebalo niko više da te mrzi više nego što si mrzeo sam sebe.”
Njegove usne su se razdvojile da kažu nešto, ali sam ih ućutkala. “Ti si
mrzeo sebe... Dobrodošao kući Austine.” I sa tim poljubila sam ožiljak na
njegovoj obrvi i otišla.
311
Naš svet knjiga
Poglavlje 39
Aleks
312
Naš svet knjiga
Ubijale su me, jer su bile istinite svaka od njih. Mislila sam o nama kako se
godinama igramo te igre napred nazad, istina, laži, tajne, jedna za drugom.
Što je izazvalo domino efekat zbunjenosti, povređenosti, boli i tuge.
Ljubavi i mržnje.
Volela sam Lukasa, ali je isto tako bilo trenutaka kad sam ga mrzela.
Zbog onoga što je uradio i onoga što nije, ali kad sam zamišljala svoj život
sa Kolom nikada nisam videla svoj život bez Lukasa u njemu. Nikada
nisam razmišljala da izgovorivši njemu “Da,” ja govorim zbogom svojoj
prošlosti. Zbogom uspomenama, ljubavi, najboljem prijatelju celog mog
života. Jedinom čoveku kojeg sam ikad volela.
“Da,” je bio kraj Lukasa i početak Kola.
Kako to nisam shvatila ranije?
Nisam mogla da nateram sebe da to kažem, pa sam se samo okrenula.
Da odem kući.
***
314
Naš svet knjiga
Ona je uzdahnula. “Rekla sam ti to kao tajnu. I to nije trebalo nikad biti
spomenuto. Kako bi bilo da ispereš svoja usta sapunom. Bio je to momenat
slabosti. Ne sviđa mi se više.”
Prevrnula sam očima, klimajući glavom.
“Ne želim da pričam o njemu više. Zapravo... ne želim da pričam o
njemu nikad više. Hajde da ga pošaljemo na ostrvo gde devojke šalju sve
svoje greške.”
Zakikotala sam, čuvši je kako to govori sa stavom zamislila sam je kako
joj se glava okreće.
“Hajde da pričamo o tvom venčanju! Kada ćeš dođavola početi da ga
planiraš? Prošlo je šest meseci od kako mi je mama umrla. Mislim da je
možda vreme da se vratiš na put i ubrzaš malo stvari. Ona bi želela da
budeš sretna.”
“Znam.”
“Kako je Kol?”
“Radi puno. Ima trenutno četri slučaja na kojima radi, pa i ne provodim
baš puno vremena sa njim.”
“Znači nije se puno toga promenilo od kako smo pričali pre par
nedelja.”
“Ne zapravo.”
“Zašto se ne pojaviš u njegovoj kancelariji gola?”
“Oh moj bože.”
“Šta, ne mislim baš gola, gola, to bi bilo čudno. Mislila sam na to da
nosiš kaput, a ispod budeš gola. Momci vole to. Samo kažem.”
“Bilo bi lakše kad bih imala posao, onda mi ne bi bilo dosadno ceo dan
dok ga čekam da dođe kući.”
Nakon što me je Kol zaprosio rekao mi je da bih trebala da dam otkaz i
pokušam da nađem nešto što bih zaista volela da radim. Pomagala sam mu
da sredi neke papire u kancelariji, ali nije bilo tamo puno posla za mene.
Spomenula sam mu da sam počela da tražim posao i po pogledu na
njegovom licu znam da mu se to nije svidelo. Rekao je da voli kad sam
kući, čekajući ga, i kad jednom dobijemo bebu... zaustavila sam ga nakon
toga.
“Da li si pričala sa mojim bratom?”
“Znaš da nisam.”
315
Naš svet knjiga
“Aleks...”
Prekinula sam tačno u trenutku kad je Kol ušao na vrata.
“Hej draga,”
Sa divljim očima zurila sam u zid ispred sebe. Nisam se mogla
pomeriti. Jedva da sam mogla i disati. Koncentrisala sam se samo na to da
dišem.
“Da li je sve u redu?” mislim da je seo pored mene. “Aleksandra?”
“Kol...” šapnula sam glasom koji nisam prepoznavala. “Zašto želiš da
me oženiš?” pitala sam, trebajući da znam. Još uvek ga nisam pogledala.
Bilo je lakše da zurim u zid pred sobom.
“Kakvo je to pitanje? Volim te.”
“Znam to.”
“Zašto me onda pitaš?”
“To je jednostavno pitanje, zar ne misliš tako?”
“Dao sam ti moj odgovor. Volim te, to je sve draga.”
“Okej, zašto me onda voliš?”
“Da li je sve u redu? Počinješ da me plašiš.”
“Kol, molim te samo mi odgovori na pitanje. Zašto me voliš?”
“Ja... Ja.. ne... Isuse... Aleksandra. Volim te, eto zašto.”
Pogledala sam dole u svoj prsten. “Da li znaš da ja ne nosim nakit?”
“Naravno da nosiš. Ogrlica. Nikada je nisi skidala.”
Zatvorila sam svoje oči. Morala sam. “Ne nosim je godinama.”
“Šta?” pogledao je u moj vrat tražeći je. “Pa jebiga. Zašto je to bitno?”
mumlao je.
“Pitaću te poslednji put i molim te, molim te budi iskren sa mnom.
Zašto želiš da me oženiš Kole?”
“Čekao sam tako dugo na tebe. Mislim znaš to. TI si moja.”
“Ja sam tvoja nagrada.” Mumlala sam dovoljno glasno da čuje.
“Nisam to rekao.”
“Nisi ni morao.”
On je odmah ustao, nadvio se nada mnom. “Šta koji kurac? Da li me
testiraš? Šta je ovo?”
“Šta ako ne želim da prestanem da radim? Šta ako ne želim da ostanem
kući i budem mama?”
“Aleksandra, zašto praviš problem? Želim da živiš kao kraljica.
Obezbedio sam te da možeš da brineš o kući. To su naša pravila. Odrastao
sam u kući gde su moji roditelji samo radili. Ne želim to za svoje dete.”
317
Naš svet knjiga
***
320
Naš svet knjiga
Poglavlje 40
Lukas
321
Naš svet knjiga
nema mene bez tebe. Volim te, jer ne mogu da prestanem da te volim, i
lagao bih kad bih rekao da sam pokušao.” Zgrabio sam njeno lice i ona se
opustila u mojim rukama.
“Ti si moja devojka braon očiju.”
Njene usne su se razdvojile i ja sam palcem prešao preko njene donje
usne. “Neću ti reći da je uvek bilo lako, jer nije, ali ti si uvek bila vredna
toga. Znam da sam rekao ovo pre, ali ne mogu to reći dovoljno puta. Žao
mi je Mrvice. Žao mi je zbog svega što sam ti priredio… Stejsi, te devojke u
srednjoj školi, sranje sa Kolom, Mejson… mislim da sam sve rekao?”
našalio sam se i ona se nasmejala.
“Žao mi je što sam te ikada rasplakao. Žao mi je za svu bol koju sam
stavio u tvoje savršeno srce. Žao mi je što sam te ikad naveo da pomisliš da
ti ne pripadam. Bio sam tvoj svake sekunde, svakog dana našeg dvadeset
šestogodišnjeg života. Žao mi je zbog svih sranja koje sam uradio ili ti
rekao. Mrzim sebe zbog toga. Nisi to zaslužila. Ne mogu ti se dovoljno
izviniti. Tako mi je jebeno žao zbog svega.” Šapnuo sam, naslanjajući svoje
čelo na njeno. “Želim tako jebeno jako sad da te poljubim.”
Stavio sam svoje ruke oko njenog vrata i ona mi je dopustila.
Pogledao sam duboko u njene oči i video isti intenzivan pogled koji je
zurio u mene. Moje grudi su narasle i oživljavale sa svakim narednim
udahom, njeno srce je izgledalo kao da kuca za mene i samo mene. Znao
sam to.
Poveo sam njene usne da sretnu moje i poljubio je.
Odgovarala je svakom kucanju, svakom pokretu, svakom osećaju i
emociji puta deset. Zemlja je prestala da se okreće i vreme se zaustavilo. Sa
mojim rukama na njenom licu, poljubio sam je opet, sporije, delikatnije
odlučnije, manje uplašeno i očajno, ali sa istim intenzitetom i strašću.
“Želim te,” stenjala je.
“Mrvice,” zarežao sam, tvrdeći njene usne opet.
“Ako ne budeš vodio ljubav sa mnom povrediću te.”
Nasmejao sam se uz njene usne, pomerajući ruke sa njenog lica niz telo,
grabeći njeno dupe primičući je svom struku. Obmotala je svoje noge oko
mog torza, poljubila me je dublje i zahtevnije to nikada nisam očekivao od
Mrvice. Poneo sam je nežno do svog kreveta, spuštajući svoje telo na njeno.
Počeo sam nevino, ali brzo se pretvorilo u nešto više očajnički. Naše
ruke počele su da lutaju po telu onog drugog, nisu bile u stanju da odluče
323
Naš svet knjiga
gde pre žele da dodirnu. Kada je njena mala delikatna ruka stegla moj
kurac zastenjala je.
“Jebiga,” Zarežao sam, pomerajući je gore prema uzglavlju dok me je
ona mazila gore dole i zatvorila šaku oko moje opreme. Odmakao sam se i
pomogao joj da skine haljinu. Moje usne su odmah otišle do njenih
bradavica i zasisale ih sve dok nisu bile tvrde kao kamen.
“Nemoj stati.,” mumlala je, povlačeći moje bokserice dole, a ja sam
iskoristio stopala da ih svučem ostatak puta dole. Šutnuo sam ih kada su
bile na mojim zglobovima, a onda sam skinuo svoju majicu.
“Bo,” napola je šapnula, grabeći ogrlicu ajkulinog zuba koja je bila na
mom vratu.
“Jedini put kad sam je skinuo bila je tvoja veridba.”
A onda me je napala. Prevrnula me je i bila na meni. Ljubila me je kao
da joj život ovisi od toga. Moja ruka našla je njenu macu i ona se cedila.
“Tako si mokra. Ko je ova žena u mojim rukama?” Tako je porasla,
pretvorila se u vilu koja je činila da se moja jaja stežu. Koliko god me je
bolelo što nisam ja bio prvi sa kojim je bila, nije mi bilo važno, ja sam uvek
bio u njenom srcu i ona je bila u mom.
Ona se nasmejala na moja usta, znajući šta mislim. A to je dokazivalo
moju poentu, zgrabila je svoje gaćice i povukla ih dole, pomogao sam joj da
ih skine, a onda sam se vratio i protrljao joj klitoris. Nisam mogao da
verujem da je napokon dodirujem, tvrdim je i činim je svojom. Njeni
kukovi su se pomerali na mojoj ruci i ja sam nas okrenuo. Želeo sam da
upijem osećaj nje i da je gledam kako svršava.
Njeni prsti dotakli su moju ogrlicu kad sam počeo da se pomeram brze
od njenu vrućinu. “Da, bebo, baš tako daj mi. Daj mi ono što želim.” Ljubio
sam je po jagodicama, upijajući njeno rumenilo, svako stenjanje sa njenih
usana, svaki drhtaj koji se oteo od njenog tela.
“Reci mi…” grizao sam njenu donju usnu.
“Volim te. Volim te Bo.” Njeno telo se steglo tako jebeno jako, a onda se
oslobodila sa glasnom dugim stenjanjem. Odmah stavio svoje lice među
njene noge, morao sam je okusiti.
“Oh bože.” Njene noge stiskale su se oko mog lica kad sam osetio njene
ruke u svojoj kosi, držala me je blizu njenog jezgra, skoro sam svršio
odmah i tu. Sisao sam, lizao i upijao je sve dok nije molila i preklinjala da
vodim ljubav sa njom.
324
Naš svet knjiga
325
Naš svet knjiga
327
Naš svet knjiga
Epilog
Aleks
328
Naš svet knjiga
Gledala sam sa vrata kako Lukas drži bebu Bo u svojim rukama, ljulja
ga da ga uspava. “Volim te jako drugar, iako si takav kvariša seks zabava.”
“Lukase,” šapnula sam.
“Šhhh... Zaspao je i ne razume ni reč što govorim, ali bili bi super kad
bi razumeo.”
Zatresla sam glavom. “Neverovatno.”
Nežno ga je spustio u kolevku, a onda je ponovo pogledao u mene sa
zlobnim cerekom. “Trči.”
Ja sam ciknula i počela trčati.
***
Ugostitelji su stigli ranije sledećeg jutra. Priređivali smo zabavu u našoj
kući. Dečaci su napokon svi bili kući i želela sam to da proslavim. Trebale
su godine da dođemo do ovde tačke. Džejkob se vratio pre nekoliko
meseci, Austin pre nekoliko nedelja. Kada smo im rekli da smo se verili
očekivala sam više reakcija od njih, pogotovo nakon svega što smo prošli
zbog njih tokom godina.
Više smo reakcije dobili od njih kada smo im rekli da smo trudni. Obri
je verovatno bila najviše uzbuđena zbog moje trudnoće, odmah nakon Lili
naravno. Obri se preselila nazad na Oak Island ubrzo nakon što sam i ja.
Ne mogu ni da opišem šta su sve moji prijatelji prošli, lomi mi srce kad
samo pomislim na to.
“Mrvice,” Lukas me je pozvao iz sobe.
“Šta?”
“Lili je stigla.”
Videla sam je kako ulazi na prednja vrata, Džejkob je bio odmah iza nje.
Zatresla sam glavom kada sam videla da nosi Džejkobovu bejzbol kapu.
Nije ju nosila godinama. Kada je shvatila da sam ja to primetila nasmejala
se i namignula.
“Hej mlađa sestrice.” Lukas ju je dočekao, povlačeći je u čvrst zagrljaj.
“Džejkobe stigli ste u isto vreme?”
“Nešto tako.”
Gledala sam napred nazad među njima, ali sakrila sam to brzo kad je
Lukas stao pored mene, primičući me svom telu.
“Zaista nije fer da izgledaš tako, Aleks, a tek si se porodila. Kako je to
čak i moguće?”
329
Naš svet knjiga
***
“Mmm,” stenjala sam, nameštajući se u njegovom zagrljaju sledećeg
jutra. “Koliko je sati?”
“Rano, sunce je jedva izašlo, Beba Bo će uskoro biti gladna.”
“Tabala bih otići po njega.”
“U redu je ja ću ga doneti. Znam da voliš da leži između nas ujutru.”
Nasmejala sam se.
330
Naš svet knjiga
331
Naš svet knjiga
332